dr. sc. Zlata Živaković-Kerže Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda Jordana u izgradnji župne crkve sv. Petra i Pavla u Osijeku

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

dr. sc. Zlata Živaković-Kerže, UDK: 726.54(497.5 Osijek) znanstvena savjetnica Pregledni rad Hrvatski institut za povijest – Zagreb, Primljeno: 20.09.2012. Podružnica za povijest Slavonije, Prihvaćeno: 25.09.2012. Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Republika Hrvatska

Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda Jordana u izgradnji župne crkve sv. Petra i Pavla u Osijeku

Autorica u radu prvotno daje prikaz gospodarskih, vjerskih i inih prilika u Osijeku krajem 19. stoljeća navodeći pri tome potrebu izgradnje nove župne crkve sv. Petra i Pavla. Potom u se većim dijelom u radu bavi odabirom arhitekta, tj. nacrta za izgradnju, te okolnosti u kojima njemačkoga arhitekta Franza Langerberga zamjenjuje austrijski arhitekt Richard Jordan i njihovo značenje prilikom ostvarenja te izgradnje od 1894. do 1898. godine.

Ključne riječi: Osijek, župna crkva sv. Petra i Pavla, arhitekti Franz Langerberg i Richard Jordan, druga polovica 19. stoljeća

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

Uvodne napomene

Zemljopisni položaj Osijeka pogodovao je razvoju suhozemnih prometnica, te je grad kroz povijest nastajao na vrlo važnom raskrižju slavonsko-ugarskih cesta i željezničkih putova i kao takav je bio značajno trgovačko središte preko kojeg se odvijalo posredničko poslovanje koje se temeljilo na otvorenosti slavonske ravnice od sjevera prema jugu i prirodne prohodnosti koja je omogućavala lak pristup prema Posavini, Bosni i podunavskim kneževinama, smjernici kojoj je težila austro-ugarska ekspanzija prema jugu. Za gospodarski razvoj Osijeka golemo značenje bilo je u tome što je unutar granica autonomne Hrvatske grad na Dravi bio središte Virovitičke županije, izravno podređen hrvatskom banu i Zemaljskoj vladi u Zagrebu, imajući određene obveze prema državi, ali i ona prema njemu. Bio je i najznačajnije središte izvanagrarne privrede građanske Slavonije. Iako je kao Slobodni i kraljevski grad činio jednu cjelinu, ipak je sve do početka 20. stoljeća bio sastavljen od četiri teritorijalno zasebne cjeline koje su činile Gornji grad, Tvrđa, Novi grad i Donji grad. Međutim, njegov gospodarski uzlet polagano će dokidati oštre granice ranije podjele grada. Osijek, kao značajno plovno i cestovno središte, pružao je mogućnost razvoja obrta, trgovine, bankarstva i industrije pa se iz tih razloga u grad godišnje useljavalo, a relativno malo iseljavalo. Do sredine 19. stoljeća bio je po broju stanovnika vrlo blizu

Barokna župna crkva sv. Petra i Pavla

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

Zagrebu, da bi od druge polovice 19. stoljeća postupno počeo zaostajati na upola manjem broju.1

Na mjestu današnje gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla prvotno je bilo groblje, te, vjerojatno, manja istoimena kapelica sagrađena najkasnije 1699. godine.2 Tu je 1732. podignuta omanja, prva gornjogradska župna crkva. Bila je okrenuta prema sjevero-istočnoj strani, tj. prema gornjogradskom Glavnom trgu (danas Trg Ante Starčevića). Crkvu je posvetio ostrogonski biskup Sigismund Bereny 11. svibnja 1738. godine. Širenjem i moderniziranjem Osijeka u drugoj polovici 19. stoljeća bivalo je sve očitije da tako skromna gornjogradska crkva ne pristaje novom gradskom središtu. Zato se budila želja za gradnjom reprezentativnije crkve. Zahtijevao je to sve veći broj vjernika gornjogradske župe i, čini se, nova je crkva bila posebna želja đakovačkog ili bosanskog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, rođenog Osječanina, koji je želio da buduća, nova crkva bude trajan spomenik njegove zavjetne misli.3

Pripreme i izgradnja nove crkve

U vrijeme kada je trebalo provesti restauraciju postojeće župne crkve sv. Petra i Pavla pojavila se 60-tih godina 19. stoljeća zamisao o gradnji nove baš u vrijeme kada je 1866. započela gradnja đakovačke katedrale. Biskup Strossmayer uputio je dopis Namjesničkom vijeću u Zagreb tražeći da ono potakne Gradsko poglavarstvo Osijeka i katolike u gradu na gradnju prijeko potrebne crkve. Glede toga Namjesničko je vijeće pozvalo Gradsko poglavarstvo, kao patrona gornjogradske župe da u nazočnosti tadašnjeg gornjogradskog župnika dr. Jakoba Hegeduševića povede raspravu o gradnji nove crkve, te da sastavi osnovu i proračun za izgradnju. Budući da se ništa nije učinilo u potonje tri godine Zemaljska vlada u Zagrebu je 31. kolovoza 1869., a nekoliko dana ranije i Biskupski ordinarijat u Đakovu, pozvala Gradsko poglavarstvo da se u roku od šest tjedana glede toga očituje. Poglavarstvo je 22. rujna održalo Glavnu skupštinu na kojoj je gradsko zastupstvo konstatiralo da nova crkva nije nužna, jer su u gornjogradskoj župi uz župnu crkvu sv. Petra i Pavla bile kapucinska crkva u istoimenoj ulici, kapela sv. Ane na gornjogradskom groblju i kapela sv. Roka u Dugoj (današnjoj Strossmayerovoj) ulici. Isticali su, također, da je glavnica od ovih dviju kapela iznosila 80.000 forinti, a s tim novcem nije bilo moguće sagraditi novu crkvu koja bi vanjskim zdanjem nadmašila novoizgrađene gornjogradske zgrade, posebice židovsku sinagogu sagrađenu na uglu Županijske ulice i Ulice divjeg čovjeka (danas Ulica Hrvatske Republike).4

1 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868. – 1918.),

Osijek, 1996., 11., Ista, S tradicionalnih na nove puteve, Osijek, 1999., 5-8. 2 Ive MAŽURAN, Stanovništvo Osijeka 1693. - 1703., Osijek, 1974. 3 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE / Antun JARM, Župna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku, Osijek, 1995., 8-10. 4 Državni arhiv u Osijeku (dalje DAOs), arhivski fond Gradsko poglavarstvo (dalje GPO), kutija 5975., spis 2166./1869., 3203./1869.; Stolna crkva u Djakovu, Zagreb, 1874., 18.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

Međutim, od željene se gradnje nije odustalo pa su se Zemaljska vlada i biskup Strossmayer krajem 1870. ponovno obratili Gradskom poglavarstvu tražeći da prije izbora novog župnika, jer se Hegedušević odrekao te dužnosti, Poglavarstvo donese odluku o gradnji nove crkve. Odmah je utemeljen Odbor za gradnju crkve, te se od tada suradnjom odbora s gradskom upravom i uz podršku biskupa Strossmayera nastojao osigurati potreban novac. Međutim, sve je ostalo samo na tome do 10. srpnja 1886. kada je za gornjogradskog je župnika imenovan Josip Horvat, bivši duhovnik osječkog gornjogradskog sirotišta, koji je započeo oživotvorenje izgradnje, jer je crkvena glavnica dostigla svotu od Židovska sinagoga 300.000 forinti. Slijedilo je potom (Grafika u ugljenu – autorica Zlata Živaković-Kerže) zatišje koje je prekinuo biskup Strossmayer, poklonivši 3. lipnja 1891. godine 10.000 forinti. Dar je priložio postojećem kapitalu za gradnju crkve.5

Natječaj za nacrte nove crkve

Biskup Strossmayer je 29. ožujka 1892. pozvao Gradsko poglavarstvo, patrona izgradnje nove crkve, da konačno raspiše natječaj za nacrte. Gotovo dva mjeseca potom Gradsko poglavarstvo prihvatilo je 6. svibnja prijedlog Odbora za gradnju da se nova župska crkva sagradi na Crkvenom trgu, ali nešto unatrag prema župnom domu i pučkoj školi u Ulici sv. Ane. Tako se nije morala mijenjati cesta u Županijskoj ulici. Gradsko je poglavarstvo planiralo odmah objaviti natječaj za nacrte i započeti gradnju najkasnije u proljeće 1893. Poziv na natječaj objavljen je u poznatijim stručnim glasilima u Beču, Berlinu, Budimpešti i Zagrebu. Rok za slanje nacrta bio je 1. ožujka te godine. Članovi građevnog odbora dr. Matija Štefinić, odvjetnik, i Julije Faraga, mjernik na željeznici, dobili su zadatak da formiraju komisiju za ocjenu prispjelih nacrta. Budući da je Faraga ubrzo premješten, zamijenio ga je član Odbora za gradnju inženjer i veleposjednik Josip Knobloch. Obratili su se Društvu arhitekata

5 DAOs, GPO, kutija 5975., spis 745./1889., 8840./1890., 4968./1891.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

i inženjera u Beču koje im je predložilo svoja tri ugledna arhitekta: Julija Hermanna, arhitekta pri crkvi sv. Stjepana u Beču, Viktora Lunza, arhitekta i profesora bečke akademije i Ludwiga Wachtlera, arhitekta i graditelja u Beču. Njima su pridruženi dr. Izidor Kršnjavi, povjesničar umjetnosti i predstojnik bogoštovlja i nastave Zemaljske vlade u Zagrebu. Odaziv na natječaj bio je iznenađujuće velik. Prispjela su 32 ncrta s različitih strana svijeta. Od arhitekata iz Hrvatske prijavu su poslali Herman Bolle i Josip Vancaš. Potom su nacrti poslani komisiji u Beč na stručnu ocjenu. Od svih nacrta, koje je pregledao i biskup Strossmayer odabir je pao na nacrt pod geslom „Peter und Paul“. Prihvatio ge je jednoglasno i Arhitekt Franz Langenberg Građevni odbor 19. prosinca 1893. Autor je bio arhitekt Franz Langenberg iz Xantena (mjesta nedaleko od Bonna), koji je pozvan u Osijek. Tada je s njim sklopljen ugovor, po kojem je dobio 20.000 forinti uz obvezu da priredi sve nacrte, da imenuje svoga zamjenika za nadziranje gradnje i da barem dva puta godišnje i sam dođe u Osijek. Početak gradnje planiran je za proljeće sljedeće godine. prema proračunu arhitekta Langenberga 400.000 forinti. Budući da je gradnja bila projektirana na 4 do 6 godina, građevna se glavnica, planirano i postupno, trebala trošiti tako da se od godišnjih prihoda preostalog dijela glavnice namaknu sredstva za unutarnji inventar.6

Problemi i izgradnja

Sve, ipak, nije krenulo glatko. Javljaju se glasnogovornici protiv gotičkog sloga, Langenbergovog nacrta, kao i protiv odabranog smještaja nove župne crkve. Iako su do kraja prosinca 1893. osigurana potrebna materijalna sredstva, s gradnjom se nije moglo započeti bez građevinske dozvole i suglasnosti susjeda. Istodobno s vođenjem spora sa susjedima tekle su pripreme za gradnju. U odvjetničkoj pisarnici Dragutina Neumana u Gornjem gradu sastavljen je u ožujku 1894. ugovor s Franzom Langenbergom, 5. svibnja zaključni list s Emilom Plazzerianom, 23. lipnja građevni ugovor s poduzetnicima Josefom Schmalzhoferom i Eduardom Hauserom. Dvorski graditelj Schmalzhofer i dvorski klesar Hauser, oba iz Beča, preuzeli su u zajednici zidarske i klesarske radove bez dobave zidarske građe obvezujući se za izvedbu svih zidarskih i klesarskih radova na i u crkvi, osim krova. Izgradnja, tj. rušenje barokne crkve, započelo je 19. travnja 1894. Toga je dana župnik Josip Horvat u 9.00 sati započeo oproštajnu propovijed u staroj crkvi te potom predvodio svečanu misu uz asistenciju brojnih svećenika. Toga su poslijepodneva radnici započeli rušenje. Teren je

6 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE / A. JARM, Župna crkva sv. Petra…, n. dj. 11-17.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

u potonjim mjesecima trebalo raščistiti i poravnati, da bi se mogli kopati novi temelji. Na gradilištu nove župne crkve okupilo se 4. kolovoza te godine u 9.00 sati mnoštvo Osječana uz mnogobrojno općinstvo. Župnik Horvat je blagoslovio gradilište, a zatim je nakon prigodne besjede lopatom zasjekao prvi udarac za kopanje temeljca nove crkve. Odmah su isto učinili gradonačelnik Antun Rotter, predsjednik Odbora za gradnju veletrgovac Josip Sedlaković, te svi članovi Odbora, kao i arhitekt Langenberg. Posao je dobro napredovao, pa su nakon dva mjeseca temelji izašli iz zemlje. Za 7. listopada 1894. je dogovoren blagoslov temeljca, kojeg je obavio biskup Srossmayer. Gradilište je bilo spremno primiti golemo mnoštvo. Na mjestu budućeg glavnog oltara podignut je veliki drveni križ i uza nj provizorni oltar, natkriljen ukrašenim baldahinom. Pokraj gradilišta, uz tadašnju (i današnju) školu sv. Ane dignut je privremeni drveni zvonik sa zvonima stare crkve. Prostor srednje crkvene lađe, omeđen temeljima, bio je ispunjen mnogim stolicama za odličnije uzvanike, a naokolo su postavljene drvene tribine da bi svi nazočni mogli što bolje pratiti obrede. Posebice su bila rezervirana mjesta za gradsko zastupstvo s gradonačelnikom, za velikog župana i podžupana s pratiocima, za generalat, sudbeni stol s predsjednikom, predstavnike škola, vojnu glazbu, vatrogasno društvo i druge delegacije. Bila su rezervirana mjesta i za arhitekta Langenberga i graditelja Josefa Schmalzhofera. Jesensko i zimsko vrijeme 1894. bilo je vrlo blago što je pogodovalo građevinskim radovima, pa su zidovi rasli naočigled. Do 15. veljače sljedeće godine u betonu su bili sagrađeni temeljni zidovi do poda.7

Langenbergova smrt – novi kratkotrajni problemi

Iznenada, 21. veljače 1895., u Bonnu je od kapi u 52. godini preminuo graditelj Langenberg pa je taj događaj sve uznemirio. Poslovi su zastali, a pred Odborom su iskrsnuli novi problemi: Kako nastaviti gradnju? Tko će sada preuzeti vodstvo i nadzor? Crkveni građevni odbor se odmah u veljači 1895. obratio na Langenbergov Tehnički ured sa zamolbom da im se pošalje netko tko bi mogao nastaviti daljnju gradnju. U slučaju da se to ne bi moglo ostvariti Odbor je bio odlučan u traganju za drugim graditeljem, jer gradnja gornjogradske župne crkve ni u kojem slučaju nije mogla biti odgođena. Već je idući mjesec Odbor povjerio gradnju mladom arhitektu Josipu pl. Vancašu, po čijim se nacrtima upravo gradila katedrala u Sarajevu. Međutim, od toga se ubrzo odustalo, pa je 13. travnja 1895. nastavak gradnje povjeren iskusnijem i starijem bečkom graditelju Richardu Jordanu. U odabiru je prevladalo graditeljsko iskustvo, jer su obojica bili učenici znamenitog graditelja Friedricha Schmidta (koji je također nakon iznenadne smrti arhitekta Karla Rösnera nastavio graditi đakovačku katedralu). Arhitekt Jordan je uz pomoć Osječanina Adalberta Bauera gradnjom crkve upravljao do završetka izgradnje.8

7 Isto, 17-25. 8 Isto, 25-28.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

Jordanova odstupanja u daljnjojizgradnji

Arhitekt Jordan se od početka nije posve oslanjao na Langenbergovu osnovu. Doduše, nije promijenio nacrt, ali je u izvođenju mnogo toga drugačije izveo budući da su mu se neka planirana građevinska rješenja učinila preslaba. Na prvom je mjestu zahtijevao da se neki stupovi tzv. „Widerlager“ izvedu od kamena, a ne od opeka. Ta je promjena nosila dodatni trošak od 34.000 forinti. Prema Jordanu su prvobitni ulazi na kor i zvonik morali biti zasuti betonom, pa je dao izgraditi druge. Budući su se opažale neke pukotine atrij tornja se morao podzidati i učvrstiti. Zbog toga je sredinom lipnja 1897. Građevni odbor utvrdio da za dovršenje gradnje manjka Arhitekt Richard Jordan još 157.975 forinti. Ponovno je konstatirano da je arhitekt Langenberg mnoge radove ispustio iz svog proračuna, kao i pojedine poslove koji se nisu mogli izvesti kako ih je on zamislio. Naime, prema Jordanovom mišljenju, temelji su morali biti dublje kopani, toranj je podignut na mnogo većem sloju betona, a glavni lukovi su izvedeni u znatno većim dimenzijama, nego je zamislio Langenberg. Zbog toga je trebalo mnogo više građevnog materijala, nego što je bilo proračunato na samom početku gradnje. Pored ovih i još neke druge promjene prekoračile su prvobitnu proračunsku osnovicu za 70.000 do 80.000 forinti, pa se Građevni odbor našao u neprilici, ali je uz pomoć državnoga zajma kod podružnice Austro-ugarske banke i taj problem riješen pa je nastavljena izgradnja.

Krajem veljače 1898. započelo je rušenje privremene kancelarije, koja je bila sazidana između nove crkve i župnog doma. Glavna i bočna vrata bila su postavljena 9. travnja 1898. godine. Gradski nadinženjer Konstantin Čutuković je 13. srpnja te godine stručno pregledao (kolaudirao) sve zidarske i klesarske radove i utvrdio, uz nekoliko manjih primjedbi, da je sve izvedeno u redu. Izgradnja crkve 1895.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

Ukupna površina crkve je 1.060 m2. Od toga sami stupovi u unutrašnjosti zauzimaju 25 m2. Sav unutarnji namještaj i prostor za vjernike ima ukupno 1.035 m2, ne uzimajući u obzir površine na koru, sakristiji i u drugim nusdvoranama. Ako se računaju tri osobe na m2, onda u crkvu može stati oko 3.000 ljudi. Budući da su stupovi dosta razmaknuti, prilično je otvoren vidik na glavni oltar i iz dviju pobočnih lađa. Temelji crkve izvedeni su od betona, što je u ono vrijeme bila relativna novost. Smjesa mješavine izvedena je u razmjeru kao 1:3:4, a upotrijebljen je beočinski cement. Zidovlje je od opeka, koju je dobavljala osječka tvrtka Milan Plazzeriano, a u novu crkvu je utrošeno 3.000.000 opeka. Velebna građevina 1898. Vapno je dobavljano iz Berementa iz Mađarske. Vanjska arhitektura izvedena je od aflenčkog kamena a za podnožje i unutrašnje stupove upotrijebljen je szölöški kamen. Unutrašnjost je izvedena od glogovičkog kamena iz kamenoloma Glogovice kod Slavonskog Broda. Crkva je presvođena šupljikastom opekom. Krovni je ustroj zasnovan od hrastovine, a roženice su od meke građe. Krovna se ploha prekrila utorenim pločicama od zinka. Tlocrt crkve ima simbolički oblik križa. Unutrašnjost je podijeljena na tri lađe. Pobočne se lađe ne protežu uzduž cijele crkve, nego su prekinute poprečnom lađom. Srednja lađa završava apsidom poput starokršćanskih bazilika i tu je smješten glavni oltar.9

Stradanja župne crkve i značenje Jordanovih odstupanja

Crkva je bila teško oštećena u Drugom svjetskom ratu od 1943. do 1945. bombardiranjem iz zraka, topovskim hicima i puščanim mecima. Šteta je bila golema, ali u ime ratne štete crkva nije dobila nikakve odštete. Poticajem župnika Josipa Šepera, te milodarima župljana, sanacija je izvedena u razdoblju od 1946. do 1956. Zvonik je popravljan u razdoblju od 1949. do 1950. od prve do četvrte galerije. Na crkvenom satu su 1954. izmijenjene osovine. U narednim godinama obnovljeni su ili uklonjeni svi oštećeni blokovi kamenja. Tijekom 1956. popravljene su odvodne cijevi i beton

9 Isto, 28-33.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

unutar tornja između prve i druge galerije, te gornji oštećeni prozori. Do kraja 1956. bile su štete od bombardiranja uglavnom popravljene, osim fasade nad portalom i nekih fresaka. Sve slike je trebalo i retuširati. Međutim, zbog pomanjkanja novca preostali su radovi odgođeni za bolja vremena.10

U ponedjeljak 13. travnja 1964. u 9.30 sati osjetio se jaki potres na širem području Slavonije. U Osijeku većih oštećenja nije bilo. Na pojedinim zgradama oštećeni su krovovi i popucali dimnjaci. Međutim, naročito vidljivi tragovi potresa bili su u Županijskoj ulici gdje je i župna crkva sv. Petra i Pavla. Naime, komadi kamena sa crkvenih ukrasnih ruža popadali su na zemlju, pojedini su bili teški pet do šest kilograma.11

Tijekom neprijateljskog napada na Osijek, gotovo godinu dana iz dana u dan, župna crkva sv. Petra i Pavla, simbol Osijeka i okolice, sustavno je razarana. Podnijela je oko 100 izravnih pogodaka.

Za vrijeme Domovinskog rata već prvi projektili upućeni na Osijek pogodili su upravo župnu crkvu. Naime, u noći 19./20. kolovoza 1991. crkva je pogođena s dvije granate. Jedna je udarila u kontrafor na jugozapadnoj strani crkve na visini 5 - 6 m, dok je druga udarila u zidni plašt svetišta na istoj strani. Na mjestima udara oštećen je zid u promjeru 20 - 30 cm. Istodobno je došlo do oštećenja četiriju vitraja u svetištu, horizontalnog vijenca i dijelova kamenog doprozornika. Iako je crkva, prema odredbama Haške konvencije, bila obilježena velikim međunarodnim znakom zaštite spomenika kulture, napadaču to nije značilo ništa, pa su razaranja nastavljana. U noći 5./6. rujna te godine u artiljerijskom napadu crkva je pogođena s desetak granata Posljedice granatiranja 1991./92. (nađeni su ostaci topovskih granata od 128 mm). Udari i eksplozije granata znatno su oštetile fasadni plašt i zvonik. Od detonacija i krhotina oštećen je veći broj vitraja. Znatno je oštećena kamena plastika i doprozornici, a glavni portal i vrata su gusto oštećeni krhotinama. U ovom napadu je posebice stradala kamena plastika na vrhu zvonika, a jedna je granata uletjela u njegovu unutrašnjost. Nekoliko granata palo je i 14. rujna na zapadno krovište crkve i pri tom oštetilo kamenu plastiku; posebice su ponovno oštećene kamene ruže na vrhovima krovišta.

10 Spomenica župe Svetih Petra i Pavla. 11 Glas Slavonije, Osijek, 14. 4. 1964., 1.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

Ponovno su 26. rujna 1991. napadom iz Baranje oštećeni vitraji na sjevernoj strani crkve. Ispaljena granata 4. listopada udarila je u kameni podnožak na sjevernom zidu crkve. Kompleks sjevernih pročelja ponovno je oštećen 11. studenoga granatama iz VBR-a. Projektil iz Baranje je 16. studenoga teško oštetio kameni trougaoni timpanon s likovima svetaca na sjevernom zabatu crkve, tako da su kipovi svetaca nepovratno uništeni. Detonacije i udari granata izazvali su pucanje zidnog dijela tornjića sa sjeverne strane zvonika. Sjeverno pročelje je ponovno oštećeno artiljerijskim projektilima 20. studenoga 1991. Izravni pogodak projektila velike razorne moći u sjeverno pročelje poprečne lađe uništio je 9 dana potom vitraj "Rođenje Isusovo". Pri tom je uništen kameni okvir prozora, teško oštećen i dio zida lađe i jedan kontrafor. Projektil je u interijeru učinio velika oštećenja. Nekoliko projektila dodatno je oštetilo sjevernu fasadu crkve, a dijelom je uništena i zaštitna oplata postavljena kao zaštita od razaranja. Posljednje razaranje u toj godini bilo je 19. prosinca kada je projektil iz Baranje oštetio pročelje sakristije. U petak 3. siječnja 1992., uoči primirja koje je nastupilo u 18,00 sati, cijeli dan trajao je siloviti napad na grad. Nastali su novi „ožiljci“ na fasadi crkve, cigli i kamenoj plastici što spaja krov sa zvonikom. Unatoč svemu agresija se nastavljala pa je 12. veljače te godine artiljerijski projektil ponovno oštetio fasadno tkivo. Pogođen je zid sjevernog pročelja na mjestu iznad atike nad bočnim ulazom sjevernog pročelja. Posljednjim izravnim pogocima na više mjesta ponovno je 8. i 27. travnja 1992. oštećen kompleks sjeverne strane crkve.12

I u zaključku:

Možemo se zapitati da li bi Langenberg postupio kao Jordan? Da li bi izašao pred građevni odbor i priznao svoje propuste? Da li bi Župna crkva sv. Petra i Pavla izgrađena po prvotnom Langenberovom nacrtu odoljela potresu 1964. i granatiranju za vrijeme Domovinskog rata?

12 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE / A. JARM, Župna crkva sv. Petra…, n. dj. 79-84.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

Sažetak

Širenjem i moderniziranjem grada Osijeka bivalo je sve očitije da skromna gornjogradska župna crkva sv. Petra i Pavla ne pristaje novom gradskom središtu. Zato se sama po sebi u Osijeku budila želja za gradnjom nove, reprezentativnije crkve koja će biti simbolom modernog grada i suvremene Crkve. Istodobno je to zahtijevao sve veći broj vjernika gornjogradske župe, a bila je to i posebna želja đakovačkog ili bosanskog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Razmišljanja o izgradnji započela su 1866., a ostvarena tek 29. ožujka 1892. kada je raspisan natječaj za nacrte. Poziv na natječaj objavljen je u glasovitijim stručnim glasilima u Beču, Berlinu, Budimpešti i Zagrebu i odaziv je bio iznenađujući. Prispjela su 32 nacrta i od svih nacrta koje je pregledao i biskup Strossmayer odabir je pao na onaj pod geslom „Peter und Paul“. Autor nacrta bio je arhitekt Franz Langenberg iz Xantena (nedaleko od Bonna), koji je pozvan u Osijek. Izgradnja je započela 1894., a blago jesenje i zimsko doba pogodovalo je građevinskim radovima. Do sredine veljače sljedeće godine u betonu su bili sagrađeni temeljni zidovi do poda. Međutim, već je sam početak gradnje ukazivao na financijsko prekoračenje, a iznenada, 21. veljače u Bonnu, vijest o smrti graditelja Langenberga uznemirila je sve, pa su radovi zastali, ali se od gradnje nije odustalo. Uz pomoć Langenbergovog Tehničkog ureda gradnju je 13. travnja 1895. nastavio iskusni bečki graditelj Richard Jordan, koji je gradnjom crkve upravljao do njezina završetka 1898. godine. Pri tome se Jordan nije posve oslanjao na Langenbergovu osnovu. Naime, nije ničim promijenio njegov nacrt, ali je u izvođenju mnogo toga drugačije izveo, jer su mu se neki građevinski radovi činili preslabi. Budući da crkva stradala u vrijeme Drugoga svjetskog rata, te u vrijeme snažnijeg potresa 1964. i najviše bila oštećena u vrijeme Domovinskog rata (1991.-1992.) s pravom možemo postaviti pitanje: Da li bi Župna crkva sv. Petra i Pavla izgrađena po prvotnom Langenberovom nacrtu odoljela svim tim stradanjima?

Die Bedeutung der Architekten Franz Langenberg und Richard Jordan für den Bau der Pfarrkirche der Heiligen Peter und Paul in Osijek

Zusammenfassung

Durch die Erweiterung und Modernisierung der Stadt Osijek wurde immer offenbarer, dass die bescheidene Pfarrkirche der Heiligen Peter und Paul in der Oberstadt nicht zu der neuen Stadtmitte passt. Deshalb erwachte in Osijek von selbst der Wunsch nach dem Bau eines neuen, repräsentativen Kirchgebäudes, das zum Symbol der modernen Stadt und modernen Kirche wird. Gleichzeitig forderte das die immer größere Anzahl der Gläubigen der oberstädtischen Pfarre, das war auch der besondere Wunsch der Bischofes von Đakovo oder von Bosnien und Syrmium Josip Juraj Strossmayer. Die Gedanken über den Bau begannen 1866, verwirklicht wurden sie erst am 29. März 1892, als der Wettbewerb für die Zeichnungen ausgeschrieben wurde. Die Aufforderung zum Wettbewerb wurde in den berühmten Fachblättern in Wien, Berlin, Budapest und Zagreb veröffentlicht und der Widerhall war überraschend. Es kamen 32 Zeichnungen an und von allen Zeichnungen, die auch von dem Bischof Strossmayer durchgesehen wurden, fiel die Wahl auf jene mit dem Motto „Peter und Paul“. Der Autor der Zeichnung war der Architekt Franz Langenberg aus Xanten (in der Nähe von Bonn), der nach Osijek eingeladen wurde. Der Bau begann 1894 und

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 157-168 dr. sc. Zlata Živaković-Kerže: Značenje arhitekata Franza Langenberga i Richarda...

die milde herbstliche und winterliche Zeit begünstigte die Bauarbeiten. Bis Mitte Februar des kommenden Jahres wurden die Grundmauern bis zum Fußboden in Beton ausgebaut. Doch schon der Beginn der Bauarbeiten wies auf einen finanziellen Überzug hin und plötzlich beunruhigte alle am 21. Februar die Nachricht über den Tod des Baumeisters Langenberg in Bonn, so standen die Arbeiten still, aber der Bau wurde nicht aufgegeben. Mit Hilfe von Langenbergs Technischen Büro wurde der Bau am 13. April 1895 von dem erfahrenen Baumeister Richard Jordan aus Wien fortgesetzt, der bis zur Beendung der Kirche im Jahre 1898 den Bau leitete. Dabei stützte sich Jordan nicht vollkommen auf die Langenbergsche Grundlage. Er änderte nämlich seine Zeichnung nicht, aber bei der Ausführung machte er vieles anders, weil ihm einige Bauarbeiten zu schwach erschienen. Da die Kirche im Zweiten Weltkrieg, auch beim stärkerem Erdbeben 1964 Schaden erlitt und am meisten wurde sie zur Zeit des Heimatkrieges (1991-1992) beschädigt, können wir zu Recht die Frage stellen: Hätte die Pfarrkirche der Heiligen Peter und Paul, nach der ursprünglichen Langenbergschen Zeichnung gebaut, diesen Unglücken besser standgehalten?

Schlüsselwörter: Osijek, Pfarrkirche der Heiligen Peter und Paul, Architekten Franz Langenberg und Richard Jordan, zweite Hälfte des 19. Jahrhunderts