Kulturna i vjerska baština - Stopama Bosne Srebrene (436/437)

vjera

• društvo • kultura

KULTURNA I VJERSKA BAŠTINA

Stopama Bosne Srebrene Godina XXXVII. ◆ broj 436-437 ◆ Sarajevo, srpanj-kolovoz 2019. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

N ATJ E Č A J

Humanitarno-karitativna organizacija Kruh sv. Ante, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, vrši prijem studenata u Franjevački studentski dom GLAVNE ODREDBE Studenti i studentice koji postižu dobre rezultate pri školovanju | Ozbiljnost, kao i uzorno ponašanje tijekom školovanja | Dom je otvoren svim čestitim studentima i studenticama, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i nacionalnu opredjeljenost.

DODATNE ODREDBE Prednost imaju redoviti studenti | Volonterski rad | Socijalne prilike | Talentirani studenti slabijeg imovnog stanja | Djeca bez jednog ili oba roditelja i dr.

NEMAJU PRAVO NATJEČAJA Studenti Univerziteta u Sarajevu sa mjestom prebivališta u Kantonu Sarajevo (osim ukoliko su studenti i studentice koji dolaze iz domova za nezbrinutu djecu) | Stanari Doma iz prethodnih godina koji su izgubili to pravo zbog kršenja Pravilnika o kućnom redu | Studenti koji obnavljaju godinu, Studenti koji su u srednjoj školi imali sniženo vladanje, ocjene: vladanje loše i vladanje dovoljno.

POTREBNI DOKUMENTI Popunjena prijavnica za prijem u Dom (obrazac prijave se nabavlja u Franjevačkom studentskom domu, Zagrebačka 18 ili na web stranici www.kruhsvetogante.com. | Kopija osobne karte ili CIPS potvrda. | Zamolba sa kratkim životopisom. | Uvjerenje od Visokoškolske ustanove o statusu upisa studenta/studentice u akademsku 2019/2020 (da je osoba redovito upisana u akademskoj 2019/2020. godini kao redovna, samofinancirajuća ili vanredna tj. da ne obnavlja godinu), s prijepisom ocjena o svim položenim ispitima (ovjereni obrazac uvjerenja s dotičnog Fakulteta). | Studenti koji ne mogu dobiti ovo uvjerenje do kraja Natječaja kopijom indeksa trebaju dokazati da su redoviti studenti, te da su SVI ispiti položeni, tako da upis u 2019/20 nije upitan, dakle kopija treba sadržavati liste predmeta, kao i položene ispite (ipak studenti koji dostave Uvjerenje od Visokoškolske ustanove da je osoba redovan/na student/ica u akademskoj 2019/2020. imaju prednost). | Za studente koji upisuju prvu godinu studija potrebne su ovjerene kopije svjedodžbi od sve 4 godine i završnog (maturskog) ispita te potvrda ili isprintana rang lista kao dokaz o upisu na fakultet. | Ovjerena kućna lista. | Potvrda o primanjima obitelji (za svakog člana s kućne liste): potvrda o visini zadnje plaće (kopija zadnjeg izreska plaće), kopija zadnjeg izreska mirovine, potvrda o nezaposlenosti (od ureda za zapošljavanje) ili dokaz o nekom drugom izvoru primanja (ovjerena izjava o tome čime se obitelj uzdržava – na primjer socijalne pomoći ili iz nekog drugog izvora prihoda). | Vanredni studenti dostavljaju također Potvrdu o nezaposlenosti. | Potvrdu o stepenu invalidnosti izdanu od strane nadležne Komisije (osobna, za roditelja ili staratelja). | Potvrde ili preporuke od nadležnih osoba i institucija za one koji su obavljali volonterski rad. | Potvrda visokoškolske ustanove o studiranju brata/sestre.

ROK ZA PRIJAVU Prijave za natječaj s potpunom dokumentacijom primaju se isključivo od 15.07. do 15. 08. 2019. godine.

PRIJAVE SLATI NA Franjevački studentski dom, Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo NEPOTPUNE PRIJAVE I PRIJAVE DOSTAVLJENE NAKON 15. 8. NEĆE SE UZETI U OBZIR! Detaljnije informacije možete dobiti na telefon 033 728 869 ili e-mail adresu mladi.ksa@gmail.com | Obrazac prijave možete preuzeti sa web stranice www.kruhsvetogante.com ili izravno u službi Doma. | Komisija za prijem studenata napravit će rang listu primljenih studenata, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči u Domu i na web stranici www.kruhsvetogante.com

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenik gl. urednika Danijel Stanić redakcija

Janko Ćuro, Nikolina Marčić, Danijel Stanić, Anita Tolo redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anita Tolo pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Josip Ikić, fra Miro Relota, fra Janko Ćuro, fra Danijel Nikolić, fra Damir Pavić godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

sadržaj Riječ mistike Nadahnuća Duha Svetoga

15

O radosti življenja Spremni za odmor?

32

Da se ne zaboravi Krizma u ratnom vihoru

37

Pogled u dušu Promatrač iz prošlosti

38

Pogled iskosa Ne propustite sjajnu priliku!

50

Likovna umjetnost Bosne Srebrene Promicatelj umjetnosti

52

Retrospektiva Viđen sam, dakle jesam

56

Svijet fotografije Siluete

62

Epimeteje Protiv turizma

82

28

račun u hrvatskoj

Samotno mjesto Zaborav zraka

42

Razgovor Marko Karamatić Umjetnost u Bosni Srebrenoj živi!

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Marko Stjepanović „Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein.

IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Samostan u Kraljevoj Sutjesci

20

Reportaža Boka Kotorska

„Dika od Hrvata” srpanj-kolovoz 2019.

3

Riječ čitateljima

Pisma čitatelja Bosanska molitvišta

urednik@svjetlorijeci.ba

Pred nama je ljeto i godišnji odmori koji će barem na dva – tri tjedna prekinuti rutinu užurbanoga života. Što najbolje odmara svakoga od nas, stvar je osobnih afiniteta koje usklađujemo s financijskim mogućnostima. Ipak se dogodi da netko prebaci svoje mogućnosti kako bi osigurao zavidan status kako na virtualnim tako i u stvarnim društvenim mrežama što na kraju rezultira samo nepotrebnim dugom i još umornijim duhom. Zato vas u ovom broju revije pozivamo da na To do listu godišnjih odmora upišete nekoliko destinacija koje će blagotvorno djelovati na duh i tijelo. A ni novčanik ne bi trebao osjetiti značajniju promjenu.

Kada smo započeli pisati o kulturnoj i vjerskoj baštini Franjevačke provincije Bosne Srebrene, jedine institucije koja spaja srednjovjekovnu s ovom današnjom BiH, stigao je prilog našega suradnika Ivice Raguža pod naslovom Protiv turizma. Ok, pomislih, različita mišljenja su uvijek dobrodošla.

Nakon što sam pročitao ovaj sjajni prilog, mogao sam samo konstatirati da sam i sam protiv turizma u današnjem obliku. Postao je, u najmanju ruku, uvrnut, neprirodan i štetan. Čovjek ne posjećuje mjesta i stvari kako bi im se divio, kako bi se na trenutak s njima suživio, nego samo kako bi ih nezasitno konzumirao. Tipičan primjer ovoga dogodio se neki dan na Bistriku. Naime, u pročelju crkve sv. Ante nalazi se kip Pietà gdje se vjernici obično pomole i zapale svijeću. Došla su dva mladića i samo se naizmjenično fotografirali s kipom. Sada zamislite finalnu fotografiju koju će objaviti na društvenim mrežama ili pokazati prijateljima: kip majke koja s neizrecivim bolom u grču drži u krilu mrtvo tijelo svoga Sina i od uha do uha nasmijan mladić u šorcu!

Bogu hvala da im još nije palo na pamet da okinu koji selfie s kipom! Eto, to je današnji turizam.

Zato vam preporučujemo da s poštovanjem pohodite neke od samostana i crkava o kojima pišemo. Oni stoljećima nepokolebljivo svjedoče kako su prošli kroz teška vremena, ali su odbijali pobjeći i svoga se odreći.

Pronađite zgodno mjesto i u tišini se stopite s tom zemljom, crkvom, drvetom, brdom i u mislima ćete ugledati generacije i generacije naših predaka izboranih i izmorenih lica, ali u isto vrijeme radosnih i ponosnih jer su učinili sve što su mogli i što je vrijeme od njih tražilo kako bi ovu zemlju i svetinje ostavili nama u nasljeđe kojim ćemo se ponositi, koje ćemo voljeti i s ljubavlju i poštovanjem dijeliti sa svakim čovjekom s kojim nas je Bog posadio na ovom napaćenom i ponosnom tlu. Zbog toga im možemo reći: „Hvala!”

Hoće li to isto moći nama reći buduće generacije?

fra Janko Ćuro, urednik 4 svjetl ori jeci .ba

„Izuj obuću s nogu! Jer tlo na kojem stojiš sveto je tlo.” (Izl. 3. 4-5). Ovaj Svetopisamski citat, odnosno poruka upućena Mojsiju je najsadržajnija definicija prostora kojega označavamo kao molitvište. To je zapravo graničnik prostora molitvišta ili posvećenoga tla.

Tijekom turbulentnih stoljeća duhovni život stanovništva Bosne u vjerskim osjećanjima razvijao se u različitim formama i prostorima. Jedan od njih je skupna molitva na određenom prostoru u otvorenoj prirodi. Neke od njih bile su vezane za određene datume iz vjerskih kalendara i posebno molitve za kišu ili „kišne dove” u islamskom svjetonazorskom prostoru. Ovo je samo kratki osvrt na njegove izražajne forme koje su vezane za prostor, strukturu i namjenu molitve različitih vjera, a koje zbog svoje vremenske potrajnosti i vremenske određenosti imaju etnografsku formu memorijalnoga i sakralno duhovnoga značenja. Naravno da oni kao takvi čine značajne slojeve u identiteskoj kulturnoj piramidi svih vjera u BiH. Tipološki možemo razlikovati molitvišta čiji je motiv predajnog karaktera vezanog za neku legendu, zatim kultna mjesta kao kultne vode, vrela, izvorišta, pećine ili druge reljefne oblike u prirodi. Posebno za kulturnu povijest BiH značajna su takozvana zajednička molitvišta na kojima su obavljali obično molitve za kišu vjernici svih vjera u Bosni.

Jedno od njih koje sam rekognoscirao i do izvjesne mjere valorizirao je Brnjička pećina u Djedinskoj planini kod Živinica. U molitvenom smislu bila je aktivna između dva svjetska rata. Katolici bi se molili o Ivandanu, Pravoslavni vjernici o Đurđevdanu, a islamski vjernici su tu obavljali svoje kišne dove treće nedjelje iza Đurđevdana. Prema raspoloživim podacima, u molitvenom shematizmu

Pravoslavni vjernici su imali najviše molitvišta, što naravno većina njih u ovom vremenu nije aktivna. Ne treba zaboraviti veoma značajna molitvišta, tj. „dovišta” Ajvatovicu i Brateljevića pećinu u Kladnju, a koja imaju i turistički značaj.

Meritum ovoga kazivanja je jedan oblik vrijednosne evidencije ili posebna vrsta molitvišta nastala kao subjektivna potreba pojedinca za društvenim okvirom svojih molitvenih emocija, zacijelo oduševljene i čvrsto utemeljenje onom Kristovom: „Tamo gdje su dvojica ili trojica u moje ime, tu sam i Ja među njima” (Mt. 18. 20).

U većem dijelu Središnje Bosne stambena seoska kuća u svojoj razvojnoj fazi od prizemnice do kuće nad magazom, na ulazu imala je kamenu ploču na ulazu u kuću. Ploča je bila cjelovita (monolitna) dimenzija oko 2 x 3 metra. Neke su bile slobodne, a negdje

netkrivene nekom vrstom ulaznog trijema ili nadstrešnice. Ove ploče su predstavljale posebnu vrstu molitvišta u ljetnom vremenu, gdje su se nedjeljom i zapovjednim blagdanima okupljale obično žene starije ili bolesne na zajedničku molitvu Gospina rožarja. Takvih molitvišta u selu bilo je jedno ili dvoje („Nisam bila dobro pa nisam mogla u crkvu, otišla sam na ploču”). I sada se sjećam tih pomalo uglazbljenih tonova molitelja koje su euforično odjekivale seoskim sokacima i puteljcima.

Drugo posebno molitvište bile su nekadašnje pogrebne povorke uz zvonjavu seoskog zvona „na jednu stranu” od kuće do seoskog groblja, gdje nekoliko stotina duša moli žalosna otajstva Gospine krunice i Litanije Svih Svetih u laganom pobožnom hodu dva do tri kilometra.

Na kraju treba spomenuti i naša groblja kao najveća i najbrojnija molitvišta

za blagoslova polja, jesenskih i proljetnih misa, pogreba, opijela i drugo.

U ovu skupinu treba uvrstiti i molitvišta na starim kršćanskim grobljima sa stećcima na kojima su novozavjetni žrtveni simboli i „križinama” kao prijelaznim oblicima nadgrobnika od stećka prema stiliziranim oblicima križa – nadgrobnika. Ovih molitvišta ima nekoliko u tuzlanskom kraju i svojom izvornošću i rijetkošću imaju veliki dokumentarni i arheološki značaj za povijest kršćanstva u BiH. Naime, dolaskom Osmanske uprave stećak u formi nadgrobnika prestaje, a od njega divergiraju križ u grubljoj formi kao „križina” i razne forme islamskog nišana.

Postoji i više molitvišta na lokalitetima grobnih mjesta značajnih i posvećenih osoba iz redovničkog i crkvenog života ili mučenika vjere.

Mijo Franković, Tuzla



OBRAZAC ZA PRETPLATU Ime i prezime: Adresa: Grad:

Vjera – društvo – kultura – aktualne teme i zbivanja, reportaže, kultura, putopisi, – brak i obitelj, Biblija, kolumne, povijest, baština, – roditelji i djeca, intervju, biljna ljekarna, recepti…

Mjesečnik franjevaca Bosne Srebrene osnovan 1983.

Poštanski broj: Država: Telefon: ¨

Pošaljite mi uplatnicu poštom

E-mail: ¨

Uplatit ću na jedan od bankovnih računa u impresumu revije

Godišnja pretplata: BiH 45 KM; Hrvatska 220 Kn; Švicarska 75 CHF; EU 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo; Viber: +387 60 338 8018; Tel.: +387 33 726 200; www.svjetlorijeci.ba; pretplata@svjetlorijeci.ba

Širimo svjetlo.

srpanj-kolovoz 2019.

5

Tema broja

STOPAMA BOSNE SREBRENE Višestoljetna prisutnost franjevaca u Bosni iznjedrila je mnoštvo kulturnoga i povijesnog nasljeđa u okviru Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ujaci tako bdiju nad doista neprocjenjivom baštinom svojih predaka i nastavljaju franjevačku tradiciju kako bi i dalje bili pratitelji, svjedoci i učitelji svoga naroda.

6 svjetl ori jeci . ba

S Rama, Šćit

y Danijel STANIĆ danijel@svjetlorijeci.ba Svaki pojedini od 16 samostana, koliko ih pripada Bosni Srebrenoj unutar granica Bosne i Hercegovine, jednako i nekoliko eksteritorijalnih samostana, posjeduje veliku povijesnu i kulturnu važnost. Zadivljujući je već i knjižni fond svakoga samostana. A brojni samostani osim knjižnica posjeduju i muzejske zbirke, koje potječu iz minulih stoljeća, zatim vrlo vrijedne umjetnine izložene u samostanskim hodnicima i u privatnim zbirkama pojedinih franjevaca. Pojedine župe, zajedno sa svojim umjetnički do vrhunca dovedenim crkvama, pored svoga vjerskog značaja kao molitvenih središta, imaju zbirke kojih se ne bi zastidio nijedan muzej ili galerija.

Da bi se nazrelo što sve Bosna Srebrena baštini, ipak je potrebno malo proputovati Bosnom i osobno posjetiti njezine franjevačke samostane. Predlažemo Vam tako višednevno hodočašće koje možemo nazvati Tragovima Bosne Srebrene. U obilazak možete krenuti iz više smjerova, ovisno o tome iz kojega dijela svijeta dolazite u Bosnu. Kako mnogi ljudi rado svoj ljetni odmor provode na plažama, krenut ćemo tako iz pravca Splita i najprije doći do Livna.

U livanjskomu samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici gordo stoji jedna od najstarijih crkava u Bosni, građena 1859. godine, neposredno uz glavnu cestu prema Kupresu. Samostan posjeduje jedan od srpanj-kolovoz 2019.

7

P

rema biblijskome izvjaštaju Salomon je uvećao sjaj kraljevstva svoga oca i to na području unutarnje organizacije i izgradnje, na području trgovačkih odnosa s okolnim područjima, sve do moćne mornarice, te na području diplomacije.

Tako je opisano njegovo djelovanje na dogradnji i utvrđivanju sjevernih gradova kao što su Megido i Hazor te Gezer na jugu, kao i samoga Jeruzalema (1 Kr 9,15). Navode se i gradovi skladišta s bojnim kolima i konjaništvom (1 Kr 9,19). U nastavku se kaže da je kralj raspolagao s 1400 bojnih kola i 12 000 konja (1 Kr 10,26). Salomon gradi Hram u Jeruzalemu (1 Kr 8), uspostavljajući pritom uske trgovačke i diplomatske odnose s Hiramom, vladarom u Tiru (1 Kr 5,15-32; 9,10-14).

Navodi se i postojanje brodovlja vlastite gradnje kod Elata u Akapskom zaljevu (1 Kr 9, 26-28). Diplomatski odnosi, uz već spomenutoga Hirama, uključivali su blisku suradnju s egipatskim faraonom koji mu je za ženu dao svoju kćer, a s njome i grad Gezer (1 Kr 9,16.24). Usto, spominju se i odnosi s kraljicom od Sabe, koja je osobno došla u Jeruzalem (1 Kr 10,1-13). Općenito je Salomon prikazan kao bogat vladar (1 Kr 10,14-15.27-29).

Salomonove gradnje Postavlja se sada pitanje je li uopće bilo moguće takvo stanje stvari. Već je ranije rečeno da nisu nađeni tragovi Salomonova hrama u Jeruzalemu, no rasprava se među arheolozima rasplamsala oko gradova koje je on, prema Prvoj knjizi o Kraljevima, obnovio i utvrdio. Najpoznatiji je slučaj Megida što ga je 20-ih i 30-ih godina istraživao Orijentalni institut Sveučilišta u Chicagu na lokalitetu poznatom kao Tell el-Mutesellim. Ondje pronađeni ostaci iz željeznoga doba odmah su pripisani Salomonu. Grad je smješten na strateški važnom prijevoju u brdu 16 svjetl ori jeci . ba

Nepoznata Biblija

Graditelj Salomon y fra Darko TEPERT tepert

Osim osobitih gradskih vrata, Yadin je u Megidu našao još jednu naznaku Salomonova djelovanja. Riječ je o palači, smještenoj istočno od gradskih vrata, uz sjeverni rub grada Karmelu, između sredozemne obale na jugu i doline Jizreel na sjeveru, prijevoju kroz koji je prolazio put iz Egipta prema Mezopotamiji i Anatoliji. Jedna razina nađena u iskapanjima ovoga grada, koja pripada razdoblju željeznoga doba, sadrži između ostaloga i dvije skupine prostranih javnih zgrada s dugačkim prostorijama naslonjenim jednom na drugu. Svaka je od tih prostorija imala trobrodan tlocrt u kojem je ta trostruka podjela postignuta dvama niskim uzdužnim zidovima (stilobatima) koji su nosili stupove. Britanski arheolog Philip Langstaffe Ord Guy, jedan od voditelja čikaške arheološke ekspedicije, identificirao je ove građevine kao Salomonove štale.

U nastavku arheoloških istraživanja izraelski arheolog Yigael Yadin, koji je vršio ondje iskapanja 1960., 1966., 1967. i 1971. godine, utvrdio je da cijela razina kojoj pripadaju i ove građevine mora biti datirana u 9. st. pr. Kr., a to znači u vrijeme podijeljenoga kraljevstva i Omrijeve dinastije na sjeveru. Istoga su mišljenja i današnji istraživači Megida, Israel Finkelstein i David Ussishkin koji vrše iskapanja svake dvije godine, počevši od 1994.

Slično se dogodilo i s istraživanjima na području Hazora u Gornjoj Galileji.

Godine 1928. počelo se s istraživanjem ostataka Hazora na brežuljku koji se arapski zove Tel el-Qedah, a arheološki su radovi, s prekidima, nastavljeni sve do današnjih dana. Među ruševinama nađeni su ostaci iz srednjega i mlađega brončanog doba, kao i iz željeznoga doba. Među njima je nađeno svetište s uzdignutim kamenom koji predstavlja božanstvo (heb. macebah), iz 11. – 10. st. pr. Kr. Osim toga, tu su i ostaci tipične seoske kuće s četiri prostorije iz nešto kasnijega razdoblja. Yadin je (istraživao 1955. – 1969.) ondje pronašao gradska vrata iz željeznoga doba osebujna tlocrta. Sastojala su se od dvije kule i od po tri prostorije sa svake strane ulaznih vrata.

Takva su vrata nazvana „šesterosobna” ili „grabljasta vrata”. Slična vrata nađena su dvadesetak godina ranije u Megidu.

Istražujući tada izvještaje o iskapanju Gezera s početka 20. st., Yadin je našao opis građevine koju je britanski arheolog Macalister nazvao „makabejskom gradinom” i smjestio u 2. st. pr. Kr. Opis njezina tlocrta savršeno je odgovarao tlocrtu megidskih i hazorskih gradskih vrata. To je Yadina dovelo do zaključka

Franjevci među svojim pukom

Glagoljaši u Bosni i Hercegovini Glagoljašima nazivamo svjetovne svećenike rimskoga obreda, staroslavenskoga jezika i glagoljskoga pisma. Glagoljica je pak povezana sa svetom braćom Ćirilom i Metodom koji su je polovinom 9. stoljeća sastavili i preveli glavne liturgijske knjige istočnoga obreda na slavenski jezik, služeći se tim pismom. y fra Anđelko BARUN barun.andjelko@gmail.com

V

eć u 9. stoljeću glagoljaši dolaze u Dalmaciju. Latini su bili neprijateljski raspoloženi prema njima. To je razlog da su neki glagoljaši iz Primorja preselili u Bosnu i preuzeli vodstvo Crkve. Bosanski biskupi nisu znali latinski, liturgiju su služili pučkim jezikom i glagoljskim pismom. Bilo je to sve do dolaska dominikanaca i franjevaca u 13. stoljeću. Tada se Crkva u Bosni počinje latinizirati, nestaje glagoljaša te se oni više ne pojavljuju do 17. stoljeća.

U 17. stoljeću Sveta je stolica u misijskim zemljama propagirala unijatski pokret s ciljem povratka k jedinstvu odijeljene braće. Stoga je željela imati domaće svjetovne svećenike koji će se u liturgiji služiti pučkim jezikom i pismom, kako to čine i pravoslavci. Papa Benedikt XIV. mislio je u 18. stoljeću i u Bosnu dovesti glagoljaše da rade na unijatskom pokretu. Pitao je za mišljenje apostolskoga vikara biskupa 18 svjetl ori jeci . ba

Spominje se 57 glagoljaša koji su bili na bilo koji način povezani s Bosnom i Hercegovinom. Od toga su njih 33 bili na rasporedu osoblja kao kapelani u pograničnim krajevima s Dalmacijom, a samo četvorica su djelovala u unutrašnjosti Bosne Dragičevića koji mu je odgovorio da u Bosni pravoslavni patrijarsi i vladike stoljećima rade na tome da katolici prijeđu na pravoslavlje, a obrnuto je nemoguće postići. No Papa ne odustaje od svoje zamisli.

U Fermu i Loretu osniva sjemeništa za školovanje mladića i iz naših krajeva.

Splitski i makarski biskupi, i poslije uspostave Apostolskoga vikarijata u Bosni 1735. godine, nastojali su ostati povezani s katolicima u Hercegovini, Duvnu i Livnu, kad se jednom oslobode Osmanlija, da ponovno budu u sastavu njihovih biskupija. Veze su održavali preko svećenika glagoljaša koje su školovali u Dalmaciji i slali u BiH. Makarski biskup fra Marijan Lišnjić zaredio je u Brotnju za svećenika glagoljaša don Miju Grbavca 1664. godine. To je prvi glagoljaš u 17. stoljeću na prostorima BiH. Splitski je nadbiskup dopuštao župniku iz Kaštela don Mati Bakotiću da kroz 40 godina dolazi u livanjski kraj i propagira pripadnost Livna Splitskoj nadbiskupiji. Dalmatinski su biskupi osnovali glagoljaška sjemeništa u Zadru i Priku kraj Omiša. U njima su školovali glagoljaške kandidate i iz Hercegovine, okolice Livna i Duvna, redili za svećenike i slali na službu u njihova rodna mjesta.

Spominje se 57 glagoljaša koji su bili na bilo koji način povezani s Bosnom i Hercegovinom. Od toga su njih 33 bili na rasporedu osoblja kao kapelani u pograničnim krajevima s Dalmacijom, a samo četvorica su djelovala u unutrašnjosti Bosne. Školovanje glagoljaša bilo je površno i za ono vrijeme nedostatno. Služili su se malobrojnim priručnicima na pučkom jeziku, stjecali nedostatno znanje iz katoličke dogmatike i moralke. Zvali su ih jezgrašima. Bili su kapelani koji su stanovali u svojim kućarima, među svojom rodbinom. Služili su se ostarjelim i dotrajalim glagoljskim misalima i brevijarima. Po mentalitetu i načinu ponašanja bili su bliski seoskom puku koji ih je prihvaćao. Općenito se može kazati da su bili neporočna života. Misu su svakodnevno slavili, brevijar molili, duhovne vježbe obavljali. U svom su selu kao kapelani pružali vjernicima svećeničke usluge. Franjevci župnici u njih su imali povjerenje.

Reportaža

BOKA KOTORSKA

„DIKA OD HRVATA” Na južnom boku Jadranskoga mora od vode i kamena priroda čudo stvorila, najljepši zaljev Jadrana. Istegnule se tridesetak kilometara duboko u kopno njegove uvale hercegnovska, toplanska, tivatska, morinjska, risanska i kotorska, a uz to raznolike i divlje, stotinjak kilometara protegnule se ispružene u polukrugu i prigrlile jedna drugu, u jedan od dvadeset i osam najljepših zaljeva svijeta, prirodni fenomen i čudo Božje, Boku kotorsku.

20 svjetl ori jeci . ba

B

y Dragica ZELJKO SELAK Boka od Kotora. Divna i čudesna, koju fra Andrija Kačić Miošić nazva Dikom od Hrvata. O njezinoj ljepoti i pjesnici pjevaju: Naša mila Boko, nevjesto Jadrana i Čudim se suncu kako može zaći, kad takve ljepote nigdje neće naći.

Boka – što zaljev znači, nadahnula je i glasovite bokeljske pomorce na razmišljanje o Stvoritelju, da u svakoj nevolji uz zahvalnu molitvu i pjesmu zazivaju Božju zaštitu u čiju su čast podigli mnoštvo crkava, samostana, kapela, križeva, naslikali slika, napisali knjiga, darovali votova i uglazbili Kolo u čast sv. Tripuna, što svjedoče o višestoljetnom kršćanstvu ugrađenom u život bokeljskih Hrvata.

Snažna vjera bokeljskih Hrvata iznjedrila je mnoštvo Božjih ugodnika.

Tako je Boka mjesto rođenja svetoga Leopolda Bogdana Mandića, blažene Ozane Kotorske i blaženoga Gracija s Mula, službenice Božje Ane Marije Marović, bokeljskih mučenika: dva fra Marina iz Kotora, Petra, Lovre, Andrije... te se prozva Zaljevom hrvatskih svetaca, nad kojim bdije duh zaštitnika Kotora i Kotorske biskupije sv. Tripuna i blažene Ozane Kotorske, ekumenske zaštitnice Splitske metropolije.

Plače Dalmacija za Bokom Boka kotorska je spoj dvaju zaljeva, unutarnjega Risansko-kotorskog i vanjskoga Toplansko-tivatskog, koji je od otvorenoga mora odvojen poluotocima srpanj-kolovoz 2019.

21

Samotno mjesto

Zaborav zraka Franjo je Pjesmu stvorova ispjevao dvije godine prije nego je umro, iscrpljen, zabrinut za budućnost svoje misije, bolestan i gotovo slijep. Međutim, njegovo hvaljenje Boga ima toplinu sunca, snagu vjetra, svježinu vode i čvrstoću zemlje. y Boris BECK boris.beck.735

H

rvatska književnica i teoretičarka Jadranka Brnčić objavila je knjigu Ljestve Jakovljeve. Biblijski motivi u književnosti u kojoj je jedno poglavlje posvećeno Franjinoj Pjesmi stvorova. Tom je hvalospjevu Jadranka Brnčić već bila posvetila zasebnu knjigu 2012., a sada je svoju misao sintetizirala i produbila. Na ovaj vrući ljetni dan zadržat ćemo se na malom dijelu Franjine poeme, i na malom dijelu autoričina govora o njoj, upravo o onom posvećenu suncu, zraku, vodi i zemlji, kojima se možemo radovati na odmoru, makar i na tren oslobođeni svakodnevnih briga.

Simbolika brojeva U svojoj knjizi Jadranka Brnčić koristi prijevod Franjine poeme Dionizija Andrajca iz 1936. koji je unaprijedila, poštujući, kako sama kaže, „dobro uspostavljen ritam”. Pogledajmo stihove u njezinoj verziji koji govore o kozmičkim elementima: Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim, Napose s bratom, gospodinom Suncem, Ilustracija od njega nam dan 28 svjetl ori jeci . ba

i po njemu nas rasvjetljuješ.

I ono je lijepo i velikim sjajem zrači: Tebi je, Svevišnji, nalik.

Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu Vjetru, I po zraku i oblaku, i vedrom i svakom vremenu kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri Vodi: Ona je vrlo korisna i ponizna i dragocjena i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri i majci našoj Zemlji: ona nas uzdržava i hrani i različite plodove i cvijeće šareno i bilje daje.

Jadranka Brnčić ima niz zanimljivih i originalnih primjedbi u svojoj knjizi – pa među ostalim uvjerljivo pokazuje da je Franjo bio nadahnut ne samo Psalmom 148. nego još više himnom trojice mladića iz knjige proroka Danijela – a osobito je zanimljiva njezina opaska da Franjo, koji je toliko volio biljke i životinje, ne spominje nijednu. Umjesto toga pjeva kozmičkim elementima, trima koji se nalaze na nebu (Suncu, Mjesecu i zvijezdama) te četirima na zemlji: vatri,

vodi, zemlji i zraku. Simboliku brojeva Franjo čuva i dok opisuje te elemente, pa nebeski imaju po tri svojstva – Sunce je veliko, sjajno i nalik Bogu – a zemaljski po četiri: vjetar tjera zrak i oblake, daje vedrinu i svako vrijeme; voda je korisna, ponizna, dragocjena i čista; zemlja daje hranu, plodove, cvijeće i bilje. Takva simbolika ne utječe na doživljaj ljepote pjesme, kaže Jadranka Brnčić, ni na njezino tumačenje, ali otkriva da se savršenstvo svijeta zrcali u skladu stihova.

Medij svjetlosti Simboliku Franjinih elemenata Jadranka Brnčić tumači ovako: svaki od tih elemenata, ako mu se čovjek pasivno predaje, može donijeti uništenje – voda potapa, vjetar raznosi, vatra pali, zemlja ne daje plodove, sunce prži. „Franjin himan životu”, nastavlja ona, „proročko je slavljenje intimne budućnosti: zemlja, vatra, voda, zrak simboliziraju tamne energije koje nas nastanjuju te, ukoliko ih pripitomimo poput vuka iz Gubbija, bivaju preobražene iz neprijateljstva u bratstvo, iz destruktivne u kreativnu zbilju. Onoga tko im se predaje aktivno, kozmički elementi obuhvaćaju svojom stvaralačkom energijom: voda utažuje žeđ i čisti, vjetar blaži, oganj čisti, zemlja uzdržava i hrani, sunce osvjetljuje...” Čovjek civilizacije i urbaniteta zaboravlja na prirodne elemente od kojih je stvoren, s njima se suočava tek ponekad i ograničeno, prilikom ljetnoga odmora, primjerice. Zaboravu zraka posvetila je pak knjigu belgijska lingvistkinja i filozofkinja Luce Irigaray. Zrak je, kaže ona, jedini medij u kojemu čovjek može opstati jer ne može živjeti ni u vodi ni u vatri. Zrak je medij koji propušta i prenosi svjetlost, glas i tišinu; stalan je, dostupan, prisutan. On postoji prije svih tvari što grade život, istovremeno je pokretan i nepokretan, trajan i protočan – konstituira svijet, a nikada nije završen.

Luce Irigaray postavlja zrak nasuprot Logosu: dok je Logos stvorio svijet prema

Jeste li znali?

Svećenici, redovnici i monasi I

zrazi „svećenik”, „redovnik” i „monah” poprilično su širokoga značenja. Svi podrazumijevaju život ispunjen žrtvom i siromaštvom. No ipak postoji razlika, premda su svi pozvani na život u služenju. Svećenik može biti redovnik i monah ili tzv. svjetovni svećenik (dijecezanski). Jednako tako, redovnik i monah mogu ne biti svećenici. A ipak, svi se jednim imenom nazivaju klericima ili Bogu posvećenim osobama.

Svećenik je u Katoličkoj Crkvi muškarac koji je primio sakrament Svetoga ili svećeničkog reda. Dobio je dakle ovlast da slavi svetu misu, odrješuje od grijeha u ispovijedi i dijeli druge sakramente „in persona Christi” (uosobljuje Krista). Svećenik također ima druge obveze, primjerice u pastoralnom služenju ili administraciji.

Svaki svećenik mora pripadati nekoj zajednici, bilo da je to neka (nad)biskupija, redovnička ustanova ili neka monaška zajednica poput opatije. Svi svećenici, bez obzira bili tzv. svjetovni svećenici ili redovnici, žive u celibatu i poslušnosti svojim poglavarima: dijecezanski svećenik svečano obećava poslušnost svom biskupu, redovnik (primjerice franjevac ili dominikanac) zavjetuje poslušnost svom poglavaru koji se uglavnom naziva „provincijal”, a monah zavjetuje poslušnost svomu opatu (ako živi u opatiji) ili prioru (rjeđe, u prioratu). Uz to, dijecezanski svećenici ne obećaju, odnosno ne zavjetuju se na siromaštvo i mogu posjedovati i nasljeđivati vlasništvo. No to ne znači da se franjevci ili benediktinci ne smiju služiti autom, nego njihov posjed pravno 30 svjetl ori jeci . ba

pripada zajednici, odnosno vjerničkom puku kojemu služe.

Svećenici koji pripadaju nekoj redovničkoj ustanovi (franjevci, dominikanci, karmelićani, augustinci itd.) ili monaškoj zajednici (benediktinci, cisterciti, kartuzijanci, trapisti i sl.) zavjetuju se na siromaštvo, predajući svojim poglavarima svaki vid zarade koju bi dobili kao naknadu za neki posao. Primjerice, dominikanac koji se bavi spisateljstvom svu zaradu od prodaje knjiga prosljeđuje svomu Redu propovjednika (kako se Dominikanski red službeno zove). Trapistički književnik svoju bi zaradu predao svom opatu ili prioru, za dobrobit cijele zajednice.

Svećenik je u Katoličkoj Crkvi muškarac koji je primio sakrament Svetoga ili svećeničkog reda Što bi onda u svemu tome bio fratar?

Izraz „fratar” dolazi od latinskoga izraza frater, što znači „brat”. Naziv se proširio ponajprije zahvaljujući propovjedničkim redovima sv. Franje i sv. Dominika u srednjem vijeku. Ovi su redovi za svoje vrijeme bili revolucionarni jer se njihovi članovi nisu vezivali za određeni samostan ili opatiju, nego su išli među ljude kako bi propovijedali i molili, poučavali ljude i služili bolesnima. Otuda

običaj da se ispred imena nekoga redovnika uvijek piše „fra”, što se kod nas osobito često susreće u slučaju franjevaca.

No fratri su i svi drugi redovnici poput primjerice dominikanaca.

Izraz „monah” također dolazi iz latinskoga jezika. Monachus je onaj koji je sam, a označavao je ponajprije pustinjake koji su svjesno živjeli u osami, dakle sami.

U istočnim Crkvama još uvijek većina redovnika nosi naziv monaha, a to se odrazilo i u našem jeziku. Stoga izraz „monah” uglavnom označava pravoslavne redovnike koji žive u „manastirima”. No kako je već rečeno, i u Katoličkoj Crkvi postoje monasi. Utemeljitelj zapadnjačkoga monaštva bio je sv. Benedikt iz Nursije.

Jesu li „petrovci” onda redovnici ili monasi? U našem narodu prozvani „petrovci” nisu članovi nijedne redovničke ili monaške zajednice. To su zapravo svjetovni svećenici koji su „inkardinirani”, odnosno pripadaju nekoj (nad) biskupiji. Ovaj izraz vjerojatno je posljedica srednjovjekovnoga razmišljanja da svaki svećenik mora „biti fratar”. U Bosni su tako u pastoralu tijekom čitavoga srednjeg vijeka djelovali gotovo isključivo franjevci, dakle redovnici.

Svaki svećenik koji je ujedno član neke redovničke zajednice također je fratar. A svećenik koji pripada nekoj opatiji također je monah. No postoje i redovnici koji nisu svećenici, jednako kao što postoje monasi koji nisu svećenici. Oni su jednostavno rečeno braća u svojim zajednicama koja u svom životu nisu postala svećenici.

Konačno, postoji mogućnost da svećenik ne bude ni svjetovni, dakle dijecezanski, a ni redovnik niti monah. Takvi su primjerice svećenici isusovci (Družba Isusova), pavlini (Družba svetoga Pavla), salezijanci (Družba sv. Franje Saleškoga ili Don Boscovi salezijanci).

Takvi se svećenici također zavjetuju na siromaštvo, čistoću i poslušnost svojim poglavarima, kao i redovnici ili monasi, ali to nisu. Oni su jednostavno svećenici koji pripadaju svojim zajednicama.

Priznanje

15 godina emisije „Bosna Srebrena” y Svjetlo riječi

U

z Svjetski dan društvenih komunikacija Hrvatsko društvo katoličkih novinara duži niz godina dodjeljuje nagrade i priznanja. Ovogodišnja dodjela održana je u petak, 31. svibnja u okviru proslave Svjetskoga dana društvenih komunikaciju koju je organiziralo Društvo zajedno s Odborom Hrvatske biskupske konferencije za sredstva društvenih komunikacija i Odjelom za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu koje je bilo i domaćin proslave.

Nagrade i priznanja dobitnicima je uručio dosadašnji predsjednik Odbora HBK za sredstva društvenih komunikacija riječki nadbiskup Ivan Devčić i predsjednica HDKN-a dr. sc. Suzana Peran.

Priznanje za 15 godina emitiranja dobila je tjedna radio-emisija Bosna Srebrena u produkciji Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi. Dodjeli priznanja nazočile su današnje urednice emisije Anita Tolo i Nikolina Marčić. Cilj radioemisije Bosna Srebrena jest donositi aktualnosti i obrađivati teme s područja vjere, društva i kulture, a koje su u izravnoj ili neposrednoj vezi s pastoralnim i kulturnim angažmanom bosanskih franjevaca i njihovih institucija, te koje su aktualne i važne za Katoličku crkvu na prostoru na kojemu djeluju bosanski franjevci.

Idejni začetnik emisije je fra Janko Ćuro, ravnatelj Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi koji je s realizacijom emisije započeo već krajem studenoga 2001. godine pri radiopostaji Mir Međugorje.

Posebnu je popularnost stekao prvi jingl ove emisije kojega je fra Janko osmislio i s nekoliko elemenata povezao u jednu cjelinu koja je ukazivala na

tradicionalnu Bosnu Srebrenu. Naime, jingl započinje tradicionalnim pučkim pjevanjem koje zapravo predstavlja naziv emisije, potom slijede orgulje koje sviraju najpoznatiju duhovnu pjesmu s naših prostora – Zdravo tijelo Isusovo na koju se nastavljaju napjevi pojedinih naših područja: ramski, žepački i gučogorski, a odsvirani su električnom gitarom.

Zbog određenih okolnosti, godine 2007. prestaje emitiranje radijske emisije Bosna Srebrena. No to nije bio kraj njezine povijesti te je godine 2012. ponovno pokrenuta i danas se svakoga tjedna emitira na desetak radijskih postaja, a istu možete slušati i na portalu Svjetla riječi: www.svjetlorijeci.ba.

Ostali dobitnici priznanja su: Nagrada za životno djelo – mons. Ivan Miklenić;

Godišnja nagrada za vrsnost u novinarskom izričaju – Marija Belošević; Priznanje za novinarsko i uredničko djelovanje te promicanje Radosne vijesti putem radija – Jasenka Pajalić; Nagrada za mrežnu stranicu s kršćanskim sadržajem – portal bitno.net; Priznanje za mlade novinare – Matea Vidulić; Priznanje projektu E-duhovne vježbe – Franjevački samostan u Pazinu; Priznanje za 40 godina izlaženja – godišnjak Žumberački krijes i 25 godina izlaženja – list Apostol Bezgrešne; Priznanje za 20 godina emitiranja – Radio Marija Bistrica; Priznanje za 10 godina izlaženja – glasilo Vicepostulature sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića Otac Gerard, te glasilo postulature službenice Božje Marice Stanković Poruka vedrine.

Anita Tolo i Nikolina Marčić

Fra Janko Ćuro srpanj-kolovoz 2019.

31

N

egdje tri – četiri sata izvan Nashvillea, usred kukuruznih polja američke države Indiana, auto koji smo unajmili za 12-osatni put do gaže oglasio se zvučnim signalom, sličnim upozorenju da je spremnik goriva skoro prazan. „Hm… goriva imamo dovoljno, ulje je ok, vrata su sva zatvorena”, provjerila sam objave na kontrolnoj ploči. „Želite li odmoriti?” pitao me je auto uz sličicu šalice kave koja mi je u trenu izmamila nostalgiju za malim cestama kojima smo iz Zagreba putovali na more. „Pogledaj!” ushićeno sam pokazala svom suputniku i glazbenom suradniku Davidu. „Auto nas nuka da stanemo na kavicu.” „Hm…” David baci pogled na kontrolnu ploču. „Ne samo bilo kakvu kavicu! Zove nas na Starbucks capuccino!” odgovori mi kroz smijeh. „Ja sam za!”, odgovorim mu radosno.

Prava prilika Sljedećih 50-ak kilometara, dok smo tražili izlaz s oznakom za Starbucks lokaciju, podijelila sam s njim nekoliko priča o mojim iskustvima. „Nema puta bez obvezatnoga stajanja na kavicu!”, objasnila sam mu. „Kava je tu samo izgovor – i prilika – za prekrasna druženja ispunjena smijehom i uzbuđenim iščekivanjem nekoga novog iskustva koje svako putovanje nosi u sebi.”

Zapravo su nam te pauze za kavicu služile kao točka prijelaza iz užurbanoga tempa u gradu do sasvim drukčijega načina života na odmoru. Ili kad bismo se vraćali s izleta vikendom, iz recimo Zagorja, stali bismo na kavicu, kao da nam je bila potrebna prilika da se pripremimo na ponovni „ulazak” u svakodnevnicu.

Teško je uživati u prirodnim ljepotama ili upiti kulturne i povijesne znamenitosti ako smo opterećeni problemima. „Moji ljudi su to već davno skužili i ne pada im na pamet iznevjeriti 32 svjetl ori jeci . ba

O radosti življenja

Spremni za odmor? y Tatiana Tajči CAMERON tatianatajci

Proveli smo još nekoliko minuta promatrajući oblake bez žurbe.

Zašto ne? I oblaci nose u sebi ljepotu kojom se možemo obogatiti tu staru i važnu tradiciju!”, nasmijem se.

Neki ju čak prakticiraju dnevno – kao važne rituale opuštanja i tranzicija na relaciji kuća-posao i obratno. „Trebao sam se roditi u Hrvatskoj!” reče David jer su mu se svidjele moje

priče i prikaz jednoga sporijeg života koji je u Americi teško pronaći.

Zanimljivo je da je sličica na kontrolnoj ploči auta prikazala pravi europski espresso ili možda čaj, ali sigurno ne plastičnu „take-out” čašu u kojima se

Četvrti susret svećenika BiH KT/Svjetlo riječi

KUPRES – U srijedu, 5. lipnja na Kupresu je upriličen Četvrti susret svećenika koji je okupio oko 200 prezbitera s cijeloga teritorija Bosne i Hercegovine, ali i one koji su podrijetlom odavde. Susret je održan u skladu s prethodnom odlukom Biskupske konferencije BiH da se svake tri godine organizira ovakvo okupljanje svih svećenika u BiH koje osmišljava Vijeće za kler BK BiH. Program je započeo u 10 sati u kupreškoj župnoj crkvi Svete Obitelji pozdravom domaćeg župnika vlč.

Tome Mlakića, ravnatelja Katehetskog ureda BK BiH i predstojnika Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, a nastavljen molitvom Trećega časa koju je predvodio mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.

Uslijedilo je izlaganje na temu misija don Ivana Štironje nakon čega se pristupilo pripravi za ispovijed koju je predvodio fra Filip Sučić, dugogodišnji misionar, a okupljenima su na raspolaganju, između ostalih ispovjednika,

34 svjetl ori jeci . ba

bili i misionari milosrđa: fra Slavko Topić, fra Josip Ikić i fra Milan Lončar.

Potom je, točno u podne, vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić, u zajedništvu sa svim biskupima BK BiH i apostolskim administratorom Križevačke eparhije mons. Milanom Stipićem, te uz koncelebraciju nazočnih svećenika, i sudjelovanje kupreške vjerničke zajednice, predvodio svečano euharistijsko slavlje. Misno slavlje, kao i molitvu Trećeg časa, skladnim pjevanjem animirali su bogoslovi Franjevačke teologije pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Na kraju je mons. Perić pročitao poruku pape Franje koju je preko apostolskog nuncija u BiH mons. Luigija Pezzuta, povodom ovoga susreta, uputio kard. Puljiću, a koju je potpisao kard.

Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice.

Također, savjetnik Apostolske nuncijature u BiH, mons. Henryk Jagodzinski, pročitao je poruku nuncija Pezzuta.

Kardinal je potom uputio zahvale Svetom Ocu i nunciju Pezzutu na porukama, kao i svima onima koji su bili dijelom ovoga susreta.

Hodočašće na grob svete Brigite KTA/Svjetlo riječi

SKANDINAVIJA – U subotu, 1. lipnja mnoštvo hrvatskih katolika poglavito iz Švedske, ali i iz Danske i Norveške, okupilo se uz grob svete Brigite u njezinoj crkvi u Vadsteni na svome jubilarnom dvadesetom hodočašću.

Predvođeni svojim svećenicima, hrvatskim misionarima iz Stockholma, Jönkopinga, Malmöa i Göteborga, pod dirigentskom palicom delegata Hrvatske inozemne pastve za Skandinaviju mons. Stjepana Željka Biletića, više od tisuću hodočasnika sudjelovalo je na Misnom slavlju, koje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s biskupom Stockholma kardinalom Andersom Arboreliusom, i uz koncelebraciju tajnika Nuncijature iz Stockholma mons. Marinka Antolovića, nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislava Markića, svih voditelja hrvatskih katoličkih misija iz Švedske: mons. Biletića, vlč. Vladimira Švende, vlč. Drage Ćumurdžića i vlč. Mladena Vuka, gostiju svećenika iz Zagreba i Istre te kardinalovog tajnika đakona Štefana Markovića.

U homiliji je kardinal Puljić izrazio radost zbog mnoštva hodočasnika koji su sudjelovanjem pokazali kako su sačuvali vjeru svojih otaca iz krajeva odakle su došli, ističući kako bi volio da se otvore mogućnosti i za povratak. Poslije Pričesti dvojica kardinala i nazočni svećenici uputili su se u procesiji do groba svete Brigite, gdje je kardinal Puljić predvodio zavjetnu molitvu. Misa je završena hrvatskom i švedskom himnom, a druženje je nastavljeno u Narodnom parku u blizini Vadstene. Sljedećega dana kardinal Puljić predvodio je mise na hrvatskom jeziku, za vijernike Hrvatske katoličke misije Stockhlom u katedrali Sv. Erika te u misijskoj filijali Uppsali.

Đakonsko ređenje FIA/Svjetlo riječi

SARAJEVO – U oratoriju sv. Pavla na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, u subotu 1. lipnja upriličeno je đakonsko ređenje za dvojicu kandidata Franjevačke provincije sv. Križa – Bosne Srebrene. Pod svečanim euharistijskim slavljem banjolučki biskup mons. Marko Semren podijelio je sveti red đakonata fra Vinćencu Kajtaziju i fra Nikoli Neimareviću. Uz biskupa Semrena svetu misu suslavili su fra Jozo Marinčić, provincijalni ministar Bosne Srebrene; fra Aurel Gjerkaj, kustod Franjevačke kustodije Marijina navještenja u Albaniji i Crnoj Gori i još dvadesetak svećenika.

Nakon navještenoga evanđeoskog teksta meštar bogoslova fra Danijel Nikolić predstavio je kandidate za sveti red đakonata. Uslijedila je propovijed mons. Semrena u kojoj je govorio o važnosti molitvenog života i svjedočenja Evanđelja u životu svakog vjernika, posvećenih osoba. Mons. Semren

Virtualna šetnja muzejom FIA

JAJCE – Franjevački muzej Jajce i umjetničko blago koje je u njemu izloženo odsada možete pogledati i uz pomoć virtualne šetnje. Riječ je o novoj multimedijalnoj tehnologiji koja gledateljima virtualno prezentira i omogućava trodimenzionalno računalno kretanje snimljenim prostorom i na taj način pruža stvarni doživljaj prezentirane destinacije i sadržaja.

Virtualna šetnja kroz muzeje i galerije novi je pristup u izlaganju naslijeđa diljem svijeta. Ova nova tehnologija omogućuje zaljubljenicima u umjetnost da pogledaju muzeje kao što su primjerice Hermitage u St. Petersburgu, Van Goghov muzej u Amsterdamu, Metro-

molitvu je nazvao izvorom mira, radosti i snage za život.

Glavna oznaka đakonskog reda jest služenje Bogu i ljudima. Đakon pomaže biskupu i prezbiteriju u službi riječi, oltara i ljubavi. Pod svetom misom asistirali

su bogoslovi Franjevačke bogoslovije na Nedžarićima. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova Fra Nenad Dujić pod ravnanjem fra Emanuela Josića i fra Nikole Matoševića uz korepeticiju fra Fabija Badrova.

politan Museum of Art, MoMA u New Yorku, Museo Reina Sofia u Madridu i mnoge druge.

Virtualnu šetnju Franjevačkim muzejom u Jajcu tehnički su osmislili i realizirali djelatnici tvrtke Geodata d.o.o. iz Jajca.

srpanj-kolovoz 2019.

35

Koncert Ines Tričković i prijatelja Svjetlo riječi

Proslavljen blagdan sv. Ive KT/Svjetlo riječi

PODMILAČJE – Na blagdan sv. Ivana Krstitelja, u ponedjeljak 24. lipnja, župa i svetište u Podmilačju, svečano su proslavili patron, uz tradicionalno okupljanje mnoštva vjernika, hodočasnika iz cijele BiH, ali i iz drugih zemalja.

Već u ranim jutarnjim satima započele su sv. ispovijedi, a potom su uslijedile svete mise u 7 i 8:30, dok je središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike upriličeno u 11 sati, a predvodio ga je fra Damir Pavić, tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

U koncelebraciji je, uz provincijala fra Jozu Marinčića, bilo 20-ak svećenika.

Najprije se okupljenim svećenicima i vjernicima obratio podmilački župnik i upravitelj svetišta fra Filip Karadža naglašivši da u Podmilačje vjernici dolaze sa svojim ranama, krhkostima i slabostima, ali puni nade kako će ih zahvatiti milost Božje ljubavi i oproštenja.

U propovijedi fra Damir je podsjetio na izrečene riječi prilikom rođenja Ivana Krstitelja: „Što li će biti od ovoga djeteta.” „Kad se u obitelji rodi dijete pa se skupi rodbina i počne propitkivati što će biti s tim djetetom, posebice ako dijete kasnije pokaže neke sklonosti. Bog mu je dao neke darove hoće li ih iskoristiti? Sv. Ivan Krstitelj je ispunio svoju zadaću, ostao je velik zato što je imao Boga u svome srcu i svome životu”, 36 svjetl ori jeci . ba

rekao je i podsjetio na riječi Sv. Ivana Krstitelja koje su „udarale” u glavu njegovim suvremenicima.

Potom se zapitao što li će biti od djeteta koje je rođeno danas: „Kao da smo danas izgubili kompas, otuđili smo se i od Boga i prirode i tko zna što će biti s nama. Trebalo bi postaviti dijagnozu što se danas događa sa suvremenim kršćaninom”, upitao je fra Damir.

Potom je Europu usporedio sa poludjelom staricom koja se okrenula protiv Boga i evanđelja. Govoreći o „europskim zakonima” nazvao ih je zakonima koji nemaju dodira s Bogom nakon čega nastupaju „parade ponosa”, zakoni o pobačajima, o eutanaziji, konvencije o istospolnim brakovima.

Nakon toga je naglasio kako je dobro što hrvatski narod ne gubi vjeru, ali nije mogao ne zapitati se što nosi budućnost jer se čini kao da Hrvati polako nestaju iz BiH. Potaknuo je nazočne da provjeravaju stranke i ljude za koje glasuju. Istaknuo je kako se sablazan uvukla i u Crkvu te potaknuo nazočne da se mole za svećenike i da se ne odriču vjere ako ponekad vide nekog „palog” svećenika.

Na kraju svoje propovijedi dao je četiri lijeka, „strah Božji”, krunicu, euharistiju te obraćenje srca, za bolji život istaknuvši kako je svaki lijek pomalo težak, a nuspojave znaju biti teške. Nakon misnog slavlja uslijedilo je pučko veselje uz glazbu i okrjepu.

PRIDVORJE – U prekrasnom ambijentu klaustra Franjevačkog samostana sv.

Vlaha u Pridvorju u večernjim satima u subotu izveden je koncert svjetski priznate jazz glazbenice Ines Tričković.

Ova mlada glazbenica do sada je izvela preko tri tisuće koncerata diljem svijeta u suradnji s renomiranim svjetskim glazbenicima. Jedan od najvećih koncerata do sada održala je u prestižnoj dvorani Carnegie Hall u New Yorku, a njen album Runjić in blue album proglašen je jednim od najboljih modernih jazz/vokal albuma snimljenih u Hrvatskoj. Nagradu Porin dobila je 2014. g. za najbolju jazz izvedbu godine. Živi i radi na relaciji Dubrovnik-Hong Kong-Macau. Koncert je organiziran u sklopu proslave sv. Antuna Padovanskog i okupio je oko 200 slušatelja. Uz Ines Tričković nastupili su i njeni prijatelji Goran Končar na violini, Zvjezdan Ružić na klaviru i Ljerka Končar Gamulin na violončelu, izvještava Policijska uprava dubrovačko-neretvaska.

B

obovac, stari grad bosanskih kraljeva, mjesto u kojem se čuvala kraljevska kruna, ponosno promatra zeleni krajolik bosanskih šuma, kroz koji proviruju visoke i kao isklesane kamene stijene, nijemi čuvari grada.

Kao da je vrijeme stalo, kao da postojeći okoliš ne pripada stvarnosti, svakodnevnici iz koje se izlazi i hodi putem kojim je nekad kraljevska svita prolazila. Posjetitelj ostaje zadivljen ovim drevnim mjestom i svime što ga okružuje. Dah prošlosti, protok vremena i burnih zbivanja na mjestu, koje su pohodile mnoge okrunjene glave ili one koje su to tek trebale postati, izaziva maštu. Život tih davnih vremena naprosto osvaja, protječe putem starih kočija izvezenih i nakićenih, koje su stizale u ovaj nadasve bogati grad. Kraljica Katarina je često boravila u ovom gradu utvrdi udaljenom tek pola dana hoda od Kraljeve Sutjeske. Voljela je doći u taj visoki i ponosni kamenom klesani grad na čijim prozorima se bjelasao mjesec u vedrim noćima, a ona osluškivala šum rijeke Bukovice, snatreći o budućnosti svoje obitelji i zemlje iz koje je ponikla.

A njezin muž kralj Stjepan Tomaš hodio je od plemića do plemića zagovarajući zajedništvo, ljubav prema domovini, brizi jednih za druge i solidarnosti.

Pogled u dušu

Promatrač iz prošlosti y prof. dr. Snježana ŠUŠNJARA

Kao da su tople ljudske uspomene zakopane na tom mjestu, uspomene osoba za koje posjetitelj osjeća da su mu bliske dok diše isti zrak i upija pogledom tamne predjele bosanske šume tijelo Bobovcu na spomen. Kao da su tople ljudske uspomene zakopane na tom mjestu, uspomene osoba za koje posjetitelj osjeća da su mu bliske dok diše isti zrak i upija pogledom tamne predjele bosanske šume.

Spremišta za vodu na samoj uzvisini grada svjedoče o budnosti i svjesnosti

tadašnjega stanovništva, spremnosti na svaku opasnost, ali i o bogatstvu njihova života. Da nije bilo nesretnoga Radaka, koji je izdao grad i otvorio turskim osvajačima njegove kapije, tko zna bi li prošlost tekla stazama danas poznatim ili bismo svjedočili potpuno drugu istinu.

Izdaja, pa bilo i na ruku osvajačima, biva

Bobovcu na spomen Jedino se tako moglo opstati pred prijetnjom koja je dolazila i obavijala granice zemlje poput tamne sjene iz koje su se stali pojavljivati zloslutni pipci pohlepe i nečasnih namjera. Kralj nije mogao predvidjeti nesretnu sudbinu svoje djece Sigismunda i Katarine. Od silnih briga i muka koje su ga snalazile gledajući svoje podanike, potkupljive i lakome, patio je u tišini. U samotnim je noćima, kraj vodenoga blaga Bobovačkoga zdenca upravljao oči k Nebu moleći za providnost i mudrost. U takvim bdijenjima stigla ga je i smrt, nenadano i bešćutno 1461. godine, predavši njegovo 38 svjetl ori jeci . ba

Bobovac

Mladomisnici 2019.

Fra Josip Kapetanović Sin je Vinka i Ankice r. Ćorić, rođen 2. rujna 1991. godine u Sarajevu. Kršten je u župi sv. Ane u Lepenici. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 28. srpnja u Lepenici.

Fra Franjo Baraban Sin je Mate i Zore r. Ivandić, rođen 5. svibnja 1993. u Prozoru. Kršten je u župi sv. Franje u Rumbocima (Rama). Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu.

Mlada misa: 11. kolovoza u Rumbocima.

Fra Nikola Pejčin Sin je Vinka i Luce r. Čakarić, rođen 20. lipnja 1993. u Splitu. Kršten je u župi Kaštel Gomilica. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 4. kolovoza u Dobretićima.

Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.

(Lk 4,18-19)

Vlč. Štefan Marković Sin je Marka i Luce r. Marčinković, rođen 9. travnja 1989. u Zagrebu. Kršten je u župi Svete Obitelji u Zagrebu. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije.

Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 7. srpnja u Zagrebu.

40 svjetl ori jeci . ba

Vlč. Fabijan Štedul Sin je Ivana i Mire Štedul, rođen 28. prosinca 1991. godine u Zagrebu. Kršten je u župi Uznesenja BDM u mjestu Novigrad na Dobri. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 7. srpnja u Dugoj Resi.

Vlč. Ivan Dragičević Sin je Nevenka i Svjetlane, r. Pranjić, rođen 16. kolovoza 1994. u Ozimici kod Žepča. Kršten je u župi svetog Ante Padovanskoga u Žepču. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 10. kolovoza u Žepču.

Vlč. Stipica Lešić Sin je Joze i Antonije r. Čović, rođen 1993. u Novom Travniku. Kršten je u župi Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 7. srpnja u Novom Travniku.

Vlč. Petar Filipović Sin je Marka i Marice r. Buconjić, rođen 1994. u Mostaru.

Kršten je u župi Marija Majka Crkve – katedrala u Mostaru.

Svećenik je Mostarsko-duvanjske biskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru.

Mlada misa: 30. lipnja u katedrali u Mostaru.

Fra Dragan Bolčić Sin je Željka i Vesne rođ. Krtalić, rođen 1989. u Mostaru. Kršten je u župi sv.

Ivana Krstitelja u Konjicu. Član je Hercegovačke franjevačke provincije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru.

Mlada misa: 7. srpnja u Međugorju.

Vlč. Adnan Petar Mihael Jašarević Sin je + Muhidina i Velene r. Vuković, rođen 30. siječnja 1992. u Sarajevu. Kršten je također u Sarajevu. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 13. srpnja na Marindvoru u Sarajevu.

Vlč. Domagoj Markić Sin je Ljube i Danice r. Ramljak, rođen 1994. godine u Mostaru. Kršten je u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Pologu kod Mostara. Svećenik je Mostarsko-duvanjske biskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 21. srpnja u Pologu.

Fra Nikola Jurišić Sin je Frane i Mirele rođ. Ramljak, rođen 1992. u Splitu. Kršten je u župi Bezgrešnog začeća u Posušju. Član je Hercegovačke franjevačke provincije.

Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 14. srpnja u Posušju.

Fra Robert Pejičić Sin je Vladimira i Karmele r. Vidačak, rođen 1992. u Mostaru. Kršten je u župi Uznesenja BDM u Lokvi Rogoznici kod Omiša. Član je Hercegovačke franjevačke provincije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 28. srpnja u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. srpanj-kolovoz 2019.

41

Razgovor

MARKO KARAMATIĆ

UMJETNOST U BOSNI SREBRENOJ ŽIVI! Svaki naraštaj nosi neke svoje posebnosti u razumijevanju čovjeka i svijeta, tako i u likovnoj umjetnosti, pa i onoj sakralnoj. Tradicija je bosanskih franjevaca da su tražili načina da svojim vjernicima vjeru učine bližom i razumljivijom kroz likovnu umjetnost.

42 svjetl ori jeci . ba

F y Nikolina MARČIĆ nikolina@svjetlorijeci.ba Danijel STANIĆ Fra Marko Karamatić rođen je 1947. u Johovcu, općina Doboj. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom, a u Franjevački red stupio je 1968.

Studirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, na Teološkom fakultetu u Ljubljani gdje je magistrirao 1977. i doktorirao 1985. Od 1977. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu opću i nacionalnu povijest Crkve. Obavljao je službe tajnika i dekana Teologije. Uređuje časopise Bosna franciscana i Bilten Franjevačke teologije.

Zamjenik je glavnoga urednika edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine i član Znanstvenoga vijeća Hrvatskoga leksikografskog instituta BiH te izvršni urednik Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine. Pokrenuo je projekt izdavanja djela fra Matije Divkovića (1563-1631). Predvodio organizaciju više znanstvenih skupova i uredio zbornike s tih skupova. Bio je član Predsjedništva Matice hrvatske Sarajevo. Javlja se prilozima u desetak periodičnih publikacija.

U reviji Svjetlo riječi piše rubrike Likovna umjetnost Bosne Srebrene i Retrospektiva.

Poštovani profesore, što podrazumijevamo pod izrazom kulturna i povijesna baština?

Naraštaji minulih vremena ostavili su nam u nasljeđe djela i spomenike svoga

stvaralačkog duha koje razumijevamo kao materijalnu kulturnu baštinu, ali također tradiciju i različite običaje koji čine nematerijalnu kulturnu baštinu.

Materijalna nepokretna kulturna baština obuhvaća građevine, stare urbane jezgre, spomenike... Predmeti manjih formi kao što su djela likovne umjetnosti i sl. također spadaju u materijalnu kulturnu baštinu. O njima brigu vode umjetničke galerije i muzeji. Radi podizanja svijesti o važnosti kulturnoga nasljeđa donesena je 1972. god. u Ujedinjenim narodima Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Bio je to iskorak u očuvanju baštine, ali i poticaj za jače senzibiliziranje javnosti o toj temi.

Nematerijalnu kulturnu baštinu čine predaje, običaji, obredi, tradicijska glazba, religijske svečanosti, primijenjena umjetnost, tradicijski zanati, društvene prakse, svečani događaji, ali i „jezik kao pokretač nematerijalnog kulturnog nasljeđa”. Ovu je baštinu teže zaštiti. Nju ugrožava sve snažnije izražena globalizacija (nestaju tradicije, običaji, jezici – od 6000 jezika u svijetu godišnje ih nestane oko 25). S ciljem zaštite toga nasljeđa i njegovanja kulturne raznolikosti u UN-u usvojena je 2003. godine Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine.

Od kulturne razlikuje se povijesna baština. Ona je izvor boljem razumijevanju povijesti i kulture pojedine ljudske zajednice, naroda i cijeloga srpanj-kolovoz 2019.

43

Proslava Dana škole u Keniji FIA

150 godina samostana Marija Zvijezda KT/Svjetlo riječi

BANJA LUKA – U banjolučkoj trapističkoj opatiji Marija Zvijezda pod geslom Marija Zvijezda u Banjoj Luci, Europa u Bosni i Hercegovini, svečanim programom 21. lipnja započelo je obilježavanje 150 godina od osnutka ove utvrde molitve i rada.

Program je vodio mons. Ivica Božinović, a na samom početku uslijedili su pozdravi i kratka obraćanja, najprije banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice koji je podsjetio na dio iz memoara banjolučkog trapističkog opata o. Franza Pfannera. Biskup mons. Komarica je izrazio radost i zahvalnost Bogu radi obilježavanja ove velike obljetnice.

Potom je uslijedilo obraćanje domaćega sina, vrhbosanskoga nadbiskupa metropolite Vinka kard. Puljića koji je rekao kako je dobro da shvatimo kako moramo nastaviti tamo gdje su oni stali: „Dovoljno je da ne zaboravimo prošlost – tko zaboravi prošlost gubi svoju budućnost. Franz Pfanner doveo je Europu u BiH, zato nismo mi od jučer u Europi, BiH je davno ušla u Europu preko Pfannera i njegovih trapista. I ja 48 svjetl ori jeci . ba

sam odrastao s njima. Siromašni su bili, a bogati srcem”, istaknuo je kard. Puljić.

Nazočnima su se još obratili i: don Armand Veilleux u ime cistercitskog i trapističkog Reda; tajnik apostolske nuncijature u BiH mons. Henryk Jagodzinski u ime nuncija mons. Luigia Pezzuta; Ivica Poljičak, izaslanik hrvatske ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek; dr. Valentin Inzko, Visoki predstavnik u BiH, te Igor Radojčić, gradonačelnik Grada Banja Luke.

Potom je mons. Miljenko Aničić, ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije progovorio o povijesti života i rada ove opatije nakon čega je svečano otvorena prigodna izložba.

Uslijedilo je misno slavlje u samostanskoj crkvi koje je predvodio nadbiskup Puljić potaknuvši na kraju nazočne da mole za sve trapiste koji su ugradili svoj život u ovu opatiju, te pozivajući na nasljedovanje njihova primjera.

Svetu misu su pjevanjem animirale sestre Klanjateljice Krvi Kristove, a po završetku svi su se uputili prema samostanskom groblju gdje se molilo za sve pokojne članove opatije te je otkrivena spomen-ploča njima u čast. Ovom prigodom održan je i duhovni koncert u organizaciji HKD-a Napredak.

KENIJA – U misiji Donja Subukia u dalekoj Keniji, koju već dugi niz godina uspješno vodi fra Miro Babić, franjevac Bosne Srebrene, dana 21. lipnja je svečano proslavljen Dan škole, a ujedno je upriličena svečanost otvaranja nove spavaonice za dodatnih 150 učenika u školskom internatu Srednje škole.

Tijekom svečanosti učenicima su također podijeljene nagrade za najbolji uspjeh u školi, kao i najuspješnijim učiteljima u prošloj školskoj godini. „Ponosni smo na našu školu, jer smo po kvaliteti uvršteni u jednu od najboljih škola u regiji. Ovo naravno puno znači za cijelo naše selo i misiju Donja Subukia. Bitno je naglasiti da prvenstveno kroz školovanje mladih ljudi možemo im na najbolji način pomoći da izađu iz siromaštva”, rekao je misionar fra Miro Babić.

Ujedno je zahvalio svim ljudima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja koji svesrdno pomažu i bez čije pomoći ne bi bilo moguće ostvariti sve ono što je urađeno u ovoj afričkoj misiji. Puno uspjeha Božjega blagoslova od srca želimo našem bratu fra Miri u budućem misionarskom radu.

Posljedica legalizirane eutanazije Svjetlo riječi

NIZOZEMSKA – Sedamnaestogodišnja Nizozemka Noa Pathoven, koja je patila od sindroma post-traumatskoga stresa i anoreksije, te koja je bila zlostavljana u svojoj 11-oj godini i tri godine kasnije silovana, preminula je izvršivši eutanaziju u vlastitome domu.

Prema izvješću New York Posta, njezini roditelji su joj odbili dati dopuštenje da to učini prije godinu dana kada je Noa imala 16 godina. U Nizozemskoj je eutanazija legalna od 2001. godine, a u dobi od 17 godina djeci više nije potrebna suglasnost roditelja za izvršenje samoubojstva. Plan o izvršenju eutanazije Pothoven je objavila u postu na Instagramu napisavši: „Možda će ovo nekima biti iznenađenje s obzirom na moje objave o hospitalizaciji, ali ovo već dugo planiram i moja odluka nije nepromišljena. Idem dalje prema svome Gase se crkvene novine Svjetlo riječi

NJEMAČKA – Crkvena novina nadbiskupije Paderborn Der Dom (hrv. Katedrala) postat će 2020. godine tjedni magazin. U službenom priopćenju navodi se kako je ta promjena povezana s poboljšanim izvještavanjem o životu i vjeri. Također, bit će razmotrene točke koje se tiču budućnosti ove crkvene pokrajine, zajednica, udruga i crkvenoga uređenja uopće. Objavila je to izdavačka kuća Bonifatius Verlag u prošli ponedjeljak u Paderbornu.

Predviđeno je i da će se ovaj časopis odijeliti od nadbiskupije. Do danas je izdavač crkvene novine Der Dom bio nadbiskup Paderborna, trenutno u osobi mons. Hans-Josefa Beckera, ali će uskoro i to biti promijenjeno. Naime, izdavač će biti upravo Bonifatius Verlag.

Voditeljica redakcije i glavna urednica magazina bit će Claudia Auffenberg (50) koja je do danas bila voditeljica jednoga programa u izdavačkoj kući Bonifatius

cilju i u roku od 10 dana ću umrijeti. Nakon godina borbe i samo borbe, istrošena sam. Neko sam vrijeme bila prestala jesti i piti dok sam bila u bolnici, a nakon mnogih rasprava i procjena odlučeno je da me otpuste jer je moja patnja postala nepodnošljiva. Dišem, ali više ne živim.”

Dr. Gordon Macdonald iz organizacije Care not killing, britanske grupe koja se bori protiv legalizacije eutanazije, izjavio je kako je ovaj tragični slučaj bio neizbježni rezultat legaliziranih zakona o eutanaziji koji ne cijene ljudski život. „Ovo je šokantno, ali pokazuje što se događa kada ljudi odluče da za neke osobe više nema pomoći te im se uskraćuje potrebna zaštita i liječenje.”

Prema nizozemskim zakonima o eutanaziji, depresija je legitiman razlog za eutanaziju sve dok pacijent može dokazati da pati. Zakon dopušta liječnicima da pomognu samoubojstvo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: patnja pacijenta

je nepodnošljiva bez mogućnosti poboljšanja te, sukladno tomu, pacijentov zahtjev za eutanaziju mora biti dobrovoljan i on mora ustrajati tijekom vremena (zahtjev se ne može odobriti ako je pacijent pod utjecajem drugih ljudi, psihičkih bolesti ili droge). Pacijent mora biti potpuno svjestan svoga stanja i mogućnosti te mora postojati konzultacija s najmanje jednim drugim neovisnim liječnikom koji mora potvrditi prethodno navedene uvjete. Eutanazija treba biti izvršena na medicinski prikladan način uz prisustvo liječnika i suglasnost roditelja za osobe mlađe od 17 godina.

Verlag. Dosadašnji glavni urednik novine Matthias Nückel (62) do kraja godine povući će se iz uredništva.

Kako je uopće došlo do ovako značajne promjene? Početkom godine oko 2500 katolika ove nadbiskupije zaprimilo je testnu verziju novoga časopisa. Čitatelji su kasnije bili predmet istraživanja. Među ljudima je bilo mnogo onih koji su prepoznali „kritičku hrabrost” istaknutu u novom listu. Uz to će biti vidljiva i grafička promjena. Prvi kvartal 2018. godine pokazao je kako ukupni tiraž oko 18 000 primjeraka.

Od toga je prodano 16 509, od čega je 16

416 otišlo stalnim pretplatnicima. Sredinom mjeseca svibnja još su tri biskupije najavile izdavanje časopisa umjesto crkvenih novina: Fulda, Limburg i Mainz, a projekt će biti realiziran do 2023. godine. Glavni razlog za taj potez bio je stalni pad čitatelja. Do ovoga trenutka jedino biskupija Essen nema svoju biskupijsku crkvenu novinu. Ondje je 2013. godine s radom prekinula novina RuhrWort (od njemačkoga naziva za Rursku oblast). S druge strane, postoji besplatni časopis Bene koji se šalje u svako katoličko domaćinstvo.

srpanj-kolovoz 2019.

49

Pogled iskosa

Ne propustite sjajnu priliku!

Možda ste nedavno dobili e-mail odvjetnika Matfhewa Sama iz afričke države Togo? Na lošem hrvatskom (vjerojatno nespretni prijevod Google prevoditelja) napisao je: Poslovni prijedlog. Dragi, do you speak English? Pisala sam i prije, ali niste odgovorili na moj e-mail. Imam važna poslovnu ponudu u vrijednosti od 12,500,000.00 dolara za vas. Fond pripadao je rodom iz vaše zemlje. Stoga, kontaktirajte me kroz moje službene e–mail adresu, tako da ja ću vam dati detalje o ovom poslu i fotografiju njega? y Viktorija BANIĆ viktorija.barbicbanic

I

li su vam samo javili da je potrebno doznačiti svotu od oko 100 – 200 dolara za uklanjanje posljednjih pravnih prepreka i sređivanje odgovarajućih formalnosti kako bi došli do svoga milijunskog nasljedstva?

Ima i onih koji računaju na vjerske osjećaje i povjerenje prema organizacijama vjerskih zajednica pa su vam pisali ovako (opet Google prevoditelj!): Pozdrav Gospodin i gospođa. Hvala vam za prihvaćanje moj poziv sam iskoristiti ovu priliku da vam donijeti vijest. Mi smo kršćanskih organizacija koje pružaju kredit u rasponu od 2000 do 4000 € za svakoga u mogućnosti ispuniti zahtjeve Ćemo ne zahtijevaju puno dokumenata da imate povjerenja, ali morate biti Osoba Samo, Iskren, pouzdan mudar, a kamatna 50 svjetl ori jeci . ba

stopa je 2 % an. Si ti treba novac zbog drugih razloga, ne ustručavajte se kontaktirati nas za više informacija. Mi smo na raspolaganju zadovoljiti naše klijente i do 3 dana od primitka prijave. Ako ste zainteresirani za više informacija kontaktirajte nas putem e-mail-a... Samo ste se nasmijali? Mislite da se radi o prijevarama na koje nasjedaju samo manje upućene i obrazovane osobe?

Sedamdesetogodišnji specijalist za računovodstvo i financije i ovlašteni sudski vještak za ekonomsko i financijsko poslovanje (!) iz Splita nasjeo na primljenu e-mail poruku o dobivenom nasljedstvu pa ostao bez 15 000 kuna i 300 eura. „Odvjetnik” Barrister Roland S. K. Adjakou iz afričke države Benin

poručio mu je da je dobio nasljedstvo od čak 30 milijuna eura od pokojnoga rođaka, a koji je bio njegov klijent.

Navedenu svotu će dobiti ako uplati eto koliko je potrebno za sudske, bankovne i odvjetničke troškove, preko Deutsche bank u Dublinu. Nakon što je uplatio traženi iznos stigao je i obećani ček, krivotvoren. Prevareni čovjek potom je sve prijavio, no izvjesno je da prevaranti iz Benina i Irske neće kazneno odgovarati pred splitskim sudom niti će prevareni sudski vještak dobiti svoj novac natrag...

Veliki broj ljudi kupuje putem raznih oglasnika, a naručenu robu plate pouzećem prilikom preuzimanja. Tako npr. naruče (objektivno sumnjivo) povoljan iPhone uređaj, a umjesto toga dobiju komad drveta, brašno, tjesteninu, stari model mobitela, praznu bocu ili čak šalicu za čaj, vrećicu čaja i šećer da isti i zaslade!

Iz Hrvatske pošte navode kako ne snose odgovornost za sadržaj pošiljke, ako je pošiljka prispjela u roku, ispravna i bez vidljivih tragova oštećenja.

Pošiljku prije otvaranja morate platiti, a tek se onda možete žaliti. Pošiljka je vlasništvo pošiljatelja sve do trenutka kada je zaprimi primatelj. Ni u jednom trenutku nije vlasništvo pošte.

Da, policija zaprima kaznenu prijavu, ali ako se radi o imovinskoj koristi manjoj od 2000 kuna nema pokretanja postupka po službenoj dužnosti i oštećeni kupac upućuje se na podnošenje privatne tužbe, od čega u pravilu odustaje, pa prevarant nekažnjeno nastavlja poslovati.

Osim prevara na daljinu prevaranti ulaze i u domove svojih žrtava. Telefonski se predstave kao bankari povodom npr. pojave lažnih novčanica, kažu kako će doći po novac, koji će nakon provjere i vratiti. Ili kao medicinski djelatnici koji nude mjerenje tlaka, razine šećera ili besplatnu masažu. Dok se jedna osoba bavi žrtvom, druga krade novac, nakit. Čak i kao policijski službenici koji su pronašli počinitelja kaznenoga djela pa će doći po otiske prstiju na novčanicama i nakitu koje imaju u svom domu,

V

eć u ranom kršćanstvu sakralni prostori se, u svrhu vjerničke pobožnosti ali i estetskoga ugođaja, ukrašavaju umjetničkim slikama, kipovima, reljefima. To su počeci kršćanske umjetnosti koja se tijekom povijesti razvijala različitim intenzitetom, katkada i uz jake otpore (ikonoklazam 8/9. st., protestantska reformacija,16. st.).

Tijekom dvaju tisućljeća stvoreno je neizmjerno umjetničko blago kršćanske inspiracije. Danas je ono po svojoj vrijednosti u samom vrhu svjetske baštine. Na tome se sustavno radilo unutar Crkve, ali mnogo toga treba zahvaliti entuzijazmu pojedinaca. U tome su prednjačili rimski pape ne samo kao promicatelji sakralne umjetnosti nego i kao čuvari umjetničke baštine, utemeljitelji muzeja i galerija – danas među najvrjednijima na svijetu. Poput papa, slično su i španjolski kraljevi zaslužni za bogatu umjetničku galeriju Prado (Madrid), Katarina Velika za Ermitaž (St. Peterburg), knez Czartoryski za Galeriju u Krakovu, Strossmayer za Galeriju starih majstora HAZU… Franjevačka provincija Bosna Srebrena posjeduje respektabilno kulturno-povijesno i umjetničko blago. Samo se manji dio sačuvao tijekom burne povijesti 400-godišnje osmanske vlasti, a danas je izloženo u franjevačkim muzejima i galerijama i otvoreno javnosti. Od vremena Austro-Ugarske u BiH (1878–1918) pa do sredine 20. stoljeća franjevci su izgradili mnoge crkve i samostane, ali su tu graditeljsku aktivnost pratila tek skromna likovna ukrašavanja unutrašnjosti.

Koncem šezdesetih godina 20. stoljeća u likovnom oblikovanju crkvenih prostora dolazi do promjena u dobrom smjeru, ali je pravi umjetnički val uslijedio u razdoblju između 70-ih i 90-ih godina. U povodu proslave obljetnice bosanskih franjevaca (1991) snimljen je dokumentarni film „Sedam stoljeća franjevačke kulturne sadašnjosti” u režiji Vedrane Mihotić, a po scenariju 52 svjetl ori jeci . ba

Likovna umjetnost Bosne Srebrene

Promicatelj umjetnosti y Marko KARAMATIĆ marko.karamatic@gmail.com

Sve ono što se zbilo u likovnom pogledu u sakralnim prostorima franjevačke provincije Bosne Srebrene, u ovom razdoblju, uistinu se može označiti kao doba lijepe vjere. Sve to zahvaljujući entuzijazmu pojedinih franjevaca književnika Vitomira Lukića (1929– 1991). Nakon obilaska crkava i samostana Bosne Srebrene, Lukić je, potaknut onim što je vidio, napisao esej „Doba lijepe vjere”, kao literarnu refleksiju na suvremenu likovnu umjetnost u Bosni Srebrenoj s jakim dojmovima o viđenom. Sve ono što se zbilo u likovnom pogledu u sakralnim prostorima franjevačke provincije Bosne Srebrene, u ovom razdoblju, uistinu se može označiti kao doba lijepe vjere. Sve to zahvaljujući entuzijazmu pojedinih franjevaca.

Ovdje izdvajamo inicijatora i promicatelja toga novog vala, fra Vjeku Božu Jarka (Opličići kraj Stoca, 1931), dugogodišnjega profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, koji od sredine 90-ih godina živi u Varaždinu. Posebno je, uz rodni kraj, vezan za Plehan gdje je proveo dio djetinjstva. Kod njega se pokazalo vidljivim koliko zauzetost pojedinca, utemeljena na osjećaju za likovnu umjetnost i njezinu vrsnom

poznavanju, može odlučujuće utjecati na tokove sakralne umjetnosti, u ovom slučaju u Bosni Srebrenoj.

Koncem 1989. organiziran je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu okrugli stol o temi Suvremena umjetnost i sakralni prostori na kojem su sudjelovali likovni kritičari, umjetnici i teolozi: Vladimir Maleković, Edo Murtić, Đuro Seder, Radovan Ivančević, Vjeko Jarak, Vinko Zlamalik, Branko Sbutega i dr. (Objavljeno u listu Oko, br. 9, od 3. svibnja 1990.) V. Jarak, govoreći o onome što se dogodilo u likovnosti sakralnih prostora u BiH, ponajviše u franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, rekao je da on u tome ne vidi nešto osobito.

Stvar je posve jednostavna: „Nekoliko je ljudi nešto u crkvama htjelo uraditi – i ti su ljudi imali sreću da su se namjerili na dobre umjetnike. Ta je činjenica odlučujuća za sve što u Bosni vrijedi.” Sama Crkva pak nije imala neku domišljenu strategiju, a to potvrđuje činjenica „da

Retrospektiva

Viđen sam, dakle jesam Česta uzrečica čuđenja moje pokojne bake bila je „Svega ima u Božjoj bašči”. Tako bi uvijek zaokružila teško shvatljive izjave i događaje, a koji ne bi bili vrijedni dodatnoga misaonoga truda. I meni samom to prvo padne na pamet za mnoge događaje i izjave koji najviše odgovaraju kategoriji provale, a kojima obiluje današnje umreženo moderno vrijeme. y fra Janko ĆURO urednik@svjetlorijeci.ba

J

ednu takvu izjavu nedavno je javno izgovorio poznati bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović koji je ustvrdio: „Da je Isus Krist živ, on bi zabranio Thompsona.”

Ljudi koji sve znaju i u sve se miješaju uvijek izazovu gore opisano čuđenje.

Kako vjeruju da im je ogromna umna veličina, vlastita im osoba vrlo brzo postane pretijesna pa u njoj zahvate cijeli narod, koji, gle čuda, točno želi što i oni.

Ima takvih na svim stranama svijeta pa i u našim redovničkim zajednicama.

Nije jedini, ali je najsvježiji primjer takvoga promišljanja opet spomenuti Emir. U jednoj je emisiji na HRT-u, ničim izazvan, nabrojio pet bh. Hrvata za koje tvrdi kako bi ih svi Bošnjaci izabrali kada bi se kandidirali za predsjednika BiH. Dakle, kada Emir zna tko može biti predsjednik, onda to znaju svi Bošnjaci bez obzira što je na listu ubacio i dva katolička svećenika. Pošto je javno već ustvrdio da je mrtav Bog kojega ta dvojica još uvijek naviještaju 56 svjetl ori jeci . ba

(„Da je Isus Krist živ…”), a oni ga izgleda dosada nisu uvjerili da je živ i da nije zabranio Marka Perkovića Thompsona kao što ne bi zabranio niti Emira Hadžihafizbegovića, bit će da je bio ozbiljan.

Koliko god izgledalo čudno u BiH je već postalo normalno da svatko sastavlja svoje liste, počevši od one za kupovinu pa do liste za predsjednike države. Zato bih iskoristio ovu prigodu i dodao svoju listu od pet imena za predsjednika BiH, ali iz četvrte ustavotvorne komponente u BiH, a to je Međunarodna zajednica u narodu poznata kao stranci. U svih pet polja pišem samo jedno jedino ime: David Copperfield. Ne može nama više nitko pomoći s bonskim nego samo s mađioničarskim ovlastima.

Kraljevstvo za lajk Ako bi netko pomislio kako bi sada trebalo nadugo i naširoko polemizirati s gospodinom Hadžihafizbegovićem, kojega smatram sjajnim glumcem i u umjetničkom smislu te riječi, grdno

se vara. Radije se treba pozabaviti današnjim ružnim trendom ismijavanja i omalovažavanja svetoga i vjere, umjesto njegovim satelitima. Emir samo čini ono što čine svi oni koji pošto-poto žele da se o njima govori i piše: s vremena na vrijeme namjerno izjave nešto što uopće ne mora imati veze s razumom, a pogotovo ne s onim zdravim, što je već postalo opći trend koji definira današnje vrijeme. A oni koji nemaju ili ne znaju što reći, u javnost plasiraju ono što imaju i znaju: obnažene fotografije ili video uratke. Važno je da se o njima piše i govori, a kako se o njima govori, uopće im nije važno niti ih to brine.

Lajk, lajk! Kraljevstvo za lajk! Što im je post uvrnutiji to više klikova, komentara, lajkova, dislajkova i pregleda što je mnogima, nažalost, prešlo u ovisnost i postalo smisao života. Taj fenomen modernoga vremena sjajno je definirao poljski sociolog, filozof i teoretičar kulture Zygmunt Bauman: „Ažurirana verzija Descartovog ‘Mislim, dakle jesam’ jest: Viđen sam, dakle jesam... i što me više ljudi vidi, to više jesam.” (Moralna sljepoća: gubitak osjećajnosti u tekućoj modernosti).

Svaki napad ili polemiziranje zbog vrijeđanja najdubljih vjerskih osjećaja samo bi pridonio popularnosti zbog koje sve i započne. Sama Emirova izjava i slične izjave nisu dovoljne za dijagnozu društva i vremena u kojemu živimo.

U ovome spomenutom slučaju svakako treba dodati mlakost i nezainteresiranost svih onih koji drukčije misle, pa u tome kontekstu i same Crkve koja najčešće prešućuje izravne napade na svoje svetinje. Ako još ovomu dodamo i one kojima više smeta što se tako izrazio o Thompsonu nego o Isusu Kristu, sasvim je dovoljno da se uhvatimo za glavu. Kamo nas sve to vodi? Ima li danas ikakvih ljudskih granica, moralnih i etičkih okvira, manira, kulture, empatije? Postoji li barem mrvica odgovornosti ne samo u onima koji takvo što izjavljuju nego isto tako u onima koji

NECROLOGIUM BOSNAE ARGENTINAE

Fra Emanuel (Branko) Jurić (1935. – 2019.)

Dana 1. lipnja u franjevačkom samostanu sv. Katarine u Kreševu preminuo je fra Emanuel Jurić, član Bosne Srebrene, u 85. godini života, 65. godini redovništva i 56. godini svećeništva.

Krsnim imenom Branko Jurić rođen je 1935. u Goranima, u dolini Neretvice, od oca Ivana i majke Luce rođene Biloš. Po završetku osnovnoga školovanja u tek otvorenoj školi u Goranima šalje molbu za prijem u visočko sjemenište, no kako je odbijen upisuje državnu gimnaziju u Konjicu, koju nastavlja u Sarajevu i Tuzli. Molba za prijem u sjemenište prihvaćena je četvrti put, pa umjesto ponude za posao u tuzlanskoj pošti stupa u sjemenište. Godine 1954. pohađa novicijat i uzima re21. 8. 2009. – fra Marko Gelo 14. 7. 2010. – fra Tomo Buljan 17. 7. 2010. – fra Krešo Karlović 19. 7. 2010. – fra Božo Krešo

dovničko ime fra Emanuel. Za svećenika je zaređen 1963. na Plehanu po rukama mons. Marka Alaupovića, a iste godine 4. kolovoza na Žitačama slavi prvu mladu misu u novoizgrađenoj župnoj crkvi. Kao svećenik službovao je u Novom Šeheru, Osovi, Varešu, Šurkovcu, Ivanjskoj, Dubravama i Tuzli. Kao župni vikar u Novom Šeheru i Osovi nastavio je vanredan postdiplomski studij u Ljubljani, koji prije obrane disertacije prekida, dajući prednost pastoralnom radu s vjernicima.

U Tuzli su sljedbenici komunističkoga sustava fra Emanuela optužili za „verbalni delikt”. Naime, dvije su gopođe lažno svjedočile protiv njega kako ih je tijekom ispovijedi pitao zašto umjesto Boga i ostalih svetinja ne psuju Tita i partiju.

Kao rezultat montiranoga sudskog postupka, fra Emanuel je bio osuđen na 40 dana zatvorske kazne u tuzlanskom zatvoru Štok, i to među najokorjelijim kriminalcima i ubojicama te rad u rudniku Dobrinja – Jug. Fra Emanuelovom smrću otišao je i posljednji fratar logoraš Bosne Srebrene koji je za vrijeme bezbožne komunističke vlasti bio nepravedno osuđen.

Prije okončanja socijalističkoga režima u bivšoj državi, otpočeo je pastoralnu službu u župama Zaton veliki i Orašac nedaleko od Dubrovnika. Ondje je tijekom cijeloga Domovinskog rata bio sa svojim vjernicima, dijeleći s njima dobro i zlo.

U to vrijeme bio je postavljen za vikara Dubrovačke biskupije s biskupskim ovlastima. Vjernici ovoga kraja još uvijek se sjećaju svoga bosanskog fratra fra Emanuela, koji je 25 godina svoga života proveo s njima. Potom se nastanio u svom matičnom samostanu sv. Katarine u Kreševu, postavši član samostanskoga bratstva. U srpnju 2013. godine proslavio je zlatni jubilej misništva. Napomenimo kako je fra Emanuel neposredno nakon rata bolovao od zloćudnoga karcinoma. Njega je nakon operacije, 30 kemoterapija i 30 zračenja konačno pobijedio.

O svojoj bolesti i ozdravljenju, o ratnom vremenu u Dubrovniku, o svom djetinjstvu u rodnom kraju, o pastoralnim izazovima, komunističkom zatvoru i o drugim životnim (ne) prilikama fra Emanuel je napisao brojne knjige, uglavnom autobiografskoga stila. Tijekom svoga boravka u Kreševu, među vjernicima je ostavio neizbrisiv trag jednoga bosanskog fratra koji i svoje slobodno vrijeme koristi da bi pomogao ljudima.

Tako bi ga često vidjeli subotom prijepodne na ulici, vraćajući se ili idući u posjet nekom od teških bolesnika, čineći djelo milosrđa i dijeleći zdravstvene savjete i utjehu.

7. 8. 2014. – fra Luka Markešić 12. 8. 2014. – fra Bernardin Matić 18. 8. 2014. – fra Ivica Alilović 27. 8. 2014. – fra Anđelko Kamenčić 28. 8. 2014. – fra Zdravko Lukić Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

58 svjetl ori jeci . ba

10. 8. 2016. – fra Mladen Perić 5. 7. 2017. – fra Tihomir Sadrić 27. 7. 2018. – fra Filip Zubak 31. 7. 2018. – fra Vitomir Silić

Književnost bosanskih franjevaca

Ispovjedaonik fra Stjepana Solinjanina U prvoj polovici 17. stoljeća, godine 1630. objavljeno je u Rimu jedno od najneobičnijih, pa i najkurioznijih djela franjevaca Bosne Srebrene pod naslovom Ispovjedaonik sabrani iz pravoslavnijeh naučitelja fra Stjepana Matijevića Solinjanina. y Ivo PRANJKOVIĆ ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

T

o je zapravo prijevod djela dominikanca Jeronima Panormitanskoga Confessario racolte dai dottori catolici iz 1575. godine. Prva je neobičnost toga djela da nije objavljeno ni bosanicom ni latinicom, nego tzv. crkvenom ćirilicom, koja u to vrijeme nije bila uobičajena u Bosni. Druga je osobitost toga djela da ga je objavio Zbor za širenje vjere (Congregatio de propaganda fide), i to o svom trošku. Sljedeća osobitost i neobičnost vezana za to djelo jest činjenica da se ni ono ni njezin autor poslije godine 1630. ne spominju ni u jednom dokumentu vezanom za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu. S tim je tijesno povezana i činjenica da se nijedan primjerak toga djela nije sačuvao ni u knjižnicama ni bilo gdje drugdje na području Bosne Srebrene. Slavko Pavešić (nekadašnji ravnatelj Instituta za jezik u Zagrebu), koji je 1968. godine u prvom broju Rasprava Instituta za jezik objavio vrijednu monografiju o fra Stjepanu Solinjaninu pod naslovom Jezik Stjepana 60 svjetl ori jeci . ba

Matijevića, uspio je otkriti samo osam primjeraka toga djela (tri u Zagrebu, tri u Rimu te po jedan u Firenci i Beogradu).

Pokušat ćemo ovdje bar donekle objasniti spomenute neobičnosti.

Fra Stjepan Matijević, koji se često spominje pod imenom Stjepan Solinjanin (Stephanus a Salinas), a tako je uglavnom i sam sebe nazivao, rođen je u Tuzli ili u njezinoj okolici oko 1580. godine. U franjevački red stupio je u Donjoj Tuzli ili u Gradovrhu, a studij završio negdje u Italiji. Službovao je kao pastoralni radnik u raznim dijelovima Bosne, između ostalog bio je šest godina kapelan u Sarajevu, gdje je započeo prevoditi spomenuto djelo. Neposredno prije godine 1630. našao se u Rimu najvjerojatnije zato što je bio određen za misionara u Transilvaniji pa se u Rimu spremao za tu delikatnu pastoralnu misiju. Tamo se sprijateljio s franjevcem iz Hrvatske fra Rafaelom Levakovićem, koji je u to vrijeme, između ostaloga, radio na rusifikaciji knjiga namijenjenih području istočne

obale Jadrana i Balkana. Fra Stjepan je upravo na njegov nagovor završio u Rimu svoj započeti prijevod, a fra Rafael ga preporučio Propagandi. O tome i sam govori u predgovoru djelu pod naslovom K štiocu krstjanskomu: „Knjižice ove od ispovijedi prošnjom nekijeh drazijeh prijatelja, budući kapelan sarajevski u Sarajevu, počete; a nutkanjem P. O. F. Rafaela Levakovića, moga Reda, a države Bosne Horvatske bogoslovca razumnoga, svršene i u moj bosanski jezik iz latinskoga prinesene, ljubaznosti tvojoj eto pridajem i šaljem na svjetlo” (latinskoga ovdje znači talijanskoga!).

Odgovor na pitanje zašto se u Bosni Srebrenoj ni fra Stjepan ni njegovo djelo nakon godine izdanja uopće ne spominju vjerojatno je vezan za činjenicu da su upravo te 1630. godine četiri bosanska franjevca upućena u Transilvaniju kao misionari. Jedan od te četvorice pod imenom Stephanus a Salinas vrlo je vjerojatno upravo fra Stjepan Matijević Solinjanin. Dvojica su od te četvorice vrlo brzo pobjegla natrag u Bosnu, a fra Stjepan s preostalim svojim subratom uspijeva osnovati samostan, postati prefekt misije, vikar transilvanskoga biskupa i definitor.

Umro je u samostanu Mikhási 1654. godine kao ugledan redovnik na glasu svetosti. Spomenuti podaci vrlo se vjerojatno odnose na fra Stjepana iako se nigdje u dokumentima ne spominje prezime Matijević. To međutim nije posebno neobično jer se u latinskim tekstovima i inače puno češće od prezimena upotrebljavao pridjevak prema mjestu rođenja. Tako se npr. neusporedivo češće pisalo fra Lovro Ljubušak negoli fra Lovro Šitović.

Zaboravljeni fra Stjepan Budući da je sve što je rečeno u najmanju ruku vrlo vjerojatno, to objašnjava i činjenicu da je fra Stjepan u Bosni nakon 1630. pao u posvemašnji zaborav.

Nešto je teže međutim objasniti činjenicu da je u zaborav pala i njegova knjižica, tim više što se zna da ju je Zbor za

Svijet fotografije

Siluete Stiglo je vrijeme godišnjih odmora i jakih vrućina kada jedva čekamo pobjeći na more. Osim što je vrlo ugodno kupati se, zasigurno svi volimo uživati i u zalasku sunca koje na moru često izgleda puno veće nego kada ga promatramo doma. I sama volim uživati u takvim prizorima, a onda se hvatam mobitela ili fotoaparata u nadi da sunce neće brzo zaći. Ipak, vrlo brzo ga nestane, a tako bih voljela da ovaj prizor traje malo duže.

Prije nego se sunce sakrije iza mora, fotograf u meni čeka ptičice da prolete točno po sredini sunca ili da naiđe brodić, a ako imam sreće kao jednoga davnoga ljeta, možda uspijem fotografirati i neki zaljubljeni par.

Stoga, ako nosite mobitel ili fotoaparat na plažu, otkrivamo vam trikove koji će fotografiju sunčeva zalaska učiniti uspješnom. Fotografija nastala tijekom snimanja zalaska sunca kada je fokusirani subjekt crn ili taman, a pozadina ostaje u prirodnoj boji, naziva se siluetna fotografija.

Zasigurno ste kao mali rukama i tijelom pravili različite oblike ili poze koji su, uz pomoć svjetla, bili vidljivi na zidu pa ste se tako trudili da izgledaju u obliku zeca ili neke druge životinje. Na taj smo način nasmijavali braću i sestre. Mene su moja braća često čak i prepadali na taj način, a potom bi se smijali mojoj reakciji. U svakom slučaju, ne bi bilo toliko zanimljivo bez svjetla koje je činilo da se naše ruke preslikaju na zid i u sjeni dobiju neki oblik.

Slično vrijedi i za siluetnu fotografiju. Silueta je tamni oblik nekoga ili nečega što je vidljivo u ograničenom svjetlu na svjetlijoj pozadini. Zapravo, silueta je odličan način kojim se na slici može prikazati misterija, emocija ili nešto zanimljivo. Upravo silueta fotografiju čini zanimljivom i u praksi ju je vrlo jednostavno fotografirati, međutim, neće izgledati dobro ako nisu pronađeni zanimljivi subjekti na fotografiji.

62 svjetl ori jeci . ba

50. obljetnica redovničkih zavjeta

70 milijuna ljudi u bijegu

s. Suzana Bašić

Radio Vatikan/Svjetlo riječi

KOTOR – U nedjelju, 5. svibnja 2019. godine, s. Tihomira Kustura zajedno s još dvije susestre, s. Karmelinom i s.

Elizabetom, proslavila je svoj zlatni jubilej – 50 godina redovničkih zavjeta u Dobroti kod Kotora. Sestre pripadaju Družbi sestara franjevki Bezgrešnoga začeća Crnogorske provincije.

Kao priprema za slavlje ove obljetnice, od 28. travnja do 5. svibnja duhovne vježbe je predvodio o. Pejo Janjić, karmelićanin. Tema duhovnih vježbi bila je „Slijediti Krista – Svjetlo svijeta.” Tijekom duhovnih vježbi sestre su razmatrale o otajstvima Kristova života i o najvažnijim biblijskim likovima, koji su nam uzor i pomoć u našem nasljedovanju Krista čistoga, siromašnoga i poslušnoga u svjetlu Njegova zemaljskoga života i Njegova opredjeljenja za Božje kraljevstvo.

U župnoj crkvi sv. Eustahija svečanu sv. misu na dan proslave 50. obljetnice redovničkih zavjeta predvodio je kotorski biskup mons. Ilija Janjić u koncelebraciji sa župnikom don Pavlom Medač i voditeljem duhovnih vježbi, a pjevanje je animirao sestarski zbor. Nakon propovijedi, slavljenice su zajedno izrekle formulu obnove zavjeta i dobile zlatni prsten iz ruke Provincijalne predstojnice s. Lidije Kćira. Poslije sv. mise nastavljeno je slavlje zajedničkim ručkom u našem samostanu.

S. Tihomira, krsnim imenom Kata Kustura, rođena je u Doboju, župa Plehan 30. travnja 1946. godine od roditelja Ivana i Anđe. Svojih sedmero djece su kršćanski odgajali, pa je bilo očekivati da će iz takve kršćanske obitelji doći jedno duhovno zvanje, te je njihova kći Kata stupila u Družbu franjevki Bezgrešnoga Začeća Crnogorske provincije 1966. godine. Redovničko odijelo obukla je u Dobroti i dobila ime s. Tihomira.

Nakon novicijata na Cetinju, prve je zavjete položila u Dobroti 1969. godine, a doživotne u istom mjestu 1974. godine.

SVIJET – U bijegu je 70,8 milijuna ljudi, a to je broj koji dvostruko premašuje onaj od prije dvadeset godina, jer se osobito kriza u Venezueli, odrazila na taj podatak – istaknula je Organizacija ujedinjenih naroda. Tri su glavne skupine izbjeglica: prognanici, tražitelji azila i interno raseljene osobe. Prema podacima Global Trendsa, godišnjega izvještaja Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), u 2018. godini je jedna osoba na svakih 108 bila izbjeglica, a jedna izbjegla osoba od dvije bila je maloljetna. Uganda je prikupila podatke o 2 800 djece izbjeglica mlađih od pet godina, samih ili odvojenih od svojih obitelji. Najsiromašnije zemlje skrbe o trećini svih izbjeglica na svjetskoj razini, dok 80 % izbjeglica živi u zemljama koje graniče s njihovim zemljama podrijetla.

U 2018. godini samo je 92 400 izbjeglica bilo preseljeno, manje od 7 % onih koji na to čekaju. Oko 593 800 izbjeglica moglo se vratiti u svoje zemlje, dok je 62 600 dobilo novo državljanstvo kako bi u drugim zemljama mogli nastaviti normalan život. U 2018. godini u svijetu je bilo 1,7 milijuna zahtjeva za azil. Sjedinjene Američke Države primile su najveći broj novih osobnih zahtjeva (254 300), zatim Peru (192 500), Njemačka (161 900), Francuska (114 500) i Turska (83 800).

Broj je izbjeglica vrlo velik zbog sukoba i humanitarnih kriza koje nažalost

64 svjetl ori jeci . ba

ne ukazuju na pronalaženje rješenja – rekao je Federico Fossi, jedan od glasnogovornika Organizacije Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i napomenuo kako se taj broj povećao 2011. godine zbog sirijske krize, no nažalost nastali su novi sukobi kao onaj u Jemenu, u Južnom Sudanu, te sukobi čije se rješenje ne nazire, kao onaj u Afganistanu, Demokratskoj Republici Kongo i u mnogim drugim zemljama. To je veliki broj koji nažalost i dalje raste, budući da se sve manje izbjeglica vraća svojoj kući, jer uvjeti sigurnosti u njihovim zemljama ne dopuštaju siguran povratak.

Izvještaj Organizacije ujedinjenih naroda za izbjeglice poklopio se sa Svjetskim danom izbjeglica, koji se obilježio 20. lipnja kako bismo se prisjetili Povelje o izbjeglicama koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda odobrila 1951. godine. To je obljetnica – kako je rekao papa Franjo 16. lipnja u talijanskom Camerinu – koja sve potiče na solidarnost s muškarcima, ženama i djecom koji su u bijegu pred ratovima, progonstvima i nasiljem nad temeljnim pravima.

Papa je uistinu svjetionik u komunikaciji i usvajanju politika u korist izbjeglica – rekao je Andrea Pecoraro, predstavnik Organizacije ujedinjenih naroda za izbjeglice na susretu „Migranti i izbjeglice. Doprinosi i izazovi sadašnjice” koji se održao 20. lipnja u prostorijama Vatikanskog radija. Pitanje izbjeglica u njegovom pontifikatu uvijek je u središtu njegovog djelovanja – rekao je Pecoraro.

Zaštita ljudskih prava Svjetlo riječi

GUATEMALA – Samo u protekle dvije godine ubijeno je 39 osoba koje su se u Guatemali zalagale za ljudska prava i državnost ove države u Srednjoj Americi. Velik je i broj napada na takve osobe – u dvije godine zabilježeno je oko 900 takvih slučajeva. Objavljeno je to u sklopu projekta koji provode Ujedinjeni narodi.

Prema izvještajima, svatko tko se zalaže za pravo i pravednost u Guatemali živi u opasnosti, iako je građanski rat koji je trajao od 1960. do 1996. godine (36 godina) završen prije više 20 godina. Ove godine ondje će biti organizirani predsjednički izbori. Službe Ujedinjenih naroda jasno su istaknule: „Vlada Guatemale mora se pobrinuti da Milijuni djece bez djetinjstva i obrazovanja Radio Vatikan/Svjetlo riječi

SVIJET – U svijetu ima oko 152 milijuna djece i adolescenata, u dobi između 5 i 17 godina, koji su žrtve iskorištavanja u svrhu rada. Na svjetskoj razini to je svako deseto dijete, dok je primjerice u Africi svako peto dijete žrtva dječjega rada.

Svake se godine 12. lipnja obilježava Svjetski dan borbe protiv dječjega rada. Ustanovila ga je Međunarodna organizacija rada te je prvi put obilježen 2002. godine. UNICEF i međunarodna

razjasni razbojništva i zaštiti aktiviste koji se zalažu za zaštitu ljudskih prava.”

Krvavi rat, koji je u Guatemali trajao 36 godina, zaključen je mirovnim sporazumom u Ujedinjenim narodima.

Otada je zabilježen ekonomski rast,

iako još uvijek ima mnogo siromaštva, kriminala, problema s prodajom i konzumiranjem droga i nesigurnosti. Od ukupno 33 latinoameričke i karipske države, Guatemala je na 31. mjestu po uvjetima života.

organizacija Save the Children upozoravaju da danas u svijetu ima oko 152 milijuna djece i adolescenata, u dobi između 5 i 17 godina, koji su žrtve iskorištavanja u svrhu rada. Na svjetskoj razini to je svako deseto dijete, dok je primjerice u Africi svako peto dijete žrtva dječjega rada. Gotovo polovica te djece obavlja teške i opasne poslove koji ugrožavaju njihovo zdravlje i sigurnost, uz ozbiljne posljedice za njihovo psihičko zdravlje.

Oko 64 milijuna djevojčica i 88 milijuna dječaka lišeno je djetinjstva, škole, skrbi i mogućnosti izgradnje bolje budućnosti za sebe i svoju obitelj. Njih više od 70 %

radi u poljoprivrednom sektoru, a ostatak u uslužnom sektoru, industriji, rudnicima, kamenolomima i kućanstvima.

Iskorjenjivanje svih oblika dječjega rada do 2025. godine jedan je od ciljeva Agende Ujedinjenih naroda za održivi razvoj. U posljednje je vrijeme učinjeno nekoliko koraka prema tom cilju.

Primjerice, u Indiji je 12 država, uz potporu UNICEF-a, razvilo akcijski plan protiv dječjega rada, dok ih je osam povećalo svoje programe kako bi spriječile i okončale tu praksu. Organizacija Save the Children istaknula je i pozitivan primjer Kambodže i Vijetnama.

Dječji je rad posljedica, ali i jedan od uzroka siromaštva koji pogoduje povećanju nejednakosti i diskriminacije u društvu. U najgorim se oblicima pretvori u ropstvo, ekonomsko i seksualno iskorištavanje, posebno za djevojčice, te na kraju može dovesti do smrti. Dječaci i djevojčice na gotovo svim krajevima svijeta izloženi su jednakom riziku da postanu žrtve dječjega rada, s izuzetkom Latinske Amerike i Kariba, gdje je rizik veći za dječake. srpanj-kolovoz 2019.

65

Polja i visoravni – HAN KRAM

Značajno tresetište istočne Bosne Han Kram je manja visoravan u neposrednoj blizini Han Pijeska, a predstavlja ujedno i najistočniju visoravan u zoni visoravni istočne Bosne. Ova visoravan smjestila se ispod manje geografske uzvisine poznate kao Visočnik sa sjevera i obronaka planine Devetka s juga. y Dalibor BALLIAN ballian.dalibor

O

ko visoravni Han Kram postoji niz manjih vrhova od kojih je možda najznačajniji Žep na planini Javor. Sama visoravan duga je oko 3 km, a široka oko 2,5 km. Njezine su livade okružene veličanstvenim crnogoričnim šumama.

Visoravan je naseljena, a i tijekom povijesti je sustavno naseljavana, naročito njezini sjeverni dijelovi gdje je smješteno selo Kram s brojnim štalama nekada velikoga planinskog dobra. Han Kram se prostire na preko 1000 m nadmorske visine, jedna je od najviših visoravni u Bosni i Hercegovini. Pored navedenoga sela, na visoravni su smještena još i sela Donji Čapori i Mrkalji.

66 svjetl ori jeci . ba

Visoravan Han Kram ima izmijenjeno kontinentalnu klimu s utjecajem visokoplaninskoga do subalpinskoga klimata. Ljeta su umjereno topla, a zime hladne, s obiljem snijega koji čini i do 40 % padalina na godišnjoj razini. Zbog tih visokih snjegova visoravan je zimi često neprohodna. Proljeća i jeseni su kišni, s obiljem vode. Ipak, zadnjih četrdeset godina klima se na planini mijenja te je sve manje snijega, a više kiše.

Geografske specifičnosti Visoravan se nalazi na rubu Dinarskoga vapnenačkoga gorja, s kraškim fenome-

nima od kojih su najčešći vrtače. Razlikuje se pak od tipičnih kraških polja zbog obilja vode koju na visoravni nalazimo tijekom cijele godine. Tome su pogodovali neogeni nepropusni slojevi u tlu. Sam ravnjak visoravni oblikovali su ledenjaci koji su se niz nju spuštali k sjevernim dolinama, odnosno prema Vlasenici, te dolinom rijeke Stupčanice. Danas su vidljivi brojni tragovi tih aktivnosti. Sama visoravan bogata je izvorima bistre, pitke i hladne vode, a zbog njih je ona bila vrlo pogodna za stočarstvo. Kako voda nije ponirala nego se zadržavala na neogenim naslagama, nastalo je najpoznatije tresetište u Bosni i Hercegovini.

Franjevačka obitelj: Franjevački novicijat Gorica/Livno

„Najmlađi” članovi Bosne Srebrene Novicijat je ustanova svake redovničke zajednice pod okriljem Rimokatoličke Crkve koja služi za formaciju budućih redovnika. To je vrijeme u kojem novaci uče teorijski i praktično živjeti svoj duhovni poziv. y fra Matej JURIČEVIĆ

N

ovicijat ili češće nazivan godinom kušnje ili šutnje u franjevački Red uvodi papa Honorije III. na zahtjev samoga utemeljitelja sv. Franje davne 1220. godine. Razlog uvođenja novicijata leži u činjenici da zajednica nije htjela primati u svoje bratstvo kojekakve dangube, lijenčine i skitnice, zbog toga su

68 svjetl ori jeci . ba

željeli prokušati svakog kandidata prije nego je postao njihov punopravni član.

Novicijat koji u franjevačkom redu traje minimalno jednu godinu tek je druga stepenica u početnom formiranju budućih fratara. Novicijatu prethodi godina postulature, a nakon novicijata slijedi vrijeme privremenih zavjeta.

U samim počecima Reda svaki samostan imao je svoj vlastiti novicijat, ali je sv. Bonaventura uvidio da to nije dobro, stoga uvodi pravilo po kojem svaka provincija mora odrediti samo jednu kuću u kojoj će biti smješteni svi novaci. Iako je sv. Bonaventura živio u 13. stoljeću, u Bosanskoj vikariji, a potom i provinciji, zbog različitih povijesnih događaja to je bilo teško ili nikako provedivo. Ideja o jedinstvenom novicijatu u Bosni postaje realnost tek 1882. godine u Fojnici. Od tada do danas Novicijat naše Provincije bio je veliki putnik i promijenio je devet adresa. Nakon Fojnice, Novicijat je nalazio svoj dom u samostanima u: Gučoj Gori, Kraljevoj Sutjesci, na Humcu kod Ljubuškog, Visokom, na Bistriku u Sarajevu, a za vrijeme Domovinskog rata odlazi u izbjeglištvo u Italiju, najprije u samostan u Belmonteu, a zatim u Monopoliju. Valja spomenuti da su neki samostani u dva navrata bili domaćini Novicijatu (Fojnica, Livno i Bistrik), a Kraljeva Sutjeska čak tri puta.

Godine 1997. ispunjeni su svi uvjeti za povratak u domovinu, samo je trebalo odlučiti u koji samostan. Tako je samostan na Gorici u Livnu postao drugi put domaćin Novicijatu Bosne Srebrene. Od tada do danas novicijat više nije mijenjao svoju adresu, a od tada je kroz novicijat prošlo 229 novaka u 22 generacije. Treba napomenuti da je novicijat na Gorici bio domaćin i Novicijatu hercegovačke Provincije od 2001. do 2005. godine.

Novake u novicijatu nadgleda i o njima brine te u konačnici donosi sud o njihovoj prikladnosti za zajednicu magistar ili, kako se u Bosni Srebrenoj kaže, meštar. Kako su se kroz povijest mijenjali samostani, još su se češće mijenjali meštri, pa tako valja napomenuti da je jedan od meštara bio i današnji pomoćni banjolučki biskup fra Marko Semren. Kad govorimo o meštrima ne možemo ne spomenuti pokojnog fra Vitomira Silića koji je bio meštar u Novicijatu od 1994. do 2006. godine. Jedno vrijeme meštar novaka bio je bivši glavni

Roditeljima i djeci

l e s e v . . a d o v voda, voda,

y s. Jelena ANTOLOVIĆ

dvidiva je, čudesna, Djeca jako vole vodu. Nepre na, jedinstvena, nikad često iznenađujuća, poseb se dalo nabrajati dugo, dovoljno istražena i još bi mo o djeci. U igri nam dugo baš kao i kada govori djecu koliko i oni nju, se često čini da voda voli pušteno da se vole do ali im svakodnevno nije do i koliko god im bude mile volje, osim ljeti. Pa i ljet ane malo, a počne već dopušteno, opet kao da ost prestani, isprskat ćeš jesen. I opet kreću zabrane: to sada kupiti, sušiti... se, prehladit češ se, tko će radujemo se daru vode Zato uživajmo, istražujmo, zime da će ispariti sve dok nas sunce grije i nema . Neka traje ljeto s visošto se prolije, ispršće, skvasi amo vodu da odgovori kim temperaturama. Mi im ose, da se zadirkuju, suncu da jedno drugom prk daju nam nove ideje i nadopunjavaju, svjetlucaju, oriteljem. zadivljuju nas njihovim Stv žda natjecanje te Za igranje, istraživanje, mo pravu predlažem neljetno druženje uz žustru ras ledom i vodom. Za igre koliko istraživačkih igara s žete napraviti ekipe na topljenja i čuvanja leda mo svaka obitelj prestavlja druženju obitelji tako da ele sa strane te projednu ekipu. Ostavite mobit erneta na kraju same vjerite informacije putem int dom, pa i ledom, kada igre. Kao što je to uvijek s vo nadoći će vam još stotipočnete igru i istraživanje, koja treba odgovoriti nu ideja, varijanti, pitanja na ivajte! u malim eksperimetima. Už

70 svjetl ori jeci . ba

Čija će se kocka leda prije otopiti?

Razgovarate – raspravljate koja podloga i kakav materijal se najviše zagrije na suncu i zašto. Dogovorite vrijeme koje ćete ost aviti određenu podlogu izloženu jakom suncu (10 – 15 min). To može biti gumena papuča, limena ili plastična lopatica za smeće, plastični ili stakleni tanjur, komad crijepa i sl. što je više podloga to je bolje za usporedbu.

Zatim, uzmite kocku leda za svaki materijal koji ste izabrali da se zagrijav a te podlogu ponesite u hlad i pratite brzinu otapa nja. Pobjeđuje onaj čiji se led najbrže otopi.

Tko će svoj led duže sačuv ati?

Ovoga puta nađite podloge i materijale u koje ćete zamotati ili zatvoriti led, a za koje smatrate da će se najduže sačuvati neoto pljen. Možete koristiti kutije različitih materija la, tkanine (džempere, majice, rukavice) i sl. Ostav ite na suncu ili u hladovini određeno vrijeme te u međuvremenu, bez korištenja interneta, recite svoje mišljenje zašto mislite da će se vaš led na jduže sačuvati.

Koja tkanina najbolje šti ti led?

Napravite istu stvar, ali ov oga puta omotajte led samo tkaninama (vunenim džemperom, svilenom maramom, pamučnom ma jicom...). Možete provjeriti i ima li razlike u top ljenju leda zamotanoga u svijetlu i tamnu tkaninu istoga materijala koja je izložena suncu (crna ili bij ela pamučna bluza i sl.).

Ljetna akcija Svjetla riječi Ovoga ljeta istražujte bogatstva i ljepote bosanskohercegovačkog prirodnog blaga.

Sprijateljite se s neponovljivom ljepotom naših planina i uživajte u jedinstvenim poljima i visoravnima BiH

„Zemlja planina BiH” i „Polja i visoravni BiH”, autora prof. dr. Dalibora Balliana Kupnjom ovih dviju fotomonografija po cijeni od 70 KM, na dar ćete dobiti knjigu „Biseri mudrosti” njemačkoga benediktinca Anselma Grüna.

Knjige poručite pozivom na broj: +387 33 726 200; email: redakcija@svjetlorijeci.ba ili nas posjetite na adresi Zagrebačka 18, Sarajevo, te u knjižarama Svjetla riječi u Vitezu i Livnu.

Kruh svetog Ante Održana godišnja skupština KSA U utorak, 28. svibnja u prostorijama Franjevačkog studentskog doma na Kovačićima održana je redovita godišnja skupština HKO Kruh sv. Ante. Skupštini su uz predsjedanje provincijala fra Joze Marinčića i ravnatelja KSA fra Jose Oršolića sudjelovali i povjerenici Kruha sv. Ante.

Na samom početku Skupštine provincijal fra Jozo Marinčić pozdravio je sve nazočne i zahvalio se na dolasku.

Nakon pozdravne riječi uslijedilo je podsjećanje na rad prethodne Skupštine. Ravnatelj fra Joso upoznao je nazočne članove o aktivnostima i financijskim

rezultatima za proteklu godinu, a potom su članovi Skupštine predstavili aktivnosti podružnica Kruha sv. Ante u 2018. godini.

Na Skupštini se razgovaralo o daljnjim planovima i projektima, a svi su se složili kako je HKO Kruh sv. Ante organizacija čiji je rad prepoznat i potreban te da treba još intenzivnije nastaviti s trenutno aktivnim projektima jer je potreba za njima, nažalost, sve veća.

Na kraju Skupštine ravnatelj je zahvalio svim suradnicima, a na poseban način onima koji pomažu i rade u projektima Humanitarno-karitativne organizacije.

Dan Kruha sv. Ante 2019.

I ove godine, 9. lipnja, nedjelju prije blagdana sv. Ante, svečano smo obilježili Dan Kruha sv. Ante. Po uzoru na sv.

Antu, zaštitnika siromašnih, HKO Kruh sv. Ante nastoji poticati ljude na dobrotu i pravednost i pokazivati solidarnost prema siromašnima pomažući svakom čovjeku koji se nalazi u potrebi.

Prigodom Dana Kruha sv. Ante, Organizacija je pokrenula humanitarnu akciju Činimo dobro zajedno. Cilj humanitarne akcije je prikupljanje sredstava koja će se usmjeriti na: ■ Osiguranje toplog obroka za osobe u potrebi i dostavu obroka nepokretnim i slabije pokretnim osobama

■ Njegu starijih i bolesnih i nabavku lijekova ■ Osnaživanje mladih i pružanja potpore kroz školovanje Kao i svake godine, akcija prikupljanja sredstava održala se 9. i 13. lipnja ispred Crkve sv. Ante na Bistriku gdje su dobročinitelji za vid donacije imali priliku kupiti rukotvorine koje su izraditi volonteri Kruha sv. Ante.

Također, mnoge firme odazvale su se našem pozivu darujući sredstva za humanitarnu akciju.

Povodom Dana Kruha sv. Ante, u okviru projekta Volontiranje 60+ posjetili smo 20 starijih osoba koji se nalaze u stanju socijalne potrebe i uru-

72 svjetl ori jeci . ba

Humanitarna akcija Za topao dom Humanitarna akcija Za topao dom napreduje odlično zahvaljujući dobrim ljudima i Općini Kiseljak na čelu s načelnikom Mladenom Mišurićem Ramljakom. „Došao je i taj dan kada smo započeli s radovima na izgradnji kupatila. Sada se već vide plodovi akcije i jako smo sretni što Vas o tome možemo obavijestiti. Prvi radovi su uključivali kopanje temelja, rušenje nadstrešnice, izlijevanje betona. Nadograđena je i pokrivena prostorija u sklopu kuće u kojoj će biti kupaonica i sada se radi na uređenju unutrašnjosti. Uskoro bi sve trebalo biti završeno. Dosada je prikupljeno 3.979 KM. Od srca se zahvaljujemo svima koji su doprinijeli uspjehu akcije. Učinili ste veliku stvar”, poručili su iz KSA. čili im prehrambene pakete i higijenske potrepštine. Također, u suradnji s humanitarnom udrugom Dar srca iz Busovače, podijeljeno je još 18 prehrambenih paketa za osobe u potrebi s područja Busovače.

Zahvaljujemo se svim firmama i dobročiniteljima koji su se do sada uključili u humanitarnu akciju te pozivamo i sve vas dragi prijatelji, koji do sada niste, da budete dio naše kampanje ljudske dobrote i ljubavi. Uključimo se zajedno u akciju prikupljanja sredstava za osobe koje trebaju našu pomoć, za osobe koje, kao i mi, imaju pravo na dostojanstven život.

IZ PR VE

R

E

• HKO

R

K

Uplate iz BiH: UniCredit Bank d.d. 3383202267235329 (za uplate iz BiH) Uplate iz inozemstva: UniCredit Bank d.d. IBAN: BA39 3383 2048 9299 3804 SWIFT: UNCRBA22 PayPal račun: https: //www.paypal.me/kruhsvetogante Svrha uplate: „Činimo dobro zajedno”

M

OĆ

UK

Humanitarna akcija Činimo dobro zajedno još uvijek traje te svoje darove možete uplatiti na brojeve računa:

E •

HKM Klagenfurt za Kap dobrote 4257 EUR Popis darovatelja: A. P. 50; Ana i Anto Andrijević 50; Ana i Milan Mršić 150; Ana Knežević 30; Anđelka i Kruno Peranović 40; Anđelka i Mato Baštijanović 50; Andrija Miačević 50; Ankica i Željko Mamuzić 50; Anto Katić 50; Anto Šarić 50; Antonija i Anton Knežević 100; Augustin Glavaš 50; Božica i Vjeko Mijić 50; Danica Tučić 10; Dragan Raić 20; Franjo Perak 30; Ika i

NT

Dan Kruha svetoga Ante 2019. ŽU Lupoglav, Žepče 400 KM ŽU Dubrave, Tuzla 950 KM ŽU Vijaka 156 KM

Doncije u robi Caritas VN – hrana (smoki 320 kom; pahuljice 350 kom) Pavić d.o.o. – hrana za kuhinje (livanjska panceta 8 paketa; pileća pašteta 2 paketa) Podravka – hrana za kuhinje (tjestenina 400 g – 720 kom)

Milenko Mićić 100; Ilija Hrkač 50; Ilija Miškić 50; Ivo i Marija Jelić 50; Ivo Perak 50; Jadranka i Juro Matijević 50; Jakica Krnjić 30; Janja i Jakov Vrdoljak 50; Jelka Ban 25; Jolić 50; Josip Bogić 300; Josip Marčinković 10; Jozefina i Štefo Marić 100; Kata i Drago Jelić 20; Kata i Mario Topić 50; Kata Knežević 20; Klara i Marko Čelebić 100; Krištić 50; Lucija i Željko Grgić 50; Lucija i Zlatko Tonjac 50; M.D. 30; Mara Grgić 45; Mara i Drago Mršić 100; Mara i Franjo Knežević 20; Mara i Ilija Pranjić 100; Mara i Joko Ageljić 50; Mara Ristić 200; Mara Ristić 60; Marijana Mršić 50; Marko Tomić 20; Martin Jurić 50; Martin Mikić 30; Mato Josić 20; Mirjana Lovrić 50; Mladen Vlajinić 20; N. N. 290; Obitelj Krnjić 100; Pavo Ivić 50; Perić 50; Pero Gavran 50; Puškarić 50; Ružica Brodnig 50; Sanja i Josip Klarić 50; Silvana i Joko Bijelonjić 50; Slavica i Luka Bošnjak 100; Snježana i Josip Bjelkanović 50; Stipo Maglica 50; Terezija i Ivo Medjaković 50; Vera i Ivan Marinković 50; Viljušić 20; Vladimir Grgić 50; Zdravko Žuna 50; Zečević 50; Željko Čamber 20; Zora i Ante Šimunović 50; Zora Katić 47.

UH

A

Za humanitarnu akciju Činimo dobro zajedno Binvest d.o.o., Posušje 500 KM Euro-Asfalt d.o.o., Sarajevo 500 KM Domagoj Lozančić, Žepče 100 KM Euro servis d.o.o, Livno 150 KM Metacomm d.o.o. Jajce 100 KM Luka Markešić, Rakovica 20 KM Jadro d.o.o., Uskoplje 300 KM

Za pučke kuhinje Kanton Sarajevo 7.367 KM Grad Sarajevo 6.000 KM Ermin Kazić, Sarajevo 20 KM Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Humanitarni broj BH Telecom 06/19 16 KM

PO

Za projekte Kruha sv. Ante Kanton Sarajevo (Kućna njega i centar za fizikalnu terapiju) 11.000 KM Jeanne Marie McCue, Bosnian relief charity Trust (za pučke kuhinje i pomoć starijim osobama) 3.000 USD Kruh sv. Ante, Zagreb 1.650 EUR Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM Marko Cvitanović 10 KM N. N. 20 KM T. N. 20 KM HKM Wollongong 6.300 AUD HKM Canberra 5.820 AUD

SVE TO

G

Sve pristigle donacije bit će objavljene na našoj web stranici Kruh svetog Ante u rubrici Donatori. srpanj-kolovoz 2019.

73

Kap dobrote Dobročinitelji za srpanj – kolovoz 2019.

Za fond Kap dobrote Obitelj Ešegović, Carevdar (Križevci) 100 KM Anđa Gavran, Zagreb 50 EUR Dragoljub Ivanković, Odžak 50 KM Ilija Stipić, Jajce 50 KM

Leonita Gabrić (rođ. 2008.) iz Travnika boluje od rijetke bolesti Ollier, vrste tumora koja zahvaća kosti. Bolešću joj je zahvaćena desna noga, koja je u cjelini kraća za 8 cm, pa je stoga primorana na teške operacije u inozemstvu.

Posljednjih godina liječi se u Beogradu, gdje je u nekoliko zahvata operirana.

Liječnici osim tretmana protiv bolesti Ollier provode metodu liječenja Ilizarovim aparatom i bioaktivnim iglama, kojima se regulira dužina noge. Trenutno je na liječenju u Beču. Njezina majka Vedrana poručuje: „Ja kao majka molim sve dobre ljude za pomoć. Unaprijed vam se zahvaljuje cijela moja obitelj.”

Tamara Starčević (rođ. 2002.) iz Sarajeva boluje od teške miokloničke epilepsije, poznate kao Dravet sindrom.

U posljednje vrijeme ima gotovo svakodnevne napade koji se javljaju i tokom spavanja i u budnom stanju. Unatoč redovnim kontrolama u zemlji i inozemstvu, bolest nije stavljena pod kontrolu.

76 svjetl ori jeci . ba

Za Ljiljanu Krajnc Iva i Miro Sesar, BiH 50 EUR Obitelji Vuleta i Ružić, Sarajevo 30 KM Marica Tuka, Australija 100 AUD Spomenka Komšić, Australija 50 KM Za HKO Kruh sv. Ante Ilija Antolović, Njemačka Ivan i Sanela Marinović, Njemačka

110 EUR 700 EUR

Liječnici su savjetovali da tijekom školske nastave bude u nazočnosti majke, zbog rizika od epileptičkih napada. Koristi se invalidskim kolicima s visokom poleđinom, nosi ortopedske cipele i okovratnik zbog nepovoljnog položaja tijela.

Lijekove koje Tamara koristi plaća njezina samohrana majka.

Patrik Ivanović (rođ. 2001.) iz Žepča ima urođenu srčanu manu – komorni defekt septuma. S godinu dana života urađena mu je kateterizacija, tijekom koje je došlo do komplikacija te je ostao bez kisika i njegov mozak je trajno oštećen. Danas ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći.

Kardiolog mu je preporučio lijek Tracleer, no nažalost, njegovim je roditeljima nemoguće nabaviti ovaj lijek.

Svakodnevno koristi lijekove za koje roditelji izdvajaju oko 400 KM mjesečno i često je po bolnicama zbog upale pluća.

Patrikovi roditelji kažu: „Nastojimo mu priuštiti sve što je potrebno da proživi što kvalitetniji život koliko je to moguće.

Za centar Zlatni cekin Slavonski Brod HKM Wiesbaden

2 280 EUR

Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!

Mt 25,45

Zahvaljujemo svima koji su do sada pomagali i onima koji žele pomoći.”

Ljiljana Krajnc (rođ. 1970.) je 100 % invalid, a 2009. u Italiji joj je dvaput transplantirana jetra. Otpuštena je iz bolnice u Padovi uz hipeproteičku dijetu, a trenutno se liječi na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu.

Preporučen joj je lijek Hepsera, kako bi sve parametre držala pod kontrolom. Lijek u Bosni i Hercegovini nije na esencijalnoj listi, a u inozemstvu košta 2400 KM. Uz mjesečna primanja invalidnine u iznosu od 110 KM Ljiljana ovaj lijek ne može primati redovno. Samo uz pomoć dobročinitelja moguće je povratiti njezino teško zdravstveno stanje.

Ljudima dobre volje poručuje: „Iskreno se nadam da ću zahvaljujući vama za naredni period prikupiti sredstva za lijek. Veliku zahvalnost za pomoć dugujem Kruhu svetog Ante i Svjetlu riječi, na humanosti i darivanju.” Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!

Mt 25,45

y fra Juro MARČINKOVIĆ

Rosopas

lat. Chelidonium majus Rosopas je zeljasta trajnica kojoj iz čvrstoga korijena izraste razgranata stabljika visoka i preko 70 cm. Listovi su modrozeleni, perasto razdijeljeni, po rubu naborani. Cvate od travnja do studenoga, a cvjetovi su zlatnožuti, skupljeni u rahle cvatove. Svi dijelovi biljke, uključujući i korijen, sadrže žuti mliječni sok. Zbog velike ljekovitosti uzgaja se mnogo u Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Vrlo je rasprostranjena biljka u Hrvatskoj, voli plodno, vlažno tlo i polusjenu. Nalazimo ga po okućnicama, na ruševinama, uza živice i ograde.

Ljekovita svojstva i primjena: U ljekovite svrhe bere se cijela biljka, najbolje početkom ljeta, i suši u hladu.

Sadrži mnoge ljekovite tvari. Podzemni dijelovi biljke bogatiji su alkaloidima nego nadzemni. Od svježe biljke rabi se njezin sok iz korijena, listova i stabljike.

Rosopas liječi i pomaže kod niza bolesti: čisti krv i pomaže njezino obnavljanje, liječi jetru i žuticu, pomaže kod leukemije; preporučuje se kod probadanja i pečenja pri mokrenju, hemoroida, drhtanja udova, zloćudnih kožnih oboljenja i oteklina, kurjih očiju, bradavica i neizlječivih lišajeva, uklanja dlakavost lica, nogu i ruku kod žena, liječi sivu mrenu, a pjege u očima potpuno nestanu pa naočale nisu više potrebne. Čaj od rosopasa: U šalicu vrele vode staviti do vrha punu malu žlicu listova, stabljike i korijena rosopasa, ostaviti pet minuta poklopljeno, procijediti, dodati malu žlicu švedske gorčice i popiti toplo i na gutljaje. Tijekom dana popije se samo jedna šalica. Kao lijek za jetru i kod loše

probave piti 3 dana, triput dnevno, kuru čaja: jednu čajnu žličicu rosopasa prelije se šalicom vrele vode, ostavi 5 minuta, procijedi te popije toplo i na gutljaje. Čajna mješavina: Mješavina dvije čajne žlice jednakih dijelova listova rosopasa i kadulje (umjesto kadulje mogu se uzeti cvjetovi i listovi bazge) prelije se s ¼ l kipuće vode, ostavi 10 minuta i procijedi. Dnevno se piju najviše 3 šalice čaja, kao lijek koji brzo liječi žuticu i vodenu bolest. Čajna mješavina: Dvije čajne žlice mješavine od po 2 dijela rosopasa i metvice te po jedan dio kima i pelina prelije se ¼ l kipuće vode, ostavi 15 minuta i procijedi. Pijemo dnevno po 2 šalice, po potrebi, ili se čajem provodi kura u trajanju od 2 do 3 tjedna, kao lijek za crijevne, želučane i žučne tegobe.

Kupelj: Uvarkom rosopasa pravimo kupelj i ostajemo u kadi 20 minuta. Tim kupkama liječimo drhtanje udova.

Narodni nazivi: dimnjača, zmijino mlijeko, krvavo zelje, rusa trava, žuta trava, bedemnica, celidonija, cindola srpanj-kolovoz 2019.

77

NAŠI POKOJNICI

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Danica Perić

(† 2019.)

Dana 28. svibnja preminula je Danica Perić, r. Čelan, majka svećenika franjevca i dugogodišnjega misionara u Africi fra Ivice Perića.

Sprovod i sveta misa zadušnica slavljeni su 29. svibnja na groblju Homolj, župa Lepenica, a predvodio ih je ravnatelj FMC Svjetlo riječi fra Janko Ćuro.

U prigodnoj homiliji naglasio je kako smrt u kršćanskoj perspektivi ima jedan sasvim drugi smisao: „Kao vjernici smo dobro pripremljeni za susret sa smrću, pa je ne ignoriramo i ne negiramo nego je prihvaćamo, osvjetljujući njezinu mračnu i hladnu stranu Božjim riječima koji kaže: ‘Ja sam put, istina i život.’

Da život! Naš Bog je Bog živih. I zato nama kršćanima smrt nije ili barem ne bi trebala biti neprijatelj, nego vrata u vječni život s Bogom.”

Potom je podsjetio na riječi sv. Monike koje je uputila svojim snovima sv.

Augustinu i njegovom bratu prije smrti: „Sahranite me gdje god hoćete. Sve što tražim od vas jest da me se sjetite kad god ste ispred ili za oltarom našega Gospodina.” U tom je duhu fra Janko potaknuo i obitelj pokojne Danice da se za nju mole rekavši kako je to ono što bi ona željela i što bi oni, kao njezina djeca, trebali stalno činiti.

Našem subratu fra Ivici i obitelji Perić iskrena sućut, a dragoj pokojnici neka Gospodin otvori vrata raja i uvede je u radost života vječnoga! / FIA /

Marija (Marijana) Krasnić

(†2019.)

U četvrtak, 30 svibnja, nakon teške bolesti u Gospodinu je preminula Marija Krasnić, r.

Raić. Dugi niz godina radila je u Pučkoj kuhinji Kruha sv. Ante na Grbavici gdje je svojim osmijehom i pozitivnošću uvijek dočekivala korisnike koji su dolazili po svoj dnevni obrok.

Posljednji ispraćaj pokojne Marije upriličen je u subotu, 1. lipnja, na gradskom groblju Vlakovo.

Djelatnici FMC Svjetlo riječi izražavamo iskrenu sućut obitelji, rodbini i prijateljima. Počivala u miru Božjem.

Draško Vuleta

(1999. – 2019.)

Dragi naš Draško, došla je već i dvadeseta godina od tvoga preminuća, ali ti si još uvijek prisutan u našim srcima i mislima. Nikada te ne možemo zaboraviti i zauvijek ćeš biti s nama, dok mi živimo. Počivaj u miru Božjem!

Tvoje kćeri, unuci, supruga i zet

Andrija Petrović

(2012. – 2019.)

Navršava se sedam dugih godina od tvoga odlaska od nas. Dragi naš dobri anđele, ti živiš još uvijek u našim srcima i uspomenama i živjet ćeš zauvijek. Počivaj u miru Božjem!

Tvoja majka – mamić, ujko i tetke s obiteljima

Kurevija Ešegović

Jako Jela

(† 2004.) († 2014.)

Zahvalni dragom Bogu i vama za sve dobro koje smo primili, svakodnevno ste u našim mislima i srcima.

Zahvalna djeca

Stipo († 2016.)

Mijat

(† 1992.)

Hrvatski vojnik Počivajte u miru Božjem!

Vaša obitelj!

Ivan Bubalo

(† 2019.)

U subotu, 18. svibnja, nakon duže bolesti u 84. godini preminuo je Ivan Bubalo, uzoran vjernik župe sv. Marka na Plehanu.

Rođen je 24. srpnja 1935. u Poljarima, župa Plehan kod Dervente, kao šesto od 17-ro rođene djece od oca Ilije i majke Ive, rođene Stanić.

Sa suprugom Anđom kršćanski je brak sklopio 1955. godine na Plehanu.

Imali su osmero djece: sinove Slavka, Iliju, Antu, Marka, Miru i Zlatka te kćeri Ivanu i Marinu. Živio je u svojim Poljarima sve do pada Bosanske Posavine 1992. kada je poput svih Posavljaka morao u izbjeglištvo. Godine rata i poraća živio je kod obitelji svoje djece u Slavonskom Brodu, Ivanić Gradu i Zagrebu. Čim se moglo, među prvima se 2000. godine vratio u svoje selo, obnavljao kuću i imanje te uživao u onome što je najviše volio, a to je rad na zemlji. Njegovu povratku se posebno radovala njegova snaha pok. Ivanka, novinarka katoličkih medija i Glasa Koncila.

Bio je vedar i veseo čovjek koji nikada nije gubio nadu u bolje sutra. Svoju je vjeru živio u konkretnom životu uvijek sprema pomoći napose potrebitima.

Svojim duhovitim dosjetkama privlačio je kako starije tako i djecu i mlade, koji su ga voljeli.

Zanimao se kako za crkvena događanja tako i društveno politička, te mu je sin Slavko redovito iz Slavonskog Broda donosio dnevni tisak, Glas Koncila i Svjetlo riječi, koje je redovito čitao.

Uz rodbinu i mnogobrojne prijatelje pokopan je u utorak, 21. svibnja na plehanskom groblju.

Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv.

Marka na Plehanu predvodio je fra Mirko Filipović, župnik u Žeravcu. Suslavili je fra Ivan Ćurić i domaći gvardijan fra Anto Tomas, koji je poslije mise predvodio sprovodne obrede.

Etty Hillesum, Rachel Bespaloff i Simone Weil tri su „prijateljice”, tri misliteljice s kojima autor razgovara u vidu eseja.

Cijena:

85,00 HRK

Nove knjige Ivice Raguža

Druga knjiga posvećena je aktualnoj temi današnjega društva i Crkve – starenju, odnosno umijeću starenja.

Cijena:

59,00 HRK Knjige možete naručiti u Nadbiskupijskoj knjižari u Đakovu, e-mailom na adresu tiskanice@djos.hr / communio.hr@gmail.com ili pozivom na broj telefona +385/31 802-224

Ljetna akcija Svjetla riječi Ovoga ljeta istražujte bogatstva i ljepote bosanskohercegovačkog prirodnog blaga.

Sprijateljite se s neponovljivom ljepotom naših planina i uživajte u jedinstvenim poljima i visoravnima BiH

„Zemlja planina BiH” i „Polja i visoravni BiH”, autora prof. dr. Dalibora Balliana Kupnjom ovih dviju fotomonografija po cijeni od 70 KM, na dar ćete dobiti knjigu „Biseri mudrosti” njemačkoga benediktinca Anselma Grüna.

Knjige poručite pozivom na broj: +387 33 726 200; email: redakcija@svjetlorijeci.ba ili nas posjetite na adresi Zagrebačka 18, Sarajevo, te u knjižarama Svjetla riječi u Vitezu i Livnu.