Made in Albania by Biblioteka MESS

STEFAN Ã&#x2021;APALIKU

MADE IN ALBANIA ILI SKADARSKI KARNEVALI

Stefan Ă&#x2021;apaliku

Made in Albania

ili Skadarski karnevali

Biblioteka MESS Stefan Çapaliku: Made in Albania ili Skadarski karnevali Naslov originala: Made in Albania Izdavač: J.U.MES – Međunarodni teatarski festival – Scena MESS Za izdavača: Nihad Kreševljaković Prijevod: Danilo Brajović Lektura i korektura: Belma Jusufović Urednik: Dino Mustafić Dizajn: Bojan Mustur DTP: Sanja Kulenović Štamparija: Kopikomerc Tiraž: 300 Rad J.U.MES – Međunarodni teatarski festival – Scena MESS finansira Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo

Stefan Ă&#x2021;apaliku

Made in Albania

ili Skadarski karnevali Â

Sarajevo, 2020.

Made in Albania

ili Skadarski karnevali

Likovi Prva radnica

60 godina udovica

Druga radnica

55 godina u braku, bez djece

Treća radnica

50 godina u braku, sa mnogo djece

Četvrta radnica

45 godina neudata

Peta radnica

40 godina razvedena, sa troje djece

Šesta radnica

35 godina lezbejka, pjevačica

Sedma radnica

30 godina sa suprugom u zatvoru

Osma radnica

Deveta radnica

25 godina zaljubljena, trudna 16 godina djevica

Šef odjeljenja

20 godina homoseksualac, pjevač

Vlasnik radionice

50 godina organizator karnevala

Novinarka Stražar

25 godina bivša Miss Albanije 70 godina udovac

Mjesto

Događaji se odvijaju na dva mjesta istovremeno: u krojačkoj radionici koja se nalazi negdje ispod zemlje, u centru grada i na ulici koja se nalazi iznad ili pored krojačke radionice. Radionica je prepuna šivaćih mašina. Na kraju radionice nalazi se toalet i nekoliko tuševa. U lijevom uglu proscenija nalazi se nešto poput kuhinje, dok se u desnom nalaze stražarska kućica i vrata za ulaz-izlaz. Nad svakom šivaćom mašinom visi žuta lampa koja obasjava kao zalazak sunca. Glavna gradska ulica, gdje se organizuju karnevali, je raskošno okruženje posebno dekorisano za tu priliku. Tirana, 2014-2015

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Prva scena

Svi u krojačkoj radionici. Vlasnik radionice organizuje grupu mladića i djevojaka. Šef odjeljenja i stražar vade svečane kostime momaka i djevojaka. U međuvremenu, radnice stupaju na pozornicu, jedna po jedna ili u grupama, kako bi počele sa poslom. Velika gužva na pozornici. VLASNIK: (Radeći neke vježbe artikulacije) Karne... vali... vali... vali... Karne... meso... meso... idi… idi… idi, meso, idi... idi, meso... Karne, idi... idi, karne... tornjaj se! Nosi se, nestani... meso... gubi se, meso... karne... mrš... meso... Gleda u pravcu sale koja se puni gledaocima. Broji prazna mjesta nastavljajući da izgovara gorepomenute riječi... karne, idi, meso, gubi se... Reguliše disanje, sređuje svoj spoljni izgled i, grebući grlo, patetičnim tonom počinje: Dragi sugrađani! Dragi prijatelji! Karnevali su proslava koja se održava svake godine, 26 dana prije Uskrsa. Muzički ritmovi, učešće i kostimi se razlikuju od regije do regije, ali je karnevalska fešta u našem gradu već stvorila očaravajuću i jedinstvenu atmosferu. Ljubitelji karnevala raduju se ovom danu i sa nestrpljenjem ga iščekuju. Sama riječ Karne-val znači: Idi, meso. Gubi se, meso... Karne znači meso. Jer odmah poslije Karne Vala počinje uskršnji post. Vjernici počinju odbacivati meso kao svoju osnovnu hranu i kreću se tako prema tom postu. (Obraća se momcima i djevojkama iza) Dođite, dođite, ‘ajmo, djevojke, momci, brže, brže. Molim vas! Tako... Bravo! I znajte! Znajte da imate sreće. Imate sreće! Kakva sreća! Nikada u životu niste nosili ovakve kostime. Mletačke rukotvorine. Super skupe. Maske sa Svarovski kristalima i drugim skupim predmetima. Hej...! Fantastično, a?! (Ponovo put gledališta) Naš grad je jedan od prvih gradova koji

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

je ponovo oživio tradiciju karnevala osnivanjem Karnevalske asocijacije 1992. godine, u sklopu Nacionalne asocijacije albanskih karnevala. ŠEF: (Radnicama koje u međuvremenu ulaze) Vi, gospođe. Gospođe! Evo. Sada. Za deset minuta počinjemo sa radom. Gospođe! Pripremite radna mjesta i materijale. VLASNIK: (Stražaru) Ti! Pazi na ta vrata! Niko više da nije ušao! (Šefu) Jesu li svi tu? ŠEF: Čini mi se da jesu. Evo da izbrojim. Nisam baš siguran. Ali izbrojat ću ih. STRAŽAR: Od radnica fali samo ona mala... VLASNIK: A, ona mala... doći će ona, doći će... bez brige. (Šefu) A ti, pazi! Ti ćeš voditi računa o popisu svakog kostima i maske. Sa imenom i prezimenom, ko je i šta dobio. (Momcima i djevojkama) Molim vas, ko se obuče ide kod ovog gospodina ovdje, (Pokazuje rukom ka šefu odjeljenja) daje svoje ime i prezime i potpisuje se u registar. Rekao sam vam da su to super skupe stvari i da za njih moramo preuzeti ličnu odgovornost. Samo vi koji ste ovdje poznajete jedan drugog. Kad stavite maske više vas niko ne prepoznaje. (Ponovo put gledalaca) Lijepo, a? Karnevalska fešta koja se u našem gradu počela održavati još 1860. godine sada već ima ima svoj portret. Najraznovrsniji kostimi obezbijeđeni su od strane velemajstora za maske u našem gradu. Pjevači i ostali građani, svi sa maskama, će defilovati centrom grada. Žubor i ljudsko šaputanje, poneki izraz tipa “Kako mi stoji ovaj kostim?”, “Kako izgledam?”, i tome slično. ŠEF: (Vlasniku) A ja, mogu li ja da se obučem za karneval?

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

VLASNIK: Hm... ŠEF: Rekoh da pitam jer imamo par kostima viška. Da ne ostanu neiskorišteni. Da upotrijebimo i njih. A, šta kažete? VLASNIK: Kasnije, kasnije. Da krenu momci i djevojke prvo, da se počne sa radom ovdje dolje, i onda ćemo vidjeti... ŠEF: Kako vi kažete, šefe! Rekoh jer imamo par kostima viška... VLASNIK: (Vrlo nervozno) Kasnije. Vidjet ćemo, rekao sam. STRAŽAR: (Čija se glava promalja negdje na uglu scene) I ja sam dobrovoljac za karneval. Evo me. (Vlasniku) Možete me iskoristiti. Na raspolaganju sam. Kao i uvijek. Pogotovo sada kada sam ostao sam... (Vlasniku) Vi, gospodine, znate da je moja žena... Vlasnik: Hvala, gospodine. Žao mi je. Razmotrit ćemo zahtjev. Ali za sada, kao što rekoh, ima nas dovoljno. “Manje je više”, govorile su velike estete. U svakom slučaju: Ostatku nazdravlje! STRAŽAR: Živio! Nastavlja se buka. U međuvremenu, radnice su zauzele svoja mjesta iza mašina i šapuću između sebe. Momci i djevojke su spremne. Šef odjeljenja i stražar slažu robu koju su nosili mladići i djevojke. Pojavljuje se R9 koja ulazi sa ogromnom tortom u rukama. VLASNIK: (Pokazujući ka R9) Evo je. Došla je i gospođica... Sve je spremno. Sretni karnevali! (Radnicama) Sretni da su i vama, gospođe. Živjeli! Danas ćete manje raditi. Sat vremena kraće. Da i vi malo uživate. Karnevali su za sve. To je najpopularnija fešta na svijetu. Fešta koja briše razlike. Fešta zbog koje se svi

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

osjećamo isto i koja nam omogućava da kažemo velike istine. Momci i djevojke se počinju penjati stepenicama do gornjeg sprata scene. Za njima i vlasnik sa šefom odjeljenja. U radionici ostaju samo radnice i stražar. Počinje jedan uobičajeni radni dan. STRAŽAR: (Ulazi trljajući ruke) Ih, kakva će danas biti zabava. Neviđena, neviđena... Hajde, radite brže da i mi možemo uživati. Da izađemo ranije danas. Biti će fantastično, žene. ‘Ajmo, žene. Žrtvujte se i vi malo danas. Fešte su za sve. Kako je to lijepo rekao gospodin: „fešta zbog koje se svi osjećamo isto i koja nam omogućava da kažemo velike istine“. Tako mi Boga, rječit nam je. ‘Ajmo, žene! R4: Hajde ti polako, druže! Idi! Šta ćeš ti tu sa nama? Idi raduj se ti. Grehote. Nama je svaki dan karneval. Idi, jer tamo vani je sva ta mladost. Nemoj da ostaješ ovdje u podrumu sa nama. Hajde de, naprijed. Ne moraš nas čuvati. Nama je vrijeme prošlo. Ostarile smo! R7: (R4) Govori u svoje ime! Au! (Drugima) Šta bi ovoj? Koje nam je to vrijeme prošlo? STRAŽAR: Ne, ne, ne zna se. Ne zna se, žene. Ne uzimajte to zdravo za gotovo. On se možda predomisli. Naš je vlasnik nježnoga srca, jako dobar čovjek. Iskrene prirode. Može i nas odijenuti za karneval, naravno, ako zatreba. Znači, da i mi damo naš doprinos u podizanju entuzijazama u gradu. Stoga se nemojte čuditi ako se nađete u kostimu kako skakućete po trotoarima... Naš grad, više nego ikad, ima potrebu za nadom, za pjesmom... za lijepom riječju. R5: Važi, važi... Sanjala baba što joj milo bilo. Sanjarila kule u zraku. Idi više, druže. Tvoja je žena umrla. Imaš svu slobodu. Ti si samac. Dobio si slobodu...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R6: Malo kasno, ali si je dobio. Bravo! STRAŽAR: U redu, u redu, samo vi tako pričajte, ali, ako se sjećate, prošle godine smo svi završili mrtvi pijani. A, sjeća li se ko? R6: Kako da ne. Sjećam se tebe kako držiš političke govore. Sjećam se tvoga lika i djela. Nisi nam dao da pjevamo. Pronašao si neku masku i počeo po prvi put u životu da iskaljuješ sav svoj gnjev i ljutnju. Izludio si nas. Ulazi šef odjeljenja, nakinđureno obučen kao polu-karneval. Šef: Žene. Nemojte da zanovijetate. R3: On (za stražara) nam ne da da radimo. Zagovara nas. Ne zna on da imam gomilu djece kući koja me čekaju. Idiot... (stražaru) Moja djeca hoće da jedu i da imaju da se obuku, balvane jedan! R6: Voli da priča. Usta mu se ne zaklapaju. Laprdalo. Šta da mu radiš... Izgubljen slučaj. GLASOVI: Pogledajte, šefe, on nam ne da da radimo. Zadirkuje nas. Potpuni je idiot jadnik. Pukao je. Ne znamo zašto ga držite na poslu. Šta on to čuva? Pa on nije u stanju svoje da čuva, tj. muda svoja. Stražar: Hej... hej... pazi šta pričaš... Kakve su to riječi! Sramota! Kako te nije stid?! GLASOVI: Koga da bude stid?! Pa ko priča sve vrijeme?! Stari balvane. STRAŽAR: Koga ti nazivaš idiotom, ti...? Meni govoriš “pukao”? Ja balvan, a? Ma ja ima da te rastrgnem bre, kučko

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

jedna. Iako sam star. Tj., po godinama... Znaš li šta mogu da ti uradim... Mogu da te natjeram kao pas da laješ. Mogu da te rastrgnem... R3: (pokazujući mu srednji prst) Rastrgneš mi ovog... Izgleda kao da stražar nasrće na R3. Velika buka i metež na sceni. Interveniše odlučno šef odjeljenja. ŠEF: (Glasno) Dosta! Rekao sam dosta. ‘Alooo breeee! Jeste li poludjeli? Svi nazad na posao ili kroz vrata vani. Sami znate koliko ljudi čeka da nađe posao. Imate sreće. GLASOVI: Kakva sreća... ŠEF: (Stražaru) A ti ušuti. Nemaš veze sa ženama. Rekli smo ti to hiljadu puta. Ti si stražar. Samo stražar. GLASOVI: (Izrugivajući se još više) Stražar. O, stražaru! Stražaruuu! ŠEF: Veoma si važan... ali si... stražar... Molim vas... molim vas... (Ženama) Na posao. (Stražaru) Stavi malo muzike. Od one tvoje. Musica maestro! Stražar uključuje kasetofon odakle se začuje muzika. Izgleda kao da je uspostavljen red i mir.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Druga scena

Tišina sa muzičkom pozadinom. Samo radnice na pozornici, nepomične iza svojih mašina. Odjednom, kao na dugme, sve počinju istovremeno sa poslom. Kolektivna i sinhronizovana buka mašina. Čuje se ritam koji je donekle ujednačen, kao da je pogrebni marš. R2: Moj muž, Leci... (Pauza) R1: Šta Leci? R2: Leci je dao pod najam našu spavaću sobu. (Pauza) Da, da. On ju je dao pod kiriju. Gotovo je. Dali smo je dvjema studentkinjama sa juga. Hahahahahaha... Sada oboje spavamo u kuhinji. Kupatilo dijelimo svi. Leciju najviše smeta podjela kupatila. Razumije se, sada je jedini muškarac u kući. Jadnik. Treba rano da ustane iz kreveta da bi završio sa svojim potrebama. Svim potrebama. Jednik. Ne zadržava se puno i eno ga nakon kratkog vremena u kuhinji obrijan. Onda ne prilazi više kupatilu sve dok nije siguran da su djevojke izašle iz kuće. O meni više i ne misli. R1: Radi li više Leciju? Može li uopšte? Sve se glasno smiju. R5: Čak i da mu radi, teško mu je sa dvije odjednom. Još su i mlade, za đavola. R1: Bolje reci sa tri, jer je tu i njegova žena. Mašala! Pogledajte kakva! Mlada... R2: Da, da, vrlo mlada... mlada k’o kap rose ... pusti, molim te, mladost...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Ponovo gromki smijeh dok R4 iznenada ne lupi šakom o sto pored njene šivaće mašine. Sve staju sa radom. R4: Ejjjjjjjjjj, žeeeneeee... Bila sam u policiji! Sve nastavljaju sa radom kao da se ništa nije dogodilo. R4: Bila sam u policiji! Žene! Sve prestaju sa radom. R5: Vrlo dobro. Dobro si učinila što si otišla u policiju. Dosta sad. Tu da si ostala! U policiji! Moraš ostati tamo cijeli dan. Oni će riješiti to pitanje. Oni će to riješiti vrlo brzo. Nemoj da brineš. Sada obrati pažnju na posao. Smiri se! Molim te. Bez brige. Bez brige. Sve nastavljaju da rade. R4: (ridajući od plača) Ej, žene. Bila sam u policiji, kažem vam. GLASOVI: Dobro si uradila. Baš dobro što si bila u policiji. Ljubazni neki ljudi ti policajci. Sukobe rješavaju na tili čas. Svaka im čast! Iskrene prirode. R5: (R4) Ššššš. Tiho... mirno... tako... bravo. Svaka ti čast... vidiš kako je to dobro... tako... Sve nastavljaju sa radom. R4: Niko me ne sluša. (plačući) Niko. Jadna ja. Jadna ja. Ovako ti je to kada si sam. Neudata. (R8 i R9) Hej, djevojke! Udajte se, drage moje. Znam da je brak sranje, ali... hajde... udajte se, barem nećete biti same. Nastavlja i ona da radi. Plače i nastavlja sa radom. Duga pau-

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

za. Čuju se samo ritmovi šivaćih mašina. R8: Imam... Imam... GLASOVI: Šta nije u redu? “Imam... imam...”. Šta to imaš? R8: Imam bolove. R6: Opet... bolove. R8: Ne. Ne bolove. Više od toga... strah me je... R6: Zašto? R8: Bojim se da je ovo taj dan. Jedva sam došla do posla. Danas je tačno devet mjeseci. R6: Kao i svaki dan... Cijeli je ovaj mjesec deveti mjesec. Nemoj da brineš. Bez brige. Mi smo tu. R8: Da, ali, imam bolove... boli me... Oh, Bože. Kažem vam, puno me boli... R3: Idi onda. Nemoj da si ovdje. Trči kući bolje. Mi ćemo ti završiti posao ovdje. R8: I na to sam pomislila. GLASOVI: Idi onda. Hajde... Blago tebi! R8: Ali kod kuće sam sama. Rekoh možda je bolje ovdje. Ovdje sam sa vama. P3: Ne možemo ti mi tu ništa, nego bolje idi. Znaš šta... Bolje idi u bolnicu. Ostani tamo.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R2: U bolnicu?! Ne daj Bože! Bolnicu treba zaobići u širokom luku. Zdrav i prav si sve dok joj se ne približiš, a čim se i trotoaru ispred nje primakneš, pretvoriš se u bolesnika u smrtnoj opasnosti. R8: Vani je haos i bojim se da će me zgaziti. Da će me oboriti. Jadna ja. Ostat ću još malo. Možda ću izdržati do kraja radnog vremena pa možemo poći zajedno. Žene! Idemo zajedno do bolnice. Ne ostavljajte me samu. Danas izlazimo sat vremena ranije. GLASOVI: Dobro, dobro... doći ćemo... Izdrži onda... Izdrži! R8: Dobro. Evo izdržat ću. Izdržat ću. Rad se nastavlja. R2: Možda to budu dobre djevojke. Možda nam neće dovoditi ljubavnike u spavaću sobu. GLASOVI: Bolje da ih dovode u sobu, nego da ostaju po ulicama kao kučke... I one su grehota. Hej, žene! Sjećate li se doba trnja? Ona koja je tada imala ključ od kuće bila je kraljica. Da to radiš u krevetu? Kakav luksuz. R2: Da, ali bilo bi teško Leciju, jer ja ne marim mnogo. Vrlo važno! Na kraju krajeva, Bogu hvala što je i taj dan došao. To mi uopšte ne smeta. Ali Leci... GLASOVI: Leci nek’ im poveća kiriju... ako ustanovi da su nekoga dovele u vašu sobu. Ili... ili... R2: Dobro, dobro, dosta! Ne morate mi uzimati muža u usta. GLASOVI: Tvog muža u usta, a?! E kuku... Gle ti nje... Ona hoće... I u usta?! Još...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Rad se nastavlja. R1: Kad bih mogla i ja da nađem nekoga kome je potrebna soba za iznajmljivanje, odmah bih dala moju jedinu sobu. Spavala bih u hodniku. Spavala bih na nogama. Spavala bih bilo gdje, bilo kako, samo da više očima ne gledam ovo mjesto. Ne mogu više da podnesem ovaj posao. Žene! Čujete li me, žene? Ne mogu više da podnesem ovaj posao. Umrijeh! Nađite mi nekoga kome treba moja soba. Ima 40 godina kako radim samo da bih se prehranila. Strašno, žene... O, žene! Ejjjjjjjj! R2: Zaista strašno. I šta si uradila u životu? Radila da bi jela... la... lalalalalala. R3: Vi, mlađe! Vama se obraćam! Morate da radite i da biste pile, a ne samo jele... le... lelelelelele. Rad se nastavlja. R6: Moj otac je bolestan. GLASOVI: Znamo, znamo... R6: Znate, ali njemu će sad biti pet godina. Pet godina kako boluje u krevetu. Znate li šta mi je danas napravio? GLAS: Znamo, znamo... R6: Ne, ne znate, nemate otkud da znate. GLAS: Ama, znamo, znamo da je progovorio. R6: Ama, ne znate kad vam kažem. GLASOVI: E, pa dobro. Reci nam. Ali požuri. Nemoj da dužiš kao

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

po običaju. Uvijek smo ti govorile da brzo kažeš stvari. Imamo toliko posla. Reci kad te molimo! Reci! R6: Da. Reći ću ukratko... Ovako... (pauza) GLASOVI: Hajde više... Rekosmo ti da budeš brza... R6: Jutros me vičući zvao da me pita da li je živ ili mrtav. Neki duboki, promukli glas izlazio iz tog izranjavanog grla: „Jesam li živ ili mrtav? Reci mi Boga ti!” Ja sam se nasmijala. I onda sam pomislila kako je uvijek imao dobar smisao za humor, te da se možda i ovaj put ne šali. Ali ne... Sve se smiju glasno. R7: Zašto? Nije bila šala? R6: Ne. Nimalo. Ovaj put, poslije duge pauze, ponovo me je pozvao k sebi i rekao mi da ga ja lažem. Ja sam mrtav, rekao je, a vi mi ne govorite istinu. Svi me lažete. Ali ja znam istinu. Mrtav sam i ovako je bolje nego biti živ. Evo, rekao je, baš sam se namučio da umrem, ali konačno sam uspio. Biti mrtav je sjajno, reče i poče glasno da se smije. Tako se zdravo smijao da mi se na trenutak učinilo da je ozdravio. R7: Ovo je vrhunac, žene. Vidite li kako se čuda dešavaju. Bog je velik. Rekla sam vam da je Bog velik. R6: Ja sam mrtav, rekao je. Mrtav sam... i glasno se smijao i smijao i smijao... Da možda bre žene on nije u pravu? R2: Kako da je u pravu? Šta pričate gluposti?! Da je tako i da nema razlike, pa ko bi ostao živ?! R7: To samo Bog zna. Samo on zna.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R2: (R7) Aaaa, ti veliki vjernik... R7: Zato što vjerujem u Boga i dalje se nadam da će mi muža pustiti iz zatvora. Inače, zašto bih se nadala? Kome? R1: S onim što je učinio tvoj suprug, teško da će ga pustiti dok ne prođe dvadeset godina. R7: Usta ti se osušila. (I sjede plačući kao dijete) GLASOVI: (R7) A otkud znaš ti? Možda ga i oslobode... Zašto želiš drugome uništiti nadu, vjeru? Kakve to prijatelje vi volite? Ljude bez snova? R1: Ali on je ubio svoju prvu ženu. O čemu pričate? R7: Učinio je to iz ljubavi. Iz ljubavi prema meni. Bože mi oprosti! Ništa što se čini u ime ljubavi nije kažnjivo. Sama sam to pročitala... odnosno, rekli su mi... tj... R2: Nemojmo miješati njegovo ime u ovo. To je grijeh. Oprosti nam Bože! Rad se nastavlja. U međuvremenu, upada iznervirani stražar. Uz njega novinarka. STRAŽAR: Halo, žene... o, žene! Kako ste krenule danas, nećete završiti ni do ponoći. Bolje spustite glave i dajte se poslu. Danas imamo i goste. GLASOVI: (gledajući novinarku) Je li??? Auuu... kao duša. (Stražaru) Pusti ti priču! Nju svi poznaju. Kao zrak sunca je. Uau... Miss Albanija. STRAŽAR: (Ženama) Vi pustite priču. Vi ste te koje pričaju. Vama kažem. Evo i dame. Evo ko nam je došao. Znate je, vjerujem,

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

znate gospođicu. Ja imam radno vrijeme, a vi imate normu. Vi hoćete pričama da se bavite?! Ima ko da se bavi pričama. (Novinarki) Evo gdje su sve. Šta vas zanima? Odnosno ko? Veliki šef mi je poručio da vam svi budemo na raspolaganju. NOVINARKA: Hvala. Hvala. (približava se R1) Pa evo, gospođa zna. Mi kao televizija se već nekoliko dana bavimo tragičnim slučajem gospođe. Snimali smo je kod kuće, na ulici, u selu odakle dolazi, a evo nas na njenom radnom mjestu, zahvaljujući ljubaznosti vlasnika krojačke radionice. Dokumentarac je pri kraju. (Stražaru) Vi ćete mi samo pomoći da mi pridržite kameru. Ništa više. STRAŽAR: Bez brige...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Treća scena

Stražar i novinarka pripremaju mjesto za snimanje R1. Namještaju posebno osvjetljenje, stolicu leđima okrenutu gledaocima i sve ostalo što je neophodno. Štražar podešava stativ. Na R1 se stavljaju mikrofoni i ona sjedne na stolicu “svjedoka” i počinje govoriti... NOVINARKA: Noć je pala! Noć je najveći problem starijih žena u Narti. Dan provode kako provode, ali noć se ne zna šta donosi! Slučajevi silovanja u njihovom selu, oni za koje se zna i oni za koje se ne zna, oni o kojima se priča i oni neispričani su se pretvorili u užas cijelog sela. GLASOVI: (Stražaru) Prestani bre ti. Ušuti. Da čujemo. (Novinarki) Srce, jače malo, molimo te. Glasnije malo. Jače. Jače. Još glasnije. NOVINARKA: Muškarci sumnjičavo gledaju jedan drugoga, jer nasilnik je možda među njima. “Sramota je i nas što nemamo veze sa njima, a možete zamisliti kako se osjećaju njihova djeca”, nervozno komentariše jedan stanovnik Narte u prolazu, razočaran također i u medije, koji istinu otkrivaju samo polovično. Ustvari, sramota je ključ cijele stvari. Seoski starješina Narte kaže nam da je priča o silovanjima počela prije mnogo godina, a sada je bomba eksplodirala... Ali, bolje da pitamo našu protagonistkinju, gospođu ZB koja je, kao što smo rekli, odbila da otkrije njen identitet. (R1) Kada je počela priča o silovanjima u selu Narta? R1: Prije dosta vremena, više od deset godina. Ovdje su se stalno dešavala silovanja starijih žena. NOVINARKA: Zašto niste prije govorili o tome, zašto se za to saznalo tek sada?

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R1: Jer da bi nešto postalo javno, ljudi prvo moraju to da prijavljuju, što se u ovim slučajevima nije činilo zbog sramote. To su stare žene, stide se zbog sebe i djece, nije baš lako izaći i reći šta im se dogodilo. NOVINARKA: Koliko je žena silovano u ovih 10 godina koje pominjete? R1: Sedam slučajeva je sigurno, znam ih dobro i bila sam kod njih i kući, jer su mi prijateljice. Svojim očima sam vidjela kako su te žene izranjavane. R3: Jadne žene, kroz šta sve prolaze. Ne ostave se na miru ni kada ostare. To je strašno. Dosta više, dosta! R2: Ja sam mislila da se takve stvari događaju samo dok su mlade... Tako je to kada ti djeca nisu blizu... Muka je kad ih imaš, a muka i kad nemaš djecu. R4 : Hej! Može li malo tiše dok ova drugarica priča? Dosta smo vas slušale... NOVINARKA: Ova brojka koju pominjete navodi nas da pomislimo da se dešava gotovo po jedno silovanje svake godine? R1: Ne, ne vjerujem. Čak mogu sa sigurnošću reći da se silovanje događa svakih četiri-pet mjeseci, jer ima mnogo više slučajeva. U selu se nije obznanilo, kao ni ovih 7 slučajeva o kojima sam vam pričala, iako se govorilo o tome ispod glasa. Vi i sami znate, u tako malim mjestima sve se sazna. NOVINARKA: Pa koliko mislite da ih je bilo? R1: Vjerujem više od 15. R9: Hej djevojke... dobro smo...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R8: Dobro smo... Vjerujte mi... R7: Ima i bolje, ali dobro smo. R2: Vi ste dobro jer ste mlade. R3: Hej, žene. Gdje dođe ta Narta? Sve se smiju glasno. R3: Pitam. Samo pitam. R2: Nema potrebe da kreneš na put za onu rabotu. R3: A ko kaže da pitam za onu rabotu? R4: E, pa ne pita se uzalud. Neka potreba postoji, čim se pita, ili nije tako, a, žene?! R3: Ne brini ti zbog toga. Zar te nije sramota? Bećareša si potvrđena. Ti bi morala imati taj problem. R4: Bećareša u tvoju materinu. Ja bečarka, a ti buljuk djece. Ima li tu neke razlike? A, žene, kažite ... R3: Nemoj da mi spominješ djecu ti, da ti ne kažem ja... R4: Da mi ne kažeš šta? R3: Da si kurva, eto šta. I isperi usta prije nego što spomeneš moju djecu. Buljuk djece. Da mi ih ti nisi odgojila možda. Kurvo! R4: Kome ti “kurvo”?! Sad ću ja da ti pokažem kurvu. Evo sad. Tu stani. Ne mrdaj! R4 uzima makaze i penje se po šivaćim stolovima da bi stigla do

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R3. Ostale žene ustaju da bi je zaustavile i da bi prekinule svađu. Stvara se velika gužva. Novinarka se sklanja uplašeno na uglu scene. STRAŽAR: (Intervenišući da razdvoji posvađane strane) Stani! Stani tu! Stani jer ćete se pojaviti na televiziji. Ostaste za bruku... Čini se da je prijetnja sa pojavljivanjem na televiziji uspjela. Žene sjedaju na svoja mjesta. Novinarka prilazi. R1 se ponovo vraća na mjesto intervjua. NOVINARKA: Molim vas, molim vas. Evo završavamo. STRAŽAR: Završavamo. Završavamo. Gospođica Novinarka će kasnije da intervjuiše velikog šefa u vezi sa fabrikom. Pazite, žene. Mirno! NOVINARKA: (R1) Recite mi još jednom, molim vas, u kakvom su stanju bile te žene? Kako ste zatekli vaše prijateljice? Na kraju krajeva, kako ste vi bili nakon svega toga...? R1: Osim što su bile uplašene i uznemirene, imale su posjekotine po licu. Zlostavljač, prvo što učini, uhvati ih za grlo, gurne im ruke u usta i raskrvari im usta i grlo. Još jedan znak su ruke, nasilnik koristi žicu kojom snažno veže ruke, dovoljno da ih raskrvari. Imale su i povrede po grudima. Prema prijavi jedne od tih žena u policiji, počinilac je prvo stavio koljeno na njena prsa, a potom joj je skinuo odjeću. NOVINARKA: Koliko su stare te žene? Vaših godina? R1: Čak i starije od mene, više od 60 godina. 70 godina možda... U nekim slučajevima čak na pragu 80-ih... NOVINARKA: A da li te žene žive same? R1: Da, u svim slučajevima silovanja, žene su bile same u svojim

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

kućama. NOVINARKA: Kako silovatelj ulazi u kuću, da li razbija, odnosi, krade stvari? R1: Ne, ne radi se o krađi. Ni u jednom slučaju ništa nije uzeo. Čak mu je jedna od starica nudila novac, rekla mu je da ode do mjesta gdje je čuvala novac, ali njega to nije zanimalo. Uvijek ulazi kroz prozor, ostaje u sobi oko 1 sat i odlazi također kroz prozor. R1 počinje plakati ridajući. To čini nastavak intervjua nemogućim. Novinarka ustaje. Stražar počinje skupljati opremu. NOVINARKA: Hvala. Hvala. To je to. Gotovi smo. Hvala što ste prihvatili. Gotovo je. Sada ćemo nastaviti sa vlasnikom. Pozdrav, žene. Izvinite na gnjavaži. STRAŽAR: (Ženama) Izvinite na gnjavaži. GLASOVI: Bilo nam je zadovoljstvo. Dobrodošla nam opet. Dođite nam ponovo. NOVINARKA: Hvala vam, žene. Baš ste ljubazne. R7: (Prilazeći novinarki) Izvinite... ako dopuštate... STRAŽAR: (staje između njih, R7) Sjedni! Nastavi sa radom! Dama nema više vremena. Mora da intervjuiše vlasnika. R7: (Stražaru, arogantno) Čekaj bre ti! Skloni mi se s očiju! (novinarki) Gospođice, željela sam reći da ja imam jednu strašnu priču da ispričam. Strašniju od ove. Moj muž... Vidi ovako... NOVINARKA: Da, da. Svakako. Doći ću jedan dan i za tebe. Bez brige. Evo da završim prvo sa vlasnikom. Onda... STRAŽAR: Nakon što završi sa vlasnikom... 29

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Četvrta scena Novinarka i stražar izlaze kako bi otišli do vlasnika. Dok izlaze nalijeću na šefa odjeljenja koji užurbano ulazi. Čuje se zvono. Sve radnice se ukoče na mjestu, onako nad šivaćim mašinama. ŠEF: Stanite tu! Ne mrdajte! Halo! Stani tu, rekao sam. Stanite da vas jad ne nađe! Niko da nije mrdnuo! Tišina! Tako je... Šššš. Tiiiihoooo... Mirno! Budite dobre... Dobre... Tako... polako, tiho samo... tako... U međuvremenu čini se da je gore počela svečana ceremonija otvaranja karnevala. Na podijumu u obliku pozornice se nalazi vlasnik koji drži govor. GLASOVI: Šta je? ŠEF: Pitate šta je?! GLASOVI: Da, šta je? ŠEF: Ja ću vam reći... GLASOVI: Šta? ŠEF: Ovdje se desila... (Čuje glas vlasnika koji dolazi sa površine, a šef zamuckujući) jedna... jedna... sabotaža. GLASOVI: Sabotaža?! Kakva bre sabotaža?! Šta priča ovaj, “Sabotaža”?! ŠEF: Da, da, da. Sabotaža, žene. Sabotaža. Cijela proizvodnja prošlog mjeseca nam je vraćena. Ššššš! (stavljajući kažiprst na usne da ne bi ometao vlasnika koji gore drži govor)

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

GLASOVI: Kao nekada... sabotaža. Bile smo zaboravile tu riječ. Sabotaža. Zatvor. Strijeljanje... ŠEF: Postoji mogućnost... ustvari, sigurno je da ćete sve dobiti otkaz. Ali prije otkaza učinit ćete jedan mali poslić. Ispravit ćete grešku. “Errata corrige”, kazali su Latini. Znači ispraviti grešku. Radit ćete i učiti malo latinskog (počinje ponavljati kroz zube) errata corrige, errata corrige. R2: A koja je greška? ŠEF: Koja je greška?! Vi ne znate, a? Molite se Bogu, s obzirom na to da je karnevalski dan, da možda On, onaj tamo, (pokazujući prstom put vlasnika) bude svemilostiv. R3: Pa ne znamo. Reci nam. Koja je to greška, čovječe? Govori! ŠEF: Ne znate, a? Sad ćete saznati. (Vadi jednu vojnu jaknu iz kutije i prevrće je). Evo šta ste uradile. U uniformama italijanskih karabinjera ste na unutrašnju stranu sašile oznaku: “Made in Albania”. Razumijete li? Umjesto toga, ovdje je trebalo da piše “Made in Italy”. Možete li zamisliti italijanske karabinjere kako kreću u akciju, u odbranu javnog reda i mira, sa uniformama sa oznakom “Made in Albania”? Nema drugog rješenja. Krivci se moraju kazniti. Neka ovdje ispred izađu one koje su se bavile etiketama. GLASOVI: A što fali “Made in Albania”? Tako je... Šta je tu loše? ŠEF: (Stražaru) Hajde ti, pomagaj! Uzmi ove kutije ovdje! (Ženama) Imidž, žene. Imidž. Jeste li vi ovdje dolje ikad čule za bilo koju dobru stvar za jelo, piće, ili odjeću, a da ima etiketu “Made in Albania”? A žene, jeste li ikad vidjele ili čule za tako nešto? Stražar počinje unositi neke velike kutije na pozornicu.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

STRAŽAR: Evo ih. GLASOVI: Ne znam. Za oblačenje možda ne, ali za jelo vala da. Baklava koju je pravila baka bila je “Made in Albania”. Šteta što nije imala etiketu. I pilaf..., i škembići tako mi svega... zeljanica... ŠEF: Dosta bre! Dosta! STRAŽAR: Sad nam... voda na usta ide... glupače. ŠEF: Dosta! Neka ovdje izađu žene koje se bave etiketama. Hajmo, brže malo. Ovdje, rekao sam. (Prstom pokazuje na avanscenu). Neke od žena se počinju kretati i izlaziti i formiraju liniju. U međuvremenu se čuje gong. Stražar poput robota udara zvono. Vrijeme je za jelo. Sve žene kreću i poredaju se na proscenij sjedeći na nekim klupama koje nose sa sobom. Zvuk aplauza probija se izvana. STRAŽAR: Hoću li donijet’ sve kutije? ŠEF: Dovoljno je. STRAŽAR: Dobro. ŠEF: Žene! Vidite li šta ste uradile? Te se etikete sada moraju ukloniti sa odjeće. Sada tokom jela. Dok jedete mičite etikete. Tako. Požurite malo... Nemamo vremena. Žene zauzimaju mjesta. Na krilo stavljaju hljeb umotan u grubi kafeni papir i otvaraju ga simultano. Iznad glava im stoji šef odjeljenja. STRAŽAR: (Čitajući novine) A sada jedna vijest iz crne hronike:

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

“Jedan 23-godišnjak iz Farke ubio je oca jer mu je pojeo burek”. Šef: Ko se to čuo? (Stražaru) Laprdalo jedno. Zatvori te novine bre avetinjo. Ne možeš ti a da ne progovoriš. R1: Užas! Šef: Šta užas? R1: Pa zar nije užasno ubiti oca jer ti je pojeo burek? Bože sačuvaj! R5: Ali možda to nije bio prvi put da mu je pojeo burek... R1: Svejedno... R2: Možda je bio pijandura. R3: Svejedno, ne možeš na oca dići ruku zbog bureka. To je strašno. To ne drži vodu. R4: Da, da, to ti kažeš, ali momku je možda bilo preko glave. Možda mu ga je stalno jeo. Ima svakakvih životinja. Jedu... Ne mogu da se suzdrže... Šta god da mu kažeš. Ne kažu uzalud da se gladi ne sudi. R5: To je istina. Ima svakavih životinja. ŠEF: Ja idem. Nastavite skidati etikete, do zadnje. Doći će i vlasnik kasnije i odlučiti šta da radi sa vama. Sad za sad, nastavite. Dat će Bog pa da bude dobre volje. Svi znamo koliko je dobar čovjek. Iskrene prirode. Šef izlazi sa scene i odlazi na karneval. Za njim odlazi i stražar. Žene ostaju same na pozornici.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R9: Odoše balvani. R7: Kako lijepo prozbori ova ovaj put. Bravo. Otvoriše se usta maloj ptici. R6: Treba da pričaš bre. R5: Ovdje te gaze ako si miran. R4: A gdje ovdje možeš biti miran? R3: Moraš braniti sebe. R2: Nisi više dijete. R1: Moraš da digneš glas. Da se guraš i čuvaš ...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Peta scena

Na ulici. Novinarka sa mikrofonom u ruci i stražar sa kamerom na ramenu su prišli vlasniku radi intervjua. Vlasnik je skinuo masku. Šef odjeljenja stoji iza njega kao da je tjelohranitelj. NOVINARKA: Gospodine Špati, gospodine Špati... Molim vas, gospodine Špati... Samo kratak intervju. Molim vas... VLASNIK: Samo trenutak. Jedan tren samo. Molim vas. Čekajte... Evo dolazim... dolazim... Samo minut. (pretvarajući se da je strašno zauzet) Minut samo de... ‘Ajde dobro... izvolite... izvolite... NOVINARKA: Gospodine Špati! Danas je praznični dan. Zahvaljujući vama, danas je ovdje fešta. Zahvaljujući krojačkoj industriji u Albaniji. VLASNIK: Jeste, gopsođice. Istina je. A pitanje? Šta je pitanje? NOVINARKA: Da. Evo... Kao predsjedavajući Komore krojačke industrije, šta nam možete reći o razvoju ove industrije u ovom trenutku kada Albanija već pokušava ući u igru međunarodne konkurentnosti? VLASNIK: Da. Hvala vam na pruženoj prilici da javnosti objasnim da je danas, više nego ikad, od posebnog značaja politika unaprjeđenja industrija koje imaju konkurentne šanse. Konfekcijska i obućarska industrija se sada već smatra, čak i od strane međunarodnih analitičara, stvarnom prilikom za razvoj proizvodnih kapaciteta orijentisanih na međunarodna tržišta. Da bi ova prerađivačka industrija krenula u pravom smjeru i iskoristila sve svoje potencijale, moraju se preduzeti potrebne mjere i posebne ekonomske politike koje će materijalizovati transformisanje ove industrije iz prerađivačkog oblika, kao što je krojački,

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

u industriju koja podrazumijeva puni proizvodni ciklus. U međuvremenu se glas vlasnika i novinarke počinju gubiti i počinju se čuti dijalozi sa donjeg sprata. R7: (Smijući se) Hahahahahahahaha... bila sam lijepa. Imala sam bijelu, glatku kožu. Puno kose. Kovrdže. Bujne grudi. Lijepe butine. Podignuto dupe. Prave noge i sve što treba da me rastrgnu dok šetam. A za mnom samo gladne oči. Samo poneki mangup bi izustio nešto kao pola riječi. Sva je ulica šutjela. Za sobom bi ostavila samo tišinu i divljenje. Čudila sam se. Pitala sam se kako mi niko ne prilazi i ne uhvati me. Htjela sam biti rastrgana, raskomadana a oni ništa... Niko... Bilo ih je sramota... Idioti... Onda se pojavio on. Pojavio se... moj muž... moj muž... ali sudbina, žene, sudbina. Supruga mu nije odobravala razvod i on je bio na to prinuđen. Završio je u zatvoru... ali... Sada se već gubi glas sedme radnice i počinje se čuti dijalog novinarke sa vlasnikom. NOVINARKA: Možemo li znati šta proizvodite dok traje ovaj razgovor? Želite li nešto da nam kažete i o tome? VLASNIK: Hm. Za nas, odnosno za radnike, danas je običan dan. Doduše, ne običan, jer na kraju krajeva i oni imaju praznik. Oni će danas raditi skraćeno radno vrijeme. Ali vaše pitanje je svakako zanimljivo. Možda tokom pauze karnevalske povorke možemo ući da bacite pogled na radionicu. Ne mogu vam obećati, ali možda... U međuvremenu glas vlasnika i novinarke slabi i počinju se čuti dijalozi iz donjeg nivoa. R6: (Sedmoj radnici) Dosta, đavole. Dosta! R7: (Spuštajući se i kupeći nekoliko etiketa bačenih na pod i

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

čitajući naglas) Hej, žene. Pogledajte šta piše iza... Hej, zna li ko šta ovdje piše? Ovo nije albanski. (Čitajući otežano, slog po slog): “Help us!”, “Help us!“, “Help us!” R8: Pomozite nam ... Znači “Dođite i pomozite nam”! R7: Pomozite nam? Ko da nam pomogne? Ko da dođe? R7: Možda italijanski karabinjeri... R1: Hej, ko je ovo napisao za ime Boga, jer zasrasmo stvar stvarno...? Stvarno će nas sve opustiti. Recite bolje. Ko? Žene! R2: Ko, žene? Ima li još koja ovakva? Ili je samo ova? Inače ostadosmo bez posla... Vjere mi, ja ne znam šta ću ako se to desi. R4: Ti barem imaš Lecija, a mi i bez muža i bez posla. R1: Pustite vi priču! Ko je to napisao, rekla sam! R8: Ne znam, žene... R1: Zašto pričaš kad ne znaš?! R8: Ne. Ali. Znam. Ja sam to napisala. GLASOVI: Ti?! Ti?! R8: Ne znam zašto, možda zbog bolova. Vi niste marile. Bilo je to onog dana kada sam imala one snažne bolove i činilo mi se kao da ću se poroditi. Oprostite mi. Ja sam to uradila. Žao mi je. Oprostite... Tada sam učila i malo engleski... tek što bjeh to pročitala u jednoj knjizi na engleskom ... Šesta radnica počinje pjevati i ispljuvati po zemlji etikete koje

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

skida sa uniformi. Sve se smiju i zamuckuju, neka čak i pjevuši “help us, help us!” Pomozite nam, pomozite nam, pomozite nam. Oh, što je to dobro. Pomozite nam. Druge se penju na neke klupe i organiziraju neku kao paradu, a kasnije i striptiz. R7: Ništa, ništa... oprošteno ti je... dobro je... nisi ti kriva... R1: Jesi li to napisala još negdje, đavole, ili samo u ovoj jakni? R8: Ama ne sjećam se bre, žene. Mnogo me boljelo, kažem vam... R1: Ah... Ne znaš, a? Prelijepo! Žene, otvorite širom oči, ne možemo ništa ovoj. Kandidat za majku. Srculence naše... dušica naša...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Šesta scena

Slabi zvuk sa donjeg nivoa gdje su žene i počinje se čuti dijalog novinarke sa vlasnikom. NOVINARKA: Zadovoljstvo je gledati kako krojačka industrija podržava kulturne aktivnosti poput karnevala. A kada dodamo da se to dešava u vrijeme ekonomske krize koja je pogodila čitavu Evropu, to je fantastično. VLASNIK: Pitanje, gospođice? Koje je pitanje? NOVINARKA: Da. Evo... Možete li nam objasniti zašto krojačka industrija najviše podržava karnevale, a ne neku drugu kulturnu aktivnost? Postoji li neka posebna veza između vas? VLASNIK: Ništa i sve istovremeno. Radost fešte je povezana sa odjećom i izgledom, sa načinom našeg fizičkog ponašanja. Karnevali, na kraju krajeva, promovišu također i neke visoke modne trendove. I mi tako nešto moramo promovisati i u Albaniji. NOVINARKA: Znači, vi radite samo za inostrano tržište ili i za domaće tržište? VLASNIK: Radimo uglavnom sa materijalima koji dolaze iz inostranstva i za tržište koje je osigurano od strane poručioca. Ali je vrlo važno da smo mi, tj. cijela krojačka industrija, svijetli obraz Albanije. Svugdje, u svim evropskim supermarketima, pojavljuju se etikete “Made in Albania”... Sada se već gubi glas novinarke i vlasnika na gornjem nivou i počinje se čuti dijalog radnica. R1: (Za šefa) Evo ga ovaj opet...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

U tom trenutku na donjem nivou scene se pojavljuje ponovo šef sa velikim komadom crne tkanine u rukama, i on pjevušeći. Žene primjećuju šefovu radost i okružuju ga plešući. Izgleda kao video spot „tallava“ muzike. ŠEF: (Zadihan od pjesme i plesa) Žene! Spasile ste se, žene! Preživjeste i ovoga puta. Imate sreće. Izgleda imate lude sreće. Bog je na vašoj strani izgleda. Došla nam je nova porudžbina. Pozamašna porudžbina. Ljepota. R8: Je li? A šta ćemo sa etiketama? Šef: Etiketama ćeš se baviti samo ti, jer si nam tako delikatna... Ti ostani tu gdje si. R1: (Tiho R8) Pazi ti da ne napišeš opet neku glupost, da te đavo ne nađe. Ako budeš imala bolove, izdrži, nemoj da pišeš! Zaboravi engleski da te đavo ne nađe. GLASOVI: Kakva porudžbina? Kakva porudžbina? ŠEF: (Skrećući im pažnju) Žene! GLASOVI: Kakva porudžbina? Kakva porudžbina? ŠEF: Ženska odjeća. Kostimi za žene, bre žene! GLASOVI: Kupaći kostimi? ŠEF: Ne bre ne. Ne kupaći kostimi nego burke. Burke, žene. GLASOVI: Burke? ŠEF: (Spustivši komad tkanine u njihovim rukama. To je ogroman komad sa kojim žene pokrivaju čitavu scenu, a i gledaoce) Hej, žene, to je porudžbina. Došla je ruka ruci sve do nas. Paziite na

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

tkaninu. Divna svila. Svila iz Palmire. Model je jednostavan. Kostimi koji pokrivaju cijelo tijelo. Baš kao što i treba za žene: Odore moraju biti široke i da ne dodiruju dijelove tijela; Odore moraju biti guste i neprozirne; Odore nisu za izlaganje i hvalisanje; Odore ne treba da budu mirisne; Odore ne bi trebalo da liče na muške i nereligiozne. To je najjednostavniji model na svijetu, pa se čak i svijet čini potpuno čudnim kada si unutar ove čohe. R1: Da. Tačno. Odavde se svijet čini sređenijim. R2: Geometrijskim. R3: Kao sa prozora u bašti kada sam bila dijete. R4: Kao nešto što ne možeš dodirnuti. R5: Kao podijeljen na dva dijela. R6: Ti ovamo, a oni tamo. R7: Ja bih jako voljela da sam tamo. R8: Onda bismo mi ostale ovamo. To je isto. R9: Odatle izgledaš kao bomba. Hahahahahahaha. Izgledaš kao seks bomba... Seks bomb... seks bomb... (Počinje pjevati pjesmu “Sex Bomb”) Dok žene govore jedna sa drugom ispod crne tkanine, na scenu brzo ulazi motocikl sa dvoje maskiranih ljudi, odnosno sa kacigama na glavi. Oni se brzo približe mjestu gdje se vodi intervju sa vlasnikom... VLASNIK: (Novinarki) Da, gospođice, to je sasvim tačno... to je

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

naš ponos... Drugi motociklista vadi revolver i puca četiri puta na vlasnika. GLASOVI: (Prigušeni, sa donjeg nivoa) Help us... Help us... help us. Seks bomb... seks bomb... Vlasnik pada na zemlju. Stvara se strašan metež. Radnice ostaju ukočene na mjestu. Novinarka i stražar predvođeni šefom pridružuju se svim ostalim ljudima obučenim za karneval koji urlaju i bježe u pravcu različitih čoškova pozornice. Motociklista također nestaje. U jednom uglu ostalo samo tijelo vlasnika, na zemlji, raširenih ruku. Sve se događa za tren oka.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Sedma scena

Radnice su veoma uplašene i pitaju šta se desilo, te se oslobađaju od tkanine za burke. Teško disanje. Površina pozornice je kao površina poslije bitke. Uniforme karabinjera pomiješane sa karnevalskim kostimima i maskama, olovkama i naljepnicama, hrpama komada tkanina tu i tamo, i sa velikom burkom koliko sama sala. Duga tišina. Zamrznuta slika, kao fotografija. Čuje se samo otežano disanje, kao da se radi o velikom ekspres loncu. GLASOVI: Jaooooj. Neeemoojteee. Ubiće i nas. Ššššš. Neeemooojteee... da se pomjerate žene... STRAŽAR: (Prekinuvši tišinu, a ljudi na fotografiji i dalje du nepomični) Strašno... ŠEF: (Sa rukama na glavi) Dogodilo se... STRAŽAR: Nevjerovatno... ŠEF: Da. STRAŽAR: Bili su to zaista hici iz vatrenog oružja... ŠEF: Da... oružja. STRAŽAR: I? ŠEF: Ubi... še... ga... GLASOVI: Koga su ubili? Ubili su ga? Koga? ŠEF: (Vrlo tiho. Toliko da se jedva razaznaje ko govori) Ubiše ga... Jooooj... Strašno... Ubistvo...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

STRAŽAR: Ne, da da... ubili su ga... njega... GLASOVI: Koga su ubili? Koga su ubili, kažemo vam? ŠEF: Velikog šefa... STRAŽAR: Nemoguće... ŠEF: Da. Ubili su ga... ROJA: Neeemooj... Čuju se daleke sirene policijskih automobila, urgentnih ambulantnih kola ili vatrogasaca. Također, crvena svjetlost se pali i gasi, kao da je svjetlost striptiz bara koji obasjava drugi sprat. ŠEF: (Čuvši zvuk automobila) Ološ! Drkađije! Da, da, dođite, vi dođite. Sada... Dođite sada kada vas niko ne treba. Smradovi... Bitange, degenerici, prodane duše... guzice... na iznajmljivanje... GLASOVI: (šapati neidentifikovani, kao da su prvi vokali nekog primitivnog hora) Oooooooo... Uuuuuuuu... Aaaaaaaaaa... Čini se kao da se fotografija počela polako pomjerati. Zamrznuta slika se počinje topiti laganim, veoma sporim ritmom. Promjena na fotografiji je jedva primjetna. Čuje se glas, a zatim slika prve radnice. R1: Kakvo je vrijeme došlo, bolje da se ostane ovako pokriven. Sa burkom. Tako ti svijet zaista izgleda kao zatvor. I uopšte ne možeš da razumiješ da li si ti u zatvoru ili svijet. Toliko čini tu granicu blijedom. Ni ubistvo se ne čini kao takvo. Ne izgleda kao neka velika stvar, zar ne? Bum... i krećeš u onaj svijet neviđenom brzinom i rasut u hiljade malih djelića... kao... kao... prašina.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Odjednom jedna ljudska figura počinje rastrojeno tumarati po sceni. Kao da mjesečari. To je novinarka. NOVINARKA: Ja... ja... ja... moram da izvještavam... da prenesem vijest... moj zanat to zahtijeva, nemam drugog izbora... Molim vas... molim vas... R1: Ko si ti? STRAŽAR: To je novinarka... R2: Aha... novinarka... R3: Baš lijepo... ŠEF: (Lagano stavlja kažiprst na usnama da se šuti) Šššššš... šuti ti! Dosta. Nemoj da govoriš. Stražar uzima kameru i počinje polako da se udaljava od grupe kako bi mogao da snima ostale. Njihova se slika pojavljuje na drugom spratu. Slika grupe pojavljuje se i „stoji“ iznad glave ubijenog vlasnika, kao da je ceremonija sahrane. Žene izgledaju kao hor drevnih narikača nad mrtvima. STRAŽAR: Bio je dobar čovek... NOVINARKA: Ko? STRAŽAR: Pokojnik... R1: Da. Bio je... g... o... v... n... o... R2: Da. I to v... e... l... i... k... o... NOVINARKA: Ko?

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R3: Ko? R4: Ooooo... nnn... R5: Da. I s... m... r... d... lj... i... v... o... R6: O, Bože! R7: A nevine stavljaju u zatvor... NOVINARKA: Koga? R7: Strpaju ih unutra, kao da su opasni miševi... NOVINARKA: Koga? R7: Mog muža... NOVINARKA: Vaš suprug? R7: Moj suprug, jadnik, trune tamo unutra... u zatvoru. On nije nikoga ubio... ŠEF: Prestani! Niko više ne obraća pažnju na šefa ili stražara. R8: O, Bože! Šef: Šta je? R8: Imam bolove... R9: (Glasno plačući) O, Gospode! Ali, ali ja sam mu bila draga. R7: Kome?

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R9: Pokojniku... On je htio da se vjerimo... On me volio... Ja sam mu bila srce... svjetlost u oku... NOVINARKA: Njemu? R9: Da. Stvarno me volio. On je bio moj san, moja ljubav, moj život... istina... Radnice počinju da se smiju frazama mlade djevojke. Sve nekako ispod glasa. Zvuče kao raštimovani hor. Nešto poput rađanja. R1: Bio je govno! Mada, zapravo, o mrtvima ne treba govoriti loše. GLASOVI: Bio je govno... Veliko, mnogo... ali mnogo... veliko... kao planina govana pred nosem. R1: Ne govori se loše o mrtvima, rekla sam. Dosta! R2: Za mrtve ne, ali za lešine da... Žene prestaju sa bukom. Novinarka se odvaja iz grupe i počinje da traži mikrofon koji je pao na zemlju, sve dok ga nije pronašla. Slika se počinje rasplinuti. NOVINARKA: Moram da izvještavam. Moj bože! Nalazim se ispod vijesti i ne mogu da je prenese... Svašta! R1: Nema veze. A jeste li ih vidjeli? STRAŽAR: Koga? Ma oni su bili na motoru. ŠEF: Ko su bili ti ljudi na motoru? STRAŽAR: Dvoje ljudi na motoru...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

ŠEF: Dvoje ljudi na motoru?! R1: Na motoru? R2: Na crnom motoru? R3: Sa crnim gumama? R4: U crnoj odjeći? R5: Sa crnim kacigama? R6: Sa crnim cipelama? R7: Sa crnim rukavicama? R8: Sa crnim pištoljima? R9: Crna ja... Radnice polako počinju oblačiti karnevalske kostime koji se nalaze po sceni i stavljati karnevalske maske. Počinju se kretati po sceni i više se ne prepoznaju. U međuvremenu, šef odjeljenja i stražar su zabrinuti jer im se radnice gube i ne znaju šta da rade. ŠEF: Hej, žene?! Šta radite? STRAŽAR: Žene! Jedan veliki megafon postavljen na jedan stub s vremena na vrijeme transmituje muziku. NOVINARKA: Ja ću da izađem. (Stražaru) Hoćeš li poći sa mnom? Hoćemo li zajedno? Treba da izvještavam. Ispod vijesti sam. Strašno!

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

STRAŽAR: (Novinarki) Sačekaj dok ne odu. NOVINARKA: Ko? STRAŽAR: Policajci. NOVINARKA: Gdje su? STRAŽAR: Treba da stignu svakog trenutka. Ako izađeš, odvest će te kao svjedoka. NOVINARKA: Ja sam novinarka. Niko me ne može uzeti kao svjedoka. Kakve veze ima novinarstvo sa svjedočenjem? STRAŽAR: Dobro. Kako hoćeš. Izađi onda, izađi... Novinarka se ukoči. Stoji kao smrznuta. Uzima mobini i počinje razgovor sa nekim. NOVINARKA: Ubistvo. Da. Da. Ubistvo sigurno, kažem vam. Ne znam. Trenutno ne mogu ništa više da vam kažem. Radili smo intervju. Ko? Ne znam kažem vam. Ne znam ništa. Ne znam čak ni gdje se trenutno nalazim. Znam samo da sam ispod vijesti. Ne nimalo. Ne šalim se. Ja sam ispod vijesti... Da, da, kako vi kažete. Evo odmah... Trenutak samo...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Osma scena NOVINARKA: (Stražaru) Platit ću vam. Uključite televizor. Televizor! Uspostavit ćemo direktnu vezu odavde. Molim te. Spremi kameru, jer ćemo biti u direktnom prenosu. STRAŽAR: Plaćate? Stražar ode uključiti televizor, na njemu se vidi spikerka vijesti koja najavljuje vijesti. U međuvremenu, novinarka i stražar se pripremaju za izveštaj. TELEVIZOR: Poštovani gledaoci, upravo smo obaviješteni od strane naše dopisnice da se u našem gradu upravo dogodio težak događaj. Jedan od najuspešnijih gradskih biznismena ubijen je sa četiri metka tokom intervjua za albansku televiziju. Biznismen sa inicijalima K.M. napadnut je iz motocikla koji se iznenada pojavio usred karnevalske zabave koju K.M. godinama organizuje. U međuvremenu, policijski izvori kažu da tužilaštvo i policija ispituju okolnosti i podatke koji bi mogli rasvijetliti način na koji su se dvojica atentatora na motociklu udaljili. Izvori iz istražnih organa ukazuju na to da su ubice imale saradnike u kriminalnom miljeu, koji su im pomogli da u rekordnom roku sakriju tragove. Sigurnosne kamere pokazuju motor kako se odmah nakon ubistva udaljava sa mjesta gdje se održavao karneval u nepoznatom pravcu. Ovo je učinilo da istražitelji posumnjaju da su se počinitelji zajedno s motociklom možda sakrili u nekom stanu, ili pak u nekom kombiju. Paralelno sa prikupljanjem podataka koji osvjetljavaju kretanje atentatora, uzimaju se i izjave svjedoka od strane svih saradnika biznismena, kao i od strane njegovih poslovnih partnera. Ispituju se, također, i novinarka i stražar albanske televizije koji su razgovarali sa gospodinom K.M, dok su ubice sa motociklom uspješno realizovale atentat.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

NOVINARKA: Kuku mene. STRAŽAR: Pazi! U kadru si. NOVINARKA: Čekaj! STRAŽAR: OK. Kad budeš spremna. NOVINARKA: Jesmo li na vezi? STRAŽAR: Da. Jesmo. NOVINARKA: Joj meni. STRAŽAR: Pazi! NOVINARKA: (brišući suze i udaljavajući se sa kadra) Ne. Ne želim. Ne želim da izvještavam. Bojim se. STRAŽAR: Koga se bojiš? Zašto? NOVINARKA: Pa ona na TV-u je upravo rekla da su nas ispitivali. U policiji, ili u tužilaštvu, gdje li već. To je strašno. Pa zar nije da se čovjek boji? STRAŽAR: Kako hoćeš, ali da znaš da će te izbaciti sa posla kada saznaju gdje si bila tu, a da nisi izvještavala. Da znaš. Ja ti samo kažem. Ti radi kako hoćeš. NOVINARKA: Znam da će me otpustiti. To me uopšte ne zanima. Ako želiš, izvoli pa ti izvještavaj. Ja sam neudata i bez djece, Bogu hvala. STRAŽAR: Oprosti, ali kakve to veze ima? Nismo pričali o porodici. Što se mene lično tiče, ja sam udovac.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

NOVINARKA: E dobro onda, ako je tako... (Kreće da mu uzme kameru iz ruke) ja ću da ti pridržim kameru. Ti drži mikrofon i izvještavaj. Kako ti izgleda, a? Bit ćeš još više plaćen. STRAŽAR: Ne znam. Da dogovorimo cijenu prvo, pa da vidimo. NOVINARKA: O, Bože! Hajde de. To je lako. STRAŽAR: Ne. Bojim se. I ja se izgleda bojim. NOVINARKA: A čega se ti bojiš? STRAŽAR: Bojim se da neću moći jasno da govorim. Nikada nisam govorio pred kamerom. Mogu da pogriješim. NOVINARKA: Evo, ja ću da ti napišem. Ti samo čitaj. STRAŽAR: Ne, ne... Osim toga, ne znam ni kako ću da izgledam. Ne volim to. Znaš li da ja kod kuće uopšte nemam ogledalo? NOVINARKA: Ne, ne znam. STRAŽAR: E pa sad znaš... NOVINARKA: U ovom slučaju ljepota nije važna, već vijest, vijest. A vijest imamo mi. Vijest je lijepa. STRAŽAR: Da, ali mi nismo na radiju. NOVINARKA: Ne. Nismo na radiju. STRAŽAR: Pa onda. NOVINARKA: Pa da.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

STRAŽAR: (Vježbajući brzalice) Klupčićem ću te, kalemčićem ćeš me... NOVINARKA: Hej, bravo. Čestitam. Niko neće pažnju obratiti na tvoje oči. Slušat će vijest. Mi smo očevici, razumiješ? STRAŽAR: Razumijem. NOVINARKA: Pa učini to! STRAŽAR: Ne, neću. NOVINARKA: (Odustajući) Vrlo dobro. (Šefu, i svim ostalim) Jeste li čuli vijest? On neće... ŠEF: (Novinarki) Dobro, gospođice. Sada možete da idete odavde. Što se desilo, desilo se. Takav je ovaj svijet. Na ovom svijetu plaćaju uvijek nevini. Izađite, molim vas. NOVINARKA: Ne. Ja ne izlazim odavde dok se situacija ne smiri. ŠEF: Ja ne znam. Ne znam hoće li se situacija ikada smiriti, pa bolje izađite. (Stražaru) I ti se možeš gubiti zajedno s njom. Idi pa nađi posao na televiziji, jer si dobro ispekao zanat. STRAŽAR: Ja? Otkud sad to? Ne, druže. Ja sam joj samo pomagao. Pružio joj ruku podrške. ŠEF: Ruku, a? Vidjet ćemo, vidjet ćemo. Pauza. STRAŽAR: Ali on je bio nevin. ŠEF: Sigurno nevin.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

STRAŽAR: Potpuno nevin. ŠEF: (Stražaru) Prestani. Znamo već. Tek što rekoh da je bio nevin. Ti se u ove stvari ne razumiješ... STRAŽAR: Ali da je nevin sam rekao, ništa više. Šta je tu pogrešno? ŠEF: Da, da. Ali svejedno... Ti te stvari ne znaš dobro. Rekli smo to jednom, zar ne? STRAŽAR: Rekli smo. ŠEF: Pa onda. On je bio nevin. STRAŽAR: Nevin. ŠEF: (Stražaru) Je li ti to mene zajebavaš? ROJA: Ne. Zašto? Šta sam rekao? Rekao sam isto da je nevin. ŠEF: (vrzmajući se kao lud po pozornici) Žene! Žene se vrte u maskama i karnevalskim kostimima po pozornici i ne zna se koja je koja. ŠEF: Hej, žene! STRAŽAR: Žene! Niko ne obraća pažnju. Čuje se samo buka, i smijanje ispod glasa, poneka lagana melodija i svakakvi drugi zvukovi. Prava kakofonija. ŠEF: (Glasno) Žene! Vama se obraćam. Dosta. Dosta ste se vrtjele okolo. Slušajte ovamo! ‘Alo bre!

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

STRAŽAR: ‘Alo bre! Ponovo se nijedna od žena ne odaziva. One okruže šefa i počinju da ga okreću kao da je koreografija bala u maskama. GLASOVI: Šta je? Šta hoćeš od nas? ŠEF: Slušajte ovdje! GLASOVI: Šta? ŠEF: Morate se smiriti. Desilo se najgore. Sada se sa time moramo suočiti onako kako dolikuje. Molim vas! STRAŽAR: Molim vas! GLASOVI: Šta? Šta nas moliš? ŠEF: Morate ići. Morate ići kući. Žene! GLASOVI: Ko? Mi? STRAŽAR: Žene! ŠEF: Da. Vi. (Stražaru) Sjaši bre više s mene, šta ponavljaš tu sve što kažem. (Vrišteći nervozno) Razumiješ li me, idiote! STRAŽAR: U redu! (Ženama) Morate ići, žene... GLASOVI: Nijedna. Niko se neće pomjeriti. Još nismo rasčistili račune. Niko se neće mrdnuti. (Za R9) Djevojci je rođendan. Njena torta je nenačeta. Čeka nas. ŠEF: Nije vrijeme za torte. Ne insistirajte uzalud. Morate otići. Imamo vaše kontakte. Obavijestit ćemo vas čim budemo imali nove vijesti.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

GLASOVI: Njena torta je još uvijek netaknuta. Niko nema da ide. Ako hoćeš, ti idi. ŠEF: Žene! Slušajte ovamo još jednom. Vi ne znate kako su išli poslovi vlasnika. Možda je posao dijelio sa nekim drugim, možda je bio u dugovima, možda je ugrozio nečije interese, možda konkurenciju, možda je uradio što ja znam šta… pa je stoga možda bolje da vi odete... GLASOVI: A ne, gospodine, možda je bolje da ti odeš, jer si možda ti zabrljao stvari, jer možda hoćeš da nas zamijeniš drugim radnicama, a možda nećeš nijednu radnicu, već želiš da dovedeš samo muškarce, mladiće, od onih koji znaju bolje od nas da šiju šavove, a možda si ti i organizovao atentat... jer možda... ŠEF: Dosta. Dosta bre. Idite odavde! Zar vas nije stid. E pa ove... stvarno su poludjele... Šta bre to radite? STRAŽAR: Šta bre to radite? ŠEF: (Stražaru) Začepi više, čovječe božji. STRAŽAR: Dobro dobro. Važi. Važi, žene! ŠEF: Zašto si ugasio televizor? Ko ti je rekao? Uključi televizor. Sad! Odmah! Tišina, žene. U redu... u redu... Evo... da čujemo šta analitičari kažu o ubistvu... Stražar ode da uključi televizor.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Deveta scena

TELEVIZIJA: (Ponovo spikerka koja je prenijela vijest o atentatu)... A sad prelazimo na najnovija dešavanja iz Velikog brata 8: Tea i Fisnik su ljuti jedan na drugoga. Izlaze i ostaju malo u dvorištu kraj bazena. Fisnik pokušava nekoliko puta probiti led, ali ne uspijeva. Tea je jako ljuta i još uvijek nije spremna za pomirenje. Ona ga zamoli da odu u spavaću sobu, te tako i učine. Spremaju se za spavanje. Fisnik ne može da spava. On ponovo počinje da joj govori, ali mu ona ne uzvraća, samo mu kaže laku noć, označivši tako prvo udaljavanje ovog para. Teu nerviraju Fisnikovi uzastopni pokušaji da razgovaraju i okreće mu leđa. Njega taj gest nervira i traži da razgovaraju. Tea mu odsječno odgovara da neće da razgovara kada on to poželi i opet mu okrene leđa. Fisniku nije jasno šta ju je naljutilo i želi pojašnjenje, ali uzalud. Dok su Tea i Veselj provodili vrijeme zajedno, Fisnik ih je promatrao. Čini se da se i dalje osjeća ugroženim od Veseljevog prisustva, iako je Tea donijela svoju odluku. Tea i Fisnik su posljednji koji su zaspali, ali ova se noć vrlo razlikuje od ostalih. To je jedna od onih noći u kojoj nedostaju uspavanke, milovanja i poljupci. Jedna prazna noć za Fisnika, koji povremeno diže glavu da vidi da li njegova djevojka spava ili ne. Tea spava i stoga Fisnik zatvara oči. Sutra veče je emisija. Ova je sedmica bila ispunjena raspravama, ljubomorom, koketiranjem i novim vezama. Svi stanari sada već spavaju. STRAŽAR: (ide i gasi televizor) Glupača. Ovdje se ljudi ubijaju, a ona priča priču o Velikom bratu... ŠEF: Nemoj! Ko ti je rekao da ugasiš televizor. Pusti nas bre da čujemo malo... Kakav je ovo stvor?! STRAŽAR: A šta da čuješ? Ovdje mafija ubija važne ljude, a ona govori o Velikom bratu.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

ŠEF: A ko ti reče da je mafija? STRAŽAR: A ko drugi? ŠEF: Ali još se ne zna. Pustimo da organi pravde čine svoje. Nemojmo se miješati. Osim toga ni analitičari nisu još govorili. Ne miješaj se. STRAŽAR: Ko im se miješa? Ja samo dajem svoje mišljenje, ovdje u ovom podrumu. Ja pravim svoju analizu. GLASOVI: Svoju analizu. Pišljivu analizu. Pustimo ga da i on napravi vlastitu analizu. Grehote... STRAŽAR: Žene! Dosta! Šef je u pravu kada kaže da se ne bismo trebali miješati u pravne postupke. U demokratskoj državi pravda je nešto posebno. A onda i vi same dobro znate da riječi imaju krila. Što će vama da pominjete mafiju. GLASOVI: U pravu si. Šta se to tebe tiče. Da spominješ mafiju. Kuku lele, velika sramota. STRAŽAR: Pa to. Nemojmo se miješati. Neka pravda radi svoj posao, molim lijepo! ŠEF: (Stražaru) Vidi ima li što da se jede u frižideru vlasnika, jer crkosmo od gladi. GLASOVI: Da se jede? ŠEF: Na kraju krajeva, mrtvi sa mrtvima, a živi sa živima. Lijepo je to rekao albanski narod. GLASOVI: Tu je torta. Torta. STRAŽA: Kako šef kaže! Dobro je zborio.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

GLASOVI: Tu je torta. Torta... Stražar ode i otvara jedna vrata odakle na scenu donosi svakakvu vrstu hrane i pića. Neko počinje da primiče radne stolove, da bi se napravila velika trpezarija. Svi se okupljaju okolo i počinju da se poslužuju. Izgleda kao Hristova Posljednja večera od Leonarda Da Vinčija. U centru šef, a pored njega stražar i novinarka. Radnice su skinule maske. Samo je stražar na nogama snimajući. Sve što snima se projektuje na drugom spratu kao pogrebna večera. ŠEF: Čudno... STRAŽAR: Vrlo čudno. NOVINARKA: Oprostite na pitanju, ali profesija mi ne dozvoljava da to ne radim. Šta je čudno? ŠEF: Pa kako šta je čudno?! STRAŽAR: (Novinarki) Šta je čudno? ŠEF: Čudno je kako se okupljamo u slučaju nesreće. Jako smo solidarni... NOVINARKA: Aha... da... sada sam shvatila... solidarni ... STRAŽAR: Mnogo solidarni. NOVINARKA: Da. Mnogo. ŠEF: (Obraćajući se radnicama). Izvolite. Izvolite, žene. Uzmite! Uzmite! Žene počinju da jedu i da piju kao po naredbi. Sve odjednom.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

R1: Hvala, ali mislile smo da se malo priberemo nakon svega što se dogodilo... R2: Onda da i mi uzmemo ponešto od hrane. R3: I pića. R4: Da. I pića. R5: Nikada se više ne okupljali po lošemu. R6: Svaka ti se pozlatila! R7: Svaka ti se pozlatila! R8: Svaka ti se pozlatila! R9 : Svaka ti se pozlatila! Ali meni je... ŠEF: Hvala. (R9) Ah, da... istina. Pa evo, mrtvi sa mrtvima, a živi sa živima. Duga pauza. R1: Sretan bio! R2: Sretan bio! R3: (R9) Koliko si ono napunila, dušo? R9: Šesnaest. R5: O Bože, tako mlada. R6: Ko rosa.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

ŠEF: Radosti bez tuge i smrti bez smijeha nema. Naš narod tako kaže. STRAŽAR: I to je dobro rekao albanski narod. ŠEF: Neka se načne torta! Svi se okupljaju oko torte. Neko počinje da pali šesnaest svijećica. R4: Bila sam u policiji. Svi nervozno gledaju Četvrtu radnicu, kao da žele da je rastrgnu i okružuju je prijeteći. R2: Moj suprug, Leci, je dao pod najam našu spavaću sobu... Svi nervozno gledaju Četvrtu radnicu, kao da žele da je rastrgnu i okružuju je prijeteći. R6: On je glasno je uzviknuo: „Jesam li živ ili mrtav? Reci mi tako ti Boga!“ Svi nervozno gledaju Šestu radnicu, kao da žele da je rastrgnu i okružuju je prijeteći. R8: Boli me. Užasno. Užasno... bojim se... GLASOVI: (Obraćaju se Osmoj radnici) Evo... još malo. Još malo. I gotovo. Spasit ćeš se... R1 pali svijeće na tortu. R9 sjedne do puše. Svi se spremaju da aplaudiraju kada ih ugasi. R1: Cure, spremne! Spremne za pjesmu, a? “Sretan rođendan tebi”, “Happy birthday to you”.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

U trenutku kada R9 spušta glavu da puše neko joj gurne glavu u tortu. Grunu pjesma i smijeh zajedno. R9 se penje na sto pomahnitalo i kao da pleše glasno kaže: R9: Hahahahhaaaa. Evo, žene. Ovo je moja maska. Slatka maska. Pjenušava maska. Maska koja se može polizati. Hahahahahahahaha. Našla sam. Sa njom sam nedostojna. Baš kao što sam i željela da budem. S njom sam neprobojna. Nisam poput vas. Ne želim da budem poput vas. Ja sam krenula drugim putem. Hvala onome koji mi je gurnuo glavu u šlag. Hvala puno. Tako se moje lice rastvara. Moje lice leti u komadima. Odlazi. Odlazi, a možda se opet vrati. Ne želim da budem onakva kakvom me vi zamišljate. Niti najbolja u vašoj najgoroj misli, a ni najgora u vašoj najboljoj pomisli. Hahahahahaha. Ne želim... ŠEF: Molim te. Molim te, gospođice. (R9) Silazi. Molim te, da ne pretjerujemo sada. Žene... molim vas... STRAŽAR: Hej, žene! (Držeći R9 za ruku i pomažući joj da siđe) ŠEF: (U želji da promjeni atmosferu i da bude prijateljski nastrojen) Hej, žene! Čini mi se čini da sam zaboravio da vam ispričam... GLASOVI: Da, da, zaboravio si... zaboravio si... ŠEF: Znate li onu priču o mišu koji se zaljubio u žirafu? GLASOVI: Ne... ne... reci... ne znamo... ŠEF: Jednog dana na ulici miš naiđe na svog prijatelja, također miša, koji bješe baš oslabio. Zašto si toliko oslabio, upitao ga je. Pa evo, rekao mu je prijatelj, zaljubio sam se u žirafu i da bi imao seks s njom moram dugo da putujem da bih je poljubio u usta. Njoj se baš sviđa da je ljubim u usta dok radimo ono.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Čuje se smijeh i svakakve bučne reakcije. GLASOVI: Lijepa neka priča... vrlo lijepa... fantastična... ŠEF: Ne... ne... čekajte... čekajte... nije još gotovo... Jer nakon dvije nedjelje naš miš je ponovo sreo svog prijatelja, ali ovaj put on se bješe popravio i opet se udebljao. A ti, reče naš miš svom prijatelju, odustao si od žirafe, a? Ne, reče mu prijatelj, uopšte. Tako? Pa kako si onda uspio da se oporaviš? Eeeee, dočeka prijatelj. Riješio sam to... ljubim je tu gdje to i radim. Niko ne reaguje glasno. Neke pokušavaju zadržati unutrašnji smijeh, a da im ne izađe kroz nos. Neko pak ostaje ukočen. NOVINARKA: Kakve su to banalnosti! Kako se usuđujete da pričate takve stvari pred nama koje smo žene, na kraju krajeva? Čuju se reakcije. Uglavnom uz smijeh. Pokreti oko stola. R4: Sretan ti rođendan, sunce! R5: Sretan da je! R1: U redu. Sad ću i ja da ispričam jednu. GLASOVI: Kako? Koju? Onu sa zecom? R1: Da. Onu sa zecom. GLASOVI: Divno. Divno. Veoma lijepa. Ja je ne znam. Ni ja. Koja sa zecom? Ma ona sa zecom bre... R1: Zec je jednog dana izašao iz šume na glavni šumski put i sunčao se. Tuda su prolazile svakakve vrste životinja i pozdravljale su ga: Zdravo, zeče! Šta ima? Ništa, rekao bi zec. Evo malo ležim na suncu. Malo da se zagrijem, i onda idem da izjebem lavicu.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

GLASOVI: Auuuu. Kuku. Stvarno? Šta, stvarno bre? Jesi li pri sebi? R1: Ali jednog dana miš prođe tamo prvi i, kao nadaleko znani špijun, odmah ode da ga prijavi lavu. Vaše veličanstvo, kaže miš Lavu, zec je izašao na ulicu i priča o vašoj ženi. Šta priča, upitao je lav. Kaže da vam je žena kurva, i da je on kreše kad god poželi. Stvarno?! Uzrikao je lav i odmah otišao i pronašao zeca u njegovom položaju. A, zeče, šta ima, upitao ga je lav lagano. Ništa, odgovorio je zec. Ležim ovdje na suncu. Zagrijavam se. A onda pričam gluposti. Svi se glasno smiju, osim novinarke koji sjedi nepomično i potišteno. R6: Hej, žene! Znam i ja jednu, ali samo sa lavicama. Da je ispričam? R2: (Šestoj radnici) Ti, začepi! Sjedi tu. Ti nam znaš jednu sa lavicama?! (Čineći pokret pljuvanja po zemlji) Ptju, strijela te fištila! R7: Žene! Ja kažem da batalimo viceve. Bolje da pjevamo. A, šta kažete? ŠEF: Ne, ne. Nema smisla. Dosta je, pretjerasmo. Otkud sad da pjevamo, to bi bilo previše. GLASOVI: Da, da, suviše je... NOVINARKA: Sretan ti rođendan, ali ja moram ići! Moram. Vjerujte mi. Vrlo ste ljubazne. R7: (Novinarki) Pa idi, gospođo... (Šefu) Ali nećemo pjevati vesele pjesme bre šefe. Samo neku tužnu pjesmu. Nostalgičnu... STRAŽAR: (Šefu) Neka joj bude šefe, grehota je. Znaš i sam da

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

joj je muž u zatvoru. NOVINARKA: Ja moram da idem! (Stražaru) Ti radi šta god hoćeš. Neka bude šta bude. R6: (Novinarki) Ama idi, gospođo... (Šefu) Tiho ćemo pjevati, šefe. Hej, žene! (Za R7) Dajte neku pjesmu za one žene kojima su muževi daleko. Na primjer u emigraciji. R2: (R6) Ma kakva emigracija. Ne možemo se sjetiti neke o onima kojima su muževi u zatvoru, a ne u emigraciji. Emigracija, kaže ova. Kakva bre emigracija, crna ti! Emigracija je ljepota božija. R5: A što je sa nama koje ne znamo gdje su nam muževi, što smo se razvele i što su nas ostavili, ima li za nas neka? Hajde bre žene, sjetite se... zaboga... R4: Hej, a ima li neka pjesma za neudate, bećarke koje nikada nisu imale muškarca? R2: Ima. R4: Koja je to? R2: Ne mogu sad da se sjetim, nema šanse. Znam da postoji. Jednom sam je čula na radiju. R1: Da, da. Da ima, ima. Jedna grupa počinje pjevušiti neke melodije, ali nijedna ne uspijeva artikuliasati neki tekst. R3: Hajde de više. Tako mi moje šestoro djece, sjetite se. Sjetite se de, jer je sramota da ovoliko žena ne zna jednu nostalgičnu pjesmu o svojim muževima. Na kraju krajeva, i za ljubavnike

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

bre žene. Hajde više! ‘Ajmo! Pa šta je ovo? Obrukaste nas pred ovom novinarkom. NOVINARKA: Ne, ne, što se mene tiče nema nikakvih problema, ja želim da idem. Nastavite vi sa kojim god hoćete pjesmama. Radnice počinju da se naštimavaju kao simfonijski orkestar pred koncert. R9: (Glasno vičući) Hej, žene. Sjetila sam se. Sjetila sam se ja. Sjetila sam se pjesme. Samo što... samo... GLASOVI: Samo što šta...? R9: (Šefu) Pjeva se uz kolo. GLASOVI: (Šefu) Daj, šefe, pusti nas. Hajde da igramo. Lagano ćemo skakati tako da nas niko ne čuje. ŠEF: A kako se to igra kolo bez muzike. Gdje ste to vidjele da se radi bez muzike. (Stražaru) Uključi nam televizor i nađi nam neku stanicu sa muzikom. (Ženama) Hajde, žene! Sve na podijum!

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Deseta scena Stražar ide da uključi TV. Žene ustaju da igraju i u sredini postavljaju šefa, stražara i novinarku. Stražar nastavlja da snima. Ono što on snima se projektuje gore na drugom spratu scene. Žene su ponovo stavile maske. TELEVIZOR: ... istraga o ubistvu biznismena K.M. se nastavlja sa velikim intenzitetom. Na pitanje o njenom napretku, tužilac za teška krivična djela, koji je zadužen za ovaj slučaj, je rekao da se nada da će se za vrlo kratko vrijeme otkriti počinioci ovog ubistva, kao i njihovi nalogodavci. Tužilac je istakao da ne rezultira da je biznismen K.M. imao lične sukobe sa bilo kim. Jedini mogući pravac je konkurencija u oblasti angažovanja slobodne radne snage... U međuvremenu, žene su uz vijesti počele pjevušiti neke melodije narodne muzike. R8: (Srušeći se na pod) Crkoh, žene! Sve se okupe oko nje i počinju joj pomagati. Iz kadrova, koje šalje kamera sa kojom stražar snima, jasno se vidi da je Osma radnica legla da bi se porodila. Gužva, entuzijazam i navijanje. R1: (šefu i stražaru) Idite. ‘Ajte odavde. Ne gledajte! Šef i stražar se sklanjaju i neprimijetno napuštaju scenu. R2: (Novinarki) I ti. Idi sada. Molim te. Veoma si mlada. Skloni se odavde. Novinarka također neprimijetno nestaje sa scene. GLASOVI: (Osmoj radnici) ‘Ajmo, tako... još malo... još malo...

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Daj nam ruku. Napni se... molim te... eto tako... tako... polako... evo... sada... će... izlazi... pazi... Stražar se u međuvremenu popeo na drugi sprat i snima sve odozgo. Izgleda kao da se rađa sunce. GLASOVI: Djevojčica. Djevojčica. Oh, Bože, prelijepo. Hvala bogu. To je djevojčica. Djevojčica. Hvala ti, Bože! Prva radnica drži u rukama dijete, a sve za njom počinju napuštati radionicu.

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Kraj

Stefan Ă&#x2021;apaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

Stefan Çapaliku / Made in Albania ili Skadarski karnevali

O AUTORU Stefan Çapaliku rođen je u Skadru 1965. Godine 1988. diplomirao je filologiju na Univerzitetu u Tirani. Studije nastavlja u Italiji, Češkoj i Engleskoj. Doktorirao je 1996. godine filološke nauke na Univerzitetu u Tirani. Od 1993. do 1998. bio je profesor na Univerzitetu u Skadru. Od 1998. do 2005. bio je direktor direktorata za kulturu i komunikaciju u Ministarstvu kulture Albanije. Od 2005. radi kao istraživač na Akademiji albanoloških studija u Tirani. Nosilac je titule prof. dr. Od 1995. sistematski se bavi pozorištem. Njegovi tekstovi i predstave izvođene su na nekoliko domaćih i međunarodnih festivala gdje je dobijao i mnogobrojne nagrade. Proglašavan je najboljim dramaturgom u Albaniji dugi niz godina od strane Ministarstva kulture i drugih relevantnih domaćih institucija. Učestvovao je u raznim književnim kolonijama u Americi, Austriji, Francuskoj, Hrvatskoj, Bugarskoj. Od 2006. godine njegova kreativnost proširila se i na područje pozorišne i filmske režije. Objavio je mnoga djela u poeziji, prozi, esejistici, i mnoge radove u studijama, dramskim zbirkama itd. Neka od njegovih djela prevedena su i objavljena na mnogim evropskim jezicima.

---------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.18-2 ÇAPALIKU, Stefan Made in Albania ili skadarski karnevali / Stefan Çapaliku ; [prijevod Danilo Brajović]. - Sarajevo : Međunarodni teatarski festival Scena MESS, 2020. - 69 str. ; 21 cm Prijevod djela: Made in Albania. - O autoru: str. 69. ISBN 978-9958-506-20-8 COBISS.BH-ID 41647878 --------------------------------------