Ljudska prava - Božji dar čovjeku (435) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

LJUDSKA PRAVA

Božji dar čovjeku Godina XXXVII. ◆ broj 435 ◆ Sarajevo, lipanj 2019. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom raspisuje NATJEČAJ za upis u I. razred u šk. god. 2019./2020. Franjevačka klasična gimnazija je otvorena za sve učenike bez obzira na spol i vjeroispovijest. Stoga pozivamo da nam se jave učenici 8. odnosno 9. razreda koji žele stupiti u Franjevačko sjemenište, kao i svi ostali koji se žele školovati u našoj Gimnaziji. Učenicima i učenicama iz udaljenih mjesta osiguravamo vrlo udoban smještaj u đačkom Konviktu. Za upis u Gimnaziju dostaviti: • Originalne svjedodžbe o uspjehu od 6. do 9. razreda OŠ • Zahtjev za upis u I. razred – popunjava se pri upisu • Izvod iz matične knjige rođenih • Liječničko uvjerenje Za prijavu u Konvikt: • Zahtjev za prijem u Konvikt – popunjava se pri upisu Kandidati za Sjemenište dostavit će još: • Molbu za prijem u Sjemenište • Preporuku župnika • Krsni list • Izjavu roditelja o suglasnosti

Lipanjski upisni rok po dobivanju svjedodžbe OŠ, a najkasnije do 29. 6. 2019. • Za sjemeništarce: utorak 18. 6. 2019. • Odmah

Kolovoški upisni rok • 19. 8. – 30. 8. 2019. Informacije • Ured: 032 465 181; 032 465 183 • fra Stipo Alandžak, pedagog (za Konvikt) – 063 448 117 • fra Josip Ikić, odgojitelj (za Sjemenište) – 061 784 259 Fra Zvonko Miličić, ravnatelj FKG

Franjevačko sjemenište i postulatura u Visokom objavljuje Natječaj za upis u kandidaturu franjevačke provincije Bosne Srebrene

Franjevačko sjemenište u Visokom je ustanova u kojoj se promiču zvanja za svećenike. Stoga je redovito usko vezano uz program FKG. Franjevačka postulatura je vrijeme od godinu dana, u kojem se postulanti pripremaju za franjevački život. Ona je prvi dio formacije kandidata za franjevački život. Svi kandidati su smješteni u samostanu u Visokom. Za upis kandidata dostaviti: • Izvod iz matične knjige rođenih • Krsni list – s upisom datuma svete potvrde (za kandidate postulature traži se podatak o slobodnom stanju) • Osobno napisana i potpisana molba s točnom adresom i brojem telefona • Preporuka župnika o prikladnosti za redovničko i svećeničko zvanje • Originalni dokumenti o završenom školovanju (za sjemeništarce svjedodžbe od 5. do 8/9. razreda OŠ, a za postulante od svih razreda srednje škole te diploma mature) • Potpisana izjava da kandidat postulature nije nositelj kredita niti jamac • Izjava roditelja o suglasnosti maloljetnika • Liječničko uvjerenje

Rok za upis u Sjemenište i Postulaturu: • 18. lipnja 2019. u 11 sati. Za dodatne informacije kontaktirajte: • Ured: 032 738 277 / fax: 032 735 826 • Fra Josip Ikić, odgojitelj sjemeništaraca – 061 784 259 • Fra Josip Mrnjavac, meštar postulanata – 063 290 499 • frsjem@hotmail.com ili postulaturabosne@gmail.com U slučaju prijave nakon predviđenoga roka (osobito za postulante), obratiti se izravno na: Franjevački provincijalat, Zagrebačka 18, BiH – 71000 Sarajevo; tel.: 033 722 450, fax br.: 033 722 451 ili e-mail: tajprovbs@gmail.com

fra Josip Ikić, odgojitelj sjemeništaraca fra Josip Mrnjavac, meštar postulanata

Ul. Bosne Srebrene 4; BiH – 71300 Visoko „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju” (Lk 10,2)

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenik gl. urednika Danijel Stanić redakcija

Janko Ćuro, Nikolina Marčić, Danijel Stanić, Anita Tolo redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anita Tolo pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Josip Ikić, fra Miro Relota, fra Janko Ćuro, fra Danijel Nikolić, fra Damir Pavić godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Marko Stjepanović „Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX tisak Radin print culture, Sveta Nedelja

sadržaj Nepoznata Biblija Vrijednost ljudske osobe

Franjevci među svojim pukom Apostolski vikar Paškal Vujčić

Samotno mjesto Traženje Božje ljubavi

Pogled u dušu Budućnost prije sadašnjosti

Pogled iskosa O čemu zovne zvona

Retrospektiva 'Bilo kako bilo ubiti ih se mora'

Skupljajući zalaske sunca Obveze, prava i dostojanstvo

Polja i visoravni Značajno lovište zapadne Bosne

Franjevačka obitelj Družba vedrih ljudi

Fra Jurina biljna ljekarna Tratinčica

Tema broja Ljudska prava Od ideje do ideologije

Razgovor Ivica Šola Ljudska prava nisu ljudska

Reportaža HKM Lausanne - Wallis

Dah zavičaja

List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Michelangelo, Stvaranje Adama (detalj), Vatikan l i p a n j 2019.

Riječ čitateljima

Pisma čitatelja Lipe cvatu u Bosni

urednik@svjetlorijeci.ba

Vjerojatno se nikada u povijesti nije govorilo i pisalo toliko o ljudskim pravima i slobodama kao u novije vrijeme. Svakodnevno se tiskaju mnogobrojni dokumenti, povelje, konvencije i održavaju različiti skupovi, seminari i radionice koji se bave ovim važnim pitanjima. A ondje gdje se puno govori, iskustvo nas uči, tu se malo čini. Radno vrijeme stalno se produljuje, a da bi obitelj koliko-toliko solidno živjela, cijeli tjedan moraju raditi i muž i žena, a u mnogim slučajevima i po dva posla. Kada tomu dodamo još nezdravi prikaz ljubavi, sveprisutni i manipulativni marketing, konformizam, konzumerizam, patološki altruizam, virtualni društveni život, čaša života odavno nije ni poluprazna ni polupuna nego prazna. Teško se oteti dojmu da ideologije suvremenoga društva imaju za cilj samo osloboditi čovjeka moralnih i vjerskih zakona kako bi imao pravo kršiti i one prirodne. No, kako bi i moglo biti drukčije u društvu u kojemu jedan čovjek određuje i daje drugom čovjeku prava i slobode i u kojemu se uporno nadnaravno i božansko niječu i namjerno antropomorfiziraju i samim time desakraliziraju s namjerom da čovjeku nametnu čovjeka kao mjeru svih stvari? U ime slobode, lišene bilo kakve obaveze i odgovornosti, brišu se moralna, etička, vjerska pa i prirodna ograničenja i zakoni. Izlišno je i spominjati pojam žrtve u ovome kontekstu. Život se svede na samoposlugu taštine i nezajažljivoga hedonizma. Možda je slika prestroga, ali me neodoljivo podsjeća na onu kao kada bi djeca, bez nadzora roditelja ili odraslih, određivala i uređivala vlastite živote. Treba li biti dalekovidan i zaključiti kako bi sve to završilo i kako bi izgledao takav svijet? Ne, ne može čovjek čovjeku, koliko god mislio da je prosvijetljen, davati ni prava, ni slobodu ni dostojanstvo. Ali mu ih može i mora priznati i iskazati u svakom kutku Zemlje, jer su to Božji darovi čovjeku kojega je Bog stvorio na svoju sliku (usp. Post 1,27-28) i samo kao takvi oni mogu biti opći, nepovredivi, neotuđivi i neodvojivi. Ljudska prava i slobode kao darovi Božji uvijek dolaze u paketu sa obvezama, dužnostima i odgovornostima. Govoriti o ljudskim pravima i slobodama bez proporcionalnoga govora o obvezama i odgovornostima, značilo bi, kako je to istaknuo papa Ivan XXIII. u svojoj enciklici Mir na Zemlji, jednom rukom graditi, a drugom uništavati. Ne čini li se da nam se danas upravo to događa?

fra Janko Ćuro, urednik

4 svjetl ori jeci .ba

Već u prvim danima mjeseca lipnja počinje se širiti medonosni, ljekoviti i fitoncidni miris atraktivne i dekorativne vrste stabala – lipa. Znanstveni naziv za njezin rod je Tilia. U njezinu slavu i čast ovoj atraktivnoj vrsti drva nazvat ću je upravo Tilia. Simbol je etnoslavenske narodnosne skupine i njenu kulturu su donijeli u vrijeme naseljavanja ovoga dijela Balkana, a i u osmanskom periodu (zapadnoazijski kulturni recidiv) imamo intenzivnu kulturu sadnje lipe u predvrtnoj formi – osobito u sklopu islamskih sakralnih objekata i dovišta. U strukturi kulta drva koji proizlazi iz psihičkog odnosa čovjeka prema njemu, a datira od najstarijih vremena, lipa zauzima veoma značajno mjesto. Njezin kult je u ruralnoj tradicijskoj kulturi Bosne je bio više zastupljen nego u svim drugim krajevima Balkana. Temeljem zabilješki mnogih putopisaca kroz Bosnu, često se spominju stabla lipe na nekim pustim mjestima gdje se skupljao narod, obično radi skupne molitve ili pak zajedničke molitve raznih vjera, kao na primjer, radi molitve za kišu. Treba napomenuti da je najčešći prirodni inventar na starim grobljima i mezarjima u Bosni upravo lipa, koja je dostizala impozantne dimenzije sa različitim varijetetima ove vrste. Kako je sječa na ovim mjestima bila zabranjena, podmladak lipe na tim lokalitetima je stvarao velike guštike u koje su zarasli mnogi nadgrobnici. Lipanjski miris lipe svojom smirujućom fluidnošću ukrašava „procesijske” blagdane Srca Isusova, Antunova, Ivandana i Petrova. Najstariji tradicijski folklorni običaji rijetke fenomenologije predajnog i usmenog narodnog nasljeđa u stvaranju kulturnog identiteta, bilo univerzalnog ili zajedničkog, stanovništva BiH, bili su ispunjeni tematikom lipe, lipovine i lipnja. To su bile zajedničke manifestacije teatralnog tipa koje su se odvijale u

punoj mjeri između dva rata, a jedan dio se zadržao sve do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, kao na primjer „Vatre Ivanjske”, a u etnografiji poznate kao „Prijeislamska baština”. To je bio integrativni duhovni, nematerijalni mehanizam koji je živio u Bosni ili nepolitička forma stabilnosti zajedništva naroda BiH. Ovaj kulturno identitetski sustav bio je jedna od prvih žrtava nacionalističke politike većinsko-manjinskih političkih ideologija. Učinjena je povijesna nepravda protiv ljudskog dostojanstva; umjesto čuvanja različitosti kroz zajedničke običaje kao vrijednosti, recentna blasfemična demokratska politika je te vrednote pretvorila u izvorišta straha i mržnje. Tilia je i dalje ostala na bosanskom Parnasu i svakog lipnja nas liječi svojim zanosno opijajućim mirisom širom Bosne. Njezin mirotvorno ljekoviti fluid je beskonačan kao i vrijeme zatvarajući svoj neumitni kovitlac rađanja i cvjetanja od sakralnih predvrtova, grobalja i mezarja, željezničkih i oficirskih parkova, aleja uzdaha, poredovničkih vodenica, molitvišta i dovišta s vodom ili bez nje, završavajući u lipovim rezbarijama i intarzijama simbola paralelnog, onog ljepšeg svijeta. Tilia se pobrinula i za svoj vječni spomenik-biljeg u mističnoj toponomistici Lipnica, Lipovica, Lipovljana, Lipovača,

Lipika, a završit ću naratorski s memoriranjem moje zavičajne rudničke jame Lipavina. I ne samo Lipavini nego i svim lipama na bivšim uskotračnim željezničkim stanicama BiH, sokolskim domovima, duhanskim stanicama, bivšim kasarnama, mehanskim baštama. I dok su vlasnici ovoga svijeta apsolutni pobjednici nad univerzalnim materijalnim nasljeđem, s usmenim, onim predajnim nasljeđem malo je teže jer njegova iskra besmrtne Tilije tinja u duši bosanskog bića kao priredba razbijenog ognja ili lilanja ili usmjereni

plamen lipanjskih krijesnica ili vatri ivanjskih, vatri đurđevdanskih, vatri prvosvibanjskih. Pokretački motivi su isti, odavanje slave našim praocima i vatri, krijesnici životnog obnavljanja i neprekidnog ciklusa rađanja novog života. Miris lipe u lipnju je kao umirujući melem duši ili kao smirna i tamjan hramski, jer nas čini jačim i postojanim zato što govori o nematerijalnim, neprocjenjivim i vječnim vrednotama ljudskog dostojanstva. Mijo Franković, Tuzla

l i p a n j 2019.

Tema broja

LJUDSKA PRAVA

OD IDEJE DO IDEOLOGIJE Pod ljudskim pravima misli se dakle na ona prava koja pripadaju svakom čovjeku pojedincu na temelju same njegove pripadnosti ljudskoj vrsti, prije svake države i neovisno o bilo kakvim drugim njegovim svojstvima i specifičnostima kao što su boja kože, religiozna ili politička uvjerenja, spol, društveni položaj, imovno ili zdravstveno stanje i slično. 6 svjetl ori jeci . ba

y Ivan BUBALO Tražeći zajednički nazivnik za suvremeni globalni svijet u poodmakloj fazi njegova nastajanja, nećemo zacijelo pogriješiti ako se odlučimo za ljudska prava kao temeljni princip koji određuje naš politički, kulturni i duhovni život. Taj je princip proglašen Općom deklaracijom o pravima čovjeka, usvojenoj na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. godine pod dojmom besprimjernoga gaženja svakoga ljudskog dostojanstva i prava pod totalitarnim režimima 20. stoljeća. Od 56 tadašnjih članica potpisalo ih je 48, dok se, uz Saudijsku Arabiju i Južnu Afriku, suzdržalo i 6 komunističkih zemalja, uključujući „bratsku” Jugoslaviju. Ta, u neku ruku Magna charta libertatum našega vremena polazi od temeljnoga stava da se „sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”, da su „obdarena razumom i sviješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva”, te da su im dostupna „sva prava i slobode navedene u (...) Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste”. Deklaracija je nastala u prosvjetiteljskoj tradiciji, ponajprije europskoj, na paradigmatski način konkretiziranoj u francuskoj Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, s razlikom što Deklaracija Ujedinjenih naroda uz pretpostavku bitne jednakosti svih ljudi u pravima ističe i njihovu jednakost u dostojanstvu.

Pod ljudskim pravima misli se dakle na ona prava koja pripadaju svakom čovjeku pojedincu na temelju same njegove pripadnosti ljudskoj vrsti, prije svake države i neovisno o bilo kakvim drugim njegovim svojstvima i specifičnostima kao što su boja kože, religiozna ili politička uvjerenja, spol, društveni položaj, imovno ili zdravstveno stanje i slično. Ona proizlaze iz uvjerenja o urođenom nepovredivom dostojanstvu svakoga čovjeka i smisao im je u tome da ga štite i time ujedno osiguravaju „slobodu, pravdu i mir u svijetu”, kako stoji u spomenutoj Općoj deklaraciji. Po svom pojmu ta su prava univerzalna u tom smislu što vrijede za sve ljude, usto i kategorička ili bezuvjetna, jer pripadaju svakom članu ljudske obitelji bez ikakvih drugih pretpostavki. U Deklaraciji se nabrajaju različita „subjektivna prava”, dakle osobna prava svakoga pojedinca kao brana od ugrožavanja ponajprije od strane države, ali i bilo koga drugog, kao što su npr. pravo na život, zabrana ropstva i mučenja i dr.; potom se navode prava na participaciju u političkom, pravnom i društvenom životu, npr. sloboda vjere, biračko pravo, pravo na odmor i dokolicu itd. Poslije se taj prvobitni katalog od 27 nabrojenih prava – pod utjecajem moćnih lobija, dominantnih medija, političkih organizacija i nevladinoga sektora, a u duhu vladajuće lijevo-liberalne ideologije – ubrzano inflatorno produžavao ponajprije u smjeru ispunjavanja zahtjeva najrazličitijih ljudskopravaških udruga, zapravo moćnih skupina za pritisak (engl. pressure groups). Od antike do prosvjetiteljstva Premda ideja ljudskih prava u bitnome svoj izvor ima u političkoj i pravnoj filozofiji europskoga prosvjetiteljstva i njegovoj prevratnoj realizaciji u Francuskoj revoluciji, ona ima svoju dugu pretpovijest koja u naznakama započinje još s perzijskim kraljem Kirom iz 6. st. pr. Kr., l i p a n j 2019.

biblijskom pogledu svaki je čovjek vrijedan jednake pažnje, jer svaki je čovjek Božje stvorenje i slika Božja. Već u Starom zavjetu nailazi se na cijeli niz pouka i zapovijedi koje osobito u zaštitu uzimaju siromašne jer su oni bili i najčešće žrtve pristranosti. Tako se u Knjizi Izlaska unutar takozvane Knjige Saveza nalazi i propis: „Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde. Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici” (Izl 23,2-3). Slično se nalazi i u Levitskom zakoniku, unutar njegova Zakona svetosti: „Ne budi pristran prema neznatnom niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu” (Lev 19,15). Ne treba smetnuti s uma da tek nekoliko redaka dalje stoji i zapovijed: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (19,18). U sličnom tonu nastavlja i Ponovljeni zakon: „U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Božji” (Pnz 1,17). Ishodište je takve zapovijedi u samome Bogu: „Jer Gospodin, Bog vaš, Bog ja nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi; daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću. Ljubite i vi pridošlice, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj” (10,17). Narod se trebao dobro odnositi prema onima koji su uvijek zapostavljeni i protiv kojih su mnogi bili pristrani, jer je Bog pokazao dobrotu prema njima u sličnoj situaciji. U temelju je ljubav Na ovaj niz razmišljanja nastavlja se Isus kad u Matejevu evanđelju kaže: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima 14 svjetl ori jeci . ba

Nepoznata Biblija

Vrijednost ljudske osobe y fra Darko TEPERT tepert

U susretima s drugim ljudima koji su nam nesimpatični, pa i koji su nam nanijeli neko zlo, najbolje je zadržati mir blagoslivljajući ih i postupajući s njima kao i sa svakim drugim i dobrima i da kiša pada prevednicima i nepravednicima” (Mt 5,43-45). Ljubav prema bližnjemu očituje se u ljubavi prema neprijatelju. Isus zahtijeva od svojih učenika da jednaku ljubav imaju prema sebi samima, prema članovima svoje obitelji, prema rodbini, prijateljima i znancima, ali i prema neznancima, pa i prema neprijateljima. Opet je motivacija za takvu ljubav u Bogu. On jednake mogućnosti daje svima, pa čak i grešnicima i nepravednicima. Postupati na taj način, znači doista biti „sinovi svoga Oca koji je na nebesima”. Želimo li moliti molitvu Oče naš kojoj nas je Isus poučio, moći ćemo to samo ako na ovaj način ostvarimo zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Isus, međutim, nastavlja svoju argumentaciju podsjećajući da i grešnici i pogani ljube i iskazuju naklonost onima koji im na isti način uzvraćaju. Kršćani se moraju razlikovati i svojom nepristranošću. Kršćanska ljubav ne može se ograničiti, baš kao što ni Isusova ljubav nije bila ograničena, na samo jednu obitelj, na samo jednu skupinu ljudi, na samo jedan narod.

Rečenica: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16), jasno upućuje na to da kršćanska ljubav mora biti usmjerena prema cijelom svijetu. Tako u govoru o nepristranosti zapravo počinje govor o općem dobru. To je put prema savršenstvu jer Isus te riječi u Matejevu evanđelju zaključuje pozivom: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48). I prema neprijateljima Sveti Pavao još je konkretnije razradio ovaj nauk u Poslanici Rimljanima. Nakon što je gotovo na početku poslanice naglasio da u Bogu nema pristranosti (Rim 2,11), objasnit će i kako će kršćanin živjeti nepristrano: „Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!” (12,14). To je odraz prave ljubavi koja ne traži uzvrata, sve dotle da ljubi i vlastite progonitelje. Uostalom, ovaj je naputak spasonosan i za vlastito nutarnje zdravlje. Umjesto da

HODOČAŠĆE

SV. IVI U PODMILAČJE 2019

Subota, 15. lipnja

Nedjelja, 23. lipnja

Ponedjeljak, 24. lipnja

18.00 Devetnica sv. Ivi Krstitelju

15.30 Pokorničko bogoslužje

6.30 Početak ispovijedanja

Petak, 21. lipnja 18.00 Trodnevnica s molitvama za bolesnike

16.00 Otvaranje proslave s iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji Sveta misa s pokorničkim bogoslužjem 18.00 Sveta misa i molitve za bolesnike 20.00 Put križa uz brdo Grabež 22.00 Molitveno-meditativni program uz blagoslov ivanjske vatre

7.00 Sveta misa 8.30 Sveta misa 11.00 Središnja hodočasnička misa s molitvama za bolesnike

Kapitul Bosne Srebrene

Vjerni stoljetnoj misiji y Danijel STANIĆ danijel@svjetlorijeci.ba

Sarajevu je u periodu od 29. travnja do 3. svibnja trajao intermedijalni Kapitul Franjevačke provincije Svetoga Križa Bosne Srebrene. Mjesto održavanja Kapitula bila je zgrada Franjevačke teologije, odnosno samostan sv. Pavla u Nedžarićima. Osim rasprava i razgovora o gorućim pitanjima sadašnjega trenutka za ovu franjevačku redodržavu, na ovom su Kapitulu izglasani članovi Uprave

Bosne Srebrene za naredno trogodište. Mandat provincijskoga ministra koji je prije tri godine povjeren fra Jozi Marinčiću nije bio predmet izbora. Kapitulu je nazočilo, po službi ili izboru, 59 franjevaca Bosne Srebrene, a njime je predsjedao upravo provincijal fra Jozo. Susret je započeo misnim slavljem koje je u oratoriju sv. Pavla predvodio biskup mons. Marko Semren, OFM.

Prvoga dana nakon svete mise za uspješan početak Kapitula održan je prvi niz plenarnih sjednica na kojima se razgovaralo o važnim pitanjima i izazovima za ovu franjevačku zajednicu. Izviješća su tako donijeli provincijal fra Jozo Marinčić, koji je prikazao cjelokupno stanje u provinciji Bosni Srebrenoj, zatim ekonom provincije fra Nikica Vujica, o financijama i ekonomskim pitanjima te odgojitelj franjevačkih bogoslova fra Danijel Nikolić o stanju u odgojno-obrazovnim ustanovama Bosne Srebrene, u koje se ubrajaju Franjevačko sjemenište, postulatura, novicijat i bogoslovija. Nakon svakoga izlaganja nazočni su kapitularci imali priliku za raspravu i zajedničko promišljanje o izloženim temama. Trećega dana intermedijalnoga Kapitula Bosne Srebrene franjevci

Najstariji i najmlađi kapitularac: fra Benedikt Vujica i fra Emanuel Josić

16 svjetl ori jeci . ba

kapitularci hodočastili su u drevno marijansko svetište u Olovu, prema predaji najstarije Gospino svetište na Balkanu. Misno slavlje uz početak svibanjske pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji ondje je predvodio nadbiskup vrhbosanski Vinko kard. Puljić. Nakana je hodočasnika franjevaca bila staviti cijelo franjevačko bratstvo, sva svoja nastojanja te budućnost Provincije i svoga naroda pod zaštitu Marije, kraljice franjevačkog Reda. Nakon prijepodnevnoga programa i hodočašća u Olovo, u popodnevnim je

satima održan izbor definitora za novu Upravu Bosne Srebrene. Nakon glasovanja svih kapitularaca, za novi trogodišnji mandat izabrani su svi članovi dosadašnjega definitorija Bosne Srebrene. Upravu Provincije, uz provincijala fra Jozu Marinčića, tako će sačinjavati fra Petar Jeleč (vikar provincije), zatim fra Vinko Sičaja, fra Zdravko Dadić, fra Janko Ćuro, fra Vili Radman, fra Nikica Vujica i fra Kristijan Montina. Posljednjega dana ovoga Kapitula upućena je izjava za javnost koju ovdje donosimo u cijelosti.

Izjava za javnost franjevaca Bosne Srebrene „Naša domovina Bosna i Hercegovina kontinuirano se nalazi dubokoj političkoj, gospodarskoj, društvenoj i kulturnoj krizi bez nekih naznaka da bi se uskoro stanje moglo poboljšati. Na političkom planu nalazi se rastrgana između unitarističkih tendencija građanskog tipa i centrifugalnih separatističkih težnji, a najvažnije sfere javnog života ugrožene su korupcijom, nepotizmom i stranačkom podobnošću. Obrazovanje i kulturni život također svakim danom gube na kvaliteti. Sve to – politička nestabilnost, teško gospodarsko stanje i loša klima u društvu – posebno pogađa mlade ljude, zbog čega gube nadu da mogu u svojoj zemlji sebi osigurati egzistenciju. Iseljavanje mladih koji trajno napuštaju svoje domove, vodeći sa sobom i svoje obitelji, trenutno je naš najakutniji problem, na koji smo upozorili i u Izjavi za javnost s prošlog Provincijskog kapitula/skupštine 8. travnja 2016. godine. Vjerni svojoj stoljetnoj misiji, mi franjevci Bosne Srebrene ostajemo uz svoj narod i na svojim ognjištima, pokušavajući učiniti onoliko koliko je u našoj moći kako bi se ublažile neprilike s kojima se suočavaju naši vjernici, posebno oni na pragu života, i kako bi im se otvorile perspektive za ostanak i život u našoj prelijepoj domovini. Vjerujemo da je cjelovita Bosna i Hercegovina, u kojoj će se osigurati individualna, nacionalna i vjerska prava i slobode svih koji u njoj žive, najbolji životni okvir za sve nas. Izgradnji takve Bosne i Hercegovine želimo i mi sa svoje strane pridonositi prema našim mogućnostima, čime ćemo ujedno najbolje ispuniti i svoju osnovnu zadaću – služiti svome narodu i svojim vjernicima. U tom duhu svim stanovnicima naše domovine Bosne i Hercegovine želimo Mir i Dobro.”

Definitorij Bosne Srebrene l i p a n j 2019.

ovijest bosanskih franjevaca zadnja dva desetljeća turskoga gospodstva u Bosni vezana je usko za ličnost posljednjeg apostolskog vikara u Bosni, biskupa fra Paškala Vujčića (G. Gavranić). Rođen je 1826. godine u selu Glavini kraj Imotskoga. Fra Paškal je u novicijat stupio u Fojnici 1841. godine te postao član Bosne Srebrene. Teologiju je završio u Veneciji i postigao naslovc lector generalis. Predavao je na generalnom franjevačkom učilištu u Veneciji i postao članom venecijanske franjevačke provincije. Imenovan je 1858. godine pulatskim biskupom u Albaniji, a 1860. godine apostolskim vikarom za misijsko područje centralne Afrike sa sjedištem u Aleksandriji. U to je vrijeme na izgradnji Sueskoga kanala sudjelovalo oko 3000 radnika iz Dalmacije. Vujčić se pobrinuo da im dovede svećenika, bosanskoga franjevca Iliju Tvrtkovića-Škorića. Bio je to prvi misionar među hrvatskim radnicima na privremenom radu u inozemstvu. U Bosni Srebrenoj tada je vladala podvojenost između pristaša provincijala Josića i njegova nasljednika Gujića, za kojega je Josić tvrdio da nije zakonito izabran. Josić se zalagao za gradnju novih samostana, a Gujić se tome protivio. I fratri su podijeljeni, jedni priznaju za provincijala Josića, a drugi Gujića. Poslije smrti biskupa fra Sebastijana Frankovića 1864. godine, Sveta se stolica nadala da će taj problem riješiti postavljanjem novog apostolskog vikara u Bosni, asketski oblikovanoga biskupa Vujčića. On se najprije na ponuđenoj službi zahvalio, ali je ipak 1866. godine prihvatio, došao u Bosnu i preuzeo upravu Vikarijatom, a kasnije i Provincijom koja je svedena na kustodiju. U Bosnu je došao s predrasudama o bosanskim fratrima. Nakon vizitacije i boljega uvida u stanje Bosne Srebrene, mišljenje je promijenio. U veljači 1869. godine poslao je izvještaj u Rim, u kojem predlaže da se povrati redovito 18 svjetl ori jeci . ba

Franjevci među svojim pukom

Apostolski vikar Paškal Vujčić y fra Anđelko BARUN barun.andjelko@gmail.com

Jajački su fratri u pismu 25. svibnja 1873. godine istaknuli da je biskup Vujčić „stup Crkve, ures Reda, dobri pastir, ljubitelj svoga klera i promicatelj javnog dobra”, a njegov tajnik Ćorić napisao je da je „bio redovnik, velike i duboke naobrazbe, a još veće skromnosti i poniznosti”. stanje i dadne redovita uprava Bosni Srebrenoj. To je učinjeno apostolskim breveom. Otada će odnosi između biskupa Vujčića i Provincije postati bratski i prijateljski. Zatražio je 1872. godine da ga se ponovno primi za člana Bosne Srebrene. Provincija je to rado učinila. Vrijeme njegovih 15 godina djelovanja u Bosni ispunjeno je ustancima, sukobima, diplomatskim intrigama i austrougarskom okupacijom. On kao i drugi franjevci s naklonošću su prihvatili uspostavu nove vlasti. Vujčić je pisao i molbu da Austrija okupira Bosnu. Međutim, postupci austrougarske vlasti nisu odgovarali onome što su franjevci očekivali. Franjevci su se razočarali kad su vidjeli da je poslije vojne uslijedila gospodarska, financijska i nacionalna okupacija. U Bosnu se dovode činovnici stranci, službeni je jezik njemački, odlučno se traži premještanje

bosanskih bogoslova iz Đakova u Mađarsku. To su razlozi zbog kojih su odnosi između austrougarske vlasti i franjevaca postajali su sve hladniji. Stoljećima su se fratri borili protiv islamizacije, a sada to čine i protiv germanizacije, otvoreno govore protiv vladinih namjera. Vujčić je pisao da je nepovjerenje klera prema vladi prouzročeno životom činovništva, njegovim javnim postupcima i neurednostima. Trapisti u Bosni služili su, također, vladinim ciljevima. Na upit apostolskoga nuncija iz Beča zašto ne dopušta trapistima dolazak u Busovaču, između ostalih razloga Vujčić je naveo „da imaju političku misiju i šire njemački utjecaj u Bosni” (B. Gavranović). Austrijska je vlada uskratila pomoć biskupu Vujčiću jer ne odgovara njezinim namjerama u Bosni i otvoreno govori protiv nje. Svi njezini kasniji postupci prema njemu imaju tu pozadinu. Iznenadilo

Proslava sv. Leopolda Bogdana Mandića Svjetlo riječi

Hrvatska katolička zajednica sv. Leopolda Bogdana Mandića u Geislingenu proslavila je u nedjelju, 12. svibnja blagdan svoga nebeskoga zaštitnika. Ujedno je proslavljen i Majčin dan, te Nedjelja Dobroga Pastira. Euharistijsko slavlje u crkvi Majke Božje predvodio je vlč. Ivan Štivičić, župnik župe Kraljice Svete Krunice iz Nove Gradiške u koncelebraciji s vlč. Brankom Gelemanovićem, župnikom župe Bezgrešnog začeća također iz Nove Gradiške, te članovima Franjevačke provincije Bosne Srebrene voditeljem HKZ u Geislingenu fra Ivicom Jurišićem i fra Markom Hrgotom koji se nalazi na ispomoći u Zajednici. Istoga dana Hrvatska katolička zajednica Gold Coast u Australiji prvi put je proslavila svoga nebeskoga zaštitnika, sv. Leopolda Bogdana Mandića. Sveto misno slavlje predvodio je voditelj HKZ Brisbane i Gold Coast fra Davor Dominović, a sudjelovalo je oko 150 vjernika. Nakon misnoga slavlja članovi KUD Velebit Gold Coast priredili su ručak u Hrvatskom sportskom centru, koji se nalazi odmah do nove crkve sv. Leopolda. I u svetištu svetoga Leopolda Mandića u Maglaju proslavljen je ovaj blagdan, svečanim misnim slavljem kojeg je u koncelebraciji desetak svećenika i u nazočnosti brojnih vjernika predslavio mons. Pavo Jurišić. Župa Maglaj se za ovu proslavu pripremala kroz devet srijeda te trodnevnicom uoči same proslave 12. svibnja. Ove godine se navršila i 40. obljetnica od svečanog otvorenja svetišta (1979.) koje je tako postalo prvo otvoreno svetište u hrvatskom narodu posvećeno kapucinu rodom iz Zaljeva hrvatskih svetaca. 20 svjetl ori jeci . ba

Susret biskupa s provincijalima KT/Svjetlo riječi

TRAVNIK – Deveti susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s franjevačkim provincijalima u BiH održan je 9. svibnja 2019. u prostorijama Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku. Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH. Nakon osvrta na prošli zajednički susret, održan 25. travnja 2018. u Sarajevu, biskupi i provincijali razgovarali su o izradi zajedničkog programa za šestu pastoralnu godinu teološkoga studija i o prijedlogu višednevnoga godišnjeg susreta u duhu trajne izgradnje svećenika na razini BK BiH. Saslušali su i prigodno izlaganje na dvije spomenute teme koje je utemeljeno na dokumentima Kongregacije za kler Direktorij za službu i život prezbitera i Temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i obrazovanju. Nakon prikaza početne formacije svećeničkih kandidata i trajne izgradnje svećenika, istaknuta je potreba zajedničkoga rada i suradnje što uključuje i organiziranje pastoralne godine za kandidate za sveti red, kao i trajne svećeničke izgradnje. Također je rečeno da biskupskoj konferenciji pripada odrediti formacijski tijek pripravnicima za đakonsko i prezbitersko ređenje, posebice onima koji će, kao pastoralni kler, djelovati u

dušobrižništvu na području partikularnih Crkava u Bosni i Hercegovini pri čemu je važna uloga ponajprije samih svećenika, a zatim odgojitelja, pojedinih biskupa, odgojnih ustanova i redovnički zajednica, priopćeno je iz Tajništva BK BiH. Budući da će obje bogoslovije i pripadajuća teološka učilišta u Sarajevu, na kojima se pripremaju biskupijski i redovnički kandidati za sveti red, početkom nove 2019./2020. akademske godine imati završen proces bolonjske reforme svojih programa, izražena je potreba i otvorenost organiziranja zajedničkog programa šeste godine. Takva zajednička neposredna priprava olakšala bi suradnju budućim svećenicima biskupija i redovničkih zajednica u BiH koji će u najvećem broju djelovati na zajedničkom pastoralnom području i biti u svakodnevnoj situaciji suradnje radi dobra vjernika. Budući da u biskupijama u BiH žive i u dušobrižništvu rade također brojni redovnički svećenici, biskupi su istaknuli da, sa zahvalnošću za sve što čine na pastoralnom planu, žele poštovati posebnosti njihove duhovnosti i karizme te njima samima, njihovim zajednicama i poglavarima prepustiti trajnu izgradnju svećenika u onomu što se ne odnosi izravno na dušobrižništvo. Biskupi i franjevački provincijali također su kratko razmijenili mišljenje i o nekim drugim aktualnim pitanjima.

Humanitarni koncert za djecu u Africi Svjetlo riječi

LIVNO – U utorak, 30. travnja u dvorani Narodnog sveučilišta u Livnu održan je humanitarni koncert za djecu i mlade u Ruandi. Koncert je organizirala udruga Pontes, ulaz je bio besplatan, a posjetitelji su, u skladu sa svojim mogućnostima, ostavljali dobrovoljne Hodočašće u Olovo FIA/Svjetlo riječi

OLOVO – U četvrtak, 1. svibnja, u najstarijem Gospinom svetištu u Olovu započela je svibanjska pobožnost procesijom i molitvom svete krunice oko crkve nakon čega je uslijedilo svečano misno slavlje koje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kard. Puljić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozom Marinčićem, čuvarem Gospinog svetišta u Olovu fra Ilijom Božićem te još 58 svećenika – kapitularaca Bosne Srebrene. Naime, bio je ovo treći dan održavanja redovitoga Kapitula Bosne Srebrene, te su svi kapitualrci došli u Olovo s nakanom staviti cijelo franjevačko bratstvo, sva nastojanja te budućnost Provincije i našega naroda pod zaštitu Marije – kraljice franjevačkoga Reda. Kardinal je u svojoj propovijedi na poseban način naglasio kako je u na-

priloge ili kupovali narukvice i suvenire iz Ruande. U dvosatnom programu je sudjelovalo više od 200 izvođača, a svima je u ime organizatora zahvalio fra Antonio Baketarić te predstavio Udrugu čije ime na latinskom znači mostovi. Fra Antonio je naglasio kako je Udruga, sa željom da gradi mostove, nastala kao rezultat nekoliko projekata, a objasnio je i cilj koji se želio postići održanim koncertom. šem vjerničkom životu najsigurniji put spasenja ostati pod majčinskom zaštitom Prečiste Djevice: „Tko Mariju ljubi, nikad se ne gubi”, naglasio je kardinal Vinko. Potom je progovorio o važnosti vjere i odlučnosti naših zemaljskih majki da se ne boje života i životnih iskušenja. Ohrabrio je sve prisutne i potaknuo na ustrajnost na evanđeoskom putu. Na koncu slavlja, čuvar svetišta pozvao je sve nazočne na duhovnu i materijalnu podršku u radovima oko već započete obnove Gospinog svetišta koja će uvelike ovisiti o pristiglim donacijama. Po završetku svete mise uslijedio je blagoslov nabožnih predmeta, a onda je, zahvaljujući Ministarstvu obrane i Franjevačkom provincijalatu, vjernicima poslužen vojnički grah i piće. Za vrijeme objeda nazočni su mogli uživo slušati marijanske pjesme za što se pobrinuo glazbeni sastav iz Vareša pod vodstvom župnika fra Mirka Majdandžića.

Na kraju je upozorio kako je najveća opasnost ne pokazati se čovjekom. Sva prikupljena sredstva namijenjena su za školovanje djece u centru Otac Vjeko. Centar se nalazi u afričkoj državi Ruandi, a vodi ga bosanski franjevac fra Ivica Perić. Na kraju programa svi izvođači su s publikom otpjevali pjesmu Nek’ živi ljubav, a Livanjke i Livnjaci još su jednom pokazali kako imaju veliko srce.

Nova uprava Hercegovačke provincije Svjetlo riječi

MOSTAR – U srijedu, 1. svibnja na redovitom Provincijskom kapitulu Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije izabrana je nova Uprava – Definitorij. Kapitul je održan u Franjevačkom samostanu u Mostaru pod predsjedanjem fra Mije Džolana, generalnog vizitatora i predsjednika Kapitula. Nakon što su sva braća Provincije ponovno izabrala provincijala fra Miljenka Šteku, izabrani su još: vikar Provincije fra Iko Skoko te definitori fra Dragan Ružić, fra Mladen Vukšić, fra Ljubo Kurtović, fra Sretan Ćurčić i fra Ivan Landeka. l i p a n j 2019.

Reportaža

HKM LAUSANNE – WALLIS

DAH ZAVIČAJA Mnogi Hrvati su našli svoje mjesto pod švicarskim suncem i u njezinim gradovima pa tako danas prema podacima u Švicarskoj živi i radi oko sto tisuća Hrvata, a organizirani pastoral vode hercegovački franjevci u hrvatskim katoličkim misijama. U Švicarskoj ih ima 12, a mi donosimo zapis iz jedne od njih – misije Lausanne – Wallis koja se smjestila na jugozapadu Švicarske, između granica Italije i Francuske. 22 svjetl ori jeci . ba

y Nikolina MARČIĆ nikolina@svjetlorijeci.ba Odlukom Biskupske konferencije Švicarske i domaćega biskupa Norberta Brunnera Hrvatske katoličke misije Lausanne i Wallis spajaju se 1. svibnja 2008. godine u jednu pod nazivom Hrvatska katolička misija Lausanne – Wallis. Upravljanje ovom misijom povjereno je franjevcu Hercegovačke franjevačke provincije fra Vladimiru Vladi Erešu. Ovaj franjevac nas je dočekao u Lausanni odakle je krenulo naše putovanje širom ove velike misije. Misija se prostire na terenu koji pokriva pet kantona – Vaud, Wallis, Neuchatel, Fribourg i Ženeva – i preko šest tisuća kvadratnih kilometara, što znači da fra Vlado godišnje prelazi preko stotinu tisuća kilometara skrbeći se pastoralno za misiju. Naime, radi financijske uštede na svećeniku švicarske su vlasti odlučile da im je previše ako dvojica svećenika budu na plaći. Krov Europe Naše prvo odredište smješteno je u srcu švicarskih Alpi – u mjestu Zermatt, a u svijetu opisano kao „krov Europe”. Kraj putovanja autom je u mjestu Täsch u kojemu se nalaze brojna javna parkirališta u kojima treba ostaviti automobil jer je dalji promet dozvoljen samo onima s posebnom dozvolom. „Svako parkiralište ima taksi-kombije koji vas mogu l i p a n j 2 019.

oncept ljudskih prava utemeljen je na prirodnom pravu koje potječe iz antike, a razvijeno je na kršćanskom zapadu. Međutim, novo doba oduzelo im je kršćanski temelj. Prirodno pravo svakoga čovjeka neovisno je o zakonima ili običajima određene kulture ili vlasti. Prirodna prava su opća i neotuđiva, za razliku od zakonskih prava koja se određenoj osobi daju unutar pravnoga sustava te se mogu promijeniti, ograničiti ili ukinuti. Platon je tumačio da živimo u uređenom svemiru, a red proizlazi iz forme božanskoga, najblještavijega područja bivanja. Božanska forma, identificirana i s ljepotom, izvor je svih stvari te daje ludima mudrost. U svom djelu Republika on tvrdi da je idealna zajednica ona koja je utemeljena u skladu s prirodom. Aristotel se u mnogome nije s njim slagao, ali u tome jest, pa je u Retorici ustvrdio da je zakon prirode opći za razliku od partikularnih zakona ljudskih zajednica. I stoički filozofi su smatrali da svemir ima racionalan i svrhovit red te ako razumno biće živi u skladu s njim, postići će vrlinu. To nam je mišljenje proslijedio Marko Tulije Ciceron, tvrdeći da su zakon i pravda proizišli iz prirode, iz ljudskoga uma i iz onoga što služi čovječanstvu. Po njemu prirodni zakon koristi i građanima, i državama, i očuvanju mira, dok se nepravedni i izopačeni zakoni ne smiju zvati tim imenom. Zakon koji je u skladu s prirodom, piše u spisu O državi, postoji u svima, nepromjenjiv i vječan, za sve narode i u svim vremenima. Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima (2,14-15) govori o poganima „koji nemaju Zakon”, ali se „po naravi drže Zakona”. Time, kaže on, „pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane.” Nema sumnje da Pavao govori o prirodnom zakonu koji prosvjetljuje srca, 28 svjetl ori jeci . ba

Samotno mjesto

Traženje Božje ljubavi y Boris BECK boris.beck.735

Da se prirodni zakon slijedi, nije dovoljno samo činiti dobru stvar, nego i nakana mora biti dobra, a nakane nam moraju potjecati iz bogoslovnih kreposti vjere, nade i ljubavi te ljudskih kreposti razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti umove i savjesti onih koji ga se pridržavaju. Toma Akvinski je prirodni zakon postavio nasuprot božanskom: sve što je stvoreno podvrgnuto je vječnom zakonu, ali ljudski um taj vječni zakon ne može posve spoznati pa mu je zato dana Objava. Kao i Ciceron, smatra da se ljudski zakoni trebaju mjeriti prema prirodnom, a ako mu se suprotstavljaju, onda su nastrani.

Prirodna prava besmislena su bez prirodnoga zakona, a on je besmislen ako se ne računa na onoga koji ga je stvorio, zajedno sa svim što postoji Prirodni zakon za kršćane predstavlja spoj nespojivoga. S jedne strane, budući da je Bog stvorio svijet, Božji razum i ljubav utisnuti su u sve što je

stvoreno te ih i prirodni zakon izražava. S druge strane, Bog nije u svijetu i nikako se ne može ondje naći. To je dvojstvo, i prividnu suprotnost, lijepo objasnio papa emeritus Benedikt XVI. u svojem zadnjem članku: „Svijet bez Boga može biti samo svijet bez smisla. Jer odakle onda dolazi sve što jest? U svakom slučaju, nema duhovnog temelja. Na neki je način jednostavno tu te nema ni kakav cilj ni kakav smisao.” Prirodni zakon ima duhovni temelj, kao i svijet, i zato se nalazi unutar katoličkoga pravovjerja. Prirodni zakon ne može se valjano ispuniti bez božanske milosti, a i jedini je cilj njegova obdržavanja traženje i nalaženje Božje ljubavi. Prirodni zakon može, piše Toma Akvinski, biti zamračen u ljudskom srcu zbog grijeha, nagovaranja na zlo, pogrešnoga mišljenja, loših običaja, pokvarenih navika ili poroka. Da se prirodni zakon slijedi, nije dovoljno samo činiti dobru stvar, nego i nakana mora biti dobra, a nakane nam

Zlatni jubilej misništva

50 godina u službi Bogu i narodu y FIA / Svjetlo riječi

subotu, 18. svibnja 2019. u crkvi sv. Petra i Pavla u Đakovici (Republika Kosovo), dvojica franjevaca Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene: fra Hil Kabashi, umirovljeni biskup, bivši Apostolski administrator Južne Albanije, a sada član samostanskog bratstva u samostanu sv. Ante u Đakovici, te fra Franjo Vrgoč, član samostanskog bratstva u samostanu na Gorici kod Livna, proslavili su 50. obljetnicu svoga svećeničkoga ređenja. Sveta misa je započela svečanom procesijom u kojoj su, uz slavljenike, bili brojni uzvanici: mjesni ordinarij mons. Dodë Gjergji, biskup prizrensko-prištenski; nadbiskup barski mons. Rrok Gjonlleshaj; umirovljeni barski nadbiskup mons. Zef Gashi; biskup Sape (u Albaniji) mons. Simon Kulli; provincijal Albanske franjevačke provincije fra Aurel Gjerkaj, kao i 35 redovničkih i dijecezanskih svećenika pristiglih s Ko-

sova, iz Albanije, Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na početku svete mise pozdravne riječi svećenicima, brojnim redovnicama i okupljenim vjernicima uputio je fra Ndue Kajtazi, gvardijan samostana sv. Ante u Đakovici, a zatim je uslijedilo misno slavlje koje je predvodio biskup slavljenik. On je prije početka mise naglasio da će svetu misu prikazati kao zahvalu Bogu za zlatni jubilej misništva, ali i za dvojicu već pokojnih kolega svećenika franjevaca: fra Petra Karajicu i fra Tomislava Maganjića koji su zajedno s njima zaređeni prije 50 godina, ali su u međuvremenu preminuli. U prigodnoj propovijedi, tumačeći Ministerium sacerdotalis, crkveni dokument koji govori o otajstvu svećeništva, umirovljeni barski nadbiskup mons. Zef Gashi, protumačio je važnost svećeničkog reda, čestitao današnjim slavljenicima i uputio im riječi zahvale za sve dobro

učinjeno na slavu Božju i na dobrobit kršćanskog puka. Na koncu svete mise pročitana je prigodna čestitka i tekst Apostolskog blagoslova koji je papa Franjo uputio umirovljenom biskupu fra Hilu Kabashiju povodom Zlatne obljetnice svećeništva. Pismo je najprije pročitano na latinskom, a potom na albanskom jeziku. Zatim je riječi čestitke slavljenicima uputio i mjesni ordinarij mons. Dodë Gjerjgji, prizrensko-prištinski biskup. Nakon njega prisutnima se obratio zlatomisnik fra Franjo Vrgoč, koji se prisjetio davne 1969. godine kada su u Sarajevu zaređena četiri franjevaca iz Bosanske i četiri iz Hercegovačke provincije. Na koncu se braći svećenicima i okupljenim vjernicima obratio biskup slavljenik, fra Hil Kabashi zahvalivši svima na dolasku i upućenim riječima. Nakon svetog misnog slavlja nastavljeno je zajedničko druženje i ručak, uz bogat kulturno-umjetnički program.

l i p a n j 2 019.

O radosti življenja

Znaj što želiš Bio je uskrsni ponedjeljak, dan koji obično odvajam za odmor. Korizmeni koncerti i seminari i uskrsna obiteljska slavlja su divna i ispunjena radošću i ljubavlju, ali i iscrpljujuća. Treba mi dan koji ću provesti u pidžami; uz dobar domaći objed za obnovu tijela, opuštanje i mir za obnovu duše. y Tatiana Tajči CAMERON tatianatajci

aš zato što mi je neophodan taj odmor da bih mogla dalje stvarati i raditi, osjetila sam laganu frustraciju kad sam primila obavijest od organizacije s kojom kao mentorica volontiram u zatvoru za žene da će se

Ilustracija

32 svjetl ori jeci . ba

Ostavila sam mobitel u autu (po propisima zatvora) i prošla kroz tri sloja vrata i ograda. S druge strane bodljikave žice osjetila sam neku posebnu radost – kao da ne postoji ni jedno drugo mjesto gdje sam taj trenutak željela biti nego baš tu – u zatvoru, sa ženama s kojima smo nas desetak mentora proveli zadnjih osam tjedana. Jer tu se zaista osjetio Uskrs: tu gdje se odslužuju kazne i gdje se pronalazi oprost – ne samo kroz odrađenu robiju nego i kroz rad na sebi, iskreno pokajanje i odluku na predanost ljubavi. Tu se više nego na običnim mjestima nalaze duše spremne na transformaciju: ostaviti prošlost i promijeniti uvjerenja i načine života koji su ih naveli na kriminal i prihvatiti novi, potpuno obnovljen život. Val emocija

ceremonija dodjele svjedodžbi za završen tečaj pod nazivom Bolje odluke održati toga dana. Zar ne bismo trebali pričekati, barem jedan dan, prije nego što se vratimo svojim rutinama, gunđala sam u sebi dok sam se spremala.

Zbog nepredvidive gužve na cestama, a i moga odugovlačenja da se izvučem iz udobnosti slobodnoga dana, kasnila sam nekoliko minuta. Kad sam napokon pronašla pravu učionicu, većina zatvorenica već su se predstavile grupi. Pogledom sam pozdravila svoju „učenicu” koja mi je uzvratila velikim osmijehom olakšanja. Da se nisam pojavila, znam da bih osjetila razočaranje – baš kao nebrojeno puta u prošlosti kad su je prijatelji i članovi obitelji zaboravili i iznevjerili. Vratio bi se osjećaj napuštenosti, kao i emotivna bol koju je godinama nosila u sebi. U tom trenutku i ja sam osjetila val emocija od kojih mi se vrh nosa zacrvenio, a oči napunile suzama. Tu sam. Došla sam. Nisam ju iznevjerila! Čak i da se nisam pojavila toga dana, znala sam da je kroz naš rad usvojila alate koji bi joj pomogli da to razočarenje osjeti, prepozna i pusti da prođe. Umjesto da dopusti razočaranju da ju, kao prije, odvuče u stanje duboke osamljenosti, iznevjerenosti i osjećaja manje vrijednosti, usmjerila bi svoje misli u drugom

Lipanjski upisni rok po dobivanju svjedodžbe OŠ, a najkasnije do 29. 6. 2019. • Za sjemeništarce: utorak 18. 6. 2019. • Odmah

Franjevačko sjemenište i postulatura u Visokom objavljuje Natječaj za upis u kandidaturu franjevačke provincije Bosne Srebrene

fra Josip Ikić, odgojitelj sjemeništaraca fra Josip Mrnjavac, meštar postulanata

Ul. Bosne Srebrene 4; BiH – 71300 Visoko „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju” (Lk 10,2)

Nakon terorističkog napada zaređen svećenik KT/Svjetlo riječi

ŠRI LANKA – u gradu Thannamunai, na sjeveru Šri Lanke, 30. travnja slavljena je prva sveta misa nakon terorističkih napada na ovu zemlju, a na kojoj je upriličeno i svećeničko ređenje. „Ljudi su htjeli slaviti misu i nazočiti ovome događaju, ali su kao i ja, bili uplašeni. Međutim, djelatnici osiguranja su nam pružili dobru zaštitu”, izjavio je lokalni svećenik o. Norton Johnson. Nadbiskup Colomba kardinal Malcom Ranjith prvu nedjeljnu misu nakon Uskrsa, koju su prenosile televizijske kamere, slavio je u vlastitomu domu. Međutim, kako su pozivnice za svećeničko ređenje već bile poslane, otac Johnson je, uz potporu mnogobrojnih pripadnika vojske, ipak uspio organizirati slavlje za oko 80 svećenika i nekoliko stotina vjernika. Bećarac dobiva trg i muzej Svjetlo riječi / HRT

PLETERNICA – Glazbeni simbol Slavonije bećarac dobit će uskoro svoj trg i muzej u Pleternici. Jedinstven projekt osmislili su u Pleternici koja svoju kulturnu ponudu želi graditi na svima prepoznatljivoj baštini. Za povlačenje sredstava iz europskih fondova udružili

34 svjetl ori jeci . ba

PARIZ –Više od tisuću stručnjaka za restauraciju, povijest i arhitekturu izrazili su zabrinutost i upozorili svijet na prenagljenu restauraciju pariške katedrale Notre Dame. „Predsjedniče, ne isključujte stručnjake za kulturnu baštinu”, naslovljen je članak koji je u ponedjeljak objavljen u francuskom dnevnom listu Le Figaro. Ovu je izjavu potpisalo 1170 konzervatora, arhitekata, profesora i stručnjaka za kulturnu baštinu. Od francuskoga predsjednika Macrona zahtijevaju oprez i odgovornost pri restauraciji katedrale Notre Dame. Podsjećamo, nakon što je u ponedjeljak velikoga tjedna, 15. travnja, izbio požar i uništio katedralu Notre Dame, Macron je najavio kako će za pet

godina ona biti obnovljena i da će biti „još ljepša“. Vlada Republike Francuske već je iskoristila svoju izvanrednu ovlast kojom se može zaobići postojeće zakone o restauraciji kulturne baštine ukoliko dođe do nesretnoga slučaja poput onoga u katedrali Notre Dame. Ova odluka Predsjednika i Vlade izazvalo je zabrinutost stručnjaka u cijelom svijetu. „Uzmimo sebi vremena da pronađemo ispravan put”, stoji u objavljenoj izjavi stručnjaka: „Potrebno je donijeti odluke o pristupu i to svjesno i akribično (temeljito). Tek zatim možemo donositi ambiciozne rokove za restauraciju.” Kao odgovor na ovaj apel, Ministarstvo kulture Republike Francuske potvrdilo je kako se ne radi o želji za odstupanjem temeljnih principa zaštite kulturne baštine. Naime, usvojene iznimke o restauracijama tek neznatno odstupaju od zakona.

su se sa susjedima iz Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini pa će turisti putovati Kulturnom rutom bećarca i gange. Da izgledom podsjeća na zlatne slavonske njive i osunčane brežuljke, zamišljen je Trg bećarca. U središtu Pleternice već se jasno naziru njegovi obrisi. Prema planovima, trg Bećarca bit će dovršen do 2021. godine. Glazbeni će simbol Slavonije u Pleternici imati i svoj muzej. Suvremeno

opremljen multimedijalni prostor gdje će se o bećarcu učiti interaktivno. Omiljeni napjev Slavonije i cijele Hrvatske na UNESCO-voj je listi nematerijalne kulturne baštine. Ranije je već u Slavonskom Brodu otvoren muzej tamburi. Za oba ova muzeja, tamburi u Slavonskom Brodu i bećarcu u Pleternici osigurani su milijuni eura iz europskih fondova.

Stručnjaci pozivaju na oprez Svjetlo riječi

Obilježeno Šimunovo 2019. Svjetlo riječi

DUBRAVE – U župnoj zajednici Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama kod Brčkog obilježena je 11. svibnja godišnja proslava Sluge Božjega fra Šimuna Filipovića, za kojega se trenutno vodi proces za proglašenje blaženim. Ovogodišnje slavlje u nazočnosti brojnih vjernika predvodio je fra Nikica Vujica, ekonom Franjevačke Gimnazijske večeri glazbe 2019. Svjetlo riječi / FKG

Ovogodišnje Gimnazijske večeri glazbe (GVEG) održane su 8. i 9. svibnja 2019. godine u holu konvikta Franjevačke klasične gimnazije u Visokom pod geslom „Glazba prije svega”. Posebna je to manifestacija za profesore i učenike Franjevačke klasične gimnazije. Učenici su i ove godine kroz dvije večeri prikazali svoju kreativnost, darovitost i stvaralačke potencijale. Drugu godinu zaredom GVEG traje dvije večeri, čime smo se vratili tradiciji prvih godina održavanja kada smo prve večeri imali glazbeno-poetski, a druge glazbeno-natjecateljski susret. U prvoj glazbeno-poetskoj večeri nastupili su učenici početnici u sviranju violine i klavira, a njih su pratile kolege čitajući poeziju na hrvatskom i njemačkom jeziku. Druga večer bila je rezervirana za natjecanje u spretnosti muziciranja. Mladi glazbenici pokazali su svoje talente na klaviru, gitari, harmonici, violini i čembalu, a njihove vještine u sviranju ocjenjivao je stručni žiri: muzikologinja Lejla

provincije Bosne Srebrene, u zajedništvu s mjesnim župnikom i gvardijanom samostanskoga bratstva u Dubravama fra Nikom Josićem i drugim svećenicima iz okolnih župa i samostana. Vjernici su se i ove godine potrudili odjenuti narodnu nošnju svoga kraja, naročito mladež i djeca. Nakon misnoga slavlja druženje je nastavljeno uz zajednički ručak za sve okupljene u dvorištu župne i samostanske crkve. Proslavi Šimunova i ove je godine prethodila trodnevnica u filijalama župe Dubrave. Prvoga je dana u Bijeloj misu slavio fra Zdravko Anđić, župnik u Zoviku, drugoga dana u Prijedoru fra Martin Antunović, župnik Ulica te na uočnicu u Hrgovima Donjim fra Niko Josić, gvardijan samostana u Dubravama. Džambazov, profesor klavira u Školi za niže muzičko obrazovanje „Avdo Smajlović” Bruno Mišanović i fra Silvio Zlatarević, svećenik Bosne Srebrene i autor mnogobrojnih duhovnih skladbi za mlade. Za bogatu glazbenu večer zadužena je bila profesorica glazbene umjetnosti u visočkoj Gimnaziji Melisa Zerdo te vanjski suradnici Amila Husić i Nedim Limo. Nagrađeni su svi učenici, ali žiri je ipak morao prosuditi o najboljima. Ove godine prvo mjesto pripalo je učenici Mariji Mikić (1.b). Posebna nagrada za glazbeni doprinos tijekom četverogodišnjeg školovanja pripala je maturantu Marku Komšiću (4.b). „Čestitke svim učenicima i njihovim profesorima koji godinama neumorno rade kako bi naša Franjevačka klasična gimnazija ostala oazom odgoja i obrazovanja” poručili su organizatori ove kulturne manifestacije.

Stopama svetoga Franje Svjetlo riječi / Novicijat BS

ASIZ – Ovogodišnje hodočašće novaka svih franjevačkih provincija Južnoslavenske konferencije, na kojemu su sudjelovali i novaci Bosne Srebrene iz Livna, započelo je 14. i trajalo do 19. svibnja. Zajednički polazak upriličen je iz Svetišta Majke Božje Trsatske u Rijeci, gdje je smješten novicijat Provincije sv. Ćirila i Metoda. Prethodno su novaci Bosne Srebrene posjetili i otok Visovac na kojemu borave novaci iz Splitske i Hercegovačke provincije. Ove godine su se mladim franjevcima pridružili i novaci iz Albanske franjevačke provincije. Franjevačko hodočašće uključivalo je posjet franjevačkih svetišta: crkva sv. Damjana, Porcijunkula,

Greccio, Fonte Colombo, Rivotorto, La Foresta, Carceri, Sacro Convento, bazilika sv. Klare i katedrala sv. Rufina te La Verna. U povratku su novaci posjetili još dva franjevačka svetišta u Padovi – baziliku sv. Ante i svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Na hodočašću „Stopama sv. Franje” novaci su posjetili sva mjesta koja su bila važna za duhovnost svetoga Franje čijim koracima doista žele slijediti Krista. Zahvalni su stoga svima koji su omogućili ovo hodočašće i svima koji molitvama podupiru njihov duhovni poziv. l i p a n j 2 019.

Reagiranje

Nova redovnička ustanova? y fra Velimir BLAŽEVIĆ

ako nije nigdje službeno objavljeno da je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica donio dekret o osnivanju nove redovničke družbe i o potvrdi pravila kojima bi se uređivao njezin unutarnji život i djelovanje, iz napisa naslovljenoga: Redovnički zavjeti i ulazak u novicijat u Sasini, donesenoga na internetskoj stranici Banjolučke biskupije, proizlazi da je u Bosni nastala jedna nova ustanova posvećenoga života. Preuranjeno je, međutim, stvarati takav zaključak, ako se zna koji je načelno stav i koja je procedura u Crkvi za osnivanje novih ustanova posvećenoga života. Crkvi su veoma važne sve ustanove posvećenoga života, bilo redovničke bilo svjetovne, ali ne podržava se njihovo umnažanje pod svaku cijenu. Vidi se to iz odredbe Drugoga vatikanskog sabora koji u dekretu o prilagođenoj obnovi redovničkoga života upozorava: „Kad se osnivaju nove ustanove, treba ozbiljno procijeniti jesu li potrebne ili barem vrlo korisne, i imaju li mogućnost razvoja, da ne bi bezrazložno nastajale beskorisne ustanove ili koje nemaju dovoljno životne snage” (PC 19). Na neki način pojašnjavajući i dopunjavajući tu odredbu, Kongregacija za redovnike i svjetovne ustanove i Kongregacija za biskupe donijele su 14. svibnja 1978. zajednički dokument: Mutuae relationes, sa smjernicama za uzajamne odnose između biskupa i redovnika u Crkvi, i u njemu se, uz 36 svjetl ori jeci . ba

želi osnovati i provjeriti spremnost na nužno podlaganje crkvenoj hijerarhiji. Svakako da je u tom pogledu potrebno izvidjeti i prosuditi hoće li biti dovoljan broj onih koji bi htjeli prihvatiti i provoditi način života i djelovanja prema zacrtanim pravilima dotične ustanove; je li takva ustanova u nekom kraju i u danom vremenu potrebna ili korisna, te je li njezino osnivanje uputno; hoće li novonastala redovnička ustanova imati uređen i dovoljno organiziran unutarnji život i osobe prikladne za vodstvo i upravu, kao i materijalna i druga sredstva i dobra potrebna za opstojnost i uspješno djelovanje. Zakonitosti Crkve

mnogo drugoga, naznačuje da dijecezanski biskup i drugi koji o tome odlučuju trebaju prije osnivanja svake nove redovničke ustanove: razmotriti postoje li u ustanovi koja bi se imala osnovati, i razaznaju li se znakovi istinske prisutnosti Duha Svetoga, odnosno njegovih darova i karizmi; utvrditi postoji li kod potencijalnih utemeljitelja/ ica čvrsta volja da vjerno nasljeduju i svjedoče Krista i da mu se što potpunije suobliče; ispitati djelotvornost svjedočenja ljubavi u ustanovi koju se

Za osnivanje redovničkih ustanova na određenom području ili u nekoj mjesnoj Crkvi nadležan je dijecezanski biskup. O tome u Zakoniku kanonskoga prava odredba glasi: „Dijecezanski biskupi mogu, svaki na svojem području, službenom odlukom osnovati ustanove posvećenoga života, samo ako su pitali za savjet Apostolsku Stolicu” (kan. 579). Sukladno toj odredbi, dijecezanski biskup, nakon što stekne uvjerenje o opravdanosti osnivanja neke redovničke ustanove, treba se obratiti Apostolskoj Stolici za savjet ili zatražiti njezino mišljenje. A da bi Apostolska Stolica, konkretno Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života mogla stvar dovoljno prosuditi i o tome dati pozitivno mišljenje, treba joj poslati određene podatke i isprave. Budući da se nisu svi toga pridržavali, nego su osnivali nove redovničke ustanove i bez traženja savjeta Apostolske Stolice, to je dovelo do nekontroliranoga velikog broja novonastalih redovničkih ustanova, što je unosilo nemalu zbrku u Crkvi. Da se to zaustavi i spriječi, donesena je 11. svibnja 2016. i objavljena odredba Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe

Pogled u dušu

Budućnost prije sadašnjosti Sve češće mediji objavljuju članke o umjetnoj inteligenciji i njezinu utjecaju na svakodnevne aktivnosti običnoga čovjeka. Čovjek koji je rođenjem dobio inteligenciju i pravo izbora odjednom se nalazi u rukama tehnologije koja mu određuje većinu njegovih aktivnosti. y prof. dr. Snježana ŠUŠNJARA

ko se mobitel negdje zagubi, nastaje panika i nesnalaženje. Tamo je sve pohranjeno, tamo su kontakti, tamo je planer, slike, internet. Što činiti? Potpuna izgubljenost zavlada i čovjek se osjeća slab i nemoćan. Ovisnost o telefonu nije bila prvotna nakana ovoga izuma. Vjerojatno njegov idejni tvorac nije imao na umu ovoliki utjecaj naprave koja je u prvo vrijeme bila čudesno otkriće koje je omogućilo ljudima komunikaciju o kojoj nisu sanjali i koja im je olakšavala kontakte na daljinu. Bili su zahvalni Danas fiksni telefoni predstavljaju čuđenje mladim generacijama koje ne znaju za što ti čudni uređaji služe. Telefaks je također zastario uređaj iako je tek 80-ih izmišljen. Stari televizori, iako ispravni, izgubili su bitku s LED prijamnicima. Njihov dizajn začuđuje i već nalazi put k muzeju. I to se događa s većinom 38 svjetl ori jeci . ba

stvari koje nas okružuju i koje su nekada bile veliko otkriće. Ipak, velika otkrića događala su se postupno ostavljajući čovjeku vrijeme da se privikne na njih i da ih koristi u svrhe kojima su i namijenjene. Uglavnom je znalo biti, prije svakoga uvođenja nečega „novoga” i otpora i nerazumijevanja o tome čemu služe nove stvari, ali i radovanja zbog olakšavanja svakodnevnoga življenja. Često je trebalo puno strpljenja mlađih da uvjere starije da je nešto korisnije, efikasnije i lakše za rukovanje od ranijega izuma. U vrijeme Austro-Ugarske, seljak u Bosni i Hercegovini tvrdoglavo je odbijao prihvatiti, a kamoli koristiti željezne plugove umjesto drvenih jer su bili naviknuti na teški rad i nisu vjerovali da nešto može olakšati njihove muke. U kasnijim vremenima, kad se na tržištu pojavila perilica za rublje, žene su planirale kad će prati rublje i koliko puta da se perilica ne istroši. Mnoge od njih su i dalje prale šareno rublje na ruke, a

samo bijelo u perilici kako bi im duže služila. Danas to izgleda smiješno, ali one su se vrlo dobro sjećale teških i mukotrpnih procedura pranja rublja vani na potoku ili rijeci po svakakvom vremenu, koristeći pepeo umjesto sapuna. Bile su zahvalne za ovu olakšicu i koristile su je s mjerom. Danas se tehnologija sve brže razvija i stvari se mijenjanju na godišnjoj, pa i mjesečnoj razini, te se i čovjek nalazi u procjepu, zbunjen i nepripremljen na stalno nove izazove. Ne može pratiti sve nadolazeće novine, a ujedno ga novi izumi gaze, ukidaju mu rutinu, planove, pa čak i radna mjesta te se već sada objavljuju članci u kojima se javnost informira o profesijama koje će uskoro nestati. Jedni će izgubiti radna mjesta, a drugi usluge na koje su naviknuli. Zašto će nestati određena radna mjesta nije potpuno jasno, ali spominje se da će ljudi i njihove usluge biti zamijenjeni umjetnom inteligencijom. Tako će se uštedjeti i ulagati u nove izume, a čovjek će stajati po strani i promatrati nestanak jednoga načina života i bit će prisiljen privikavati se na tehnološka postignuća koja ovaj put njemu otežavaju prilagodbu i dovode ga u ovisnu poziciju. Neće imati priliku pitati živo biće kako dalje, nego će mu neki automat davati upute i usmjeravati ga u procedure. Nestat će bankarski službenici za šalterima (u Finskoj ih već nema), poštari, urari, stolari, telefonski i računalni operateri, željeznički radnici i dr. Svemu će se pristupati putem interneta, sve će odrađivati roboti. Čovjek će postati suvišan. Elon Musk, čuveni američki poduzetnik, ulaže silne novce u razvoj novih tehnologija, a pri tom sam predskazuje da će, ako se nastavi s ovako brzim razvojem novih tehnologija, čovjekova uloga biti upitna, odnosno, umjetna inteligencija će ga pregaziti i njime ovladati! On smatra da će čovjek, ako želi ići ukorak s novim tehnologijama, morati razviti nove i učinkovitije načine komunikacije s njima. Računala će još kratko

Održan Međunarodni simpozij IKA/Svjetlo riječi

SARAJEVO – U Sarajevu je 24. travnja započeo 43. međunarodni simpozij profesora teologije i filozofije u Sarajevu koji je okupio pedesetak profesora teoloških učilišta iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Organizator simpozija bio je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu u suorganizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu te Franjevačke teologije u Sarajevu. Na početku simpozija nazočne je pozdravio veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a potom i dekan KBF-a u Sarajevu izv. prof. dr. Darko Tomašević. U pozdravnom govoru dekan KBF-a u Zagrebu prof. dr. fra Mario Cifrak istaknuo je da se simpozij održava o 350. obljetnici KBF-a u Zagrebu te naglasio važnost dijaloga. Prvo predavanje „Figura izbjeglica. Ogled iz negativne antropologije” održao je profesor KBF-a u Sarajevu doc. dr. Pavle Mijović. Govorio je o fenomenu izbjeglica te o povijesnom razvoju tog fenomena. Doc. dr. Anđelo Maly održao je predavanje „Kako ‘miš’ može spasiti Bibliju?” Tim „provokativnim”

40 svjetl ori jeci . ba

naslovom usporedio je arheologa s mišem. To jest, predavanje je govorilo o važnosti arheologije te važnosti poznavanja pozadine Biblije. A tu pozadinu daje arheologija gdje arheolozi poput miša „kopaju”, „njuškaju” i „čepkraju” te time pomažu shvatiti pozadinu Biblije. Uputio je na 12 starijih arheoloških te dva nova arheološka otkrića koja pomažu razumjeti Bibliju. Biblijska arheologija dokazuje da je Biblija povijesna činjenica te tako „spašava” Bibliju. Doc. dr. Taras Barščevski s KBF-a u Zagrebu svoje predavanje naslovio je „Gladni i žedni Riječi. Biblijski tekst između znanstvene egzegeze i svakodnevnih potreba svakodnevnog djelovanja”. Govorio je o važnosti promicanja biblijskog apostolata, tj. o važnosti Biblije u pastoralnom djelovanju. Dr. Jakov Rađa s KBF-a u Zagrebu održao je izlaganje „Antropološki pristup teologiji religija – primjer Jacquesa Depuisa”. Prikazao je korijene teoloških promišljanja ovog važnog teologa koji se bavio odnosom kršćanstva prema nekršćanskim religijama. Nakon predavanja uslijedila je plodna rasprava. Popodne su sudionici simpozija išli na studijski izlet u franjevački samostan u Fojnicu, usput navraćajući prvo u Kiseljak te Gromiljak.

Preminuo Jean Vanier Svjetlo riječi

PARIZ – Jean Vanier, utemeljitelj kršćanskih zajednica „Arka” ili „Korablja”, u kojima zajedno sužive ljudi s duševnim poteškoćama i psihički zdrave osobe, umro je u starosti od 90 godina. Objavio je to središnji ured ove organizacije. Prema tom izvještaju, Vanier je umro u noći s ponedjeljka, 6. svibnja na utorak, 7. svibnja u Parizu, u krugu njemu bliskih osoba nakon što mu je tijelo bilo oslabljeno od oboljenja raka. Vanier je rođen 10. rujna 1928. u Ženevi, a svojevremeno je bio je časnik u kanadskoj mornarici. Prvu zajednicu udruge Korablja osnovao je 1964. godine u jednom selu sjeverno od Pariza. Vanier je 1971. godine osnovao također svjetski ekumenski pokret „Vjera i svjetlo”. Danas u svijetu postoji oko 150 zajednica Korablja s ukupno pet tisuća članova u 35 zemalja. U Hrvatskoj postoji jedna takva zajednica, koja se opisuje kao zajednicu osoba s i bez intelektualnih teškoća. Djeluje u istočnom dijelu Zagreba, a povezana je s drugim međunarodnim zajednicama u federaciju „L’Arche Internationale”. U ovom dijelu Europe djelatna je još zajednica Korablje u Sloveniji. Trenutno postoje određeni napori da se barem po jedna zajednica otvori i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji. Papa Franjo doznao je o smrti Jeana Vaniera tijekom svoga posjeta Bugarskoj i Makedoniji. Kako je prenio glasnogovornik Vatikana Alessandro Gisotti u Skopju, Papa je molio za pokojnoga Vaniera i zajednice Korablje.

Za život

Volio bih da sam... A

ndrea Roncato (80) popularni je talijanski glumac. U tri desetljeća glumio je u mnoštvu talijanskih komedija poput Kamiondžije (1980) ili Rimini, Rimini (1983), poznatih po svom komprimitirajućem sadržaju koji nije primjeren mlađim gledateljima. Svojevremeno je sudjelovao i u talijanskim inačicama reality showova. Uz sve to, Roncato je talijanskoj i svjetskoj javnosti poznat i po burnome privatnom životu, zbog kojega je dobio „počasni” naslov talijanskoga playboya. U zadnje vrijeme Roncato je poznat po svom humanitarnom angažmanu,

osobito na području zaštite životinja, poglavito pasa, ali i kao pobornik pro-life pokreta. U duhu životnoga obraćenja gostovao je u jednom intervjuu za talijanski portal Cristiani Today (hrv. Kršćani danas). U njemu je, odgovarajući na pitanja o svom privatnom životu, javnosti prenio sasvim drukčiju sliku o sebi. Roncato se nedavno, nakon sedam godina veze, oženio 20 godina mlađom Nicole Mosciarello. Ranije je, dok je, kako kaže, živio životom žigola, jedna njegova partnerica zatrudnjela, a potom ju je nagovorio na abortus. Danas Roncato nema nijednoga potomka, ali

tvrdi kako moli oprost od Boga i nada se da će mu u svom beskrajnom milosrđu oprostiti zbog toga čina. Objavio je 2008. godine zbirku pjesama naslovljenu Ti avrei voluto (hrv. Volio bih da sam). U istoimenoj pjesmi iz te zbirke, u zadnjem stihu, izražava žal zbog izgubljenoga života. „Ovaj je stih poruka za sve koji razmišljaju o pobačaju. Mnoge su mi se osobe javile s porukom da su bili na putu da izvrše abortus, ali su se predomislili nakon što su pročitali moju poeziju”, posvjedočio je Roncato. Životnu priču ovoga poznatog talijanskog glumca prenio je i portal Aleteia. Njegovu pjesmu Volio bih da sam... cjelovitu donosimo u hrvatskom prijevodu, imajući na umu misao pape Franje o abortiranoj djeci sa Svjetskoga dana mladih u Panami: „Tvoje je dijete u nebu, razgovaraj s njime. Pjevaj mu uspavanku koju mu nisi mogao pjevati.”

Volio bih da sam te kao maloga mogao zagrliti. Volio bih da si me kao veliki mogao podupirati. Volio bih da si zimi kroz prozor mogao gledati kako počinje padati snijeg. Volio bih da si na olujnoj kiši u postelji mogao osluškivati kapi. Volio bih da si bio dobar prema psima da ih možeš dragati i blag prema starima da ih možeš voljeti. Volio bih da sam se tobom dičio, očiju velikih kao u tvoje majke. Volio bih da sam ti pjevao pjesme, uspavljivao te i pomogao ti da nastaviš san od kojeg si se prenuo. Volio bih da sam te gledao kako se stidljiv rumeniš i da sam se s tobom tvrdoglavim raspravljao i prepirao. Volio bih da smo zajedno šetali i da smo, dok u tišini šećemo, razumijevali što je u nutrini drugoga, a ne može to izreći. Volio bih da si me mogao poučiti sve stvari koje ne znam činiti. Volio bih te u vrijeme tvoje prve ljubavi. Volio bih da sam doživio dan tvoga odlaska zbog radosti koju bih doživio dok gledam kako se vraćaš. Volio bih da si mogao biti sa mnom na dan kad budem morao otići. Volio bih da sam te želio onda kad te nisam želio.

l i p a n j 2 019.

Razgovor

IVICA ŠOLA

LJUDSKA PRAVA NISU LJUDSKA Tamo gdje nestane ideja Boga i naravnoga poretka utemeljena u stvaranju nastaje i manipulacija ljudskim pravima. Nije stoga čudno da američka Deklaracija o nezavisnosti iz 1776. godine kaže kako (ljudska) prava, život i sloboda, „proizlaze od Stvoritelja” i stoga su neotuđiva 42 svjetl ori jeci . ba

I y fra Janko ĆURO urednik@svjetlorijeci.ba Ivica Šola rođen je 1968. godine u Đakovu. Godine 1994. diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 1998. magistrirao je na Papinskoj akademiji moralne teologije Alfonsiana u Rimu. Predavao je potom bioetiku i socijalnu etiku na KBF-u u Đakovu, zatim fenomenologiju religije na Institutu za teološku kulturu u Osijeku te publicistiku na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za komunikologiju. Godine 2012. stekao je zvanje doktora teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Od 2010. do 2015. godine bio je pročelnik katedre za medijsku kulturu Odjela za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Danas, u zvanju docenta, na istoj visokoškolskoj ustanovi drži predavanja iz područja etike, religije, kulture i teorije medija. Granična pitanja filozofije, teologije, religije, kulture, medija i sociologije predstavljaju uže područje njegova znanstvenog interesa. Osim fakultetskih obveza, Šola je djelatan i kao prevoditelj te kao novinar i publicist osječkoga dnevnika Glas Slavonije i Slobodne Dalmacije. Povremeno piše komentare za tjednik Globus i dnevnik Novi listi. Vanjski je suradnik HRT-a u emisiji Otvoreno i drugim posebnim emisijama vezanim uz religijske sadržaje

i društvene fenomene. Djelatan je i kao prevoditelj. Bio je suradnik revije Svjetlo riječi od 2014. do 2016. godine, pišući retke kolumne Oltar i tribina. Pravo na život i slobodu U novije vrijeme termin „ljudska prava” je najrastezljiviji pojam. Očigledna je hiperprodukcija dokumenata i konvencija o ljudskim pravima. Stvaraju li zaista bolju sliku ljudskih prava i sloboda ili samo o njima govore? Ljudi ne razlikuju ljudska prava od, recimo socijalnih, građanskih, političkih i drugih prava, koja, istinabog, svoj ontološki izvor imaju u ljudskim pravima. Ljudska prava su samo dva, pravo na život i pravo na slobodu. Neplaćeni godišnji odmor, ili trinaesta plaća, besplatno zdravstvo, promjena spola ili brak za sve..., nisu ljudska prava, već stvar društvene konvencije. S političkim ili socijalnim pravima čovjek se ne rađa, ali s ljudskima da. I za razliku od socijalnih i inih, ljudska prava, pravo na život i slobodu, država ne daje čovjeku, ona ih samo priznaje ili ne priznaje. Ako ih ne priznaje, onda se radi o zločinu protiv ljudske osobe, jer ljudska osoba prethodi državi i ne može nijedna vlast određivati tko smije živjeti, a tko ne, tko smije biti slobodan, a tko ne, osim kada se radi o osobama opasnim po društvo, kriminalcima. Tamo gdje nestane ideja Boga i naravnoga poretka utemeljena u stvaranju l i p a n j 2 019.

In memoriam

Neumorni fratarski arhivar fra Bazilije Pandžić y fra Žarko ILIĆ

franjevačkom samostanu na Humcu 16. travnja 2019. umro je fra Bazilije Pandžić u 102. godini zemaljskoga života. Ovdje je proveo samo posljednje trogodište, duševno svjež i tjelesno zdrav, ali nemoćan. Zato su mu starački život olakšavali franjevački novaci s medicinskim stručnjacima Markom Mucićem i neumornom gospođom Marijanom Mucić. Opremljen svetim sakramentima i praćen bratskom molitvom, mirno je u 16:30 „priselija s ovoga svita na bolji”. Sutradan je u sprovodnoj misi u 14 sati bilo malo mještana, mnogo časnih sestara i oko 60 svećenika, uglavnom franjevaca. Predslavio je i propovijedao provincijal fra Miljenko Šteko, a na kraju su oproštajne govore izrekli Provincijal, biskupov zamjenik don Željko Majić, vrhovni pohoditelj Franjevačkoga reda fra Mijo Džolan i gvardijan fra Dario Dodig. Pokojniku su zahvalili za uzoran redovnički život i svećenički rad, a osobito za njegovo znanstveno istraživanje i obilno spisateljsko djelovanje. Ispraćen i svojom najbližom rodbinom, pokopan je na Novom groblju na Humcu. Stjepan fra Bazilije Pandžić rođen je 30. siječnja 1918. u Drinovcima. Nakon osnovne škole u rodnom selu godine 1929. nastavio je učiti u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Širokom Brijegu i maturirao 1938. U franjevački novicijat stupio je 4. srpnja 1935. na Humcu, a 48 svjetl ori jeci . ba

doživotne zavjete položio 25. kolovoza 1939. U rujnu 1938. započeo je studij bogoslovije u Mostaru i nakon 3. tečaja zaređen je za svećenika 29. lipnja 1941. Poslije 4. tečaja otišao je u Rim studirati crkvenu povijest na Antonianumu. Tamo je zbog uspjelih ispita 1. srpnja 1943. dobio pravo predavati teologiju na svim franjevačkim učilištima. U Vatikanskom arhivu i Arhivu Zbora za raširenje vjere istraživao je i napisao povijest Trebinjske biskupije. To je kao doktorsku raspravu obranio 10. srpnja 1945. Tiskana je u Rimu istom 1959. pod naslovom De dioecesi tribuniensi et mercanensi (hrv. O Trebinjskoj i Mrkanskoj biskupiji). Zatim je od 12. studenoga 1945. u Školi Vatikanskoga tajnog arhiva studirao arhivistiku, paleografiju i diplomatiku. Položio je ispit 27. lipnja 1947. te proglašen paleografom i arhivarom. Stoga je 17. srpnja 1947. imenovan glavnim arhivarom Franjevačkoga reda. Nakon toga je na rimskom Državnom sveučilištu studirao turski, hebrejski i arapski, da bi mogao proučavati turske dokumente o Bosni i Hercegovini. Tu je 31. ožujka 1950. položio povijest islama i njegovih ustanova. Za tu raspravu dobio je doktorsku diplomu 9. siječnja 1951. Fra Bazilije je u Rimu obavljao svećeničku službu u rimskim bolnicama časnih sestara sve do povratka u Domovinu, ali se nakon 1945. posebno bri-

nuo za hrvatske izbjeglice, kojih je bilo mnogo. Tako je Sjemeništu u Grottammare 1947. – 1950. držao predavanja iz različitih predmeta. U Kolegiju u Grottaferrati za izbjegle hrvatske djevojčice i dječake, koji su došli 1947. iz Austrije, držao je predavanja i brinuo se za njihovo uzdržavanje. Punoljetnim Hrvatima pronalazio je veze za odlazak u prekomorske zemlje. Tako je mnoge spasio od jugoslavenskih špijuna. Zbog onodobnih političkih neprilika fra Bazilije se više od 30 godina nije usuđivao doći u Domovinu. Ali najljepše je životne trenutke doživio kad je s talijanskom putovnicom 1965. prvi put došao u rodne Drinovce te susreo svoje roditelje i ostalu brojnu rodbinu. Ponovno će doći više puta. Posebno na sprovod svoga oca Nikole 22. listopada 1974. i svoje majke Matije 28. siječnja 1988. U Domovinu će se zauvijek vratiti 18. prosinca 1995. i nastaniti u franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi. Zlatnu misu proslavio je 14. srpnja 1991. u Drinovcima, dijamantnu 29. lipnja 2001. i bisernu 29. lipnja 2011. u Zagrebu. Zbog staračke nemoći fra Bazilije je 18. srpnja 2016. premješten u samostan na Humcu, gdje mu je osigurana stručna njega. Fra Bazilije je nakon trećega studija morao priređivati predavanja o proučavanju arhivske građe i držati ih na javnim sastancima. Prvo mu je tiskano 1950. u Rimu i u Madridu, 1954. u Parizu, 1970. u Vatikanu i 1983. u Zugu. Slijedili su nastupi na arhivarskim kongresima 1950. u Parizu, 1956. u Firenci, 1966. u Bariju, 1967. u Padovi i 1972. u Moskvi. Od 1956. bio je potpredsjednik Društva crkvenih arhivara i sa S. Ducom napisao je priručnik za crkvene arhive, koji je 1967. objavilo Papinsko povjerenstvo za crkvene arhive pod naslovom Archivistica ecclesiastica (hrv. Crkvena arhivistika).

Pogled iskosa

O čemu zvone zvona Zvono na tornju crkve župe sv. Antuna Padovanskoga u središtu Lasinje svojom bukom narušava zdravlje mještana središta sela nedaleko od Karlovca, pa je vlasniku naloženo da isključi zvučno označavanje vremena, odnosno otkucaje sata koji se nalazi na građevini svake noći u razdoblju od 22 do 6 sati, te da tužiteljima naknadi troškove sudskoga postupka u iznosu od 19.000,00 kn. y Viktorija BANIĆ viktorija.barbicbanic

ila je to nepravomoćna odluka Općinskoga suda u Karlovcu povodom tužbe Ante Šituma i njegova sina Marija koji žive u neposrednoj blizini crkve. Tužitelj je austrijski umirovljenik koji povremeno boravi u rodnom mjestu svoje supruge i koji se, kako kaže, razbolio, točnije dobio oštećenje sluha od zvona sata na crkvenom tornju koji otkucava svakih 15 minuta, a umjesto odmora, dodaje, boravi u ludnici. Žalio se starom župniku, pa i onome koji je kasnije došao na njegovo mjesto, ali kako nije bio zadovoljan njihovim odgovorom, podnio je tužbu. S druge strane, župnici i predstavnici mjesne vlasti, mišljenja su da je problem u tužitelju koji se ne želi prilagoditi načinu života u mjestu u koje je doselio, od samoga se početka sukobljava sa sumještanima. Crkva je obnovljena nakon Domovinskoga rata, pa i sam 50 svjetl ori jeci . ba

Želim miran život, koja ima neobičnu nagradnu igru – natječaj: Dokumentirajte buku crkvenih zvona i osvojite poklon zvukomjer!? Pošaljite nam snimku gdje se čuje zvonjava i vidi crkva i glasujte za svoje favorite! Ovo prije zvuči kao sarkastični humor iz jednoga popularnog stripa, nego ozbiljna objava!! A možda da se župnik svako malo popne na crkveni toranj i označava vrijeme mašući onim šarenim zastavicama? A župljane poziva na misu pušući u rog ili... Prelijepa pjesma pokojnoga Vice Vukova Zvona moga grada mogla bi se zvati Buka moga grada, a Zoran Jelenković mogao bi pjevati na ljetnoj terasi Opet stvaraju nepodnošljivu buku stara zvona... I nije to sve. Još je jedan, istina potpuno drukčiji, slučaj buke dobio svoj sudski epilog. Najpoznatiji hrvatski ušutkani pas Medo pola je svoga šestogodišnjega postojanja proveo zatvoren u ostavi u kući – svaki dan od 20 do 8 sati, temeljem privremene mjere Općinskoga suda u Puli. Naime, susjedi

satni mehanizam na crkvenom tornju, a pri tom su, naglašavaju odgovorni, ishodili sve potrebne dozvole. Žalit će se na sudsku odluku. Mjerodavni sudski vještak naveo je u svom nalazu da se bukom koju proizvode crkvena zvona – onemogućuje miran boravak tužitelja, odnosno da se može smatrati štetnim za prosječnog čovjeka. Oštećenje sluha Možda je zbilja smisao izbijanja zvona u noćnim satima svakih 15 minuta upitan, ali da je gospodin za tako kratkoga i povremenoga boravka uspio od crkvenoga zvona dobiti oštećenje sluha, onda bi generacije mještana koje tu žive čitav svoj život bile potpuno gluhe i izluđene! Samo što to, eto, do dolaska tužitelja nisu primijetili... Kad ih novi sumještanin nije prosvijetlio, možda to uspije Udruga

Crkva sv. Antuna Padovanskog u središtu Lasinje

su se žalili da pas laje (Kako neobičan pas!) i na taj način remeti mir, tj. lajanjem i zavijanjem uznemirava tužiteljicu u redovitom korištenju njezinom nekretninom, pa zbog duševnih boli potražuju 10 000 kuna. Iako Medo nikada

drugoj polovici 20. stoljeća u Bosni i Hercegovini djelovao je niz likovnih umjetnika koji su svojim djelima oblikovali ovdašnju likovnu kulturu i utjecali na njezine tokove. U tom kontekstu ne zaobilazimo spomenuti ni umjetničke obrazovne institucije kroz koje su prošli brojni budući umjetnici. U Sarajevu je djelovala srednja škola za likovnu i primijenjenu umjetnost, utemeljena koncem 19. stoljeća, u vrijeme Austro-Ugarske. Početkom 70-ih osnovana je Akademija likovnih umjetnosti koja je otvorila vrata za snažniji razvitak umjetničkoga stvaralaštva. Na njoj su se obrazovali brojni likovni umjetnici. Slikar Ljubo Lah (1930–2010) započeo je svoje likovno obrazovanje u rodnom Sarajevu, a nastavio u Beogradu. Godine 1949. završio je Državnu školu za likovnu umjetnost i umjetne zanate, a potom Državnu majstorsku radionicu Đorđa Andrejevića Kuna u Beogradu (1950–1954). Nakon toga radio je kao profesor likovnoga odgoja u Školi primijenjenih umjetnosti i na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu. Svoju slikarsku darovitost otkrio je već u vrijeme svoga školovanja u Sarajevu. Bio je najbolji đak koji je svojim talentom impresionirao cijelu školu. Kao sedamnaestogodišnjak naslikao je Portret bake koji je likovna kritika ocijenila kao zrelo slikarsko ostvarenje. Obrazovao se u eri socijalističkoga realizma u kulturi i umjetnosti tadašnje Jugoslavije, u vrijeme kada je Partija određivala kojim temama će se baviti pjesnici i književnici, što će slikati slikari... Odstupiti od propisanih kanona, izići iz neprikosnovenih ideoloških okvira, značilo je izložiti se nemaloj opasnosti za daljnje djelovanje. Nepoželjno je bilo slikati nekakve mrtve prirode, vaze s cvijećem, krajolike... a zaobilaziti velike teme revolucije i socijalističke stvarnosti: ratne bitke, gradnju pruga i tvornica, rad u rudnicima, proizvodnju čelika, omladinske radne akcije, skupljanje sijena... 52 svjetl ori jeci . ba

Likovna umjetnost Bosne Srebrene

Slikar Ljubo Lah y Marko KARAMATIĆ marko.karamatic@gmail.com

Svaka je njegova slika jedinstvena, zasebna, koja se ne da ponoviti, izraz nadahnuća jednoga trenutka, i ona ostaje neponovljiv slikarski događaj, ostaje svijet za sebe Trajno svoj Ljubu Laha ipak nisu zarobile takve politički programirane teme, niti su ostavile ozbiljnijega traga u njegovu likovnom radu, premda je studirao u Državnoj majstorskoj radionici Đorđa Andrejevića Kuna u Beogradu, izrazitoga zastupnika i protagonista socrealizma u likovnoj umjetnosti, a tu istu ulogu u Sarajevu je do pedesetih godina imao slikar i likovni pedagog Ismet Mujezinović, upravo u vrijeme kada je Lah svladavao osnovnu abecedu slikarskoga umijeća. Stizale su opake prozivke od politički dirigiranih likovnih kritičara, što uistinu nije izgledalo nimalo bezazleno. Kako Lah po svome osobnom umjetničkom opredjeljenju nije želio niti mogao asimilirati socrealističke ideje u umjetnosti, tako će on, uostalom, i kasnije trajno ostati svoj, ne osvrćući se na različita likovna strujanja, koja će zahvatiti i ove prostore nakon što se socrealistički projekt u umjetnosti pokazao kao ozbiljna stranputica, a koji je ustvari mogao egzistirati samo zahvaljujući političkoj represiji. Lahov tematski kompleks velikim je dijelom vezan za likovnost figurativno-

ga izraza, gdje su zastupljeni portreti i autoportreti, aktovi i poluaktovi. Vidno mjesto imaju mrtve prirode i krajolici, a zastupljene su i sakralne teme. Nije imao ozbiljnijih odstupanja od svoga prvotnog slikarskog puta što ga je oblikovao u mladim godinama te se, u skladu s takvim stavom, nije odazivao sirenskom zovu likovnih trendova, koji su nailazili, prolazili i nestajali. Njegova slikarska razvojna linija, kako ju definira Azra Begić (1987), kreće se najprije prema „rafiniranom intimizmu”, zatim kratko „eksperimentira u duhu figurativnog geometrizma” šezdesetih godina, da bi se potom odlučio „za poetski realizam slikajući pejsaže i mrtve prirode”. Lah je gradio vlastiti slikarski svijet u svome ateljeu i ostajao mu trajno vjeran, ne želeći pod svaku cijenu biti „moderan”, nego ponajprije sebi dosljedan. Vjeran figurativnome u slikarskom izrazu, on je ostajao na stalnoj distanci prema apstrakciji ili simbolizmu. Njegove su teme obične, svakodnevne, životne, uzete iz prirode, čovjeku bliske... On slika širokopotezno, pastozno, njega ne impresionira detalj, nego pušta da ga ponese duboki osobni unutarnji

komunističkim zločinima, počinjenim nad zarobljenicima poražene vojske i civilima koncem 2. svjetskoga rata i u poraću, bilo je tijekom vremena komunističke vlasti zabranjeno govoriti. Bliski srodnici ubijenih i nestalih nisu se smjeli raspitivati o njihovoj sudbini! Bio je to zločin prisilne šutnje. Tek nakon urušavanja komunističkoga režima, šira javnost mogla je više saznati o njegovim zlodjelima. Radilo se o užasnim zločinima počinjenim nad desecima tisuća zarobljenih vojnika i civila bez ikakva suda. (U Francuskoj je npr. ubijeno oko 9000 višijevskih kolaboracionista, što ni do koljena nije jugoslavenskim komunističkim egzekutorima!) Kakvoga su tipa bila zvjerstva komunista kazuju, između ostaloga, i brojne djevojačke pletenice pronađene u slovenskom rudniku Huda jama / Barbarin rov, kao i činjenica da su partizani „narodne neprijatelje” žive zazidali, sudeći po posmrtnim ostacima ubijenih na kojima nema prostrijelnih rana! Iz Barbarina rova ekshumirano je 1416 žrtava. Procjenjuje se da je u Teznom kod Maribora smaknuto oko 15 000 (svi zatrpani u tenkovskom rovu), na Kočevskom rogu oko 30 000, a u Macelju su ekshumirane 1163 žrtve, od ukupno, procjenjuje se, 13 000 ubijenih. To su samo neke od 1700 evidentiranih masovnih grobnica. Ove činjenice kvalificiraju jugoslavenski komunistički režim apsolutno zločinačkim! Izdajnička i zločinačka vrhuška režima NDH nesumnjivo je jednim dijelom utjecala na povlačenje civilnoga stanovništva, ali daleko se više to događalo pod utjecajem nesigurnosti i ogromnoga straha od dolaska partizana. Uzmimo, kao primjer za to, djelovanje Ante Jurjevića – Baje (1915-2001), kasnijega narodnog heroja i nedodirljivoga moćnika komunističkoga režima, u Dubrovniku pod konac rata. On 25. listopada 1944. javlja drugovima da je dao pogubiti 60 Dubrovčana (radi se o uglednim ljudima, intelektualcima, svećenicima) dakako sve bez 56 svjetl ori jeci . ba

Retrospektiva

‘Bilo kako bilo ubiti ih se mora’ y Marko KARAMATIĆ marko.karamatic@gmail.com suda, tek na temelju partizanskih doušničkih dojava. Revni progonitelj „narodnih neprijatelja” fingira sudski postupak: „Potpisali smo sud komande područja jer drugog nismo imali.” Traži mišljenje drugova, nastavak potrage za sumnjivima i njihovu brzu likvidaciju te zaključuje: „Bilo kako bilo ubiti ih se mora.”(!) Ubojstvo fratara To je slika onoga što će se događati u vremenu koje slijedi. Vijesti o partizanskim

zločinima su se širile, a širio se i strah. Nisu partizanska zlodjela tek izraz osvete, riječ je o borbi za revolucionarno osvajanje vlasti! Za revolucionare vlast je temeljni pokretač i ona je bit svake revolucije, pa tako i komunističke! U praksi je to značilo da sve „reakcionarne elemente” treba ukloniti – likvidirati! Tome u prilog govore besprimjerna ubojstva širokobrijeških franjevaca 1945. Tvrdnja da su oni bili legitiman cilj partizanskih djelovanja, kako je to nedavno izjavio Ivo Josipović, bivši predsjednik Spomenik ubijenim svećenicima i redovnicima u Lepoj Bukvi kod Macelja

NECROLOGIUM BOSNAE ARGENTINAE

Fra Vladimir (Ivo) Tičinović (1931. – 2019.)

26. 6. 2002. – fra Nikola Drmić 29. 6. 2002. – fra Pavo Mijić

U subotu, 4. svibnja 2019. godine u Županijskoj bolnici Dr. fra Mihovil Sučić u Livnu preminuo je svećenik i franjevac Bosne Srebrene fra Vladimir Tičinović. Rodio se 23. lipnja 1931. godine od oca Nikole i majke Milke r. Cvitan. Krsno ime mu je Ivo. Nakon završene osnovne škole u Livnu, odlazi u Visoko gdje završava Franjevačku klasičnu gimnaziju. Franjevački habit obukao je 1949. godine u novicijatu u Kraljevoj Sutjesci gdje polaže i jednostavne zavjete 1950. godine dok je svečane zavjete položio u Sarajevu 1953. godine. Bogoslovlje je studirao u Sarajevu od 1952. do 1957. godine. Sve stupnjeve sakramenata podijelio mu je biskup Marko Alaupović u Sarajevu – prođakonat 1955., sljedeće godine đakonat i prezbiterat. Obnašao je službu kapelana na Petrićevcu i u Livnu. Potom služi vojni rok u Puli, Virovitici i Zagrebu, a po povratku iz vojske obnaša službu kapelana i samostanskoga vikara. Potom je kapelan u Ljubunčiću nakon čega je imenovan župnikom u Vidošima gdje ostaje do 1970. godine. Službu kapelana je potom obnašao u Ovčarevu i Jajcu, službu župnika u Brajkovićima, a gvardijanom na Gorici imenovan je 1973. godine. S Gorice odlazi za župnika u Podhum kod Livna nakon čega biva imenovan vikarom na Gorici. U lipnju 1983. imenovan je župnikom u Čukliću odakle ponovno odlazi za vikara na Goricu, te kapelana u Ljubunčiću i u Podhumu. Od 1992. godine na Gorici je član samostanske obitelji sve do smrti. Svetu misu zadušnicu je u ponedjeljak, 6. svibnja predvodio biskup fra Marko Semren u crkvi samostana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Prigodnu propovijed je uputio provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, te je nakon svete mise predvodio sprovodne obrede na groblju sv. Mihovil na Gorici.

16. 6. 2004. – fra Pero Jurišić 22. 6. 2005. – fra Marko Štekić 29. 6. 2009. – fra Valerije Stipić

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! 58 svjetl ori jeci . ba

21. 6. 2010. – fra Franjo Stjepanović 22. 6. 2013. – fra Slavko Babij

Književnost bosanskih franjevaca

Lekcionar fra Ivana Bandulavića Samo dvije godine nakon što je fra Matija Divković (1611. godine) objavio svoja djela Nauk krstjanski za narod slovinski i Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice i Divice Marije bosanicom (bosančicom), objavljeno je i prvo djelo bosanskih franjevaca na hrvatskome jeziku – latinicom. y Ivo PRANJKOVIĆ ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

io je to dosljednom ikavicom pisan lekcionar fra Ivana Bandulavića objavljen 1613. godine, također u Veneciji kao i spomenuta Divkovićeva djela, pod u to vrijeme uobičajeno dugačkim naslovom Pištole i evanđelja priko svega godišta novo istomačena po razlogu Misala Dvora rimskoga. Dosadašnja od mnozih pomanjkanjih očištena i sa svimi koja dosad u slovinski jezik manjkahu s velikom pomnjom istomačena i virno prinesena. V Bnecih, 1613. Fra Ivan Bandulavić rođen je u Uskoplju (odnosno u Gornjem Vakufu) najkasnije 1591. godine, a umro sredinom 17. stoljeća. Pretpostavlja se da je osnovno školovanje završio u fojničkom samostanu te da je nakon toga filozofiju i teologiju studirao u Bolonji. Kao svećenik djelovao je u Bosni i Dalmaciji, a neki proučavatelji njegova djela spominju i Srbiju. 60 svjetl ori jeci . ba

Bandulavićeva knjiga Pištole i evanđelja jedno je od najvažnijih i najčitanijih djela nastalih među franjevcima Bosne Srebrene. Ono je prerađeno i dopunjeno izdanje najstarijega hrvatskog lekcionara Bernardina Splićanina iz 1495, ali je utvrđeno da se Bandulavić najvjerojatnije nije služio tim izdanjem, nego onim koje je, također u Veneciji, objavio Benedikt Zborovičić 1543. godine. U odnosu na prethodna izdanja Bandulavićev se lekcionar odlikuje time što su u njemu objavljeni neki obredi i blagoslovi, nepromjenjivi dijelovi mise, tekstovi svih prefacija te pjesme Pisanca za Božić, puno poznatija pod naslovom U se vrime godišta, i Pisanca mrtvačka. Bandulavićev lekcionar postao je u međuvremenu izrazito popularan i tiskan je čak u dvadesetak izdanja. Zadnje izdanje (zapravo pretisak) toga djela objavljeno je u Njemačkoj 1997. godine (Böhlau Verlag, Köln Weimar Wien) u izdanju vrijedne njemačke slavistice

Elisabeth von Erdmann, vrlo dobre poznavateljice starije hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti. Osim lekcionara u novije vrijeme utvrđeno je da je Bandulavić ostavio u rukopisu još jedno djelo (iz 1606. godine) o kojemu je u Godišnjaku Instituta za jezik i književnost u Sarajevu 1987. godine izvijestio kolega Pavao Knezović u tekstu s naslovom Bandulavićev rukopis. O jeziku Bandulavićeva lekcionara opsežno je i vrlo obaviješteno pisala kolegica Darija Gabrić-Bagarić (v. Jezik Ivana Bandulavića, bosanskog franjevca XVII. vijeka, Sarajevo, 1989), a u novije vrijeme i fra Miro Vrgoč u časopisu Bosna franciscana za 2001. godinu (br. 14) u članku pod naslovom Fra Ivan Bandulavić – život i djelo. U predgovoru Pištolama pod naslovom Štiocu razboritomu Bandulavić, između ostaloga, piše i sljedeće: „počeh s pomoću Božjom u Bolonji pisati prid rečene pištole i evanđelja ispravljajući ona koja se u Staromu štavu od zgora rečenih štampalac zgodila bihu pomanjkanja i ona koja na vele mista k novomu misalu ne prilikovahu na put privodeći, nadodajući više pištola i evanđeljih koja slovinskim jezikom dosad izgovorena ne bihu, mnoge stvari druge za parokijane potribne”. U nastavku toga predgovora Bandulavić napominje „da će mnozi s kojim godi razlogom protiva ovomu pisanju dignuti se jere koliko ljudi toliko ćudi, reklo se je, niki govoreći nije pravo i virno prinosenje, a niki nije izborito i plemenito govorenje, a druzi da su riči (ako ukloni Bog) s turskim ali drugim neznanim jezikom mišane, a mnogi da ortographia aliti postavljenje slova brez opaza i prava suda postavljena jest”. Bandulavić posebno ističe kako u pisanju „slovinskih” riječi latinskim pismom (tj. latinicom) nije imao uzora, pa zato „budući ne samo trudno da vele mučno latinskimi slovmi naše domaće

Svijet fotografije

y Dijana MUMINOVIĆ dijana.mumin@gmail.com Poseban fotografski glas Zaustavila sam auto – desno od mene je red procvjetalih stabala koja kao da svijetle od sunca. A točno u sredini livade trčkaraju dvije djevojčice. Uskoro se penju na jedno od stabala i pružaju jedna drugoj ruku. „Ovo je raj na Zemlji”, govorim kolegici, izlazim iz auta i bilježim ovaj trenutak. Nakon što sam to fotografirala, shvatila sam da je između moga života i fotografije tanka crta. Jer ono što sam ja osjećala i ono što je učinilo da se zaustavim upravo ovdje, što mi je oduzimalo dah, upravo je to postalo i fotografija koja govori o meni samoj. To je zapravo fotografski stil po kojemu nas drugi prepoznaju. Fotograf Andsel Adams tako je prepoznatljiv po svojim crno-bijelim fotografijama planina. To je njegov stil.

62 svjetl ori jeci . ba

Dakle, kako bismo se u masi razlikovali od drugih, potreban nam je vlastiti stil. To će biti naš glas koji vrišti i govori svijetu – to smo mi! Poseban stil izražavanja Sjećam se kako bi me, još kao djevojčicu, moja baka kad bi napravila kolač, zamolila da odnesem dio susjedama. Ponekad bi mi to bilo mrsko, ali bih svaki put otrčala da im odnesem bakin kolač. Bio je to njezin poseban način da ljudima u njezinu životu kaže koliko ih voli. S druge strane, moja susjeda nije imala običaj slati djecu. Ona bi kad napravi kolač, pozvala svoje bližnje da dođu u njezinu kuću. Postoji još mnogo načina kako ljudi pokazuju svoje emocije koje potom pretvaraju u akciju. One odjednom postanu

Skupljajući zalaske sunca

Obveze, prava i dostojanstvo y Elvira KOIĆ

sihijatrija je medicinska disciplina u kojoj se često propituju ljudska prava, primarno u kontekstu zaštite prava pacijenata. O medicinskom osoblju i zaštiti njihovih prava također se raspravlja, doduše vrlo rijetko, uglavnom kada se dogodi neki incident. Medicinsko osoblje uglavnom ima obveze i odgovornost. Uobičajeno su sva „prava” direktno proporcionalna s preuzetim obvezama i odgovornostima, što znači da što se više obveza i odgovornosti preuzima, poštuje i ispunjava, veća su i prava. U skladu s tim bi se trebalo i ponašati. No, kako tko, kako gdje i kako kada... Općenito je tako i inače s ljudskim pravima. O njima se promišlja uglavnom nakon neke situacije kada se grubo krše. Inače se može steći dojam kao da postoje samo kao neki filozofsko-sociološki koncept, iako su itekako konkretna. Ljudska prava su svojevrstan okvir. Ona su utemeljena u ljudskom dostojanstvu i čine posebnom ovu civilizaciju. No, vremena su takva da se počesto susreću osobe koje kao da imaju samo „prava”, a obveze i ne doživljavaju niti propituju. Najčešće se to događa u radnim sredinama, sve češće u školi, a nerijetko i u zdravstvu. Npr. kada se čuje rasprava o obvezi čuvanja svoga i tuđega zdravlja? Vrlo rijetko. Nešto malo u kontekstu borbe protiv pušenja u pasivne štete zbog duhanskoga dima. Sve ostalo je samo na razini kojekakvoga 64 svjetl ori jeci . ba

savjetovanja o zaštiti zdravlja. A gdje su obveze i odgovornost? Dostojanstvo se također rijetko spominje, iako je ono srž cijele priče. „Opća povelja o ljudskim pravima, Ujedinjenih naroda” počinje riječima: Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima. Dostojanstvo je unutarnji i istovremeno socijalni zahtjev za vrednovanjem i poštovanjem koji pripada svakom pa i nerođenom i mrtvom čovjeku, urođeno je i ne može se izgubiti. Poštovanje dostojanstva čovjeka znači stalno ga respektirati kao osobu i izostaviti sve što mu šteti. To znači da je čovjek subjekt, a ne objekt u življenju svoga života. Dakle, objektivno dostojanstvo je neotuđivo, bitno, specifično je ljudskom biću i definira ga začeće i rođenje čovjekom, ono je u srži ljudskoga života, ono znači čovječnost, „biti čovjek”. Ne može se reći „taj je život izgubio svako dostojanstvo” jer je to jednostavno nemoguće. Život čovjeka sam po sebi uključuje dostojanstvo. Dostojanstvo je i subjektivno, osjeća ga svatko za sebe, kao dio procjene tzv. svoga bitka ili kvalitete života, pa se ne može odlučivati i činiti u ime drugoga, niti „u ime ljudskog dostojanstva”. Nije ono neki privid, dostojanstvo je činjenica. Dostojanstvo je bit naše duše, a ne samo potreba. Ono se na subjektivnoj razini doživljava kao „čast”, specifična kategorija

koja pokriva različite vrijednosti koje osoba u sebi inkorporira s obzirom na podrijetlo (obiteljska čast), pripadnost nekom narodu (nacionalna čast), pozitivne moralne vrijednosti (moralna čast), spolnu biološku određenost (spolna čast) i tako dalje. Čast u užem smislu odnosi se na pravo svakoga čovjeka na osobni osjećaj vrijednosti, a čast u širem smislu označava pojam „ugled”, tj. poštovanje koje pojedincu ili nekoj organizaciji pripada na osnovi postojanja i socijalne funkcije u nekoj profesiji, pozivu, društvenoj sredini, sportskoj djelatnosti, društveno-političkom životu, a stječe se ponašanjem i pozitivnim rezultatima. Ključno je da se ugled stječe, nije dan sam po sebi, kao čast. Oboje su objekt zaštite u pravnim propisima svih zemalja. Tako je i s ljudskim pravima. Jedan od primjera obrane tih prava su rasprave o prisilnom psihijatrijskom liječenju, abortusu, suicidu ili o eutanaziji, laboratorijskoj prokreaciji, manipulacijama genima, „u ime zaštite ljudskih prava” i „u ime ljudskog dostojanstva”, subjekta ili objekta. Ljudska prava posjeduju svi ljudi od svojega rođenja u čovječjem obliku u zajednici ljudi. Zagarantirana su svima zbog samoga postojanja, urođena su, prirodna i neotuđiva, ne mogu biti nikome oduzeta i moraju biti pravno zagarantirana od strane društvene zajednice. Naše zajednice u kojima živimo, počevši od obitelji, uže i šire socijalne sredine, sela ili gradova do država i svjetskih zajednica, legitimirane su prije svega osiguravanjem različitih prava za one koje ih čine, za ljude, ljudskim pravima. Upravo borba za osiguranje i preuzimanje obveza za očuvanje ljudskih prava čini neku zajednicu „civiliziranom”. Ili ne. Razlučujemo tri osnovne skupine ljudskih prava. Prva čine osobna prava: na život, dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti. Drugu skupinu čine građanska prava, politička i civilna, prava na jednakost

Polja i visoravni – TIČEVSKO POLJE

Značajno lovište zapadne Bosne Tičevsko polje smješteno je u zapadnoj Bosni, između planine Šator na jugoistoku i Jadovnika na sjeverozapadu. Dugo je oko 5 km, a široko na najširem dijelu oko 2,5 km. Ubraja se u skupinu kraških polja, a primarno je nastalo spuštanjem ledenjaka s planine Šator. y Dalibor BALLIAN ballian.dalibor

samom polju nalazimo dva manja naselja, Malo i Veliko Tičevo, uz veći broj samostalnih stambenih objekata razbacanih uzduž sjeverne strane polja. Samo polje nalazi se na oko 1000 m nadmorske visine, a oko njega se nalaze manji brežuljci koji dosegnu i od 100 do 150 m iznad polja. Sama površina polja značajno je ravna, što je posljedica dugotrajnoga kretanja ledenjaka, ali i kasnije kultivacije polja. Polje presijeca cesta cijelom dužinom polja, a dijeli ga na dva jednaka dijela. U klimatskom pogledu polje je vrlo zanimljivo jer je na zapadnom i južnom dijelu jak utjecaj Mediterana, a na 66 svjetl ori jeci . ba

sjevernoj i istočnoj strani prevladava tipični kontinentalni klimat zbog hladnih zračnih masa koje se spuštaju sa Šatora. Najveći utjecaj Mediterana osjeti se na zapadnom dijelu polja gdje dopire topli zrak preko Grahovskoga polja. Razlog tomu je i nevelika udaljenost polja od mora koja iznosi samo 100 km te topli zrak koji dolazi iz pravca Knina koji ljeti podiže temperature, ali i zimi ublažava minimume. Kada je u pitanju količina padalina, ona se kreće preko 1100 mm te pokazuje da u polju postoji dovoljno vlage tijekom cijele godine. Velik postotak padalina u vidu je snijega, kojim polje

obiluje u zimskom razdoblju. Dužina vegetacijskoga razdoblja iznosi oko 180 dana godišnje. Kada su u pitanju vjetrovi, dominiraju zapadni i južni, a iznad polja se formira i poznata kninska bura koja nosi hladni zrak k moru. Kako je polje okruženo planinama koje su bogate divljači, samo polje značajno je lovište grahovskoga kraja. Stanje divljači iz godine u godinu se poboljšava jer su životni uvjeti jako dobri te se divljač razvija. Od zaštićene dlakave divljači ondje obitavaju mrki medvjedi koji se u polju mogu primijetiti i tijekom dana, a povremeno u polju nalazimo i običnoga jelena, ipak u

Franjevačka obitelj: Frama Bosne Srebrene

Družba vedrih ljudi y Marina JURIĆ

ves Ivonides u svome djelu Vječni zaljubljenik o Franjinim prvim drugovima i širenju kaže: „Te Božje siromahe i skitnice povezivat će neka nadljudska radost, prijateljstvo i bratstvo. Bit će to zajednica ljudi koji se istinski vole, jedan drugoga osjećaju, jedni druge ljube. (...) Jednostavnost, prirodnost, vedrina, neka čudna bezbrižnost, koja će koji put prijeći u neodgovornost, prostodušnost koja graniči s naivnošću, sve do granice gluposti, bez obzira na položaj koji zauzimlju, na kulturu koji su stekli, eto takvi će uvijek ostati i po tome se od drugih razlikovati. Družba vedrih ljudi koje nikakva pravila ne mogu posve okovati, ptice slobode, lutaoci koji pristupaju svakomu, voljni pomoći svakomu i izgrditi svakoga, ljudi koji vole svijet i sva Božja stvorenja. Možda je to obrazloženje tajne kako su se tako brzo i korijenito ucijepili u narod, postali njegov sastavni dio u mnogim krajevima svijeta.” Ovim je riječima zgodno započeti tekst o Franjevačkoj mladeži (Frami) koja 24 godine djeluje na području sedamstoljetne Bosne Srebrene. Sasvim je logična i ne čudi činjenica što se iz duboko ukorijenjene franjevačke tradicije među vjernicima u Bosni javlja i Frama koju, prema Statutu, čine mladi katolici pozvani od Duha Svetoga u svojim bratstvima živjeti Evanđelje u svjetlu poruke svetoga Franje Asiškoga. Frama djeluje u okviru Franjevačkog svjetovnog reda i obuhvaća mlade u razdoblju od 14. do 30. godine života. 68 svjetl ori jeci . ba

Jednostavnost, prirodnost, vedrina, neka čudna bezbrižnost, koja će koji put prijeći u neodgovornost, prostodušnost koja graniči s naivnošću, sve do granice gluposti, bez obzira na položaj koji zauzimlju, na kulturu koji su stekli, eto takvi će uvijek ostati i po tome se od drugih razlikovati Framaši su mladi koji su odlučili dublje zaviriti u svoj život, tražiti smisao postojanja i usmjeriti život prema pravim vrijednostima. Prepuštajući „kormilo” svoga života u Božje ruke nastoje rasti i živjeti Evanđelje uz pomoć franjevačke obitelji. Biti framaš znači biti osjetljiv za drugoga, staviti potrebe drugoga ispred svojih potreba, služiti Bogu preko braće i sestara ili kako sveti Franjo jednostavno kaže: „Ne samo sebi živjeti, nego drugima koristiti!” Framaš je osoba koja svojim životom slavi Gospodina, osoba koja donosi radost i nadu, koja brine za sva Božja stvorenja, nosi i izgrađuje mir, misli i djela usklađuje s Kristom i

njegovom riječju i na koncu osoba koja je Njegov svjedok u ovome svijetu. Kao i svaki drugi ozbiljni pokret, Frama ima svoju organizacijsku strukturu koja je dalje usmjerava u produbljivanju poziva. Najviša tijela Frame su Nacionalno vijeće i Nacionalna skupština, zatim slijede Područno vijeće i Područna skupština, te mjesna bratstva Frame po župama kao baze cijele strukture, kao osnovnog mjesta konkretnog življenja i djelovanja u franjevačkom duhu. Sva mjesna bratstva na jednom području čine područno bratstvo. Naše područno bratstvo Frame Bosne Srebrene broji 34 mjesna bratstva s ukupno oko 1200 framaša. Područno vijeće čini šest vijećnika i duhovni asistent. Projekti Frame Mjesna se bratstva ili njezini predstavnici kroz projekte Frame Bosne Srebrene tijekom godine imaju priliku nekoliko puta susresti, razmijeniti iskustva i učiti te naučeno prenositi u svoja mjesna bratstva i obogaćivati cijelu župnu zajednicu. Na početku godine održava se Područna skupština koju čine Područno vijeće, mjesni predsjednici te po jedan zastupnik svakog mjesnoga bratstva. Na Skupštini se čitaju izvještaji o radu mjesnih bratstava i područnoga bratstva, a svake druge godine Skupština je izborna te se bira novo Područno vijeće. U veljači i listopadu održava se Franjevačka škola animatora čiji je cilj osposobiti framaše za vođenje tjednih susreta Frame u njihovim mjesnim bratstvima, dati im prijedloge, ideje i znanja za animiranje. U svibnju Područno vijeće organizira susret za najmlađe s franjevačkih župa iz cijele Provincije, a to su ministranti. Susret ministranata ili Framin uključuje preko 400 ministranata. Svi se navedeni projekti održavaju u Konviktu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom koji je zbog toga dobio naziv „Kuća Frame”.

Roditeljima i djeci

n e c u i v k Biti u cr

y s. Jelena ANTOLOVIĆ

a okupiti na dvije poU lipnju ćemo se u crkvam vo i blagdan omiljesebno velike proslave: Tijelo Na svetkovinu Tijenoga nam sveca sv. Antuna. crkvi, Presveto Tijelo lova, ono najsvetije u našoj ve. Svečano se nosi Isusovo izlažemo i izvan crk nja da se naša crkveulicama mjesta i daje do zna crkve, nego prenonost ne zatvara unutar zidova svećuje ga. Jednako si na svakodnevni život i po Ante valjda neće biti tako ni na blagdan svetoga na pobožnosti i svenitko od nas da ne sudjeluje čudesan način ostaje toj misi. Taj svetac nam na vremeno utječemo i na prvom mjestu i ako se po zaštitnik od ranodrugima, ali sveti Anto ostaje jetuju kad se uplaše ga djetinjstva (majke nas zav mladosti (za ispite), ozbiljnije bolesti), tijekom im brigama pa ga na u prvim bračnim roditeljsk jim nevoljama. kraju zazivaju i starci u svo vrijeme primanja S druge strane, iza nas je pričest i krizma. Na u kojemu se proslavila prva i prijateljskim družemnogim našim obiteljskim su se proslave u crkvi njima raspravljalo se koliko in. Želja nam je najodvile na dostojanstven nač i proslavljaju drukčije češće da se sveti sakrament djece i mladih koji su od ostalih proslava na dobro sveta koju su primiupravo sakrament primili. Po koji slave i kada se li ostavi trag na njima i svima ostane one posvete vrate iz crkve i puno duže. Da u našem okruženju, koju tako rijetko primamo nas. Običnu zabavu da oplemeni i primatelja i ovakvo nešto događa možemo imati bilo kada, a češće: jesu li haljine se jednom. Raspravlja se naj i ima li smisla nositi u krizmanica bile pristojne kte na svetoj krizmi? visoke pete te imati duge no zmaju napiti sa svojim Trebaju li se dečki koji se kri su sada odrasli i sl.? kumom kako bi pokazali da ko voli i s jakom Iako znamo da nas Isus jedna geliranim noktima, šminkom na licu i s dugim

70 svjetl ori jeci . ba

umjetnim trepavicama ka o i one bez imalo šminke i s odjećom od vrata do poda i da mu je draže čisto i dobro srce, ipak on i odrasliji osjete da tu nešto nije u redu. Veliko do tjerivanje služi nam da budemo u centru pozorn osti. U crkvi nije mjesto za privlačenje velike pozo rnosti na sebe. Na prvu gledajući, ovakvo govorenje mladim ljudima danas, a i mnog im odraslima, izgleda kao sitničarenje i cjepidlač enje. Jer, pored tolike nevolje u svijetu kada ubrza nim tempom izumiru biljne i životinjske vrs te, kada oko nas mala djeca obolijevaju od boles ti koje se tek otkrivaju, kada svakodnevno strepim o od nekoga ponovnog rata i velikih vremens kih nepogoda... Tko se u takvom vremenu bavi fin esama kao što je pristojno odijevanje u crkvi i zašto? Je li to presitno spram tolikih velikih pro blema? Da bismo utjecali i na velike svjetske probleme, moramo se odgaj ati koračajući pomalo k zrelosti. Često ponavlj amo roditeljima beba da provode puno vremena s njima jer se te slatke godine više neće vratiti . Već u drugoj godini, kada dijete prohoda i po čne govoriti, kreću intenzivno učenje i nestašlu ci. Roditelji se u trećoj godini djetetova života po čnu pitati imaju li zbilja i drugi ovakvih problema sa svojom djecom, je li moje najgore i gdje griješim . S četiri ili pet godina roditelji osjete prvi žal na puštanja gnijezda kada djeca radosno ostaju cijeli dan u društvu vršnjaka u vrtiću i u igri. Nagovje štaj rastanka, jednom kada se skroz osamostale, početak je velike, nerijetko grčevite, borbe usm jeravanja na pravi put. Kada nam se kao stručnja cima roditelji obraćaju za savjet, najviše vremena provodimo u slušanju i ohrabrivanju. Zaključak se uglavnom svodi na savjete ustrajte u dosljednost i i ne činite ništa umjesto djeteta što ono može sam o.

Kruh svetog Ante Dan Kruha sv. Ante 2019. Ovogodišnja proslava Dana Kruha sv. Ante bit će upriličena u nedjelju, 9. lipnja 2019. godine u župama Bosne Srebrene, pod geslom Pokrenimo se i činimo dobro zajedno. Organizatori tom prilikom pozivaju sve prijatelje i ljude dobre volje da se odazovu na ovu humanitarnu akciju: „Svi ćemo jednoga dana trebati nečiju pomoć. Zato je dobro da se već danas pogledamo u vlastito ogledalo, tj. ljude s kojima živimo i pružimo im ruku utjehe, ohrabrenja, lijepu riječ i svoj mali prilog kao znak spremnosti da jedni drugima ponovno postanemo brat, sestra, prijatelj, otac i majka, kao jedna velika i skladna obitelj.” Humanitarno-karitativna organizacija Kruh sv. Ante, sa svojim djelatnicima i suradnicima, svakodnevno skrbi za više tisuća najsiromašnijih građana naše domovine Bosne i Hercegovine. Stoga pozivaju na sudjelovanje ove kampanje za ljudsku dobrotu i ljubav: „Podijeli-

72 svjetl ori jeci . ba

mo svoja duhovna i materijalna dobra s ljudima u potrebi kako bi ih sačuvali za vječnost i svoju vjeru potvrdili djelima.” Svoje darove za pomoć siromašnima možete uplatiti na sljedeće načine: Uplate iz BiH: UniCredit Bank d.d.

3383202267235329 (za uplate iz BiH) Uplate iz inozemstva: UniCredit Bank d.d. IBAN: BA39 3383 2048 9299 3804 SWIFT: UNCRBA22 Paypal račun: https://www.paypal.me/kruhsvetogante

Humanitarna akcija „Za topao dom” Početkom ove godine HKO Kruh sv. Ante pokrenuo je humanitarnu akciju kojom bi osigurao sredstva za izgradnju toaleta u kući jedne obitelji u potrebi. „Do sada smo vrijedno radili na prikupljanju materijalnih i novčanih sredstava. U tome su nam mnogo pomogli volonteri koji su izdvoji svoje vrijeme kako bi animirali firme i ljude na činjenje dobročinstva i solidarnost s ovom obitelji koja treba našu pomoć. Kucali smo na mnoga vrata, studenti su pokrenuli akciju prikupljanja novčanih sredstava na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Zajedno sa srednjoškolcima iz udruge Lokalni tim Breza, Asocijacije srednjoškolaca u BiH provedena je akcija prikupljanja sredstava u Brezi”, poručuju organizatori. Nakon što je izvođač radova izašao na teren, napravljen je plan za izgradnju kupaonice i izrađena je specifikacija potrebnog materijala kao i troškovnik.

Do danas su se mnogi dobročinitelji i tvrtke odazvale pozivu HKO Kruh sv. Ante. U akciju se uključila i Općina Kiseljak. Stoga se djelatnici u ime obitelji koja je u potrebi srdačno zahvaljuje. Prema izvještaju HKO Kruh sv. Ante do danas je prikupljeno oko 3000 KM, što nažalost nije dovoljno. „Nadamo se da ćemo u skorije vrijeme uspjeti prikupiti dovoljno sredstava kako bi ovu akciju uspješno završili. Pozivamo vas još jednom dobri ljudi, da se priključite humanitarnoj akciji i da zajednički, pomognemo uspjeh ove akcije” ponovno ističu iz HKO Kruh sv. Ante. Svoje darove i dalje možete uplatiti na jedan od brojeva računa Humanitarno-karitativne organizacije Kruh sv. Ante, uz istaknutu svrhu uplate „Za topao dom”. Za više informacija o ovoj humanitarnoj akciji kontaktirajte nas putem e-maila: kruhsvante@gmail.com ili na brojeve telefona 033 728 869 i 033 728 860

Podrška Općine Novo Sarajevo Općina Novo Sarajevo i ove godine, iznosom od 10.000 KM, nastavlja sufinancirati pripremu toplih obroka u pučkoj kuhinji Kruha sv. Ante i implementaciju projekta Jelo na kotačima. U sklopu ovoga projekta djelatnici Kruha sv. Ante svakoga dana dostavljaju topao obrok bolesnim, starijim i nepokretnim osobama na njihova vrata. „Smatramo ovaj projekt od iznimnog značaja za naše korisnike jer osim

IZ PR VE

250 EUR 50 EUR

E E •

NT UH

usmjerena na pripremu toplih obroka i konzervirane hrane za korisnike pučke kuhinje Kruha sv. Ante. „Sve je više osoba koji nam se obraćaju za pomoć u hrani. Kako bismo mogli svima pružiti pomoć i nikoga ne

OĆ

200 HRK 150 HRK 350 HRK 300 HRK 300 HRK 200 HRK

Financijska pomoć Općine Centar Općina Centar i ove je godine izdvojila određeni novčani iznos za pomoć u radu pučke kuhinje Kruha sv. Ante. Ova sredstva, uznosu od 4000 KM, od iznimnog su značaja za projekt i bit će

Za akciju „Za topao dom” Džekos d. o. o. 300 KM

Dobročinitelji KSA Zagreb Davor Borošak, Zagreb 800 HRK Rafael Romić, Zagreb 1.400 HRK Transaktor, d.o.o., vlasnik Igor Bungić 400 HRK Domagoj Brčić, Zagreb 4.440 HRK Dragica Tolić, D.d Selo 1.500 HRK Ljubko Ladan, Baderna 500 HRK Irena Žužić, Krk 1.000 HRK Luka Jerković, Karlovac 1.000 HRK Mladen Zečević,

Drežnik Brezovički Marica Stegić, Tisno Marija Miljanović, Čilipi Hrvoje Zovko, Osijek Branko Vonić, Pakrac Marija Baković, Zagreb Marko Petrušić, Purmerend, Nizozemska Ilija i Kata Pranjković

Za pučke kuhinje Kanton Sarajevo 7.363 KM Općina Novo Sarajevo 10.000 KM Općina Centar Sarajevo 4.000 KM Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Ermin Kazić, Sarajevo 20 KM

• HKO

Za projekte Kruha sv. Ante Pero Mrvelj, Zürich 3.361,50 CHF Sprofondo, Italija (za kućnu njegu) 1.990 EUR HKM Klagenfurt 1.107 EUR HKM St. Pölten 985 EUR S.P.E.S., Belgija 1.000 EUR Udruženje poslodavaca u Federaciji BiH 1.000 KM Ljilana Nikolić, Zürich 300 CHF Darko Marin Sučić 500 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM N. N. 20 KM T. N. 20 KM Marko Cvitanović 10 KM

SVE TO

vratiti gladna, potrebna nam je pomoć dobročinitelja. Stoga smo iznimno zahvalni Općini Centar za dobivena sredstva i kontinuiranoj podršci u provedbi projektnih aktivnosti i brizi za potrebite”, poručili su iz HKO Kruh sv. Ante.

usluge pružanja hrane, iskoristimo uvijek vrijeme za razgovor s korisnicima i trudimo se da im osmjehom i toplom riječi uljepšamo dan”, poručuju djelatnici ove organizacije i dodaju: „Od srca se zahvaljujemo Općini Novo Sarajevo za solidarnost i brigu za ljude u potrebi. Zahvaljujemo se za financijsku pomoć i podršku u provedbi projekta i nastojanju da zajedno doprinesemo poboljšanju kvalitete života osoba u potrebi.”

l i p a n j 2 019.

Kap dobrote Dobročinitelji za lipanj 2019. Za Fond Kap dobrote Stipo Breljak, Švicarska Ilija Stipić Jajce Mara Ćosić, Njemačka Vera Salapić, Sarajevo

100 CHF 50 KM 200 EUR 100 KM

Za Patrika Ivanovića Darko Dodig, Gradac n. m. 400 HRK Za Ljiljanu Krajnc Darko Dodig, Gradac n. m. 400 HRK

Za Tamaru Starčević Darko Dodig, Gradac n. m. 400 HRK

Za HKO Kruh sv. Ante Ilija Antolović, Njemačka

Leonita Gabrić (rođ. 2008.) iz Travnika boluje od rijetke bolesti Ollier, vrste tumora koja zahvaća kosti. Bolešću joj je zahvaćena desna noga, koja je u cjelini kraća za 8 cm, pa je stoga primorana na teške operacije u inozemstvu. Posljednjih godina liječi se u Beogradu, gdje je u nekoliko zahvata operirana. Liječnici osim tretmana protiv bolesti Ollier provode metodu liječenja Ilizarovim aparatom i bioaktivnim iglama, kojima se regulira dužina noge. Trenutno je na liječenju u Beču. Njezina majka Vedrana poručuje: „Ja kao majka molim sve dobre ljude za pomoć. Unaprijed vam se zahvaljuje cijela moja obitelj.”

Liječnici su savjetovali da tijekom školske nastave bude u nazočnosti majke, zbog rizika od epileptičkih napada. Koristi se invalidskim kolicima s visokom poleđinom, nosi ortopedske cipele i okovratnik zbog nepovoljnog položaja tijela. Lijekove koje Tamara koristi plaća njezina samohrana majka.

Tamara Starčević (rođ. 2002.) iz Sarajeva boluje od teške miokloničke epilepsije, poznate kao Dravet sindrom. U posljednje vrijeme ima gotovo svakodnevne napade koji se javljaju i tokom spavanja i u budnom stanju. Unatoč redovnim kontrolama u zemlji i inozemstvu, bolest nije stavljena pod kontrolu. 76 svjetl ori jeci . ba

50 EUR

Patrik Ivanović (rođ. 2001.) iz Žepča ima urođenu srčanu manu – komorni defekt septuma. S godinu dana života urađena mu je kateterizacija, tijekom koje je došlo do komplikacija te je ostao bez kisika i njegov mozak je trajno oštećen. Danas ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Kardiolog mu je preporučio lijek Tracleer, no nažalost, njegovim je roditeljima nemoguće nabaviti ovaj lijek. Svakodnevno koristi lijekove za koje roditelji izdvajaju oko 400 KM mjesečno i često je po bolnicama zbog upale pluća. Patrikovi roditelji kažu: „Nastojimo mu priuštiti sve što je potrebno da proživi što kvalitetniji život koliko je to moguće.

Marija Kustura, Hrvatska

160 HRK

Za Leonitu Gabrić Darko Dodig, Gradac n. m. 400 HRK OŠ "Fra Jeronim Vladić" (III. i IV. razred i učiteljica Marina Malekin) 185,30 KM

Zahvaljujemo svima koji su do sada pomagali i onima koji žele pomoći.” Ljiljana Krajnc (rođ. 1970.) je 100 % invalid, a 2009. u Italiji joj je dvaput transplantirana jetra. Otpuštena je iz bolnice u Padovi uz hipeproteičku dijetu, a trenutno se liječi na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu. Preporučen joj je lijek Hepsera, kako bi sve parametre držala pod kontrolom. Lijek u Bosni i Hercegovini nije na esencijalnoj listi, a u inozemstvu košta 2400 KM. Uz mjesečna primanja invalidnine u iznosu od 110 KM Ljiljana ovaj lijek ne može primati redovno. Samo uz pomoć dobročinitelja moguće je povratiti njezino teško zdravstveno stanje. Ljudima dobre volje poručuje: „Iskreno se nadam da ću zahvaljujući vama za naredni period prikupiti sredstva za lijek. Veliku zahvalnost za pomoć dugujem Kruhu svetog Ante i Svjetlu riječi, na humanosti i darivanju.” Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! Mt 25,45

y fra Juro MARČINKOVIĆ

Tratinčica lat. bellis perennis

U narodu je zovu „sunčeva nevjesta” jer joj se cvjetovi okreću prema suncu od istoka prema zapadu, kao u suncokreta. Latice se otvaraju čim ih sunce obasja, a zatvaraju čim sunce zađe. Po kršćanskoj predaji, njezini su cvjetovi nikli iz suza Marijinih, koje je prolila u bijegu za Egipat. Simbol je predanosti, ljubavne vjernosti i skromnosti. Kaže se da tratinčica označava nevinost. Cvijet je posebno bio zastupljen u viktorijansko doba kada je mladić djevojci koju je htio zaprositi prvo darivao tratinčice. Neki običaji su i danas prilično rašireni, posebno kada djevojke kidaju latice i proriču vole li ih ili ne vole voljene osobe. Tratinčica je mala zeljasta trajnica s loptastim listovima u prizemnoj rozeti, između kojih rastu bezlisne stabljike, do 20 cm u visinu, s po jednom cvjetnom glavicom. Cvate gotovo cijelu godinu, čim okopni snijeg pa sve do kasne jeseni. Raste u cijeloj Europi, Maloj Aziji, a proširena je u Sjevernu Ameriku, Novi Zeland i Australiju. Sva navedena narodna imena vrlo dobro karakteriziraju tu lijepu i ljekovitu biljčicu. Tratinčica uglavnom raste po gaženim travnjacima, tratinama, a njezin ljupki izgled opravdava i ostale narodne nazive. U većim količinama naći ćemo je po livadama i voćnjacima gdje je možemo skupljati za ljekovite pripravke. Ljekovita svojstva i primjena: Rabe se nadzemni dijelovi, koje beremo u vrijeme cvatnje, i sok od biljke. Beru se odvojeno listovi i cvijet, od ožujka

Narodni nazivi: bijelka, carica, dikino oko, drnica, gospodična, gusja ružica, iskrica, jaglikovina, katarinčica, krasuljak, krstnica, latinka, margeta, margetica, ovčica, baba janja

l i p a n j 2 019.

NAŠI POKOJNICI

Stjepan Andrić

(† 2019.) Dana 17. svibnja, u obiteljskom domu u Visokom, preminuo je Stjepan Andrić – Pepo u 86-oj godini života. U kršćanskom braku s Marom Andrić, rođ. Pavić, othranio je šestero djece: sinovi su Pavo, Dragan i Ivica, a kćeri Jagoda, Jadranka i Snježana. Od njih je dobio 12 unučadi i petero praunučadi. Peti praunuk Gabriel rodio se tek nekoliko sati prije Stjepanove smrti. Za života je bio aktivan član vjerničke zajednice koja se okupljala oko samostana sv. Bone i franjevaca u Visokom. Početkom zadnjega rata pojavila se potreba da netko od Visočana pomogne franjevačkoj zajednici održavati vrt i brinuti za stoku. Tada je Stjepan pritekao u pomoć i služio kao samostanski baštovan, dok su sjemeništarci sa svojim odgojiteljima bili u izbjeglištvu. Posebno je prijateljstvo gajio s fra Pavom Vujicom, profesorom njemačkoga jezika u Gimnaziji. Sahranjen je 20. svibnja u gradskom groblju u Visokom, a misa zadušnica je slavljena u samostanskoj crkvi u Visokom. Obrede i svetu misu predvodio je fra Josip Ikić uz koncelebraciju visočkih fratara i svećenika Neokatekumenskoga puta iz Sarajeva. Dragi tata, vjerujemo da uživaš vječno zajedništvo s našim nebeskim Ocem. Izmoli i nama milost blažene i sretne smrti kakvu si sam imao kako bismo i mi na kraju svoga života s Kristom uskrsnuli na vječni život. Tvoja zahvalna djeca

Anto Cvjetković

(† 2019.) U utorak, 23. travnja preminuo je Anto Cvjetković – Tuleša, u 75. godini života. Dragi Anto, hvala ti za svaku molitvu koju si za nas izmolio i sve dobro što si nam učinio. Neka ti Svemogući Gospodin udijeli milost vječnoga života u svom kraljevstvu. Tvoji najbliži

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Marta Matanović

(† 2019.) U petak, 10. svibnja umrla je Marta Matanović, majka fra Petra Matanovića, svećenika Bosne Srebrene. U braku s Nikom Matanovićem rodila je devetero djece, od kojih je jedan sin umro kao dijete. Od ostale četvorice sinova i četiriju kćeri jedan je i fra Petar Matanović, franjevac Bosne Srebrene. Obredi pokopa i sveta misa zadušnica upriličeni su 13. svibnja, na mjesnom groblju Duhovi u Dubravama kod Brčkoga. Fra Petru Matanoviću i ožalošćenoj obitelji izražavamo kršćansku sućut. FIA

Janja Martinović

(† 2019.) Dana 16. svibnja preminula je Janja Martinović, rođ. Lukanović, majka fra Franje Martinovića, svećenika Bosne Srebrene. Pokojna Janja umrla je u 92. godini života nakon duge i teške bolesti. Sveta misa zadušnica slavljena je 18. svibnja u filijalnoj crkvi u Straži kod Tuzle. Sahrani je prethodila misa zadušnica. Našem subratu fra Franji te svoj ostaloj rodbini i prijateljima iskrena sućut. FIA

Fra Mario Crvenka

(† 2019.) U petak 26. travnja, umro je svećenik i franjevac Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, teolog, kemičar, biolog, pjesnik i prirodoslovac fra Mario Crvenka. Vladimir Mario Crvenka, rođen 1944., gimnaziju je završio u Našicama. U Rijeci i austrijskom Schwazu studirao je teologiju i filozofiju, a potom je 1970. godine zaređen za svećenika. U Innsbrucku je doktorirao biokemijske znanosti 1977. Nekoliko je godina službovao u Njemačkoj i bio docent na

Odjelu za kemiju Sveučilišta Koblenz – Landau. Po povratku u domovinu bio je članom franjevačkoga bratstva u Slavonskom Brodu te u Varaždinu. Svoj ovozemaljski život dovršio je u Novom Marofu. U nizu mnogobrojnih medija s kojima je za života surađivao ističemo fra Mariovu suradnju s FMC Svjetlo riječi. U nakladi našega medijskog centra objavljene su dvije njegove knjige – Atlas otrovnoga bilja (1996.) te Predah s Bogom. Misli za svaki dan (II. izdanje 2005.). FMC Svjetlo riječi

Fra Valerije Stipić

(† 2009.) Naš dragi brate, bio si uzor poštenja, skromnosti, neumorne snage i ljubavi prema potrebnima. Uvijek si u našim molitvama i mislima. Tvoji najmiliji S. M. Inocenta Stipić

Kvesić Zora

Mato

(† 2016.) († 2017.) Dragi roditelji, vašim odlaskom ostala je velika praznina u vašim obiteljima. U ime djece i rodbine želim vam mir s Bogom. Kći Katarina

Stjepan Burić

(† 2016.) Dragi naš Stjepane, prošlo je deset godina otkako si nas zauvijek napustio. Tvoja obitelj te čuva u sjećanju i molitvama. S tugom i ponosom čuvamo uspomene na tvoj dragi lik i veselje koje si širio među nama. Tvoja obitelj: mama Kata, otac Anto , sestre Luca s obitelji, Mirjana i Mara, braća Ivan, Tomislav i Krešimir s obiteljima. Počivao u miru Božjem !

HODOČAŠĆE

SV. IVI U PODMILAČJE 2019

Subota, 15. lipnja

Nedjelja, 23. lipnja

Ponedjeljak, 24. lipnja

18.00 Devetnica sv. Ivi Krstitelju

15.30 Pokorničko bogoslužje

6.30 Početak ispovijedanja

Petak, 21. lipnja 18.00 Trodnevnica s molitvama za bolesnike

7.00 Sveta misa 8.30 Sveta misa 11.00 Središnja hodočasnička misa s molitvama za bolesnike