Europska unija - Bez svog pravog identiteta (470)

vjera

• društvo • kultura

EUROPSKA UNIJA

Bez svog pravog identiteta Godina XL. ◆ broj 470 ◆ Sarajevo, svibanj 2022. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

RA A Č I N S E J OV KNJIGA P DA VALENTE AJI! D LEONAR O R P U NOVNO O P

Kamenom satkana prošlost - Srednjovjekovni bosanski gradovi Naslov koji u sebi sadrži okamenjene svjedoke povijesti i predočava sve ono što je autor vidio, doživio, poćutio i pohranio duboko u svoje srce.

Knjiga predstavlja izvrsnu seriju tekstova o 55 srednjovjekovnih gradova. Svakom od njih autor je dao i poseban naslov obojen pjesničkim elementima.

Upoznajte zaboravljene srednjovjekovne gradove koji nisu predmet zanimanja šire javnosti, ali i one dobro poznate poput Travnika, Počitelja, Livna, Jajca, Tešnja i Bihaća.

033 726 200 | redakcija@svjetlorijeci.ba | www.svjetlorijeci.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro redakcija Anja Grabovac-Zvijerac, Janko Ćuro, Monika Galić pretplata Emil Perković marketing Monika Galić lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš

Riječ čitateljima FRA JANKO ĆURO

urednik@svjetlorijeci.ba

adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 redakcija@svjetlorijeci.ba uprava@svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 HRK; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

No, ni gospodarstvo ni politika ne mogu biti faktori stabilnosti i trajnije održivosti

devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 4. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Naslovna stranica: Ilustracija, Dijana Muminović

Diego Velázquez, Bezgrješno začeče (detalj), 1618.

J

edno od objašnjenja imena Europa veže se uz grčku mitologiju u kojoj se govori kako je Europu, kći kralja Agenora ili Feniksa, Zeus ugrabio i odveo na Kretu. Mit simbolizira prijenos azijske kulture na Kretu koja time postaje začetnik europske civilizacije. No, postoji i drugo objašnjenje prema kojem ime Europa potječe od asirske riječi ereb što znači zapad odnosno zalaz Sunca. Tu su riječ Grci preuzeli od Feničana i primijenili je na zapadnu obalu Egejskoga mora (Hrvatska enciklopedija).

Među sedam kontinenata Europa se izdvaja kao svojevrsno socijalno i političko središte svijeta. No, pored činjenice da je njezina povijest poprilično ispunjena podjelama i ratovima, da je kolijevka dva svjetska rata i domaćica glavnih svjetskih kolonijalnih matica, Europa je bila i ostala središte gospodarstva, napretka i kulture. Samim time ona je bila i još je uvijek faktor svjetske (ne)stabilnosti.

Svoj dan Europa obilježava 9. svibnja. Ovaj datum označava godišnjicu povijesne Schumanove deklaracije koja je unijela jedan sasvim novi oblik političke suradnje u Europi u kojoj bi bio nezamisliv rat među europskim državama.

Schumanov prijedlog smatra se začetnikom današnje Europske unije. Obilježavanje Dana Europe bio nam je glavni povod da odaberemo temu Europske unije za svibanjski broj revije. Naši suradnici su u svojim sjajnim prilozima analizirali različite kontekste u kojima se Europa nalazila i nalazi danas.

Koliko god se govori o europskom miru i jedinstvu inzistirajući na nadnacionalnim, nadspolnim i nadreligijskim načelima i zakonima, oni i dalje ostaju nedostižan san koji ne može istinski zaživjeti jer se gradi na gospodarskoj i političkoj uvezanosti zemalja članica EU-a. No, ni gospodarstvo ni politika ne mogu biti faktori stabilnosti i trajnije održivosti. Jer, pored Velike Britanije koja je već napustila EU i neke druge članice sve glasnije spominju ovu mogućnost.

Osnovni razlog što se EU pomalo raspada jest taj što se danas potpuno odmaknula od svoga kršćanskog identiteta, a to znači da se odrekla svoga temelja i izvora. Da bi bila uključiva, EU se odrekla svoje duše i to sve kako bi obukla neki novi bezlični odnosno virtualni identitet. Ako je išta uključivo na ovom svijetu, onda je to kršćanstvo s Kristovim svevremenskim i sveprostornim porukama ljubavi, milosrđa, opraštanja, solidarnosti, poštovanja, pravičnosti, jedinstva, mira itd. No, lijepa je vijest da u EU-u ipak postoje države koje se ne odriču svoga kršćanskog, moralnog, etičkog i nacionalnog naslijeđa zbog nekoliko novčića. Njihovi lideri i građani znaju da im ništa ne bi koristili, ne samo ti novčići nego čak i kad bi sav svijet zadobili ako bi pritom izgubili sebe i svoju dušu (Usp. Mt 16,26). svjetlorijeci.ba

3

Pisma čitatelja O Svjetlu riječi Poštovani, naš pjesnik Nikola Šop (Jajce, 1904.) napisao je pjesmu pod naslovom „Isus čita novine”. Pjesnički zamišlja kako će ući u sobu i zateći Isusa kako se nagnuo nad novine i očima prelijeće od vijesti do vijesti, uzbuđeno listajući list za listom.

Lice Mu se mršti. Kako i ne bi, kad vidi što sve piše. Kao i danas.

Znam ja Isusa; vjerujem da bi Mu se i danas lice mrštilo. Mnoge bi tiskovine pobacao u koš, urednike istjerao van, a deskove im poizvrtao. Onda bi lijepo uzeo Svjetlo riječi, lagano gladio bradu i opušteno čitao. Ne bi Mu se lice mrštilo.

Ma, nisam htio ni o Šopu, ni o Isusu. Htio sam o vama. O vama koji danonoćno smišljate koje teme obraditi, koje autore angažirati (neke i moliti), kako što više priloga prikupiti, kako svaki broj Svjetla riječi što bolje opremiti, kako što više čitatelja steći i zadovoljiti im čitateljske apetite. I svakoga mjeseca im pripremiti hvalevrijednu tiskovinu – Svjetlo riječi. Poznato mi je da vam je posao prezahtjevan, no vi ga uspješno i pošteno obavljate. Savršeno, rekao bih.

Svaka pohvala i autorima članaka. Šteta što se neki malo češće ne jave.

Nalazimo se u milosnom korizmenom vremenu koje će se ovjenčati Uskrsom.

Neka vam je čestit i blagoslovljen Uskrs!

Stipe Zubak Zagreb, 3. 4. 2022.

Čovjek – putnik i tražitelj Prošle godine u jesen posjetili smo moja supruga Christine i ja poznati premostranski samostan u Roggenburgu kod Weißenhorna, Bayern. Samostan je utemeljen oko 1126. godine. Red premonstranata zasnovao je Norbert von Xanten 1121. godine u Premontreu. Duga je to i burna povijest samostana. Velebno je to zdanje i okoliš. Obnovljen je i sve odiše ljepotom i nekom mirnoćom.

Tu su i novosagrađene zgrade za modernu uporabu: škole, prostorije za seminare. Tu je i moderno uređeni restoran i hotel za posjetitelje. Ima i samostanski dućan za prodaju knjiga, čak i onih starijih. U dućanu se također prodaju čajevi i vina, različiti pobožni predmeti, raznovrsne ljekovite biljke.

Pored svih stvari koje su lijepe i zanimljive meni je „zapela” za oko opet – ne znam drugačije – knjiga sa naslovom „Biblija i suvremena književnost” koju je napisao Friedrich Hahn. Izdata je prvi put 1966. godine. Cijena je bila simbolična – samo jedan euro. Kad sam knjigu počeo listati, a kasnije i intenzivno čitati, bio sam jako zadovoljan sadržajem. Vrijeme je korone i posebno je to vrijeme. Naiđem i na naslov velikim slovima „STRAH”. Stranica počinje psalmom 25,16-18: „Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.

Odagnaj tjeskobe srca moga iz bojazni mojih izbavi me!

Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje!”

Autor knjige je za ilustraciju te teme uzeo Franza Kafku i njegove parabole. Čitam dva Kafkina prozna teksta koji pokušavaju opisati čovjekovu stanje u svijetu: Putnici Mi smo gledajući nečistim zemaljskim okom, kao putnici, čiji je voz nastradao usred tunela i to na onom mjestu gdje mu više ne vidiš početak, a ono svjetlo na kraju tunela je toliko sićušno, da ga oko stalno traži i gubi, ono gdje nije očit niti početak niti kraj. Oko nas, u toj zabuni ili preosjetljivosti osjetila sve puno čudovišta i onako jedna predstava kroz kaleidoskop, bila divna ili sumorna, sve po ukusu i ranama pojedinca. Što trebam činiti? Ili: Čemu to činiti? To nisu pitanja ovih prostora.

(Prijevod: S. Kadić, 2021.)

Franz Kafka – Mala basna „Ah”, reče miš, „svijet se svakog dana sve više sužava. Isprva je bio toliko širok da me je bilo strah; trčao sam i trčao, i osjetio se sretan kad sam najzad desno i lijevo u daljini vidio zidove; ali ti dugački zidovi toliko brzo hitaju jedan ka drugome da se ja nalazim već u posljednjoj sobi, a ondje u kutu čeka klopka u koju ću utrčati.”

üDa, želim se pretplatiti na reviju Svjetla riječi ¨ Šaljite mi moj primjerak na adresu: Ime

Prezime

Adresa Grad

Poštanski broj

Država

tel./mob.

¨

Pošaljite mi uplatnicu poštom

¨

Uplatit ću na vaš bankovni račun

Godišnja pretplata: BiH 45 KM; Hrvatska 220 Kn; Švicarska 75 CHF; EU 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo; Tel.: +387 33 726 200; uprava@svjetlorijeci.ba; www.svjetlorijeci.ba

Iz sadržaja „Treba samo da promjeniš pravac trčanja“, reče mačka i pojede ga. Čovjek može zanijekati – i to s pravom – svoju duhovnu dimenziju.

Međutim, dok on niječe svoju duhovnu dimenziju on time ne prestaje biti duhovno biće.

Prorok Izajija, pun životnog iskustva i povjerenja u Boga, zamjećuje Božju pristutnost u vlastitom životu i u prirodi. Ipak taj živi i djelatni Bog nije oku vidljiv. On govori Bogu, Jahvi: „Uistinu si skriveni Bog.” (Iz 45,15). Ta duga, u povijesti iskušena i proživljena Božja skrivenost i danas je na poseban način prisutna, i ljudi različitih poziva to rado propituju i na to traže odgovore.

Njemačka književnica Marica Bodrožić u svojoj knjizi „Panterovo vrijeme” (Otto Müller Verlag, Salzburg-Wien, 2021.) promišlja na jednom mjestu Kafkine misli: „Čovjek ne može živjeti bez trajnog povjerenja u nešto što je po sebi Nerazorivo, pri čemu mu i Nerazorivo i povjerenje mogu ostati trajno skriveni.”

Književnik Franz Kafka u svom pisanju zahvaća na originalan i suptilan način ključna životna pitanja: pitanje krivnje, zakona, straha, otuđenosti, ugroženosti, osamljenosti, beznadnosti, izgubljenosti, smisla, besmisla...

No unatoč svih zamršenih i višeslojnih životnih pitanja on u svom pisanju ne zatvara pojedincu ulaz u Onostrano, u Nerazorivo niti mu želi utrnuti slabi pogled na tračke svjetla na početku i na kraju dugog tunela u kojem se u sredini nalazi sam čovjek. Izlaz se može naslutiti... svjetlo nade ostaje, svjetlo na kraju tunela je tu iako ga se jedva vidi. Bog će ostati i dalje onaj koji je skriven (absconditus). Taj skriveni Bog, „Ja sam onaj koji jesam”, mora biti tražen u vjeri, znanju i mudrosti na ponizan i odan način.

Dakle u osobnoj vjeri u Boga, Stvoritelja, koji je po sebi Nerazoriv, pred kojim će biti razotkrivene sve tajne čovjekova života i svijeta.

Josip Andrić, Neu-Ulm

6 Dobro došli

u Euroslaviju

24 O zaboravljenoj duši Europe

18 Europska unija

– (ne)potrebna utopija

20 Kapitul Bosne Srebrene 29 Neron mu nije ni do koljena

36 Europa traži svoju dušu

46 Nade i strepnje

vjerskoga buđenja

82 Preobrazbe

povrijeđenosti

17 Svetište La Foresta

32 Obični zdravi razum

52 Zavidovići: 120

godina zaštite sv. Josipa svjetlorijeci.ba

5

TEMA BROJA

DOBRO DOŠLI U EUROSLAVIJU

Stvarni i konačni cilj Europske unije jest pretvoriti cijelu Europu u jednu anacionalnu, nadeuropsku bezličnu masu ljudi bez nacionalnih identiteta.

Ujedno to i objašnjava politiku glavnih zemalja članica – što je presedan u povijesti Europe – da se milijunima neeuropskih migranata, pod jezičnom krinkom „izbjeglice”, dekretom širom otvore vrata Europe PIŠE: DR. TOMISLAV SUNIĆ

6

svibanj 2022.

G

odišnji kalendar Europe pun je svetkovina, komemoracija, raznoraznih blagdana i memorijala. Dani sjećanja postali su simboli brojnih kolektivnih, nacionalnih, vjerskih, sektaških i političkih identiteta, bilo da je riječ o danima vegetarijanaca, danima poklonika kanabisa, danu ljubitelja dupina ili papiga, ili pak brojnim komemorativnim danima za znane i neznane žrtve ratova.

U današnjici, u velikom broju slučajeva, blagdani i komemoracije dobro dođu i brojnim građanima jer tada nisu dužni ići na posao, nego umjesto toga mogu kod kuće više jesti i piti. Službeno je 9. svibnja označen Danom Europe jer je toga svibanjskog dana 1950. prihvaćen prijedlog francuskoga ministra vanjskih

poslova Roberta Schumana da se uspostavi trajni, moglo bi se reći „čelično-željezni mir” u Europi putem predviđene njemačko-francuske gospodarske suradnje. Ujedno je taj datum i simbolični začetak političke konstrukcije koja se danas službeno zove Europska unija.

No, Dan Europe predstavlja gramatičku i pojmovnu netočnost budući da taj pojam ostavlja dojam da se jedinstvo Europe mora slaviti samo jednom godišnje ili, rečeno pučki, kao jednodnevna fešta. A možda je Dan Europe, s obzirom na probleme s kojima se danas susreće njegov nusprodukt Europska unija, uistinu kratkoročni politički i povijesni eksperiment? Jer svaki politički sustav, sa svojim danima sjećanja, u svakom povijesnom razdoblju, sma-

tra sebe jedinstvenim, neponovljivim i vječnim. Nakon poraza Napoleona, europska carstva zamišljaju 26. rujna danom Europe, s obzirom da je na taj dan 1815. godine osnovana europska Sveta alijansa koja je imala zadatak uspostavu trajnoga mira među europskim narodima. No, ni Sveta alijansa nije imala dug vijek. Jalovih primjera „dana i bezdana” Europe ima napretek. Nakon pada komunističkoga Berlinskog zida, 9. studenoga 1989. godine, također se proglašava „dan Europe” – koji prelazi nešto kasnije u jezičnu lakrdiju, budući da dvije godine kasnije slijedi krvavi raspad europske miljenice komunističke Jugoslavije. Vjerojatno, kada se jednoga dana, bilo tijekom deset godina ili najvjerojatnije tijekom godinu, dvije, svjetlorijeci.ba

7

Pod motom „Moć knjige” u dvorani „Mirza Delibašić” u Centru Skenderija 20. travnja otvoren je 33. Sarajevski sajam knjiga i učila na kojemu je sudjelovalo više od 100 izdavača.

Na sajmu, koji je trajao do 25. travnja, s oko 30 000 naslova predstavili su se izdavači iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Turske, Saudijske Arabije, Švedske, Danske, Norveške, Sjedinjenih Američkih Država, Irana i Njemačke.

Na štandu izdavača University Press Sarajevo posjetitelji su mogli pronaći i izdanja „Svjetla riječi”. Dragan Marković, ravnatelj University Press-a istaknuo je kako je riječ o višegodišnjoj suradnji ovih izdavačkih kuća. „Ova suradnja rezultira činjenicom da se mjesečnik ‚Svjetlo riječi‘ godinama čita u najvećoj knjižnici na svijetu – Kongresnoj knjižnici u Washingtonu. Drugi vid suradnje je plasman knjiga ‚Svjetla riječi‘. Svaka knjiga, koja nije prijevod bude plasirana u najveće i najznačajnije knjižnice u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Ovih dana spremamo novu isporuku za Klementinum, češku državnu knjižnicu u Pragu. Tu će se

VIJESTI

„Svjetlo riječi” na Sarajevskom sajmu knjiga

naći nova izdanja ‚Svjetla riječi‘”, kazao je Marković. Dodao je i kako je osobno zadovoljan interesiranjem posjetitelja sajma za predstavljena izdanja.

Kao i svake godine, na kraju sajma dodijeljene su nagrade najboljim autorima i izdavačima u 15 kategorija. Posebna pažnja ove godine posvećena je izdavaštvu za djecu i mlade, novim tehnologijama i medijima, te univerzitetskom i cjeloživotnom obrazovanju.

Župa Teslić proslavila stotu obljetnicu postojanja Župa sv. Josipa u Tesliću svečano je u nedjelju, 3. travnja, proslavila stotu obljetnicu svoga postojanja.

Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolita vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, uz koncelebraciju župnika vlč. Ivana Ravlića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića i još nekoliko svećenika. Slavlje je pjevanjem uveličao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, prenosi KTA BK BiH. Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je čestitao jubilej teslićkoj župnoj zajednici te pozvao sve na molitvu da

predstojeće vrijeme bude bolje od prošloga i nastavak 21. stoljeća mirniji od prošloga stoljeća kojeg su obilježili ratovi i progoni.

Radost toga dana bio je i trenutak kada je nadbiskup udijelio sakrament krizme djevojčici Ivoni Bradarić jer su takvi događaji u ovoj župi zaista rijetki. svjetlorijeci.ba

11

Zašto je Bog zapovjedio Abrahamu da žrtvuje Izaka?

Izak je bio Abrahamov i Sarin sin jedinac – sin kojega su čekali cijeli život. Zato je prilično neočekivano i zbunjujuće kada Bog zapovijeda Abrahamu: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati” (Post 22,2).

Abraham poslušno odgovara na Božju zapovijed. Ustao je rano ujutro i krenuo na planinu za koju će mu Bog pokazati gdje treba žrtvovati Izaka. Stavlja žrtvene komade drva na Izakova leđa da ih nosi na planinu.

Božja zapovijed ovdje se i dalje čini neumjerenom. Zapravo, čini se da Postanak 22 predstavlja Božje putove kao okrutne i nepredvidive. I opet se moramo zapitati kako bi Bog koji je pun ljubavi mogao to tražiti od Abrahama.

Starohebrejske tehnike pripovijedanja zahtijevaju od čitatelja da naizgled odvojene priče vidi kao neraskidivo povezane (naposljetku, Biblija nije napisana na engleskom jeziku ili u kontekstu Amerike 21. stoljeća). Ključ za razumijevanje ove priče leži u fokusiranju na odvojene dijelove Svetoga pisma.

Priča o Abrahamovu pozivu da žrtvuje svoga ljubljenog sina Izaka povezana je s pričom o Hagari i njezinu ljubljenom sinu Jišmaelu u Postanku 21. Uvodni paragraf Postanka 22 poziva nas da vidimo ove priče jednu uz drugu i razumijemo njihov važan odnos.

Posljednji put kada je Abraham vidio Jišmaela, poslao je njega i Hagaru u posmrtni marš u pustinju samo s malo kruha i vode jer je Jišmaelovo postojanje (kao Abrahamova prvorođenoga sina kojega je rodila služavka) predstavljalo prijetnju Izaku. Za Abrahama Jišmael je sada bio mrtav.

Bog potom kaže Abrahamu da žrtvuje svoga sina Izaka kao „žrtvu paljenicu”. Žrtve paljenice bile su jedne od pet glavnih kultnih žrtava koje je prakticirao Izrael, a prinosile su se za pokajanje. Tehnički, izraz „žrtva paljenica” ponavlja se pet puta u Postanku 22 kako bi se naglasila važnost pokajanja u priči. Sugerira se da je Abrahamovo progonstvo Jišmaela u pustinju bez dostatnih zaliha zahtijevalo iskupljenje koje je trebalo biti izvršeno žrtvom njegova sina Izaka.

Postoje i druge upečatljive paralele između Postanka 21 (priča o Hagari i Jišmaelu) s Postankom 22 (priča o Abrahamu i Izaku). U obje priče roditelj vjeruje da je smrt voljenoga sina

Caravaggio, Žrtvovanje Izaka, 1603.

neminovna. Također, u obje anđeo Gospodnji donosi oslobođenje. Bog otvara oči Hagari i ona vidi bunar koji će donijeti spasonosnu vodu, dok Abraham podiže oči i vidi ovna koji će zamijeniti Izaka kao žrtvu paljenicu.

Ove paralele snažno upućuju na veću priču. Bog čini da Abraham doživi ono što je doživjela Hagara. Sam Bog će poštedjeti oba ljubljena sina – iako je Izak obećani sin a Abraham posebno izabran, Bog je Bog svega.

Pravda je univerzalna i nitko ne smije biti napušten ili tretiran lošije nego što pravda zahtijeva. Bog je čuo Jišmaelov vapaj i djelovao je tako što je poslao svog anđela da spriječi Abrahama da ubije Izaka. Bog je vidio i Hagaru pokazavši se kao branitelj stranaca, siročadi i udovica, baš kao što je čuo Sarin plač i dao joj obećano dijete.

Ovdje se javlja obrazac po kojem je Bog univerzalan i u svojoj pravdi i u svom milosrđu – pravdi jer žanjemo ono što sijemo, a milosrđu jer se Bog brine i za dijete robinje i obećano dijete. Ova priča ne prikazuje okrutnoga i nepredvidivoga Boga, već Boga pravde i milosrđa koji brine za sve i želi nas oblikovati u najsvetiju verziju nas samih.

Jeff Cavins svjetlorijeci.ba

13

NEPOZNATA BIBLIJA

Zajednički život u vjeri Vjernik izgrađuje zajednicu tako što vjeruje i drugima, tako što vjeruje u tuđe dobre nakane, tako što znade ne mjeriti koliko je tko pridonio, tako što znade gledati cjelinu, a ne samo pojedince ili sebe samoga. Takav vjernik može u zajednici biti radostan PIŠE: FRA DARKO TEPERT

O

dlomak iz Djela apostolskih koji slijedi nakon opisa silaska Duha Svetoga (Dj 2,1-13), te Petrova govora koji tumači znak silaska Duha Svetoga (2,13-21), navješćuje radosnu vijest o Isusu Kristu i o njegovoj muci, smrti i uskrsnuću (2,22-36). Na te Petrove riječi prisutni pitaju: „Što nam je činiti, braćo?” (2,37). To je pitanje koje je Luka, koji je autor i Lukina evanđelja i Djela apostolskih, već više puta donio u svome Evanđelju.

Ponuda vjere i obraćenja Ovdje postavljeno pitanje o tome što valja činiti kao svoj cilj ima život vječni, a odgovor koji Petar daje trebao bi pokazati put do života vječnoga. Taj put zahtijeva najprije obraćenje i krštenje (Dj 2,38). Petrovi slušatelji, dakle, najprije moraju promijeniti svoj život, promijeniti um, da bi bili spremni prihvatiti navještaj Krista i njegovu radosnu vijest sa svim zahtjevima koje ona donosi.

Ti se zahtjevi mogu činiti čudnima ako ih se gleda ljudskim načinom razumijevanja. Upravo je stoga potrebno promijeniti um i način mišljenja. Potrebno je ponekad i fizički se udaljiti, odvratiti od dotadašnjih postupaka i djela, a okrenuti se prema novome. Sljedeći je korak 14

svibanj 2022.

krštenje koje označava ovu čovjekovu želju za promjenom, ali i Božje djelo kojim on čini novoga čovjeka, jer se, kako bi to Ivan rekao, rađa „nanovo, odozgo” (Iv 3,3). Tu su svima oprošteni grijesi, te svatko prima naročiti dar Božji – Duha Svetoga (Dj 2,38).

Mogućnost obraćenja i krštenja te oproštenje grijeha i Duh Sveti obećani su, kako Petar kaže, za njegove slušatelje i „za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin, Bog naš” (2,39).

Iz vjere, dakle, nitko nije isključen. Ona je svakome ponuđena.

Zajedništvo vjere i molitve Kako izgleda život vjere, Luka opisuje u nastavku kad kaže: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama” (2,42).

Početak je ovo jednoga od sažetaka koji se mogu naći u Djelima apostolskim, a opisuju život prve Crkve. Ulazak u vjeru označava ne samo osobni odnos s Bogom nego i početak života u jednoj zajednici – Crkvi. Ta zajednica vjere opisana je kao obitelj. Njezini članovi slijede zajednički nauk, žive zajedno, oko zajedničkoga stola i upućuju zajedničke molitve. Apostolski nauk zapravo je nauk apostolâ. Riječ je o nauku koji

odražava zajedničko uvjerenje onih koji su od početka Isusova naučavanja, od njegova krštenja, slijedili Učitelja, a na kraju bili svjedoci njegove muke i smrti te ukazanjâ Uskrsloga i njegova uzašašća (Dj 1,21-22). Time apostolski nauk odražava i nauk samoga Isusa Krista, ali i iskustvo učenikâ koji svjedoče njegovo vazmeno otajstvo. Može se reći da je to sadržaj vjere. Zajedništvo označava iskustvo života kojim su učenici živjeli sa svojim Učiteljem dok je još na vidljiv način bio među njima, a sada ga nastavljaju osnaženi prisutnošću Duha Svetoga. Još je nešto što, uz zajednički nauk i zajedničko životno iskustvo, jača njihovo zajedništvo, a to je „lomljenje kruha” ili slavlje euharistije. U tom obredu, u kojem su učenici okupljeni oko jednoga stola i hranjeni jednim kruhom, hrani se zajedništvo Crkve. Ako je ulazak u vjeru čin ulaska u zajednicu, onda i molitveni život vjernika ne može biti ograničen samo na njegovu osobnu molitvu, nego podrazumijeva i zajedničku molitvu Crkve. Za prve je kršćane poznato da su zajednički molili psalme i hvalospjeve. Vrlo rano ustalio se običaj zajedničke molitve psalama i hvalospjeva vezane uz pojedine dijelove dana. To su začeci današnjega Časoslova. Riječ je o službenoj molitvi Crkve, gdje se

POGLED U DUŠU

Europska unija – (ne)potrebna utopija Koji su poticaji za stvaranje unije u prošlosti bili i koji su korijeni na kojima ona počiva poznato je, ali se danas ne smije spomenuti u Ustavu Europe, te tako kršćanstvo od temeljnoga kamena postade kamen spoticanja.

Ostaje pitanje na čemu se Europa nastoji izgraditi danas PIŠE: PROF. DR. SNJEŽANA ŠUŠNJARA

K

oja je svrha Europske unije danas? To pitanje mi se stalno nameće, pogotovo nakon pročitanoga teksta stranog autora u kojemu izražava čuđenje o ponašanju zemalja bivše Jugoslavije, koje su se jedva izvukle uz teške žrtve i bolna sjećanja, iz jedne unije, a tako rado uskaču u drugu.

I pri tom pristaju na silne birokratske procese, polako gubeći svoj identitet da bi dobile neki potpuno strani koji potire ranije vrijednosti, vjerovanja i načine življenja. I sve u svrhu ekonomskoga i materijalnoga probitka koji se opet ne javlja u svim zemljama članicama podjednako. Govori se o ljudskim pravima koja se tumače različito ovisno o kojoj zemlji je riječ. Koji su poticaji za stvaranje unije u prošlosti bili i koji su korijeni na kojima ona počiva poznato je, ali se danas ne smije spomenuti u Ustavu Europe, te tako kršćanstvo od temeljnoga kamena postade kamen spoticanja. Ostaje pitanje na čemu se Europa nastoji izgraditi danas, koje ideje slijedi ako odbacuje vlastitu prošlost i zaboravlja koje su vrijednosti zastupali njezini osnivači? Nijekati duhovne temelje 18

svibanj 2022.

nastale iz kršćanstva ne predstavlja dobru putanju kretanja niti dobar primjer narodima za koje se ‚zauzima‘.

Egocentrična Europa Čini se da Europa sve više postaje stranac u vlastitom tijelu koje se nastoji hraniti nekim nekršćanskim i protukršćanskim idealima koji ju odvode u duhovnu prazninu. „Europa mora mnogo izravnije postati utočištem naših zajedničkih vrijednosti, izraslih iz najboljih duhovnih tradicija i stečenih povijesnih iskustava njezinih naroda”, ističe Vaclav Havel. U uniji su jedni odgovorni a drugi nisu, jedne se kažnjava druge nagrađuje a sve u cilju promicanja ideja stranih tradiciji većine zemalja. Uporno isticanje individualizma i ideologije ljudskih prava pojedinca na uštrb prava drugoga i drukčijega, a sve začinjeno stalnim promicanjem konzumerizma i razvijanjem potrošačkoga društva u potrazi za boljitkom koji nikako da stigne i ispuni prazna srca.

Duhovnost se pri tom zanemaruje i odbacuje jer upozorava i opominje. Vaclav

Havel primjećuje: „To je prilično egocentrična Europa, unatoč lijepih riječi koje od nje povremeno čujemo, Europa kojoj je košulja trenutnih gospodarskih interesa ipak bliža od kaputa nekakvog globalnog filozofiranja.” Havel ističe da zadaća Europe nije i ne bi smjela biti njezina vladavina svijetom, nasilno širenje predodžbe blagostanja i dobrobiti ili nametanja svijetu vlastite kulture s ciljem poučavanja svijeta. Jedino što može biti njezina smislena zadaća jest „da uskrisi i u svoj život uključi vlastite najbolje duhovne tradicije i time tvarno sudjeluje u stvaranju novoga načina svjetskog suživota. Najviše ćemo učiniti za svijet budemo li naprosto činili tako kako nam nalaže naša savjest”... Je li to slika današnje Europe?

Neki drukčiji snovi Danas svjedočimo promjenama koje nisu u skladu s onim što se u početku stvaranja ove zajednice dogovaralo i o čemu se snivalo. Ako su njezini osnivači trenutno u procesu proglašenja blaženima znači da su duboko vjerovali da bez

VIJESTI

Kapitul Bosne Srebrene U franjevačkom samostanu sv. Pavla u sarajevskom naselju Nedžarići od 25. do 30. travnja održan je redoviti provincijski Kapitul Bosne Srebrene. Okupljeni franjevci, zajedno s generalnim vizitatorom fra Božom Vuletom, analizirali su sadašnje stanje Provincije te su donijeli zaključke i smjernice koji će im pomoći u daljnjem životu i radu na dobro Crkve i Reda.

Za novog provincijalnog ministra na Kapitulu izabran je doskorašnji definitor i gvardijan franjevačkog samostana sv. Ilije u Zagrebu fra Zdravko Dadić. On je na poziciji provincijala Bosne Srebrene naslijedio fra Jozu Marinčića koji je tu funkciju obnašao proteklih šest godina. Za novog vikara Provincije izabran je dosadašnji definitor i glavni urednik franjevačkog mjesečnika „Svjetlo riječi” fra Janko Ćuro.

Uz provincijala i vikara u novu Upravu Bosne Srebrene kao definitori izabrani su fra Drago Pranješ, fra Ivo Orlovac, fra Miro Relota, fra Vinko Sičaja, fra Petar Jeleč i fra Stipo Kljajić. Za službu tajnika Provincije ponovno je izabran fra Damir Pavić.

Redoviti Provincijski kapitul počeo je 25. travnja sv. misom koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup i metropolita mons.

Tomo Vukšić. S njim u koncelebraciji bili su sada već bivši provincijal fra Jozo Marinčić i generalni vizitator provincije fra Božo Vuleta te 55 svećenika kapitularaca.

20

svibanj 2022.

Neraskidivo povezani sa svojim narodom

Četvrtog dana zasjedanja provincijskog Kapitula Bosne Srebrene, 28. travnja 2022., novoizabrani provincijal fra Zdravko Dadić uputio je riječi zahvale i ohrabrenja subraći kapitularcima koji su mu povjerili ovu važnu službu u Provinciji: Draga braćo, sa svojim smo narodom na ovim prostorima prisutni više od sedam stoljeća. Tijekom toga dugoga vremena zajedno smo se s njime radovali, bolovali, patili, gradili, stradavali, ali uvijek podizali čak i iz pepela. Samo je duboka i življena vjera svih ovih stoljeća čvrsto vezivala franjevce i povjereni im narod. Bez takve vjere ne bi bilo ni njih ni naroda. Ona im je osmišljavala mukotrpni život, tešku svakidašnjicu i otvarala nadu u bolje sutra. No, vjera ih nije zatvarala pred drugima niti je druge i drukčije od sebe odbijala, nego ih je jačala za prijateljske i bratske susrete kao i za ostajanje na vlastitom putu vjere.

Zbog toga možemo sa zahvalnošću Bogu istaknuti kako smo, uz sve svoje mane i slabosti, upravo mi franjevci uvelike pridonijeli ostanku i opstanku našega naroda. Naša braća su tijekom više od sedamsto godina na ovim prostorima djelovala neumorno i u kontinuitetu živeći usko povezani sa svojim narodom i dijeleći s njime dobro i zlo u mnogim teškim i neizvjesnim vremenima. Poučavali su ga i pomagali na svakojake načine, hrabrili ga i bodrili na putu života. Bili su ispaćenom narodu praktično sve: duhovne vođe, odgojitelji, liječnici, pisci,

dušobrižnici – cijelim svojim bićem nosili su zajedno sudbinu naroda ne izdvajajući se i ne postavljajući se iznad samoga naroda. Što je imao narod imali su i franjevci; ako je trpio narod, trpjeli su i franjevci; kada je bio progonjen narod, s njim su bili progonjeni i franjevci.

Ako se netko pita zašto nas je kao sinove sv. Franje narod darovao prisnim i obiteljskim nazivom „ujaci” što je jedinstven slučaj u cijelome svijetu, odgovor će naći u činjenici da je to zbog toga što smo usvojili metodu kojom se i Bog u svojoj neizmjernoj ljubavi poslužio kako bi spasio ljude. Bog nije ljude spašavao samo riječima i željama iz nekih udaljenih i nepristupačnih prostora, nego se utjelovio i tako umiješao među ljude i u njihove konkretne živote kako bi im svojim riječima i primjerom pomagao nositi svagdanje breme života. Isto tako i mi fratri nismo pomagali narod zato što smo bili izvan ili iznad njega, nego zato što smo bili s njim, što smo srasli s njim i tako sačinili egzistencijalno jedinstvo. Fratri su dijelili bijedu, nevolju, muku, suze, progonstva, čak i smrt sa svojim pukom zato što su bili dio njega, i to nužan dio njegova bića. Pomagali su ljudima sve strpljivo podnositi kako se ne bi slomili pod teretom života.

Iz svega rečenog potrebno je izvući određenu pouku za sadašnjost i budućnost. Povijesna je istina kako je narod opstao ondje gdje je nepokolebljivo živio svoju katoličku vjeru, a takva je vjera, bez obzira na okolnosti, uvijek ostala prisutna ondje gdje su djelovali franjevci koji se nisu sklanjali i bježali. A mogli su, jer bi im bilo kudikamo lakše da su otišli u bliže ili dalje zemlje i sigurnije krajeve. Zato se ne smije nikad zaboraviti da narod može opstati samo ondje gdje bude vjere i to žive i plemenite vjere u Boga kao dobro, kao ljubav, kao pravednost i kao opraštanje. Ovo vrijedi i za nas danas.

Svima nama franjevcima Bosne Srebrene ostaje naslijeđe ali i obveza da nikad ne budemo izvan i iznad naroda, nego poput svojih prethodnika da dijelimo s njim dobro i zlo. Samo tako možemo na ovim prostorima osigurati budućnost vjere i naroda te ostati dosljedni idealima evanđelja i svetoga Franje koji je želio da svijet postane mjesto mira razumijevanja i bratskoga suživota.

Na kraju svima vama, draga subraćo, želim zahvaliti što ste mi povjerili ovu odgovornu dužnost provincijala. U meni ćete uvijek imati ne samo poglavara nego i brata koji je spreman saslušati svakoga od vas sa svim vašim problemima, pitanjima, nedoumicama i sumnjama, ali od vas tražiti i odgovornost. Molite za mene i za našu Provinciju kako bi i dalje znala prikladno odgovoriti na sve probleme i izazove u kojima živi naš hrvatski katolički narod, ali jednako tako i svi drugi narodi u Bosni i Hercegovini. svjetlorijeci.ba

21

AKTUALNO

Suvremeni totalitarizam kao savršeni zločin Preuska definicija totalitarizma, ako bi ga se strogo vezalo uz neki politički oblik ili neko vremensko razdoblje, u biti pomaže njegovu neprepoznavanju i neometanom širenju PIŠE: DR. SC. FRA VILI RADMAN

D

ruštveno-politička stvarnost koju pojam „totalitarizam” želi izraziti vrlo je složena i slojevita te stoga i sam pokušaj da se definira pruža veliku pomoć i predstavlja ključ za prepoznavanje njezina stvarnoga djelovanja.

Općenito, totalitarizam ili svevlast praksa je političke moći koja se temelji na stalno rastućoj dominaciji u svrhu ostvarivanja apsolutne moći nad svim segmentima društva. Jedna od temeljnih oznaka filozofije totalitarizma je indoktrinacija čiji je cilj da društvo kao jednu organiziranu formu postojanja rastoči, deformira i od njega napravi amorfnu masu koju se onda upravlja u pravcu poistovjećivanja želja vladajućih i mase, tj. masa bi trebala „misliti i htjeti” ono što vladajući žele.

Društvo se tako preinačuje u masu atomiziranih pojedinaca koji pod utjecajem promidžbe i terora, iz uvjerenja ili straha, pristaju na vladavinu koju, tijekom vremena, više ne bi trebali prepoznati kao takvu, tj. kao negativnu i sebi protivnu. „Unutrašnji” i „vanjski” totalitarizam Automatski poistovjetiti totalitarizam s određenim oblicima političkoga sustava 22

svibanj 2022.

poput npr. tiranije ili diktature misleći da se time iscrpila njegova narav, predstavljalo bi pojednostavljenje njegove stvarnosti. Naime, iako su mu ti oblici političke moći definitivno podložniji i bliži, ne može se na njih ograničiti budući da je riječ o široj i dubljoj stvarnosti koja ih nadilazi: na narav totalitarizma kao jedne političke filozofije spada potpuna podređenost „društva” nekoj skupini ljudi u različitim oblicima – bila to država, oligarhija ili neka druga organizacija. U tom smislu, totalitarizam je težnja za apsolutnom moći i kontrolom, i svim onim što to već omogućuje, koja može zahvatiti svaki društveno-politički model ukoliko se nečija politička moć ne može zakonski ograničiti niti kontrolirati.

Preuska definicija totalitarizma, ako bi ga se strogo vezalo uz neki politički oblik ili neko vremensko razdoblje, u biti pomaže njegovu neprepoznavanju i neometanom širenju. Narav totalitarizma je sigurno vidljivija u oblicima političke moći poput diktature i slično, međutim njegova težnja za moći ima i druge načine širenja koji su ujedno suptilniji i dublji. Pritom su ovi oblici djelotvorniji budući da je na njih, za razliku

od onih vidljivo nasilnih i totalitarnih oblika političke vlasti, zbog njihove dubine, tj. površinske neprepoznatljivosti teže pravodobno reagirati.

Moglo bi se reći da je najveći uspjeh totalitarizma kad iz svoga uglavnom vanjskoga oblika, izraženoga u vidljivim oblicima nasilja te kršenja i ograničavanja ljudskih prava, prijeđe u „unutrašnji totalitarizam”, tj. onaj oblik totalitarizma u kojem vladajući u toj mjeri uspijevaju ovladati umom ljudi i koji toliko prožima sve razine društvenosti da sama ta dubina njegova prodora u život društva i pojedinca postaje teško savladivom preprekom u njegovu prepoznavanju, razumijevanju i opisivanju, a onda posljedično i učinkovitom otporu. Ako se u slučaju prvoga i lakše prepoznatljivoga „vanjskog” totalitarizma radi o „tvrdom” totalitarizmu, onda bi se u ovom drugom slučaju moglo govoriti o „mekom” totalitarizmu. Međutim, njegovo ime zavarava zato što je djelotvorniji i dugotrajniji: vladajuće klase i pojedince je daleko lakše zamijeniti nego one ideje koje ubačene u našu glavu zažive kao mentalni virusi koji izgrizaju naš um i dušu te njima upravljaju.

Ovo naravno ne znači da je u mekom

RA A Č I N S E J OV KNJIGA P DA VALENTE AJI! D LEONAR O R P U NOVNO O P

Kamenom satkana prošlost - Srednjovjekovni bosanski gradovi Naslov koji u sebi sadrži okamenjene svjedoke povijesti i predočava sve ono što je autor vidio, doživio, poćutio i pohranio duboko u svoje srce.

Knjiga predstavlja izvrsnu seriju tekstova o 55 srednjovjekovnih gradova. Svakom od njih autor je dao i poseban naslov obojen pjesničkim elementima.

Upoznajte zaboravljene srednjovjekovne gradove koji nisu predmet zanimanja šire javnosti, ali i one dobro poznate poput Travnika, Počitelja, Livna, Jajca, Tešnja i Bihaća.

033 726 200 | redakcija@svjetlorijeci.ba | www.svjetlorijeci.ba

UZ TEMU BROJA

O ZABORAVLJENOJ DUŠI EUROPE IZVORNO, S OCIMA EUROPE, DEMOKRŠĆANIMA I VJERNICIMA K. ADENAUEROM, R. SCHUMANOM, A. DE GASPERIJEM I J. MONNETOM, PUT UJEDINJAVANJA EUROPE BIO JE BITNO MOTIVIRAN RACIONALNOM DIMENZIJOM KRŠĆANSTVA KAO JEZGRE ZAJEDNIČKOGA KULTURNOGA, MORALNOGA I VJERSKOGA NASLJEĐA EUROPSKIH NARODA PIŠE: PROF. DR. SC. BORIS VULIĆ

24

svibanj 2022.

M

nogi su mislioci tematizirali marginaliziranje kršćanstva u javnom prostoru Staroga Kontinenta. Europi se želi dati novo lice, posve lišeno sjaja njezinih jasnih duhovnih korijena i kršćanske duše. U tom se kontekstu izdvaja teza talijanskoga filozofa i političara Marcella Pere po kojoj u Europi bez Boga Europljani žive bez svoga pravog identiteta. Iako u tom stavu nije osamljen, njegov glas dobiva na snazi budući da se Pera određuje kao liberal i agnostik, a istovremeno, na razini političko-filozofske refleksije, tvrdi da zaborav kršćanstva i redukcija vjere na privatno uvjerenje dovodi Europu u stanje nepovezanosti i nestabilnosti.

Ovdje ćemo donijeti neke njegove važne misli o europskom zaboravu kršćanstva, objavljenima u djelu M. Pera Zašto se trebamo zvati kršćanima?. Tekst koji

slijedi izvadak je iz članka koji analizira Perinu misao: B. Vulić, „Veluti si Deus daretur”. Prilog raspravi o europskom zaboravu kršćanstva, u: Crkva u svijetu, 49 (2014.) 3, str. 295.–310.

Zaborav kršćanstva u neujedinjenoj Europi Za Peru javni zaborav kršćanstva ima svoju očitu reperkusiju u činjenici da okupljene europske zemlje nisu stvarno ujedinjene. Posljedica je to nemogućnosti pronalaska zajedničke duše tih zemalja, kao prethodne i pretpolitičke snage koja stvarno ujedinjuje. Izvorno, s ocima Europe, demokršćanima i vjernicima K. Adenauerom, R. Schumanom, A. de Gasperijem i J. Monnetom, put ujedinjavanja Europe bio je bitno motiviran racionalnom dimenzijom kršćanstva kao jezgre zajedničkoga kul-

turnoga, moralnoga i vjerskoga nasljeđa europskih naroda. Pritom se nije zaboravljao ni gospodarski vid ujedinjavanja zajedničkih interesa s ciljem cjelovitoga očuvanja Europe na svjetskoj sceni.

U skladu s novom liberalnom teorijom, ujedinjenje je pošlo čisto ekonomskim putem, pod vidom zajedničkoga gospodarstva, pravde, vanjske politike i sigurnosti. Tako se „od duše prešlo na noge”. Temeljni je, dakle, problem što se Europa prvo ujedinila ekonomski, a onda pošla u potragu za stvarnim temeljem toga jedinstva koje se pokušalo naći u pravnom ujedinjenju, što je trebalo jamčiti potpisivanje i ratificiranje raznih zajedničkih dokumenata. Drugim riječima, „‘Europejac’ više nije vlastito ime ili stroga odrednica, ne označuje toga građanina te nacije [...] u toj geopolitičkoj zoni, nego zapravo člana nekoga neodređena kraljevstva načela,

svjetlorijeci.ba

25

RETROSPEKTIVA

Neron mu nije ni do koljena Prilikom objave „specijalne vojne operacije” – tj. invazije na Ukrajinu, ruski imperator Vladimir Vladimirovič rekao je da je cilj „demilitarizirati i denacificirati Ukrajinu” i spriječiti „genocid” nad stanovnicima Donbasa na istoku zemlje. To su, razumije se, rutinske političke laži moćnog autokrata!

B

rojni su glavari država i naroda prodefilirali pozornicom povijesti. O njima i njihovoj vladavini proučavatelji prošlosti izrekli su svoje sudove. U povijesnoj memoriji ostali su zapisani po onome kako su živjeli i djelovali. Uz snažne vladarske likove, nemali broj njih je upamćen po zlu, a ovdje smo odabrali upravo takva dva lika iz međusobno dviju vrlo udaljenih epoha povijesti.

U aktualnom europskom kontekstu, u jeku barbarske agresije na Ukrajinu, pogledat ćemo usporedno autokratske vladavine ruskoga predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina i rimskoga cara Nerona (54. do 68. god. po. Krista). Nimalo slučajno. Ima tu, naime, upadnih sličnosti usprkos vremenskom razmaku od dva tisućljeća. Simbolična poveznica, među ostalim, jest i činjenica da je vladaru iz Kremlja nedavno postavljen kip, nedaleko od St. Peterburga, u liku rimskoga cara, ogrnutoga togom, u zahvalu za osvajanje ukrajinskoga poluotoka Krima. Kremaljski vladar je usto dao podignuti monumentalni spomenik (vis. 16 m, 2016. god.) u Moskvi Vladimiru / Volodimiru Svetom (958 – 1015), knezu „Kijevske Rusi” i time izazvao negodovanje u Ukrajini – što govori o njegovim osvajačkim ambicijama.

PIŠE: MARKO KARAMATIĆ

Neron je na carski tron došao kao 17-godišnjak zaslugom svoje majke Agripine Mlađe, koja je otrovala muža, cara Klaudija, da bi njega, sina iz prvoga braka, dovela na prijestolje, a sama preuzela namjesništvo. U strahu od gubitka vlasti Neron je s vremenom dao iz svoga okruženja likvidirati mnoge utjecajne ličnosti. Dao je, konačno, ubiti i svoju majku, ali i svoga polubrata, svoje supruge, svoga učitelja filozofa Seneku... Među Rimljanima je postajao sve omraženiji. K tomu, neopravdano je osumnjičen da je podmetnuo veliki

požar u Rimu 64. godine. U to je vrijeme, naime, bio u svojoj rezidenciji pedesetak kilometara daleko od Rima.

Da od sebe otkloni svaku sumnju, optužio je kršćane za podmetanje požara i naložio uhićenja i pogubljenja. Mnogo ih je stradalo. Pribijali su ih na križeve i bacali pred divlje zvijeri u areni. Tada su mučeničku smrt podnijeli i apostoli Petar i Pavao. Neron slovi kao prvi progonitelj kršćana.

No, među Rimljanima je i dalje raslo nezadovoljstvo protiv njega. To je, konačno, utjecalo i na Senat koji ga je,

svjetlorijeci.ba

29

EUROCENTRIČNO

Obični zdravi razum Na krilima blagonaklonih medija i obrazovnoga sustava, bizarne ideje prožele su društvo i redefinirale pojam normalnoga. Diljem Europe – osobito zapadne – zavladali su hedonizam i materijalizam, a svjetonazorsku dihotomiju dobra i zla istisnula je svjetonazorska dihotomija užitka kao najveće vrijednosti s jedne, te boli ili neugode koje po svaku cijenu valja izbjegavati s druge strane

N

ajnaprednija civilizacija ljudske povijesti nastala je u Europi. Utemeljena je na tri vrela koja simboliziraju tri grada: Jeruzalem, Atena i Rim. Jeruzalem, koji simbolizira demokršćansku biblijsku tradiciju, svijetu je podario jedinstvenu teologiju i etiku. Temeljna dihotomija judeokršćanske misli je dobro i zlo, a njihovo je mjerilo Bog, zbog čega je ono apsolutno, objektivno i postojano.

Biblijske vrijednosti Iz Atene, iz klasične grčke misli, proizišla su filozofska razmatranja o svijetu, sustavna analitičnost čija je okosnica slobodoumno postavljanje pitanja i traženje ispravne metode na temelju koje se na njih može ponuditi odgovor. Iz klasične su grčke misli proizišle vrijednosti koje su u antičko doba bile najbliže biblijskima, poglavito u shvaćanju čovjeka i društva. Biblijsku i klasičnu grčku misao krasi vrjednovanje čovjeka kao bića uzvišena nad prirodom, bića koje je moralno svjesno i moralno odgovorno za svoja djela i nedjela te posjeduje besmrtnu dušu, bića koje je društveno, kreativno, radoznalo, pronicavo, 32

svibanj 2022.

PIŠE: BORIS HAVEL

nesputano praznovjerjem i morbidnim mitovima, produhovljeno i svrhovito. I u biblijskoj i u helenskoj misli važnost se pridaje pismenosti, učenju, stjecanju mudrosti, te samorefleksiji i samokritičnosti. Zajedničko im je prepoznavanje vrhovne vrijednosti ljudskoga života; ni jedna druga civilizacija antičkoga doba u tome im se pitanju nije približila.

Na takva se teološka, antropološka, epistemiološka i aksiološka shvaćanja nadovezao pravni okvir koji je iznjedrio Rim. Uređenjem društva prema zakonima jednakima za sve, razdiobom vlasti, pravnom predvidljivošću i onime što se danas naziva vladavinom prava, u mnogim se krajevima europskoga kontinenta tijekom stoljećâ oblikovao pravno-državni okvir pogodan za slobodan razvoj znanosti, umjetnosti, tehnologije i gospodarstva.

Odbacivanje kršćanstva Glavna je pokretačka snaga europskoga civilizacijskog napretka bilo kršćanstvo.

Ono je bilo vezivno tkivo jeruzalemske teologije i etike, atenske znanstvene metodologije i rimskoga prava. Iz kršćanske slobode misli, znatiželjnoga propitivanja sebe i svega oko sebe, nastala su europ-

ska sveučilišta, te niz intelektualnih i duhovnih pokreta. Među njima su renesansa, humanizam, reformacija i protureformacija, prosvjetiteljstvo i industrijske revolucije sa znanstvenim otkrićima u skoro svakoj sferi postojanja. Golemi napredak u spoznajama i znanosti, osobito tijekom stoljeća mira između Napoleonovih ratova i Prvoga svjetskog rata, iznjedrio je optimizam glede čovjekovih sposobnosti da postigne sve što si zacrta, pa tako i savršeno društvo. Pretjerani optimizam glede čovjekova stanja i sposobnosti bio je posljedica uzdizanja razuma nauštrb biblijske antropologije.

Utopijske su ideje i ambicije iznjedrile društvene pokrete od kojih su se neki prometnuli u totalitarne. Iz europske intelektualne tradicije, kao što je vjera u evoluciju društva ili rase, nastali su komunizam s podjelom svijeta na „zle” i „dobre” klase, te nacizam s podjelom svijeta na „nečiste” i „čiste” rase. Obje su se te ideologije u svojem razvoju pozivale na znanost, privukle milijune sljedbenika i na koncu izazvale najveće masovne zločine ljudske povijesti. Zajedničko totalitarnim idejama bilo je odbacivanje tradicionalnih vrijednosti i kršćanstva u svemu: u dogmi, u etici i u shvaćanju

VIJESTI

Generalni vikar Reda Manje braće imenovan biskupom u Čileu Papa Franjo imenovao je 23. travnja fra Isaura Covilija Linfatija, generalnog vikara Reda Manje braće, biskupom biskupije Iquique u Čileu, prenijela je IKA. Vijest je objavio generalni ministar Franjevačkog reda fra Massimo Fusarelli nakon molitve Angelusa u dvorani Ivana Dunsa Škota u Rimu pred članovima Generalne kurije Reda.

Fra Isauro Covili Linfati rođen je 22. ožujka 1961. u Lumacu, u biskupiji Temuco u Čileu. Franjevački habit obukao je 16. srpnja 1981. godine.

Prve zavjete položio je 16. siječnja 1983., a svečane zavjete 20. ožujka 1987. godine. Za svećenika je zaređen 23. studenoga 1990. godine, dok je za generalnog vikara Reda izabran prošle godine u Rimu.

Skupština Karitativne udruge „Kruh sv. Ante” u Hrvatskoj Redovita godišnja Skupština članova, prijatelja i dobročinitelja karitativne udruge „Kruh sv. Ante” Franjevačke provincije Bosne Srebrene, podružnice u Hrvatskoj, održana je 31. ožujka u prostorijama Franjevačkog samostana sv. Ilije proroka u Zagrebu, prenosi FIA. Prije početka rada Skupštine, kao domaćin i u ime franjevaca koji žive i djeluju u samostanu sv. Ilije u Zagrebu, riječi dobrodošlice uputio je gvardijan i župnik fra Zdravko Dadić.

Predsjednik fra Stipo Karajica je potom okupljenim članovima podnio izvješće o radu i djelovanju Kruha sv. Ante u 2021. godini, istaknuvši veoma pozitivan i djelotvoran angažman i doprinos svih članova. Od svih provedenih

projekata i aktivnosti u prošloj godini posebno je izdvojio uspješno prihvaćanje i privođenje kraju započete gradnje dviju, od ukupno šest obiteljskih kuća u potresu stradalih obitelji.

Nakon iscrpno podnesenog izvješća na Skupštini su usvojene i određene smjernice i zadaci u narednom razdoblju s naglaskom na još uvijek teško socijalno i ekonomsko stanje mnogih osoba i obitelji u okruženju nakon pandemije koronavirusa i razornih potresa u Zagrebu, Banovini i okolici. Ukazano je na potrebu razumijevanja i ublažavanja novonastalih nevolja, posebno oko prihvata i pružanja pomoći izbjeglicama iz ratom zahvaćene Ukrajine koje su pristigle u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

svjetlorijeci.ba

35

SAMOTNO MJESTO

Europa traži svoju dušu Agresiju na Ukrajinu, koja je opet pokazala da nacionalno i europsko nije isključivo, što misli i Finkielkraut, Đurašković vidi kao priliku za napuštanje napora u smjeru postnacionalnoga identiteta, i za izgradnju europskoga nadnacionalnog identiteta PIŠE: BORIS BECK

„Naši vojnici, naši heroji, ovih dana štite našu Ukrajinu, našu Europu i vašu Europu. Ako padne Ukrajina, past će i Europa. Ako mi padnemo, past ćete i vi”, poručio je 4. ožujka čelnicima i javnosti EU-a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

U Parizu nisu razumjeli Identične riječi čule su se iz Budimpešte prije 66 godina. Češki pisac i disident Milan Kundera napisao je 1983. članak pod naslovom Kidnapirani Zapad u kojem je naveo apel ravnatelja mađarske novinske agencije iz rujna 1956., nekoliko trenutaka prije nego će njegov ured uništiti sovjetsko topništvo; njegova poruka završila je ovim riječima: „Umiremo za Mađarsku i za Europu!” Što je značila ta rečenica, pita se Kundera i nastavlja: „Sigurno da ruski tenkovi ugrožavaju Mađarsku i zajedno s njom Europu. No u kojem je smislu Europa bila ugrožena?

Jesu li ruski tenkovi bili spremni prijeći mađarsku granicu u smjeru Zapada? Ne. Direktor mađarske novinske agencije htio je reći da je Europa ugrožena na tlu Mađarske. Bio je spreman poginuti da Mađarska ostane Mađarska i Europa!”

Alain Finkielkraut, francuski pisac i član Akademije, koji se za vrijeme 36

svibanj 2022.

Domovinskoga rata snažno angažirao u prilog hrvatskoj neovisnosti, u knjizi U prvom licu, dostupnoj i hrvatskim čitateljima, navodi taj ulomak, povlačeći paralelu s borbom Hrvatske 90-ih. „Umrijeti za svoju domovinu i Europu”, kaže on, „rečenica je koja se u Parizu nije mogla razumjeti.” Jer europski projekt sebe ideološki i identitetski definira kao postnacionalnu zajednicu posvećenu promicanju mira i ljudskih prava, kako je napisao politolog Stevo Đurašković, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u dvodijelnoj

Veoma je zanimljivo da Đurašković, uzimajući u obzir veliku heterogenost europskih zemalja, njihove povijesti i kulture, kao zajednički kulturni koncept vidi samo kršćansko kulturno naslijeđe

raspravi na portalu Ideje.hr, u ožujku i travnju, posvećenoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti EU-a.

Problem identiteta U prvom članku Đurašković pokazuje kako je Europska unija polako evoluirala kroz sve tješnju gospodarsku suradnju, ali istovremeno su vodeći europski političari izbjegavali usporedno stvaranje europskoga identiteta. Međutim, nakon ekonomske krize 2008. i ljevica i desnica sve su se više počele odupirati europskom postnacionalnom identitetu, vidjevši u njemu sredstvo hegemonije Bruxellesa i društvenih elita, bilo u socijalno-ekonomskom smislu, bilo stoga što su u njemu vidjeli opasnost za tradicionalni nacionalni i kršćanski identitet.

Agresiju na Ukrajinu, koja je opet pokazala da nacionalno i europsko nije isključivo, što misli i Finkielkraut, Đurašković vidi kao priliku za napuštanje napora u smjeru postnacionalnoga identiteta, i za izgradnju europskoga nadnacionalnog identiteta. Jer ovaj prvi nije dostatan da se ostvari zajedništvo i solidarnost – kao što je pokazala i kriza s pandemijom, u kojoj su države svaka za sebe donosile mjere – a drugi

KNJIŽEVNOST

Tragom teofanije Vesne Parun (II.)

U

knjizi „Noć na pakost” Vesna Parun osvrnula se na režimski Franičevićev napad. Opisuje susret s njim na ulici: „Uspravan i gord, samom kipu božice Pravde nalik, dogmagoj zveknu nada mnom pozlaćenom vagom Moći i, odozgo nadolje, suho će ne trepnuvši okom: – Znaš napisao sam o tvojim stihovima kritiku (…). Ne sumnjam da sam ocijenio pravilno, i ne bi se moglo reći prestrogo, vrline i mane tvoje zbirke. Ovo vrijeme ne dopušta pogreške. Revolucija traje, obnova zemlje zahtijeva visoku klasnu svijest i od nas umjetnika… Razumijem, druže Marine Franičeviću! Pokorno izjavljujem, imat ću to na umu!...

Ali vrtoglavica mi nije dopuštala da dulje gledam majestetičan oreol nad glavom vrla poslušnika režima, koji će te noći spokojno spavati u hotelu, knjižeći bilancu svojih otužno trivijalnih nadahnuća u crvenom niti opšivenu agitpropovsku knjižicu.” (Noć za pakost, Zagreb, 2001., str. 21.). Nakon šest godina Vesna Parun se javlja svojom danas kultnom knjigom Crna maslina (Zagreb, 1955.) u kojoj progovara njezin „nikada i ničim zatomljeni glas (…): ‚piši to što živiš‘, kao i njegovo prisilno zaglušivanje drugih, nadmoćnijim: piši tako kao da ne živiš. Piši poeziju! To je bilo i jedino što mi je preostalo, jedino što sam mogla učiniti po svom izboru.

Moja jedina ljudska sloboda. Moj jedini izlaz na čistinu iz šipražja prašume.

38

svibanj 2022.

PIŠE: LUKO PALJETAK

(…) Pisala sam tada Crnu maslinu, pod velikim crnim okrezubljenim muškim kišobranom. Ne u masliniku. Ne pokraj mora. Na Maslinskoj gori svojih vizija, za Medvednicom zalazeće tlapnje. U bezdanu zapjenjenog sunca. (…) Mislila sam: kad mine životna drama i predahnem od besmislene borbe, u zatišju ću cjelunuti papir i udahnuti mu dušu proživjelih dneva. Ali zatišje je bilo varka.” (Noć za pakost, str. 45, 47).

Sama poezija nije cilj To piše „žena koja bi kao žena bila doista na ovom svijetu, po očevu proroštvu, SUVIŠNA – da nije bilo tog muškog, moglo bi se reći staromodnog kišobrana lirike” (Isto, str. 50); žena koja u Crnoj maslini kaže: „Za zastavama novim krenuše noge moje, // Za svirkom prve ceste, za zorom ciganinom pođoh / u smijehu plaha opet, u neopreznom srcu dječak.” (Tužaljka za srcem). Neprestano traje igra prolaznika ispod duge, i čekanje. „Čekanje je, otkako znam za sebe, bilo moje drugo ja, moj povremeno okamenjen dvojnik; ono je oštro dijelilo moje biće na dvije podjednako mjerljive polovice: na onu kojom ovladava Ništa, i na onu koja upravlja Nečim.” (Noć za pakost, str. 79). Čekanje o kojem piše Vesna „nije bilo puka iluzija: bilo je ključ budućnosti. Strpljivo skupljanje svih svojih u vjetar bačenih koraka u jednu stvarnu točku: u vjernost

još nedogođenoj, ali sigurnoj sutrašnjoj stazi.” (Noć za pakost, str. 79).

A staza se pokazala. Presudan trenutak za Vesnu Parun bila je smrt njezine majke 31. X. 1972. godine, „upravo uoči Svih svetih.” Tada Vesna, tražeći oslonac, u ruke uzima drevnu kinesku mudru knjigu Yi-jing. U njoj, koja joj postaje čuvar, vodič, učitelj, „prevara prijatelja naziva se zločinom, Laž i krivokletstvo uvredom Boga. (…) Opraštanje u svemu tome dolazi na posljednje mjesto, i ono je prepušteno Nebu – tek nakon suda pravde. Pravde što Neba glas je na ovoj zemlji…” (Noć za pakost, str. 78). To joj pomaže, ali ta joj pomoć nije dovoljna.

Sljedeće godine u siječnju Vesna Parun daje, u tri nastavka, veliki intervju Glasu koncila. Smrt njezine majke postaje trenutak njezine teofanije. „Doživjela sam da odlazim zajedno s njom, i da ostajem ovdje. (…) To je bio novi život, novi vidik, jači, snažniji, potpuniji. I ne traži to samo intelekt, razum, nego cijelo biće, cijeli čovjek u meni, koji želi znati kako da živi, što je u svakom trenutku, što je učinio drugim ljudima, što su oni njemu, koje je njegovo poslanje, zašto je rođen, je li dobro što radi, ima li izvan mene nešto gdje se produžuje moja ličnost, u što uvire. (…) I nikome ne treba da bude čudno što ja kao pjesnik koji je pjevao o osjetilima, o mladosti, ljepoti, o radostima – iako je sve to bilo čovječnošću – idem dalje. To je moj razvitak. Osjećam da smo svi odgovorni, dužni nekome tko

VIJESTI

KNJIŽEVNOST

Generalni ministar Reda Manje braće posjetio Ukrajinu Od 10. do 16. travnja generalni ministar Reda Manje braće fra Massimo Fusarelli, u pratnji provincijalnog ministra Asiza, fra Francesca Pilonija, posjetio je Rumunjsku, Ukrajinu i Poljsku, prenosi portal ofm.org.

Prva tri dana posjete, generalni ministar bio je dio međunarodnog izaslanstva vjerskih vođa na „Međuvjerskom hodočašću solidarnosti s ukrajinskim narodom”. U ova tri dana posjetio je i franjevce iz Transilvanije u marijanskom svetištu Csíksomlyó, zatim Suceavi u Rumunjskoj i konačno Chernovtsyju u Ukrajini.

Svoje putovanje nastavio je 13. travnja posjetivši kuću fratara grkokatoličkog obreda i dvije kuće fratara Provincije sv. Mihovila. Tamo se susreo s izbjeglicama i ljudima kojima je bila potrebna pomoć.

Svoj posjet zaključio je u Kalwariji u Poljskoj susretom s fratrima i broj-

nim izbjeglicama koje su tamo pronašle svoje utočište.

Iz tiska izašla knjiga pokojnoga dr. fra Bože Lujića

U Brčkom otvorena izložba fra Perice Vidića

U izdanju Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba, a u suradnji s Franjevačkom provincijom Bosnom Srebrenom i samostanom sv. Ilije u Zagrebu, iz tiska je izašla knjiga propovijedi kao uspomena na dugogodišnjeg suradnika Kršćanske sadašnjosti, plodnog autora i profesora fra Božu Lujića (1946. – 2021.).

Knjiga „Riječi Života za konkretni život – komentar liturgijskih čitanja, misli vodilje i konkretne propovijedi” upotpunit će već ionako bogati niz izdatih naslova koje je fra Božo Lujić napisao za svojega života, piše FIA.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak, podružnica Brčko distrikt, upriličila je u utorak, 12. travnja svečano otvorenje izložbe recentnih slika fra Petra Perice Vidića koji je u svom bogatom životnom opusu do sada uradio oko četiri tisuće umjetničkih djela. U Napretkovom domu je izloženo 20 likovnih djela ovog autora. „Fra Petar Perica Vidić je u svojih 84 godine života bio aktivan u raznim poslovima no većinu svog života proveo je u ateljeu slikajući i crtajući umjetnička djela, kao da se na taj način branio od mnogih neugodnih prilika koje su ga znale pogoditi, osobito tijekom proteklog rata u BiH”, istaknuo je u ime organizatora izložbe fra Mirko Jozić, predsjednik Napretka u Brčkom. Izložba je prodajnog karaktera i bit će postavljena do 10. svibnja.

Fra Perica Vidić je od 1995. godine član Akademije znanosti i umjetnosti BiH. Do sada je imao više od 110 samostalnih izložbi u BiH i inozemstvu.

40

svibanj 2022.

ZOV RIJEČI PRIREDIO: IVAN KRAMAR

Ljubavnici Baštinili smo tijela i ništa više, dva tijela, baštinili smo u njima pokrete ali neodređene, i čudne struje koje mogu sažeći.

Sami smo objesili nad uzglavlje veliko žuto sunce i ono tako stoji danju i noću.

Lica su nam suhi suncokreti.

Pjesnik Dubravko Skurla (Škurla) rođen je 4. rujna 1933. godine u Prekom na otoku Ugljanu. U Hvaru, Makarskoj i Dubrovniku pohađao je gimnaziju. U Zagrebu je 1955. godine upisao rusistiku i slavistiku na Filozofskom fakultetu. Izvršio je samoubojstvo 9. svibnja 1957. godine.

Posve atipične sudbine, Skurla je poeta izuzetne snage i impresivna opusa koji bilježi neviđene razvojne skokove. Ostao je, u čudnim igrama životnih okolnosti – nezasluženo kao i još neki pjesnici – književno zaboravljen.

Od ljeta 1955. sve do smrti 1957. napisao je šezdesetak pjesama, od kojih nekoliko antologijskih, kojima će se probiti u novu poetiku i u hrvatskoj poeziji dotad neistražen pjesnički prostor. Slavko Mihalić je posmrtno objavio Skurlinu zbirku pjesama nazvavši je Kameni brid (Zagreb, 1970.). Skurla je već 1950. godine, kad je zbirka i nastajala, postigao punu pjesničku zrelost. svjetlorijeci.ba

41

U izdanju Svjetla riječi

3p5oštKarMina

+

3p5oštKarMina

+

Ovoga proljeća istražujte prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine.

Upoznajte ljepotu krajolika ove zemlje, njezinih planina, rijeka, polja i visoravni.

4p0oštaKrMina +

tarina!

Samo u svibnju sve tri knjige kupite po cijeni od 100 KM + poš 033 726 200 | redakcija@svjetlorijeci.ba | www.svjetlorijeci.ba

Kod nas i u svijetu

Najviši drveni neboder na svijetu U Švicarskoj će se graditi najviša drvena stambena zgrada na svijetu čime se želi dokazati da se drvo može koristiti kao održiva alternativa betonu i čeliku pri izgradnji visokih zgrada. Projekt „Rocket&Tigerli” sastojat će se od četiri zgrade, uključujući i jednu visoku 100 metara u švicarskom gradu Winterthuru u blizini Züricha, piše Hina. „Pristupamo projektu s velikim osjećajem poniznosti. To je veliki projekt koji će imati značajan utjecaj na zajednicu, u društvenom i estetskom smislu”, rekao je Kristian Ahlmark, partner i direktor dizajna.

Očekuje se da će neboder biti dovršen i spreman za useljenje stanovnika do 2026. godine. Projekt se pridružuje drugim arhitektonskim pothvatima koji žele dokazati da se drvo može koristiti kao temelj visokogradnje.

104-godišnja austrijska uršulinka U samostanu sestara uršulinki u austrijskom Klagenfurtu živi 104-godišnja sestra Maria Nopp. Još je zdrava, vedrog duha i aktivna u samostanskom i redovničkom životu. Rođena je 1917. godine u Linzu, kao treće od petero djece u obitelji. Otac joj je preminuo dan nakon njezinog sedamnaestog rođendana. Htjela je ući u samostan 1938. godine, no majka joj to nije odobravala.

Razmišljala je i o klauzurnim karmelićankama. Nekoliko godina kasnije ušla je u samostan uršulinki i već je 81 godinu redovnica. Od 1968. godine živi u samostanu u Klagenfurtu, a trenutno je tu još šest sestara. Vječne zavjete položila je 1941. godine u Parizu. Predavala je glazbu u školi i vodila školski zbor, a kasnije je pomagala u kuhinji. Kaže da ne uzima lijekove, sve prima s humorom i puno se smije. Ove godine u prosincu proslavit će 105. rođendan, prenosi KTA BK BiH. 42

svibanj 2022.

Snažna vjera u Boga Poznatu glumicu Nicole Kidman odgajali su katolički roditelji i tijekom odrastanja pohađala je katoličku školu. Ostala je nepokolebljiva u svojim uvjerenjima sve dok se nije udala za Toma Cruisea. Kidman je pratila scijentologiju tijekom cijeloga braka. Nakon razvoda od Cruisea 2001. godine, glumica se vratila svojim katoličkim korijenima. Ona i njezin sadašnji suprug Keith Urban redovito posjećuju crkvu sa djecom.

U intervjuu za Vanity Fair, 54-godišnja Kidman osvrnula se i na odgoj kćeri Sunday Rose i Faith Margaret. „One nemaju telefon i ne dopuštam im da imaju Instagram”, kazala je te dodala da pokušava održati neke granice. Odgaja ih religiozno, uz snažnu vjeru u Boga.

Film o jedinom susretu Stepinca i Tita Svečana premijera filma „Razgovor” redatelja i scenarista Dominika Sedlara upriličena je 20. travnja u hrvatskoj prijestolnici. Radnja se temelji na istinitom događaju – jedinom susretu nadbiskupa Alojzija Stepinca i maršala Tita koji se održao u Zagrebu 4. lipnja 1945 – čiji je transkript navodno nedavno otkriven. Film je zbog mogućnosti da ga vidi što veći broj gledatelja u cijelom svijetu i tako sazna istinu o bl. Alojziju Stepincu snimljen na engleskom jeziku.

Glavne su uloge povjerene stranim glumcima – danski glumac Caspar Phillipson glumi Tita, a britanski glumac Dylan Turner nadbiskupa Stepinca. Redatelj Sedlar istaknuo je kako je bilo iznimno teško pronaći arhivsku građu dok se pripremao za ovaj film, s obzirom na to da se i o Stepincu i o Titu malo toga znalo prije 1945. Nakon održane svečane premijere, film se u hrvatskim kinima počeo prikazivati 28. travnja. svjetlorijeci.ba

43

RIJEČ OBITELJIMA

Kršćanski odgoj (II.) Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi. Jer i sami se roditelji u prvom redu hrane Riječju Božjom, euharistijom i spoznajom volje Božje koju primaju u Crkvi, a onda tu istu hranu dijele sa svojom djecom

O

dgoj djece Božje nešto je najvažnije, ali i najzahtjevnije što kršćanski roditelji i odgojitelji mogu činiti na ovome svijetu. Zato im Bog daje Sveto pismo kao najbolju pomoć za odgoj u pobožnosti. Vječni vjerski i moralni nauk koji nam donosi Riječ Božja predstavlja najsigurniji temelj za odgoj, kako u Crkvi tako i u kući. Preko njega Duh Sveti djeluje i u nama i u našoj djeci, oslobađajući nas od straha i učeći nas ovladavanju naših strasti i zlih misli. Sveto pismo nas uči da je jedino Riječ Božja istina u punom smislu riječi, dok nas svaki njoj protivni nauk udaljava od puta koji vodi u život vječni. Uči nas da ljubimo ono što Bog ljubi, a mrzimo ono što on mrzi. Odgaja nas da se radujemo svemu čemu se Krist raduje, a žalostimo nad onim što njega žalosti. Upućuje nas da se nadamo Božjim obećanjima, a odbacujemo sve svjetovne i đavolske zavodljivosti.

Zahvaljujući takvom odgoju osjećaja i strasti, u nama će se postupno ukorijeniti najplemenitije kreposti, osnažit će nam se razum, a duša će se osloboditi od okova grijeha. Naš cilj je da budemo savršeni kao što je savršen naš nebeski Otac (usp. Mt 5,48). I koliko god nam se taj cilj doimao nemogućim ili 44

svibanj 2022.

PIŠE: MAJA HERMAN DUVEL , MAG. PHIL.

preuzvišenim, ne trebamo gubiti nadu jer on je u prvom redu Božje djelo u nama i u našoj djeci.

Obitelj – Crkva u malom Što više društvo u kome živimo uspavljuje našu savjest to nam je Sveto pismo potrebnije. Ono smanjuje jaz koji postoji između Boga i nas grešnika. Nepoznavanje Svetoga pisma može se pokazati pogubnim za naše spasenje jer u propast vode i moralni grijesi i oni umski poput hereza i šizmi. Zato je prevažno da djeca često slušaju navještaj Riječi Božje u crkvi te da sama steknu naviku da čitaju i proučavaju Bibliju. Crkva je najbolja životna škola za odgoj djece koja postoji.

Njoj treba nadodati i odgoj koji im pružamo kod kuće, osobito kada je riječ o posve maloj djeci. Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi. Jer i sami se roditelji u prvom redu hrane Riječju Božjom, euharistijom i spoznajom volje Božje koju primaju u Crkvi, a onda tu istu hranu dijele sa svojom djecom.

Roditelji su prvi savjetnici svoje djece kada se ona nađu pred životnim odlukama. Osobito onim važnim odlukama

poput odabira škole, zanimanja, prijatelja, momka ili djevojke. Takve odluke je najbolje donositi u molitvi i čistoći srca, imajući kao krajnji cilj svih svojih želja i nastojanja Boga samoga. Ako nam je srce ispunjeno raznoraznim drukčijim željama, tada nećemo moći jasno razabrati i odabrati onaj pravi put koji najbrže vodi u život vječni. No ako nam je krajnji cilj Bog, sigurno nećemo donositi životne odluke poput onih kojima je cilj bogatstvo. Tko teži za Božjom slavom i moći, neće ujedno težiti za vlastitom slavom i moći. Ako nam čista savjest predstavlja veću vrijednost od popularnosti, zabave i užitaka, onda ćemo se znati oduprijeti napastima i grijesima. Onaj kome je spoznaja nebeske zbilje važnija od poznavanja ovosvjetskih stvari, svoje vrijeme i pažnju će prvenstveno posvetiti upoznavanju i motrenju Boga.

Roditelji i odgojitelji su prije svega uzori moralnoga života. U odgoju su djela puno učinkovitija od riječi. I zato, ako se ranije nismo potrudili da steknemo određene kreposti, učinimo to sada, radi svoje djece, kako bismo im svojim dobrim primjerima pružili najbolji odgoj. Najučinkovitiji odgoj je kada djeca imaju pred sobom uzore

SJAJ ISTINE

Nade i strepnje vjerskoga buđenja Prava snaga Crkve, koja sad posebno dolazi do izražaja, jesu „obični” vjernici, posebno obiteljski ljudi koji svjedoče vjernu supružničku ljubav i otvorenost životu blagoslovljenu brojnim potomstvom

Ž

iveći u svijetu, vjernici i nesvjesno znaju usvojiti njegova mjerila pa tako nadnaravno sagledavaju isključivo na naravan način.

To onda vodi u malodušnost i oblikuje jedan duboko gubitnički stav. Bog u svojoj svemogućnosti sve okreće na dobro onima koji ga ljube (Rim 8,28), a na nama je da otkrivamo to Božje djelovanje i s njime surađujemo.

Pravočinjenje Svima nam je dosta jadikovanja i kritiziranja koji opravdavaju lijenost, kukavičluk i predaju. To je salonsko kršćanstvo koje s riječi nikad ne prelazi na djela i širi jalovost. Pitanje stoga nije tko smo mi po imenu i prezimenu, školovanju ili poslu, nego što sam učinio i još bolje što činim za Krista. Pravočinjenje (ortopraksa) jednako je važno kao i pravovjerje (ortodoksija) jer je „vjera bez djela mrtva” (Jak 2,26). Jasno, cilj je jedinstvo života gdje se spaja i nadopunjuje jedno i drugo. Imamo i preveć katoličkih intelektualaca koji se nikad ne izlažu za Krista u strahu za svoje položaje, ili otuđeni od života narcisoidno sve podređuju vlastitom samopromaknuću i pametovanju. Upitno je jesu li takvi ikoga pridobili za kršćanstvo, a neupitno 46

svibanj 2022.

PIŠE: DON JOSIP MUŽIĆ

je da su mnoge odbili. Nažalost, neki čak veličaju svoju jalovost pa se tako biskup Erwin Kräutler javno pohvalio kako nije krstio ni jednoga obraćenika za vrijeme svoga dugogodišnjega misijskog djelovanja u Amazoniji.1 Prava snaga Crkve, koja sad posebno dolazi do izražaja, jesu „obični” vjernici, posebno obiteljski ljudi koji svjedoče vjernu supružničku ljubav i otvorenost životu blagoslovljenu brojnim potomstvom te se posvećuju u savjesnom i predanom obavljanju svojih staleških dužnosti. U vladajućoj kulturi smrti opću svijest budi brzorastući pokret za život nerođenih u raznim izričajima, poglavito kroz molitvenu inicijativu „40 dana za život” koja je premrežila naše glavne gradove.

Ozbiljan sakramentalni život omogućava da se unatoč svim protivštinama, pa i onda kada to ljudski gledano izgleda nemoguće, ostane Božji i napreduje u milosti. Na tom planu su prilično zakazali muškarci koji kao da su bogoslužja prepustili ženama koje posljedično sve više preuzimaju inicijativu što daje preostalim muškarcima izgovor da i oni ne dolaze u crkvu. Pobožnost i kreposti nužni su za utjelovljenje vjere u život, ali ako se u ime duhovnosti događa

otuđenje od stvarnosti i prešutno odbacivanje svoga križa, onda to nije više kršćanstvo. To je jednostavno u funkciji duhovne kastracije kako to nalazimo na nekim popularnim katoličkim portalima gdje je posve odsutan proročki govor i čije je djelovanje svodivo na devizu što manje se ikome zamjeriti i pri tome što više zaraditi. Liturgiju jedni banaliziraju zbog svoje slabe vjere i prikrivene nevjere, kao takozvani naprednjaci, a drugi je krivotvore u ime neke svoje karizme koja ne mari za pravovjerje. Zajednički ishod je rušenje nadnaravnoga u Crkvi. Bez obzira na dobre nakane i neke dobre plodove to se nikako ne može opravdati. Alternativa nastaje iz „baze” jer u velikom broju vjernici pohađaju zornice u došašću, a raste i broj onih koji idu na svete mise preko tjedna. Euharistija tako ponovno vraća svoje središnje mjesto u vremenu. Brojne župe su uvele tjedno klanjanje pred Presvetim, a u mnogim našim gradovima zaživjelo je trajno euharistijsko klanjanje što pokazuje porast vjere u stvarnu nazočnost Isusovu pod prilikama kruha i vina. Sve više se uočava, posebno kod mladih, otkrivanje ljepote liturgije i zauzimanje za njezinu izvornost, pa tako i preko staroga latinskog obreda.

U dvorani samostana sestara klarisa u Brestovskom 20. travnja održana je promocija knjige „Događaji – moja sjećanja na njih”, fra Gabrijela Tomića, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Nakladnik knjige je župa sv. Ante Padovanskog Žitače/Podhum, rodna župa autora, prenosi FIA. Urednik knjige je fra Nikica Vujica, ekonom Provincije Bosne Srebrene, predgovor potpisuje s. M. Hijacinta Batinić, časna majka samostana sv. Klare na Brestovskom, a pogovor mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski.

Predstavljanju knjige nazočili su brojni fratri, časne sestre, župljani župe Brestovsko, predstavnici općinskih i federalnih vlasti te fra Gabrijelova rodbina i prijatelji.

O knjizi su govorili mons. dr. Pero Sudar, s. M. Hijacinta Batinić i sestra klarisa M. Sara Bošnjak, a naposljetku i sam fra Gabrijel. Zahvalio se svima onima koji su posebno zaslužni za izdavanje knjige, ali i brojnim prijateljima

koji su mu godinama sugerirali da zapiše svoja sjećanja.

Nakon službenoga dijela promocije, nastavljeno je zajedničko druženje.

Održan Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije U srijedu, 20. travnja, u Sarajevu je održan 26. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića. Uz nadbiskupa metropolita vrhbosanskog u miru Vinka kard. Puljića, sudjelovalo je više od 140 dijecezanskih i redovničkih svećenika koji žive i djeluju na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije.

Godišnji susret svećenika je prethodne dvije godine izostao zbog pandemije koronavirusa, javlja KTA BK BiH. Sabor je započeo euharistijskim slavljem koje je u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda predvodio nadbiskup Vukšić, nakon čega je uslijedio radni dio susreta u dvorani

Svećeničkoga doma Vrhbosanske nadbiskupije na temu „Zaštita maloljetnika kao pastoralna potreba”. Moderatorica je bila prof. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, voditeljica nadbiskupijskog Centra za savjetovanje i profesorica na KBF-u u Zagrebu. Predavanja su, svaki sa svoga stručnog stajališta, održali predsjednik Instituta za antropologiju pri Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu isusovac dr. Hans Zöllner, psiholog i profesor s istoga Instituta vlč.

Daniel Portillo Trevizo, profesor kanonskog prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i sudski vikar Vrhbosanske nadbiskupije fra Šimo Ivelj, te prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut.

svjetlorijeci.ba

49

VIJESTI

Predstavljena knjiga fra Gabrijela Tomića

KRALJEVINA JUGOSLAVIJA

Represija i blokiranje konkordata Usporedno s ideološkom koncepcijom unitarizacije režim je provodio teror nad političkim protivnicima. To je bio glavni zadatak policijskih snaga i državnih institucija koje su se sve više popunjavale iz redova srpskoga naroda

K

raljeva diktatura s vremenom uopće nije popuštala, a policijska brutalnost koja ju je pratila bila je najočigledniji pokazatelj represivnosti beogradskoga režima. Godine 1932. brutalno su ugušene studentske demonstracije, a vlast nije prezala ni od ubojstava. U Zagrebu je tako ubijen ugledni član HSP-a dr. Milan Šufflay, a Mile Budak, kasniji ministar prosvjete NDH, jedva je izvukao živu glavu. To je izazvalo ujedinjeni protest svih hrvatskih političara različitih opcija protiv beogradskoga centralizma i unitarizma. Čak su i neki režimu odani ljudi u beogradskoj skupštini govorili da se ne smije nijekati postojanje „hrvatskog pitanja” i da ne treba poput nojeva zabijati glavu u pijesak. Seljačko-demokratska koalicija je u studenom 1932. održala sastanak s predstavnicima drugih političkih stranaka u Hrvatskoj te su izdali rezoluciju pod nazivom „Punktacije Seljačko-demokratske koalicije” ili „Zagrebačke punktacije” u kojima su u šest točaka oštro osudili kraljevski apsolutizam i srbijansku hegemoniju koja je djelovala destruktivno po čitavu državu i društvo, te je zatraženo uređenje državne zajednice bez prevlasti jednoga ili više njihovih dijelova nad ostalima.

50

svibanj 2022.

PIŠE: FRA PETAR JELEČ

Ova je rezolucija potaknula i niz drugih reakcija i osuda beogradskoga centralizma i unitarizma pokazujući da je krug nezadovoljnika vrlo širok, pa čak i u redovima srbijanske opozicije. Sve veće nezadovoljstvo je osim terora nad političkim protivnicima izazivala i veli-

Kraljeva diktatura s vremenom uopće nije popuštala, a policijska brutalnost koja ju je pratila bila je najočigledniji pokazatelj represivnosti beogradskoga režima ka prevaga srpskih kadrova u državnim institucijama. Usporedno s ideološkom koncepcijom unitarizacije režim je provodio teror nad političkim protivnicima.

To je bio glavni zadatak policijskih snaga

i državnih institucija koje su se sve više popunjavale iz redova srpskoga naroda.

Tako npr. 1932. iako su Srbi s Crnogorcima činili oko 39 % stanovništva, bili su zastupljeni u Ministarstvu vanjskih poslova s 83 %, u Ministarstvu pravde s 85 %, u Ministarstvu građevine s 88 %, u Ministarstvu unutarnjih poslova s 89 %, u Ministarstvu socijalne politike i narodnoga zdravlja s 90 %, u Narodnoj banci s 94 %, u Ministarstvu prosvjete s 96 %.

Pokazalo se da je negiranje nacionalnih posebnosti jugoslavenskih naroda i nametanje integralnoga jugoslavenstva (zapravo velikosrpstva) promašen pothvat koji nije imao uporišta u stvarnosti, no kralj Aleksandar nije bio spreman priznati poraz, te je i dalje išao tom linijom sve do svoje smrti u Marseillesu.

Pogoršanje situacije Naime, ustaše su 1934. zajedno s makedonskim nacionalistima organiziranima u VMRO, uspjeli organizirati i izvršiti atentat u Marseillesu i ubiti jugoslavenskoga kralja Aleksandra Karađorđevića i francuskoga ministra vanjskih poslova Jean-Louisa Barthoua. Taj je atentat izazvao dodatno

52

svibanj 2022.

REPORTAŽA

ŽUPA SV. JOSIPA, ZAVIDOVIĆI

120 GODINA ZAŠTITE SVETOG JOSIPA PIŠE: LEONARD VALENTA

U GRADU DRVETA, KAKO DRUGAČIJE NAZIVAJU ZAVIDOVIĆE, GDJE SE OD NJEGOVA NASTANKA RADILO S DRVETOM, PA I CIJELI ŽIVOT TAMOŠNJIH LJUDI BIO ORIJENTIRAN NA PILANU, ŽUPA JE STAVLJENA POD NEBESKI ZAGOVOR SVETOGA JOSIPA. SLAVNI JE DRVODJELJA STAVLJEN ZA UZOR RADNICIMA I OBITELJIMA, UPRAVO U RADINSTVU, VJERI I OBITELJSTVU

K

ada su ondašnje velike sile s konca 19. stoljeća u Berlinu iscrtavale novu mapu Europe, razmišljale su i djelovale globalno, kako se to danas korektnim političkim rječnikom kaže.

Ruke moćnika povlačile su crte i granice, i uokvirivale u svojim tadašnjim imperijalističkim težnjama oblasti, gradove, sela i narode, i to onako kako bi najbolje zatomili svoju glad za vlašću, utjecajem i dominacijom. Tako je i danas! Veliki odlučuju o malima. Sudbina čovjeka, zajednice i naroda često se kroji tamo gdje razumna krojača nema, gdje se jedva jednom mjeri, a siječe onako, odoka i od želje. Takva krojenja su i tada kao i sada imala nesagledive posljedice, ponekad dobre, a ponekad manje dobre. Zna to najbolje i ovaj komad zemlje što se Bosnom zove. Čini se da otkako rijeka, po kojoj i zemlja dobi ime, dubi svoje klance i doline, i povijest tih klanaca i dola ispreda varovitu, burnu ali i tešku pripovijetku. Pa ipak, nijedna vlast koja je prošla ovim krajevima nije tako duboko zasjekla u

društveno biće ove zemlje kao što je to učinila Austro-Ugarska za svoje kratke uprave u Bosni i Hercegovini. To nisu bile samo promjene u društvu i gospodarstvu već uopće u cjelokupnom mentalnom sklopu razmišljanja i poimanja u svim segmentima čovjekova života.

Taj civilizacijski iskorak naprijed učinio je razotkrivenim nova obzorja koja su nagovještavala sve one socijalne i ekonomske determinante na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće. Čovjek je i dalje ostajao tu.

I opstajao! U svojim selima i gradovima, ali i nekim novim naseljima, koja su nikla na nepreglednim prostranstvima ove zemlje, onim istim klancima i dolovima, spremnim za neku novu priču.

Gospodarsko središte Zavidovići su jedan od takvih gradova koji su rječiti primjer posljedica globalnoga društvenog, napose političkoga i gospodarskoga, djelovanja. Ali isto tako, obrnuto proporcionalnim slijedom, svjedoče o reakciji na velika djelovanja. Poput butterfly effecta

(leptirova učinka) gospodarski potencijal ovoga mikroprostora izazvao je tornado napretka ne samo toga kraja nego i globalne ekonomije tadašnjeg Austro-Ugarskoga Carstva. Zavidovići su upravo i osnovani dolaskom austrougarske vlasti na ove prostore. Mjesto se spominje i znatno ranije. Nekada malo selo Vidovići (prema najprihvaćenijoj verziji nastanka imena grada), u (za) koje se često išlo (za Vidoviće – Zavidovići), po uspostavljanju austrougarske vlasti uskoro počinje biti važan segment u privrednoj angažiranosti Monarhije u Bosni. Strane tvrtke otvaraju svoje pilane za sječu, obradu i transport kvalitetnoga bosanskog drveta. Najamni radnici iz cijele Monarhije, od Bukovine do Slavonije, dolaze u Zavidoviće gdje osnivaju i svoju radničku koloniju. Zavidovići doskora postaju važno gospodarsko središte u Bosni, dakako u interesu Carevine. Kao takav, grad je ubrzo dobio i važne infrastrukturne i komunikacijske objekte. Tako se jedno zabačeno i neznatno selo postupno razvija u urbanu sredinu. Strani se svjetlorijeci.ba

53

Proslava blagdana sv. Marka Evanđelista okupila je u nedjelju, 24. travnja, u istoimenoj župi i samostanu sv. Marka Evanđelista na Plehanu 400-njak vjernika. Svečano blagdansko slavlje predvodio je fra Franjo Dalibor Stjepanović, župnik Župe Srca Marijina u Foči. Uz domaćeg župnika i gvardijana fra Antu Tomasa suslavili su fra Ivan Ćurić te okolni svećenici Ivan Tolj, Mato Mikičić i Mladen Kalfić, a posluživao je trajni đakon Banjolučke biskupije Marijan Krajinović. Slavlje je pjevanjem uveličao zbor sv. Male Terezije iz župe Rođenja BDM iz Kutjeva predvođen prof. Pilom Miškićem.

Vjersko-kulturna manifestacija Dani sv. Marka Evanđelista započeli su u petak, 22. travnja, večernjim misnim slavljem koje je predvodio gvardijan fra Anto Tomas. Poslije toga predstavljena je knjiga „Josip Dobroslav Božić – Izabrana djela”, koju je na 409 stranica pripremio Marko Matolić. Prvoga dana fra Anto je kratko predstavio život i djelo sv. Marka, dok je drugoga dana govorio o Evanđelju koje je sv. Marko zapisao i ostavio u baštinu. U subotu je poslije mise fra Anto otvorio prodajnu

izložbu na kojoj je predstavljeno 18 umjetničkih slika nastalih na likovnoj koloniji na Plehanu i u Donjoj Tramošnici.

Prikupljena sredstva od prodaje namijenjena su izgradnji Franjevačkog samostana na Plehanu.

Na sam blagdan sv. Marka Evanđelista u ponedjeljak, 25. travnja, u 10:30 sati bio je blagoslov polja za sela Bunar i Kovačevci, a u 11 sati koncelebirana misa na Plehanu, prenosi KTA BK BiH.

Obljetnica zločina nad Hrvatima u Trusini U Trusini kod Konjica 16. travnja obilježena je 29. obljetnica zločina Armije RBiH u kojemu je ubijeno 15 civila i 7 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), dok ih je četvero ranjeno, među kojima je bilo dvoje djece. Ovogodišnje obilježavanje bilo je simbolično i bez mise zbog Vazmenog trodnevlja, prenosi portal nedjelja.ba.

Kod spomen obilježja vijence su položili rodbina i prijatelji ubijenih, izaslanstvo HNS-a, predstavnici Centra za mir Sarajevo-Beograd i Oružane snage BiH. Opijelo je predmolio župnik u vjerničkoj zajednici Podhum-Žitače fra Ivica Karatović, uz sudjelovanje gvardijana u Konjicu fra Ferde Bobana i župnika vjerničkim zajednicama Obri, Kostajnica i Solakova kula don Marina Marića. svjetlorijeci.ba

57

VIJESTI

Dani sv. Marka Evanđelista na Plehanu

PUTOPIS

Malo mjesto a veliko svetište PIŠE: FRA ŠIMUN OREČ

U

krajina u kojoj, nažalost, bjesni rat zemlja je u istočnoj Evropi koja graniči s Rusijom na sjeveroistoku, Bjelorusijom na sjeveru, Poljskom, Slovačkom i Mađarskom na zapadu, Rumunjskom i Moldavijom na jugozapadu te Crnim i Azovskim morem na jugu. Glavni grad je Kijev.

Ukrajina je po veličini druga država u Europi (603 700 km2).

Broj stanovnika je 45 665 281 (2011.).

Prvo javljanje imena Ukrajina bilo je 1187. godine. Etimološki riječ potječe iz staroslavenske riječi kraj/krajina što znači granični predjel ili vojna krajina. Svjesni Ukrajinci tumače tu riječ kao samostalnu kneževinu. Što se vjerske pripadnosti tiče, 75 % Ukrajinaca su pravoslavne vjere, 5,5 milijuna priznaje se grkokatolicima, 2 milijuna su muslimanske vjeroispovijesti, 1,1 milijun su rimokatolici, a 5,3 % su ateisti, odnosno pripadnici drugih religija.

Ovdje ćemo se osvrnuti na jedno malo mjesto (s oko 300 stanovnika), ali veliko marijansko svetište Zarvanicu, koje se nalazi u Ternopilskoj oblasti u zapadnoj Ukrajini. Svoju slavu i izvan granica Ukrajine duguje ikoni Majke Božje Marije.

Oko milijun hodočasnika svake godine posjeti tu čudotvornu sliku. Svetištem upravlja Ukrajinska grkokatolička Crkva, a poslužuju ga redovnici studiti. Povijest mjesta i ikone seže u 13. stoljeće. Postoji jedna legenda koja kaže kako se 1240. jedan redovnik u bijegu pred Mongolima okrijepio na jednom 58

svibanj 2022.

izvoru. Tijekom tog boravka pomolio se Majci Božjoj Mariji i zaspao. Marija mu se ukazala u snu. Kad se probudio, našao je ikonu na svom počivalištu. Obećao je da će na tom mjestu sagraditi kapelicu i u njoj čuvati ikonu. Vjerojatno je ikona postojala i prije, pa su je nakon najezde Mongola sklonili u mjesto Zarvanicu. Postoji i teorija, koja nije baš utemeljena, da su ikonu tamo donijeli Srbi koji su nakon kosovske bitke izbjegli u Ukrajinu.

U svakom slučaju, prvi zapisi o gradnji crkve potječu iz 1458. godine. U godinama 1662. – 1688. Zarvanicu su opljačkali i djelomično spalili Turci. Ikona je međutim spašena i čuvana u novosagrađenoj crkvi. Godine 1740. u crkvi u Zarvanici čuvala se još jedna ikona s likom raspetoga Isusa koju je te godine posvetio metropolit Atanazije Šepticki.

Prva kamena crkva sagrađena je 1754. godine i posvećena je Presvetom Trojstvu. U njoj je kamenim križem označeno mjesto prethodne drvene crkve. Papa Pio IX. Proglasio je Zarvanicu svetištem godine 1867. Tijekom Prvog svjetskog rata 1916. godine selo je stradalo. Obnova je završena 1922. Uz mnoge druge hodočasnike u Zarvanicu su dolazili i poglavari Ukrajinske grkokatoličke Crkve, među njima najpoznatiji su bili nadbiskupi Andrey Sheptytsky i Josyf Slipyj.

Ponovno uništenje dogodilo se tijekom razdoblja sovjetske okupacije u Drugom svjetskom ratu i poslije njega. Izgrađeni

KNJIŽEVNOST BOSANSKIH FRANJEVACA

Kotar Livno fra Lovre Karaule Među fra Lovrinim govorima posebno se izdvaja Govor na provincijskom kapitulu u kojem se, između ostaloga, apelira i na to da se braća izbornici prilikom izborā na provincijskim kapitulima što je moguće više klone biranja prema rodbinskim vezama, zavičajnosti, prijateljstvima ili privatnoj koristi

F

ra Lovro Karaula rođen je 1800. godine u Žiroviću kod Livna, a preminuo 1875. godine također u Žiroviću. Osnove pismenosti dobio je od svoga župnika u Ljubunčiću fra Ante Kalema, koji ga je kao nadarena i marljiva učenika poslao na daljnje školovanje u fojnički samostan. U franjevački red stupio je 1816. godine u Fojnici, a onda studij filozofije i teologije završio u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen u Docu kod Travnika 1825. godine. Nakon toga službovao je kratko kao kapelan u Ivanjskoj, a zatim, također kao kapelan, dvije godine u svojoj rodnoj župi Ljubunčiću. Bio je i u službi tajnika biskupa fra Augustina Miletića sve do njegove smrti 1831. godine, a i nakon toga vodio je poslove biskupskoga ureda sve do imenovanja novoga biskupa 1832. godine. Godine 1832. preuzeo je dužnost župnika u Vidošima, gdje je podigao novu župnu kuću. Kao vidoški župnik isposlovao je kupnju zemljišta na Gorici kod Livna za budući samostan i crkvu. Od 1840. do 1842. bio je gvardijan u Fojnici te ujedno i profesor u samostanskom učilištu. Njegovom zaslugom otvorena je i pučka škola u Fojnici.

Aktivno je sudjelovao i u događajima 62

svibanj 2022.

PIŠE: IVO PRANJKOVIĆ

vezanim za tzv. Barišićevu aferu, i to, dakako, na strani Provincije. Godine 1843. putovao je s fra Martinom Nedićem u Carigrad kako bi Provinciji isposlovao neke dokumente vezane za spomenutu aferu. Vrijeme provedeno u Carigradu iskoristio je za učenje jezika (turskoga, francuskog i talijanskoga).

Kasnije je obavljao i druge visoke službe u Bosni Srebrenoj, i to službu kustosa od 1851. do 1854. godine te vizitatora 1856. godine. Godine 1854. postavljen je za župnika u Čukliću te odatle nadzirao odnosno poticao gradnju crkava na Gorici i u Vidošima. Zaslužan je također za podizanje osnovne škole u Livnu.

Kratko je bio i gvardijan na Gorici, a onda sve do smrti župnik u Ljubunčiću.

Predvodio je i delegaciju livanjskih franjevaca na primanju kod cara Franje Josipa u Sinju prigodom njegova posjeta Dalmaciji. Nakon toga je napisao i Spomenicu u kojoj se žali na teške prilike katolika pod osmanlijskom vlašću i poslao je caru u Beč. To je izazvalo veliki zazor kod turskih vlasti i, po svoj prilici, bilo povodom njegovoj nasilnoj smrti u 75. godini života. Naime u srpnju 1875. godine ubojice (dvojica domaćih muslimana) dočekali su ga u zasjedi i ubili.

Fra Lovro Karaula aktivno se bavio i pisanjem, ali je za njegova života malo toga objavljeno. Većina njegovih tekstova (životopisa, govora, predstavki, pisama i sl.) publicirana je postumno, a u novije vrijeme skupljena, vrlo lijepo priređena i objavljena 2000. godine, prigodom 200. obljetnice fra Lovrina rođenja, u knjizi Pro populo. Život i djelo fra Lovre Karaule u izdanju Svjetla riječi iz Sarajeva.

Među fra Lovrinim govorima posebno se izdvaja Govor na provincijskom kapitulu u kojem se, između ostaloga, apelira i na to da se braća izbornici prilikom izborā na provincijskim kapitulima što je moguće više klone biranja prema rodbinskim vezama, zavičajnosti, prijateljstvima ili privatnoj koristi. Prenosim ovdje jedan ulomak iz toga govora u kojemu je riječ posebno o tome. Taj govor sačuvan je u rukopisu na latinskom jeziku. U spomenutom zborniku Pro populo donosi se u prijevodu fra Ignacija Gavrana.

Govor na provincijskom kapitulu Oprostite mi, molim vas, ako natjeran grižnjom savjesti reknem ovdje i štogod

JEZERA BIH

DABARSKO JEZERO Ovo jezero tipični je fenomen krša, a inače to cijelo područje pripada zoni krša u kojoj dominiraju jurski vapnenci. Dijelovi geološke podloge jezera prekriveni su kvartarnim naslagama koje su nastale njihovim djelovanjem te su nepropusne za vodu u tim dijelovima TEKST I FOTO: DALIBOR BALLIAN

D

abarsko jezero jedno je od najljepših povremenih ili sezonskih jezera u našoj zemlji. Nastaje u kasnu jesen, zimu ili rano proljeće kada se na okolnim planinskim vrhovima (Trusina, Hrgud, Kubaš i Crno Osoje) tope snjegovi i padaju jake kiše. Jezero nastaje na najnižoj koti ovoga velikog kraškog polja, a najviša kota jezera je 470 m nad morem.

Površina polja je oko 29,8 km², dok mu je dužina oko 21 kilometar, a na najširem dijelu je oko 2,2 kilometra, te plavi u dužinu od 5 do 5,5 km kada nastaje periodično jezero. Jezero je orijentirano pravcem sjeverozapad – jugoistok.

Jezero napajaju i dvije rječice – Opačica i Vrijeka, s tim da izvor Vrijeke obično bude poplavljen i nalazi se nekoliko metara ispod razine vode, dok Opačica dolazi iz uzdignutoga dijela polja koje drenira. U polju postoje ponori, ali su ograničeni količinom vode koju mogu primiti te se kod velikih količina voda 64

svibanj 2022.

zaustavlja i plavi polje. Tijekom kasne jeseni, zime i proljeća plavno područje ili jezero obuhvaća oko 12 km² tj. skoro polovicu ukupne površine polja. Najpoznatiji ponor kroz koji otječe voda je Ponikva. Pored rijeka jezero vodom snabdijevaju i izvori Lješnica, Sušica i Pribit koji su na sjevernoj strani polja.

Voda u jezeru je čista jer nema industrijskih zagađivača te se u svakom dijelu jezera može vidjeti travnato dno za jatima gaovica. Kada se pak jezero promatra iz daljine, ono mijenja svoju boju od zelenkaste za oblačnoga vremena do plave kada je vedro, pa se u čistim vodama jezera ogleda plavo nebo.

Ovo jezero tipični je fenomen krša, a inače to cijelo područje pripada zoni krša u kojoj dominiraju jurski vapnenci. Dijelovi geološke podloge jezera prekriveni su kvartarnim naslagama koje su nastale njihovim djelovanjem te su nepropusne za vodu u tim dijelovima.

Tla u polju su aluvijalna, uz tokove, a i cijeloj zoni jezera jer se talože suspendirane čestice u zoni jezera. U plavljenom dijelu imamo i pseudoglejna teška tla.

Klima u kojoj se nalazi jezero je submediteranska s jako hladnim i snježnim zimama te jako toplim ljetima kada se temperatura popne i preko 40 °C. Kada su u pitanju padaline, snijeg zna biti vi-

U samom Dabarskom polju nalazi se jedna nekropola stećaka smještena na malom humku koji dominira južnim dijelom polja. Ta nekropola podignuta je na mjestu do kojega se podiže voda jezera te predstavlja svojevrsni graničnik između plavljenoga i neplavljenoga dijela polja.

KRATKI RAZGOVOR

ZDRAVKA MARIĆ

PROBLEMATIKA PRISILNOGA DJEČJEG RADA

RAZGOVARAO: DANIJEL STANIĆ

Z

dravka Marić rodom je iz Mostara.

Ravnateljica je Centra za socijalni rad Grada Mostara od 2015. godine. U Centru je zaposlena od 1994. godine, a po zvanju je diplomirana pravnica. ◆ U cijelom svijetu postoji problem dječjega rada, ili bolje reći izrabljivanja. O čemu se tu zapravo radi?

Dječjim radom se djeci uskraćuje djetinjstvo, dakle uskraćuje im se njihov potencijal i njihovo dostojanstvo. Dječji rad je štetan za njihov psihički i fizički razvoj, društveno i moralno opasan.

Miješa se u njihovo školovanje tako što im je uskraćena mogućnost da pohađaju školu ili se od njih zahtijeva da kombinirano pohađaju školu i da rade, što je rjeđi slučaj. Najgori oblik dječjega rada uključuje djecu odvojenu od svojih obitelji i djecu izloženu ozbiljnim opasnostima i bolestima. Čest je slučaj da u industrijskim zemljama i zemljama u razvoju djevojčice i dječaci počinju obavljati opasne poslove u svojoj ranoj životnoj dobi i time svakodnevno bivaju izložena raznim fizičkim, psihičkim pa i seksualnim zlostavljanjima. ◆ Tijekom povijesti nije bilo neobično vidjeti djecu koja rade za dnevnicu, 66

svibanj 2022.

pa čak i u Sjedinjenim Američkim Državama. To je bilo sasvim normalno, zar ne?

Jest. Tijekom povijesti su se mnogi znanstvenici i stručnjaci, svaki sa svog aspekta, bavili djecom koja rade za dnevnicu. Čak se i u inozemnoj i domaćoj kinematografiji mogu pronaći filmovi na temu dječjega rada u njegovim različitim oblicima. Ponekad su ti filmovi prikazivali djecu kao junake, a

ponekad kao mučenike. U njima djeca rade vrlo teške fizičke poslove u rudnicima ili na ulici. Ovakvih poslova i ovakvoga rada ima i danas u pojedinim zemljama. Mnoštvo pisanih činjenica i fotografija svjedoči o ovome. I na našim prostorima, ne tako davno, djeca su morala raditi da prehrane svoje obitelji i sebe. Naprimjer radili su u poljima, dakle čuvanje stoke, te su radili u kući. Ovakav rad se nije sankcionirao i to je bio više način za preživljavanje i obrazovanje sebe i svoje obitelji. ◆ U čemu se krije glavni problem dječjega rada? Što djeca zapravo imaju – ili nemaju – od svega toga?

Foto: bljesak.info

Mogu li se određeni oblici rada nazvati dječjim radom ovisi o dječjoj dobi, vrsti posla, satima obavljenoga rada, uvjetima pod kojima se on obavlja, kao i njegovim ciljevima. Ne treba se svaki rad djece tretirati kao izrabljivanje, ako se uzme u obzir sudjelovanje djece ili adolescenata u radu koji ne utječe na njihovo psihičko ili fizičko zdravlje. Razne vrste aktivnosti djece mogu doprinijeti njegovu razvoju, njegovoj dobrobiti – njih i njihovih obitelji. Dakle, pružaju im razne vještine, pomažu im da se pripreme za produktivne članove društvene

zajednice. Oni pružaju pomoć svojoj obitelji. Taj njihov rad ne ometa njihovo školovanje i taj rad smatra se društveno pozitivnim. Ovdje mislim, prije svega, na aktivnosti kao što su pomaganje roditeljima u kući, pomaganje obiteljskom poslu, zarada za džeparac tijekom školskoga ljetnog raspusta, praznika i slično.

Opasnim radom djeca gube svoje djetinjstvo. To šteti njihovu školovanju, zdravlju i moralu. Opasnim radom djeca bivaju svakodnevno izložena raznim opasnostima, kriminalu, pa i raznim bolestima.

Prema Kaznenom zakonu određeno je da se prisilni rad, prisilno prosjačenje, ropstvo i njemu sličan odnos smatraju trgovinom ljudima

Pa smatram da je u Bosni i Hercegovini prosjačenje djece jedan od najraširenijih oblika radne eksploatacije djece.

Ono je u uskoj vezi sa zlostavljanjem i zanemarivanjem djece koja su izložena svakodnevnom ugrožavanju života i zdravlja. Djeca u prosjačenju su u stalnom riziku da postanu žrtve trgovine ljudima. Problematikom zaštite djece u Bosni i Hercegovini bavi se dosta vladinih i nevladinih organizacija. Među najvažnijima je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, zatim Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Vijeće mladih Bosne i Hercegovine, Institucija ombudsmena, UNICEF Bosne i Hercegovine i organizacija Save the Children.

Svi oni prate stanje dječjih prava u Bosni i Hercegovini pokretanjem raznih inicijativa, donošenjem odgovarajućih propisa i programa po ovom pitanju.

Problematika izrabljivanja djece i prisilan dječji rad po odredbama Kaznenoga zakona Federacije Bosne i Hercegovine i odredbama Obiteljskoga zakona Federacije Bosne i Hercegovine, smatraju se zloupotrebom i zanemarivanjem djece.

Prema odredbama Obiteljskoga zakona, koji je u Centru najviše u primjeni, određeno je da su roditelji dužni skrbiti o životu i zdravlju djeteta, da su dužni čuvati ga, štititi ga od svih oblika povrede, ekonomske eksploatacije, seksualne zloupotrebe, a da je Centar kao organ skrbništva dužan po službenoj dužnosti poduzimati potrebne mjere i radnje radi zaštite prava i najboljih interesa djeteta.

Prema Kaznenom zakonu određeno je da se prisilni rad, prisilno prosjačenje, ropstvo i njemu sličan odnos smatraju trgovinom ljudima. Za ovo djelo je, ukoliko se dokaže krivnja, određena kazna zatvora. Također je istim ovim Kaznenim zakonom određeno da roditelj, posvojitelj, odnosno skrbnik, koji zlostavlja dijete, prisili ga na rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga iz koristoljublja navodi na neko štetno djelo, čini kazneno djelo zloupotrebe i zlostavljanja djeteta.

◆ Što u službenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine stoji o izrabljivanju djece u vidu dječjega rada?

Tko je u konačnici odgovoran u slučaju da se dijete pronađe na ulici kako prosi ili da bude npr. primorano raditi u polju?

◆ Na koji način obični građanin može reagirati kada, primjerice, na ulici vidi majku s djetetom u naručju koja prosi, ili samo dijete koje traži neku milostinju? Je li dovoljno nazvati policiju i prijaviti problem? Hoće li se nešto time riješiti?

◆ Kako Bosna i Hercegovina stoji s problematikom izrabljivanja djece?

Postoje li neki službeni podaci koji o tomu govore?

Građanin će u oba ova slučaja obavijestiti najbližu policijsku upravu koja će kad je u pitanju dijete koje samo prosi na ulici isto to dijete identificirati, obavijestiti i predati mjerodavnom organu skrbništva, tj. centru koji će dijete prihvatiti i privremeno ga smjestiti u prihvatnu stanicu, a dalje će poduzimati mjere i radnje iz svoje mjerodavnosti.

Protiv majke s djetetom, koja se zatekne na ulici u prošnji, zaposlenici policijske uprave će poduzimati odgovarajuće radnje radi narušavanja javnoga reda i mira, sukladno Zakonu o prekršajima. ◆ Kako bi se mogao riješiti problem dječjega rada, konkretno kod nas?

Postoji li neko rješenje cjelokupne situacije?

Rješenje za ovo pitanje je teško naći.

I puno razvijenije zemlje s bolje koncipiranim i jačim sustavom i uz primjenu različitih suvremenih metoda susreću se s ovim problemom. Izuzeti dijete iz obitelji, odnosno oduzeti roditeljsku skrb roditeljima djece koja su izložena radu, krajnja je mjera socijalne zaštite. Postavlja se i pitanje koliko je ona efikasna. Smatram da je jačanje roditeljskih kapaciteta, obrazovanje i zapošljavanje, poboljšanje socijalno-ekonomskoga statusa obitelji, zatim promjena životnih navika obitelji i djece najbolji put za rješavanje ove, a i mnogih drugih problema kada su u pitanju malodobna djeca. ◆ A u svijetu, u zemljama u kojima je dječji rad svakodnevnica, ima li tu nekoga rješenja?

Valja sagledati sve uzroke koji dovode do dječjega rada. Možda je prevencija uzroka, koji zaista mogu biti vrlo mnogobrojni, zapravo rješenje za suzbijanje dječjega rada, posebno opasnoga dječjeg rada. ☐ svjetlorijeci.ba

67

Roditeljima i djeci

Majčin dan PIŠE: MARIJA TOMIĆ

M

ajčin dan je praznik u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju. Kako je došlo do nastanka Majčina dana, pročitajte i saznajte!

Kao osnivačica današnjega Majčina dana slovi Anna Marie Jarvis. Ona je u Graftonu (grad u Americi) 12. svibnja 1907. godine, u nedjelju nakon druge godišnjice smrti njezine majke, osnovala Memorial Mothers Day Meeting. S 500 bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama.

Nedugo nakon SAD-a, Dan majki postao je praznik u cijelom svijetu. Toga dana se majke i bake uglavnom darivaju cvijećem te čestitkama i malim poklonima koje su izradila njihova djeca i unuci.

Svrha Majčina dana jest probuditi uspavanu ljubav i zahvalnost prema ženama koje su nas rodile. Učiniti nas boljom djecom približavajući nas srcima naših dobrih majki. Dati majkama do znanja da ih cijenimo iako to baš ne pokazujemo često. Ako ste kod kuće, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala i recite joj da je volite.

Majčina ljubav je nova svaki dan. Bog blagoslovio naše vjerne i dobre majke.

Sada kada si saznao/saznala kako je došlo do nastanka Majčina dana, pročitaj akrostih.

Akrostih ili prvoslovka u književnosti je pjesma u kojoj početna slova stihova čitana odozgo prema dolje daju neku riječ. To je najčešće riječ koja označava temu pjesme, autora ili osobu kojoj je pjesma namijenjena.

68

svibanj 2022.

Akrostih MOJA MAJKA Moja mama je najljepši cvijet Ona me nježno grli i ljubi Ja sam sretno dijete na zemnoj kugli Ah, ona je moj cijeli svijet!

Moja mama divno priča svake noći A ja tiho mogu u san poći Jer ove noći me čuva moja majka Kad joj osmijeh vidim to je najljepša bajka Ah, najljepša je moja majka!

Zadatak za najmlađe je da napišu akrostih MOJA MAMA. Potrudi se i iznenadi svoju mamu. Uzmi list papira i napiši sljedeće:

M O J A M A M A

U izdanju Svjetla riječi

3p5oštKarMina

+

3p5oštKarMina

+

Ovoga proljeća istražujte prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine.

Upoznajte ljepotu krajolika ove zemlje, njezinih planina, rijeka, polja i visoravni.

4p0oštaKrMina +

tarina!

Samo u svibnju sve tri knjige kupite po cijeni od 100 KM + poš 033 726 200 | redakcija@svjetlorijeci.ba | www.svjetlorijeci.ba

Kruh svetog Ante Za projekte KSA N. N., Mostar 20 KM Marko Cvitanović, Sarajevo 20 KM Marina Puljić 30 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 30 KM N. N., Sarajevo 30 KM Ivica Šmigoc 50 KM N. N., Ljubuški 50 KM N. N., Mostar 100 KM Armin Haskić 150 KM Darko, Marin, Sučić 500 KM Ljiljana Nikolić, Švicarska 300 CHF Mara Ćosić, Njemačka 200 EUR Dan KSA 2022. Ž. U. Dobretići

535 KM

Za obnovu kuća na Banovini Katholik Kerkgenootscham 4.000 EUR Za pučke kuhinje Humanitarni broj BH Telecom 16 KM Ermin Kazić, Sarajevo 25 KM Marijan Jozinović 100 KM Obitelj Turkušić, Sarajevo 100 KM Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Amir Kapidžić 200 KM Općina Centar, Sarajevo 5.000 KM

70

svibanj 2022.

Kanton Sarajevo 8.663 KM Ankica Kovačević, Sarajevo 100 EUR Fondacija Arthur McCluskey, Irska 3.185 EUR Darko Dodig 400 HRK Za fond Kap dobrote Dragan Volić, Vitez Ilija Stipić Darko Dodig za Leonitu Gabrić Darko Dodig za Ljiljanu Kranjc Darko Dodig za Patrika Ivanovića Franjo Rajić, Švicarska

100 KM 100 KM 400 HRK 400 HRK 400 HRK 100 EUR

Dobročinitelji KSA, Hrvatska Draga Novokmet, Kaštel Štafilić 400 HRK Kristina Bedrica, Šibenik 50 HRK Ob. Jurišić, Sesvete 500 HRK Anamarija–Company d. o. o., Sesvete 500 HRK Grad Sveti Ivan Zelina 50 HRK Jelica Ujaković, Zagreb 2.000 HRK Maja Duilo, Split 120 HRK Štefica Sedlanić, Bednja 50 HRK Neda Maruna, Šibenik 200 HRK Anica Filipović, Vukovar 500 HRK

Krunoslav Malekinušić, Sesvete 300 HRK Block1 Technologies d. o. o., Zagreb 1.000 HRK Željko Jurković, Vir 100 HRK Rafael Romić, Zagreb 400 HRK Pile Sirovina, Zagreb-Susedgrad 300 HRK Ivica Tolić, Sesvetska Sopnica 1.000 HRK Marko Petrušić, Purmerend 260 EUR Mato Andrijević, Njemačka 50 EUR Antonija Salacan, Opuzen 150 HRK Luka Jerković, Karlovac 1.500 HRK Davor Borošak, Zagreb 200 HRK Za obnovu kuća obitelji stradalih u potresu u RH Franjevački samostan Rama-Šćit 4.000 HRK Hidroizolacija Lukić d. o. o., Sesvete 2.000 HRK Anamarija-Company d. o. o., Sesvete 205.000 HRK Josip Bogić, Klagenfurt 40 EUR Umjesto cvijeća na grob pok. Ljubice Karajica 2.920 EUR

Humanitarna akcija „Mladi protiv gladi” U Sarajevu je 25. i 26. ožujka održana osma po redu humanitarna akcija „Mladi protiv gladi”. Ove godine okupila je oko 60 mladih iz Sarajeva, koji su volontirali ispred šest Mercator, Konzum i Tropic poslovnica. Mnogi ljudi prepoznali su želju ovih mladih ljudi da nesebično pomažu drugima, te su se i sami uključili u akciju darujući hranu. Prikupljene su osnovne životne namirnice koje su kasnije dodijeljene Merhametu, Caritasu, Kruhu sv. Ante, Dobrotvoru i Društvu srpskih sestara.

Za pučku kuhinju „Kruh svetog Ante” prikupljene su sljedeće namirnice: 47 kg tjestenine, 94 kg brašna, 31 kg soli, 65 kg šećera, 27 l ulja, 61 l mlijeka, 40 kg riže, 1 kg vegete, 13 kg palente, 43 kesice pileće juhe, 850 g marmelade, 28 konzervi paštete, 26 ribljih konzervi, 14 mesnih narezaka, 70 raznih keksa i čokolada, 1,5 kg kave, 250 g sirnog namaza, 450 g hrenovki i 200 g salame.

U ime svih korisnika naših pučkih kuhinja, zahvaljujemo volonterima na izdvojenom vremenu, svim ljudima koji

su dali svoj dar, te djelatnicima i osoblju marketa za sudjelovanje u akciji i prikupljenoj hrani.

Dugogodišnja podrška Općine Centar Dana 21. travnja, u četvrtak, u prostorijama općine Centar organizirano je potpisivanje ugovora o realizaciji sredstava sa predstavnicima šest karitativnih organizacija s područja Kantona Sarajevo. U ime Općine Centar ugovore je potpisao načelnik Srđan Mandić. Prilikom potpisivanja ugovora posebno je naglašeno da je Općina Centar jedina općina u Kantonu Sarajevo koja izdvaja grantovska sredstva namijenjena isključivo javnim kuhinjama.

Načelnik Srđan Mandić istaknuo je kako je svjestan situacije u kojoj se nalaze naši građani, te da će Općina Centar u skladu sa svojim finansijskim mogućnostima nastaviti podržavati rad humanitarnih organizacija. Za Pučke kuhinje HKO „Kruh svetog Ante” ove godine je izdvojeno 5.000 KM. Predstavnici karitativnih organizacija su na kraju zahvalili načelniku Mandiću i Općini Centar na dugogodišnjoj podršci koju pruža u radu narodnih i javnih kuhinja.

svjetlorijeci.ba

71

Biljna ljekarna

Kim i crni egipatski kim PIŠE: FRA JURO MARČINKOVIĆ

L

jekovita biljka kim dvogodišnja je i uspravna, do 90 cm visoka biljka, razgranatih stabljika s perastim listovima koji su poredani u donjem dijelu biljke poput crjepova. Cvjetovi su bijeli, a vrlo rijetko su oni koji rastu u planinama crvenkaste i crvene boje. Plodovi su sitni, duguljasto jajasti i dijele se u dva mala, uska sjemena. Korijen je vretenast. Raste u velikim količinama kao divlji u sjevernoj Africi, osobito u Egiptu, Aziji i Europi.

Zbog izvanredne ljekovitosti danas se plantažno uzgaja u velikim količinama u SAD-u, sjevernoj Africi, Rusiji i Europi.

Prije više od 4000 godina su ga osobito upotrebljavali stari Egipćani. Dokazano je da je upravo crni egipatski kim najljekovitija vrsta kima. Koliko su ga cijenili Egipćani najbolje govori činjenica da su arheolozi pronašli u piramidi, u grobnici faraona Tutankamona jednu bocu ulja od crnoga kima. I stari grčki filozof Dioskorid spominje ga u 1. stoljeću kao djelotvoran lijek protiv bolesnih bubrega jer stimulira bubrege i mokraćni mjehur te tako izbacuje mokraću, kamenac i pijesak.

U ljekovite svrhe upotrebljava se samo sjeme i ulje od uzgajanoga kima.

U kimu se, među ostalim, nalaze: beta sitosterol, bjelančevine, vitamini B1, B2 i B3, folna kiselina, kalcij, željezo, bakar, cink, fosfor, alfa linoleinska kiselina, antiupalne omega-3 i omega-6 masne kiseline. Prema znanstvenim istraživanjima u sjemenkama kima ima više od 100 raznih ljekovitih tvari, a jedna od njih je eterično ulje. Posebno se naglašava 74

svibanj 2022.

njegova ljekovita tvar nigellon. Ovdje donosim desetak recepata, na koji način ćete iskoristiti veliku ljekovitost crnoga, egipatskog kima.

Kim u prehrani. Kim se preporučuje za mnoga jela, a pogotovo pri pravljenju kruha i kobasica. Kada se priprema tijesto

za kruh, doda se jedna mala žlica cijeloga ili samljevenoga sjemena crnoga kima.

Isto tako se kod pripreme mesa za kobasice na jedan kg mljevenoga mesa doda mala žlica cijeloga ili mljevenoga sjemena crnoga kima. Također, korijen kima se isto može koristiti u prehrani. Kada se bere sjeme, može se iskopati i korijen, ali ga treba dobro oprati i očistiti. Stavite ga da se kuha u jelu, dobroga je ukusa i vrlo koristan za želudac. Kod velikoga nadimanja i smetnji u želucu uzimajte s vodom ili mlijekom dvaput dnevno

poslije jela 1 malu žlicu mljevenoga kimova sjemena. Također kod oteklih žlijezda treba svakom jelu dodati 1 malu žlicu mljevenoga kima. Isto tako, osobama koje su obuzete strahom i nedostaje im hrabrosti, preporučujem svako jutro sažvakati desetak sjemenki kima. Čaj od sjemena kima. Uzmite 1 vrhom punu malu žlicu dobro istučenoga kimova sjemena, stavite u 2 dl vrele vode, promiješajte, poklopite i ostavite 10 minuta da odstoji. Nakon toga procijedite te popijete toplo i na gutljaje.

Triput dnevno pije se po jedna šalica čaja od sjemena kima za vrijeme jela.

To pojačava apetit i probavu, sprječava nadimanje, grčeve u želucu i crijevima i nervozne smetnje u želucu i crijevima.

Dojenčad i mala djeca također mogu piti ovaj čaj, uz dodatak prokuhane vode u omjeru 1:1. Čajna mješavina kima i tormentile.

U 1/2 l vrele vode stavite vrhom punu malu žlicu istučenoga sjemena kima i 1 vrhom punu malu žlicu ljekovite biljke tormentile, promiješajte, poklopite i ostavite 10 minuta poklopljeno pa procijedite. Poslije ručka popije se 1 šalica ovoga nezaslađenog čaja, toplo i na gutljaje. To je izvanredan čaj protiv nadimanja. Ako je nadimanje vrlo jako, dnevno se piju 2 do 3 šalice nezaslađenoga čaja, vrlo toploga i na gutljaje. Čajna mješavina. Uzmite 15 g dobro istučenih sjemenki kima, 15 g đumbira

Metafore i putokazi

Netko

Netko čeka da se stvari poslože pa da se onda pokrene.

A netko se pokrene da se stvari poslože.

(Tekst i foto: J. Ćuro)

76

svibanj 2022.

VIJESTI

Izabrana nova Uprava Hercegovačke franjevačke provincije U utorak, 26. travnja, na redovitome Provincijskom kapitulu Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM koji se održava u Franjevačkom samostanu u Mostaru pod predsjedanjem fra Mire Relote, generalnog vizitatora i predsjednika Kapitula, izabrana je nova provincijska Uprava – Definitorij.

Za novog provincijala izabran je fra Jozo Grbeš, dosadašnji kustos Hrvatske franjevačke kustodije u Americi i Kanadi, za vikara Provincije fra Miro Šego, a za definitore fra Mladen Vukšić, fra Danko Perutina, fra Ante Bekavac, fra Josip Vlašić i fra Slaven Brekalo, priopćeno je iz Hercegovačke franjevačke provincije.

Znameniti Hrvati na poštanskim markama Hrvatska pošta pustila je 20. travnja u optjecaj nove prigodne poštanske marke iz serije „Znameniti Hrvati”. Motivi na ovogodišnjoj seriji prigodnih maraka su fra Grgo Martić (Pjesnička djela), Petar Hektorović (Ribanje i ribarsko prigovaranje) i August Šenoa (Zlatarovo zlato). Autorica je zagrebačka dizajnerica Sabina Rešić.

Vrijednost maraka označena je slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Naklada maraka iznosi 30.000 primjeraka po motivu i izdane su u arcima od 20 maraka, stoji u priopćenju Hrvatske pošte.

Fra Grgo Martić rođen je 24. siječnja 1822. u Rastovači kraj Posušja u Hercegovini. U franjevački samostan ušao je s dvanaest godina, gimnaziju je pohađao u Kreševu i Požegi, filozofiju završio u Zagrebu, a bogoslovni studij u Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Zaređen je 1844. u Travniku. Petar Hektorović (Petre), hrvatski erudit i pjesnik, rodio se između 18. veljače i 1. srpnja 1487. na otoku Hvaru kao potomak patricijske obitelji, hvarskih „didića”. August

Šenoa rodio se 14. studenoga 1838. u Zagrebu. Studirao je u Zagrebu, Beču i Pragu. Jedan je od najzaslužnijih za dolazak Ivana pl. Zajca u Zagreb i osnutak stalne hrvatske opere.

svjetlorijeci.ba

77

NAŠI POKOJNICI Ljuba Borić

(†2022.)

Dana 4. travnja blago u Gospodinu preminula je Ljuba Borić, rođ. Međugorac, sestra pok. fra Tomislava Međugorca.

Sahrana pokojne Ljube bila je na novom groblju u župi Globarica u utorak 5. travnja u 13 sati.

Obitelji pokojnice iskrena sućut.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!

Ilija Tomić

(†2022.)

U Nizozemskoj je u subotu, 9. travnja, u 62. godini života preminuo Ilija Tomić, zvani Iko, brat fra Bone Tomića, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Pokojni Ilija je sa suprugom Draganom i sinovima Andrejem i Mihaelom do posljednjeg rata živio u Čatićima kod Kaknja, u župi Kraljeva Sutjeska.

Kao prognanici su novi dom našli u Tilburgu, u Nizozemskoj.

Tijekom godina Ilija je u Čatićima sa suprugom podigao obiteljsku kuću s namjerom da se u mirovini njih dvoje skrase u zavičaju iz kojeg su silom prilika morali otići. Nažalost, bolest je spriječila te planove.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Marija (Marijana) Krasnić

(†2019.)

Navršavaju se tri godine otkako je, nakon teške bolesti, u Gospodinu preminula Marija Krasnić, r. Raić. Dugi niz godina radila je u Pučkoj kuhinji Kruha sv. Ante na Grbavici gdje je svojim osmijehom i pozitivnošću uvijek dočekivala korisnike koji su dolazili po svoj dnevni obrok.

Njezin dragi lik zauvijek će ostati u sjećanju i srcima svih onih s kojima je surađivala donoseći radost i šireći optimizam među svima. Počivaj u miru Božjemu.

FMC Svjetlo riječi

Jozo Konjicija

(†2021.)

Jozo Konjciija bio je dugogodišnji djelatnik HKO „Kruh svetog Ante”, zaposlen na mjestu portira/domara u Franjevačkom međunarodnom studentskom domu. Stanari doma posebno su voljeli „čika Joleta”. S njim su dijelili i dobro i loše. Bio im je poput drugog roditelja.

Prije 7 godina ispratili smo Joleta u zasluženu mirovinu u kojoj, nažalost, nije mogao dugo uživati. Tužni smo zbog preranog odlaska našega prijatelja.

Dragi Jole, počivaj u miru Božjem!

Berislava Ćaleta

(†2005.)

Prošla je još jedna tužna godina bez tebe, draga naša kćeri, sestro i tetka. Uvijek si u našim mislima, srcima i molitvama.

Tvoji tugujući, obitelj Lozančić i Đikić

Boris Stančić

(†2013.)

Godine prolaze a ti ostaješ u našem sjećanju, u našim mislima i molitvama.

Neka te obasjava božanska svjetlost!

Tvoji roditelji, sestra, rodbina i prijatelji!

Kvesić Zora

Mato

(†2016.) (†2017.)

Godine ne brišu sjećanje na vas.

Počivajte u miru Božjem.

Novo

Franjevci u srednjovjekovnoj Bosni Franjevci na tlu Bosne i Hercegovine djeluju više od sedam stoljeća. Došli su koncem 13. stoljeća s misionarskom zadaćom da duhovnim i pastoralnim djelovanjem pripadnike Crkve bosanske privedu jedinstvu s Katoličkom crkvom. Najranije njihovo djelovanje vezano je za razdoblje bosanske samostalnosti do osmanskog osvajanja Bosne (1463). U vremenu bosanskog srednjovjekovlja franjevci počinju organizirano djelovati kroz Bosansku vikariju, administrativnu jedinicu Franjevačkog reda, osnovanu 1339/40. Time su osnažili svoje djelovanje što je rezultiralo i podizanjem više desetaka samostana. Štoviše, proširili su svoju djelatnost daleko izvan Bosne: na dijelove Ugarske, Dalmaciju, Bugarsku, južnu Italiju.

40 KM

O radu franjevaca u vremenu srednjovjekovlja detaljan uvid pruža knjiga Joze Džambe „Franjevci u srednjovjekovnoj Bosni”, objavljena prije tri desetljeća na njemačkom jeziku, a sada prevedena na hrvatski. Izašla je u izdanju „Kulturno-povijesnog instituta Bosne Srebrene”.

Franjevačka teologija Aleja Bosne Srebrene 111, 71000 Sarajevo T: +387 33 453 266

RA A Č I N S E J OV KNJIGA P DA VALENTE AJI! D LEONAR O R P U NOVNO O P

Kamenom satkana prošlost - Srednjovjekovni bosanski gradovi Naslov koji u sebi sadrži okamenjene svjedoke povijesti i predočava sve ono što je autor vidio, doživio, poćutio i pohranio duboko u svoje srce.

Knjiga predstavlja izvrsnu seriju tekstova o 55 srednjovjekovnih gradova. Svakom od njih autor je dao i poseban naslov obojen pjesničkim elementima.

Upoznajte zaboravljene srednjovjekovne gradove koji nisu predmet zanimanja šire javnosti, ali i one dobro poznate poput Travnika, Počitelja, Livna, Jajca, Tešnja i Bihaća.

033 726 200 | redakcija@svjetlorijeci.ba | www.svjetlorijeci.ba

U izdanju Svjetla riječi

3p5oštKarMina

+

3p5oštKarMina

+

Ovoga proljeća istražujte prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine.

Upoznajte ljepotu krajolika ove zemlje, njezinih planina, rijeka, polja i visoravni.

4p0oštaKrMina +

tarina!

Samo u svibnju sve tri knjige kupite po cijeni od 100 KM + poš 033 726 200 | redakcija@svjetlorijeci.ba | www.svjetlorijeci.ba