11 minute read
Ludwig Bauer Izniman doprinos stalno nedovoljno poznatoj temi: Goran Beus Richembergh, Nijemci, Austrijanci i Hrvati
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 287-292 Ludwig Bauer: Izniman doprinos stalno nedovoljno poznatoj temi: ...
Ludwig Bauer
Advertisement
Autor u članku predstavlja doprinos nedavno knjige objavljenje 2010. godine pod nazivom "NIJEMCI, AUSTRIJANCI I HRVATI I. – Prilozi za povijest njemačko-austrijske manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini" te njezinoga autora Gorana Beusa Richembergha koji je, ne samo kroz niz publikacija i djela, već i vlastitim djelovanjem unaprijedio status njemačke manjine u Hrvatskoj od 1990. godine na ovamo.
Ključne riječi: Goran Beus Richembergh, Nijemci, Austrijanci, knjiga "Nijemci, Austrijanci i Hrvati I. – Prilozi za povijest njemačko-austrijske manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini", Njemačka zajednica
1 Goran Beus Richembergh, NIJEMCI, AUSTRIJANCI I HRVATI I. – Prilozi za povijest njemačkoaustrijske manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb – Sarajevo, 2010.
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 287-292 Ludwig Bauer: Izniman doprinos stalno nedovoljno poznatoj temi: ...
Vjerojatno je teško ili nemoguće govoriti o ovoj knjizi, a odvojiti je i od društvenog konteksta i od osobe autora Gorana Beusa Richembergha. Goran Beus Richembergh danas je javna ličnost pa gotovo svatko u Hrvatskoj ima neko svoje mišljenje ili bar dojam o njemu. Nije teško pretpostaviti da ga mnogi, kada se izostavi filtar apriornih stavova, doživljavaju kao nekoga tko se energično i temperamentno zalaže za istinu i pravednost. Te karakteristike unekoliko opisuju ovu knjigu i njezin kontekst, kako u smislu neposredne sinkronije tako i u pogledu dijakronije, i one na koju se knjiga odnosi ali i one koja se odnosi na nastajanje knjige. Ujedno, prethodno poznavanje autorskog lika Gorana Beusa Richembergha, njegova temperamenta, energije bez presedana i kreativnosti u najrazličitijim područjima pisane riječi, od poezije preko drame do društveno angažiranog eseja na cijelu skalu tema – čini prihvatljivim da je ovako opsežna, podacima prebogata, kompleksna i sadržajna knjiga – djelo jednoga autora; u drugim okolnostima takvim se izazovima posvećuje cijeli tim stručnjaka.
Općenit pa time unaprijed informativni karakter naslova ove knjige može zavarati. Ovo jest informativna publikacija, ali i puno više od toga. Svojim se podnaslovom ova obimna knjiga (317 stranica velikog formata!) predstavlja kao svojevrsna povijesna monografija, ali to je samo jedan od načina na koji je valja čitati, a činjenica da je Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj iz Osijeka – jedan od nakladnika nameće da u ovom izdanju vidimo pokušaj zadovoljavanja kronične, a opet i vrlo akutne društvene potrebe da se mjesto Nijemaca i Austrijanaca u povijesti Hrvatske, kao i u povijesti cijele regije jugoistoka Europe, njihova prisutnost i interakcija s Hrvatima i drugima narodima koji naseljavaju ove prostore, i interakcija s njihovim kulturama i povijesnom sudbinom – bolje razumije. U kompleksu pitanja kojima su obavijene rečene teme i odnosi, moglo bi se reći da se radi o skidanju vela predrasuda i potrebi otkrivanja skrivene istine.
Da bi ta društvena potreba bila jasnija, moram se vratiti oko dva desetljeća unatrag. Prvenstveno ciljam na prva organiziranja hrvatskih, manjinskih Nijemaca i Austrijanaca u novoj Hrvatskoj. Na početku devedesetih godina shvatili smo da se duboko ukorijenjene predrasude o Nijemcima i Austrijancima i njihovoj ulozi na ovim prostorima mogu i konačno moraju demaskirati i demantirati. Ali isto tako želim podsjetiti na otkrivanje istine o tom entitetu kojem sam posvetio i gotovo podredio svoj roman Kratka kronika porodice Weber. Bilo je očito sazrelo vrijeme da se mora i može reći da se na Nijemce i Austrijance s ovih područja: • ne smije gledati u okvirima šablone Nijemac = fašist = zločinac • da ih naprotiv valja vidjeti i u svjetlu činjenice da su i oni bili velike žrtve nacizma i Drugoga svjetskog rata • i da je doprinos njemačke kulture nastajanju hrvatske kulture iznimno konstruktivan i velik.
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 287-292 Ludwig Bauer: Izniman doprinos stalno nedovoljno poznatoj temi: ...
Goran Beus Richembergh sudjelovao je u počecima organiziranja te manjine, bio je jedan od presudnih pokretača, ali isto tako i pokretača vrlo živog kulturnog djelovanja njemačko-austrijske manjine usmjerenog najvećim dijelom na doprinose hrvatskoj kulturi. Velik dio njegovih objavljenih radova kroz cijeli niz godina posvećen je toj temi pa neke možemo i ovdje spomenuti: 1. Pitanje kulturnoga identiteta njemačke nacionalne manjine na području bivše Jugoslavije, 1993., priopćenje (koautor R. Karleuša) 2. Nijemci u Hrvatskoj jučer i danas, istoimeni zbornik, Zagreb, 1994. 3. Nijemci u Bosni, priopćenje objavljeno u Beharu, Zagreb 1996. i Godišnjaku/ Jahrbuch VDG, Osijek 1997., predavanje održano u KDBH Preporod u Zagrebu 1997. 4. Neki poznati Nijemci i Austrijanci u Dalmaciji, studija, Godišnjak/Jahrbuch VDG 2001. 5. O nekim hrvatskim muzikolozima i skladateljima njemačkih korijena, studija, Godišnjak/Jahrbuch VDG 2002. 6. Hrvatski bog German, studija-personarij najpoznatijih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, 2002. (Hrvatska revija).
Goran Beus Richembergh jedan je i od autora sintagme Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, što je naziv redovitih znanstveno-kulturnih simpozija u kojima i ja imam čast sudjelovati od samog početka. Ipak, važnost i naglašena društvena opravdanost ove knjige ne iscrpljuje se samo navedenim tematskim krugom. Odnos prema Nijemcima i Austrijancima ovdje, na ovim prostorima, samo je dio kompleksnog odnosa Nijemaca i Austrijanaca uopće u svijesti ljudi našeg prostora, ali i pripadnika cijele europske civilizacije. Aludiram na dihotomiju prema kojoj su Nijemci/Austrijanci ili dobri ili loši. Loši su naravno svi oni koji su postojali do kraja Drugoga svjetskog rata i neposrednog poraća pa su njihovi predstavnici osuđeni u ime svih u Nürnbergu. O germanofobiji kao imanentnoj karakteristici europske civilizacije dosta je pisano pa sam i ja toj temi dao sasvim skroman doprinos2. Dio poslijeratnog odnosa prema Nijemcima, a u nešto manjoj mjeri i prema Austrijancima, u istočnoj i jugoistočnoj Europi, bez obzira što je komponenta širokog političkog dogovora o odmazdi etničkom korpusu njemačkog jezika i podjeli Europe u interesne sfere, uklapa se sasvim komotno u tradiciju europske germanofobije koju možemo pratiti unatrag oko dvije tisuće godina. Što se tiče dobrih Nijemaca, to su stanovnici današnje Njemačke, oni koji pridonose europskom prosperitetu, oni koji zapošljavaju Turke, Grke, Talijane i mnoge druge pa uz ostale i Hrvate, kojima daju ne samo bolje uvjete rada i zarađivanja nego im pružaju i bolju socijalnu zaštitu, uključujući i mirovine, od
2 Primjerice: Ludwig Bauer, Germanofobija u zapisima Therezije Moho, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, str. 263-273, Osijek, 2008. ili Ludwig Bauer, Nijemci u Križanićevoj "Politici", Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, str. 85-94, Osijek, 1999.
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 287-292 Ludwig Bauer: Izniman doprinos stalno nedovoljno poznatoj temi: ...
onoga što im primjerice Hrvatska može pružiti. Dobri Nijemci svakako su i turisti koji svoje solidne novčanike prazne u zemljama koje su bogatije prirodnim ljepotama nego proizvodima rada pa te zemlje, u nekim slučajevima, možda svojim dolaskom spašavaju od bankrota, itd.
Cijeli kompleks navedenih i sličnih pitanja valja imati na umu kada se procjenjuje društvena važnost knjige Gorana Beusa Richembergha.
Izrazito povijesno usmjerenje autorova pisanja vidljivo je u strukturiranju materijala. Osim definiranjem temeljnih pojmova i odnosa, što sugerira naslovi poput O NIJEMCIMA I AUSTRIJANCIMA, glavnina je knjige ustrojena po razdobljima: HRVATI I NIJEMCI U SREDNJEM VIJEKU, HRVATSKE ZEMLJE U DOBA HABSBURGOVACA, PODUNAVSKI ŠVABE U DVA SVJETSKA RATA, NJEMAČKA NACIONALNA MANJINA U DRUGOME SVJETSKOM RATU, NIJEMCI I AUSTRIJANCI U HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA, NIJEMCI I AUSTRIJANCI U SUVREMENOJ HRVATSKOJ. Ali ovaj rad nudi puno više od površne kronologije događaja koji bi se mogli smatrati poviješću u najužem smislu riječi. Na jednoj od svojih razina ova enciklopedijska knjiga ukazuje na ispreplitanje njemačke povijesti, civilizacije i kulture s hrvatskom poviješću i razvitkom hrvatske civilizacije i kulture. Riječ je o mješavini poznatih i manje poznatih činjenica, ali prije svega riječ je – i opet to valja naglasiti – o doprinosu. Riječ je svakako i o demaskiranju nekih petrificiranih mitova. Jedan je od njih kako su se Hrvati kroz cijelu svoju povijest neprekidno morali braniti od njemačkih ratnih pohoda. Istina je pak da su u velikom broju ratova kroz povijest Hrvati bili na istoj strani s Nijemcima i Austrijancima i borili se protiv zajedničkih neprijatelja, odnosno da su to bili zajednički ratovi.
Jedan od mitova koji se neprekidno ponavljao, posebno kroz školske udžbenike povijesti, jest mit o neprekidnom pritisku germanizacije i neprekidnoj borbi Hrvata protiv nje. Ova nas knjiga podsjeća da su upravo Nijemci i Austrijanci bili ti koji su sudjelovali pa i inicirali hrvatski nacionalni preporod – ilirski pokret. Zaista je već jednom potrebno izgraditi svijest o tome da je pritisak vlasti da se njemački jezik dosljedno koristi u državnoj administraciji – nešto sasvim drugo, od činjenice da su upravo na njemačkom jeziku obrazovani tvorci hrvatske kulture, stvarali i hrvatske novine, i hrvatsko kazalište, i hrvatsku književnost u tijesnoj interakciji s njemačkom kulturom i jezikom.
Nije slučajno da su upravo ilirci uređivali novine Süddeutsche Zeitung, dakle slavenski usmjerene novine, na njemačkom jeziku. Nije slučajno da je začetnik hrvatskog kazališta i hrvatske suvremene drame bio jedan Freudenreich.
Svojim radom Goran Beus Richembergh nije zanemario ni doprinos materijalnoj kulturi. O doprinosu Nijemaca materijalnoj kulturi u Hrvatskoj dalo bi se pisati bez kraja i konca. I tu bi trebalo raskrstiti s nekim mitovima. Danas već znamo da su prvi pivari u Slavoniji i ostatku Hrvatske bili Nijemci. Ali dobro je podsjetiti da i oni slavonski kobasičarski proizvodi koji su dostojni svake pjesničke ode – duguju
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 287-292 Ludwig Bauer: Izniman doprinos stalno nedovoljno poznatoj temi: ...
svoj nastanak njemačkim kobasičarima. Iako se ta pitanja nisu našla u središtu pažnje Gorana Beusa Richembergha. Na Hrvatskoj televiziji gledali smo skupu seriju o hrvatskim vladarima pa se tu spominjao i ljetopisac Gotschalk. Malo je poznato da je taj Gotschalk zaslužan za dolazak benediktinaca u naše krajeve i preko njih za očuvanje i unapređenje glagoljice.
U ovoj knjizi naći ćemo i primjere utjecaja njemačke kulture i jezika na hrvatski jezik. Primjer koji Goran Beus Richembergh navodi jest krumpir, namirnica koja je došla s Nijemcima, ali i ime svoje duguje njemačkom Grundbirne. Autor se tim područjem nije detaljnije pozabavio – ovo je po svome karakteru najmanje lingvistička rasprava – ali je učinio dovoljno da se detaljnije potaknu i ta pitanja. Stručnjacima su te teme poznate, ali im je poznato i da su nedovoljno obrađene; još manje svijest o toj vrsti utjecaja i povezanosti s njemačkom kulturom predstavlja neki ozbiljniji dio naše opće građanske kulture. Znamo za germanizme – pa nikome ništa. Treba ih izbjegavati, jasna stvar, pa umjesto šparet valja spominjati štednjak, a umjesto špajze ili špajza smočnicu. Ali o tome bi se zaista moglo znati i puno više. Manje je poznato primjerice da postoji mnoštvo stvari u hrvatskom jeziku koje su povezane s njemačkim. Malo tko bi se sjetio da je hrvatska riječ pekar nastala analogijom prema njemačkom Becker. Primjeri bi se dali nizati u nedogled. Naravno, ni ovo nije lingvistička rasprava pa ovo malo primjera – pars pro toto ima cilj upozoriti – što čini upravo i knjiga Gorana Beusa Richembergha da je civilizacijska povezanost ovih prostora s civilizacijom njemačkog jezika mnogo dublja i esencijalnija nego što se to uglavnom shvaća i prihvaća.
Iz navedenih se, neizbježno površnih, podataka o knjizi vidi, valja to ponovno naglasiti, da ona nadilazi svoje povijesne odrednice, tj. odrednice toga da bude samo povijesna knjiga, povijesna obrada određenog tematskog kruga, historia specifica. Uostalom, treba podsjetiti da se autor bar dijela znanstvenih pretenzija svojega rada odrekao stavljajući u podnaslov sintagmu prilozi za povijest. Rekao bih da je upravo posebna vrijednost ove knjige u tome da bude kompilacija iz cijelog mora slabo poznatih, slabo dostupnih i, što je možda najvažnije, u javnoj svijesti slabo prisutnih podataka i materijala. Zato i stručno-povijesni karakter procedea karakterizira raspon od udžbeničke informacije do znanstvene sinteze, iako je težnja za informativnošću uvijek ispred autorove želje za eventualno inventivnim uspostavljanjem novih hipoteza.
Ukratko, ova se knjiga može čitati i koristiti i kao leksikografsko pomagalo, enciklopedija pojmova povezanih sa specifičnom tematskom građom, ali i kao angažirana prezentacija dostupnih podataka, pledoaje u cilju razotkrivanja uvijek tako skrivene istine o prisutnosti, interakciji i značenju kulture njemačkog jezika za razvitak i karakter civilizacije i kulture na našim prostorima. Svojom strukturom i namjerom knjiga izražava i težnju da bude samo jedna u produktivnom nizu istraživanja i knjiga koje bi je slijedile. Posebno vrijednom smatram je i po tome što mi se čini bitnim danas stvarati svijest o tome da je hrvatska civilizacija i kultura esencijalno europska upravo i preko tisućljetne interakcije s jednom od najsnažnijih europskih kultura kao što je kultura narodâ njemačkog jezika.
DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 287-292 Ludwig Bauer: Izniman doprinos stalno nedovoljno poznatoj temi: ...
Sažetak
Knjiga Gorana Beusa Richembergha, NIJEMCI, AUSTRIJANCI I HRVATI I. – Prilozi za povijest njemačko-austrijske manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb – Sarajevo, 2010. impresionira svojim bogatstvom podataka, a posebno je značajna ispunjavanjem akutne potrebe da se umjesto petrificiranih predrasuda sazna i afirmira istina o mjestu i utjecaju etniciteta/pripadnika njemačke kulture i jezika u hrvatskoj civilizaciji i kulturi. Po svome karakteru knjiga je povijesni pregled sudbine Nijemaca/Austrijanaca na ovim prostorima, ali i pregled međusobnih odnosa entiteta. Ujedno ova knjiga ima leksikografski karakter kao sretna kompilacija velikog broja relevantnih podataka. Društvenim angažmanom, prezentacijom povijesnog materijala i informativnošću knjiga daje i doprinos razumijevanju europskog karaktera hrvatske kulture.
Besonderer Beitrag der bleibend ungenügend bekanntem Thema: Goran Beus Richembergh, DEUTSCHE, ÖSTERREICHER UND KROATEN
Zusammenfassung
Das Buch von Goran Beus Richembergh, DEUTSCHE, ÖSTERREICHER UND KROATEN I. – Beiträge zur Geschichte der deutsch-österreichischen Minderheit in Kroatien und Bosnien und Herzegowina, Zagreb – Sarajevo, 2010 macht einen tiefen Eindruck durch die Reichhaltigkeit der Angaben, besonders wichtig wird es wegen der Ausfüllung des akuten Bedarfes, statt der petrifizierten Vorurteilen, die Wahrheit über die Stellung und den Einfluss der Ethnizität/der Angehörigen der deutschen Kultur und der Sprache in der kroatischen Zivilisation und Kultur zu verkünden und affirmieren. Das Buch ist ein geschichtlicher Überblick des Schicksales der Deutschen/Österreicher in diesem Gebiet, aber auch ein Überblick der gegenseitigen Verhältnisse der Volksgruppen. Das Buch hat gleichzeitig einen lexikographischen Charakter als eine geglückte Kompilation einer großen Anzahl von wichtigen Angaben. Durch seinen gesellschaftlichen Einsatz, Vorstellung des geschichtlichen Materialen und Mitteilungsvielfalt gibt das Buch auch seinen Beitrag zum Verständnis des europäischen Charakters der kroatischen Kultur.
Schlüsselwörter: Goran Beus Richembergh, Deutsche, Österreicher, das Buch "Deutsche, Österreicher und Kroaten I. – Beiträge zur Geschichte der deutsch-österreichischen Minderheit in Kroatien und Bosnien und Herzegowina“, Deutsche Gemeinschaft
