mr. sc. Branislav Miličić Nijemci u Osijeku i Đakovštini (Kratak osvrt prema popisima iz 19. i prvog desetljeća 20. stoljeća

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 273-278 mr. sc. Branislav Miličić: Nijemci u Osijeku i Đakovštini (Kratak osvrt prema...

mr. sc. Branislav Miličić

Muzej Slavonije Osijek UDK: 323.15(497.5-37=112.2)(091) Pregledni rad Primljeno: 20.09.2012. Prihvaćeno: 25.09.2012.

Nijemci u Osijeku i Đakovštini

(Kratak osvrt prema popisima iz 19. i prvog desetljeća 20. stoljeća)

Rad daje kratak osvrt udjela doseljenih Nijemaca na području Osijeka i Đakovštine / Đakova prema popisima stanovništva od 1857. do 1910. godine. Pri tome je posebice istaknuto značenje Nijemaca u gospodarskom razvoju navedenih područja.

Ključne riječi: Popisi stanovništva od 1857. do 1910., Nijemci, Osijek, Đakovština, Đakovo, gospodarstvo

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 273-278 mr. sc. Branislav Miličić: Nijemci u Osijeku i Đakovštini (Kratak osvrt prema...

Uvodne napomene

Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju u drugoj polovici 19. stoljeća obilježava demografska tranzicija i smirivanje (ne)prilika glede nemirnog razdoblja revolucije iz prve polovice toga stoljeća. U gradove i mjesta Virovitičke županije se Nijemci useljavaju uglavnom kao obrtnici, trgovci, ugostitelji i drugi. Što ih je privuklo baš u Virovitičku županiju zorno opisuju Julije Martinčić i Darko Vitek u članku kojeg citiram: „U ovom je slučaju riječ, dakako, o Virovitičkoj županiji, koja je isključivo administrativno područje, dakle nema nekih zemljopisnih posebnosti koje bi tu županiju činile posebnim ili pak izoliranim u odnosu na susjedna područja (primjer tako definiranog prostora koji je ujedno i administrativno ustrojen kao zasebno područje jest Požeška županija koja je, pored administrativnih međa, odijeljena od susjednih područja visokim gorjem). Virovitička se županija u 19. st. prostirala na približno 4.700 km2 (primjerice, u popisu iz 1869. zabilježena je površina 4.679,18 km2 dok je prema onom iz 1890. površina Virovitičke županije iznosila nešto preko 4.864 km2), čime je zauzimala najveći prostor među drugim hrvatskim i slavonskim županijama (županijski prosjek prema površini iznosio je nešto oko 2900 km2).“1

Nijemci u Osijeku prema popisima

Osijek je kao najveći grad Virovitičke županije prednjačio u gospodarskom, društvenom, političkom, kulturnom i inom razvoju u kojem su Nijemci od polovice 18. stoljeća imali zapaženo značenje. Prema prvom službenom popisu stanovništva Kraljevine Hrvatske i Slavonije iz 1857. Osijek je imao 16.145 stanovnika, 1869. godine 19.942 stanovnika, a 1880. godine 20.356 stanovnika. Pri tome treba istaknuti da je te godine u gradu 8.970 Nijemaca što je bilo u odnosu na cjelokupni broj Osječana 49,28%, a deset godina potom od 22.195 stanovnika Nijemaca je u Osijeku 10.657, odnosno 53,88%.2

Tablica 1. Broj stanovnika grada Osijeka i broj Nijemaca za godine 1880., 1890. i 1900. Godina Stanovništvo broj Nijemaca % 1880. 20.356 8.970 49.28 1890. 22.195 10.657 53.8 1900. 27.383 12.436 49,9

Izvor: Zlata Živaković- Kerže, Multietničke značajke demografskih kretanja Osijeka u 19 st.

1 Julijo Martinčić / Darko Vitek, „Demografska slika Virovitičke županije 1869. godine“, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički radu Osijeku, sv. 23, Zagreb-Osijek, 2007., 187-200. 2 Zlata Živaković- Kerže, „Multietničke značajke demografskih kretanja Osijeka u 19 st.“, Časopis za suvremenu pov ijest, 33/2, Zagreb, 2001., 475-492

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 273-278 mr. sc. Branislav Miličić: Nijemci u Osijeku i Đakovštini (Kratak osvrt prema...

Demografsku sliku druge polovice 19 stoljeća grada na Dravi obilježio je rast broja stanovništva koji je bio vezan s gospodarskim jačanjem i napretkom grada. Istodobno se do 1900. povećavao i broj Nijemaca koji su ostavili neizbrisiv trag u cjelokupnom razvoju Osijeka i okolice, a posebice na polju gospodarstva. Tako npr. za vrijeme osnivanja Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju sa sjedištem u Osijeku 1850. tj. 1853. zapaženo je značenje Nijemaca – gospodarstvenika poput veletrgovca Josipa Posnera, dugogodišnjeg tajnika, ili primjerice Adam pl. Reisner, vlasnika Tvornice žigica, koji je bio i njen predsjednik u razdoblju 1889. do 1893. godine U Komori su golemo značenje pri donošenju značajnih gospodarskih i inih odluka imali i drugi onodobni gospodarstvenici njemačkog podrijetla poput Josipa Povishila, vlasnika Tvornice namještaja, ravnatelja osječke Svilane Johanna Friedberga, vlasnika Tvornice ulja iz obitelji Lay, Josefa Prucknera, dopisnog člana „Landwirthschaftsgessllschaft“ sa sjedištem u Beču. U to vrijeme golemo je značenje na tim polju i bosansko ili đakovačkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je bio npr. na čelu Odbora za uređenje rijeke Drave.3

I u bankarstvu njemačko stanovništvo ili stanovništvo njemačkog podrijetla imalo je znatnog udjela, i to u tadašnje četiri bankarske ustanove koje su imale sjedište u Osijeku - „Prva osječka dionička štedionica“, „Slavonska komercijalna i eskomptna banka“, „Osječka donjogradska štedionica“ i „Slavonska središnja štedionica“. Zapažene su i brojne inicijative pa npr. od 1871. do 1873. u Osijek pristižu zahtjevi za osnivanje još novčarskih ustanova, a podnositelji zahtjeva su bili: D. W Klein, dr. A. Reinitz, I. Weiss, dr. H. Wiener i drugi. Glede ostalih stanovnika njemačkog podrijetla zanimljivi su podaci iz „Osobnika Kraljevske Sveopće zakladne bolnice Hutler-Kohlhofer- Monsperger u Osijeku“ za razdoblje od 1894. do 1905. iz kojeg se uočava da je od 2.358 zaposlenih više od ¼ nosilo njemačka prezimena4, a važno je istaknuti i ime liječnika Ferde Knoppa prvog ravnatelja.

Đakovština i Đakovo

Đakovački kraj se može jasno geografski diferencirati na prigorski i ravničarski dio unutar kojega se nalazi i grad Đakovo kao jedino gradsko naselje na tom području. Osnova takve diferencijacije su prirodno-geografska i društveno-geografska obilježja, ali i prevladavajući demo-geografski procesi. Prema popisima stanovništva, Općina Đakovo s mjestom Đakovom imala je 1857. godine 23.546 stanovnika, 1869 godine 27.548 stanovnika, 1880. godine 26.945 stanovnika, deset godina potom 33.674 stanovnika, 1900. godine 37.798, a deset godina potom 41.839. Grad Đakovo je 1880.

3 Igor Karaman, „Gospodarski razvoj Osijeka i okolnih krajeva“, Od turskog do suvremenog Osijeka (ur.

Julio Martinčić), Osijek 1996., 142-155 4 Državni arhiv u Osijeku, Fond 208, knjiga 472, Osobnik, 1894. – 1905.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 273-278 mr. sc. Branislav Miličić: Nijemci u Osijeku i Đakovštini (Kratak osvrt prema...

imao 7.837 stanovnika, a od toga broja bilo je 3.888 muškaraca i 3.948 žena.5 Pri tome je porast stanovništva u Đakovštini od 1857. do 1869. iznosio 17%, od 1869. do 1880. je bilježio pad broja stanovnika od 2,2%, a rast ponovo bilježe potonja desetljeća (1880. do 1890. porast je 25%, 1890. do 1900. ima porast stanovništva od 12,2%, a prijelaz u 20. stoljeće od 1900. do 1910. od 10,7%).6 Posljedica je to razvoja društveno-gospodarskih prilika u cjelini, a posebice razvoja agrarne proizvodnje, obrta i prerađivačke industrije koja je zahtijevala veći udjel radne snage u proizvodnji. Budući da se manjak radnika nije mogao ostvariti prirodnim prirastom stanovništva Đakovštine pojačali su se imigracijski tokovi. Doduše, 70-ih i 80-ih godina 19. stoljeća dolazi do manjka ukupnog broja stanovništva Đakovštine, ali i Slavonije i Srijema, i to uslijed smrtonosne epidemije kolere koja je tada vladala navedenim područjima. 7

Prateći doseljavanje i suživot pridošlih Nijemaca uočava se da su se doseljenici držali na okupu pa su se tako sporije asimilirali sa stanovništvom. No, karakteristika toga procesa bila je izraženija u selima Đakovštine, nego li u samom Đakovu. Nijemci donose sa sobom uzgoj novih kultura poput šećerne repe, uljane repice i konoplje. Istodobno su u taj kraj unaprijedili proizvodnju i uzgoj postojećih kultura i sorti donoseći i napredak u mehanizaciju pa čak i nov način gradnje kuća. Povjesničar Vladimir Geiger o tome piše: „Krajem 19. stoljeća većina stanovništva Đakovštine bavila se poljoprivredom. Prevladavao je mali (do 5 jutara) i srednji (5-20 jutara) seljački posjed. Najviše je srednjih posjeda (44,3 %) s 25,6 % ukupne površine. Znatno su rjeđi posjedi od 20 do 100 i više jutara zemlje. Po nacionalnoj strukturi, najviše je pripadalo fizičkim osobama (i seljačkim zadrugama) Hrvatima (uključujući i Srbe) i to 86.817 jutara ili 78,8 % ukupne površine. Etničkim skupinama /zajednicama je pripadalo 23.318 ili 21,2 % jutara, od toga su Nijemci (kriterij materinji jezik) bili vlasnici 16.554 jutara ili 15 % ukupne površine (Židovi 2,1%), slijede Mađari s 4,8 % i ostali.”8 Nadalje Geiger spominje specifičan način gradnje kuća te navodi kako su starosjedioci počeli rabiti u svakodnevnom razgovoru njemačke izraze poput haustor, keler, šupa, ganjak i drugi.9

U tom je kraju obrt bio druga po važnosti gospodarska grana dok se industrija zbog agrarnog karaktera Đakovštine, ali i blizine Osijeka, vrlo sporo razvijala. Doduše, nezaustavljiv je bio razvoj prerađivačke industrije vezane uz agrar pa tako

5 Državni arhiv Hrvatske u Zagrebu (dalje DAH), arhivski znak 3218, arhivski fond 367., svežanj 1;

Republički zavod za statistiku SRH, Retrospekt popisa stanovništva 1857.-1961. po kotarima i općinama, Zagreb, 1964., 9. 6 Isto, 27. 7 Marijan Jukić, „Demografske značajke i procesi u Đakovštini“, Hrvatski geografski glasnik, 69/2. Zagreb, 2007.,79-98, 82 8 Vladinir Geiger, „Nijemci Đakova i Đakovštine od 1848. do 1914. godine“, (2. dio), Scrinia slavonica,

Slavonski Brod, 2002. 301-324, 302 9 Isto,309.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 273-278 mr. sc. Branislav Miličić: Nijemci u Osijeku i Đakovštini (Kratak osvrt prema...

nalazimo mlinove i mljekarsku industriju. Tako Geiger preuzima od Jovića sljedeće: „Vlastelinski paromlin, paromlin “Sloga” – komanditno društvo Jakševac i Hager, Đakovačko dioničko društvo – mlin na valjke, mlin s motorom na sisaći plin Jakoba Kaisera i paromlin Baltazara i Franje Baumbergera. Ukupno je bilo 25 mlinova. Osim njih, postojale su u Đakovu dvije mljekare s motorom na benzin (Pavao Stubbe i Martin Urlich), tvornica ulja Baltazara i Franje Baumbergera, Prva hrvatskoslavonska središnja maslarna Nijemca P. Stubbea i općinska klaonica.10

Umjesto zaključka

Ovaj kratki osvrt istaknuo je gospodarsko i ino značenje pridošlih Nijemaca u Osijeku i Đakovštini / Đakovu prema popisima stanovnika od druge polovice 19. stoljeća i prvog desetljeća 20. stoljeća.

10 Isto, 308 (bilješka 24)

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 273-278 mr. sc. Branislav Miličić: Nijemci u Osijeku i Đakovštini (Kratak osvrt prema...

Sažetak

Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju u drugoj polovici 19. stoljeća obilježava demografska tranzicija i smirivanje (ne)prilika glede nemirnog razdoblja revolucije iz prve polovice toga stoljeća. U gradove i mjesta Virovitičke županije se Nijemci useljavaju uglavnom kao obrtnici, trgovci, ugostitelji i drugi.

Demografsku sliku Osijeka u drugoj polovici 19. stoljeća obilježio je rast broja stanovništva koji je bio vezan s gospodarskim jačanjem i napretkom grada. Istodobno se do 1900. povećavao i broj Nijemaca koji su ostavili neizbrisiv trag u cjelokupnom razvoju Osijeka i okolice, a posebice na polju gospodarstva.

Slična se demografska slika bilježi i u Općini Đakovo i u mjestu Đakovo gdje se u selima izražena njemačka nacionalna struktura. Ujedno se bilježi i intenzivnija agrarna proizvodnja upravo zaslugom njemačkog stanovništva toga kraja.

Deutsche in Osijek und im Gebiet von Đakovo (Kurzer Rückblick gemäß Vorschriften aus dem 19. und dem ersten Jahrzehnt des 20. Jahrhundertes)

Zusammenfassung

Das Königsreich Kroatien und Slawonien kennzeichnet in der zweiten Hälfte des 19. Jahrhundertes eine demographische Transition und eine Beruhigung der Lage bezüglich der unruhigen Zeit der Revolution aus der ersten Hälfte dieses Jahrhundertes. In die Städte und Ortschaften der Gespanschaft Virovitica siedeln die Deutschen meistens als Handwerker, Kaufleute, Gastwirte und sonstiges.

Das demographische Bild von Osijek in der zweiten Hälfte des 19. Jahrhundertes kennzeichnete ein Anstieg der Bewohnerzahl, der mit der wirtschaftlichen Stärkung und dem Fortschritt der Stadt verbunden war. Gleichzeitig stieg bis 1900 auch die Zahl der Deutschen an, die eine unauslöschliche Spur in der Gesamtentwicklung von Osijek und deren Umgebung, besonders auf dem Gebiete der Wirtschaft, hinterließen.

Ein ähnliches demographisches Bild wird auch in der Gemeinde Đakovo und in der Ortschaft Đakovo verzeichnet, wo in den Dörfern eine deutsche nationale Struktur ausgeprägt ist. Gleichzeitig wird auch eine intensivere Agrarproduktion, gerade durch den Verdienst der deutschen Bevölkerung dieses Gebietes, verzeichnet.

Schlüsselwörter: Zensus vom 1957 bis 1910, Deutsche, Osijek, Đakovo Umgebung, Đakovo, Wirtschaft