Božić - Milosrdna ljubav (393)

vjera

• društvo • kultura

Božić

Milosrdna ljubav prosinac 2015. Svjetlo riječi Godina XXXIII. ◆ broj 393 ◆ Sarajevo, prosinac 2015. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba

Gospodin vam udijelio svoj mir i svaki blagoslov! Živimo u višestruko svetom vremenu: u vremenu Došaš­ ća, Božića, Godine posvećenog života, koja još uvijek traje, i Godine milosrđa, kojoj smo tek na početku – pa kako ne biti sretni i ne radovati se? A kad se sjetimo da je svemu tome je­ dan jedini temelj – Isus Krist, Sin Božji, koji se radi nas i radi našega spasenja utjelovio i postao čovjekom, jednim od nas, jednak nama u svemu, osim u grijehu – kako ne skakati i ne klicati od veselja i ne širiti tu radosnu vijest svakom stvore­ nju?! U toj svojoj krš­ćanskoj božićnoj radosti mi ne zaboravlja­ mo užasne ratove i teška stradanja, koja i dan danas zaokupljaju čovječanstvo, ali smo ipak radosni, jer nam je došao Krist, mir naš (usp. Ef 2,14).

Ne zaboravljamo ni tešku izbjegličku krizu, koja potresa ne samo Europu, nego i mnoge druge krajeve svijeta, ali se tim više radujemo Božiću, jer je Isus na svojoj koži osjetio što znači biti izbjeglica i jer je u njemu spas također i izbjeglicâ i svih drugih nevoljnika ovoga svijeta. Ne zanemarujemo ni mnoge probleme u našoj domovini, ali se radujemo Božiću, jer je Krist svojim rođenjem donio spas svima onima koji u njega vjeruju, iako upravo u svom zavičaju nije bio dobro primljen (usp. Lk 4,24). Imamo na umu i brojne ugrožene obitelji: bez stalnog zaposlenja i bez krova nad glavom, ali se tim više radujemo Božiću, jer je Isus izabrao da se rodi upravo u jednoj takvoj obitelji i da donese Božji mir svima koji trpe.

I konačno, svatko od nas ima svoje vlastite osobne proble­ me, od kojih nas nitko ne može osloboditi, ali se radujemo jer nam je u Djetetu Isusu došao Spasitelj koji nas je poučio kako se nositi sa svojim problemima: Hoće li tko za mnom, neka se

odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom (Mt 16,24); i Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj (Iv 12, 26).

Idimo s ovim Svjetlom kroz tamu života i nećemo se iz­ gubiti! Živimo u toj vjeri, gajimo tu nadu i stići ćemo u Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira, koje nam je već stiglo i na naš prag, jer, dijete nam se rodilo, Sina dobismo (Iz 9,5), Onoga u kojem nam je Bog darovao svako dobro.

U tom duhu svima vama, dragi čitatelji Svjetla riječi, bra­ ćo moja i sestre, želim

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu!

Fra Lovro Gavran, provincijal

Josip Botteri Dini, Sveta Obitelj

Poštovani čitatelji Svjetla riječi,

Božić s franjevcima u Sarajevu 9. 12.

19:00

Crkva sv. Ante – Bistrik

Božićni koncert (Poljaci)

10. 12.

19:00

Umjetnička galerija – Sarajevo

Izložba – Đuro Seder

Samostan sv. Ante – Bistrik

Božićni sajam

12. i 13. 12.

17. 12.

17:00

Franjevački međunarodni studentski centar, Zagrebačka 18 – Kovačići

Žive jaslice, Božićna priča, koncert

21. 12.

19:00

Franjevačka teologija – Nedžarići

Božićna priredba

21. 12.

19:00

Samostan sv. Ante – Bistrik

Izložba slika HKD Napredak

24. 12.

19:00

Crkva sv. Ante – Bistrik

Misa božićnog bdjenja

24. 12.

24:00

Župa sv. Franje Asiškog – Dobrinja Crkva sv. Ante – Bistrik, Franjevačka teologija – Nedžarići

Polnoćka

Oratorij sv. Nikole Tavelića, Zagrebačka 18 – Kovačići (10:00) Crk­va sv. Ante – Bistrik (8:00, 10:00, 12:00, 18:00) Župa sv. Franje Asiškog – Dobrinja (10:00); Franjevačka teologija – Nedžarići (9:30)

Božićna misa

25. 12.

Riječ čitateljima vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Svim suradnicima, čitateljima i

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

dobročiniteljima Svjetla riječi želimo

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba

čestit Božić i sretnu 2016. godinu

glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Borjana Jozeljić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

Ana, Borjana, Emil, Janko, Lidija, Lorko, Marko, Pero, Rafaela, Vjeko

devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

iz sadržaja

račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil

Tema broja Da život imaju

4

tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Tragom narodne baštine Silvestar papa godine sklapa

50

20

Život i vjera Je li Krist došao?

Pogled u dušu Je li to Božić?

54

28

Nadahnuće i istina Dresirani kršćani

Dobra strana života Kad utihne miris cimeta

56

29

grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš

30

Otvoreni prozor K zori novog neba i nove zemlje

račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX

Živjeti u Hrvatskoj Božić postaje najvažnija tema

Snimka na naslovnoj stranici:

Svjetlo riječi prosinac 2015. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Čovjek – najdragocjenije Božje stvorenje

Da život imaju

Nakon što nas je stvorio, dragi Bog nije nekuda otišao i ostavio nas nezbrinutima u svemiru, On je i dalje uz nas, neprekidno se za nas brine, voli svakoga od nas, želi nam sreću i spas.

Zato je poslao svoga jedinorođenog sina Isusa Krista da nas spasi, da nas pouči kako se smije, a kako se ne smije živjeti

S

obzirom da smo još uvijek pod svježim dojmovima posjeta Svetog Oca, želim iskreno zahvaliti pripad­ nicima drugih vjerskih zajednica, koji nisu katolici,

4 www.svjetlorijeci.ba

a ipak su se s poštovanjem odnosili prema Papi, a mnogi od njih su aktivno sudjelovali u pripremi i realizaciji nje­ govog posjeta.

Kada susretnem ljude koji nisu katolici, u tom trenut­ ku ne razmišljam o tome gdje su i jesu li pripadnici njiho­ vih vjerskih zajednica nešto učinili protiv katolika, nego se pitam jesu li su možda oni koji su kršteni u Katoličkoj Crk­vi učinili neko zlo dotičnom čovjeku, njegovoj obitelji, rodbini, prijateljima ili znancima.

Zato me posebno raduje i daje mi optimizam za bu­ dućnost, kada uočavam da su i pripadnici islamske, pra­ voslavne i židovske vjerske zajednice prepoznali u Sv. Ocu čovjeka koji se zalaže za mir i dobro. Očito je da znaju razlikovati odgovornost, odnosno krivicu čovjeka kršte­ nog u Katoličkoj Crk­vi za vlastite postupke, od onoga što Katolička Crk­va stvarno naučava. I ne samo da uočavaju dobrotu koju Katolička Crk­va promiče, nego uočavaju i

Razgovor

Nerođena djeca vas trebaju Ante Čaljkušić

voditelj hrvatskog ogranka molitvene inicijative ekumenskog karaktera “40 dana za život”

Na vratima smo Došašća, hodimo ususret Božiću. Prava je prigoda za razgovorom s Antom Čaljkušićem, vjeroučiteljem, teologom i voditeljem hrvatskog ogranka molitvene inicija­ tive ekumenskog karaktera “40 dana za život”. Ante Čaljkušić je rođen 25. svibnja 1986. u Zagrebu. Godi­ ne 2011. završava studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te se zapošljava u Centru 8 www.svjetlorijeci.ba

za odgoj i obrazovanje Lug gdje radi kao vjeroučitelj s djecom s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju.

Uz taj rad, bio je volonter i suradnik udruge Betlehem koja već više od petnaest godina, moralno, duhovno i materijalno, pomaže trudnicama u potrebi. Potom, potpuno se posveću­ je radu inicijative “40 dana za život” i radu vjeroučitelja u jednoj zagrebač­ koj školi. Oženjen je.

Ne možemo kao kršćani ne vidjeti u nerođenom djetetu i nerođenog Isusa! On je Svjetlo, Riječ Božja, Put, Istina i Život. Vaša udruga je izravni zagovornik prava na život.

Predstavite je.

Inicijativa “40 dana za život” je zaži­ vjela u Hrvatskoj prije nepune dvije godine. Službeno je pod udrugom Hrvatska za Život. Odlučili smo se za taj naziv upravo zbog toga što smo

Pod povećalom

Luka Marković

Dobri Isusov Bog Kad se čovjek boji Boga, kad drhti pred njim, daleko je od Njega i kad mu se moli. Jer strah sprečava svaki iskren susret. On može počivati samo na uzajamnom povjerenju

P

oznati britanski biolog Richard Dawkins, jedan od utemeljitelja modernog borbenog ateizma, predbacuje religijama, a napose krš­ ćanstvu, da govori o Bogu tiraninu, koji više razara ljudsku psihu nego što joj pomaže. Dawkins se pri tome poziva na mnoštvo biblijskih teksto­ va koji nude više Boga nasilnika, a manje onoga milosrdnog. Na sličan način upozorava i poznati egipatski autor Navid Kermani na veliku opa­ snost koja dolazi od doslovno shvaće­ nog Boga Kurana, kojega se danas u velikom dijelu islamskog svijeta češ­će predstavlja kao onoga koji poziva na osvetu i smrt nego na ljubav. Potvr­ du za svoju tezu nalazi u islamskim fundamentalistima koji u ime “boga tiranina i nasilnika” razaraju sve pred sobom, uvjereni kako će zbog toga naći kod njega zahvalu, milost i 12 www.svjetlorijeci.ba

vječnu nagradu. A da je Bog, shvaćen kao nasilnik i osvetnik, bilo u Bibliji ili Kuranu, opasan, ne pokazuju samo djela islamista, nego i mnogobrojni krš­ćanski vjernici koji su završili na psihijatriji, i to zbog prevelikog straha od Božje osvete i kazne.

Na drugoj strani iznosi psiholog Tilmann Moser iskustvo kojim korigi­ ra svoje ranije mišljenje o bezuvjetno

opasnim religijama. Dok je ranije govorio o opasnosti koja proizlazi iz slike Boga kao strogoga suca i nasilni­ ka, koja je mnoge vjernike otjerala u bolest, misli danas da vjera može biti i vrlo korisna. Moser odbija Freudovu tezu o religiji kao kolektivnoj neurozi i infantilnoj potrebi za strogim ocem i upućuje u svojoj novoj knjizi Gott auf der Couch (Bog na kauču) na to da je

www.svjetlorijeci.ba

e t i č u Nar h a m od

prosinac 2015. Svjetlo riječi

15

Reportaža

Kupreška obiteljska priča

Bog nam je darovao osmero djece Znala sam ne otići u crk­vu po pola godine kad sam trudna, zbog komentara.

Nema kako me nisu nazivali, i to krš­ćani, veliki vjernici što stoje pred oltarom. Jedna žena mi je rekla – moja Marija, pa što će ti više? Imaš raznoraznih sredstava da se zaštitiš – kao da sam neškolovana i da ne znam što sve nude ljekarne 16 www.svjetlorijeci.ba

O

duvijek je Božić bio blagdan koji slavi obitelj, čvrš­će ju po­ vezuje i posebnim svjetlom osvjetljava sve naše međusobne od­ nose. Popuštamo tada pred nesugla­ sicama i nakupljenim propustima, a zauzvrat nam se daruje milost pra­ štanja i duboke zahvalnosti. I Bogu i ljudima. Osobito smo sretni i trebamo biti zahvalni ako možemo božićno vri­ jeme provesti u krugu obitelji, koliko god mala ili velika bila. U vremenu koje odavno zatire životvorne vrijednosti i otima ih kroz razne sustavne načine, raduje i ohrabruje činjenica da ima onih koji se, uz Božji blagoslov, odupiru i ustrajavaju na putu krš­ćanskih, katoličkih vrednota.

Obitelj Dumančić iz kupreškog zaseoka Čevići, župa Suho Polje, s

pravom se može nazvati blagoslovlje­ nom. U njihovom toplom domu dječ­ jeg smijeha, razigranosti i zadovolj­ stva nikad ne manjka. Naime, Marija i Ante Dumančić bračni su par s osme­ ro djece. Njihova zajednička životna priča začela se u ratu upoznavanjem u Tomislavgradu, od kuda je Marija.

Zaljubili su se i 1997. godine vjenčali.

Najstarija kći Matea ima 17 godina, a godinu nakon nje rodio se sin Petar.

Matej ima 14 godina, Marko 12, Igor 10, Antonija Lea 9, Ivan 5, a najmlađa kći Antea rodila se prošle godine.

“Niti bježim, niti sam kad bježa­ la od djece”, kaže sretna i ponosna majka, te nastavlja: “Ne možeš odre­ đivati koliko ćeš imati djece ako živiš vjerski. Nisam planirala ovako ve­ liku obitelj, ali Bog mi ih je darovao

Reportaža

Župa Suho Polje

Dva puta ista tragedija

K

upreška visoravan zasigurno plijeni pozornost mnogih već na prvi pogled. Prostrano po­ lje smjestilo se između brojnih vrho­ va i planina pokrivenim uglavnom šumom i livadama koji daju izvrsnu stočnu hranu, a bogatstvom voda na­ paja, s jedne strane Jadransko, a s dru­ ge Crno more. To se osobito odnosi na planinu Stožer, na visini 1758 m i poznatu po velikom broju izvora.

“Na Kupresu se kaže da Stožer ima izvora koliko i dana u godini”, govori

nam fra Marko Jukić, župnik župe Suho Polje, pokazujući izdignute vr­ hove Plazenice, Malih vrata, Stožera, Malovana i u daljini Cincara, do ko­ jih dopire pogled od crk­ve Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Fra Marko je na službu u Suho Po­ lje došao 2012. godine, a usput doda­ je da je nedavno napunio 65 godina.

Velika Gospa, budući da je i patron Župe, ovdje je glavni blagdan, kada se veliki broj hodočasnika iz cijelog Ku­ presa uputi pješice na svečanost. Tom

prigodom sv. misa slavi se na otvore­ nom, pred posebno izrađenim olta­ rom i kipom Gospe arhitekta Josipa Dumančića. Također na Veliku Gos­ pu, ali prije 73 godine, crk­vu i zvonik zapalili su partizani, župljane protje­ rali i popalili sva sela u Župi. Nakon povratka iz izgnanstva 1959. vjernici su crk­vu osposobili za održavanje bo­ goslužja, a od 1973 - 1975. temeljito je obnovljena izvana i iznutra. To nije potrajalo dugo, ni 20 godina, da bi se tragedija naroda na Kupresu ponovila Proslava Velike Gospe 2015, arhiv Župe

Župna crkva, kuća i Hrvatski dom

18 www.svjetlorijeci.ba

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

K zori novog neba i nove zemlje I ovoga Božića mnogi od nas će pobjeći u svijet bogate trpeze, mašte, kupovanja, halabuke, romantičnih ugođaja i zabave, koji nam opet neće dati prave odgovore.

A oni su kristalno jasni i svakome od nas su nadohvat ruke

J

e li počeo Treći svjetski rat? Jesmo li nepovratno zakoračili prema svijetu prepunom sukoba i neiz­ vjesnosti, ostavljajući iza sebe godine nade u svjetski mir i stabilnost? Hoće li stotine tisuća arapskih izbjeglica zauvijek izmijeniti lice “krš­ ćanske” Europe? Je li Europska unija, u koju smo toliko hrlili kako bi nam osigu­ rala mir i blagostanje u zajedništvu s drugim europskim narodima, pred raspadom? Hoće li ikada više njezine granice, duž kojih se razvlači bodlji­ kava žica, biti opet prohodne i hoće li strah opet zamijeniti povjerenje i sigurnost? Jesmo li to zakoračili u vri­ jeme Apokalipse, u kojem se potpu­ no urušava svijet koji smo poznavali, 20 www.svjetlorijeci.ba

a Antikrist ostvaruje svoje planove preko brojnih sluga – od svjetskih političara i terorista do posrnulih va­ tikanskih dužnosnika? Sve su to pi­ tanja koja slušamo proteklih mjeseci i o njima raspravljamo s prijateljima, rodbinom i kolegama... A da nisu ne­ utemeljena svjedoči i činjenica kako o njima ozbiljno raspravljaju i struč­ njaci, analitičari, novinari... A odgo­ vora nema, tek samo pretpostavke i nagađanja. Odgovori sigurno nisu ni lagani, ni jednoznačni. Tako se veći­ na ljudi, bez obzira na snagu njihovih titula, zvanja i zanimanja, osjeća ne­ kako bespomoćno, kao da se u njih uvukao strah, pa i razočaranost.

Bombardiranje uma S velikom nadom smo iščekivali 21. stoljeće. Očekivali smo vrijeme mu­ drosti i ljudskog napretka, razumi­ jevanja i suradnje. Bili smo uvjereni kako smo ponešto naučili iz ratova koje smo preživjeli, kako će nam mo­ derne tehnologije olakšati život i do­ datno nas zbližiti i povezati. Nismo ni sanjali da će se među nama probudi­ ti one najniže strasti, da će ponovno zveckati oružje diljem svijeta, da će europskim metropolama odjekivati eksplozije, a da će Papa otvoreno go­ voriti o Trećem svjetskom ratu koji se već vodi u etapama. Sanjali smo kako ćemo “nahraniti” siromašne afričke zemlje, a “demokratizacijom” zema­

lja tzv. Trećeg svijeta stvoriti stabilne kontinente. A postupno gubimo de­ mokraciju u vlastitom dvorištu, dok siromaštvo postaje naša svakodne­ vica. Planirali smo voziti automobile na besplatnu sunčevu energiju, ali se stalno vraćamo ratovima za tuđe naf­ tne izvore, kao i pola stoljeća ranije.

Proizveli smo brze i goleme zrako­ plove kako bismo mogli što jeftini­ je putovati, poslovati i upoznavati daleke svjetove, a milijuni nesretnih ljudi pješice nadiru prema boga­ tom Zapadu, kao u vrijeme davnih seoba naroda.

Nešto se veliko događa, ali rijetki to znaju opisati pravim riječima.

U povodu predstojećih blagdana svim našim korisnicima i poslovnim suradnicima želimo

čestit Božić i sretnu Novu godinu!

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Poljoprivreda Svete Zemlje Zemlja je bila toliko plodna da se mnogo stvari i izvozilo, poput žita, meda, ulja, balzama.

Iako će današnji posjetitelj naći drugačije uvjete i ove opise uzeti s rezervom, ipak treba reći da su, u usporedbi s pustinjom koja je u okruženju, ovi prostori ipak relativno plodni

Z

emlja u kojoj su Izraelci živjeli, tj. prostori koje su nastanili na­ kon ulaska u Obećanu zemlju bili su, prema biblijskim izvještaji­ ma, jako ugodni za život. Već prije ulaska u Obećanu zemlju, knjiga Ponovljenog zakona opisuje da je zemlja Kanaan bila “zemlja pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlja meda i maslina; zemlja u kojoj nećeš siro­ tinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlja gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brdina vaditi mjed” (Pnz 8,8-9). Zemlja je bila toliko plodna da se mnogo stvari 26 www.svjetlorijeci.ba

i izvozilo, poput žita, meda, ulja, bal­ zama (usp. Ez 27,17). Iako će današnji posjetitelj naći drugačije uvjete i ove opise uzeti s rezervom, ipak treba reći da su, u usporedbi s pustinjom koja je u okruženju, ovi prostori ipak relativ­ no plodni.

Izraelci su bili zahvalni za zemlju u kojoj su živjeli, ali su bili svjesni, i to su stalno naglašavali, da zemlja pri­ pada Bogu. Ljudi koji na određenom prostoru žive, samo su oni koji tom zemljom upravljaju. Bog je taj koji je zemlju povjerio kraljevima i njihovim podanicima. Kako su kraljevi smatra­ ni predstavnicima nebeskog kralja, onda je i zemlja koju su dobili na upravljanje smatrana važnom i treba­ lo joj je poklanjati dužnu pozornost.

To jest, zemlju je trebalo obrađivati i to u znoju lica svojega. I u tome su učili da ovise o Bogu. Sveto pismo ističe da ako budu poslušni Bogu, da će on poslati kišu (usp. Pnz 28,12), a neposlušnost Bogu vodi u osudu (vidi: Pnz 28,15.23-24.38-39).

Kišno i sušno doba Kako je poljoprivreda bila glavna eko­ nomska grana, onda je poljoprivreda utjecala na mnoge vidove života bi­ blijskih ljudi. To se može jako lijepo uočiti u činjenici da je izraelski kultni kalendar bio veoma povezan sa poljo­ privrednim životom. Židovski blagda­ ni, posebno hodočasnički, vezali su se

uz određene radnje i događaje koji su povezani sa zemljoradnjom. Blagdan Pashe i Blagdan beskvasnih kruhova, koji su u početku bili slavljeni odvo­ jeno, kasnije su povezani i sjećali su se ubiranja ječma. Blagdan sedmica slavio se nakon žetve pšenice. Blagdan sjenica se slavio krajem jeseni i bio je blagdan zahvale za završetak poljopri­ vrednih radova i zahvala za berbu i urod prirode u protekloj godini.

Na poljoprivredu i na urod ze­ mljoradničkih usjeva uvelike je utje­ cala klima. Klima u predjelima Svete Zemlje je uglavnom suptropska. Vje­ trovi uglavnom dolaze sa zapada. Što se tiče kiše ona uglavnom pada od sredine listopada, do kraja ožujka.

U ostalim mjesecima, kiše skoro da i nema. Tako da u Svetoj Zemlji po­ stoje u biti dva godišnja doba: kišno i sušno. Više kiše pada na sjeveru, a manje kako se ide prema jugu zemlje.

Isto tako, više kiše pada na zapadu, negoli na istoku Svete Zemlje. Za zemljoradnike je jako važno da kiša padne u pogodno vrijeme, o čemu i prorok Jeremija govori: “Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu” (Jr 5,24).

Kalendar radova Koliko je kiša važna za biblijske lju­ de pokazuje i činjenica da su Izraelci

Živjeti u Hrvatskoj

Marija Barbić

Božić postaje najvažnija tema N

a klupi u jednom velikogoričkom parku pronađena je djevojčica stara 3 - 4 godine. Smještena je u Dom za nezbrinutu djecu u Nazorovoj u Zagrebu. Kako dijete nije razumjelo hrvatski jezik, a i prema njenoj fizio­ nomiji, zaključeno je kako se vjerojatno radi o djetetu izbje­ glici. Već neko vrijeme ukazuje se na pojavu, navodno, ote­ te djece koju neki od izbjeglica koji prelaze Europom vode i prikazuju kao svoju. Kao roditelji s malim djetetom, imaju prednost pri dodjeli smještaja i daljnjem transferu. Nakon dolaska na odredište takvu djecu napuštaju. Kako dijete niti nakon mjesec dana nitko nije tražio ova mogućnost je izgledala sve realnija. Stručnjaci i prevoditelji, koji su poku­ šavali komunicirati s djevojčicom, zaključili su, na koncu, da dijete govori jezikom bajaških Roma. Pojavio se i navod­ ni djed s pričom o svađi roditelja i djetetu ostavljenom u parku. Konačna verzija priče kaže da djetetova obitelj potje­ če iz Sesveta. Curica je rođena u švicarskom zatvoru, a s ro­ diteljima je nedavno doselila u Veliku Goricu. Roditelji su se posvađali, dijete u parku odlutalo?! Otac je otišao u Za­ greb, majka u Italiju i navodno je svatko mislio da je dijete s onim drugim? Nesporno je, da je onaj tko ostavi dijete bez nadzora, počinio kazneno djelo i da za to mora odgovarati.

Ono što je daleko teže u cijeloj priči je spoznaja koliko tuž­ nih prevrata može stati u tako “mali” život, kao i to koliko je vremena prošlo dok se uopće netko sjetio da djevojčice u njenoj obitelji nema. Ta činjenica ima daleko veću težinu od bilo koje, eventualno, izrečene sankcije.

Tanki novčanici ugrožavaju brakove Hrvatska se stvarnost, s obzirom na brak kao instituciju društva, nalazi između gradova u kojima se raspada svaki drugi brak i općina u kojima u protekle tri godine nije bilo nijednog razvoda. Lani je u cijeloj zemlji sklopljen 19 501 brak, a razvedeno ih je 6570. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku po broju razvoda prednjače gradovi Opatija, Rijeka, Zagreb, Kastav, Zadar, Bakar, Krk, Sisak i 30 www.svjetlorijeci.ba

Bjelovar, dok gradovi s juga Hrvatske Imotski, Metković i Dubrovnik imaju najmanje razvoda. Tako je među 15 op­ ćina s najmanje razvoda, devet njih opet iz Dalmacije. Kad je riječ o županijama, po broju razvoda prednjači Primor­ sko-goranska u kojoj se raspada svaki drugi brak, pa Grad Zagreb, Istarska te Osječko-baranjska županija. Zagreb, Istra i Primorsko-goranska županija liberalniji su od kon­ zervativnije Dalmacije. Ipak, treba uzeti u obzir da razni i mnogobrojni činitelji – ekonomska kriza, psihološki i soci­ jalni kontekst u kojem ljudi žive, npr. patrijarhalni odnosi, regionalne razlike u stopi alkoholizma i nasilja u obitelji, čak i zanimanja koja prevladavaju, utječu na broj razvoda na pojedinom području. Tako neke općine, sa statistički malim brojem razvoda, imaju u stvarnosti i mali broj sta­ novnika i starije stanovništvo. Nadalje, ne razvode se, kako se najčeš­će misli, samo liberalni i imućniji, nego i siromaš­ ni. Financijska kriza gomila frustracije i pridonosi razvodu nestabilnih brakova. Najbolji je primjer Sisak sa lani sklo­ pljenih 189 brakova i čak 101 razvodom, dok se 2012. u istom gradu raspao tek svaki četvrti brak. Na razvod velik utjecaj ima i broj djece u obitelji jer su u suvremenim uvje­ tima brakovi s više djece stabilniji, a supružnici s manjim brojem djece lakše se razvode. Bez obzira na regionalne razlike u svjetonazoru, stručnjaci upozoravaju da će broj razvoda u Hrvatskoj rasti još neko vrijeme, a broj skloplje­ nih brakova zbog ekonomske krize padati.

Strah posijan diljem Europe Petak, 13. studenog, dan je kada se dogodio masakr u Pa­ rizu. ISIL je preuzeo odgovornost za stravične terorističke napade na više lokacija istovremeno – dvorana Bataclan za vrijeme koncerta te restorani, kafići. Smrtno je stradalo 130 nevinih ljudi, a stotine su teže i lakše ranjeni. Stravične su slike obišle svijet zajedno sa potresnim svjedočanstvima preživjelih svjedoka. Uveden je policijski sat, provedene su brze i uspješne akcije pronalaženja preostalih sudionika

Pogled iskosa

Milo Jukić

Naši ekstremisti i njihove budale N

ajnoviji teroristički čin, ubojstvo dvojice vojnika u Rajlovcu, po tko zna koji put je javnosti i valjda svakom stanovniku naše zemlje postavio pitanja na koja, unatoč prilično jasnim pokazateljima, službenog odgovora koji bi riješio barem dio problema gotovo da i nema. Granicu između ratnih dešavanja i onog što bi se moglo nazvati poslijeratnim terorizmom teško je povući.

Nakon što je rat završen, na sve strane je bilo onih u čijoj glavi to još nije bio, pa su se svako malo dešavali veći ili manji incidenti.

s tendencijom da postanu naša svakodnevica. Ispočetka je ipak izgledalo da je u pitanju izolirani “incident” (kako terorističkim aktima tepaju oni koji ih žele relativizirati), a onda se sve češće počelo ispostavljati da su Handala i ostali (auto)bombaši samo primjerom pokazali kako tre­ ba raditi te da je u pravu vođa mudžahedina iz Bočinje kod Maglaja, tadašnjeg glavnog centra slobodne vehabijske misli, koji je u jednoj izjavi za medije naglasio kako njih mogu poubijati ili zatvoriti, ali su oni posijali sjeme koje je niklo i uvijek će davati plodove.

Sjeme zla daje plodove Prvi pravi akt koji se bez imalo sumnje mogao označiti terorističkim dogodio se u rujnu 1997. godine u Mosta­ ru, kada je usred grada, između velikog broja stambe­ nih zgrada, eksplodirala auto-bomba. U tada vodećem bh. tjedniku BH Dani (uopće nema potrebe dodati i ono “sarajevskom”) na tri strane je o tome pisao Senad Peća­ nin, novinar i urednik kojeg je, zajedno s njegovom novi­ nom, međunarodna zajednica godinama tetošila i šopala donacijama, tretirajući ga kao oličenje demokratske misli u BiH. Tekst je imao naslov Rukopis hrvatske mafije, a Pe­ ćanin je “dokazao” da su auto-bombu postavili “hrvatski ekstremisti”. Predsjednik BiH, Alija Izetbegović je, pak, izjavio kako su taj gnjusni čin mogli napraviti “ili njihovi ekstremisti ili naše budale”. Jasno je da su ekstremisti u Izetbegovićevoj izjavi bili Hrvati, a budale Bošnjaci i da Bošnjak, po tome, nikako ne može biti ekstremista.

Ispostavilo se da je auto-bombu postavila i aktivirala skupina Arapa, bivših pripadnika Armije RBiH. Bankovni računi Senada Pećanina nastavili su rasti, teksta isprike, dakako, nije bilo, a Izetbegović je, ispostavilo se, svojom definicijom o tome tko se u našoj zemlji može baviti te­ rorizmom postavio model koji u dobrom dijelu javnosti i danas slovi kao apsolutno prihvatljiv i kao opravdanje za ubijanja nedužnih ljudi koja se dešavaju sve do danas,

Ubojstva Joze Leutara i obitelji Anđelić U ožujku 1999. godine u Sarajevu je ubijen doministar federalnog MUP-a Jozo Leutar. Ni izvršitelji, a kamoli naredbodavci, nikad nisu pronađeni. Po već uhodanom receptu, za atentat su optuženi “hrvatski ekstremisti”. Na­ kon što je ponuđena nagrada svima koji daju informacije o atentatu, javila su se dvije osobe: jedan od njih, liječeni šizofreničar Merim Galijatović, upro je prst u spomenute “hrvatske ekstremiste”, a drugi, Armin Jašarević, posvje­ dočio je da iza atentata stoji čovjek koji trenutno sjedi u Predsjedništvu BiH, a inače je sin istog onog Izetbegovi­ ća koji je postavio model o “našim budalama ili njihovim ekstremistima”. Kao polazište je uzet iskaz šizofreničara, a onaj drugi je odbačen. Senad Pećanin i njegova novina

32 www.svjetlorijeci.ba

Dobra vijest

40 dana ZA život

Spašeno 14 života Inicijativu je u Hrvatskoj, u Zagrebu, spontano pokrenula grupa mladih ljudi, inspirirana onime što su vidjeli da čini međunarodna inicijativa 40 dana ZA život, osjetivši potrebu da i sami nešto učine za Isusovu “najmanju braću”, za obranu nerođenih života i jačanje svijesti da pobačaj nije izbor te da uvijek postoji izlaz i alternativa smrti

U

nedavno završenoj jesenskoj kampanji 40 dana ZA život u 20 gradova diljem Hrvatske, prema dosadašnjim saznanjima na­ cionalnog voditelja Ante Čaljkušića, spašeno je 14 života od pobačaja u Hrvatskoj, a 540 u svijetu. 40 dana ZA život najnovija je međunarodna inici­ jativa za podizanje svijesti o zlu koje sobom donosi pobačaj, koji je najprije, treba jasno reći, ubojstvo nevinog čo­ vjeka, djeteta, bespomoćnog ljudskog bića, najranjivijeg i najnezaštićenijeg, 34 www.svjetlorijeci.ba

koje se ni na koji način ne može bra­ niti niti zauzeti za svoje pravo na ži­ vot. Ujedno, nekako izmiče iz vida i zaboravlja se naglasiti, da to novo biće uopće “nije krivo” što je začeto; ono zapravo “ništa ne može za to”. Pobačaj nije poguban samo po djetetov život Mnogo svjetske znanstvene literatu­ re svjedoči o teškim i traumatičnim posljedicama pobačaja kako za ženu i njen psihički i duhovni život, tako i za oca, obitelj i za sve one koji u ovome nedjelu sudjeluju.

Izvršio 15 000 pobačaja O tome svjedoči i poznati američki liječnik, dr. Bernard Nathanson, koji je u početku svoje liječničke karije­ re bio veliki zagovornik abortusa i jedan od glavnih pobornika ozako­ njenja pobačaja u SAD-u. Pri tome nije prezao ni od lažiranih i namje­ štenih podataka i anketa, prema vla­ stitom svjedočenju, uvjeren da tako pomaže ženama koje su se našle u teškim životnim situacijama. Bio je ravnatelj najveće klinike za pobača­ je u SAD-u u kojoj je, za dvije godi­ ne njegova upravljanja, izvršeno oko 75 000 pobačaja. Od toga je on sam izvršio oko 15 000. No kako je prena­ talna ultrazvučna dijagnostika napre­ dovala i na svjetlo dana izlazile nove znanstvene činjenice, tako je i dr.

Nathanson uviđao da ne može ostati na dotadašnjim uvjerenjima i da mora pokleknuti pred činjenicom čuda ži­ vota od njegova začetka. Obratio se i postao jedan od najvećih pro-life ak­ tivista i boraca ZA život. Snimio je i dva svjetski poznata dokumentarna

filma o kojima se još i danas “lome koplja” pro et contra javnoga mišlje­ nja: Nijemi krik i Pomrčina razloga.

Ljudski život od početka, od zače­ ća, jest vrednota koju treba štititi. No, danas se to često dovodi u pitanje i u korelaciju se stavljaju pravo čovjeka/ djeteta na život prema pravu žene da odlučuje o svome tijelu. Nitko razu­ man ne može se protiviti ženinu pra­ vu da odlučuje o “vlastitom tijelu”, kako god ova sintagma čudno zvučala budući da svaki čovjek, muškarac kao i žena, ima to pravo. Ali novozačeti ži­ vot u ženinoj utrobi, nije više ženino tijelo. To je, i to bi trebalo biti logično, sasvim nova osoba, sasvim nova je­ dinka, jedan jedinstveni, neponovljivi život koji je u svojim začetcima jako krhak i ranjiv i traži majčinu utrobu i toplinu da ga zaštiti dok sam ne bude u stanju stasati.

20 hrvatskih gradova i Mostar U sadašnjem trenutku, 40 dana ZA život kao najveća međunarodna koor­ dinirana pro-life inicijativa u povijesti i u svijetu omogućuje ljudima, bez obzira na vjersku i inu pripadnost, da u lokalnim zajednicama ukažu na problem pobačaja i okončaju tu veli­ ku nepravdu kroz tri ključna elemen­ ta: 1. molitva i post, 2. osvješ­ćivanje lokalne zajednice i 3. miroljubivo bdijenje pred klinikama u kojima se vrše pobačaji. Inicijativa je pokrenuta 1. rujna 2004, kao molitva male gru­ pe prijatelja i kao reakcija i svojevr­ stan odgovor na osnivanje klinike za pobačaje Planned Parenthood (Planirano roditeljstvo) u njihovu gradu

20 godina poslije Daytona

Feljton (2)

Škole kao pravoslavni hramovi U godinama poslije rata Dayton je osigurao postojanje RS, a srpskim nacionalistima je omogućio da provedu dvije krajnje faze genocida. Te dvije završne faze genocida jesu kulturocid i poricanje da su se genocid i kulturocid uopće dogodili

J

a živim u onom dijelu Bosne i Hercegovine, u Banjoj Luci u kojoj gotovo cijela elita i većina građana i medija negiraju genocid i ignorišu sve činjenice, pogotovo one iz Haškog tribunala. Dokaze koji ar­ gumentuju da je istrebljenje i geno­ cid bio cilj, a ne posljedica rata i da je kao takav organizovan i proveden u cilju nacionalne homogenizacije Srba i stvaranja etnički čistog teritorija u Bosni i Hercegovini, na kojem bi ži­ vjeli i vlast obnašali samo i isključivo elita i građani koji sebe percipiraju kao Srbi. Ignoriše se činjenica da je samo za par sedmica oko 8000 civila i zarobljenih vojnika u i oko Srebrenice 36 www.svjetlorijeci.ba

pobijeno kako bi Podrinje bilo etnički čisto i “srpsko”. Ignoriše se da su iz­ među 1992. i 1995. provedena masov­ na istrebljenja više od 33 000 i progon više od pola miliona civila na teritori­ ji ratne RS (72 % BiH) i današnje RS (49 % BiH), samo zato što su bili per­ cipirani kao muslimani ili katolici, i stoga dehumanizirani kao neprijatelji.

Kiša saprala susjede Kampanje terora, progona i istre­ bljenja su sistematski podstrekavane, propagirane, planirane, organizova­ ne i provedene od strane političkog, obavještajnog i vojnog establišmenta bosanskih Srba i Beograda. Istih onih političara koji su i onda i danas bili dio establišmenta i koji još podrža­ vaju postojanje RS i druge posljedi­ ce genocida. Svi ovi zločini su dobro dokumentovani i argumentovani u Haškom tribunalu, ali nemaju nika­ kvog odjeka u dejtonskom ludačkom kavezu koji je porobio umove građa­ na, oduzeo im ljudsku slobodu i lik i uništio njihovu vjeru i u budućnost i u Boga.

Da, Srebrenica se desila ne kao posljedica rata, već kao visoko pože­ ljan ishod rata, kao zadnja i odlučuju­ ća kap u kiši masovnih anihilacija lju­ di zbog njihove vjere i identiteta. Kiši koja je saprala sve moje komšije, ne­ srbe. Četiri mjeseca poslije genocida u Srebrenici i mjesec prije Dejtona

desila se zadnja faza istrebljenja i pro­ gona nesrba iz RS, i to iz moje Banje Luke i Bosanske Krajine, uglavnom ljudi koji su percipirani kao katolici i Hrvati. To je de facto bio posljednji egzodus kampanje genocida na te­ ritoriji današnje RS, koji nije prošao bez ubistava, miniranja vjerskih obje­ kata i masovnih deportacija ljudi iz njihovih sela i naselja. I tako se krug smrti zapravo zatvorio. Jer moramo biti svjesni činjenice da je kampanja

Zemlja planina

Vran

Dalibor Ballian

Hajduci mu slavu pronijeli Ime Vran planine povezuje se s tamnim izgledom planine kada se gleda iz Polja, dok pastirske priče kažu da je Vran dobio ime po jatima vrana koje su nastanjivale podnožje ove planine.

Same padine planine su ravne i pločaste, dok u unutrašnjosti ponegdje ima okomite stijene i klance, a građen je pretežno od dolomita i dolomitnih vapnenaca 38 www.svjetlorijeci.ba

V

ran je tipična planina našeg krša, sa svim geološko-morfo­ loškim svojstvima koji karakte­ riziraju to područje. Planinski greben Vrana se pruža od jugozapada na sje­ veroistok, ima oblik vrlo jednostav­ nog reljefa koji podsjeća na krov, bez značajne razvedenosti. Masiv Vrana je smješten između planine Čvrsnice i Raduše, s tim da ga od Čvrsnice dijeli Dugo polje, a od Raduše Ramska do­ lina i jezero. Najviša točka planine je Veliki Vran s 2074 m, a okružena je ni­ žim vrhovima Veliki Vis 2024 m, Mali Vis 2018 m, Mali Vran 2017 m, Debela Kosa 2010 m, Mijatova Glava 2006 m, Modruš 2005 m, Bijela Glava 1990 m, te gorjem i visoravnima: s jugoistoka Dugim poljem (1187 m) i Blidinjskim jezerom (1183 m), od istoka Dragajice (1435 m), na sjeveroistoku Baćina, na sjeveru Kedžara (1520 - 1571 m) i Tre­ biševo (1273 m). Same padine planine su ravne i pločaste, dok u unutrašnjosti

ponegdje ima okomite stijene i klance, a građen je pretežno od dolomita i do­ lomitnih vapnenaca. Šume nesvakidašnje ljepote U klimatskom pogledu Vran ima vrlo specifične klimatske karakteristike.

To proistiječe iz njegovog specifičnog zemljopisnog položaja i orografskih specifičnosti, a što je uvjetovalo da lo­ kalni klimatski čimbenici imaju veliko značenje u oblikovanju osnovnih kli­ matskih obilježja planine. Tako se na južnom i jugozapadnom dijelu osjeća prodor mediteranske i submediteran­ ske klime, dok na istočnoj i sjeveroi­ stočnoj strani imamo jaki utjecaj su­ balpinskog klimata. To karakterizira ovu planinu kao centar nastanka jakih slapovitih vjetrova, poznatih kao bura.

Kada su u pitanju oborine, prosječna količina je između 1600 mm u nižim do 2600 mm na višim nadmorskim visinama. Za Vran se ranije nije moglo

U vrijeme Došašća

U dane Došašća, radosne i svete Otvaramo duše bez sumnji i straha Da u njih nam blage zrake nade slete Slijedeći putove od zvjezdanog praha.

Čekajući glase objave s neba Skrušeno dižemo oči u visine I pojeni svetim slastima milosti Ćutimo znamenja božanske blizine.

Nek’ puna radosti svaka duša grca I stazom svetosti kreposna nek’ hodi; U vrijeme Došašća otvorimo srca Da u njima čistim, Isus Krist se rodi.

Tekst: Rafaela Obučić Snimke: Fra Josip M. Matijanić i Danijela Čurić

Ivica Kesić

Svim vjernicima katoličke vjeroispovijesti želimo sretan i blagoslovljen Božić, te uspješnu Novu 2016.godinu

ovnakvitez www.ovnak.com

Poslovni centar PC-96 • 72250 Vitez • BiH • tel: 030 709 800 • fax: 030 709 803

Tragom narodne baštine

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Silvestar papa godine sklapa Osim što 31. prosinca Crk­va pred nas stavlja velikoga papu kojega su krš­ćani veoma voljeli, to je dan i kada u srcu zadržavamo sve ono dobro u protekloj godini, a ono loše pokušavamo zaboraviti, ali uvijek sa zahvalnoš­ću Gospodinu na svim darovima i blagoslovima

S

veti je Silvestar rodom Rimlja­ nin. Doživio je progone krš­ćana za cara Aurelijana i Dioklecija­ na, ali i slobodu krš­ćanstva. Izabran je za 33. nasljednika sv. Petra 31. siječnja 314. te je osmi papa po dužini ponti­ fikata u povijesti. Prvi je papa koji je umro prirodnom smrću.

Za njegovog je pontifikata održan Nicejski koncil 325. god. na kojemu je osuđeno arijanstvo koje je sma­ tralo da Sin nije istobitan s Ocem te je formulirano Nicejsko vjerovanje kojim se potvrđuje Božanstvo Isusa Krista: ...I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega.

50 www.svjetlorijeci.ba

Rođenog od Oca prije svih vjekova.

Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno...

Ovaj je vrijedni poglavar Crk­ve umro 31. prosinca 335. Zaštitnik je od gube, a njegove se relikvije nalaze u crk­vi sv. Silvestra u Rimu.

Brojne legende o njemu donosi Jakob od Voragine u djelu Legenda aurea. Vladar Tarkvinije zapovjedio je jednom da se Silvestra utamniči i žrtvuje idolima budući da mu je u kuću došao Timotej kojega nitko nije htio primiti zbog propovijedanja vje­ re u Krista. Silvestar mu je prorekao kako će umrijeti. Dok je Tarkvinije večerao, u grlu su mu se zaglavile ko­ sti ribe i u ponoć je umro, a Silvestar je izbavljen iz zatvora. Prikazuje ga se u papinskoj odori s mitrom ili ti­ jarom, biskupskim štapom i knjigom.

Do njegovih se nogu prikazuje bik.

Nekada ga se na slikama prikazuje sa zmajem jer je za njegova pontifikata slomljeno progonstvo u Rimskom Carstvu (Dragić, 2015). Čuda u ime Isusa Krista Spominje ga se i u legendama o kršte­ nju cara Konstantina I. Velikoga. Pre­ ma jednoj od njih car je zapovjedio da se pobiju svi krš­ćani pa je Silvestar sa svojim činovnicima pobjegao u pla­ ninu. Car je obolio od teške bolesti i

po savjetu liječnika je dobio tri tisuće male djece kojoj su trebali rezati grla kako bi u kadi imao vruću krv da ga izliječi. No, kada je vidio uplakane majke, rekao je da djeca ne mogu biti ubijena za njegov oporavak jer bi to bilo okrutno zdravlje, kupljeno od nevinih. Djecu je predao majkama i darivao. U snu su mu se ukazali sv.

Petar i Pavao i rekli da je Gospodin imao milosti prema njemu i da mu

U ime naroda

Marijan Karaula

U zatvor i zbog Gospe iz Međugorja Fra Berislav Kasalo je 1982. godine otišao u zatvor na 40 dana zato što je u jednoj sprovodnoj propovijedi u Barlovcima rekao kako je Gospa u Međugorju poručila da budemo dobri, pa će nam “Bog pomoći u borbi protiv današnjih neprijatelja” Luka fra Anđeo Kaić, rođen je 24. ožujka 1894. godine od oca Mije i majke Ane rođ. Bilić. Osnovnu je školu svršio u Livnu, a gimnaziju u Visokom. Potom ga je u Franjevač­ ki red, obukavši mu habit 14. srpnja 1910. godine u Fojnici, primio pro­ vincijal fra Alojzije Mišić. Svečane zavjete položio je u ruke provincijala fra Lovre Mihačevića 15. srpnja 1914. u Sarajevu. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Sarajevu (jednu godi­ nu) i u Budimpešti (četiri godine). Za svećenika ga je zaredio vrhbosanski pomoćni biskup mons. Ivan Šarić 8. rujna 1916. u Sarajevu. Svoje sveće­ ničko djelovanje započeo je djelujući 52 www.svjetlorijeci.ba

u Sarajevu, a zapamćen je i po tome što je kao čelnik provincijske uprave 1941. godine, zbog njegova samo­ voljnog preuzimanja dušobrižničke službe u jednoj ustaškoj postrojbi i nazočnosti kod njihovog zločina nad Srbima, sudjelovao u otpuštanju fra Fra Valerije Jurić Tomislava Filipovića iz Provincije a time i iz Franjevačkog reda.

kao nastavnik u Franjevačkoj kla­ sičnoj gimnaziji u Visokom, gdje je, kroz dvanaest godina (1916 - 1928), predavao crtanje, latinski i njemački jezik te krasnopis i vjeronauk. U Vi­ sokom je obnašao i službu knjižniča­ ra. Potom je jedanaest godina (1928 - 1939) djelovao u Livnu. Najprije kao župnik, zatim kao gvardijan, pa po­ novno kao župnik.

Godine 1939. bio je izabran za provincijala Bosne Srebrene i tu je službu obnašao do 1942. godine.

Njegovo provincijalstvo zapamćeno je po tome što je on pokušao razbiti poznati distriktizam koji je godinama vladao u bosanskoj franjevačkoj pro­ vinciji. No, u tome je imao vrlo malo uspjeha. Osim toga, kao provincijal bio je, s više uspjeha, na poseban na­ čin zauzet oko gradnje nove zgrade Franjevačke teologije na Kovačićima

U Sloveniji uhvaćen i zapao u logor O fra Anđelovu boravku u zatvoru postoje dva traga: Ponajprije, kroni­ čar franjevačkog samostana na Gorici u Livnu bilježi da je on, nakon što je bio završio sa svojom službom pro­ vincijala, ostao u Sarajevu i za vrijeme povlačenja hrvatske vojske iz glavnog grada Bosne i Hercegovine 1945. oti­ šao preko Save te da je „u Sloveniji uhvaćen i zapao u logor“.

Osim toga, livanjski franjevac fra Bonifacije Vidović u svojim bilješ­ kama 6. srpnja 1945. navodi kako se čuje da su iz Provincije u zatvoru: fra Eduard Žilić, fra Peregrin Brković, fra Miroslav Milošević, fra Ljubo Hrgić, fra Miroljub Pervan i fra Anđeo Kaić, „naš član u Travniku“. Od 21. travnja 1948. do 11. kolovoza 1958. ponovno je obnašao službu livanjskog župnika.

Nakon toga je umirovljen i umirov­ ljeničke dane, kao član samostanske obitelji, provodio je u samostanu na Gorici do svoje smrti 29. rujna 1983. godine.

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Je li to Božić?

Toliko se domaćice umore da na kraju dana jedva stoje na nogama.

Uglavnom je domaćica ta koja ne zna kud će prije, a ostali, pogotovu oni oko pečenke, pomalo se griju i gucnu pokoju, te su na kraju dana već dobrano zagazili u slavljeničko raspoloženje i Božić dočekaju u neznanju

B

ožićno vrijeme budi sjećanja i donosi toplinu u srca. Odrasli se kao i djeca raduju dolasku ovog blagdana koji cijelu obitelj po­ zitivno uznemiri, okupi na jednom mjestu i učini bogatijom. Često je to prilika da se susretnu članovi obitelji koji se dugo nisu vidjeli, da se posje­ ti prijatelje koje se zbog poslova ili udaljenosti zaboravilo. Blagdan je to mira i ljubavi, ali, često i nepotrebnih pojava i uznemiravanja drugih, npr. eksplozivnim napravama svih vrsta – petardama, koje svake godine po­ primaju različit dizajn i eksplozivnost sve glasnijih i ekscentričnijih razmje­ ra. Djeca se navikavaju na takve zaba­ ve i kopiraju ih kad odrastu i steknu vlastitu obitelj. Često je vjerska stra­ na zanemarena i zaboravlja se i sam 54 www.svjetlorijeci.ba

povod okupljanja, usprkos svjećicama i boru. Polnoćka postane još jedna od obveza nakon dugog dana ispunjenog pečenjem, zalivanjem, pranjem, čiš­ ćenjem. Toliko se domaćice umore da na kraju dana jedva stoje na nogama.

Uglavnom je domaćica ta koja ne zna kud će prije, a ostali, pogotovu oni oko pečenke, pomalo se griju i gucnu pokoju, te su na kraju dana već do­ brano zagazili u slavljeničko raspolo­ ženje i Božić dočekaju u neznanju. Da ne kažem kakve sve pjesme poprate takva druženja! Božićne sigurno ne!

Sve bogatiji i skuplji darovi Konzumerizam zavlada i nitko se, za­ pravo, ne upita, što je bit Božića. Lije­ po je imati okićeno drvce, lijepe svi­ jećnjake i darove upakirane u šarene papire, ali pretvoriti božićno vrijeme u čisto materijalno provođenje nije u duhu ovoga blagdana. Prejedanje i opijanje uništava blagdansko raspo­ loženje i unosi nemir u srca ukućana.

bogatije i skuplje darove pod borom i raniji paketići i šareni papiri su samo jedna bezazlena pošast starih vre­ mena koja ponekima izmami uzdah i sjećanje, ali uglavnom, današnjim generacijama predstavlja bijedan dar i nepotrebni trud. Materijalno postaje svakodnevno i svi postajemo žrtve tih neželjenih događanja koja omlaćuju nama kao krpenim lutkama, a mi se ne znamo braniti jer – Božić je!

Je li to Božić? Božić bijeli je ne­ kada bio simbol okupljanja mnogo­ brojnih članova obitelji, grijanje oko tople vatre i spremanje za međusobne posjete. Djeca bi se posebno radovala kad bi odrasli napustili kuću, jer bi se popela na tavan i skidala mirisno suho meso koje bi im prešutno bilo dozvoljeno tih dana. Sjela bi ukrug, lomila pogaču i jela meso, koje im je dotle mamilo poglede i izazivalo nep­ ca. Božić bi u tom trenutku bio po­ vod za slast i brkomast i oni bi sretni pjevali božićne pjesme i grickali sir iz

Božićno vrijeme je bilo vrijeme obilja u svakom smislu, osobito u zajedništvu i blagosti. A danas se to sve svede na odmatanje šarenih darova, druženje, kratko, jer puno je kuća s par stanara koje valja obići Još kad se počnu pričati masni vicevi, onda to doista narušava svetost i ljubav Tihe noći. U svakoj obitelji ima najmanje jedan dežurni pijanac u liku kuma, ujaka, strica ili daljeg rođaka i onda svi prepričavaju prošlogodišnje ispade kao zanimljiv događaj, a zabo­ ravljaju da će se isto ili i gore ponoviti i u narednoj godini. Djeca očekuju sve

mješine. Božićno vrijeme je bilo vri­ jeme obilja u svakom smislu, osobito u zajedništvu i blagosti. A danas se to sve svede na odmatanje šarenih daro­ va, druženje, kratko, jer puno je kuća s par stanara koje valja obići. Ranije je u jednoj kući bila sva čeljad te obite­ lji, a danas su svi raštrkani po cijelom mjestu i svima treba pokucati, nešto

Dobra strana života

Viktorija Banić

Kad utihne miris cimeta Predlažem da ovog Došaš­ća temeljito pospremimo sebe od nerazumijevanja, sumnji i zamjeranja. Da počistimo sve ružne izgovorene i neizgovorene riječi, misli i geste koje pritiš­ću i bole predugo

P

riznajem, oči mi se ne mogu na­ sititi jeseni. Pa prebiru… Meka­ ni tepih zlatnog, šuštavog liš­ća zameo je parkove. Samo oni posebno okretni listovi potpomognuti vjetrom dolepršaju tvrdoglavo i na pomno očiš­ćene nogostupe. Pazim da ih ne nagazim i time onemogućim u dalj­ njem lutanju svijetom… Nevjerojat­ no, ali još jednom imam dojam da su se početak nastave i blagdan Svih sve­ tih jedva zgurali između ljetnih žega i promrzlih ruku! A evo, dok sam na­ vukla prvi par rukavica ove godine, stiglo je i vrijeme Došaš­ća, priprave za Božić...

U hodu odmahujem glavom dok raspravljam sama sa sobom. Nailazim na skupinu ljudi pored vozila Hitne pomoći. Šute okupljeni u nepotpu­ 56 www.svjetlorijeci.ba

nom krugu oko osobe koja leži na podu. Točnije, par tenisica je prvo što ugledam, a onda razaznam čovjeka sportske građe, u raskopčanoj bici­ klističkoj opremi, starog (ili mladog?)

50-ak godina. Oči su mu zatvorene, lice blijedo, poluduga kosa kao sre­ brna kruna rasuta po sivom asfaltu.

Oko njega bolničari, liječnik. Razgo­ varaju brzim kratkim rečenicama, go­ tovo riječima.

Uzimaju dijelove medicinske opreme. Pokušavaju, daju sve od sebe u, slutim, unaprijed izgubljenoj bit­ ci za život. Promatrači čekaju i time gotovo inzistiraju, traže naznaku po­ boljšanja. Uzalud. Čini se da je došlo vrijeme za njegov odlazak. A ja? Posti­ đeno sklanjam radoznali pogled i još više ubrzavam korak, nastojeći mu, barem sa svoje strane, vratiti mrvicu dostojanstva i privatnosti. Pruženom na nemilosrdnoj hladnoći asfalta.

Do kraja dana lutam u mislima iz­ među nesretnog čovjeka u odlasku i Došaš­ća na vratima.

Od časa kad dođemo na ovaj svi­ jet, pa do onoga kad s njega odlazi­ mo, jedina dodirna točka u raznim životnim epizodama, jedina okosni­ ca, je priprava, priprema. Ne mislim pri tom na one očite, vidljive znakove pripreme bilo čega. Ne na nagomila­ nu hranu, sjajne ukrase i prilagođene običaje, već na unutarnju, tihu, du­ hovnu pripremu i vlastitu izgradnju.

Ta svi smo samo putnici u svakom danu, i nitko ne zna kad će biti pozvan da šutke krene. Unatoč tome, svakod­ nevno, gubimo dragocjeno vrijeme vrteći se u skučenom krugu interesa i promišljanja, nastojeći obaviti što više banalnih stvari u zadnji čas.

Mi Mi tiskamo tiskamo za za vas. vas.

Borić okitite sami.

Borić okitite sami.

Bosna i Hercegovina�/�Hrvatska�/�Crna Gora Bosna i Hercegovina�/�Hrvatska�/�Crna Gora

Čestit Čestit Božić Božić ii sretna sretna 2016. godina!

2016. godina! www.suton.ba • www.sutongraf.hr • www.sutonprint.me www.suton.ba • www.sutongraf.hr • www.sutonprint.me

Od snova sazdani

Mile Stojić

Večernja zemlja Krvavi događaji u Parizu samo potvrđuju onespokojavajuće teze Michela Houellebecqa, koji u svome posljednjem romanu (Pokoravanje) upisuje upravo Francusku kao ranjivi topos, što će pokleknuti pred nadiranjem jedne nove civilizacije, koja će dovesti u pitanje sve vrijednosti Zapada

U

Berlin sam sletio iz Zagreba, ujutro 14. studenoga, saznavši tek u zrakoplovu da je pret­ hodne noći izvršena serija bestijalnih atentata u glavnom gradu Francuske.

Večernja izdanja novina nisu donosi­ la nikakve pojedinosti, osim udarnih naslova, koji su govorili o masovno­ me zločinu. Isti dan sam pohitao u srce glavnog njemačkog grada, na Pariški trg (Pariserplatz), gdje su ti­ suće ljudi došle upaliti svijeće i doni­ jeti cvijet u spomen umorenima. I za vrijeme Zida, Berlin sam doživljavao kao neko svoje utočište, neku blagu i bezbrižnu oazu, ali te novembarske večeri nespokoj se ocrtavao na licima, 64 www.svjetlorijeci.ba

a na mnogima su potekle suze.

Taj osjećaj ispunio je i moju dušu tihim nemirom.

Tu, pored Brandenburške kapije, na Pariškom trgu, sredokraći njemač­ ke i europske povijesti, blještao je te večeri, 14. studenoga, ocean svijeća i cvjetova, ispred tronutih lica, koja su emanirala neizvjesnost i strah pred nadolazećim danima. Puhao je blagi vjetar, raznoseći suhe listove iz ulice Aleje lipa (Unter den Linden), kroz lukove trijumfalne kapije, na kojoj brončani četveropreg u galopu govori o zloćudnoj povijesti, čija su se kola stoput slomila na hridima ovog bo­ žanskog broda. Teroristički napad na Pariz, bar tako piše tisak, suvremeni Berlin doživio je kao napad na Euro­ pu, napad na sebe; kao početak jedne nove epohe u kojoj bombaši-samou­ bojice zavode novo europsko vrijeme pomrčine i leda. Kolika je u svemu tome krivica Europe?

Gledamo kako se Europa danas raspada pred našim očima i sve više, kako bi to rekao László Végel, postaje “domovina užasa”. Krvavi događaji u Parizu samo potvrđuju onespokoja­ vajuće teze Michela Houellebecqa, koji u svome posljednjem romanu (Pokoravanje) upisuje upravo Fran­ cusku kao ranjivi topos, što će po­ kleknuti pred nadiranjem jedne nove civilizacije, koja će dovesti u pitanje sve vrijednosti Zapada. Europa, koja je, kako kaže on, jedna velika utopija, Europa, koja nema snage da obrani svoje vrijednosti. U suvremenoj prak­ si to znači da ona briše svoje grani­ ce, da bi ih, pred prvim izazovom,

munjevito uspostavljala i to – bodlji­ kavom žicom. Ništa nije ostalo od eu­ ropskog duha danas, osim ono malo lijepe književnosti, bel letre, jedino što imamo, a drugi nemaju i jedino na čemu nam zavide, ironično zaklju­ čuje on.

Pišući o propasti Berlina u Dru­ gom svjetskom ratu, Gottfried Benn u glasovitoj pjesmi kaže: Kad sva ova lijepa zdanja i mostove bude proguta­ la stepa, i ruševine će zboriti kako je Zapad bio moćan i jak. Ta benovska Večernja zemlja (Abendland) pred izbjegličkim valom s Istoka danas se opet komeša, talasa, izranjajući sta­ re mržnje i atavizme iz mulja svoje povijesti. To, svakako zna i njemač­ ka kancelarka Angela Merkel, čiji se kancelarski ured nalazi tek kojih stotinu metara daleko od ove tužne mase. Žena što je opću moralnu krizu svjetske politike, koja je podsticala i raspirivala sukobe na Bliskom istoku, odlučila ublažiti tako što će primiti milijun prognanih. Ako itko u današ­ njem svijetu nudi neku nadu, onda je to Njemačka, kako bi to rekao En­ zensberger, Angela, između ostalog.

Ako itko može spasiti Europu danas, onda je to Njemačka. Europu, kojoj stremimo i kakvu sanjamo.

Dok se po šumama i gorama br­ dovitog Balkana, u novonastalim ba­ nana-državama, raspredaju teorije o tom kako su nesretnici pobjegli od Isila zapravo budući Isilovci, gospo­ đa Merkel zbrinjava tu sirotinju, koja bježi od mjesta zločina glavom bez obzira. Njena nedavna izjava – da bi zatvaranje njemačkih granica za

Duh Afrike

Fra Ivica Perić, bosanski misionar u Kivumuu – Ruanda

Grga dobio ovcu Ono što se dogodilo nakon obreda krštenja, za nas je bilo veliko iznenađenje i velika čast.

Naime, učitelji naših škola, znajući koliki trud i rad Maja i Željko ulažu kako bi preko udruge prikupili donacije za naše škole, donijeli su za Grgu vrijedan poklon

J

oš je jedna uspješna školska go­ dina iza nas! Za djecu u Ruandi upravo počinju dugo očekivani školski praznici, a u naše dvije srednje škole u Kivumuu, odjednom je tišina zamijenila onaj svakodnevni žamor i graju. Ovoga puta tišina je pozitivna i znači – odmor. Jer, iz naše Strukov­ ne i Tehničke škole jedna generacija učenika odlazi, jedna ide na odmor i sprema se na nove školske izazove, dok nam nova generacija dolazi.

Zato je sada prilika da se malo osvr­ nem na upravo okončanu školsku go­ dinu. Ove smo godine imali rekordan broj učenika. Čak 467. I kako sada stvari stoje i koliki je interes za upise u I. razred, čini se kako ćemo u slje­ dećoj školskoj godini imati još više učenika. Jednu smo generaciju izuče­ nih majstora ispratili. Lijepo je vidje­ ti sve te mlade ljude kako s velikim 66 www.svjetlorijeci.ba

iščekivanjem gledaju u budućnost, potpuno spremni za nova životna isku­ stva. Svi se nadaju kako će brzo naći posao i tako si osigurati egzistenciju i bolji život. Dosadašnja iskustva govore da većina naših učenika bez problema pronalazi posao. Mi izučavamo zidare, krojače, električare, vodoinstalatere, zavarivače. A takvih, izučenih maj­ stora u Ruandi konstantno nedostaje.

Tako da sam uvjeren da će svi koji se ne boje raditi, vrlo brzo pronaći posao.

Izučeni majstori su traženi Da je to stvarno tako, uvjerio sam se kada sam na početku ove školske godine htio nekoliko bivših učenika zaposliti u našoj Strukovnoj školi, da rade kao pomoćnici našim učiteljima praktične nastave. Međutim, nije bilo moguće naći slobodnog bivšeg učeni­ ka! Svi su već imali posao, ili u Ruandi, ili čak u Ugandi. Naši završeni majstori stvarno su traženi. I na to smo posebno

ponosni! To je ono čemu težimo, to je cilj naših nastojanja. Obrazovati ove mlade ljude i tako im dati kruh u ruke, pomoći im dugoročno. A istovremeno je to velika potvrda da naše škole do­ bro rade, to je veliko priznanje našim programima. Ako kažem da je oko 90 posto naših bivših učenika našlo za­ poslenje, sigurno ćete se upitati gdje je onda onih preostalih 10 posto. E, pa to su naše bivše učenice, koje su odluči­ le, prije nego krenu u posao, udati se i zasnovati obitelj. Sve više i više na­ ših bivših učenika, nakon određenog vremena, osjeti potrebu ponovo doći k nama u školu. Da se pohvale svojim uspjehom, da nam ispričaju gdje su, što rade, ali i da nam se zahvale što smo im pružili mogućnost da se obrazuju. Često se znaju šaliti na moj račun, da sam bio strog prema njima, da sam ih “naganjao”, tjerao da uče i na praksi što više rade. Tada su, kažu, uvijek bježa­ li od mene, a sada, priznaju, da su mi

Neka se Tvoj mir i ljubav prošire i vladaju cijelim svijetom.

Pomozi nam da Te prepoznamo i pronađemo u svakom čovjeku, u svim obiteljima i na svakom dijelu svijeta.

Svim dobročiniteljima, suradnicima, simpatizerima i svima koji su svoju ljubav prema čovjeku iskazali preko HKO Kruh sv. Ante želimo Čestit Božić!

Svim ljudima dobre volje Sretna i blagoslovljena nova godina!

Ravnatelj i djelatnici KSA

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel:+387 33 81 22 42; 71 11 21,Fax:+387 33 71 11 20 • e-mail:kruhsvante@gmail.com •Transakcijski računi:UniCredit bank d.d.3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9 • Austrija – Kontonummer: 07701 - 197209 EUR, Bankleitzahl: 20506, Name: Kristijan Montina für Heilige Antonius Brot, Anschrift: Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein, IBAN: AT09 2050 6077 0119 7209, BIC: SPKUAT22 • Hrvatska – Broj računa: HR96 23400091110606403, Privredna banka Zagreb, SWIFT: PBZGHR2X, “Kruh sv. Ante” - Zagreb, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb – Dubrava.

G

A N TE •

VE RUKE PR

RU T H S VE

O

POMOĆ IZ

• HKO

K

prosinac 2015. Svjetlo riječi

71

Kap dobrote Dobročinitelji za mjesec prosinac 2015.

Za Fond Kap dobrote Ljubica Baban, Kiseljak 80 N. Š., Sarajevo 150 S. Terezija Batarilo, Sarajevo 50 Stipo Breljak, Švicarska 100 Zdravko Mijić, Švicarska 50 N. N., Švicarska 100 Dragan Volić, Švicarska 100

KM KM KM CHF CHF CHF CHF

Za Tamaru Starčević Ivica Kostić, Njemačka

50 EUR

Za Patrika Ivanovića Ivica Kostić, Njemačka

50 EUR

Za Ljiljanu Krajnc Ivica Kostić, Njemačka

50 EUR

Za Petra Ramljaka Ivica Kostić, Njemačka

50 EUR

Za Miu Stojak Ivica Kostić, Njemačka

50 EUR

Za Leonitu Gabrić Ivica Kostić, Njemačka Ivan Jularić, Oriovac

50 EUR 50 HRK

Akcije koje traju

Tamara Starčević bo­ luje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma.

Premda je dosad bila 40-ak puta u bolni­ cama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Petar Ramljak obo­ lio je od teške bolesti – Leucosis lymphoblastica acuta. Skro­ mna primanja oca Gorana i bakina mi­ rovina ni približno nisu mogli biti dostatni za liječenje malenog Petra. Petar je počeo s inten­ zivnim kemoterapijskim liječenjem koje će, prema prognozama liječnika, biti dugotrajno. Sada mu je potrebna pomoć ljudi dobroga srca. Ubrojimo se među njegove dobročinitelje i po­ mozimo da prebrodi ovu tešku bolest.

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina ima­ la je dvije transplanta­ cije jetre i nakon toga još dvije operacije.

Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontro­ lom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

Mia Stojak bolu­ je od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leuke­ mije. Za ovu bolest ne postoji univer­ zalni lijek za sve pa­ cijente. Terapija ovisi o tipu leuke­ mije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijeva­ ju brz postupak liječenja, ali je izlje­ čenje vrlo rijetko. U većini slučajeva

oboljele se podvrgava kemoterapiji, zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži.

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hiper­ tenziju. Dijete je s po­ teškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić obo­ ljela je od teške bo­ lesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­gu pomoći Leoniti, ali za opera­ ciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

“Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40) 72 www.svjetlorijeci.ba

Medicinski kutak

Gripa

Dr. Boris Adašević specijalist pedijatar

Može biti opasna Vrlo se lako prenosi, čak i preko osoba koje imaju minimalne simptome ili su bez simptoma. Iako se često pogrešno smatra kako gripa nije ozbiljna bolest, teška ili opasna po život, ipak može dovesti do ozbiljnih komplikacija, osobito u određenim grupama populacije

K

rajem svake godine s dolaskom hladnijih mjeseci posjeti nas bolest o kojoj nikada nije su­ višno pisati jer, iako se čini kao beza­ zlena i bezopasna, može u pojedinim slučajevima biti jako neugodna pa čak i smrtonosna, pa je u svakom slu­ čaju dobro tu neugodnu goš­ću doče­ kati spremno. Riječ je naravno o gripi.

Uzimajući u obzir staru mudrost koja kaže da je povijest učiteljica ži­ vota zanimljivo je, ali i korisno, napo­ menuti da je, gledajući kroz povijest, gripa do danas ubila više od 50 miliju­ na ljudi! Neki navode i brojku od 100 milijuna ljudi ako se uključi i pozna­ ta “Španjolska gripa” koja je na kraju prvog svjetskog rata 1918. i 1919. za svega 18 mjeseci odnijela 40 - 50 mi­ lijuna ljudskih života. Ta 1918. godina ostat će zapamćena kao jedna od naj­ strašnijih u ljudskoj povijesti. Gripa 74 www.svjetlorijeci.ba

niti danas nije bezazlena bolest. Tomu svjedoče i najnoviji podatci Svjetske zdravstvene organizacije koji ukazuju na to da je u Europskoj uniji 25 - 100 milijuna ljudi zaraženo virusom in­ fluence svake godine. Od toga se oko 38 500 smrtnih slučajeva događa svake godine i to većinom (> 90 %) u starijih osoba iznad 65 godina. Smrtnost, oz­ biljne komplikacije, izostajanje s posla i smanjena produktivnost rezultirali su (izravno ili neizravno) da gripa dovodi do godišnjeg ekonomskog troška u EU od 6 - 14 milijardi eura. Neosporno je da gripa predstavlja značajan izazov za zdravstvo i ekonomski sustav ši­ rom Europe, posebice tijekom zimskih mjeseci kada je broj oboljelih najviši.

Općenito o gripi Osnovni put prijenosa gripe je ka­ pljični. Virus se izlučuje kašljanjem, kihanjem i govorom. Zatvoreni pro­ stori osobito su pogodni za njegovo širenje. Moguć je prijenos direktnim ili indirektnim kontaktom (rukama, preko predmeta i sl.) kada kapljice ili izlučevine iz nosa i grla dospiju na ruke ili druge površine i ako nečistim rukama dodirujemo svoja usta, oči ili nos. Odrasla osoba je zarazna tri do pet dana od početka bolesti, a djeca do sedam dana. Rijetko bolesnik može biti zarazan i dulje vrijeme, do dva tjedna. Virus gripe, uz HIV virus, je najviše proučavani virus, zbog svojih učestalih promjena (mutacija), virus gripe još uvijek je nepredvidiv za zna­ nost. Razlikujemo tri tipa virusa gripe: A, B i C. Epidemije sezonske gripe koje se javljaju skoro svake godine najčeš­će

Važne upute za vrijeme epidemije gripe: • Perite ruke učestalo sapunom i tekućom toplom vodom; ne dodirujte lice rukama • Prekrijte nos i lice jednokrat­ nom maramicom tijekom ka­ šljanja i kihanja • Bacite maramice nakon upo­ trebe i operite ruke • Ako maramice nisu pri ruci, kašljite i kišite pokrivajući nos i usta laktom • Budite na udaljenosti barem 1 metar od osoba koje kašlju ili kišu te izbjegavajte rukovanje i ljubljenje • Redovito provjetravajte pro­ storije u kojima boravite i če­ sto šećite na svježem zraku • Bolesnoj osobi u kući osigu­ rajte jednog njegovatelja te ograničite kontakte s ostalim osobama • Ostanite kod kuće ako se raz­ bolite • U slučaju pogoršanja potražite liječničku pomoć su uzrokovane virusom tipa A, a rje­ đe tipa B koji ima i niži epidemijski potencijal.

Virus gripe tipa C ima još niži epi­ demijski potencijal i uzrokuje blagu i nekarakterističnu bolest. Sezonska gri­ pa je akutna virusna infekcija dišnog sustava s inkubacijom 1 - 2 dana. Ka­ rakterizira ju nagao i brz početak, po­ višena temperatura, groznica, zimica,

Ružičnjak

Booooog svima, velikima i malima! J Stigao nam je mjesec prosinac! Već smo dvanaesti mjesec s vama i to nas neopisivo raduje. Nadamo se da ste uživali u proteklih deset aktivnosti, a isto tako se nadamo da ćete uživati i u zadnjoj aktivnosti ove kalendarske godine.

S obzirom da smo u mjesecu jednog od najvećih katoličkih blagdana, pripremili smo vam nešto na tu temu. Od početka godine odbrojavamo dane do Božića, a kada kalendarski

••

•

76 www.svjetlorijeci.ba

zaista i uđemo u taj mjesec, odbrojavanje je neizbježno.

Zato smo vam pripremili izradu adventskog kalendara u kojem možete uživati zajedno s djecom.

Zašto kupovati ovakve vrste kalendara, kada možete jednostavno i brzo napraviti vlastiti kalendar od najobičnijih i svima dostupnih materijala?

Ne moramo ni spominjati koliko zajedništva i veselja donosi ova aktivnost J! Okupite svoju dječicu i krenite s nama u avanturu J. •

•

Adventski kalendar

POTREBAN MATERIJAL: velike ili male role (od WC papira ili papirnatih ručnika), tempere, kistovi, škare, ljepilo, tvrdi karton, materijali za ukrašavanje (šljokice, ljepila u boji, flomasteri...)

Naši pokojnici Jozo Marković (1943 - 2015) Dana 10. studenog poko­ pan je Jozo Marković uz prisustvo velikog mnoš­ tva naroda svih vjera i nacija u selu Konjevići, ranjene župe Brajkovići.

On je u takvom okruženju rođen i odrastao. Iako nije imao obitelji svi su mu u životu i na pokopu pokazali da smo djeca Božja po onome kakvi smo ljudi, a ne po vanjštini i bogat­ stvu. Jozo je živio u prirodi i poštenoj borbi za ognjište i vjeru i zato nije u ratu bježao niti se bojao drugih iako

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! samo on zna za Kristove muke na pravdi Boga koje su zadesile župu Brajkoviće. Kao posljednji zemljo­ radnik i pastir nije se bojao ni vuka ni hajduka. Čitav život proveo je ne­ oženjen i pošteno kao Franjina braća laici živeći od zemljoradnje i stočar­ stva i odlaska pješice na daleke stočne pazare od Travnika do Zenice. No­ belovac Andrić je rekao da s malim i poštenim čovjekom u Bosni umre najmanje jedna nenapisana priča. S Jozom se zatvorila jedna knjiga života u kojoj su on i Bog u šutnji pisali o teškim vremenima patnje i ratova od

rođenja do smrti. Shakespeare je do­ bro rekao da je život jedno nesigurno putovanje.

A sveti Augustin kaže da nas je Bog za sebe stvorio i da je nemirno srce naše dok ne otpočine u njemu. U ime tvo­ jih četrnaestero braće i sestara od ko­ jih su još petero živi, i mnogobrojne rodbine rasute po cijelom svijetu, želi ti vječni mir sestrić kojega si radosno ispraćao u fratre – ujake, kojima si po svom životu, neženstvu i ljubavi prema prirodi, Bogu i čovjeku najviše sličio. /Tomo Barbić/

kanala, pomagao je od svoje male pla­ će gladne i gubavce u misijama.

Veliku ljubav prema svojoj župnoj za­ jednici i svojoj univerzalnoj Katolič­ koj Crk­vi, Ivan je usadio i u srca svoje brojne djece. /Ružica Batarilo Poljak, München/

Stipo Petrović († 2004) Dana 8. prosinca 2015. navršilo se jedanaest godina od smrti dragog nam oca Stipe Petrovića iz Velikog Mošunja – župa Vitez. Zahvalni za očinsku i roditeljsku brigu, molimo za vječni spokoj. /Supruga Ružica i djeca Franjo, Branka, Dragana, Mato, Marica i Ivan/

U SPOMEN Ivan Batarilo († 1990) U obitelji Marte i Marija­ na Batarilo 13. listopada 1915. rodio se Ivan.

Ivan je žarko želio postati svećenik, ali rana smrt oba roditelja nije dopustila da mu se želja ostvari. Rastao je i radio kod svojih amidža pomažući u poljo­ privredi i brinući se za veliko blago.

Rano se oženio suprugom Janjom rođ. Mostarac i u ljubavi su rodili petero djece. Janja je rano premi­ nula i ostavila petero nejake djece.

Ivan se ponovo oženio udovicom Ja­ njom Živković, rođ. Kapular koja je u brak dovela petero djece. Nisu se bojali života, pa su u ljubavi rodili još šestero djece. Dom im je bio bla­ goslovljen ljubavlju, mirom, među­ sobnim poštivanjem, slogom... Ivan je bio jako aktivan u svojoj župnoj zajednici u župi Novi Šeher, zato su ga zvali “apostol”. Čitao je poslani­ cu i započinjao pjesme za vrijeme sv. misnog slavlja. Bio je prakaratur. Čitao je vjerski tisak i širio ga među župljanima. Slušao je radio Vatikan i bio jako informiran. Svoje krš­ćanske vrijednosti živio je u svakodnevnom životu. Organizirao je nasipanje se­ oskog puta, šišanje živice, čiš­ ćenje 80 www.svjetlorijeci.ba

Josko Lukić († 1991) Prošlo je 24 godine otka­ ko nije s nama naš dragi suprug, otac i djed. I sva­ ke godine 12. prosinca isti prizor, ista težina i bol. Svi tvoji, sabrani oko tvo­ ga groba sjećaju se tebe, mole za tebe.

Tuga i praznina koji su ostali iza tebe nikad nestati neće. Rado te se sjećamo i uvijek si u našim mislima. Neka ti dragi Bog podari vječni mir. /Supruga Marija i djeca s obiteljima/ Marin i Ivo Šimunović († 1992) († 2003) Mi koji vas volimo znamo kako je teško živjeti bez vas. Počivajte u miru Božjem. /Obitelj/

Mile Ćališ Penava († 2011) Prošle su već četiri godi­ ne otkad si zaplovio Ne­ bom. Isti osjećaj praznine ispunjava naša srca i naš dom. Ali vjerujemo u tvoju posebnu prisutnost svakog dana u našim životima. Šljive su obrane, trava pokošena, tamburica visi na zidu, a diple već izgubile svoj zvuk. U svemu nedostaje tvoja ruka, ali vjera nosi naš osmijeh i nadu da ćemo se sresti jednog dana... Ondje gdje vječni spokoj daruje se svima.

Tvoja supruga, djeca i brojna obitelj i prijatelj posjetili su mjesto tvoga počivališta, i još jednom potvrdili da “Ljudi koji umiru žive u srcima onih koji ih vole!” Mirno spavaj, tata naš! ◀

**Riječ čitatelja

Poštovano uredništvo, dragi franjevci!

Budući da je Godina posvećena života, želim vam ovim putem posvjedočiti ljepotu svoga redovničkoga života. Zovem se sestra Marija Benedikta. Redovnica sam iz Reda Marijina Pohoda. Red je utemeljio sv. Fra­ njo Saleški, svetac blagosti i sv. Ivana de Chantal, zrca­ lo njegove duše, kako ju je nazivao sv. Franjo Saleški.

Nalazim se u vječnom Gradu, papinu gradu, gradu Rimu! Divno je uistinu biti u gradu u kojem je Sveti Otac, u gradu u kojem je srce kršćanstva! Ovdje sam nekoć obavila svoj novicijat i učila talijanski jezik, pa mi je srce ostalo! Ne samo što je predivno iskustvo biti blizu Svetome Ocu i moliti i žrtvovati za njega i za našu Majku Crkvu, nego sam ovdje pronašla veliku tišinu, šutnju, ljepotu prirode samostanskog vrta i ozračje velike sestrinske radosti. Zapravo ono za čim mi je srce čeznulo!

Nažalost, jedini samostan koji postoji u Hrvatskoj nalazi se tik uz autocestu. A molitveni i kontemplativ­ ni život, čime je protkan život jedne redovnice Mariji­ na Pohoda, zahtijeva veliku tišinu i sabranost te ozrač­ je mira. Eto, tako se moj san ispunio te živim ovdje u našem samostanu u Rimu. Nisam zaboravila svoju domovinu, naše hrvatske svećenike i biskupe, našu hrvatsku mladež i djecu, naše bolesne i stare, svoju obitelj, drage mi prijatelje. Dapače, svi su oni još jače nazočni u mom srcu. Divno je živjeti doista u ozračju tišine i imati srce široko i otvoreno za sve ljude.

Bilo bi mi osobito drago da koja djevojka osjeti u svome srcu čežnju doći u Rim, vječni grad, te da bude nasljedovateljica Srca Isusova, da uči od božanskog Srca blagost i poniznost, što je zapravo duh našega Reda. Naš je utemeljitelj naše samostane nazivao ubla­ ženim Karmelom, jer u njima je isti duh molitve i žrtve za duše, no naglasak nije utemeljitelj stavio na činjenju žrtava, nego na ljubavi, dobroti, blagosti i poniznosti!

U mom je srcu nakana da mnoge djevojke dođu ovdje u Vječni grad! Možda malo smiona želja, ali Bogu je sve moguće! Jer je Godina posvećena života, želim te draga djevojko pozvati: dođi i probaj, isplati se! Ništa nećeš izgubiti. Provedi neko vrijeme u ljepoti ovoga li­ jepog samostana, kako bi ispitala svoj poziv!

Djevojke javite se na: visitazioneroma@libero.it Svima šaljem Božji blagoslov i obećanje svoje molitve.

s. Marija Benedikta prosinac 2015. Svjetlo riječi

81