Petar Kerže, prof. Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu (Prilog za proučavanje povijesti sporta grada Osijeka

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 279-286 Petar Kerže, prof.: Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu

Petar Kerže, prof.

I. Gimnazija Osijek UDK: 796(497.5 Osijek)(091) Stručni rad Primljeno: 19.09.2012. Prihvaćeno: 24.09.2012.

Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu

(Prilog za proučavanje povijesti sporta grada Osijeka)

Autor je u radu nastojao istaknuti značenje braće Gutzmirtl – Ive, Josipa i Krešimira – u osječkom, ali i u hrvatskom nogometu, i to nakon kratkih biografskih podataka i isticanja značenja nogometa kao omiljenog sporta te njihovog udjela u pojedinim osječkim, tj. hrvatskim nogometnim klubovima.

Ključne riječi: Nogomet, Osijek, braća Gutzmirtl

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 279-286 Petar Kerže, prof.: Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu

Ukratko o obitelji Gutzmirtl

Obitelj Gutzmirtl, kojoj pripadaju braća Ivan - Branislav, Josip i Krešimir, zavičajno pravo1 u gradu Osijeku dobila je temeljem njihovog pradjede Antuna rođenog 1857. u Osijeku, koji je kao gradski redar stalno radio u javnoj službi. I on i njegovi nasljednici rođeni su i živjeli u osječkom Neustadtu, tj. Novom gradu. Antun se oženio Osječankom Matildom rođ. Denner (1862.) i u braku su rođena djeca Dragutin (27. VIII. 1883.), Josip (1890.), Stjepan (1893.) i Leopold (1900.). Dragutin je bio crijepopokrivački pomoćnik, koji se oženio s Katom rođ. Martinac (1889.) i u braku su imali 7 djece – Stjepana (25. XII. 1908.), Antuna (1910.), Matildu (1911.), Mariju (4. III. 1919.), Dragutina (6. IV. 1921.), Tereza (21. IX. 1923.) i Vilima Braća Gutzmirtl (30. IV. 1934.). Stjepan je bio službenik i oženio se u Osijeku 26. prosinca 1936. s Vukovarkom Antonijom Opravić. U braku su imali tri sina – Ivana – Branislava (1. Vi. 1940.), Josipa (16. III. 1942.) i Krešimira (23. XI. 1943.).2 Svi su oni imali obitelj – Ivan se oženio s Draženkom Kovačić (5. X. 1945.) i u braku su rođena djeca Hrvoje (27. III. 1970.) i Lada (22. V. 1972.); Josip je s Mirjanom Blažić imao kćer Ines (17. II. 1968.), a Krešimir ženi Mirjanu Živančević i u braku imaju Rebeku (26. II. 1971) i Damira (30. XI. 1976.).3

Braća Ivan – Branislav, Josip i Krešimir bili su od najranijeg djetinjstva i mladosti zaljubljeni u nogomet, koji kao najvažnija sporedna stvar na svijetu počinje dobivati svoje pravo značenje u svijetu kao glavna zanimljivost u okupljanju naroda koji je

1 Godine 1849. donesen je „Privremeni općinski zakon“ kojim se na području Habsburške Monarhije, pa tako i na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije ustrojavaju upravne općine kao osnovne administrativno-teritorijalne jedinice, a njihovo stanovništvo dijeli na članove općine i strance. Tim zakonskim odredbama prvi se put spominju pojmovi kao što su „pripadnost općini“ ili „stanovnik općine“. Takav je zakon stvorio preduvjete za kasniji razvoj koncepcije zavičajnog prava. Pojam zavičajnog prava osiguravao je zavičajniku pravo na općinski imetak, pravo na sirotinjsku potporu i uzdržavanje. U Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji zavičajno pravo je prvi puta zasebno uređeno „Zakonom o uređenju zavičajnih odnošajah“ od 30. travnja 1880., a zavičajno se pravo stjecalo rodom, udajom, izričnim primanjem u svezu ili naseljavanjem te stalnim namještenjem u javnu službu. (Vidi opširnije: Stjepan Prutki, „zavičajnici i zavičajno pravo“, Zavičajnici grada Vinkovaca 1909. – 1945.,

Vinkovci, 2011., 9-24.) 2 Zavičajnici grada Osijeka 1901. – 1945. (ur. Stjepan Sršan / Vilim Matić), Osijek, 2003., 278, 275. 3 Rodoslovlje iz ostavštine obitelji Gutzmirtl.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 279-286 Petar Kerže, prof.: Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu

željan drugih sadržaja. Tada se događaju i promijene koje do tada nisu bile toliko prisutne u svijetu, pa tako niti u Jugoslaviji. Naime, od igranja vrhunskog nogometa se počelo profesionalno živjeti.

Nogomet 60-ih godina 20. stoljeća

U prvoj polovici 60-tih godina 20. stoljeća u redovima osječkog nogometnog drugoligaša koji je upravo tih godina čak tri puta promijeno svoje ime (1962. NK „Proleter“ je preimenovan u NK „Slavonija“ da bi 1967. postao NK „Osijek“) nastupala su tri brata Ivan, Josip i Krešimir Gutzmirtl, koji su u jednom razdoblju dijelili svlačionicu NK Slavonija, te imali potpisan profesionalni ugovor. Nešto slično, prema raspoloživim podacima, zapamćeno je samo u još dva nogometna kluba u tadašnjoj Jugoslaviji – u NK Vardaru iz Skopja dres makedonskih „crveno-crnih“ nosila su braća Sokrat, Lazar i Ilija Mojsov, a u splitskom NK Hajduku zajedno su igrala braća Ivo i Zvonko Bego, dok je njihov najmlađi brat Boran nastupao samo za mladu momčad velikana iz Dioklecijanova grada.

Osječki nogometaši su 60-tih godina nastupali na stadionu u Gradskom vrtu, koji im je otvorio vrata 1958. i pripadali u red jednih od boljih drugoligaških sastava. Doduše, Osječani su morali čekati čak 21 godinu da bi vratili prvoligaški status izgubljen ispadanjem NK Proletera 1956. iz Prve savezne lige.

Tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća zapamćena je plejada koju su predvodili igrači Matej Kasač, Boris Čulin, Branko Karapandža, Ivica Rukavina, Petar Lončarić, Josip Verner, Stevo Piljaš, Vilim Retl..., te tercet Gutzmirtl, čija su se prezimena tada pisala kroatizirano Gucmirtl.

Braća Gutzmirtl

To je prikaz obitelji koja je uz ljubav prema igri kao što je nogomet morala odrediti i svoj životni put, jer tri brata se ipak egzistencionalno za svoju obitelj nisu mogla upustiti u rizik odabira nogometa kao svog životnog poziva. Prikaz je to i utjecaja oca kao pater familiasa na odabir profesionalnih karijera svojih sinova, kao i njihovog prihvaćanja njegove uloge u njihovim kasnijim sportskim karijerama. No, prikaz je ovo i njihove ljubavi prema svojim pozivima i prihvaćanje očeve odluke da se samo jedan brat otisne u profesionalne nogometne vode, te njihovo sportsko bodrenje i sreću prilikom svakog njegovog uspjeha.

Ivan – Branislav Gutzmirtl diplomirani je inženjer stočarstava. Iako je počeo studirati kemiju. Njegov nogometni put počeo je u podmlatku tadašnjeg drugoligaša NK Proleter iz Osijeka. Po završetku srednje škole seli u Zagreb gdje se uz studij nastavlja baviti nogometom. Igrao je dvije natjecateljske sezone za zagrebački Elektrostroj. No ponukan slabom materijalnom situacijom u obitelji vraća se u Osijek i potpisuje ugovor s NK Proleterom. U tom je klubu igrao zapaženo nogomet sve do odlaska na služenje vojnog roka. Nakon povratku iz vojske u Osijek pristupio

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 279-286 Petar Kerže, prof.: Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu

je NK Olimpiji u kojoj je i završio nogometnu karijeru. Aktivni je član Olimpijine generacije koja je tada ostvarila klupski povijesni uspjeh plasiravši se u tadašnju jugoslavensku zonu (1966./67). Po mjestu igre središnji branič igrao je s nekima od najznačajnijih imena u povijesti osječkog nogometa. Nakon aktivne nogometne karijere odlazi poslom u Podravsku Slatinu gdje nekoliko sezona uz stalni posao na jednoj farmi trenira nogometaše NK Slatina. Nedugo zatim dobiva posao u PIK Belje gdje radi do svoje prerane smrti 2. studenog 2002. godine, mjesec dana prije službenog umirovljenja.

Josip Joza Gutzmirtl (rođen 16. ožujka 1942.) nakon završene strojarske srednje škole uz nogometnu karijeru bavio se komercijalnim poslovima. Nogometom se počeo baviti u najmlađoj dobi zapaženo igrajući u juniorima osječkog NK Proletera, potonjeg NK Slavonije (današnji NK Osijek). Debitirajući kao 18-godišnjak te u 5 sezona na nogometnom terenu „starog Gradskog vrata“ bio je golgeter drugoligaške momčadi Proletera/ Slavonije s ukupno 56 golova i 260 nastupa. Najljepši gol na prijateljskoj utakmici između NK Proletera i zonaša NK Metalca, odigrane 23. siječnja 1962., polučio je Guco, kojim su ga nadimkom nazivali, s udaljenosti od 50 m. Toga je dana potpisao trogodišnji ugovor sa svojim klubom, jer je do tada u matičnom klubu igrao amaterski. U grad na Dravi stizali su menedžeri najvećih klubova tog doba, pa su i najvatreniji navijači Slavonije počeli shvaćati da će popularni Guco (ili Joza, kako su ga također nazivali) kad – tad popustiti laskavim ponudama. Sve barijere otklonjene su ujesen '64, kad je Josip Gutzmirtl, na dvije utakmice zaredom, s Kladivarom iz Celja, pa Šibenikom u prvenstvu Druge savezne lige "zapad", postigao po četiri pogotka, a Slavonija pritom ostvarila istovjetne pobjede od po 6:0. Dugo je prepričavano kako su uporni bili predstavnici novosadske Vojvodine, koji su Gutzmirtla na sve načine pokušali privoljeti na potpis baš za klub iz vojvođanske metropole. Odvezli su Jozu na ručak u tada glasoviti „Čingi-lingi čardu“ na ulazu u Bilje, dugo objedovali, a onda krenuli natrag, u Osijek. Upornost Novosađana najlakše je oslikati podatkom o maratonska dva sata vožnje od Bilja do Osijeka. Da bi se razjasnilo ta relacija iznosi 10 km. Nije ništa vrijedilo jer je otac nezaboravnog trojca Stjepan, svojedobno igrač i entuzijast donjogradske Olimpije, odredio smjer, pokazavši svom srednjem sinu, novom „dragulju s Drave“ – put u Zagreb. No, nije sve bilo tako blistavo u Josipovoj karijeri. Imao bi Josip zasigurno i veću karijeru da ga nije teška ozljeda pred prelazak u Dinamo udaljila nešto duže s terena. Naime, očevidci koji su nazočili toj utakmici, kažu da je u Gradskom vrtu izgledalo jezivo kada je Josipu pri jednom napadu doslovno pukao stražnji bedreni mišić. Unatoč toj ozljedi Josip je kao vrstan napadač i igrač sredine terena otišao u Zagreb 1965. i igrao za NK Dinamo. Do 1973. odigrao je u plavom dresu 409 utakmica i postigao 106 pogodaka te bio kapetan momčadi. Sa svojim klubom je u rujnu 1967. osvojio Kup velesajamskih gradova (preraslog u Kup UEFA, a današnja Europska liga).4

4 Nogometni leksikon (ur. Fredi Kramer/Mladen Klemenčić), Zagreb, 2004., 175, 176; „Sport“, Glas Slavonije, 24. 1. 1962.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 279-286 Petar Kerže, prof.: Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu

Momčad Dinama 1967. osvajači kupa velesajamskih gradova: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl i Rora

Dinamova momčad u sastavu Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl i Rora) prometnula se u jedinu momčad iz Hrvatske, koja se može podičiti europskim pokalom. Nakon odlaska iz Dinama Josip je nastavio karijeru u Švicarskoj, ali nažalost ne odlučuje se potpisati za švicarski Grasshopper, već odlazi u manji klub kao igrač trener u Nordstern u Baselu. Nakon povratku iz Švicarske ne nastavlja nogometnu karijeru nego se bavio trenerskim radom, te je trenirao NK Radnik iz Velike Gorice, zagrebačke klubove Dubravu i Lokomotivu, te Jasku. Svi, koji su imali sreću i poznavati ga, pamte Gucu kao vrhunsku osobu, a nogometni stručnjaci slažu se u procjeni, da je, kao igrač plemenita kova, bio jedan od najvećih nogometaša poniklih u Osijeku, dokazan na vrhuncu karijere i na europskoj pozornici. Iznenada je, za vrijeme rutinskog, kontrolnog pregleda srca, preminuo u Zagrebu, 24. studenoga 2009., točno 7 godina nakon također nenadane smrti starijeg brata Ivana. Pokopan je 27. studenoga 2009. na zagrebačkom groblju Mirogoj.5

Krešimir Krešo Gutzmirtl najmlađi je brat Gutzmirtl i kako sam kaže dosta se kasno počeo zanimati za nogomet. Djelomično je to bila i krivica oca Stjepana, koji je govorio „da je Josip predodređen da bude nogometaš, a Ivan i Krešo da završe školu“. I Krešo je završio ekonomiju, te ostao vjeran tom pozivu do mirovine. Nogometno,

5 Dragutin KERŽE, „In memoriam“, Glas Slavonije, 26. 11. 2009., 38.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 279-286 Petar Kerže, prof.: Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu

kako sam kaže, „najslabiji“ od tri brata ipak je potpisao ugovor s NK Slavonija. No, uglavnom je ulazio u igru kao rezervni igrač jer je tada konkurencija bila velika, a on je igrao poziciju veznog igrača ili napadača. Ipak, je svu trojicu braće krasilo umjeće igranja s obje noge, te je i Krešo bio u prednosti nad drugim igračima, jer je mogao igrati i na lijevom i desnom krilu. Nakon odrađenog četverogodišnjeg ugovora za NK Slavoniju, seli u Donji grad, te postaje igrač NK Olimpije. Vjerojatno za tu odluku i Ivo i Krešo su imali dobar razlog. Naime, njihov otac je bio u svoje vrijeme aktivni igrač (1930./31.), a kasnije i sportski djelatnik NK Olimpija. Krešo je aktivni član Olimpijine generacije koja je tada ostvarila klupski povijesni uspjeh plasiravši se u tadašnju jugoslavensku zonu (1966./67). Tada je sastav Olimpije izgledao ovako: Petrinšak, Grujičić, Pešo, Matijević, Vojvodić, I. Gutzmirtl, Kardoš, Jakelić, I. Anđelić, Migač, N. Novokmet, Štabek i K. Gutzmirtl. U Olimpiji je igrao do ljeta 1971. Zatim odlazi na odsluženje vojnog roka, te pri povratku pristupa za NK Dalj iz Dalja, gdje igra dvije sezone i završava nogometnu karijeru. Okušao se i kao nogometni sudac vodeći oko 500 susreta. U bogatoj sportskoj karijeri jedno se vrijeme bavio i kuglanjem nastupajući uspješno za osječke kuglačke klubove Analit, Metalac, Autoreparaturu, Slavonijatekstil i Ukras. Iako se više aktivno ne bavi sportom u obiteljskom krugu sa suprugom Mirjanom sa zanimanjem prati sportska zbivanja na osječkoj i hrvatskoj sportskoj sceni.6

Umjesto zaključka

Kako sam Krešimir kaže otac je usmjeravao njihove životne pozive pa se nekih anegdota baš i nesjeća, jer kao najmlađi brat uvijek je morao šutjeti. Braća Gutzmirtl su u osječkom nogometu jedinstven primjer obiteljske privrženosti i ljubavi prema toj magičnoj igri loptom koja i danas očarava milijune ljudi na svijetu.

6 Razgovor u obiteljskom domu Krešimira Gutzmirtla obavio autor ovoga članka krajem listopada 2011.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 279-286 Petar Kerže, prof.: Značenje braće Gutzmirtl u osječkom i hrvatskom nogometu

Sažetak

U ovom prilogu za proučavanje povijesti sporta grada Osijeka, posebice nogometa, istaknuto je značenje braće Gutzmirtl – Ivana - Branislava, Josipa i Krešimira – u osječkom, ali i u hrvatskom nogometu, i to nakon kratkih biografskih podataka i isticanja značenja nogometa kao omiljenog sporta te njihovog udjela u pojedinim osječkim, tj. hrvatskim nogometnim klubovima.

Ključne riječi: Nogomet, Osijek, braća Gutzmirtl

Die Bedeutung der Brüder Gutzmirtl für den osijeker und kroatischen Fußball (Beitrag zur Erforschung der Geschichte des Sportes in der Stadt Osijek)

Zusammenfassung

In diesem Beitrag zur Erforschung der Geschichte des Sportes der Stadt Osijek, besonders des Fußballes, wurde die Bedeutung der Brüder Gutzmirtl – Ivan - Branislav, Josip und Krešimir – im osijeker, aber auch kroatischen Fußball, hervorgehoben, und zwar nach kurzen biographischen Angaben und der Betonung der Bedeutung des Fußballes als eines belliebten Sportes, sowie ihrer Teilnahme in den einzelnen osijeker dh. kroatischen Fußballklubs.

Schlüsselwörter: Fußball, Osijek, die Brüder Gutzmirtl

286