Depresija - Poštuj i voli sebe (454) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

DEPRESIJA

Poštuj i voli sebe Godina XXXIX. ◆ broj 454 ◆ Sarajevo, siječanj 2021. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

U Godini Božije riječi preporučujemo Susret u riječi Propovijedi Marka Semrena koje vjerno prate liturgijsku godinu (ciklus A) jedna za drugom donose svjedočanstvo o Očevom naumu spasenja, o njegovoj bezgraničnoj i bezuvjetnoj ljubavi koja se objavila u Isusu Kristu.

Svoj primjerak knjige naručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; pišite nam na redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas u Sarajevu na adresi Zagrebačka 18 ili u knjižarama u Vitezu i Livnu.

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenica gl. urednika Nikolina Marčić redakcija

Janko Ćuro, Anamarija Ćuro, Nikolina Marčić redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anamarija Ćuro pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

Riječ čitateljima

ragi čitatelji, pred vama se nalazi prvo novogodišnje izdanje obiteljske revije Svjetlo riječi koju smo s razlogom posvetili depresiji. Naime, želja nam je bila da na stranicama novoga broja naši čitatelji pronađu ohrabrenje i poticaj da u najtežim danima mole više no ikada i da vjeruju u molitvu, u Boga koji može sve izliječiti. Uz to, valja imati na umu kako je za oslobađanje od depresije uz molitvu potrebno i liječenje bilo u obliku potpore, terapije ili lijekova. Znajući da ga Bog neizmjerno voli jer ga je u dlanove svoje urezao, čovjek će moći spoznati kako je depresija zapravo nemoć, da je medicina moćna, ali je vjera svemoćna. To je potvrdio i sam Isus rekavši: „U svijetu ćete imati žalost, ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet” (Iv 16,33). U modernom se svijetu pojam „depresija” poistovjećuje s mnogim duševnim stanjima kao što su melankoličnost, ogorčenje, žalost, sjeta, potištenost, očajanje, anksioznost i slično dok su psihijatri i psihoterapeuti gotovo složni da je depresija „kuga našega vremena” i najrasprostranjenija bolest suvremene civilizacije, a kao njezin glavni uzrok navode suvremeni način života. Međutim, još u Starome zavjetu kod proroka Joba nalazimo jedan od najranijih opisa stanja depresivnosti i tuge: „Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju” (Job 17,7). Jednako tako i u Novome zavjetu, najčešće kod sv. Pavla, na više mjesta ćemo naći kako govori o žalosti i očajanju: „Žalost svjetovna rađa smrću” (2 Kor 7,10). Govoreći u kontekstu našega vremena, zasigurno nećemo pogriješiti kada kažemo da ono obiluje samodopadnom ohološću koja rađa negiranje grijeha i dovodi do relativiziranja svega. Za poniznost obično kažemo kako je prva među svim krepostima, a za oholost da je izvor svih grijeha i upravo je zbog oholosti prvi čovjek počinio i prvi grijeh u Edenskom vrtu; brat je ubio brata… Nastavimo li u kontekstu našega vremena, zaključujemo kako su uglavnom zbog oholosti narušeni naši međuljudski odnosi jer je pretjerana individualnost uzela maha. To se dogodi onda kada čovjek poželi biti bog bez Boga i upravo iz takvoga egoizma proizlazi krah ljudske egzistencije, neredi, nemiri, rane, očajanja, razočaranje sve do krajnje točke besmisla jer je promašen pravi Smisao – Bog. Većina psihologa kao korijen depresivnih stanja navodi nedostatak pravoga smisla. U ovom vremenu pogođenom pandemijom koronavirusa čovječanstvo sve više pada u ralje straha i beznađa pred neizvjesnošću koju sa sobom ovaj virus nosi. Stoga ne čudi činjenica da je sve više onih koji padaju u stanje depresije. Ipak, kao vjernici trebamo znati da nam nije obećan život bez boli, bez križeva, bolesti i poteškoća, ali nam je obećan Spasitelj, Tješitelj i Prijatelj čiji smo rođendan upravo ovih dana proslavili. U tom duhu želimo da nas sve zajedno tijekom cijele godine prate njegov mir i blagoslov.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Ilustracija

Nikolina Marčić zamjenica glavnog urednika siječanj 2021.

iz sadržaja 6

Tema broja Bit će sve u redu

12Srce ljudske povijesti Rukopis duše

16Pouzdanje u tjeskobi Nepoznata Biblija

20Crni petak

Retrospektiva

36Gundulićeva Književnost

34Brak u Božjoj promisli Riječ obiteljima

Himna slobodi

42Pomorska flota Dobra priča

u srcu Jajca

56Osjeti

Metafore i putokazi

Razgovor: Stjepan Lice Riječ je Božje čudo

Reportaža Živiš dok voliš 4

svjetlorijeci.ba

48Narod jake vjere

Reportaža: Župa Dobretići

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Depresija

Marijana u zavičaju poslije 26 godina Džip Toyota penjao se uskim makadamskim putem iz Kreševa prema selu Pirinu. Udaljenost je oko sedam kilometara. Bila sam uzbuđena. Srce mi je jako lupalo, kao da želi iskočiti iz grudi zbog toga što sam poželjela svoj zavičaj, ili možda zbog strahote koje su se desile mome selu u ratu. Prije samo 26 godina to isto selo bilo je puno radosti i sreće, a sada je sablasno. Rođak Vito je vozio džip, šutio i povremeno gledao u mene. Njegova žena Ivana je također šutjela, a ja sam bila mokra od suza koje su mi lile niz lice. Ne znam da li od radosti što ću brzo vidjeti rodno selo, ili od tuge što ono više ne postoji. Ta osjećanja su bila puno jača od mene, poput velike bure nisam ih mogla svladati, a uzburkane misli nisam mogla nikako smiriti. U predvečerje stigli smo u selo. Ništa nisam mogla prepoznati, ali kao da su srušene i obnovljene kuće prepoznale mene i širile svoje ruke da me stegnu i prikuju tu gdje sam nikla. Veličanstvena tišina širila se oko mene, samo sam u visini čula simfonije svjetova. Promatrala sam zavičaj i udisala prošlost u sebe. Došli smo i do moje kuće, dolje na dnu sela. Stari voćnjak je tu, ali od kuće nema ni traga, jer su i temelji zarasli u žbunje i koprivu. Okrenula sam se da ne gledam taj prizor i zamolila domaćine da idemo kod njih u kuću, kako bih došla sebi. Mrak se polagano useljavao u zavičaj. Kuća u koju sam došla bila je prekrasna, građena po novim građevinskim propisima. Ispred kuće bazen, a oko njega i cijele kuće mnoštvo cvijeća i ukrasnog bilja. I sve to ograđeno prekrasnom metalnom ogradom. Kuća više liči na kuće iz bajke, nego na stvarnost. Bože dragi, u porušenom selu tako lijepa kuća. I ostalih petnaestak obnovljenih kuća i vikendica su lijepe, ali ova rođakova je stvarno kao iz bajke. Prije

Pisma čitatelja rata 1992. moje selo je imalo četrdeset i pet kuća. Dok sam se ja istuširala i malo odmorila u sobi koja mi je dodijeljena za moj boravak, domaćica Ivana pripravila je večeru. A ja sam stišala buru od osjećanja i misli u sebi i počela sam lakše disati. Rođak Vito i njegova žena Ivana nisu znali puno o meni, a ja se nisam htjela hvaliti, uostalom, u kratkom vremenu sve će saznati. Oni su puno mlađi od mene, tako da su samo čuli priče o meni i mojim roditeljima. Dakle, i oni ne žive u ovoj kući, već u velikoj izgrađenoj kuću u Pirinu – Resnik. Bave se biznisom, trgovinom, a vikendom su obično u Pirinu u ovoj kući. Večera i vino vratili su mi snagu, oraspoložila sam se, tako da mi se počela vraćati radost i sreća zbog posjeta mome pa makar i ovakvom selu. Oko 22 sata pošla sam u sobu. Iz sobe se moglo kroz jedna vrata izaći na balkon koji je bio iznad bazena. Izašla sam na balkon i

pogled bacila po prekrasnom krajoliku. Vratila sam pogled u osvjetljeno dvorište i ugledala u bazenu kako se poput jedrilice usidrio pun mjesec. Svoje zrake razbacao je po dvorištu i pomogao vanjskim lampama da je dvorište tako jako osvijetljeno. Pogledala sam u nebo i odmah visoko iznad kuće ugledala kako mjesec sjedi i baca svoje zrake po cijelom zavičaju i šire. Napušteno selo je blistalo u proljetnoj mjesečini, a ja opijena njegovom ljepotom stajala sam kao začarana. To kao da više nisam bila ja, pretvorila sam se u djevojčicu koja je prije 26 godina napustila ovo meni najljepše mjesto na svijetu. Sad je u mome selu sve mirisalo na uspomene. Počela sam kopati po svojim sjećanjima, rastrgana sjećanja počela sam rasipati po mjesečini. Pokušala sam da iz sjećanja izdvojim lijepe trenutke te da ih razdvojim od onih tužnih. U trenutku su se pomiješali i likovi iz rane mladosti. Pustila sam uspomenama da me odnesu u snove, u

one snove koji su me natjerali da posjetim moj zavičaj. Zaspala sam kao dijete ušuškana u svoje uspomene, udišući svježu svibanjsku noć. Sunčeve zrake tiho su se uvukle u sobu, ljubile i milovale moje lice, najavljujući novi dan. Vedar svibanjski dan kroz sve je prozore već davno ušao u kuću. Čula sam kroz otvoreni prozor cvrkut veselih ptica koje su svojom pjesmom pozdravljale jutro. Obuzela me radost sunčanoga jutra. Osjetila sam kako sokovi života brže teku mojim venama. Kroz prozor je ulazio miris moga djetinjstva. Taj miris me izmamio vani. Izašla sam u dvorište i punim plućima udisala svježi zrak. Vidjela sam prirodu kako se obukla u zelenu haljinu, a po livadama se prosulo cvijeće svih boja i mirisa. Počele su se rojiti u meni davno uspavane uspomene. Slike prošlog vremena prolazile su mojim mislima. Anto Stanić, Kreševo

O ponose moj, o Bosno moja… Jesu li te ranili mnogi? Reci mi da li još plačeš za svojim sinovima i kćerima rasutima svugdje po svijetu. Evo me, vraćam ti se. Ne tako često. Bojim se dana kada ću morati stupiti na tvoje tlo jer idem pokopati Oca i Majku. Bojim se dana kada ću tvoju zemlju zaliti suzama isto kao onoga dana kad mi je umrla najdraža baka. Iscrpljena radom, vesela duha, sva predana grudi sjela je, nagnula glavu i otišla zauvijek. O zemljo moja nikada zaboravljena zbog onih koji su živjeli u tebi. Ljubim te isto onako kako te ljubila moja baka, moj djed, moj stric… Ljubim te Bosno moja i evo se k tebi vraćam, sa ponosom, gdje prebiva vjera mojih Hrvata. Evo me k tebi, da proslavimo zajedno Božić. Moje livade, moja brda, moje kuće prekriveni su bjelinom – snijegom.

Da, hodam po poljima tvojim, po djedovini mojoj. Ljubim svaku stopu, svaku travku, svaki puteljak koji me vodi i razmišljam…Bog naš dolazi. Uvijek ponovno i ponovno dolazi naš Bog. Moj Bog može obnoviti Bosnu, moj Bog može vratiti zagrljaje, osmjehe na lice žalosnima. Moj Bog, toliko je puta podržao moj narod i opet će znam... Moj Bog dolazi, evo ga između nas – okupljeni smo svi da proslavimo njegov dolazak. Moj Bog je u mojoj obitelji – on je u našim obiteljima. Spustio se kao maleno dijete da nam pokaže ne snagu moći, nego veličinu poniznosti gdje onda za svakoga ima mjesta. I dok vas sve ljubim i odlazim i opet s ponosom i sjećanjem na Bosnu jer tamo, da – tamo u toj mojoj kući, gdje još žive Moji, gdje se rodio moj prvi Božić vratit ću se opet i slavit ću moju Bosnu pobjedonosnu. Kao onda kad je bilo proljeće ili onda kad vidjeli smo novo rođenje… s. Dragana Petrović siječanj 2021.

Tema broja

BIT Ä&#x2020;E SVE U REDU 6

svjetlorijeci.ba

@ Elvira Koić

Strah je zavladao, ali ne i pobijedio. Protiv straha se može boriti, postoje provjerene metode. Između ostaloga, to je smijeh. To je opet i uvijek, svjetlo i svježi zrak. I to je – iskrena molitva koja iscjeljuje, liječi i oslobađa

Sadašnjost i društveni odnosi koje smo razvili neminovno nameću i teme obojene „teškim bojama” koje nisu baš ugodne ni za promišljanje, ni za čitanje niti za razgovor, a još manje za osobno proživljavanje. No, prisutne su i moramo se s njima suočavati baš zato što nam se ne sviđaju kako bismo ih promijenili ili barem učinili podnošljivijima. Jedna od takvih tema je depresija. Riječ koju često koristimo bez obzira na to znamo li njezino stvarno značenje. No, kod depresije to i nije nešto čudno jer se za tu vrstu osjećaja koristi više od stotinu sinonima. Pa da pojasnimo, ukratko, radi se o emocionalnom poremećaju koji je u međunarodnoj klasifikaciji bolesti svrstan u psihijatrijsko poglavlje poremećaja raspoloženja. Naime, ako promatramo duševno zdravlje prema intenzitetu, kao neprekinuti niz, kontinuum, od osjećaja radosti i zadovoljstva, preko povremenih prolaznih smetnji koje remete te osjećaje, sve do poremećaja i bolesti, depresija je na ovom trećem dijelu toga niza. Dakle, radi se o raspoloženju koje je ispod razine nečega što smatramo „normalnim” (od latinske riječi deprimere što znači potisnuti, pritisnuti ili udubiti). Depresija nije samo tuga, prolazno loše raspoloženje, reakcija na neki gubitak ili događaj već vrlo ozbiljan poremećaj koji ako se ne liječi ponekad postupno može prijeći u siječanj 2021.

Rukopis duše

Srce ljudske povijesti @ Stjepan Lice

Prije dvadesetak godina Hrvatska je pošta uoči Božića objavila prigodnu marku sa slikom Đure Sedera koja prikazuje tri kralja/mudraca u poklonstvenoj žurbi. U rukama im darovi, ponad njih zvijezda koja ih natkriljuje, gotovo skrbi o njihovu hodu. U pozadini je nebo. Samo nebo. Zemlja je negdje ispod donjega ruba slike. Silno me se dojmila ta slika, ta marka, pa sam ih kupio za božićne čestitke (u to su se vrijeme božićne čestitke još slale poštom, u svakom slučaju mnogo više nego danas). I sljedećih sam godina odlazio u poštu u središtu grada te ih kupovao za čestitke. Samo su u toj pošti, naime, imali „starije” marke. Kupovao sam ih sve dok mi jedne godine, kad sam kao i obično došao početkom došašća, prodavačica, 12

svjetlorijeci.ba

prije negoli sam išta rekao, nije ispričavajućim glasom rekla: „Više ih nemamo.” Kad pomislim na tri kralja, uvijek mi je ta slika pred očima: oni, njihova žurba i zvijezda. Nigdje puta. Oni idu putem kojega nema. Zvijezda im obasjava put kojega nema. Još nema. Put niče iz tragova njihovih stopa. Koliko li im je vjere bilo potrebno da, oslonjeni na unutarnje nadahnuće, krenu neznanim putem? Zahtjevnost toga hoda nimalo nije bila umanjena prisutnošću zvijezde. Koliko li nas zvijezda obasjava, a mi ih i ne primjećujemo?! Išli su ususret Onome koji će promijeniti povijest zemlje i neba. Kako su mogli znati da je onaj koga će naći tek rođeno dijete? No kada su došli pred njega, premda – bit će

Samotno mjesto

Bolest pjesnika i proroka

Psalmi su također riznica za svakoga koga interesiraju depresivna stanja: „Duh moj zamire u meni, srce mi trne u grudima”, kaže Psalmist i tako nas uvjerava da je depresija stara koliko i čovječanstvo. I zato nema ništa neobično ako nas tužne misli pohode rjeđe ili češće, a pogotovo u ove turobne zimske dane bez sunca i svjetla. Romantična melankolija

Depresija se smatra modernom bolešću, ali ljudi su i u prošlosti bili potišteni, samo su to zvali melankolijom. I u Bibliji se na mnogo mjesta spominju depresivna stanja, recimo u Mudrim izrekama gdje se kaže da „briga u srcu pritišće čovjeka, a dobra ga riječ razvedri”. @ Boris Beck boris.beck.735

ako, rekli bismo da to nije prava depresija ako se čovjeka može razvedriti samo jednom riječju, makar i dobrom. Kralj Ahab, koji je zabrinut lutao uokolo, bio je već teži slučaj. A što tek reći o proroku Iliji koji je otišao dan hoda u pustinju i sjeo pod jedino drvce što je ondje raslo, za koje ne postoji riječ u našem jeziku, a izgleda poput metle zabodene u zemlju naopako? Želio je još samo umrijeti, piše u Svetom pismu, i ovako se molio: „Dosta je toga. Uzmi, Gospodine, moj život; jer nisam bolji od svojih otaca!” Nakon te optimistične molitve legao je u toj kržljavoj sjeni i zaspao, jamačno s nadom da se više neće probuditi. Nije on jedini biblijski lik koji se molio da umre; i prorok Jona je mislio da je bolje da umre nego da živi, a Sara je, pak, molila ovako: „Učini da nestanem s ove zemlje!” Zabrinuti kralj Međutim, sve ih je nadmašio Job. Bio je prilično zlovoljan nakon što je izgubio 14

svjetlorijeci.ba

imetak, a potom su mu još stradala sva djeca, da bi se na koncu i on teško razbolio. On tada proklinje dan kad se rodio i s čežnjom mašta kako bi bilo lijepo ležati u grobu i počivati: spavao bih i bio bih miran, kaže Job. „Zašto se daje svjetlost nevoljniku i život onima koji su tužna srca? Oni čeznu za smrću, a ona ne dolazi; traže je više nego zakopano blago. Klicali bi od veselja, radovali bi se kad bi našli grob” – da te Jobove riječi danas kažemo liječniku, zacijelo bi nam bila dijagnosticirana depresija. I to ona klinička, kad nam prevladava depresivno raspoloženje veći dio dana, kad gubimo interes za stvari u kojima smo nedavno uživali, kad mršavimo i gubimo san, kad osjećamo da smo veoma krivi bez razloga i budemo zaokupljeni željom za smrću. Klinička depresija tipično se izmjenjuje s manijakalnim stanjima i čini se vrlo vjerojatnim da je kralj Šaul od nje bolovao, jer nam Sveto pismo svjedoči da su se kod njega naizmjence pojavljivala stanja mahnitosti i zabrinutosti.

U antičko doba vjerovali su da postoje ljudi koji su skloniji osjećajima zamišljenosti i nostalgije od drugih, toliko da bol i tuga čine njihov karakter. Taj su karakter nazvali melankoličnim. Daleko od toga da melankolik ne bi volio društvo i šalu, dapače, ali u njemu uvijek vreba neka sjeta – a čini se da se on toj sjeti nekako i radosno predaje. Tu riječ prvi put nalazimo u Hipokratovim spisima, još u doba Staroga zavjeta, a on je uočio da s hladnim jesenskim danima određeni ljudi postanu strašljivi i mrzovoljni. Mi bismo to danas nazvali zimskom depresijom, a Aristotel je bio prvi koji je melankoliju povezao s nadarenošću, zaključivši da su izuzetni filozofi, pjesnici i umjetnici – redom melankolici!

Zapravo se ne mogu sjetiti nikoga iz Biblije tko nije prošao kroz žestoku tjeskobu, od Josipa bačena u zdenac do Pavla koji se našao u brodolomu. Uostalom, nije li srž Muke tjeskoba, osjećaj napuštenosti koji je Krista preplavio na križu?

Nepoznata Biblija

Pouzdanje u tjeskobi (Ps 4) Psalam 4 može se podijeliti u tri strofe. Prva strofa donosi psalmistovo prizivanje Boga s opisom njegova stanja (Ps 4,2). Teško je iz ovih prvih riječi iščitati u kakvoj se točno nevolji on nalazi. Moguće je da trpi tešku nepravdu, pa upravo stoga Boga naziva svojom pravdom. @ fra Darko Tepert tepert

sti naziv za Boga donosi i prorok Jeremija kada navješćuje buduće spasenje kad dođe Mesija iz Davidova potomstva: „U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ‘Gospodin, Pravda naša’” (Jr 23,6). Jeremija to izgovara u vrijeme kad u Jeruzalemu vlada kralj Sidkija. Njegovo ime na hebrejskom znači „moja je pravda Gospodin”. Prorok se protivi ovome kralju, njegovim postupcima i nepravdi koju čini, pa najavljuje onu istinsku pravdu koju će Gospodin ostvariti po Mesiji koji jedini smije nositi ime Gospodina koji je pravda. U Psalmu 4 molitelj je u „tjeskobi”. Kao što je to slučaj i s hrvatskom riječju, tako i hebrejska riječ za tjeskobu u svome korijenu ime značenje „tijesan”. Psalmist se nalazi u situaciji u kojoj mu nije ugodno, u kojoj se osjeća stiješnjen, pritisnut sa svih strana. Ozračje 16

svjetlorijeci.ba

je klaustrofobično i depresivno. Ipak, on zna da ga iz takva stanja Gospodin izbavlja. Hebrejski glagol koji je preveden „izbavlja” doslovno znači „izvodi na prostrano, na široko”, slično kao što Psalam 18 kaže za Boga: „Na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio” (Ps 18,20). Znajući da Bog to može učiniti, psalmist ga moli da ga usliši i da mu se smiluje. Druga strofa izriče pouzdanje u Boga (Ps 4,3-6), no započinje opisom onih kojima se psalmist protivi, a to su ljudi koji ljube „ispraznost” i slijede „opsjenu” (4,3). Vjerojatno je riječ o onima koji štuju idole, to jest lažne bogove. Riječ koja je prevedena „opsjena” mogla bi se jednostavno prevesti „laž”. To je ista hebrejska riječ koja se nalazi kod proroka Amosa kad on kaže: „Zavedoše ih lažni bozi za kojima iđahu očevi njihovi” (Am 2,4).

Pouzdajući se u laž, ljudi gube priliku da budu od Boga izabrani. To je vidljivo već u sljedećem retku Psalma gdje se kaže da Gospodin čudesno „uzvisuje”, a moglo bi se prevesti i da čudesno „izdvaja” prijatelja svoga. Ista je riječ upotrijebljena u Knjizi Izlaska kad Bog jamči Izraelcima da se, za razliku od Egipćana, njima neće ništa loše dogoditi: „Po tome ćete znati da Gospodin „luči” Izraelca od Egipćanina” (Izl 11,7). Kad Gospodin nekoga izdvoji za sebe, to znači sigurnost. Toga on smatra svojim prijateljem, a hebrejska riječ hasid koja je ovdje prevedena „prijatelj” u sebi sadrži i ideju ljubavi i vjernosti i milosrđa. Tko je u takvu odnosu s Bogom, može mu se s pouzdanjem obratiti molitvom. Prorok Hošea proziva one koji Boga „ne prizivlju iz srca, kada kukaju na svojim ležajima” (Hoš 7,14). To su oni koji lažu protiv Gospodina (Hoš 7,13). I u Psalmu 4 molitelj opominje one koji slijede laž da zadršću na svojim ležajima i da zanijeme (Ps 4,5). Najprije trebaju odložiti laž, a potom ostati u šutnji pred Bogom. To je preduvjet da bi mogli dobro promisliti u svojim srcima. Strofa završava pozivom na prinos „žrtve pravedne” (4,6). Pravednomu Bogu može se prinositi samo pravedna žrtva, a to je, kako to proizlazi iz pravila paralelizma hebrejske poezije, pouzdanje u Gospodina. Treća strofa donosi molitvu za Božji blagoslov i sigurnost (Ps 4,7-9). Čovjek svoju sreću i svoje dobro nalazi u svjetlu Gospodinova lica (4,7). To podsjeća na starozavjetni svećenički blagoslov iz Knjige Brojeva: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!” (Br 6,24-26). I u ovom Psalmu to je molitva za blagoslov. Kad su u starini molili za blagoslov, onda su najčešće mislili na blagoslov obilnim plodovima zemlje, no psalmistu su mir i sigurnost u Bogu važniji od

U ovim novogodišnjim danima obradujte sebe i svoje bližnje knjigom iz naše izdavačke djelatnosti koju potpisuju mnogi vrsni autori. Uz knjige smo odredili i dodatne popuste.

Strpljenje s Bogom - Autor ove knjige - Tomáš Halík - glavnu razliku između vjere i ateizma vidi u strpljenju te poručuje ateistima kako njihova istina nije do kraja dorečena istina. Cijena knjige: 20 KM Cijena s popustom: 15 KM

Zemlja planina Bosna i Hercegovina - Jedinstvena zbirka tekstova autora prof. dr. Dalibora Balliana na jednom mjestu donosi sve ljepote i osobitosti bosanskohercegovačkih planina. Svaka spoznaja o planini ustvari je spoznaja o ljepoti i surovosti života, prošlom sadašnjem i budućem. Cijena knjige: 35 KM Cijena s popustom: 28.00 KM

Pedagoške mrvice - Potpisuje prof. dr. Snježana Šušnjara, a govori o odgoju djece, stilovima roditeljstva, obiteljskoj pedagogiji i metodici odgojnog rada. Cijena knjige: 15,00 KM Cijena s popustom: 12,00 KM

Svoj primjerak knjige naručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; pišite nam na redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas u Sarajevu na adresi Zagrebačka 18 ili u knjižarama u Vitezu i Livnu.

Kamenom satkana prošlost - što sve o gotovo izgubljenim srednjobosanskim gradovima ima reći autor knjige - Leonard Valenta - pronađite u riječima vještog pripovjedača koji priča višestoljetnu priču satkanu mahom u tvrdom kamenu. Cijena knjige: 35 KM Cijena s popustom: 30,00 KM

Živi samo da ispričaš - Život priča priče koje u sebi nose neprocjenjivo blago poput života autora fra Zefa Pllumia. Riječ je o svjedočanstvu samog autora koji je, kao politički zatvorenik režima Envera Hoxe, 25 godina proveo po zloglasnim albanskim zatvorima i na prisilnom radu. Cijena knjige: 20 KM Cijena s popustom: 15.00 KM

Kod nas i u svijetu

Nobelovci primili nagradu u svojim domovima Ovogodišnji su nobelovci nagradu primili u svojim domovima dok je orkestar izvodio klasične kompozicije u polupraznoj dvorani Gradske vijećnice u Stockholmu. Javnost je svečanu dodjelu nagrada mogla pratiti putem uživo prijenosa, a svi laureati su zbog pandemije koronavirusa ostali u svojim domovima. Nobelovu nagradu za fiziku ove godine su primili Roger Penrose, Reinhrd Genzel i Andrea M. Ghez; za kemiju Emmanuelle Charpentier i Jennifer Doudna; za medicinu Michael Houghton, Harvey Alter i Charles Rice; za književnost Louise Gluck, a za ekonomiju Paul Milgrom i Robert B. Wilson.

Prva medalja Hrvatska ženska rukometna reprezentacija priredila je senzaciju osvojivši brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Danskoj nakon što je u susretu za broncu u Herningu pobijedila domaćina s 25-19. Prva je to medalja za hrvatski ženski rukomet na velikim natjecanjima i sasvim sigurno jedna od najvećih senzacija u povijesti europskih prvenstava. Samim ulaskom u polufinale naše su rukometašice izborile direktan plasman na Svjetsko prvenstvo 2021. na kojem nisu sudjelovale od 2011. 18

svjetlorijeci.ba

DiCaprio o zaštiti rijeka u BiH Slavni glumac Leonardo DiCaprio ponovo se oglasio na svom Instagram profilu povodom akcije očuvanja rijeka u BiH. DiCaprio je aktivist za zaštitu rijeka i više puta je komentirao događanja u BiH u vezi s tim. „Korak smo bliže pomaganju akciji „Sačuvajmo Plavo Srce Europe” nedavnom najavom iz F BiH da će, počevši od 2021. godine, prestati davati subvencije za male hidroenergetske projekte” – napisao je DiCaprio. Dodao je da su novi podzakonski akti prvi korak prema zaštiti više tisuća kilometara divljih rijeka te ljudi i životinja koji ovise o tim plovnim putovima. To bi također moglo pomoći u stvaranju presedana širom Balkana za zaštitu posljednjih europskih divljih rijeka.

Migranti u BiH Direktor Granične policije Bosne i Hercegovine, Zoran Galić, izjavio je da je Europska unija problem kada je riječ o migrantima, odnosno granica u Grčkoj koja se lako prelazi. Također je istaknuo da ne želi plašiti javnost, ali veliki je broj onih koji čekaju ulazak u BiH. Objasnio je kako je problem nelogičan jer migranti dolaze iz EU preko Grčke, a ponovno su zaustavljeni pred Europom u Hrvatskoj. Također navodi podatak da je najviše migranata iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Alžira, Iraka, Irana, a da je na sedmom mjestu ratom zahvaćena Sirija. Ovaj podatak upućuje na to kako ovo nisu ratne migracije, već s određenim ciljem, prije svega političkim i ekonomskim. siječanj 2021.

Retrospektiva

Crni petak Jedino što nije deficitarno u BiH su konstantni politički skandali i gluposti. No, kako „u politici glupost nije hendikep” (N. Bonaparte), ona se obilato koristi kada se želi opravdati nerad ili loši rezultati političkoga angažmana. @ fra Janko Ćuro

urednik@svjetlorijeci.ba

osna i Hercegovina je kao država, umjetno i kratkoročno programirana u Daytonu, već odavno u svim segmentima svoga postojanja udarila u zid i polagano tone dok se njezini dobro zbrinuti politički čimbenici međusobno prepucavaju, a programeri nezainteresirano promatraju. Svima je odavno već postalo jasno kako loša gospodarska situacija ne tjera mlade ljude u bijeli svijet, nego društveno-politička besperspektivnost i egzistencijalno sivilo koji se generiraju skandalima i političkim glupostima vladajućih elita s ciljem obmanjivanja bosanskohercegovačke javnosti. Prvo sapun, onda parfem Jedno takvo klasično skretanje pozornosti s gotovo nerješivih problema u BiH dogodilo se sredinom prosinca prošle godine kada je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, govoreći o situaciji u BiH, između ostaloga izjavio: „U BiH Hrvati postoje, kao i Bošnjaci, postoje, ne možemo se praviti da ne postoje – koji su nezadovoljni u 20

svjetlorijeci.ba

toj državi. (…) Neka se ne zanose da će bilo kakve strateške odluke o ičemu biti donošene bez suglasja triju konstitutivnih naroda, i to nije nikakav srednji vijek, i bez toga nema građanske države. Dakle, još jednom govorim – građanska država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem.”

Naravno, međudržavni odnosi BiH i Hrvatske nisu uvijek bili na zavidnoj razini, ali kada se računica svodi onda treba uzimati u obzir sve činjenice, a ne prljavo vaditi iz konteksta ono što odgovara u danom trenutku

Izjava je izazvala lavinu ogorčenja i ljutnje kojima su bošnjački politički i ini aktivisti nekoliko dana zasipali Milanovića i Hrvatsku. Po već dobro uhodanoj proceduri, nitko se nije zamarao cijelom izjavom, nego je u fokusu bilo samo zadnjih pet riječi što je standardna procedura kada se želi promijeniti smisao i značenje. Gledao sam ovaj intervju na HRT-u i uopće mi se nije učinilo kako Milanović u tih zadnjih pet riječi aludira na tjelesnu prljavštinu bilo kojega pojedinaca i naroda, nego na postojeću političku prljavštinu u BiH kojom se već dugi niz godina upravo prljavim igrama nastoji marginalizirati hrvatski narod. Nakon izjave, započelo je doslovno natjecanje tko će se ružnije referirati na Milanovića i njegovu izjavu pa smo slušali i čitali o „zaudaranju” (Š. Džaferović), „smradu, truleži i fašizmu” (Ž. Komšić), „kultur-rasizmu i rasizmu” (Stranka SDA), „etničkom čišćenju” (Naša stranka) itd. Teško je znati što su ovim jeftinim populizmom htjeli postići, ali je na kraju ispalo kao da Milanoviću poručuju: „Ne možeš ti gore od nas. Nema šanse.” Predrag Kojović, predsjednik „Naše stranke”, otišao je još dalje pa je ispalio: „Međutim, svaki pokušaj hrvatskoga ‘uljuđivanja’ Bosne bio je ustvari pokušaj njenog otuđivanja, a jedino čišćenje koje je Hrvatska pomagala bilo je ono etničko.” Ako je pomagala, kome je pomagala, gospodine Kojoviću? Da nije možda pomagala Srbima? Ako ovako nastavi, Kojović bi mogao uskoro otići još koji korak dalje pa ispaliti kako su za vrijeme građanskoga rata u BiH pred hrvatskim genocidnim ekspanzionizmom Srbi i Bošnjaci bježali u Srbiju gdje su srdačno dočekani, nahranjeni i smješteni u hotele i obiteljske kuće. Na ovim prostorima punim političkih pa i povijesnih gluposti ništa više ne može začuditi, a posebno činjenica kako Kojović i njemu slični uporno negiraju sve ono što je Hrvatska učinila za

Svoj primjerak knjige naručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; pišite nam na redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas u Sarajevu na adresi Zagrebačka 18 ili u knjižarama u Vitezu i Livnu.

Razgovor

svjetlorijeci.ba

Stjepan Lice

RIJEČ JE BOŽJE ČUDO I tišina je riječ. I razgovor. Dobrotu tišine čovjek najlakše iskusi u blizini onih s kojima dijeli svoju dušu i u samoći. Vrijeme samoće je itekakav blagoslov. Naravno, ako čovjek nađe hrabrosti za nju. Jer samoća nam na osobit način otkriva tko smo i kakvi smo

@ Anamarija Ćuro

anamarija@svjetlorijeci.ba

Stjepan Lice rođen je 1954. godine u Zagrebu, a oženjen je suprugom Ružicom s kojom ima troje djece. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a najveći dio radnoga vijeka proveo je u visokom školstvu. Život ga je formalno vodio pravnim vodama, a dušom umjetničkim, književnim iako nikada nije osjećao odijeljenost jednoga od drugoga. Autor je gotovo četrdeset knjiga lirike, meditativne proze, eseja i priča, od kojih su mnoge doživjele ponovljena izdanja. Tekstovi su mu uvršteni u niz antologija, zbornika i drugih izdanja. U izdanju Svjetla riječi objavljene su dvije knjige: Ozbiljnost nade (Sarajevo, 2010.) i Prostranije ogledalo (Sarajevo, 2011.). Eseje, meditacije, priče i pjesme objavljuje u Kani, Bratu Franji, Crkvi u svijetu, Glasu Koncila i drugdje. Surađuje i na Hrvatskom katoličkom radiju te Radiju Mariji. Dugogodišnji je član Franjevačkoga svjetovnoga reda. Poštovani, uz to što ste tajnik na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, poznati ste pisac eseja, meditacija, priča i pjesama kojima mnoge nadahnjujete. Recite nam odakle crpite inspiraciju za svoja djela? U radnom ću odnosu biti još koji tjedan, potom odlazim u mirovinu. Sve siječanj 2021.

Koncert u čast profesora fra Marka Karamatića U amfiteatru Franjevačke teologije u Sarajevu, 2. studenog 2020. godine u 18 sati upriličen je koncert pod nazivom: Koncert in honorem professoris Marci, u prijevodu Koncert u čast profesora Marka. Koncert je izveo novooformljeni klavirski trio podružnice HKD Napredak: Musica salinea iz Tuzle. Trio čine Alma Hodžić Pašić (klavir), Anamarija Marić (violina) i Lidija Paulin (violončelo). U duh koncertne atmosfere uvela je renomirana glumica Gordana Boban, govoreći poeziju, pjesmu Božić, Vladimira Nazora. Na kraju koncerta svoju čestitku dr. Karamatiću uputio je i

ddr. Fra Mile Babić, gvardijan samostana sv. Pavla na Franjevačkoj teologiji. Pozorna je publika na repertoaru mogla čuti djela Dvořáka Slavenski ples, Tchaikonsky Godišnja doba: Oktobar i Novembar, Valcer iz baleta „Uspavana Ljepotica”, te na koncu Godišnja doba Buenos Aires-a Astora Piazzollae. Poseban koncert organiziran je u čast samozatajnog prof. dr. fra Marka Karamatića povodom njegova 73. rođendana te kao vid zahvale za sve ono što on kao franjevac, profesor i urednik mnogih časopisa čini za Franjevačku teologiju i svoju franjevačku zajednicu.

Proslava župnih patrona U župi i samostanu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama svečano je proslavljen župni i samostanski patron. Na skromnoj, ali pobožnoj proslavi sudjelovalo je nekoliko svećenika kao i priličan broj vjernika. Svetu misu predslavio je fra Zdravko Anđić, zovički župnik. Istoga je dana svoj patron proslavila i župa Vijaka gdje je euharistijsko slavlje predvodio fra Josip Ikić. Župa sv. Barbare u Brezi, 4. prosinca proslavila je svoju nebesku zaštitnicu te je misno slavlje predslavio župnik dr. sc. preč. Pero Brkić. U prigodnoj homiliji preč. Brkić osvrnuo se na lik nebeske zaštitnice župe – sv. Barbare koju vjernici štuju zbog njezine odanosti, predanosti i ljubavi prema Bogu. Kazao je kako je ona otvorila svoje ruke i srce za Boga, a budući da je zaštitnica rudara – dodao je i da danas cijeli svijet traži svjetlo na kraju tunela, te je upravo u homiliji za to svjetlo molio po zagovoru ove svetice. Župni zbor otpjevao je na kraju svete mise pjesmu sv. Barbari, a nakon toga, prema običaju, djeci su bili podijeljeni paketići ususret spomendanu sv. Nikole. Vjernici su se za proslavu svoga patrona pripremali devetnicom i trodnevnicom, prenosi nedjelja.ba. siječanj 2021.

Fotovijest

Fra Ivan Kramar primljen u Društvo hrvatskih književnika a Društva hrvatskih knjiNa nedavno održanoj sjednici povjerenstv o prijemu novih članova ževnika u Zagrebu na kojoj se razmatralo om je postao franjevac u ovo respektabilno društvo, novim član elju do danas objavljenih Bosne Srebrene fra Ivo Kramar, a na tem rada i opusa. zbirki pjesama i cjelokupnoga književnoga u selu Maljine, opInače, Ivan Kramar rođen je 1967. godine jevu i Zagrebu, a pjesme ćina Travnik. Teologiju je studirao u Sara talijanski i kineski jezik, , su mu prevođene na engleski, njemački U svjetskoj enciklopediji te je objavljivao u različitim časopisima. ni i Hercegovini, objavpoezije, kao hrvatski pjesnik rođen u Bos ljen je 2015. godine. jevačkoga samostana Trenutno obavlja službu gvardijana fran za Dubrovačko-neretvanu Pridvorju, kao i policijskoga kapelana o djela: Na oltaru ljepote, sku županiju. Do sada je objavio nekolik liza modernoga ateizma, Kako smo pobijedili gromove, Kratka ana Kameno more i Čavli zime. štva hrvatskih knjiFra Ivi čestitamo na prijemu u članstvo Dru djelovanju. ževnika i želimo uspjeh u njegovu daljnjem

Kiša Gledam kako se kiša rađa. Pitam: u koga si se zaljubila, kišo? Nekako prebrzo na zemlju padaš. Moje su misli ptice, i tvoje, brane se od onih crnih, jačih. Ruke k nebu dižem, i radi tebe. Teško je nebo. Zato i padaš na nas. Ivan Kramar

siječanj 2021.

Ludwig van Beethoven

Prometej glazbe Tko pronikne u smisao moje glazbe, oslobodit će se bijede u kojoj pate ostali ljudi. @ fra Emanuel Josić

io je to strastven, moćan, samosvjestan i neovisan čovjek u svemu. Najveći glazbenik u povijesti glazbe, uzorom je umjetničke veličine i etičke snage, a njegova je glazbena umjetnost jedna od najuzvišenijih manifestacija ljudskoga uma. Bach je usavršavao postojeće, Mozart je najsjajniji trenutak u glazbenoj povijesti, a Beethoven moć, davitelj sudbine koji se nije klanjao ni čovjeku ni bogovima nižega reda. U njegovim djelima pojam glazbe postaje upitan jer umjetnikov izraz kao da nadilazi ono što ljudski sluh može čuti a um spoznati. Ime mu je Ludwig van Beethoven.

dvorske kapele, uputio na satove klavira i violine. No, on mu je prvi i zagorčao život: kao nepopravljiv pijanac, surove ćudi, u nadi da će tako steći novac za opijanja po bonskim krčmama, nastojao je od Ludwiga pod svaku cijenu stvoriti novoga Mozarta, prisiljavajući ga već u petoj godini na beskonačne klavirske vježbe. Učitelji su mu bili oboist Federico Pfeiffer, violinist Francesco Rovantini, dok ga je tehnici harmonije i kontrapunkta poučavao poznati skladatelj i orguljaš Christian Gottlob Neefe. Već kao osmogodišnjak, Beethoven postiže golem uspjeh u Bonnu, Kölnu i Nizozemskoj; postaje klavirsko „čudo

Iz njih u glazbeno tkivo prodire napeta dramatika, u divovskom se zamahu umjetnikova borba sa samim sobom pretvara u borbu čitavoga čovječanstva koje svladava i krši zapreke na putu prema sreći Beethoven je rođen u Bonnu 17. prosinca 1770. godine u glazbenoj obitelji flamanskoga podrijetla. Primijetivši dječakove iznimne glazbene sposobnosti njegov ga je otac, tenor 30

svjetlorijeci.ba

od djeteta”, započevši dugu karijeru priznata glazbenika. Beethoven u svojoj dvadeset šestoj godini osjeća prve znakove najtežega udarca koji može zadesiti jednoga

glazbenika: postupno gubi sluh; najprije gotovo neprimjetno, a potom sve intenzivnije. S gubitkom sluha dolazi i postupan gubitak veze s vanjskim svijetom, te se sve više zatvara u sebe. Godine 1801. svom prijatelju dr. Wegeleru piše: „Živim bijednim životom. Već dvije godine izbjegavam društvo jer ne mogu ljudima reći: Gluh sam!… To je strašno… Čudno je da ima ljudi koji, razgovarajući sa mnom, nikad to nisu primijetili… Često sam prokleo svoj život. Bude li moguće, prkosit ću sudbini, ali ima trenutaka kada se osjećam poput najbjednijega Božjeg stvorenja.” Zbog svoje podmukle bolesti sve je više počeo vjerovati da je prepušten jadnoj budućnosti, početkom listopada 1802. godine ozbiljno razmišlja o samoubojstvu. U Heiligenstadtu, mjestu gdje se liječio, odlučuje učiniti kraj nesnosnu životu. Tu je sastavio poznatu Heiligenstadtsku oporuku: „Božanstvo, ti vidiš s visoka moje srce, ti ga poznaješ, ti znaš da u njemu prebiva ljubav prema bližnjemu i čežnja za dobrim djelima!… Kao što jesenje lišće uvelo pada, tako je uvela i moja nada!… O, Providnosti, daj mi jedan dan, jedan jedini dan prave radosti!” Ova Ludwigova oporuka je najiskreniji vapaj milosnom Bogu da mu ulije nadu i pouzdanje u život. Bog mu ulijeva snagu i daje nadu. Na rubu ponora, ipak je smogao snage pobijediti smrt i nastaviti borbu. Simfoničar bez premca Svladavši krizu, počeo je stvarati novim poletom. U to vrijeme rađa se Treća simfonija u kojoj doseže svoj prvi vrhunac u simfonijskom stvaranju. Skladajući je, pomišljao je na Napoleonove herojske pothvate. Mislio je kako će Napoleon ostvariti republikanska načela i podići državu utemeljenu na jednakosti, ljubavi i bratstvu. Međutim, ubrzo se razočarao. Poput nebrojenih umjetnika svoga vremena i Beethoven je morao osjetiti

moć feudalizma. Iako je nesmetano ulazio u aristokratske palače i stjecao poznanstva i pokrovitelje u visokim krugovima, glasno je izražavao svoje mišljenje ne obazirući se pred kim govori. Jednom prigodom uputio je arogantnom knezu Lichnowskom par riječi: „Kneže! To što jeste, postali ste slučajem i rođenjem, dok ja svoj položaj dugujem samome sebi. Kneževa je bilo i bit će ih na tisuće, Beethoven je samo jedan.” Bio je gromovnik, nebeski jurišnik. Ništa ga nije moglo učiniti poslušnikom viših sila, zaštita koju je imao od moćnika nikad ga nije učinila njihovim slugom. Upravo u monumentalnoj Trećoj simfoniji ogleda se Beethovenov osobni heroizam; snaga i smjelost kojom se umjetnik suočio s podmuklom bolešću. U tim zvukovima može se osjetiti junakov ponos i prkos u svladavanju zapreka jer naposljetku, heroj pobjeđuje! U borbi s bolešću njegova je duša stekla još veću snagu. Vedra Četvrta simfonija poema je sreće i zanosa. Umjetnik je u to doba imao i svijetlih trenutaka: boraveći 1806. godine na imanju obitelji Brunswick u Mađarskoj, upoznaje Teresu Brunswick, vjerojatno jedinu ženu koja ga je doista voljela. U tom su djelu Beethovenovu dušu vodili ljubav i ljepote prirode te je ispunjen silinom ljubavi, glazbom uobličavao doživljene dojmove, no do zajedničkoga života nikad nije došlo. „Zgrabit ću sudbinu za vrat”, pisao je Beethoven Wegeleru, svladavši duševnu krizu u Heiligenstadtu. Ako se samo upustimo u čari Pete simfonije, gotovo da možemo čuti te njegove riječi koje kao da su zgusnute u one početne četiri lapidarne note koje se, uvijek drukčije a uvijek iste, provlače kroz čitavo to gigantsko djelo. „Tako kuca sudbina na vrata”, rekao je navodno Beethoven za te početne taktove Pete simfonije. Iz njih u glazbeno tkivo prodire napeta dramatika,

u divovskom se zamahu umjetnikova borba sa samim sobom pretvara u borbu čitavoga čovječanstva koje svladava i krši zapreke na putu prema sreći. Mnoga njegova djela skladana nakon krize u Heiligensdtatu imaju prizvuk borbenosti, oduševljenja i zanosa: zgrabio je sudbinu za vrat! No, iz nekih radova izbijaju lirski ugođaji, strastvenost, ljubav i čežnja. Šesta simfonija himna je koju je umjetnik ispjevao prirodi. Sve što je u prirodi doživljavao, tišinu jutarnjega svanuća, svečani večernji mir, poklon stabala pred silinom vjetra, veseli ples seoskih momaka i djevojaka, zabrinutost seljaka pred oluju, njezinu snagu i njihovu pjesmu zahvalnicu kad se oluja bez posljedica stiša, sve to živi u ovome djelu. „U šumi, u drvetu, u stijeni nastaje zvuk koji čovjek želi oćutjeti”, napisao je jednom. Što ga je više gluhoća odvajala od ljudi, to ga je priroda više tješila. Volio je samotne šetnje poljima i penjanje brežuljcima s kojih mu se pogled širio u nedogledne daljine. Ali, to djelo nije samo odraz njegove duboke ljubavi prema prirodi već i njegov poziv na povratak suživotu s prirodom pred iskvarenošću suvremene civilizacije. Kad bismo se i mi samo na trenutak učinili

gluhima, zavirili u svoju nutrinu pa poput Beethovena osluhnuli što nam to nutrina govori… Beethoven je, zatvarajući se u sebe pritisnut nezaustavljivom gluhoćom, utjehu nalazio u stvaranju. U predanom je stvaralačkom radu stasala njegova vjera u samoga sebe i u misiju koju kao umjetnik mora izvršiti. „Ja sam Bakho koji cijedi nektar čovječanstvu”, govorio je. Pišući Sedmu simfoniju iz koje izbija neobuzdana životna radost, pokazuje koliko je Beethoven unatoč bolesti koja ga je pogodila bio sretan čovjek. U toj glazbi koja je prepunjena snagom zdravlja i života, a u čijem finalu odzvanja veselje ljudi koji negdje u srcu prirode praznuju u sreći i veselju. Veselje također izbija i iz Osme simfonije, no drukčije naravi: Osma je simfonija djetinje prostodušna i dražesna, kao da nam Beethoven želi prikazati svoju pobjedu nad samim sobom i reći: svladao sam vlastitu sudbinu, prenosim Vam svoju životnu radost. Stvaralačka kriza kao novo rađanje Svaki čovjek kada doživljava određene poteškoće u životu ukoliko ima pouzdanja u Transcendenciju zna izići iz njih. Svaka kriza rađa novim životom, svaka pozitivna misao prkosi negativnoj i dokazuje da je život i svijet poput kotača koji nezaustavljivo ide naprijed. Poput svakoga čovjeka koji je pogođen bolešću, neshvaćen od mnogih, pod utjecajem životnih okolnosti i Beethoven postupno postaje nepovjerljiv prema svakome. Nije on od takvih momenata bio izuzet. Ponekad je pogrešno tumačio i najiskrenije očitovanje tuđe dobrote i naklonosti. Patio je i zbog svojih ljubavi, redom čudnih i nesretnih. Žene koje je volio bile su većinom plemkinje, i već je ta okolnost stvarala nepremostive ponore. siječanj 2021.

Božić - nacionalni blagdan u Iraku Iako u Iraku živi 98 % muslimana, Božić će ove godine postati državni blagdan u cijeloj zemlji. Tako je odlučio Irački parlament u srijedu kada je jednoglasno usvojio prijedlog. Ova odluka donešena je samo mjesec dana nakon što je najavljen posjet pape Franje ovoj zemlji. Tijekom sastanka s iračkim predsjednikom Barhamom Salihom 17. listopada, kardinal Louis Raphael Sako, predložio je proširenje božićnog blagdana na čitav Irak. Tijekom sastanka, Salih, Kurd koji je studirao

u Velikoj Britaniji, prepoznao je ulogu kršćanskih zajednica u obnovi Iraka i potvrdio predanost zemlje da pomogne povratak raseljenih kršćana, počevši od Mosula i Ninive, nakon džihadističke okupacije. „Ovo je poruka velike vrijednosti i velike nade za kršćane i za čitav Irak i neizbježno je povezana s apostolskim putovanjem pape u našu zemlju u ožujku”, rekao je Yaldo. „Ovo je jedno od prvih plodova za koje se nadamo da će donijeti i mnoge druge u budućnosti.”, prenosi Aleteia.

Poboljšanje mentalnoga zdravlja Prema najnovijem istraživanju Gallupa, ljudi koji tjedno odlaze na misu izvijestili su o općem poboljšanju svoga mentalnoga zdravlja u vremenu pandemije koronavirusa. Naime, 46 % vjernika koji su tjedno pohodili crkvu izjavili su kako je njihovo mentalno zdravlje u 2020. godini izvrsno što je porast za 4 % u odnosu na 2019. godinu. Oni koji su crkvu pohodili jednom mjesečno i prijavili izvrsno mentalno zdravlje postigli su rezultat od 35 % što označava pad budući da je godinu ranije taj postotak iznosio 47 %. S druge strane, kod onih koji nikada ili vrlo rijetko odlaze u crkvu zabilježeni osjećaji izvrsnog mentalnog zdravlja s 42 % pali su na 29 %. siječanj 2021.

Riječ obiteljima

Brak u Božjoj promisli Vjernost bračnome drugu i zalaganje oko našega braka ovise o snazi našega uvjerenja da su doživotna vjernost i ustrajnost zaista i mogući. No, na čemu možemo utemeljiti jedno takvo uvjerenje? Ima li u našem današnjem svijetu još uopće ikakvoga smisla pobuđivati u ljudima nadu u ideal doživotne bračne vjernosti i poštovanja? @ Maja Herman Duvel, mag. phil.

ije li u prošlom stoljeću bilo dokazano da je brak tek ljudska tvorevina koju ljudi onda imaju pravo definirati kako im najbolje odgovara, pa čak je i odbaciti? Postoji li jasna i objektivna istina o braku? Kao kršćani, u svojim se promišljanjima s jedne strane oslanjamo na ljudski razum, a s druge strane na vjeru. Gledajući čisto razumski, brak možemo pokušati razumjeti unutar konteksta razvoja određene kulture, ostvarenja društvenih ciljeva, ekonomske koristi, tjelesnih potreba i sličnoga. No možemo učiniti i korak dalje tako da se zapitamo tko je čovjek i postoji li ljudska narav. Ako shvatimo da ona zaista i postoji, mi ujedno možemo shvatiti i kakav bi brak bio u skladu s tom naravi, a kakav bi joj se protivio. Kao vjernici, mi smo osim svoga ljudskog razuma primili još jedan predragocjeni dar: vjeru. Vjera nas uči da je čovjek dijete Božje i da po Božjoj 34

svjetlorijeci.ba

milosti postaje dionikom božanske naravi. Ako nas promišljanja koja se oslanjaju samo na ljudski razum mogu i navesti na pomisao da je brak ljudska institucija, vjera nam tu pomaže da uvidimo da je brak Božja ideja i dar. Najsigurniji i najjasniji odgovor na pitanje o podrijetlu braka nam je dao sam Isus Krist kada je rekao da je Bog u samom početku stvorenja stvorio muško i žensko (usp. Mt 10,6). Isus nas je svojim odgovorom uputio na to da svjetlo za svoj bračni život potražimo u istinama koje su objavljene na samom početku Svetoga pisma, u izvještajima o stvaranju iz Knjige Postanka. Jedna od velikih istina koju nam Postanak objavljuje jest da je brak institucija koju je osmislio i stvorio dobri Bog. On je to činio iz čiste ljubavi prema čovjeku, a na svoju slavu. Zato trebamo poštivati brak – upravo onakvim kakvim ga je Bog osmislio i stvorio. U protivnom

iskazujemo nepoštovanje prema Bogu i ponašamo se kao oni koji misle da znaju i mogu bolje nego Bog. Zato je u Novom zavjetu pisano: „Ženidba neka bude u časti u sviju” (Heb 13,4). Sveti Toma Akvinski je u svom djelu Izlaganje Davidovih psalama zapisao da je Božje djelovanje četverostruko: stvaranje, upravljanje, otkupljenje i proslava. Oslanjajući se na tu podjelu ili razlikovanje, možemo zamijetiti da se brak ili obitelj uvijek nalaze na početku ili u središtu svakoga od njih. U svom djelu stvaranja Bog je stvorio Adama i Evu kao bračni par te ih je pozvao da osnuju obitelj. Božje djelo upravljanja nam je predstavljeno u izvješću o potopu, kada je Bog u Noinoj obitelji sačuvao čovječanstvo od potpunoga uništenja. Djelo otkupljenja započinje brakom Marije i Josipa, odnosno sa Svetom obitelji. I na koncu, djelo proslave će se ostvariti kada će Crkva kao Zaručnica biti uvedena u nebesku ložnicu svoga Zaručnika, na svadbenu gozbu Jaganjčevu. Jednaki u dostojanstvu Bog je čovjeka stvorio kao muško i žensko. Odmah na početku. I zapovjedio im da se doživotno ujedine u ljubavi. Zato se svaka promjena definicije braka ne tiče samo pitanja ljudske naravi i ljudskoga društva već se ujedno tiče prihvaćanja Božjih zapovijedi i Božje providnosti. Bog je u početku stvorio jednoga muškarca i jednu ženu. Adamova sloboda se nije sastojala u mogućnosti izbora jedne od mnogih žena ili u mogućnosti promjene žene. Moderni filozofi bi rekli da Adam onda zapravo uopće ni nije bio slobodan. No Sveto pismo nam kazuje nešto drugo. Uči nas da je u dubini duše Adama i Eve vladao poredak te da su zato živjeli u punini slobode i radosti. Oni su bili stvoreni jedno za drugo i svoju slobodu su ostvarili upravo u izboru onoga što je najbolje za njih, a ne u trajnom održavanju mogućnosti izabiranja. Zahvaljujući svom izboru koji je bio u skladu s

Književnost

Gundulićeva Himna slobodi Himna slobodi sastavni je dio pastorale Dubravka Ivana Gundulića. Poznato je da se prikazivala u Dubrovniku 1628. godine, iste godine kada se pijesnik i oženio. Čini se da je to bilo na dan Feste svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i njegove slobode, sveca koji je bio i jest, svojim likom višekratno prisutan na dubrovačkim zidinama i na zastavi dubrovačkih brodova pa slova S. B. (Santus Blasius), baš kao i geslo LIBERTAS, bijaše znak prepoznavanja slavne Dubrovačke Republike u cijelom tadašnjem poznatom svijetu, a i poslije, kada je Novi svijet bio otkriven. @ Luko Paljetak

a Ivana (Dživa) Franova Gundulića Dubrava je simbol za savršeni grad kakav je Dubrovnik, odnosno za onaj koji kao kakav kameni bubreg stoji usred svojih zidina, onako kako piše Marin Držić, kličući na usta Obradova: „Gizdav si, naime, Dubrovniče slavni, / danu ti si svime na viđenje spravni. / Diči se tvoje bitje nebeskim darim svim, / kakono prolitje cvijetjem razlicim; / viđute u goju pokojno gdi stojiš i jȁk bubreg u loju gdi se liepo gojiš.” Valja pomisliti da je Ivan Gundulić, pišući Dubravku, pred sobom imao idiličnu 36

svjetlorijeci.ba

sliku Konavala i Konavoskoga polja, budući da je u Konavlima, u Pridvorju, u dva navrata obavljao dužnost pod/ kneza: prvi put od 18. V. 1615., a drugi put od 11. VI. 1619. godine. Lako mu je bilo takav kraj, pa i sam Dubrovnik, preseliti u svoju Dubravu, pastirsku općinu u kojoj vlada potpuna sloboda i pravda, odnosno pravica unutar pastirske zajednice, posebice u tome da se na dan kada se u njoj slavi božica Sloboda, najljepši pastir ima vjeriti za najljepšu pastiricu. Taj drevni običaj, međutim, kvari podmitljivost pa nju

neće dobiti najljepši pastir Miljenko nego ružni stari Grdan koji je zlatom potkupio birače. Tako bi i bilo da se tome nije usprotivio bog Lero i ispravio nepravdu, pa svadba najljepšeg pastira, Miljenka i najljepše pastirice, Dubravke, biva protkana zanosnim stihovima, himnom slobodi kojom završava to sjajno Gundulićevo djelo. Ono počinje zanosnim zazivom zvijezdi Danici da svojim sjajem najavi taj svečani dan „ki dohodi / jednom nami na godište, / u ki slatkoj mi slobodi / činimo ovdi svetilište.” (Dubravka I, 1). Gundulićeva Dubrava, kako kaže Ribar, „sama sva vlada se po sebi. (...) U mjesti je ovomu slobode čestit dar; / svak sebi i svemu svomu je gospodar” (Dubravka I, 2), za razliku od kraja odakle Ribar dolazi, gdje: „razlog, pravda i mjera svemu je zlato (...), / prodava na nj vjera, život se, duša i čast.” zato on s uzdahom kaže: „blago svijem vami ki ončas s poroda / slobodni sami sebi ste gospoda.” (Dubravka I, 2). Zanosnom hvalnicom slobodi, koju pjeva Zbor, prožet je cijeli 9. prizor Trećeg skazanja Dubravke. Ona se u njemu ponavlja 12 puta. Prvi put nakon čina vjenčanja Miljenka i Dubravke u crkvi, a zatim svaki put kada redovnik, pa zatim pastiri i s njima Miljenko i Dubravka prinose svoj dar Slobodi, te na samom kraju djela. Redovnik slobodi prinosi ptice govoreći: „da, kô one steru krila / sad slobodne svud po nebi, / i sloboda prostre mila / sej Dubrave glas po tebi.” Tu se očigledno radi o iluziji na drevnu Festu sv. Vlaha 3. veljače kada pred njegovom crkvom u Dubrovniku biskup pušta dvije golubice. Miljenko Slobodi daruje maslinu, a Dubravka „cvit rumene i lijepe ružice.” Pastir Zagorko Slobodi daruje svoje „uzdahe, plač i vaj” budući da se oslobodio od ljubavi prema svojoj okrutnoj vili. Darove prinose i ostali pastiri i pastirice. Ne ćemo ih navoditi. To ostavljama čitaocima ovog jedinstvenog djela hrvatske književnosti.

Fotovijest

Đakonsko ređenje franjevaca Bosne Srebrene Na prvu nedjelju došašća, 29. studenog, u oratoriju samostana sv. Pavla u Nedžarićima u Sarajevu, pomoćni biskup banjolučki fra Marko Semren zaredio je osmoricu kandidata za đakonat Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Iako je ovo veliko slavlje, ne samo za Provinciju, već za čitavu mjesnu Crkvu, proslavljeno je vrlo skromno pridržavajući se svih preporuka nadležnih institucija, zbog trenutne nepovoljne epidemiološke situacije u našoj domovini. U koncelebraciji s biskupom Semrenom bili su provincijalni ministar Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, meštar bogoslova fra Danijel Nikolić, dekan Franjevačke teologije fra Danimir Pezer i 15-ak drugih svećenika. Na samom početku misnog slavlja sve prisutne pozdravio je gvardijan samostana u Nedžarićima fra Mile Babić, tom prilikom fra Mile je čestitao ređenicima, njihovim obiteljima i župnim zajednicama iz kojih su proistekli ređenici. Poseban razlog za slavlje imaju Vitežani jer su iz njihove župe čak trojica ređenika, a to su: fra Zoran Topalović, fra Zdenko Frljić i fra Fabio Badrov. Uz njih trojicu fra Marko je zaredio još: fra Josipa Jazvića iz župe sv. Josipa u Gornjoj Dubici, fra Antonia Baketarića iz župe sv. Franje u Rumbocima, fra Daria Matanovića iz župe sv. Petra i Pavla u Tuzli, fra Antonia Gašića iz župe sv. Ante u Sivši i fra Nikolu Matoševića iz župe Duha Svetoga u Novoj Biloj. Fra Marko Semren u svojoj propovijedi istaknuo je četiri faze njihovog poziva kojem su se oni odazvali. Prva je faza 38

svjetlorijeci.ba

upravo taj Božji glas koji ih je pozvao, a na koji su oni spremno odgovorili svojim: „Evo me!” Druga je faza naviještanje Radosne vijesti, ovdje je fra Marko upozorio ređenike da su pozvani naviještati evanđelje, a ne neku politiku koja nikad nije dugog vijeka. U trećoj fazi koja je najvažnija, a to je sudjelovanje u službi oltara tj. slavljene sakramenata i euharistijske žrtve. Na kraju ostaje još svoje propovijedanje i slavljenje pretočiti u djela ljubavi najprije prema siromašnima i najpotrebnijima. Na kraju svoje propovijedi fra Marko je još dodao: „Vi vjernici mnogo zahtijevate od svojih crkvenih službenika. Imate i pravo. No, morate znati da je poziv i služba crkvenih pastira zahtjevna. Tko se darovao u punoj velikodušnosti svoje mladosti, ostaje čovjek, i svaki dan taj čovjek u njemu traži da uzme nazad ono što je dao. Trajna je borba ostati potpuno raspoloživ i Kristu i bližnjima. Crkvenim službenicima nisu potrebni komplimenti. Potrebno im je da kršćani, o kojima na različite načine vode brigu, pokažu i dokažu da njihovi duhovni pastiri nisu uzalud darovali svoj život.” Misno slavlje uzveličalo je pjevanje zbora koji se sastojao od bogoslova i njihovih prijatelja s Muzičke akademije u Sarajevu, a sve pod dirigentskom palicom fra Emanuela Josića. Na kraju svetog misnog slavlja novim đakonima i njihovim obiteljima čestitao je mnogopoštovani otac provincijalni ministar fra Jozo Marinčić.

Pogled iskosa

Ne’š ti! Termin burnout opisuje stanje koje nastaje kao posljedica stresa i visokih očekivanja kod osoba koje rade na vrlo stresnom radnom mjestu – iscrpljenost, ravnodušnost i potpuni krah adaptacijskoga mehanizama. @ Viktorija Banić

viktorija.barbicbanic

iječnica iz Klinike za infektivne bolesti u Zagrebu, savjesna i stručna osoba, član tima koji je prihvatio prve Covid pacijente u Hrvatskoj i nastavio do danas, više nije mogla. Odustala je od života… Što je bio uzrok, a što povod koji je doveo do toga da donese ovako tragičnu odluku, sasvim je svejedno, jer pritisak kojemu smo svi izloženi u ovoj situaciji nikome nije lako podnositi, pogotovo zdravstvenim djelatnicima koji su najizloženiji. U Hrvatskoj se premalo bavimo mentalnim zdravljem, a previše stigmatiziramo. Morat će se ljudima koji osjete da su na rubu omogućiti pristup brzoj i učinkovitoj stručnoj pomoći, podršci bez osude. Jasni signali Medicinsko osoblje nije jedino čije je mentalno zdravlje ugroženo ovom pandemijom. U sklopu konferencije COVID-19 iz studentske perspektive Sveučilišta u Rijeci objavljeni su rezultati istraživanja provedenoga na uzorku od tisuću studenata. Četiri su najjača tipa stresa: posljedice izolacije, akademski stresovi, strah od zaraze te obiteljski 40

svjetlorijeci.ba

stresovi. Jaku anksioznost iskazalo je 18 % studenata, a više od polovice neki stupanj depresivnosti. Neki oblik suicidalnih misli zbog korone imalo je 12,7 % studenata! Čak trećina ispitanih studenata razmišljala je o tome da potraži psihološku pomoć, ali samo ih je 5 % pomoć uistinu i potražilo. A sve češće spominjana depresija, bolest je poznata od davnina. Ime dolazi od latinske riječi deprimere što znači potisnuti, pritisnuti ili udubiti – gubitak energije, interesa i zadovoljstva, poremećaj apetita i spavanja, a ponekad i razmišljanja o samoubojstvu, a posljedično tome i gubitak sposobnosti za rad. Takvi su bolesnici tužni i besperspektivni, muči ih osjećaj krivnje, vjeruju da su razočarali druge ljude te da su na teret članovima obitelji. Depresija je ozbiljna bolest, ali i izlječiva. Prolazna neraspoloženja koja ne ometaju značajno funkcionalnost osobe nisu depresija. Ona je snažno neraspoloženje koje ne prestaje ili se ponovno vraća bez razloga. Depresija postaje drugi svjetski zdravstveni problem, a stresni životni događaji, kojih za vrijeme ovakve pandemije ima napretek,

prepoznati su kao mogući okidači velike depresivne epizode. U našem društvu postoje pritisci koji nas tjeraju da se neprestano moramo osjećati sretni, biti nasmijani i puni energije. Kada bismo takvi i mogli biti, to ne bi bilo normalno. Svi ljudi s vremena na vrijeme dožive tugu, patnju, bol, neraspoloženje, pesimizam i pad energije, koje može potrajati nekoliko sati, dana, a ponekad i duže. Takvo raspoloženje može signalizirati da zastanemo, barem usporimo i razmislimo o svom životu i sustavu vrijednosti te napravimo promjene. Dakle, depresivno raspoloženje obično potiče na rješavanje problema i donošenje odluka. Ako osoba uspije riješiti probleme na koje je takvo raspoloženje usmjerava, osjetit će se bolje. Ako do toga ne dođe, vjerojatno je osobi potrebna stručna pomoć u rješavanju problema. Jer ako se neraspoloženje pogoršava, dugo ne rješava ili se ponovno vraća, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nerazmjerna razlogu nastanka, ako je osobi teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju, ako se više ne može veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, niti obična tuga, već depresija.

Poštovani i dragi čitatelji, sve nas je poprilično promijenila prošla godina kojom je dominirala pandemija koronavirusa. Bili smo uskraćeni za mnogo toga, a posebno onoga što smo dotad uzimali zdravo za gotovo kako što su stisak ruke, poljubac i zagrljaj. Međutim, promjena ne znači samo oduzimanje i uskraćivanje, nego istovremeno i stjecanje i otkrivanje novih obzorja života. Na težak smo način naučili kako je ovozemaljska sigurnost relativan i krhak pojam. Znanstvena dostignuća u koja smo se uzdali i zbog kojih smo se osjećali nedodirljivima, zaštićenima i sigurnima, uvjerila su nas samo da nisu niti ikad mogu biti čovjekov cilj nego samo pomagala i sredstva u životnom hodu prema trajnoj sigurnosti Božjih raširenih ruku, njegove ljubavi i blizine. Ako nas tada put vodi kroz močvare života, one nas ne mogu progutati, jer nam pogled nije spušten i od straha zaleđen, nego uspravljen i uprt u sjaj Božjega lica. Božja sigurnost je stvarna i čovjeku nadohvat ruke. Nije promjenljiva ni potkupljiva. U slobodi se prima i slobodom se živi. Potpuno je različita od slobode koju svijet nudi i kojom se diči. Sada vrlo dobro znamo da sloboda svijeta ustvari zarobljava, plaši i otuđuje jer se nudi ne samo bez Boga nego i bez bilo kakve odgovornosti. Najbolje nam to potvrđuju današnji mediji u kojima se čovjek tako lako izgubi. Jer, svi smo na ovaj ili onaj način iskusili koliko mediji mogu biti okrutni u nezasitnoj želji za više klikova i pregleda pa nam podvaljuju neprovjerene i senzacionalne priče koje su nas često dovodile do očaja. Mi u Svjetlu riječi nismo niti ćemo ikada nasjesti na ovakve trendove, jer smo potpuno zaokupljeni dobrom, a ne zlom, ljubavlju, a ne mržnjom, nadom, a ne očajem, radošću, a ne žalošću, svjetlom, a ne tamom. Svjesni smo da ovako nećemo brzo povećati broj pregleda i pratitelja, pretplatnika i simpatizera, ali to ionako nije naš cilj. Cilj nam je širenje svjetla i topline u sve hladniji svijet prožetim računarskim algoritmima. Zato koristimo ovu prigodu da vam, naši dragi čitatelji, zahvalimo na vjerenosti i zajedništvu u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa i nesigurnosti. Nadamo se kako ste prepoznali našu stalnu želju da vam svojim tekstovima i fotografijama dodatno ne kompliciramo živote kopirajući na svoje stranice nesigurnost, strah i očaj današnjega svijeta i vremena, nego iskrenu želju da svi zajedno, bez straha, usmjerimo pogled prema trajnim vrijednostima kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Zato čvrsto vjerujemo kako ćemo zajedno prolaziti i ovu godinu znajući da samo svjetlo, koliko god ono bilo malo, može rastjerati mrak. Zato vas pozivamo da nam se javite. Komentirajte, predlažite i kritizirajte. Tako ćemo ne samo biti bolji, nego, što je važnije, i bliži jedni drugima. Neka nas sve na tom putu prati Božji blagoslov i zagovor sv. Franje Asiškoga! Vaše Svjetlo riječi



üDa, želim se pretplatiti na reviju Svjetlo riječi ¨ Šaljite mi moj primjerak na adresu: Ime

Prezime

Adresa Grad

Poštanski broj

Država

tel./mob.

Pošaljite mi uplatnicu poštom

Uplatit ću na vaš bankovni račun

Godišnja pretplata: BiH 45 KM; Hrvatska 220 Kn; Švicarska 75 CHF; EU 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo; Tel.: +387 33 726 200; uprava@svjetlorijeci.ba; www.svjetlorijeci.ba

siječanj 2021.

Dobra priča

Pomorska flota u srcu Jajca @ Nikolina Marčić

nikolina@svjetlorijeci.ba

aš je svijet rasadnik priča o običnim ljudima neobičnih vještina. Tako smo u srcu Jajca, gdje se more niti ne naslućuje, pronašli pravu pomorsku flotu, djelo ruku Ante Svetinovića. Antine su ruke zlatne i sposobne poput ruku majstora Geppetta i premda drvetu neće udahnuti dušu zvrkastoga Pinokija, iza vrata njegove kućne radionice događa se prava čarolija. Drvo će tesati, brusiti, lijepiti, a sve u sitno, minijaturno. Iz prašine piljevine izranja pravi pravcati brod. Anti je pri izradi važno samo imati originalni nacrt broda, ali ipak ostaju važne sitnice: „Na nacrtu broda vidiš sve, ali postoje sitnice koje golim okom nikada ne možete vidjeti, a sitnice su važne jer su u njima tajne uspješne izgradnje broda”, govori nam. Posjedovati originalni nacrt prava je sreća, a još veća je moći vidjeti živi primjerak broda. Tako je i počela Antina priča o izgradnji brodova. Bilo je to 10-ak godina prije zadnjega rata kad se Anto još kao mladić odlučio intenzivno baviti ovim hobijem. Iz tadašnje firme Tehnodidakta u Puli pribavio je prvi projekt za svoj prvi brod Santa Maria. Inače, tim je brodom slavni moreplovac Kristofor Kolumbo otkrio tada još nepoznati kontinent Ameriku. Iako mu je to bio prvi brod, nije mu trebalo puno vremena da ga izgradi u izvornom obliku u svojoj obiteljskoj kući u Mrkonjić Gradu gdje su prije rata živjeli i tvrdi kako je tada osjetio ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti kojoj se planirao i ubuduće posvetiti. Međutim, nedugo nakon toga i u jeku ratnih zbivanja Anto je s obitelji bio prisiljen napustiti vlastiti dom. A brod? Brod je ostao i, gle čuda, netaknut ih je dočekao na istom mjestu u obiteljskoj kući na kojemu ga je i ostavio. Ovakva okolnost Anti je bila poticaj da ponovno oživi započetu prijeratnu ljubav 42

svjetlorijeci.ba

prema izradi brodova iz čega je u samo nekoliko godina stasala impozantna pomorska flota u obiteljskom domu Svetinovića u Jajcu gdje imate osjećaj kao da ste upravo posjetili malu kućnu izložbu brodova. Za izradu jednoga broda potrebno je otprilike tri mjeseca, a nekada i više: „Izradom brodova se ne bavim profesionalno da bih svaki dan osam sati radio na tome, nego iz hobija pa se tako nerijetko dogodi da umjesto danju, brod pravim i noću. Ovo mi je hobi u kojemu uživam i koji ne zahtijeva posebno vrijeme. Radim onda kada to želim”, govori nam Anto. Ipak, pipav je to posao, traži puno strpljenja i volje do u najsitnije detalje pa smo se u šali složili kako su njegovi brodovi, osim nacrta, 100 % domaći proizvod. A među njima

Stjepan, Anto i Mara Svetinović

izranjaju i svjetski poznati primjerci kao što je: Santa Maria, Bounty, Rimska i Dubrovačka galija, Sveti Ivan Krstitelj, Dubrovačka nava, Crni biser i mnogi drugi primjerci koji bi zasigurno osvojili zapažena mjesta kada bi se Anto prijavio na nekoj od izložbi brodomaketarstva. Ali Antini brodovi, umjesto na izložbe, plove brojnim prijateljima, članovima obitelji i rodbini otkrivajući priču o prošlosti nekada slavnih brodova. U tome duhu i Anto nastoji što vjerodostojniji brod izraditi i u njegovoj makar približno prirodnoj boji pa koristi materijale od različitih vrsta drveta kao što je američki orah, mahagonija, hrast i slično. U obitelji Svetinovića su svi sretni i ponosni na Antu koji, iako je bilo ponuda, nikada nije svoju ljubav prema brodomaketarstvu želio pretvoriti u biznis. Do sada od svih brodova, na zahtjev naručitelja, samo je jedan brod naplatio, a svi drugi su bili darovani. „Kada bih svoj talent iskoristio u svrhe profita, onda bi ovo sve izgubilo smisao i ja ne bih znao što znači biti sretan čovjek. Sve bi se pretvorilo u novac koji je ionako već uvelike narušio mnoge lijepe međuljudske odnose. Svaki brod koji sam do sada izradio ostao bi u kućnoj zbirci ili bi ga poklonio jer u njega unesem svoje srce i darujem svoje vrijeme za njegovu izradu, a najljepši mi je osjećaj kad vidim radost na licu osobe kojoj poklonim taj brod jer sam tada siguran da nisam promašio i srce mi je puno. Ima li išta ljepše od toga kada drugoga razveseliš, a da on za tu radost nije morao dati svoj novac? Sreća se ipak ne može kupiti novcem. Za nju se trebaš srcem pobrinuti”, kaže Anto.

„Lijepo je znati da moj muž ima spretne ruke i svaki put se divimo njegovim kreacijama koje su opća radost za našu obitelj jer u njih su uistinu utkani sati pažnje i ljubavi koju dijelimo s drugima. A i nas je Bog blagoslovio mnogim blagoslovima. Što smo više davali, to smo više primali, a tako smo i svoju djecu odgajali. Imamo sve što nam za život treba, sve četvero djece su nam zdravi i sretni sa svojim obiteljima, imamo unučad, a Bog nam je darovao i radost da imamo sina svećenika i to franjevca – fra Tomislava koji nam je sada blizu, na Petrićevcu kod Banja Luke. Branislav s obitelji živi u Trogiru, Julija sa svojom obitelji u Austriji, a Stjepan živi s nama. Ne možemo ne biti sretni i zahvalni”, ponosno priča Antina supruga Mara.

Odlazeći iz njihova doma čovjeka obuzme misao kako smo odavno naučili da se najveća radost krije u malim stvarima, ali suvremeni čovjek okupiran svakodnevnim problemima i borbom za egzistenciju sve manje vjeruje u to. Ipak, ljudi poput Ante ovakvoj stvarnosti prkose poručujući da se može živjeti sretno onda kada radiš ono što voliš, kada daješ, a ne očekuješ ništa zauzvrat i kada živiš s onima koje voliš. Da, život ispunjen smislom. Zar to nije jedino što zapravo i trebamo?

Crni biser

Bracera siječanj 2021.

Pogled u dušu

Siromaštvo duha Sretnem neki dan prijateljicu koja sva iznervirana govori: Ako me korona ne dotuče, ove vijesti sigurno hoće! Nije mi jasno zašto nas napadaju tim brojkama i postocima! Što žele time postići? Zar se ništa u zemlji drugo ne događa osim korone?! @ prof. dr. Snježana Šušnjara

e li korona postala mjerilo za kvalitetu života i odrednica ljudskoga ponašanja? Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost, jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka... „Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš. Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta” (Izr 4,1:5). I upravo je tako. Kud se god okrenete, što god pogledate, vidite nestvarni svijet, svijet koji ste samo u nekim znanstveno-fantastičnim filmovima gledali. Ljudi s maskama, ljudi preplašeni. Ako je tko zaboravio staviti masku, svi se ustreme na njega, odmahuju glavom, komentiraju, pa čak i prijete. Na početku pandemije stručnjaci su govorili da masku treba nositi samo onaj tko je zaražen, a sad se kazneno progone oni koji ju ne nose. Ljude se prestravljuje. Ako se svakodnevno slušaju vijesti, a što se drugo može ako je zabrana kretanja i ako je svaka aktivnost prebačena na online formu, upitno je koliko ćemo ostati zdravi. Počet će se svakakve misli po glavi rojiti. Što ako ostanem bez posla, što ako se razbolim, što 44

svjetlorijeci.ba

ako ne želim primiti cjepivo, hoću li biti prognan iz društva, što će biti sa mnom, s ljudima oko mene. I tako, malo pomalo, čovjek stane unezvjereno tragati za podacima, za izvorima, za virusom, misleći ako sazna što više o njemu, manje će se strašiti. A onda, što više istražuje to se više plaši, počinje poduzimati sve veće mjere osobne higijene, natapa masku alkoholom, ruke trlja dezinficijensima, i ne samo ruke nego i sve što dođe pod ruku. Sve dezinficira, postaje opsjednut i stane izbjegavati druge jer se plaši zaraze. Uskoro više nikud ne izlazi, nikome vrata ne otvara, vijesti pozorno sluša i primjećuje da mu je san isprekidan, da skoro i ne spava. Podočnjaci se plave, ruke tresu, želudac grči, u glavi šumi. Čini se kao da proživljavamo scene iz Kafkina Procesa ili Preobrazbe. Čovjek se osjeća napuštenim i zaboravlja da nije sve tama, da postoji nada. Što je veći mrak oko nas, to više moramo otvoriti srce prema svjetlu koje dolazi s visine, upozorava sveta Edith Stein. Dostojevski je napisao: Pakao je mjesto gdje Bog više ne svraća pogled. Je li to mjesto danas, ovdje, pod ovim nebom, mjesto

gdje se osjećamo ostavljeni, mjesto gdje smo doista napušteni jer okrećemo lice od Svjetla i srljamo u mrak? Kad Bog šuti, pakao počinje već ovdje na zemlji, potvrđuje i pastor Wilhelm Busch u svojoj knjizi Isus naša sudbina. Osamljenost je danas toliko prisutna i dok smo okruženi drugima. U obiteljima se često jedno ili oboje supružnika osjeća zanemareno, djeca se osjećaju neshvaćeno, nevoljeno, jer roditelji po cijeli dan rade ili su obuzeti svakodnevnim brigama. Mladi odlaze u virtualni svijet, što zbog škole, što zbog kontakata s drugima ili se nalaze u shopping centrima gdje opet gledaju u ekrane i tragaju virtualno jedni za drugima. Nitko se i ne sjeti da postoje i drugi vidovi izgradnje čovjeka. Da nutarnji, duhovni svijet može promijeniti naše stanje bespomoćnosti i napuštenosti. Kako se odnosimo prema njemu, kako ga hranimo i održavamo? Svako se dragovoljno zatvorio u svoj kavez i teško pripušta druge misleći ako pokaže svoje pravo lice, bit će slab ili neprihvaćen. Otud i ova skrivanja iza umjetnih dodataka i bijeg u nestvarni svijet. Da bi ljubav bila prisutna i rasla, treba joj se posvetiti, a to često traži određeni trud i vlastito zalaganje. Možda se zato mladi boje i ne žele ulagati dodatni trud te radije stvaraju vlastitu zonu udobnosti. Ponekad misle i da su postigli ljubav, a u biti samo iskorištavaju drugu osobu, u realnom svijetu ili virtualno. „Nikakva količina tehnološkoga napretka neće izliječiti mržnju koja izjeda vitalnost materijalističkoga društva poput duhovnoga tumora. Jedini lijek jest, i mora biti, duhovnost. Nema puno koristi od toga da govorimo ljudima, o Bogu i ljubavi ako oni nisu u stanju slušati... Čovjek ne može pristati na duhovnu poruku sve dok su njegov um i srce zarobljeni automatizmom. On će ostati tako zarobljen sve dok je uronjen u masu drugih ‚automata‘ bez osobnosti i bez njihova pravoga ljudskog integriteta”, upozorava Thomas Merton u svome uratku Misli u samoći.

Mađarski parlament ustavom zaštitio brak i obitelj Mađarski parlament je na prijedlog Vlade Viktora Orbana prihvatio amandman kojim je Ustav zemlje promijenjen, te sada izravno štiti muški i ženski spol i kao temelj obitelji definira brak i odnos između roditelja i djece, gdje su roditelji majka, koja je žena, te otac koji je muškarac. Parlament je izglasovao amandman kojim se u Ustav unosi: „Mađarska štiti instituciju braka kao povezanost muškarca i žene i obitelji kao osnovu za opstanak nacije. Temelj obitelji je brak te odnos roditelja i djeteta. Majka je žena, otac je muškarac.” Amandmanom se u Ustav unosi i sljedeća rečenica: „Svako dijete ima pravo na takvu zaštitu i njegu koja je potrebna za njegov fizički, mentalni i moralni razvoj. Mađarska štiti pravo djece na samoidentifikaciju prema spolu te pruža odgoj u skladu s vrijednostima utemeljenim na ustavnom identitetu Mađarske i kršćanskoj kulturi”, prenosi portal narod.hr. U obrazloženju zakona istaknuto je da „Temeljni zakon Mađarske živući okvir koji izražava volju nacije, formu u kojoj želimo živjeti. Međutim, „moderni” skup ideja koje sve tradicionalne vrijednosti, uključujući dva spola čine re-

lativnim, postaje sve veća briga. Stalna prijetnja prirodnim zakonitostima, formi i sadržaju ljudskih zajednica, konceptima koji proizlaze iz poretka stvaranja koji se s njima usklađuju i osiguravaju opstanak zajednica te, u nekim slučajevima, pokušaj njihovog formuliranja sa sadržajem suprotnom izvorniku, stvara sumnju mogu li se interesi, prava i dobrobit budućih generacija zaštititi u skladu s vrijednostima Temeljnog zakona. Stoga zakonodavac mora jasno iznijeti osnovna jamstva za zaštitu djece i prava budućih generacija.”

Stablima tamjana prijeti izumiranje Tamjan je aromatična smola stara tisućama godina koja se koristi u pripravi crkvenoga tamjana, ali i parfema, a kojoj trenutno prijeti izumiranje. Bere se s drveta Boswellia koja ima pet podvrsta. Godine 1998. primarna vrsta tamjama, Boswellia sacra, označena je „gotovo ugorženom”, a takva se situacija ni do danas nije poboljšala. Prema najnovijim istraživanjima, ugroženo stablo bi moglo izumrijeti u roku od sljedećih 50 godina. Stručnjaci 46

svjetlorijeci.ba

upozoravaju da bi se, ako se ne poduzmu mjere za osiguravanje opstanka Boswellije, proizvodnja smole mogla smanjiti za čak 50 % u sljedećih 20 godina. „Unatoč prijetećoj situaciji, postoje načini kojima bi se mogao prekinuti aktualni trend uništenja, a oni podrazumijevaju više etičkih praksi berbe kao i primjenu novih tehnologija koje bi manje uništavale drveće”, istaknula je Anjanette DeCarlo, znanstvenica za održivost aromatičnog bilja.

Reportaža: Župa sv. Ante Padovanskoga, Dobretići

BIT ĆE SVE U REDU 48

svjetlorijeci.ba

@ Nikolina Marčić

nikolina@svjetlorijeci.ba

NAROD JAKE VJERE Napuštajući planinskim putem ovo mjesto čovjek ne može, a ne zaključiti kako je ovaj narod uistinu trpio, patio i pregazio ne samo planinu na kojoj živi nego je prepješačio daleko više onih planina unutar sebe tijekom kojih je studen zime grizla, jesen života smirivala, a proljeće ulijevalo nadu i donosilo bolje sutra. A takve planine se itekako računaju

Koliko god čovjek mislio da je život prostran samo onoliko koliko ga vidi na površini, njegove skrivene i oku nevidljive mogućnosti nalaze se u njegovoj dubini i daleko su veće od onih koje vidi na površini. Čak i onda kada je najteže i kada se čini da nema svjetla na kraju tunela, iz te životne dubine na površinu isplivaju skrivene snage, probude čovjeku vjeru u život, pokrenu ga da se ne preda i da krene od ničega graditi sve. Najbolji primjer za to je naša domovina Bosna i Hercegovina koju različite nedaće nikada nisu prestale pratiti, ali koja nije i od koje se nije nikada odustalo. Skrojena je ona od mnogih mjesta koja su izgradila našu povijest i koja su se po nekoliko puta dizala iz prašine pepela. I uistinu, gdje god čovjek da se uputi diljem ove ponosne i prkosne zemlje uvjerit će se u isto, a posebno u Dobretićima, općini udaljenoj 20 km od Jajca. Dobretići se prostiru planinom Rančom, a cijelo područje poznato je pod imenom Pougarje koje je ime dobilo po rijeci Ugar s izvorom na planini Vlašić. Sve do 1961. godine Pougarje je pripadalo općini Jajce, zatim je od 1963. pa do zadnjega rata bilo u sastavu općine Skender Vakuf te je ponovno kratko pripadalo Jajcu, a danas je to samostalna i najmanja općina u BiH. siječanj 2021.

O radosti življenja

Ocean depresije Sama pomisao na to da se moram ustati iz kreveta i započeti još jedan dan uzrokovala mi je mučninu u želucu. Navukla sam poplun do vrata i povukla se dublje u jastuk kako bih se sakrila od sunca koje je provirivalo u moju sobu. @ Tatiana Tajči Cameron tatianatajci

lika mame kako mi nosi topli čaj i sendvič u krevet potjerala je bujicu suza na moje oči i na trenutak mi donijela olakšanje. Sasvim mali komad te uspomene na trenutak je u meni otvorio memorijska spremišta radosti i ljubavi. Posegnula sam prema njima kao prema pojasu za spašavanje. Kad bih mogla osjetiti ponovno tu sigurnost, toplinu, ohrabrenje, makar i sjećanjima, isplivala bih još jedan dan iz oceana depresije u kojem sam se bila našla potpuno sama, iscrpljena i beznadna. No u tom trenutku javio se glas u mojoj glavi koji me je podrugljivo zapitkivao zašto bih ja zavrijedila takav tretman, takvu ljubav i nečiju brigu. Nisam više dijete. Glas je postajao sve jači, glasniji i oštriji, brišući svaki, pa i najmanji tračak nade i motivacije. Brzinom misli (koja je puno brža od svjetlosti) glas je nabrajao svakojake argumente pokušavajući me uvjeriti da sam uvijek bila i da ću uvijek biti bezvrijedna, lijena, netalentirana, sebična, nikakva. Nitko i ništa. Može me biti sram kako sam nesposobna za život. Možda ne bih obraćala pozornost na glas, da 54

svjetlorijeci.ba

svaka ta uvreda i kritika nije imala argument u nekoj davnoj situaciji ili ponižavajućim rečenicama nasilnika i grubijana iz moje prošlosti. Nisam se odupirala. Glas je imao pravo. Očito da je jer sam iste riječi već prije čula barem od jednoga čovjeka. Prepuštena glasu, misli koje su se same gomilale vukle su me poput jake struje još dalje u depresiju. Pogrešni savjeti To je začarani krug depresije iz kojega se jako teško izvući. Nemotivirani da se dignemo iz kreveta, istuširamo, uredimo i budemo produktivni uzrokuje osjećaj krivnje jer ništa ne radimo, a ta krivnja nas onda još jače uvjeri da smo ni za što, i na taj način tonemo u spiralu u kojoj onda, nakon dužega vremena provedenoga u tom stanju, gubimo hormone endorfine koji su zaslužni za motivaciju i energiju. Uzrok depresije može biti poremećaj hormona zbog fizičke bolesti ili lijekova, neiscijeljena i neprocesuirana emotivna trauma, produljena tuga, ovisnost ili mentalne bolesti. U svakom

slučaju, ona „normalna depra” (kako smo je mi zvali u srednjoj školi nakon što bismo prekinuli s dečkom ili curom) nije nikako usporediva s kliničkom depresijom – iz koje se, kad se razvije, gotovo nemoguće izvući bez pomoći stručnjaka (psihoterapeuta, psihijatra i/ ili lijekova). U mojoj depresiji, koja mi se činila kao ogroman ocean na kojemu sam plutala sama, osjetila sam da bi najbolje rješenje bilo nestati. Otići. Zaspati. Više jednostavno ne biti. Odustati. Dugo nisam znala što se događa sa mnom. Mislila sam da sam jednostavno grozna i nezahvalna, jer bez obzira na sve lijepo i dobro što se događalo u mom životu, nisam mogla biti sretna i mirna. Osjećala sam nemir, anksioznost, želju da bude nekako drukčije, osjećaj da nisam zavrijedila ništa od te ljepote i dobrote. Ljudi oko mene – stranci i prijatelji – stalno su mi govorili kako moram biti sretna jer imam sve – muža, krasnu dječicu, posao koji volim i udoban dom. Oni koji su bili više religiozni, predbacivali su mi da se ne molim dovoljno – ili se molim pogrešno. Davali su mi savjete koji, kad bi ih poslušala i primijenila sa svim srcem i dušom, ipak nisu donosili promjenu (recimo, moliti krunicu milosrđa pred Presvetim ili ići na redovne ispovijedi). Dapače, taj neuspjeh da zavrijedim Božju intervenciju i budem „sretna” još je više hranio glas koji bi mi objasnio da nisam dovoljno dobra čak ni u molitvi. Čak je i Bog odustao od mene. Tek kad se moja depresija razvila u anksioznost i napade panike i dovela me do emotivnoga i mentalnoga kraha, potražila sam pomoć psihijatra. Panika je bila taj neki kritični val koji me je poklopio, potopio tako duboko da nisam mogla do zraka. Tada sam počela redovnu psihoterapiju, ali i fizičku i duhovnu obnovu. S psihoterapeutkinjom sam razgovarala i uz pomoć stručnih metoda prilagođenih mom slučaju pronalazila emotivne

Metafore i putokazi

Osjeti

Riječima neispisana, pogledom neviđena, dodirom neopipljiva. U osmijehu dana, u pogledu skrivena, u djelima predana. Neograničena vremenom, mjerom nemjerljiva, sadržajem neiscrpna. Darovana svima, otkrivena samo nekima. Života puna – a bez nje život prazan. I radosno hoda, stazama svim, susrećući ljude – mahne im. Zašto je ne vide? Zašto je obilaze? Zar odbojna toliko je, a bez nje boja nigdje. Tu i tamo zaustavi se tkogod, većinom sebičan povod. No ipak, tamo negdje, čeka je netko. Tražio ju je osjetilima svim, putevima mnogim, u ljudima krivim. Sada neutješno luta ne shvaćajući da ona traži njega. Traži da se daruje nesebičnom darivatelju. Da – stvorio je mjesto za nju. Darujući svoj život, životom mu se daruje. I puno je riječi koje pričaju o njoj bez nje. Bez žrtve ju ne vidiš, a žrtvom ju živiš. I želi ti se darovati, gleda te dok pored nje prolaziš. Vapi za tim da oboji i tvoju dušu, no ipak – projuriš. Čovječe ne boj se ljubavi, ona je ta što ti kuca. Ne zatvaraj vrata pred njom zbog straha što dušu ti ključa. Od nje živi, s njom hodaj, njoj se divi, pred njom ne strepi. Ne sumnjaj u ono što ti je darovano – ta Stvoritelj je to. Otvori dušu svoju ljubavi i Boga u sebi osjeti. Anamarija Ćuro

svjetlorijeci.ba

Bračni par iz Irske: Pobrinite se da budete sretni Pozitivna priča bračnoga para Mairtines o životu i koronavirusu stiže iz Irske. Naime, Sean i Caitlin dok sjede u svome brižno njegovanom vrtu svakodnevno izmjenjuju pozitivne poglede na život, uočljiva je velika ljubav između njih dvoje popraćena ogromnom dozom smijeha i humora. Vjenčali su se 1952. godine i stekli petero djece od kojih su svi postali profesori na sveučilištima. Par je vrlo filozofski raspoložen prema pandemiji koronavirusa tvrdeći kako nema smisla brinuti se o virusu, nego jednostavno treba prihvatiti dane okolnosti, čuvati se i nadati najboljemu. Caitlin ističe kako im u tome najviše pomaže vjera u Boga i kada osjete trenutke zabrinutost sve što oni rade

jest molitva i pouzdanje u nebeskoga Oca. Kažu kako su im njihova djeca najveća životna radost i blagoslov, te da se raduju malim i jednostavnim stvarima. Ipak, Sean otkriva da ima samo jednu brigu po cijeli dan – brinuti se o svome vrtu. Kroz smijeh kaže kako na taj način zadovoljan i ispunjen navečer legne u krevet. A njihova tajna sretnoga braka? „Osim što Sean mora stalno držati jezik za zubima”, šali se Caitlin, „važno je da znate kako brak ima i uspona i padova, ali se svakako vrijedi potruditi, jedno drugo tolerirati i nadasve voljeti. Brinuti se treba, ali ne previše, osobito onda kada smo pred neizvjesnošću. Briga ti oduzima vrijeme u kojemu možeš i trebaš biti sretan. Zato se pobrinite da budete sretni.”

Otkriveni murali stari tisuću godina U nedavno provedenome istraživanju katedrale u njemačkome Augsburgu otkriveno je kako su zidne freske zapravo mnogo starije nego što se mislilo. Iako su freske prilično „izlizane” zbog svoje starosti, istražiteljima je ipak pošlo za rukom raspoznati kako datiraju u 11. stoljeće što ih čini starima tisuću godina i najstarijim srednjovjekovnim umjetničkim djelima s kršćanskim motivima koja su ikada pronađena sjeverno od Alpa. Prema priopćenju za tisak, istraživači za ove freske znaju već od 1930-ih godina, a otkrivene su tijekom obnove kojom su uklonjeni slojevi bjelina sa zidova. Za identificirana umjetnička djela, službenik katedrale Armin Zürn rekao je:

„Nova otkrića su dokaz veličanstvenoga dizajna ovoga duhovnoga mjesta tijekom mnogo stoljeća.”

siječanj 2021.

Književnost bosanskih franjevaca

Ćudoredna bogoslovica fra Marka Dobretića Jedan od najuglednijih bosanskih franjevaca u 18. stoljeću fra Marko Dobretić, poznat i pod prezimenom Jezerčić, rođen je (najvjerojatnije) 1707. godine u Brnjićima kod Jajca, a umro u Fojnici 1784. @ Ivo Pranjković

ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

snovnu naobrazbu stekao je u fojničkom samostanu, a filozofski i teološki studij polazio u Dalmaciji i Italiji. Studiranje je okončao u Firenci 1740. godine, a nakon toga je čak osamnaest godina ostao u Italiji na službi lektora filozofije i bogoslovije, što u to vrijeme, a ni inače, nije bilo neuobičajeno u Bosni Srebrenoj. God. 1757, pošto je Bosna Srebrena izgubila status provincije, imenovan je kustosom, tj. poglavarom novoproglašene kustodije. Već sljedeće godine, kad su se bosanski franjevci ponovo izborili za status provincije, postao je provincijal (1758-1762). Na tu je dužnost biran još jedanput (1768-1771). Kuriozan je podatak da je 1764. dospio i u turski zatvor jer je s još nekolicinom svoje subraće popravljao 60

svjetlorijeci.ba

i nadograđivao fojnički samostan bez propisanih dopuštenja. U zatvoru je ostao oko tri mjeseca te bio pušten uz veliku otkupninu. God. 1773. imenovan

je eritrejskim biskupom i apostolskim vikarom u Bosni i Hercegovini. Tu je dužnost obavljao do kraja života. U više je navrata obilazio Vikarijat i slao o svojim pohodima vrlo zanimljive i povijesno relevantne izvještaje Kongregaciji za širenje vjere. Neki su od tih izvještaja kasnije i objavljeni. Bavio se također i prošlošću Bosne Srebrene pa je, između ostaloga, u čuvenom djelu talijanskoga isusovca Daniela Farlatija Illyricum sacrum (Sveti Ilirik) objavljen njegov opis Duvna pod naslovom Dumni deskriptio. Tvorac teološkog nazivlja Dobretić je međutim posebice poznat i uvažavan kao autor najvažnijega teološkog spisa u starijem spisateljstvu franjevaca Bosne Srebrene. Riječ je o omašnom (više od 600 stranica) praktičnom priručniku moralnoga bogoslovlja koji je pod naslovom Kratko skupljenje ćudoredne iliti morale bogoslovice svrhu sedam Katoličanske crkve sakramenatah… objavljen u Anconi 1782. godine. U njemu se u čak 31 poglavlju tumači nauk o svetim sakramentima: riječ je o sakramentima općenito te posebno o sakramentima pokore, ženidbe, mise, svetoga reda, krštenja, potvrde, euharistije i bolesničkoga pomazanja. Taj se nauk izlaže, kako ističe sam autor, na temelju Svetoga pisma, crkvenih sabora, crkvenih naučitelja i kanonista, a namijenjen je potrebama župnika, misionara, ispovjednika te onih koji se pripremaju za primanje svećeničkoga reda. Djelo je pisano dosljednom ikavskom štokavštinom, a posebno je zanimljivo to što je Dobretić u njemu nastojao pronaći prikladne hrvatske izraze za mnoge teološke termine, npr. bogoslovica (teologija), podstava ili podlaga (materija), obličnica ili tvorilica za forma čina (tj. „riči onoga koji čini sakrament“), okolovina oli okolostanje (okolnost), brezređe (irregulitas), prosni grih (suprotno od smrtnoga grijeha), poluvirac (heretik), kipoklanjac (neznabožac, poganin) itd. Osobito su, i

Likovna umjetnost Bosne Srebrene

Temelji plehanske umjetničke zbirke Likovna tradicija bosanskih franjevaca oblikuje se od početka njihova djelovanja u srednjem vijeku. Nabavljali su umjetnička djela od umjetnikā iz Dalmacije i Dubrovnika s ciljem da vjernicima učine bliskijim navještaj vjerskih sadržaja te da estetski oplemene sakralne prostore. @ Marko Karamatić

ijekom četiri stoljeća osmanske vlasti (1463–1878) rušenjem brojnih samostana i samostanskih crkava uništavane su kulturno-umjetničke vrijednosti. O nekim zavjetnim slikama znamo da su im vjernici iskazivali veliko štovanje (Olovo, Rama, Zvornik, Gradovrh), a o mnogim nestalim u razaranjima ne znamo ništa. Od tridesetak srednjovjekovnih samostana, početkom 18. stoljeća ostala su samo tri (Fojnica, Kr. Sutjeska i Kreševo). Okolnosti se počinju mijenjati tek pod konac osmanske vlasti. Ono što je u najstarijim samostanima sačuvano, s jedne strane, na najbolji način reprezentira kulturni i duhovni 62

svjetlorijeci.ba

interes franjevaca, a s druge,barem simbolično premošćuje prazninu kulturnih i likovnih epoha renesanse i baroka koje, osim preko franjevaca, nisu mogle imati odjeka u Bosni,odnosno Osmanskom Carstvu zatvorenom za europska kulturno-umjetnička kretanja. U samostanima nalazimo zapažena djela iz spomenutih umjetničkih stilskih epoha koje su franjevci pribavljali u Italiji, ponajviše u Veneciji. Crkva je stoljećima bila vodeća snaga u zapadnoj kulturi i umjetnosti, inicijator i mecena najvećih umjetničkih pothvata. U 19. stoljeću mnogo se toga promijenilo. Sakralna umjetnost nije bila više na onoj razini kao ranije.To se može vidjeti u crkvama

toga vremena. Slično je i u Bosni i Hercegovini kao i u franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. U novoizgrađenim crkvama, nakon uspostave austrougarske vlasti (1878), radili su pretežno umjetnici skromnijih sposobnosti. O tim uradcima danas govorimo kao o kulturno-povijesnoj baštini. Likovna preobrazba Od sredine 19. stoljeća centralna osmanska (turska) vlast nastoji se približiti europskim društvenim standardima u pitanju sloboda bez razlike na konfesionalnu pripadnost, što je rezultiralo mogućnošću gradnje crkava i samostana. Zahvaljujući toj činjenici osnovan je i samostan na Plehanu kod Dervente 70-ih godina 19. st. Skromna crkva nadomještena je reprezentativnom zgradom na prijelazu iz 19. u 20. st., a tri desetljeća kasnije izgrađen je i novi samostan. Budući da je jedan od mlađih samostana u Bosni Srebrenoj, u njegovu posjedu nije bilo starijih umjetničkih djela, izuzev vrlo vrijedne slike Svete obitelji venecijanskoga majstora (16. st.), a i ona je stečevina iz novijega vremena. Nekoliko tipskih kipova nabavljeno je u Bavarskoj 80-ih godina 19. st. koji su kasnije preneseni u novu crkvu. Nabavljen je novi Put križa izrađen u oleografskoj tehnici, inače dosta raširenoj pod konac19. st. Radi se o tehnici otiska na papiru ili platnu koji stvara dojam sličan uljenoj slici. Oleografije nisu originalne i nemaju umjetničke vrijednosti. Služile su također popularizaciji umjetničkih djela u građanskom društvu, što je njihova dobra strana, ali i pridonosile širenju bezvrijednih likovnih uradaka. Slikar Marko Antonini (Gemona 1849 – Zagreb 1937) ukrasio je plehansku crkvu zidnim slikama (1909). On je radio u nizu samostanskih i župnih crkava Bosne Srebrene te u brojnim crkvama u Hrvatskoj. Slikao je biblijske i svetačke likove, a dobrim dijelom je ukrašavao zidne plohe geometrijskom

Franjevačka obitelj

Jahve u sredini @ s. Blaženka Miličić Školska sestra franjevka

O, da dođeš i ostaneš u sredini mojoj i da živiš tu u meni - po disanju mome; da uskladiš moje bilo prema Riječi Tvojoj i privedeš duh mi, tijelo miru spokojnome. O, da klikneš iz sveg glasa i moj se pridruži. Svečanosti našoj nikad neće biti kraja. O, da svučeš s mene halju što mi izgled ruži i k‘o David da zaplešem pod suncem Tvog sjaja. O, obnovi ljubav svoju, kreni ispočetka. Podigni mi ruke pale i duh iz klonuća. O, ispiši dane moje do posljednjeg trena. Ispiši ih u veselju. Tvoja ja sam kuća! O, ti dođe u sredinu, Kralju, Gospodine, i otjera svaki strah moj, protivnike skloni. O, ja kličem slaveći Te. Nema više tmine. I srce Ti, čujem, kliče – i ritam nam zvoni.

svjetlorijeci.ba

Iz Franjevačkih izvora O onima koji čine pokoru U ime Gospodnje! Svi koji Gospodina ljube iz svega srca, iz sve duše i razuma, iz sve snage (usp. Mk 12,30) i koji ljube bližnje svoje kao sebe same, a mrze svoja tijela s manama i grijesima, i primaju tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, i donose plodove dostojne pokore (usp. Lk 3,8): O, kako su blaženi i blagoslovljeni oni i one, dok to čine i u tome ustraju, jer počivat će na njima duh Gospodnji (usp. Iz 11,2) i kod njih će načiniti sjenicu i nastaniti se (usp. Iv 14,23); sinovi su Oca nebeskoga (usp. Mt 5,45) čija djela čine, i zaručnici su, braća i majke (usp. Mt 12,50) Gospodina našega Isusa Krista. Zaručnici smo, kad se vjerna duša po Duhu Svetomu sjedinjuje s Gospodinom našim Isusom Kristom; braća smo njegova, kad vršimo volju Oca koji je na nebesima (usp. Mt 12,50). Majke, kad ga nosimo u svome srcu i tijelu (usp. 1 Kor 6,20) po božanskoj ljubavi i čistoj i iskrenoj savjesti (usp. 1 Tim 3,9), rađamo ga svetim djelom, koje mora svijetliti drugima za primjer (usp. Mt 5,16).

U svijetu sve više obrazovanih djevojčica Nova generacija: 25 godina napora za spolnu jednakost u obrazovanju, zove se izvještaj UNESCO-a koji pokazuje da je svijet u proteklih četvrt stoljeća napravio golem napredak u nastojanju da djevojčice širom svijeta dobiju šansu za osnovno i srednje obrazovanje. U usporedbi s prethodnom generacijom, obrazovanje je steklo više od 180 milijuna djevojčica i sada ih je 89 % u svijetu koje pohađaju neku vrstu škole. A budući da je obrazovanje „kamen temeljac jednakosti”, kako UNESCO navodi u priopćenju, takav uspjeh dugoročno vodi prema poštenijem i tolerantnijem društvu. Najveći pomak ostvaren je u Subsaharskoj Africi, južnoj Aziji i Indiji, kao i u državama poput Butana, Džibutija i Nepala. Veći broj djevojaka upisuje i sveučilišta: u Maroku su se, primjerice, početkom 90-ih na svakih 10 studenata upisivale tek tri studentice, a danas je taj omjer gotovo izjednačen, prenosi Veritas.

Najstarije slike Blažene Djevice Marije Stari i Novi zavjet pružaju mnoge opise Isusovih riječi i djela, ali nijedan ne govori o njegovu izgledu. Zato su se slikari i autori ikona oslanjali uglavnom na umjetnički kanon kada su Mesiju morali prikazivati na ikonama ili freskama. Isti princip primjenjivao se za Mariju jer sveti spisi ne pružaju mnogo detalja o njezinu izgledu. No, gledajući najranije prikaze Blažene Djevice Marije, možemo mnogo toga zaključiti o glavnim crtama lika koje su umjetnici željeli naglasiti - od njegovanja i majčinske ljubavi do poslušnosti Bogu i o različitim umjetničkim stilovima koje su kršćanske zajednice razvile tijekom prvih devet stoljeća kršćanstva. 66

svjetlorijeci.ba

Časna sestra u finalu MasterChefa Sestra Tinti, članica sestara Gospe od Uskrsnuća plasirala se u finale TV kuharske emisije. Kazala je kako je dobila „božansku pomoć” i molila se cijelo vrijeme dok je kuhala. „Božanska pomoć”, rekla je, pomogla joj je primijetiti da škampi koje je trebala kuhati nisu dobro pripremljeni. „Da sam ih ostavila onako kako su mi ih dali, ne bih pobijedila”, rekla je sestra Lorayne Caroline Tinti, članica sestara Gospe od Uskrsnuća. Pripremila je stroganoff od škampa i tiramisu za epizodu MasterChefa Brasil. Sestra Tinti sada bi se trebala natjecati na finalnom natjecanju emisije 2020. godine.

Kupreška kosidba na UNESCO listi Kupreška kosidba upisana je na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Dan kosidbe ili Strljanica je višestoljetna tradicija tog kraja. Običaj je to koji znači više od kosidbe. Godišnje okuplja tisuće posjetitelja i pratitelja ove iznimne kulturne manifestacije. Običaj kosidbe ručno rađenim kosama i viteško natjecanje kosaca predstavljaju godišnju krunu ove aktivnosti. Običaj natjecanja u košenju trave na Kupresu je četvrti element nematerijalne baštine Bosne i Hercegovine koji je upisan na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, nakon Zmijanjskog veza, Konjičkog drvorezbarstva i Branja trave ive na Ozrenu. siječanj 2021.

Roditeljima i djeci

i e m Da ! i n e m l t n e ž d @ s. Jelena Antolović

omalo u šali, nedavno, kažem jednom dječaku da njegovo ponašanje prema jednoj djevojčici nije bilo džentlmensko. Pitam onda okupljenu djecu znaju li što znači biti džentlmen. Kažu da ne znaju. Kažem da su to dečki i muškarci s osobito lijepim ponašanjem i da će takvi dečki moći naći djevojku bez problema pa i ako nisu osobito zgodni i lijepi. Sutradan, kada je bilo vrijeme da malo kao grupa razgovaramo, javi se dječak kojega sam upozorila za nedžentlmensko ponašanje i kaže mi da želi da danas pričamo o džentlmenima. Dobro, velim, mislila sam da govorimo o Božiću, ali možda upravo u Sv. obitelji imamo jednoga pravoga džentlmena, ali i pravu damu. Kakav je bio sv. Josip? Ako pogledamo samo ilustracije Svete obitelji u Bibliji, na slikama, jaslicama i slično vidimo svetoga Josipa koji uglavnom stoji, ide prvi na putu u nepoznato i slično. Marija obično stoji, zakriljena njegovom snažnijom figurom, ali više naglašena, blagim crtama finoćom ili bojom, kleči ili sjedi okrenuta djetetu u naručju, a dijelom nama, odnosno svakome tko je promatrajući uključen u njihovu obiteljsku priču. Umjetničke slike, slikovne ilustracije priča i kipovi umjetniku su put da sa što manje materije ispriča što više važnih stvari. Slika ili kip treba prenijeti poruku i mora biti razumljivo onom koji će htjeti čitati iz njihova rada. Tako je poruka o svetom Josipu u Svetom pismu dosta kratka, ali govori puno. Govori o muškarcu kojega će poslije modernije društvo nazvati džentlmenom. Josip stoji iznad žene i djeteta, ali njegov stav ne govori da je on netko tko vlada, nego onaj koji je zaštita, pun poštovanja prema ženi i djetetu, stabilan, dostojanstven, ali i 68

svjetlorijeci.ba

skroman i samozatajan ako je to potrebno za neko više dobro. U Mariji vidimo odlike prave dame, žene koja je hrabra, nježna, pametna i vrijedna poštovanja. Istina, do prije otprilike jednoga stoljeća džentlmenima su smatrani uglavnom muškarci koji su imali visok položaj u društvu, koji su imali plemićke titule, odnosno oni koji su bili imućni. Takvi su bili poučavani lijepom ponašanju od malih nogu i život u blizini takvih bi trebao biti vrlo lijep. Tako je to obično i prikazano u romantičnim romanima i filmovima iz toga vremena. Je li realnost često bila daleko od toga? Vrlo moguće. Jednako tako kada govorimo o damama naviknuti smo da su tako nazivane žene koje su iz imućnijih društvenim slojeva ili su se trudile da tamo dospiju ne birajući sredstva pa onda taj naziv dama dobiva podrugljiv prizvuk.

U ovim novogodišnjim danima obradujte sebe i svoje bližnje knjigom iz naše izdavačke djelatnosti koju potpisuju mnogi vrsni autori. Uz knjige smo odredili i dodatne popuste.

Svoj primjerak knjige naručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; pišite nam na redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas u Sarajevu na adresi Zagrebačka 18 ili u knjižarama u Vitezu i Livnu.

Kruh svetog Ante

Za projekte KSA N. N., Mostar 20 KM N. N., Sarajevo 30 KM Ljiljana Nikolić, Švicarska 200 CHF Marko Cvitanović 10 KM Valentina Ivić, Švicarska 150 CHF Nikica Aždajić, K.Sutjeska 30 KM N. N., Sarajevo 20 KM Ranko Petrović 50 KM Mirza Hukeljić 20 KM Zdenko Šagolj, Sarajevo 100 KM Andrea Leko, Mostar 500 KM Marija Lovrić, Švicarska 300 CHF Krešimir Čaver, Jajce 20 KM Maja Soldo Begović 50 KM N. N., Mostar 100 KM Hrvati – prijatelji iz Kufsteina, Austria 6.845,41 KM PayPal Boro Ćulina, Njemačka 50 EUR Anđelka Križan, Njemačka 50 EUR Mato Andrić, Njemačka 50 EUR Za pučke kuhinje Humanitarni broj BH Telecom 18 KM Kanton Sarajevo 8.341,06 KM Amir Kapidžić 200 KM Fuad Turkušić, Sarajevo 100 KM N. N., Sarajevo 640,00 KM N. N., Ljubuški 50 KM Župa Grude 5.300 KM Muber Begić Ziga 100 KM Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Za Dan KSA ŽU Ulice – Brčko 300 KM ŽU Bila kod Livna 640 KM (ispravka iz rujanskoga broja) Za Fond Kap dobrote Antonija Pavičić Jozo Crnoja, Jajce Ilija Idžanović, Švicarska Franjo Rajić, Švicarska Stipo Breljak, Švicarska 70

svjetlorijeci.ba

200 KM 100 KM 100 CHF 100 CHF 50 CHF

Donacija župe Rođenja

Blažene Djevice Marije U subotu, 05. prosnca dobili smo donaciju hrane od župe Rođenja Blažene Djevice Marije – Ulice, za potrebe Pučkih kuhinja „Kruh svetog Ante” u Sarajevu i Varešu. Donacija se sastoji od: 250 kg krompira, 50 kg luka, 100 kg masti, 30 kg džema i 10 kg kave. Iznimno smo zahvalni župniku fra Martinu Antunoviću i župi Rođenja BDM na ovoj donaciji.

Donacija župe Grude Kao i prethodnih godina, naši prijatelji i dobročinitelji iz župe Grude, prikupili su hranu za potrebe Pučkih kuhinja „Kruh svetog Ante”. U naše skladište u Sarajevu pristigla je donacija u hrani i namirnicama. Osim ovoga primili smo i hvale vrijednu novčanu donaciju u

iznosu od 5.300,00 KM. Pomoć će biti iskorištena u svakodnevnoj pripremi obroka za naše korisnike. Od srca zahvaljujemo fra Stanku i prijateljima iz župe Grude koji imaju veliko srce i spremni su uvijek odvojiti i od sebe da pomogli potrebitima.

Slobodna mjesta u Franjevačkom studentskom domu Dragi studenti i drage studentice, obavještavamo vas da imamo nekoliko slobodnih mjesta. Franjevački studentski dom moderno je uređen i pruža studentima ugodnu atmosferu za učenje i udoban boravak. Sobe su jednokrevetne, dvokrevetne i četverokrevetne. Svaka soba ima svoj toalet. Život u Domu i pravila korištenja soba određeni su Pravilnikom o kućnom redu. Stanarima nastojimo pružiti smještaj za vrijeme školovanja, osigurati dobre uvjete za rad, učenje i izobrazbu, te raditi na tome da se mladi uz našu pomoć formiraju u zdrave ličnosti, dobre i uspješne ljude. Našim stanarima radnim danima pružamo i jedan topli obrok dnevno. Studentima pružamo i mogućnost volontiranja u našoj Organizaciji ili u nekoj od partnerskih organizacija, te besplatnu neformalnu edukaciju. Za više informacija možete nas kontaktirati na broj telefona 033 728 869 ili na e-mail: mladi.ksa@gmail.com. Kontakt osoba: Sanja Miletić, administrativna djelatnica siječanj 2021.

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Depresija

Duša je u nama nešto nevidljivo, ona je naša bit, naša osobnost, osnova tjelesnoga i psihičkoga života. Ona nas usmjerava u onome što mislimo, osjećamo i činimo. Bez nje bismo bili nerazumna životinja. Ona je naše ja.

uša nam daruje radost, zadovoljstvo i optimizam. No, ona može biti i blokirana i tada postajemo bolesni. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, potištenost je danas na četvrtom mjestu po učestalosti svih bolesti. Depresija je postala narodna bolest, i to s tendencijom stalnoga uspona. Prepoznajte sami jeste li depresivni. Mnogo je znakova koji upućuju na potištenost. Ako niže navedena duševna stanja traju dulje od dva tjedna, sigurno je riječ o utučenosti, barem u lakšem obliku: tmurno raspoloženje, nedostatak zanosa, umor, bezvoljnost, unutarnji nemir, izostanak samopouzdanja, umanjena moć koncentracije, nesigurnost pri donošenju odluka, jak osjećaj krivnje, povećana samokritičnost, zamišljanje loše budućnosti, oslabljen apetit, teški poremećaji spavanja i slično. Mnogo toga čini dušu bolesnom. Duševne bolesti mogu biti genetički uvjetovane. Ako je jedan od roditelja imao depresiju, i kod djece je 10 – 15 % veći rizik da će također dobiti bolest. Ako uz to još nastanu negativne životne okolnosti i psihički stres, duša može lako oboljeti. Bolesno duševno stanje može prouzročiti mnoge bolesti, a posebno smetnje s cirkulacijom, jedenjem i probavom, srčane i probleme s disanjem, a često i poremećaj seksualnih funkcija. Međutim, moramo znati kako i razne bolesti pa i okolnosti mogu dušu učiniti bolesnom. Osobito će je pogoditi 72

svjetlorijeci.ba

strah da ćemo izgubiti posao, financijske brige, stalni stres, problemi u braku, na poslu i u okruženju. Tražite prijatelje i društvo drugih. Osobito važno mjesto u našem životu zauzimaju socijalni kontakti, obitelj, prijateljstvo s drugim osobama. Ne zaboravite da je čovjek društveno biće i za razvoj njegove zdrave duše presudno je prijateljstvo s drugima. Snaga molitve i razmatranja. Bog je stvorio čovjekovo tijelo i dušu. Duša traži razgovor s Bogom, molitvu. Zato su nužni molitva i razmatranje. Pritom se možete poslužiti i malim trikom. Izaberite neku sliku iz Biblije ili neku za vas važnu rečenicu koja će vas motivirati, primjerice: „U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ” (Ps 130,5), napišite je i objesite tako da je svako jutro, kad ustanete, odmah ugledate. Možda to izgleda naivno, ali uistinu pomaže. Pokušajte se osloboditi negativnih misli koje vas emocionalno vuku u „provaliju”. Kad god vam nadođu negativne misli, odmah pomislite na izreku: „Uzda se duša moja u Gospodina!” Učinite sve da se motivirate. Svi dobro poznajemo svakodnevne strahove, sumnje i očajavanja. Ako oni budu određivali naš svagdašnji život, oboljet ćemo. Postavite tijekom dana stvari tako da doživite uspjeh, a ne neuspjeh. Ne razbolijeva nas ono što ulazi u nas, nego ono što izlazi iz nas, kaže Isus (v. Mt 15,17-18; Mk 7,15-20). Zato je

dobro vježbati mirno promatranje svojih reakcija. Depresija nije mana. Mnogi ljudi misle kako su psihički poremećaji uvijek posljedica negativnih okolnosti u svagdašnjem životu. No ne mora biti tako. Često se događa da se depresija pojavi iznenadno, kao grom iz vedra neba, jer je često genetičkoga podrijetla i osoba nikako nije za to kriva. Utučenost se uostalom može pojaviti kod svakoga. Nemojte se bojati potražiti specijalista psihijatrije. Morate se uistinu obratiti isključivo specijalistu ako više od dva tjedna potraju tako jake psihičke smetnje da niste kadri otići na posao i ne možete obavljati svakodnevne poslove te druge obveze. Najbolje je da odete dobrom psihijatru jer će on utvrditi uzrok psihičkih smetnji i je li depresija možda posljedica bolesti štitnjače, hormonskih poremećaja itd. Osim lijekova koje vam propiše liječnik preporučujem i sljedeće savjete: Čajna mješavina. U šalicu vrele vode stavite malu žlicu mješavine od 20 g isusove krune (Passiflora incarnata), 15 g narančinih cvjetova (Citri sinensis / aurentii flores), 10 g matičnjakovih listova (Melissae officinalis folia), 10 g lavandinih cvjetova (Lavandulae officinalis flores) i 20 g jaglačevih cvjetova (Primulae veris flores), ostavite 10 minuta poklopljeno, procijedite te popijte zaslađeno s malo meda, toplo i na gutljaje.

Odjeci iz zavičaja duše

zlo u „Da bi čovjek mogao pobijediti vlastito na je sebi i podnijeti u ljubavi tuđe zlo, potreb na je doista čvrsta vjera u moć dobra, potreb I bivjera u Boga kao u doista dobrog Boga. kako blijsko ali i svakidašnje iskustvo ukazuju kako materijalne stvari mogu rastavljati ljude, kako ih mogu činiti nesretnima i konačno an mogu biti preprekom da čovjek postane sret cu s i stupi u zajednicu s Bogom, ali i u zajedni drugim ljudima.” Svoj primjerak knjige Odjeci iz zavičaja duše autora Bože Lujića po cijeni od 10 KM + poštarina poručite: • pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 • pišite nam na: redakcija@svjetlorijeci.ba; fmcsvjetlorijeci@gmail.com Posjetite nas u ulici Zagrebačka 18 u Sarajevu, ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu 76

svjetlorijeci.ba



üDa, želim se pretplatiti na reviju Svjetlo riječi ¨ Šaljite mi moj primjerak na adresu: Ime

Prezime

Adresa Grad

Poštanski broj

Država

tel./mob.

Pošaljite mi uplatnicu poštom

Uplatit ću na vaš bankovni račun

siječanj 2021.

Monografija župe Čuklić Monografija tekstom i fotografijom čitatelje želi upoznati sa selima smještenim podno Kamešnice, te na jednom mjestu objediniti najvažnije datume, osobe, običaje i druge događaje koji su obilježili povijest župe Čuklić. Sadržaj prate fotografije i tekstovi koji osim povijesti župe prikazuju i različite vidove današnje djelatnosti, vjerskog, društvenog i kulturnoga života s područja cijele župe.

Svoj primjerak knjige naručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; pišite nam na redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas u Sarajevu na adresi Zagrebačka 18 ili u knjižarama u Vitezu i Livnu.

NAŠI POKOJNICI

Fra Živko Petričević (1935. – 2020.)

Fra Tomislav Jurić (1953. – 2020.) 80

svjetlorijeci.ba

U četvrtak, 17. prosinca 2020., u 85. godini života preminuo je fra Živko Petričević, franjevac Bosne Srebrene. Rođen je 25. rujna 1935. godine u mjestu Jaklići, župa Rama Šćit gdje je završio i osnovnu školu. Obrazovanje je nastavio u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a studij je završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 1963. godine. Redovnički habit je obukao 1954. u Kraljevoj Sutjesci gdje je godinu kasnije položio i prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položilo je 1959. u Sarajevu, a red subđakonata primio je 1963. godine također u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1963. godine. Studirao je pastoralnu teologiju u Njemačkoj, a potom vršio službu dušobrižnika u Hrvatskoj inozemnoj pastvi u Njemačkoj. Obnašao je službu HKM Krefeld, župnoga vikara u Rami na Šćitu, potom je bio definitor Bosne Srebrene, samostanski vikar i magistar mladomisnika na Bistriku, župnik u Docu, gvardijan i župnik u Rami na Šćitu, ekonom provincije, župnik u Sesvetskoj Sopnici, gvardijana samostana u Podsusedu, a do smrti je vršio službu vikara u matičnom samostanu u Rami na Šćitu. Sveta misa zadušnica i ukop pokojnoga fra Živka bio je 19. prosinca 2020. u groblju na Ripcima.

U ranim jutarnjim satima, 19. prosinca, iznenada je preminuo fra Tomislav Jurić, franjevac Bosne Srebrene. Fra Tomislav je rođen 19. prosinca 1953. u mjestu Vedro Polje u župi Bihać od oca Franje i majke Ruže r. Krmpotić. Osnovnu školu je pohađao u Bihaću, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, svečane redovničke zavjete položio je 9. prosinca 1979. u Ulicama. Za đakona je zaređen 13. prosinca 1980. u Osnabrűcku, a svećenika 04. travnja 1981. u Műnsteru. Teološki fakultet pohađao je najprije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, zatim je u Rimu započeo studij pedagogije i franciskanologije i nastavio ga na Teološkom fakultetu u Ljubljani gdje je magistrirao pastoralnu teologiju. Obnašao je službu župnoga vikara u župi Ovčarevo i u župi Barlovci, IV. prefekta u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Bio je župnik u župi Ivanjska, gvardijan i župnik u svome matičnom samostanu na Petrićevcu, župnik u Vojniću, a od 2012. pa sve do svoje smrti živio je u župi Gvozd. Ispraćaj pokojnog fra Tomislava iz Župe Gvozd bio je 22. prosinca, a misa zadušnica na samostanskom groblju na Petrićevcu gdje je bio i ukop.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! Ivka Dofek, rođ. Rebo

Milka Balta, rođ. Šimunović

(† 2018)

Šimunović Ivo Marin († 2003.)

(† 1992.)

Dok žive koji vas vole, živjet ćete i vi u njihovim srcima. Počivali u miru Božjem!

Kruno Vujica

Vinko Filipović

(† 2020)

S vjerom u uskrsnuće blago je u Gospodinu preminuo Kruno Vujica, stariji brat don Žarka Vujice. Kruno je rođen 1947. godine od majke Ljubice, rođene Botić iz Podbriježja i oca Nike. Živio je u Kaoniku, župa Busovača, skromno i nenametljivo, pun obzira i ljubavi za druge. Samoću nakon smrti supruge Milice ispunjavao je molitvom i vrtlarenjem. Cvjetno obilje njegova vrta je svjedočilo ovu predanost, a ružičnjak izazivao divljenje. Kruno je bio dugogodišnji pretplatnik Svjetla riječi i tako nastavio naviku svoje majke Ljubice koja je redovito kupovala Svjetlo riječi i ljubav prema ovom časopisu prenijela na svoga sina. Sprovod pokojnog Krune bio je na prvu nedjelju Došašća, 29. studenoga 2020.godine na groblju Carica. Neka se Gospodin smiluje duši ovog pravednika i privede ga u svjetlo svoga lica.

(† 2020.)

U utorak, 8. prosinca 2020. u 81. godini života blago u Gospodinu preminuo Vinko Filipović, otac fra Josipa Filipovića, svećenika franjevca Bosne Srebrene. Posljednji ispraćaj pokojnika bio je u kapelici groblja Kraljevica (Mošunj) u četvrtak, 10. prosinca. Sinovima pokojnika Ivanu, Dominku i našem subratu fra Josipu, te kćerki Ivani i ostaloj rodbini i prijateljima iskrena sućut. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli! FIA

Jozo Vuk († 2020.)

U nedjelju, 13. prosinca, blago u Gospodinu preminuo je Jozo Vuk, otac našega subrata fra Ivanka Vuka. Jozo Vuk rođen je 20. ožujka 1938. godine. Iz braka sa suprugom Anđom r. Lovrić rodilo se petero djece: sinovi fra Ivanko, Bono i Mirko, te kćeri Luca i Ivanka. Posljednji ispraćaj pokojnika bio je u utorak, 15. prosinca na groblju u selu Zapeće, župa Dobretići. Subratu fra Ivanku i ostaloj bližoj i daljnoj rodbini iskrena sućut, a pokojnoga Jozu neka Gospodin primi u svoje vječno kraljevstvo. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli! FIA

Ukoliko i vi želite da objavimo sjećanje na vaše pokojnike, podatke i tekst sjećanja pošaljite nam na email: redakcija@svjetlorijeci.ba najkasnije do 20. u mjesecu.

siječanj 2021.

U ovim novogodišnjim danima obradujte sebe i svoje bližnje knjigom iz naše izdavačke djelatnosti koju potpisuju mnogi vrsni autori. Uz knjige smo odredili i dodatne popuste.

Svoj primjerak knjige naručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; pišite nam na redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas u Sarajevu na adresi Zagrebačka 18 ili u knjižarama u Vitezu i Livnu.