Hodočašće: Susret s Bogom (472/473)

vjera

• društvo • kultura

HODOČAŠĆE

Susret s Bogom Godina XL. ◆ broj 472 - 473 ◆ Sarajevo, srpanj - kolovoz 2022. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

N ATJ E Č A J

Humanitarno-karitativna organizacija „Kruh sv. Ante”, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, vrši prijem studenata u Franjevački međunarodni studentski dom GLAVNE ODREDBE Studenti i studentice koji postižu dobre rezultate pri školovanju | Ozbiljnost, kao i uzorno ponašanje tijekom školovanja | Dom je otvoren svim čestitim studentima i studenticama, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i nacionalnu opredjeljenost.

DODATNE ODREDBE Prednost imaju redoviti studenti | Volonterski rad | Socijalne prilike | Talentirani studenti slabijeg imovnog stanja | Djeca bez jednog ili oba roditelja; i dr.

NEMAJU PRAVO NATJEČAJA Studenti Univerziteta u Sarajevu s mjestom prebivališta u Županiji/Kantonu Sarajevo (osim ukoliko su studenti i studentice koji dolaze iz domova za nezbrinutu djecu) | Stanari Doma iz prethodnih godina koji su izgubili to pravo zbog kršenja Pravilnika o kućnom redu | Studenti koji obnavljaju godinu | Studenti koji su u srednjoj školi imali sniženo vladanje, ocjene: vladanje loše i vladanje dovoljno.

POTREBNI DOKUMENTI Popunjena prijavnica za prijem u Dom (obrazac prijave se nabavlja u Franjevačkom međunarodnom studentskom domu, Zagrebačka 18 ili na web stranici www.kruhsvetogante.com | Kopija osobne karte ili CIPS potvrda. | Zamolba s kratkim životopisom. | Uvjerenje od Visokoškolske ustanove o statusu upisa studenta/studentice u akademsku 2022./2023. (da je osoba redovito upisana u akademskoj 2022./2023. godini kao redovna, samofinancirajuća ili vanredna tj. da ne obnavlja godinu), sa prijepisom ocjena o svim položenim ispitima (ovjereni obrazac uvjerenja sa dotičnog Fakulteta). | Studenti koji ne mogu dobiti ovo uvjerenje do kraja Natječaja kopijom indeksa trebaju dokazati da su redoviti studenti, te da su SVI ispiti položeni, tako da upis u 2022./2023. nije upitan, dakle kopija treba sadržavati liste predmeta, kao i položene ispite (ipak studenti koji dostave Uvjerenje od Visokoškolske ustanove da je osoba redovan/na student/ica u akademskoj 2022./2023. imaju prednost). | Za studente koji upisuju prvu godinu studija potrebne su ovjerene kopije svjedodžbi od sve 4 godine i završnog (maturskog) ispita, te potvrda ili isprintana rang lista kao dokaz o upisu na fakultet. | Ovjerena kućna lista. | Potvrda o primanjima obitelji (za svakog člana s kućne liste): potvrda o visini zadnje plaće (kopija zadnjeg izreska plaće), kopija zadnjeg izreska mirovine, potvrda o neuposlenosti (od ureda za upošljavanje) ili dokaz o nekom drugom izvoru primanja (ovjerena izjava o tome čime se obitelj uzdržava – na primjer socijalne pomoći ili iz nekog drugog izvora prihoda). | Vanredni studenti dostavljaju također Potvrdu o neuposlenosti. | Potvrdu o stupnju invalidnosti izdatu od strane nadležne Komisije (osobna, za roditelja ili staratelja). | Potvrde ili preporuke od mjerodavnih osoba i institucija za one koji su obavljali volonterski rad. | Potvrda visokoškolske ustanove o studiranju brata/sestre.

ROK ZA PRIJAVU Prijave za natječaj s potpunom dokumentacijom primaju se isključivo od 15. 7. do 15. 8. 2022. godine PRIJAVE SLATI NA ADRESU Franjevački studentski dom, Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo NEPOTPUNE PRIJAVE I PRIJAVE DOSTAVLJENE NAKON 15. 8. NEĆE SE UZETI U OBZIR! Detaljnije informacije možete dobiti na telefon 033 728 866 ili e-mail adresu mladi.ksa@gmail.com | Obrazac prijave možete preuzeti s web stranice www.kruhsvetogante.com ili izravno u službi Doma. | Povjerenstvo za prijem studenata napravit će rang listu primljenih studenata, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči u Domu i na web stranici www.kruhsvetogante.com

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o.

Janko Ćuro redakcija Janko Ćuro, Monika Galić, Ivana Pekušić pretplata Emil Perković marketing Monika Galić lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš glavni urednik

Riječ čitateljima FRA JANKO ĆURO

urednik@svjetlorijeci.ba

adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 redakcija@svjetlorijeci.ba uprava@svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 HRK; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

Danas je jako lagano prepoznati glavni simptom bolesti duha: svega ima, samo nema mira, blagoslova i spokoja

devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 4. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Ilustracija

Foto na naslovnoj stranici: Dijana Muminović

Z

a ljetni dvobroj revije obično odaberemo temu koja bi nas sve mogla potaknuti da vrijeme godišnjih odmora samo ne „potrošimo” nego da ga „unovčimo”, tj. obogatimo novim spoznajama o sebi, drugome i o onom što nas okružuje. Tako smo pisali o srednjovjekovnim gradovima, kulturi čitanja, kulturnoj i vjerskoj baštini, a u ovom broju revije pronaći ćete sjajnih tekstova na temu hodočašća što će vas, nadamo se, potaknuti da se i sami zaputite na jedno od njih. Jer, vrijeme u kojem živimo ostavlja vrlo malo prostora za istinsku sabranost i temeljito (re)definiranje i evaluiranje životnih prioriteta. No, da bi hodočašće u naše užurbane živote unijelo plodove vjere, spokoja i smisla, važno je razumjeti njegovo izvorno značenje.

Hodočašće nije puko turističko putovanje ni hod na koji se zaputimo kako bismo upoznavali zanimljive ljude, predjele i događaje. To nije događaj o kojemu ćemo se pohvaliti prijateljima i kojim ćemo proširiti spektar zanimljivih statusa na društvenim mrežama, nego svečanost hoda u dubine vlastitoga duha. Ustvari, to je hod duše prema Stvoritelju i svemu onome što je sveto. Tišina i sabranost u koju uronimo na tom putu pomažu nam prepoznati i skinuti sa sebe slojeve oholosti, mržnje, kukavičluka, pretvaranja i pohlepe kojima smo se prema potrebi premazivali. Tako rasterećeni, postat ćemo svjesni samo onoga bitnog, a to je što želimo i za čim čeznemo. Ta će nas spoznaja izbaviti iz inertnosti rezigniranoga života u koji nas „svijet” svakodnevno gura nudeći nam obilato prazninu postojanja čiji su plodovi depresija, stres, pretilost, kronični umor, raznorazne ovisnosti itd. Kao što je žeđ simptom kojim tijelo poručuje da mu treba vode jer će u suprotnom dehidrirati, oboljeti i umrijeti, tako moramo uzeti još ozbiljnije simptome kojima nam duša poručuje da nešto nije u redu i da joj žurno treba „žive vode” (Usp. Iv 4,1-42). A danas je jako lagano prepoznati glavni simptom bolesti duha: svega ima, samo nema mira, blagoslova i spokoja. „Ovako govori Jahve: ‚Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim!‘” (Jr 6,16).

I zato izdvojimo koji dan i u samoći se zaputimo u jedno od mnogobrojnih hodočasničkih mjesta koja čovjeku stoljećima svjedoče Božju blizinu. Sigurno ćemo se vratiti osvježena i spokojna duha bez obzira na to kakva životna (ne)vremena prolazimo. Jer, samo je s Bogom sve moguće. svjetlorijeci.ba

3

Pisma čitatelja Proslava 50. godišnjice mature FKG Visoko generacije 1972.

Franjevačka klasična gimnazija je 24. i 25. 6. 2022. bila puna radosnih 70-godišnjih mladića koji su imali jubilej mature iz davne 1972. godine. Bio je to povijesni dan đaka starog kova koji su u toj privatnoj klasičnoj gimnaziji dobili jake osnove znanja, odgoja i krila za životne letove. Tom prigodom se okupilo jato 20 zrelih mladića, od 60 prvačića u dva razreda od kojih je maturiralo 39.

Nažalost umrlo je 10 kolega kojima smo i posvetili ovaj jubilej i molili za njih, kao i za žive da izdrže do puta u vječnost. Zato smo bili radosni i tužni jer je to prohujalo s vihorom i što se moramo rastati i letjeti do vječnosti. Sve što smo naučili može se sažeti u tri riječi: život ide dalje. Obnovili smo pričom i pjesmom stare uspomene, zgode i nezgode

kroz sjećanja i zaborave koji nam život čine sretnim i podnošljivim.

U stara vremena su to bili radosni i neradni dani kad se mirilo i praštalo, čak i dugovi. Ti povijesni jubileji su se trubom i rogom oglašavali da čuju svi bliži i dalji što se slavi. Bili smo najbrojnija generacija u povijesti 140 godina postojanja gimnazije čiji jubilej pada također ove 2022. godine. Gimnazija je osnovana u Kreševu 1882. i nakon nekoliko godina preselila u Guču Goru gdje je ostala do 1900. kad je preselila u Visoko, gdje živi i danas u većoj slobodi i modernim uvjetima. Moja generacija se upisala 1968. i maturirala 1972. godine. Bilo nas je 60 prvačića koji su doslovno skočili iz opanaka u cipele i odijelo, sa sela u grad, odnosno „u bolje po dušu i tilo” kako su stari rekli i fratre cijenili, i to im je bila najveća želja, da dijete ide tim putem nauke i fratarluka.

Djetinje smo bili radosni i otkačeni uz pjesmu i priču kod punog stola dobrote i

ljubavi fratara koji nisu iz nas nikad izišli niti nas zaboravili za razliku od mnogih koji su otišli u daleki svijet. Visoko je bilo naša duhovna mati i otac ujak koji su nas u kolijevci i gnijezdu hranili i učili za životni let dajući nam korijene i krila koja nas i danas drže da ne padnemo.

Nakon prozivke i molitve na razrednom satu smo zahvalili najprije dragom Bogu što nas je stvorio i pozvao u ovu svetu klasičnu i odgojnu ustanovu i otpjevali „Tebe Boga hvalimo”... Zatim smo zahvalili roditeljima, učiteljima, profesorima, fratrima i časnim sestrama, onima koji su nam dali život, odgoj, korijene i krila za let, kojima uspješno letimo više od 70 godina života i kojima smo došli na ovu proslavu na kojoj nije bilo 10 živih, odnosno ni 10 mrtvih koji su vjerojatno odozgor s nama bili.

Kao na kraju svake mature otpjevali smo studentsku himnu „Gaudeamus igitur, juvenes dum sumus”... Radujmo

U prvom redu stoje: Ivan Brkičić, Josip Andrić i Anto Oršolić (40 god. mature); Pero Barbić, Tomo Barbić, Slavko Harni, Ilija Bošnjak, Josip Neimarević, akademik Ivan Markešić i njegova supruga. U drugom redu stoje: fra Nikica Zlatunić, Tomo Matić, Adam Filipović, Filip Zloušić.

U trećem redu stoje: Mijo Nujić, Jozo Tomić, fra Luka Šarčević, fra Stipan Radić, fra Slavko Petrušić i fra Marko Oršolić.

4

srpanj - kolovoz 2022.

Iz sadržaja se dok smo mladi jer život je kratak i brzo prolazi... Živjela akademija, živjeli profesori... Ja dodajem: živjeli svi koji su zaslužni za naš jubilej. To su, da na kraju ponovim: dragi Bog, naši roditelji, učitelji, profesori, fratri i časne sestre koje su kuhale, prale, čistile i u vrtu radile i tako umjesto majke nas hranile. Njima smo u jedan glas otpjevali: hvala za svaku dobru riječ i djelo.

Dakle Franjevačka klasična gimnazija i samostan u kojem smo stanovali i učili je naša druga kuća gdje smo učili o bogoljublju, čovjekoljublju, rodoljublju i o životu različitosti u toleranciji, solidarnosti i dijalogu kultura i vjera kao bogatstvu a ne suprotnosti, jer smo svi djeca Božja.

Taj put ideala klasike i ljudskosti Bosne Srebrene koja neprekidno djeluje u BiH preko 700 godina nastavila je Gimnazija i danas u kriznim i modernim vremenima života od teškoća, koji je jači od svih nevolja koje se još uvijek pamte. Još jednom hvala svima i da žive vječno svi koji su odgojili i obrazovali generacije staroga kova kao što je moja ova iz davne 1972.

Jedna od tih ptica selica koja je za let spremna s Hrgićevom pjesmom „Pred odlazak” i ljudski ispunjena Ujevićevom „Svakidašnjom jadikovkom” koju pjesme svetog Franje smiruju i smisao mu daju da ne živi samo sebi nego moli i radi i drugima koristi. Bili smo i ostali generacija starog kova koju nisu pomela krizna vremena nova, nego smo kao ptica feniks uvijek uz Božju pomoć uskrisavali iz pepela i ostali franjevački nastrojeni kozmopolitski i lokalni idealistički realisti koji, kako mnogi kažu, mogu biti uzori budućim generacijama. Živjela Franjevačka klasična gimnazija Visoko koju piramide krase, i veličaju učitelje i đake naše.

Na dan jubileja mature generacije iz 1972. godine Gospodnje, 24. i 25. 6.

2022. – zbogom i doviđenja do sljedećeg jubileja ako nas godine posluže!

Tomo Barbić

Karlo Lovrić: 6 Religiozno hodočašće 26 Fra Susret s Bogom 12 O ranama i blizinama

14 Hodočašće

i pučka tradicija

18 Hod prema slobodi 22 Sloboda i stvarnost 36 Govor na gori 82 Poslušni ljiljan

52 Vis:

Kralj i kruna Jadrana

46 Borba za duše

58 Hodočašća

sluga pokornih svjetlorijeci.ba

5

TEMA BROJA

RELIGIOZNO HODOČAŠĆE

Između duhovnih, turističkih ili komercijalnih tendencija Iako je Bog posvuda nazočan i možemo mu se klanjati u duhu i istini na svakome mjestu, rado hodočastimo na mjesta od osobite Božje prisutnosti, gdje Boga želimo susresti na poseban način PIŠE: MARIJO ŽUNIĆ

P

o svojoj naravi čovjek je hodočasnik. U neprestanu je hodu, uvijek je na putu. Želi upoznavati nove ljude i krajeve, obići nepoznate predjele, doći onako kamo nije došao, vidjeti što nije vidio.

Iskustvo putnika proživio je i izabrani narod Božji, a i Krist Gospodin najizvrsniji je hodočasnik: došao je od Oca, prošao zemljom čineći dobro i otvorio nam put k Ocu, kamo je otišao „da nam pripravi stanove” (Iv 14,2).

I kršćanin je hodočasnik na putu prema Bogu. Ne samo kao pojedinac nego i kao zajednica vjernika. Prema definiciji II. Vatikanskog sabora, Crkva 6

srpanj - kolovoz 2022.

je „narod Božji na putu” i hodočasti prema vječnoj domovini.

Iako je Bog posvuda nazočan i možemo mu se klanjati u duhu i istini na svakome mjestu, rado hodočastimo na mjesta od osobite Božje prisutnosti, gdje Boga želimo susresti na poseban način, ali se hodočašće često poduzima i s inicijativama pokajanja i želje za oslobađanjem od grijeha na putu ka svetosti.

Hodočašće u Svetom pismu Hodočašćenje je veoma učestao oblik pučke pobožnosti. Često se obavljaju kao pokornička ili zavjetna. Danas

hodočašća, posebice ona marijanska, pripadaju pučkoj pobožnosti kao i njezin bitan izričaj. Stoga se u cijelom svijetu može opaziti oživljavanje, jačanje i rast hodočašća, posebno marijanskih.

Riječ hodočašće je složenica od imenice hodam i glagola častiti, što u prijevodu označava iskazivanje časti i hvalu Bogu svojim hodom i onim što hod sa sobom nosi do svetog mjesta.

U latinskom peregrinari znači otići daleko od svog‘ zavičaja, stoga je hodočasnik zapravo peregrinus. Tako su nazivali stranca, tuđinca i beskućnika, doslovno onoga koji hoda po poljima, tj. izvan grada, i njih prelazi, ali i onoga što

prelazi granice te mora pitati za pravi put u kraju u kojem se našao.

Iz duhovne potrebe vjernik traži Boga, k njemu ide, želi se susresti s Njim, da bi ga ujedno častio, hvalio i slavio i samim time klanjao.

Hodočašće je jedan od najstarijih oblika pučke pobožnosti, izvanreligijski bogoštovni čin, točnije pobožno pohođenje ili putovanje vjernika u neko svetište, u kojem će ostvariti susret s Bogom po vjeri. Ono se iskazuje za pokoru, radi stjecanja oprosta ili molitve za duhovna ili materijalna dobra, na zavjet, zahvalu za uslišenu ali i primljenu milost. Naime, još kod starih Grka, Rimljana, pa čak i Germana arheolozi i povjesničari pronalaze dokaze o putovanjima ka udaljenim hramovima i svetinjama, no značajne opise pronalazimo i u Svetom pismu.

Stari zavjet Hodočašća su u povijesti naroda Božjeg prisutna u svim svetim mjestima, posebice vezana za židovsku povijest.

Na Božji poziv, prvi u povijesti spasenja, na put kreće Abraham (Post 12,15), kao Bogu poslušan hodočasnik. On nam je veoma znatan primjer Božjeg poslušnog hodočasnika koji pohodi k Bogu, te kamo ga Bog poziva. Nakon njega, hodočašćenje se nastavlja kamo je i on hodočastio, u Šekem (Post 12,6), Betel (Post 12,8), Hebron odnosno Mamre (Post 13,18), Beer Šebu (Post 21,33)… Budući da su ta mjesta hodočastili Abraham, Izak, Jakov te njegovi sinovi, ona su postala sveta mjesta za sav židovski narod.

Uz to možemo spomenuti i odlazak u Egipat koji se smatra važnim putovanjem u povijesti naroda, a nastup Mojsija na povijesnoj pozornici Izraela odaje i njegovu uključenost u život pastira, što osobito pokazuje zgoda Gorućeg grma (usp. Izl 3,1).

Narod doživljava Božji poziv da krene na put kako bi mu iskazao što-

vanje u pustinji (usp. Izl 5,3). Samim time, izlazak iz egipatskog sužanjstva zapravo predstavlja jedno od najvažnijih hodočasničkih putovanja naroda prema novoj budućnosti u obećanoj zemlji. Njegova je poruka prvotno i bitno teološke naravi, ali se u nekom smislu proširuje i na opće civilizacijske i kulturalne okvire osobito u pogledu oslobađanja iz ropstva, tj. iz nečovječjih uvjeta življenja u slobodu.

Značenje hodočašća pritom je bitno određeno, te pretočeno u kulturalne oblike slavljenja i zahvaljivanja, što je osobito vidljivo u tzv. hodočasničkim psalmima (Ps 120-134). I ta činjenica još jednom ukazuje na značenje starozavjetnoga hodočašća kao jedne od ključnih okosnica identiteta naroda kao i izričaja njegove vjere.

Hodočasnička slavlja u hebrejskoj liturgiji na poseban način naznačuju dubinu značenja hodočašća. Zapravo proces historizacije ovih slavlja, koja od agrikulturalnih slavlja bivaju vezana za točno određene trenutke povijesti Izraela, bitno uključuju i hodočasničku dimenziju, do te mjere da ih nazivaju slavlja – hodočašća, što posebno vrijedi za Pashu.

Izrael je od samih početnih vremena poznavao žrtve. Prinosio ih je u vjeri, praćen spoznajom da je nemoćan, da je Bog svemoćan, da se mora na taj način svidjeti Bogu. Poznavao je zavjete, obećanja, sporazume. Stoga se inicijativa hodočašćenja nastavlja i u Novom zavjetu.

Novi zavjet U Novome zavjetu možemo spomenuti pri samome početku hodočašćenje mudraca s Istoka, te pastira koji dolaze pokloniti se novorođenom Isusu (usp.

Mt 2,1-12; Lk 2,8-20). To je već, prema duhovnoj i pastoralnoj razini, uzor traženja Boga i poklonstva njemu kao cilja i smisla hodočasničkog putovanja.

Zatim, važno je spomenuti i kako Isus hodočasti u hram kada mu je bilo

12 godina (Lk 2,41-43). Svojim propovjedničkim djelovanjem Isus poziva narod upravo na prihvaćanje Božjeg puta kroz život, što posebno svjedoče njegovi pohodi Jeruzalemu, prema kojemu je usmjereno cijelo njegovo ovozemaljsko životno putovanje.

Kroz svoje javno djelovanje sebe predstavlja kao model puta ali i sam put; štoviše jedini put preko kojeg se dolazi Ocu (usp. Iv 14,5).

On izuzetno poštuje hram i tradiciju svog naroda, što prikazuje već kao dječak dok u hramu razgovara s učiteljima Zakona (usp. Lk 2,46-47).

Mnogi drugi elementi Isusovog javnog djelovanja pokazuju da je upravo hram u Jeruzalemu bitno odredište njegova putovanja. On cijelo vrijeme svoga poslanja, o različitim blagdanima, putuje s učenicima u Jeruzalem.

Posebno veliku ulogu imala su ta hodočašća te odigrala za vrijeme njegova javnog djelovanja. To su bile prilike kad je Isus mogao svoj nauk iznositi pred mnoštvom hodočasnika koji su bili prisutni. Vijest o Mesijinu dolasku na taj se način lakše i brže širila te dopirala i do najzabitijih mjesta Palestine, ali i preko njezinih granica.

Možemo spomenuti isto tako hodočašćenje apostola, kao i preobraćenog Pavla, koji broji iza sebe tri svoja putovanja, na koja danas vjernici rado hodočašće i polaze – putevima sv. Pavla.

Crkva je nastavila praksu hodočašća, i to veoma rano. Hodočastilo se najprije na Isusov grob i Rim, na grobove apostola Petra i Pavla te drugih mučenika iz prvih kršćanskih vremena. U četvrtom stoljeću vjernici počinju putovati prema mjestima u Svetoj zemlji, odnosno mjestima vezanim za život Isusa Krista.

Suvremena hodočasnička mjesta Među najznačajnijim i najvažnijim hodočasničkim mjestima u svijetu su Rim, Jeruzalem, Fatima, Lourdes, Santiago svjetlorijeci.ba

7

Svećeničko ređenje u Sarajevu U srijedu, 29. lipnja, na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić za svećenike je zaredio devetoricu đakona, prenosi portal nedjelja.ba.

Budući da je istoga dana nadbiskup vrhbosanski mons.

Tomo Vukšić bio u Rimu gdje je primio palij iz ruku pape Franje, na svečanom misnom slavlju u sarajevskoj prvostolnici koncelebrirali su: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić te više od 80 svećenika među kojima su bili i poglavari i profesori Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (VBS), Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) i Franjevačke teologije (FT).

Pozdravivši nazočne kard. Vinko je istaknuo kako je „danas godišnjica ređenja mnogim svećenicima”. „Čestitam im svima.

Ako su ustrajali, dan je zahvale, a ako su posrnuli prilika je da obnove svoju ljubav”, rekao je nadbiskup Vinko, a potom prenio pozdrave i iskrene čestitke koje je mons. Tomo poslao iz Rima.

Poslije čitanja i naviještena evanđelja rektor VBS-a preč.

Zdenko Spajić predstavio je kandidate za Vrhbosansku nadbiskupiju, kandidate za Nadbiskupsko misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater predstavio je vlč. Michele Capasso, a za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu meštar bogoslova na FT-u fra Danijel Nikolić. Nakon njihova odziva i uz jamstvo poglavara, župnih zajednica iz kojih dolaze te mišljenja odgovornih o njihovoj prikladnosti za primanje svetoga reda, nadbiskup ih je izabrao za red prezbitera.

Uslijedila je kardinalova propovijed u kojoj je najprije napomenuo kako „živimo u vremenu kada Katolička Crkva smeta u javnom, političkom i gospodarskom životu” te zato postoji „mnogo napada i progona”. Potom se obratio ređenicima i, u želji da ih ohrabri, rekao kako i oni danas poput Petra ispovijedaju svoju vjeru u Isusa. „Tu leži vaša snaga i vaš izvor ustrajnosti. Isus Krist je na više načina ostao među nama, najprije u euharistiji. On je tu živ. Ne govorim to zato da vas prepadnem nego upozorim. Sačuvajte vjernički osjećaj prema euharistiji! Sačuvajte osjećaj prema svetome pa ćete se i posvećivati”, rekao je kard. Vinko. „On ima u nas povjerenja, On s nama računa, On nam je dao vlast da kruh i vino pretvaramo u tijelo i krv Njegovo te nam je dao vlast za odrješivanje grijeha”, naglasio je te kao zareditelj izrazio nadu da bi htio imati utjehu „kako nije ovo izrekao u prazno, nego u mladenačka srca”.

Uslijedio je obred ređenja, a potom su novozaređeni svećenici prvi put koncelebrirali s nadbiskupom i subraćom svećenicima.

Foto: Ivan Popović / Katolički tjednik

Za Vrhbosansku nadbiskupiju zaređeni su: vlč. Josip Marković, vlč. Josip Papak; za Nadbiskupsko misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater vlč. Dino Mustafi i vlč.

Paulo H. Coelho; a za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu: fra Ivan Stanić, fra Marko Cvitković, fra Mijo Ljubos, fra Mislav Jozić i fra Zvonimir Batista.

Na kraju su mladomisnici podijelili svoj mladomisnički blagoslov nazočnima, a kardinal im je dao dozvole Ordinarijata za ispovijedanje koje važe godinu dana do jurisdikcijskih ispita te svjedočanstvo kao podsjetnik na ređenje, nakon čega je uslijedilo zajedničko fotografiranje.

Na euharistiji je bilo nazočno mnoštvo bogoslova, redovnica, kao i rodbina te župnici i vjernici župa iz kojih ređenici dolaze. Svojom je pjesmom svečani događaj uljepšao združeni zbor bogoslova VBS-a i FT-a Fra Nenad Dujić.

svjetlorijeci.ba

11

Fotovijest

Svečano proslavljen sv. Ivan Krstitelj u Podmilačju U jednom od najstarijih i najvećih hodočasničkih te zavjetničkih mjesta u BiH – Podmilačju, 24. lipnja je svečano proslavljen patron župe i svetišta Sv. Ivana Krstitelja, prenosi portal nedjelja.ba.

Već u ranim jutarnjim satima hodočasnici su imali priliku za ispovijed, a mise su slavljene u 6:30, 7:00 i u 8:30 sati. Središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike predvodio je fra Zdravko Dadić, novoizabrani provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U koncelebraciji je, uz podmilačkog župnika i čuvara svetišta fra Filipa Karadžu, bilo još 20-ak svećenika, dok su u asistenciji kod oltara bili franjevački đakoni i bogoslovi.

Misnom slavlju nazočio je iznimno veliki broj vjernika, među kojima su bile i brojne redovnice, bogoslovi, predstavnici državnih i civilnih vlasti kao i predstavnici drugih vjerskih zajednica. Okupljene je najprije pozdravio župnik fra Filip, a uvodeći u misno slavlje fra Zdravko je kazao kako je najljepši mogući pozdrav upravo „da Gospodin bude s nama – ljubav njegova i da nas prati Duh Sveti”. U prigodnoj homiliji, fra Zdravko se osvrnuo na Ivanovu poniznost u naviještanju Isusa: „Ja mu nisam dostojan odriješiti niti remenja na obući”. „Zašto je to tako kod Ivana? – Zato što Ivan ima prostora za molitvu, a u toj molitvi mu govori Bog. Sve više danas možemo susresti ljude koji nemaju vremena za molitvu. Neki kažu da imaju drugačiji način na koji izražavaju svoju povezanost s Bogom. Nema katolika, braćo i sestre, koji barem pola sata ne odvoji za molitvu u danu za susret s Bogom. Onda takav čovjek može i mora čuti što mu to Bog govori (…) Čovjek doista ne treba biti velik – velik treba biti ako će oprostiti drugome; ako će uvijek iznova davati mogućnost drugome; ako će blago primiti drugoga – pa ako treba i ukoriti ga; u konačnici ako će biti milosrdan”, poručio je, između ostalog, fra Zdravko.

Pri kraju svete mise, koju je skladnim pjevanjem animirao zbor pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića, župnik fra Filip pročitao je župne obavijesti te uputio riječi zahvale. Tome se pridružio i provincijal fra Zdravko, pohvalivši najprije bogoslove koji su neiscrpno radili na pripremi proslave patrona, pa rekao: „Tu su i naši đakoni koji će za nekoliko dana reći svetu misu (…) Sve nas je manje (…)

Ovo je trenutak u kojemu želim vama – dragi očevi i majke – staviti na srce da odgojite još neko dijete koje će moći svoj život ostvariti kao svećenik, redovnik, pa i franjevac. Negdje je to važno za život naše zajednice, ovdje u Bosni i Hercegovini, za Crkvu, za naš hrvatski narod”.

Svetište Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju danas slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u BiH. Mnogi vjernici mole za zagovor moćnom zaštitniku sv. Ivanu, i pri tome dolaze u Podmilačje i pješice i bosonogi. Određeni broj njih proputuje desetine kilometara – preko cesta i planina – kako bi došli u svetište, a drugačije nije Foto: Ivan Popović / Katolički tjednik bilo ni ove godine. svjetlorijeci.ba

13

UZ TEMU BROJA

Hodočašće i pučka tradicija Svojom stvarnošću čovjek je putnik, tražitelj, hodočasnik u težnji za vječnim životom. Život na zemlji ne može ispuniti sve naše težnje niti nas učiniti posve sretnima i zato putujemo, tragamo, hodočastimo PIŠE: ANA PAPIĆ

Č

ovjek je uvijek tijekom povijesti hodočastio kako bi još bolje doživio Boga, molio za ozdravljenje, zavjetovao se, učvrstio vjeru. U teškim povijesnim vremenima za Bosnu i Hercegovinu, posebno u vrijeme osmanske okupacije, katolički puk je često bio na meti progonstava i mučenja pa je i uobičajeni odlazak na misu predstavljao jednu vrstu hodočašća jer se narod često morao potajno sastajati na skrovitim mjestima gdje je sa svojim svećenicima slavio svetu misu. O služenju svetih misa na takvim mjestima svjedoče imena lokaliteta poput Misni dolac, Pratarski dolac, Biskupski dolac itd. Svećenici su pri tom koristili prijenosne oltare. U počecima kršćanstva oltari (žrtvenici) bili su prijenosni i uglavnom drveni, a s vremenom su postali fiksni.

Pučka bh. tradicija pripovijeda o brojnim mjestima kojima narod hodočasti, a uz njih su vezane brojne narodne priče i likovi.

U Gospinu svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika BDM. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici, muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bugarske i dr.

Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. godine dao nekom Ciganinu 14

srpanj - kolovoz 2022.

Kotomanu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. On je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru, bilo je kasno. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti, ali je čudesno spašena Gospina slika. O tome Benić piše: „Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli – s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno, divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje, odatle preletjelo prema zapadu. Ovo priznaju čak i sami Turci.” Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. Međutim kada je Kotoman ležao u strašnim mukama na samrti ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše.

Predaja kaže da je u Podmilačju bila kapela i uz kapelu se pravila crkva.

Kad bi bilo neko nevrijeme, putnici ne bi imali gdje i smjestili bi se u kapelu. S druge strane Vrbasa bila je bašča nekoga bega čija je kći bila bolesna i gledala tko sve svraća u kapelu. I ona je pomislila da je Bog ozdravi i da je kapela u njezinoj bašči, oprala bi ju i očistila i ne bi je dala prljati. Bog je dao da ona ozdravi, a jednu noć su anđeli prenijeli kapelu u

njezinu bašču. Prag je ostao u Vrbasu, a uz kapelu je napravljena crkva.

U Bukovici kod Tomislavgrada tradicionalno se nedjeljom prije Velike Gospe služi sveta misa u jednoj pećini.

Spomen je to na vrijeme osmanske okupacije ovoga kraja kada je bukovički puk tu slavio svetu misu. Zapisano je i da je biskup tu služio svetu misu i krizmao pa ovu pećinu mnogi nazivaju i katedralom.

Prve nedjelje u srpnju mnoštvo naroda posjećuje Kedžaru hodočasteći Divi Grabovčevoj, kršćanskoj mučenici. No, postoji još takvih mjesta i mučenika. U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb.

Prema predaji djevojku Katu Turci su rastrgali konjima jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan svetoga Roka (16. kolovoza) služeći svetu misu.

Ivin grob nalazi se iznad sela Ratkovina, uz šumu Plazenicu. Prema predaji je pala u obrani svojega djevičanstva. Čuva se uspomena na nju i hodočasti na grob.

O Jakića curama postoji nekoliko predaja. Neke govore kako su ih ubili Turci, a neke kako su umrle od kuge.

Kod njihovih grobova se zadnje nedjelje u srpnju okuplja veliki broj hodočasni-

STOPAMA SV. FRANJE ASIŠKOG

Porcijunkula – duhovno središte Franje Asiškog PIŠE: FRA DANIJEL NIKOLIĆ

Nakon što je već ranije popravio kapelicu sv. Damjana, Franjo je u tom prvom žaru svoga obraćenja obnavljao svojim rukama i Porcijunkulu. Ona ga je na poseban način osvojila svojom jednostavnošću i siromaštvom, i jer je bila na osami i u tišini. Samo njezino ime dolazi od latinskoga portio a znači „komadičak (njive)”. Posebno je volio njezin službeni naziv: Sveta Marija Anđeoska (Gospa od Anđela). U toj crkvici godine 1208., nadahnut pročitanim evanđeoskim odlomkom o poslanju apostola, shvatio je svoju misiju i poslanje u životu. Ona je bila i prva nastamba njegove braće. Tu je u onoj noći 1211. dočekao Klaru, koja se od tada posvetila Gospodinu, a čime je začet Drugi franjevački red – klarise.

Porcijunkula je bila mjesto prvoga kapitula sve braće 1217., tzv. Kapitul na rogožinama, kada su braća zbog nedostatka mjesta noćila pod vedrim nebom na rogožinama. Porcijunkula je bila mjesto odakle je Franjo poslao braću u misije. U njoj je bilo objavljeno Prvo ili Nepotvrđeno pravilo. I na koncu, u njoj je Franjo u predvečerje 3. listopada 1226. dočekao „sestricu našu tjelesnu smrt” preporučivši crkvicu vjernoj zaštiti i skrbi svoje braće.

Ova crkvica bila je u vlasništvu benediktinaca koji su 1210. Franji i njegovoj braći dozvolili da borave u njoj. Htjeli su im je i darovati, ali Franjo je odbio prihvatiti vlasništvo nad njom. Ipak, naposljetku je dogovorio s benediktincima da će im davati neku godišnju najamninu u vrijednosti jedne košare riba. Zauzvrat su benediktinci zbog Franjine poniznosti njemu i braći kao svoj dar poklanjali posudu punu ulja.

Može se s pravom reći da je Porcijunkula kolijevka franjevaštva i da je Franjo od nje načinio sjedište svoga Reda. Ta crkvica postoji i danas, a nalazi se pod kupolom velebne bazilike građene između 1569. i 1679. po želji pape Pija V. Kasnije ju

je papa Pio X. uzdigao na čast papinske bazilike s naslovom: Majka i Glava svih crkava Franjevačkog reda. Zanimljivo je da je 1832. godine snažan potres porušio sve osim kupole, tako da je crkvica Porcijunkula bila spašena. Sadašnja bazilika je svoj konačni oblik dobila 1930. Drugi snažan potres dogodio se u rujnu 1997. koji je načinio veliku štetu bazilici i samostanu, no fratri su poslije uspjeli sve obnoviti. Oko bazilike i franjevačkoga samostana narastao je tijekom povijesti manji grad i župa. Gradić danas broji oko 2000 stanovnika i službeno se zove Santa Maria degli Angeli (Sveta Marija od Anđela), a smješten je oko četiri kilometra od Asiza u Asiškoj dolini.

Crkva Porcijunkula i oprost koji je s njom povezan nosi posebnu poruku, to je poruka opraštanja i pomirenja. To je dar besplatnoga oprosta od Boga koji u nama stvara raspoloženje za mir s njime i s braćom ljudima, ulijevajući nam tako obnovljenu nadu i životnu radost. To je poziv na trajno obraćenje od našega egoizma i poziv na usmjeravanje života prema Bogu. Porcijunkula je mjesto susreta s Bogom. U njoj je Franjo čuo Isusov poziv da oblikuje svoj život prema evanđelju pa je i poslušao tu Božju riječ.

To je zapravo duh Asiza, duh pomirenja, molitve i uzajamnoga poštovanja.

Taj duh potaknuo je papu Ivana Pavla II. da 27. listopada 1986. godine baš u bazilici svete Marije Anđeoske okupi predstavnike svih svjetskih religija na susret i molitvu za mir. Papa Benedikt XVI. organizirao je 2011. taj isti susret na istom mjestu i u istom duhu, a i papa Franjo 2016. godine na 30. obljetnicu duha Asiza. Taj duh Asiza i međureligijskoga dijaloga prisutan je u gotovo svim franjevačkim crkvama na svijetu. Upravo ovakva poruka Porcijunkule i duha Asiza trebala bi danas u ovom turbulentnom svijetu jako odjeknuti preko sinova i kćeri svetoga Franje. svjetlorijeci.ba

17

POGLED U DUŠU

Hod prema slobodi Isus je naše hodočašće k Ocu i on nam se spremno nudi kao pratnja, kao svjetlo da ne zalutamo i ne zabludimo. Njegovo milosrđe nas potiče da postanemo bolji i ulijeva u naša srca nadu PIŠE: PROF. DR. SNJEŽANA ŠUŠNJARA

H

odočastimo li mi danas ovim svijetom, (ne)svjesni što nam sve stoji na putu i kakva nas odricanja očekuju? Izlaskom iz egipatskoga sužanjstva Izraelci su krenuli na svoj hod prema slobodi, novom životu i novim izazovima. Njihov bijeg iz ropstva značio je promjenu načina dotadašnjega življenja, naviknutosti na običaje i kulturu u kojoj su stoljećima živjeli i koja im je usadila vlastita viđenja vrijednosti i života. Njihovo lutanje pustinjom predstavljalo je čišćenje, odvikavanje od stečenih navika i prihvaćanja novih vidova razmišljanja, govorenja, razumijevanja. Nije bilo lako, jer svaka ovisnost ili naviknutost traži odricanja na koja čovjek često nije spreman. Naši današnji izazovi upravo svjedoče tu borbu, svakodnevno uvjeravanje jedni drugih što je ispravno a što nije. Tražimo kako opravdati ono što smo pogrešno učinili, povrijedili drugoga, uzeli nešto što nije naše, utjecali na nečiju sudbinu ili nekim drugim činom učinili nepravdu. Prinijeti vlastitu žrtvu zbog nanesenih grijeha iziskuje kajanje i oprost. „Pravo je kajanje neizmjerna milost i velika sreća jer čovjeka čisti i oslobađa, jer mu daje novo srce, novu slobodu, novu mogućnost za ljubav”, ističe Jacques Philippe.

18

srpanj - kolovoz 2022.

Putnici prema vječnosti Cijeli naš život ovdje na zemlji mi hodom častimo, barem bismo trebali. Od rođenja, krštenjem smo predani Bogu, pratimo Isusa na njegovu putu i uprizorujemo svake godine iznova svete mudrace koji hodočaste malom djetetu da bi se poklonili i prinijeli darove. I mi skupa s njima prikazujemo plodove svoga truda i rada, hodočasteći u njegov Dom gdje nas čeka ruku raširenih i srca puna milosti. Isus je naše hodočašće k Ocu i on nam se spremno nudi kao pratnja, kao svjetlo da ne zalutamo i ne zabludimo. Njegovo milosrđe nas potiče da postanemo bolji i ulijeva u naša srca nadu. „Ne zaboravite da ste putnici na putu prema vječnosti”, podsjeća Gospa u svojoj poruci od 25. studenoga 2006. godine.

Sveti Augustin oslikava vjernike kao „hodočasnike u ovoj smrtnosti”, one koji hodočaste u ovom životu, kako bi, pročišćeni, pristigli na krajnje odredište, u krilo očevo. Ljudi hrle na mjesta svojih susreta s Marijom kako bi izmolili njezin zagovor za oprost grijeha i spas za svoje duše. „Ono što su kritički um i filozofija razorili, katolička teologija u mnogome propustila, ono na što se pastiri u Crkvi ne usuđuju, pokušava učiniti Duh Sveti

preko Marijina ukazanja i njezinih poruka svijetu. Obraćenja i oživljavanje organizma i njezinih poruka svijetu. Oživljavanje i obraćenje organizma Crkve koja je u mnogima zamrla. Maleni svijet razumije Gospin govor i prihvaća ga.

Oživljuje nadu u beznađu. Bog je uz svoj narod. Biblijska vjera i biblijska iskustva ponovno postaju nazočna i živa...”, ističe fra Tomislav Pervan.

Potraga za spokojem Putem hodočašća, osoba nastoji napuniti svoju dušu svetim i blagorodnim, mirom i ljubavlju u vremenima koja sve čine da čovjeka ispune prazninom i brigama, sumnjama i užicima koji traže svoj danak u neprospavanim noćima i stalnim traganjem za puninom života i smisla koju ne nalaze jer tragaju na pogrešnim mjestima.

Otuda i ova pošast nesretnih i neispunjenih mladih bića koja se olako predaju jeftinim izazovima influencera koji i sami strepe nad svojim bezdanom nastojeći ga ispuniti materijalnim vidovima koji ih opet ostavljaju nijeme i nezadovoljne. „Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide” (Mt 23,5). Ekrani kojima hodočaste mladi ljudi puni su ispraznosti koju oni dalje prenose u sve svoje aktivnosti slijedeći gore navedene gurue. Hodočašća pred

ŽELIM ZNATI

Smrtna kazna sa stajališta Katoličke Crkve PIŠE: FRA VELIMIR BLAŽEVIĆ

Rano kršćanstvo se protivilo smrtnoj kazni, a Katolička Crkva je tijekom povijesti u određenim okolnostima dopuštala njezinu primjenu. Danas je sve raširenije protivljenje javnoga mnijenja smrtnoj kazni kao sredstvu društvene „zakonite obrane”, što svakako ima odraz i na stajalište koje se zastupa u Crkvi.

Tradicionalno učenje Crkve ne isključuje smrtnu kaznu kada je ona jedini način za uspješnu obranu od nepravednoga napadača, s tim da, prema riječima pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI., pribjegavanje drugim sredstvima „bolje odgovara konkretnim uvjetima općeg dobra i više je u skladu s dostojanstvom ljudske osobe”.

Slična stajališta različitih papa Papa Ivan Pavao II. je u božićnoj poruci „Urbi et Orbi” 1998. godine poželio da se postigne „suglasje u svijetu s obzirom na hitne i odgovarajuće mjere … za ukidanje smrtne kazne”. A u siječnju 1999. godine, u vrijeme pastirskoga pohoda u SAD, istaknuo je: „Spoznaja koja je u porastu, da dostojanstvo ljudskog života ne smije nikada biti osporeno, pa ni onome tko počini zlo, predstavlja znak nade. Suvremeno društvo ima sredstava da sebe zaštiti bez da počiniteljima zločina oduzme posve mogućnost popravka. Obnavljam apel upućen za Božić, da se dokine smrtna kazna, koja je okrutna i nekorisna.”

Za dokidanje smrtne kazne zauzimao se i Benedikt XVI. Na općoj audijenciji srijedom, 30. studenoga 2011., 20

srpanj - kolovoz 2022.

pozdravljajući izaslanstva raznih zemalja na međunarodnom kongresu posvećenom temi „Nema pravde bez života”, ukazao je na nužnost da se poduzme sve što je moguće kako bi se postiglo ukidanje smrtne kazne. Poželio je da odluke koje će se donijeti na tom skupu „ohrabre političke i zakonodavne inicijative koje se promiču u sve većem broju zemalja s ciljem ukidanja smrtne kazne, i da se nastavi s prilagođavanjem kaznenog prava kako dostojanstvu ljudske osobe tako i učinkovitom održavanju javnog reda”.

Papa Franjo je u odnosu na Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. pošao dalje, i smrtnu kaznu smatra posve neprihvatljivom. To je tijekom svoga pontifikata isticao i ponavljao mnogo puta u različitim prigodama pri susretima sa svjetskim uglednicima i u govorima raznim skupinama slušatelja.

U govoru držanom 11. listopada 2017. sudionicima skupa, koji je u povodu 25. godišnjice proglašenja

Katekizma Katoličke Crkve organiziralo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, papa Franjo je istaknuo kako se mora snažno naglasiti da je osuda na smrtnu kaznu, na koji god način se ona izvršavala, nečovječna mjera koja ponižava dostojanstvo ljudske osobe i u sebi je protivna evanđelju, te se stoga nikome ne može oduzeti život, a time i mogućnost moralnoga i egzistencijalnoga preobraćenja.

Iz Katekizma Katoličke Crkve Stajališta Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. o ograničenoj mogućnosti pribjegavanja smrtnoj kazni, kao i stajalište pape Franje o potpunom odbacivanju smrtne kazne odražavaju se i u Katekizmu Katoličke Crkve.

O smrtnoj kazni u tom Katekizmu svojevremeno je stajalo: „Tradicionalni crkveni nauk, uz pretpostavku da se potpuno utvrdi identitet i

AKTUALNO

Sloboda i stvarnost Sloboda ne čeka u budućnosti na nas: njezino izvorno mjesto stanovanja je SADA – kao što je i budućnost već sada. To SADA slobode i budućnosti objavljuje se u našoj odgovornosti: biti slobodan sutra znači biti odgovoran sada PIŠE: DR. SC. FRA VILI RADMAN

„Dopuštajući da je knjiga, ipak, parodija, nešto poput 1984 bi se moglo stvarno dogoditi. Ovo je pravac u kojem se svijet trenutno kreće. U našem svijetu neće biti emocija osim straha, bijesa, trijumfa i samoponižavanja. Spolni će nagon biti iskorijenjen. Ukinut ćemo orgazam.

Neće biti odanosti, osim odanosti Partiji.

Ali uvijek će postojati opijenost moću.

Uvijek, u svakom trenutku, postojat će ushit zbog pobjede, osjećaj gaženja neprijatelja koji je bespomoćan. Ako želite sliku budućnosti, zamislite čizmu koja se utiskuje na ljudsko lice – zauvijek. Pouka koju treba izvući iz ove opasne noćne more je jednostavna: ne dopustiti da se to dogodi. Od vas ovisi.” Ovo su riječi koje G. Orwell izgovara u završnoj sceni BBC-jeve dokumentarne drame, posvećene njegovu životu i djelu, Orwell: A Life in Pictures (Orwell: Život u slikama) iz 2003. godine. U navedenom odlomku riječ je, kako se to obično interpretira, o Orwellovu „konačnom” upozorenju svijetu glede distopijske budućnosti koja ga (možda) očekuje.

Stručni komentatori i poznavatelji Orwellova djela i života tvrde da on sam ove riječi zapravo nije izrekao, barem ne u ovakvom sklopu i formi, te ukazuju na razliku između „stvarnoga” Orwella i Orwella „fikcije”. Što, naravno, automatski ne znači da one nisu njegove, tj.

22

srpanj - kolovoz 2022.

da se ne mogu naći izrečene, na ovaj ili onaj način, samo u drugim kontekstima njegova književnoga opusa. Riječ je o „upozorenju” koje je prilagođeno namjeri dokumentarca i kojim njegov autor, podvlačeći određenu ideju, želi ne samo dati svoju bitnu i završnu interpretaciju Orwellova djela nego i poslati upozoravajuću poruku njegovim gledateljima: Don’t let it happen: it depends on you! (Ne dopustite da se to dogodi: o vama ovisi!).

Radi se o vrlo snažnim riječima koje, gradeći jedan nevidljivi prijelaz, otvaraju portal koji od gledatelja čini aktivne sudionike ne samo Orwellova književnoga svijeta nego i njihova vlastitoga svijeta i života. Riječ je o dramatičnom upozorenju i pozivu, s tim da poziv prethodi upozorenju ističući tako važnost djelovanja gledatelja: ne dopustiti da se nešto dogodi! A upozorenje zapravo pojašnjava i opravdava ovu akciju: o vama ovisi! Prošlost se prebacuje u sadašnjost, odgovornost u krilo gledatelja: od obično pasivnoga TV-promatrača se očekuje da se aktivira te postane svjestan svoje važnosti kao agens događaja, čimbenik svoje stvarnosti. Hoće li fikcija iz stanja moguće prijeći u stanje aktualne stvarnosti pitanje je naših akcija: granica između fikcije i realnosti protočna je i fluidna, a budućnost samo druga strana sadašnjosti.

It depends on you jasno veže pitanje naše budućnosti i slobode uz pitanje naše odgovornosti za njih ukazujući na djelotvornu narav ljudskoga života i onoga što obično nazivamo „sloboda”: stvari se ne događaju tek tako, mi puštamo (ili ne puštamo), na različite načine, da se one dogode svojom reakcijom prema njima.

Drugim riječima, naše vlastito djelovanje, koje se u pasivnom obliku očituje kao reakcija, u bitnom oblikuje naš život, našu stvarnost – njezino sadašnje i buduće lice.

Sloboda ne čeka u budućnosti na nas: njezino izvorno mjesto stanovanja je SADA – kao što je i budućnost već sada. To SADA slobode i budućnosti objavljuje se u našoj odgovornosti, u našim svakodnevnim odlukama i izborima koje pravimo: biti slobodan sutra znači biti odgovoran sada.

Kontroverzni pojam slobode Ovaj poziv i uvid da naša stvarnost uvelike ovisi upravo o nama krije u sebi dublja pitanja o naravi „slobode”, odgovornosti za vlastiti život kao i moći drugih (ljudi i stvari) da ga oblikuju. Premda se velikom broju ljudi rasprava o slobodi može činiti izlišnom i sam pojam slobode po sebi razumljiv, stvarno stanje je sasvim drukčije. Montesquieu započinje svoju diskusiju slobode konstatacijom

Nova knjiga Svjetla riječi

20 KaMrina

+ pošt

Knjiga sadrži različite priloge mons. Semrena – njegova obraćanja vjernicima u različitim prigodama, od liturgijskih do kulturnih i obljetničkih – koji su nastajali u vremenu od njegova preuzimanja biskupske službe u Banjoj Luci pa do početka ove godine. Priloge u ovoj, kao i u prethodno objavljenim knjigama, autor smatra svojim dugom prema vjernicima i svom zavičaju.

Naručite odmah: Tel.: +387 33 726 200 Viber: +387 60 33 88 018 E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba

Knjižare Svjetla riječi: Vitez: +387 30 710 336 Livno: +387 34 201 111 E-mail: pretplata@svjetlorijeci.ba

knjizara.svjetlorijeci.ba

Kod nas i u svijetu

Nadležne u BiH ne brine rast cijena Prethodnoga mjeseca čitali smo informaciju da je žena nalila gorivo pa pobjegla sa benzinske crpke, a za nekoliko dana vozač u Doboju je napravio istu stvar. Cijene goriva očito su nagnale pojedince na krivična djela. A prekršaje čine i oni koji prodaju gorivo. „Tijekom svibnja u oblasti kontrole cijena naftnih derivata utvrđeno je 43,47 % nepravilnosti. Tijekom ožujka 50,38 % nepravilnosti, odnosno 34,62 % kod osnovnih životnih namirnica. Tijekom travnja 24 % nepravilnosti, a 64 % kod osnovnih životnih namirnica”, kazali su iz Federalne uprave za inspekcijske poslove. U tom periodu su benzinske crpke platile preko 200 tisuća konvertibilnih maraka zbog nepoštivanja odredbi, prenosi N1.

No, očito je dobit mnogo veća od kazni, pa je cijena goriva u proteklom periodu drastično rasla, a poskupljenja su bila nagla. Nadležne to ne brine jer država zbog većih cijena ubire i veće poreze, od kojih oni primaju basnoslovne iznose. Bez obzira na to građanima ne olakšavaju: akcize na gorivo nisu ukinute, a cijena goriva nije fiksirana i stalno raste.

Vatikan pohvalio odluku Vrhovnog suda SAD-a o pobačaju Papinska akademija za život je u petak, 24. lipnja, pohvalila odluku Vrhovnog suda SAD-a, kojom je omogućeno saveznim državama da zabrane pobačaj, poručivši da je ta presuda „izazov za cijeli svijet” po životnim pitanjima. Papinska akademija za život priopćenjem je također poručila da obrana ljudskog života ne može biti ograničena na individualna prava jer je život pitanje „šireg društvenog značaja”, prenosi Hina.

Nadbiskup Vincenzo Paglia, koji vodi Papinsku akademiju za život, rekao je da je odluka Suda „snažan poziv na razmišljanje” o tom pitanju u trenutku kada „zapadno društvo gubi strast za životom”. „Odabirom života u igri je naša odgovornost za budućnost čovječanstva”, rekao je Paglia.

Podsjećamo da je Vrhovni sud SAD-a poništio presudu u slučaju „Roe protiv Wadea” iz 1973. kojom je pobačaj legaliziran u cijelom SAD-u, što je odluka o pitanju koje izaziva jedne od najogorčenijih podjela u američkom političkom životu. Vrhovni je sud odlučio da sada pojedine savezne države mogu ograničiti ili zabraniti pobačaj.

Američki predsjednik Joe Biden, katolik, osudio je presudu, nazvavši je „tužnim danom” za Ameriku, a konzervativce suda „ekstremnima”.

24

srpanj - kolovoz 2022.

Hrvatska grca u neiskorištenom cjepivu Hrvatska je do sada naručila 12,2 milijuna doza cjepiva protiv COVID-19, a ukupno je utrošeno nešto više od pet milijuna doza, doznaje se u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) u kojemu kažu kako je rezervirano još sedam milijuna doza za isporuku do kraja iduće godine, prenosi Hina.

Hrvatska nije jedina zemlja koja se suočava s problemom neiskorištenog cjepiva. Diljem svijeta cjepivo se uništava dok se istodobno svaki mjesec u svijetu proizvede oko milijardu doza cjepiva protiv koronavirusa.

Prema podacima HZJZ-a, do sada je utrošeno 5,2 milijuna, donirano dva milijuna, a na skladištima se čuva 1,3 milijuna doza. Sve skupa riječ je o oko 8,8 milijuna doza, a gdje je preostalih 3,4 milijuna doza (do naručenih 12,2 milijuna doza) nije jasno iz odgovora koji su na Hinin upit poslali iz HZJZ-a. Sve se to događa se u situaciji kada je interes za cijepljenje u zemlji sve manji. Tako su se, primjerice, 12. lipnja, protiv koronavirusa u cijeloj Hrvatskoj cijepile svega tri osobe, prema izvještaju Nacionalnog stožera civilne zaštite.

Do sada je uništeno 354.999 doza zbog isteka roka trajanja, a koliko će Hrvatsku koštati neiskorišteno cjepivo, skladištenje i uništavanje, u HZJZ-u ne otkrivaju jer je „cijena povjerljiv podatak iz sporazuma koji je Europska komisija u ime država članica potpisala s dobavljačima”.

Po uzoru na oca Iako je Bradley Cooper u prošlosti vodio osobne borbe, njegovi roditelji su mu bili inspiracija tijekom cijeloga života. Kako je objavljeno na portalu Aleteia, objasnio je kako je ljubav koju je gajio prema ocu bila ključna u razvoju njegove vjere. „Odrastao sam kao rimokatolik... Mnogo je toga imalo veze s mojom ljubavlju prema ocu i time što sam ga svake nedjelje gledao kako na misi nosi vuneni sako. Volio sam način na koji se moli, pa bih se molio kao on. Nije postojao nijedan drugi razlog, osim što sam želio biti poput svog oca – htio sam biti kao Charlie Cooper. Na taj način, kroz ritual promatranja svoga oca, počeo sam vjerovati u Boga. Jesam li danas duhovna osoba? Da. Ne znam kako ne bih mogao biti. To je kao da me pitate: ‚Dišete li?‘”

svjetlorijeci.ba

25

Foto Đani

26

srpanj - kolovoz 2022.

RAZGOVOR

FRA KARLO LOVRIĆ

SUSRET S BOGOM

SVAKO HODOČAŠĆE U KOJEM SAM SUDJELOVAO I KOJE SAM ORGANIZIRAO, OSTAVLJALO JE NA MENE, KAO I NA ONE KOJI SU SA MNOM HODOČASTILI, POZITIVAN DOJAM. TO SE PRIMJEĆIVALO VEĆ NA NAŠIM LICIMA. POMOGLO JE RASTU MOJE VJERE, ALI I DRUGIMA DA UČVRSTE SVOJU VJERU U GOSPODINA

F

ra Karlo Lovrić rođen je 2. prosinca 1941. godine u Uzarićima gdje je pohađao pučku školu. Nižu realnu gimnaziju završio je u Širokom Brijegu. Godine 1957. započeo je klasičnu gimnaziju u Sinju, a 1959. nastavio u Dubrovniku kod isusovaca gdje je, nakon odsluženoga vojnog roka u Paraćinu, maturirao 1963. Iste godine, 12. srpnja, obukao je franjevački habit i započeo godinu kušnje – novicijata na Humcu.

Studij filozofije i teologije započeo je u Visokom, nastavio u Sarajevu i završio u Königsteinu i. T. kod Frankfurta na Majni, gdje je 29. lipnja 1968. primio svećenički red. Od kolovoza 1969. do kolovoza 1971. godine djelovao je kao duhovni pomoćnik u župi sv. Ante na Humcu/Ljubuški, a od kolovoza 1971. do kraja godine u HKM Zürich u Švicarskoj. Početkom siječnja 1972. odlazi u St. Gallen i osniva HKM St. Gallen.

Ostaje voditeljem Misije do listopada 1980., kada se vraća na naše prostore i biva župnikom na Širokom Brijegu do kolovoza 1982. Od rujna 1982. do prosinca 1988. opet je u Švicarskoj. Osniva HKM Lausanne i ostaje u Misiji do 15. prosinca 1988. Od 15. prosinca 1988. do kraja siječnja 2005. voditelj je HKM

RAZGOVARALA: MONIKA GALIĆ

Zürich. U Švicarskoj je, osim voditelja Misije, obnašao i službu nacionalnoga delegata za Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj kao i službu provincijskoga delegata. U Međugorje je stigao sredinom svibnja 2005. godine gdje kao duhovni pomoćnik djeluje sve do danas. ◆ Poštovani fra Karlo, za početak nam recite što za Vas znači riječ „hodočašće”?

Riječ „hodočašće” može se razumjeti samo u religioznom smislu. Vjernik u raznim prigodama, sam ili u zajedništvu s drugima, posjećuje neko svetište.

To čini hodom, odnosno pješice, ili koristi prometna sredstva: zrakoplov, vlak, autobus.

Jedan planinar koji je „naoružan” štapovima, lancima i kukama služi se istim prometnim sredstvima kao i hodočasnik, a na neki planinski vrh penje se „naoružan” štapovima, lancima, kukama… nije hodočasnik jer, barem izravno, ne traži susret s Bogom. Hodočasnik s krunicom u ruci, tikvom/čuturom vode, bos, pješice… traži „tabor” da bi se u hodu – u nekom svetištu, a ponajviše marijanskom – susreo sa svojim Bogom.

◆ Kakvu duhovnu vrijednost pronalazite u ovom vjerničkom činu?

Upravo ovu koju sam prethodno spomenuo: susret s Bogom. Iako On zna što je meni potrebno da budem sretan, On želi da se ja pokrenem i fizički i duhovno. Susret neće izostati. Ni sreća ni radost, ni ohrabrenje iz toga susreta. ◆ Hodočastili ste u veliki broj marijanskih svetišta, o kojima ste na kraju objavili i knjigu. Kako biste opisali povezanost Blažene Djevice Marije i vjernoga puka naših prostora?

Usudio bih se reći da hrvatski čovjek ima marijansku dušu. Voli i štuje Mariju, i kao Majku i kao zagovornicu kod Gospodina. Prepoznaje je kao takvu gdje god živio. I kada napusti svoje ognjište iz bilo kojega razloga (rat, siromaštvo, potjeran silom…) on se njoj poput djeteta utječe.

Duboko mi se usjeklo u sjećanje 5. dvodnevno hodočašće Hrvata u Švicarskoj u Einsiedeln, švicarsko nacionalno marijansko svetište, u listopadu 1971. Predvodio ga je Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup. To je bio ujedno i moj prvi susret s Gospinim svetištem svjetlorijeci.ba

27

VIJESTI

Promocija knjiga fra Mile Babića Dana 21. lipnja, u amfiteatru Franjevačke teologije u Sarajevu, održana je promocija knjiga „Diogenova sjena. Izabrani razgovori 1989 – 2019” i „Secundum loca et tempora. Ljudska egzistencija i dodirne teme”, autora prof. dr. fra Mile Babića.

Promocija je započela glazbenom izvedbom zbora bogoslova Franjevačke teologije pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića, nakon čega je uslijedilo obraćanje fra Danimira Pezera, dekana Franjevačke teologije u Sarajevu i moderatora ovog događaja.

Akademkinja Marina Katnić-Bakaršić, prof. dr. Asim Mujkić i pjesnik Mile Stojić predstavili su knjigu „Diogenova sjena. Izabrani razgovori 1989 – 2019”, a o knjizi „Secundum loca et tempora. Ljudska egzistencija i dodirne teme” govorio je fra Janko Ćuro dok je završnu riječ na promociji dao sam autor fra Mile Babić.

Nakladnik knjige „Diogenova sjena. Izabrani razgovori 1989 – 2019” je IKD „University Press – Magistrat izdanja” Sarajevo, a nakladnik knjige „Secundum loca et tempora. Ljudska egzistencija i dodirne teme” FMC Svjetlo riječi Sarajevo.

Obnova redovničkih zavjeta Dana 20. lipnja, pod konventualnom svetom misom sa molitvom Jutarnje u oratoriju Franjevačke teologije, mnogopoštovani otac fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene, u zajedništvu sa meštrom bogoslova fra Danijelom Nikolićem, gvardijanom fra Milom Babićem te ostalom braćom samostanskog bratstva svetog Pavla na Nedžarićima, predvodio je obred obnove privremenih zavjeta za desetoricu bogoslova, prenosi mrežna stranica Franjevačke teologije u Sarajevu.

Tijekom obreda zavjetovanja meštar je prozvao kandidate i nakon njihovog odgovora „Evo me!”, zajedno su pročitali tekst formule zavjetovanja pred ocem provincijalom koji je primio njihove zavjete. Kandidati koji su se zavjetovali na godinu dana su: fra Tonči Šarić, fra Matej Juričević, fra Dario Laštro, fra Tomislav Vidović, fra Marinko Filipović, fra Robert Bašić, fra Mladen Dragićević i fra Filip Jakov Šero. Kandidati za svečane (doživotne) zavjete koje bi trebali položiti na jesen, fra Hrvoje Žabić i fra Danijel Lukić, svoje su zavjete obnovili na četiri mjeseca. svjetlorijeci.ba

31

SAMOTNO MJESTO

Poziv na čitanje Priča je priča, znakovi imaju svoje znakove, knjige razgovaraju – taj mi je Ecov naputak otvorio put da pišem bez straha što će o meni tko misliti. Ionako pišemo o riječima, a ne o stvarima

M

ožda bismo ovo ljeto mogli pročitati Ime ruže Umberta Eca – prvi put, drugi, treći, četvrti ili peti… „Tada nisam znao što fra Vilim traži, a istini za volju ni danas to ne znam, a slutim da to nije znao čak ni on, jer ga je na to gonila jedino želja za istinom, i sumnja da istina nikad nije ono što mu se čini u dotičnom trenutku” – ako je lik fra Vilim, nije teško pogoditi da sam opet uzeo u ruke Ime ruže Umberta Eca. Dosad sam taj roman o zločinima u srednjovjekovnoj opatiji, u kojem se daje detaljna slika raskošne kršćanske kulture, pročitao četiri puta i znam mu sve tipfelere, ne tako malobrojne. Već ga neko vrijeme pogledavam, pa ga malo prelistam, i onda teška srca vratim na policu, poput grešnika koji se nastoji osloboditi opasne sklonosti. Zbog nečega imam potrebu vratiti se toj knjizi u svakom desetljeću. Zbog nečega drugoga, ili toga istoga, ne čitam druge njegove romane: Otok prethodnoga dana sam pročitao, ali bez oduševljenja; Baudolino me odbio već na početku, a Foucaultovo njihalo nisam mogao ni započeti zbog groznoga prijevoda.

U monaškim uvjetima Pročitao sam Ime ruže prvi put netom što je prevedeno, ranih 80-ih; tada se o 32

srpanj - kolovoz 2022.

PIŠE: BORIS BECK

tome mnogo govorilo, prijevod Morane Čale bio je hvaljen kao čudo, i ja sam tu knjigu progutao kao i mnoge druge.

Kad je 1986. snimljen film, sa Seanom Conneryjem i Cristianom Slaterom, koji uopće nije bio loš, gledao sam ga sa sviješću koliko je toga moralo biti ispušteno u ekranizaciji i pitao se ima li ona uopće smisla; ekranizacija mi se zauzvrat osvetila jer su mi se likovi i scenografija iz filma – izvrsno pogođeni, valja priznati – zauvijek urezali u predodžbe i istisnuli proizvode moje mašte iz prvoga čitanja.

Uostalom, to i jest knjiga o predodžbama u našem duhu, koje su znakovi, i znakovima znakova, koji su tekst što govori o tim predodžbama. Knjizi sam se vratio 1993., dok sam bio mobiliziran – tražio sam nešto skladno u rasulu, i sjetio se Ecove fikcije koja je baš to: potraga za skladom u rasulu; adekvatno, pročitao sam je gotovo u monaškim uvjetima, u maloj sobici doma kulture rekviriranoga za potrebe vojske, gdje nisam imao više od sklopivoga kreveta i vreće za spavanje. Novo izdanje bilo je objavljeno 2000. godine, ovaj put s autorovim pogovorom koji me zanimao jer sam u međuvremenu apsolvirao studij kroatistike: knjigu sam kupio zbog Ecovih Napomena uz „Ime ruže”, a pošto sam pročitao njih, pročitao sam i knjigu treći put, ali sada sa svim poznavanjem

književnih trikova ondje upotrijebljenih. Ecova razmatranja o naslovima (tj. o imenu knjiga) dosta su mi značila u tadašnjem poslu urednika na desku, čiji je glavni posao bio smišljanje naslova za članke političkoga tjednika. Fra Vilimu od Baskervila i njegovu učeniku Adsonu – koji su maskirani Sherlock Holmes i dr. Watson – vratio sam se ujesen 2013. kada sam bio pozvan prvi put držati predavanja na fakultetu; uhvatila me panika da neću to biti u stanju pa sam se počeo osvrtati u potrazi za nekim semiotičkim priručnikom da obnovim i učvrstim znanje. A koja je knjiga bolji semiotički priručnik od Imena ruže? I tako sam se u nju zadubio i četvrti put.

Usputno, ali bitno Tek sam tada uočio razgovor Adsona i fra Vilima u kojem mladić svojem učitelju povjerava kako se pri svakoj šetnji šumom nada da će susresti jednoroga.

Fra Vilim uzdahne na toliku prostodušnost, ali mu ništa ne odgovori jer, dobro je znao, ne može se pružiti valjan dokaz da jednorog ne postoji; ma koliko mi pretraživali šumu i pokazivali da mitskoga bića ondje nema, uzaludan je trud – u svakom se trenu može pojaviti netko baš s tim fantastičnim bićem na povodcu. Nije pozitivan dokaz ključan, kako je mislio Wittgenstein, nego

VIJESTI

KNJIŽEVNOST

Dan „Kruha sv. Ante” u Wollongongu Dana 24. lipnja održana je tradicionalna godišnja svečanost „Dan kruha sv. Ante” u Wollongongu u Australiji, u okviru koje Hrvatski katolički centar „Marija, Kraljica Hrvata” skuplja pomoć za potrebite.

U organizaciji fra Ive Tadića, voditelja Centra, prikupljena su financijska sredstva u iznosu preko 30,000 AUD za pomoć potrebitima u Ukrajini, čime je hrvatski narod i ovog puta pokazao svoju darežljivost i suosjećanje s narodom u Ukrajini.

Monografija o župi Dobretići Početkom lipnja iz tiska je izašla monografija o župi Dobretići pod nazivom Župa Dobretići u Pougarju, prenosi Vjesnik Franjevačkog samostana sv. Luke Jajce. Nakladnik monografije je župni ured sv. Ante Padovanskoga u Dobretićima, na čelu sa župnikom fra Jurom Tokalićem. Urednik monografije je fra Drago Bojić, za tehničko oblikovanje zaslužan je Branko R. Ilić, a tiskana je u tiskari Grafotisak, Grude.

Monografija Župa Dobretići u Pougarju opisuje povijest župe Dobretići i plemićke obitelji Dobreta po kojoj je župa dobila ime. Opisana je i bliža povijest pougarskog kraja i sadašnje stanje u župi te Općini Dobretići koja je osnovana 1998. godine.

Monografija je objavljena u povodu 350. obljetnice župe Dobretići, 50. godišnjice posvete župne crkve i 100. godišnjice smrti narodnog „sveca” Joze Furundžije. Ovoj 350. obljetnici župe Dobretići počast je odala i Hrvatska pošta Mostar izdavši prigodnu poštansku marku, koja se u poštanskom prometu koristi od sredine mjeseca lipnja.

34

srpanj - kolovoz 2022.

Uz veliki broj Hrvata, svečanosti su prisustvovali i gradonačelnik Wollongonga Gordon Bradbery, generalni konzuli Hrvatske Ivica Glasnović i Ukrajine Jaroslav Duma te predstavnici Veleposlanstva Ukrajine u Australiji i fra Anto Šimunović iz Canberre, koji je predvodio misno slavlje u crkvi Marije Kraljice Hrvata. U okviru svečanosti, nastupila je hrvatska folklorna grupa „Zagreb” iz Wollongonga te ukrajinski plesni ansambl „Veselka” i tamburaški sastav „Pajdaši” iz Sydneya. (Fra Ivo Tadić)

Obilježena 45. obljetnica postaja Križnog puta u Žeravcu

Povodom Dana državnosti i Dana Oružanih snaga Republike Hrvatske, 31. svibnja je u Franjevačkom samostanu u Pridvorju slavljena sveta misa koju je predvodio policijski kapelan kapelanije sv. Vlaha fra Ivan Kramar, prenosi mrežna stranica PU dubrovačkoneretvanska.

U svojoj propovijedi fra Ivan je govorio o dvjema suprotnostima koje žive u čovjeku – o čovjekovoj slobodi u odnosu prema Bogu i čovjekovoj ograničenosti u tjelesnom smislu kao i u smislu konačnosti, te o ograničenostima kojima smo svakodnevno izloženi od strane svojih bližnjih i ljudi inače.

U svetoj misi sudjelovali su načelnik Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Ivan Pavličević sa svojim najbližim suradnicima, te policijski službenici i djelatnici ove Policijske uprave.

Pred novom crkvom u Žeravcu, 22. lipnja, održana je svečanost promocije knjige žeravačkog župnika fra Mirka Filipovića napisane u povodu 45. obljetnice postaja Križnoga puta župe Žeravac.

Profesor fra Ivan Nujić, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, predstavio je fra Mirkovu knjižicu „Od križa do uskrsnuća”, a urednik knjige fra Marijan Karaula interpretirao je nekoliko izvadaka iz teksta molitve križnoga puta koji je fra Mirko napisao na osnovi slika hrvatskog akademskog slikara Slavka Šohaja. O važnosti stvaralaštva Slavka Šohaja u okviru hrvatskog slikarstva dvadesetog stoljeća publici je govorio viši kustos iz Slavonskog Broda g.

Branimir Pešut. Za kraj promocije, fra Mirko je prisutnima predstavio kratku povijest nabavke postaja križnoga puta, koje su preživjele ratna događanja i čekaju skori smještaj u novouređenoj župnoj crkvi u Žeravcu. (Fra Mirko Filipović)

VIJESTI

Sveta misa za Domovinu i stradale u Domovinskom ratu

Posveta crkve bl. Alojzija Stepinca u Orašju Predvodeći u četvrtak, 9. lipnja, svečano euharistijsko slavlje u župi bl. Alojzija Stepinca u Orašju u Bosanskoj Posavini, umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić posvetio je župnu crkvu i u oltar ugradio Stepinčeve moći.

Uz domaćeg župnika fra Bonu Kovačevića koncelebriralo je još tridesetak svećenika, a posluživao je trajni đakon Ilija Knežević te dvojica franjevačkih bogoslova. U prepunoj crkvi poseban su ukras uz 14 ministranata bili vjernici odjeveni u narodne nošnje, među kojima su bile i majke s djecom.

Kardinal Puljić je u poticajnoj homiliji vjernicima pojasnio značenje posvete oltara kao Kristova žrtvenika, te posvijestio kako tom posvetom uz oltar posvećuje i cijeli puk.

Potom je predvodio obred posvete oltara u koji je ugradio Stepinčeve moći i povelju crkve, a na kraju mise i molitvu

za Stepinčevo proglašenje svetim, koju župljani inače mole na kraju svake mise. (B. Lukačević)

svjetlorijeci.ba

35

NEPOZNATA BIBLIJA

Govor na gori Pravi prorok ne može govoriti protiv Božjih zapovijedi i protiv Isusa.

Lažne proroke prepoznat će po njihovim plodovima, bilo da je riječ o njihovim riječima ili o njihovim djelima PIŠE: FRA DARKO TEPERT

V

ažno je uočiti strukturu početka Isusova Govora na gori. On se sastoji od osam blaženstava koja imaju jednaki oblik te od devetoga koje se od njih svojim oblikom razlikuje. U prvih osam blaženstava Isus u prvom dijelu retka proglašava blaženima određenu skupinu ljudi, a u drugom dijelu retka navješćuje nagradu koju će primiti, to jest izjavljuje koji je sadržaj njihova blaženstva.

Blaženstva Prvi i osmi navještaj nagrade isti su: „Njihovo je kraljevstvo nebesko!” To je stilska figura kojom se želi uokviriti neki govor. Tako i znamo da je deveto blaženstvo nadodano. Osim toga, po tom okviru znamo i da sva blaženstva govore o kraljevstvu nebeskom kao nagradi.

Tekst je prepun podsjećanja na starozavjetne tekstove. Kad se spominju siromasi duhom, na pamet dolazi tekst iz Knjige proroka Izaije: „Na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće” (Iz 66,2). Blaženstvo je upućeno onima koji u poniznosti i malenosti žele vršiti Božju riječ.

Kad se spominju ožalošćeni, na pamet dolazi poznati tekst Knjige proroka 36

srpanj - kolovoz 2022.

Izaije koji započinje riječima: „Duh Gospodina Boga na meni je, jer me Gospodin pomaza”, a u nastavku se kaže: „…da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna” (Iz 61,1.2-3).

Blaženstvo je upućeno onima koji, dok iščekuju spasenje, trpe nevolje, onima koji još nisu iskusili punu pobjedu.

Krotki podsjećaju na cijeli Psalam 37 koji govori o pravedniku koji vidi da nepravednici često u svijetu bolje prolaze, no ondje se kaže: „Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat‘” (Ps 37,11). Blaženstvo je upućeno onima koji se pouzdaju u Boga i njegovu silu, a ne u svoju ljudsku snagu.

Gladni i žedni pravednosti podsjećaju na proroka Sefaniju koji poziva na obraćenje i kaže: „Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Gospodnjega” (Sef 2,3).

Blaženstvo je upućeno onima koji rade na svome obraćenju te tako ostvaruju pravednost u svome životu.

Milosrdni podsjećaju na redak iz Knjige Mudrih izreka: „Gospodinu pozaima tko je siromahu milostiv i on će mu platiti dobročinstvom” (Izr 19,17).

Blaženstvo je upućeno onima koji vrše djela milosrđa prema drugim ljudima

sa sviješću da to čine samome Bogu. To je velika Isusova tema u Matejevu evanđelju koju ćemo još susretati. Čisti srcem podsjećaju na Psalam 24 koji se pita tko će uzići na goru Gospodnju, pa odgovara: „Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo”, to su oni koji „traže lice Boga Jakovljeva” (Ps 24,4.6). Blaženstvo je upućeno onima koji nepodijeljena srca teže za Bogom, u kojima nema dvoličnosti.

Mirotvorci podsjećaju na cijeli niz starozavjetnih tekstova poput onoga iz proroka Zaharije, gdje Bog kaže: „Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim!

Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite lažnu kletvu. Jer sve to ja mrzim” (Zah 8,16-17). Blaženstvo je upućeno onima koji dobrohotno grade iskrene odnose s ljudima oko sebe.

Riječi progonjenih zbog pravednosti podsjećaju na riječi Knjige proroka Izaije: „Poslušajte me, vi koji poznajete pravednost, narode kojemu je moj zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda!” (Iz 51,7) Blaženstvo je upućeno onima koji trpe jer su se opredijelili za Boga.

Deveto blaženstvo proširenje je osmoga. Progonstvo nije razlog za očaj,

KNJIŽEVNOST

„Koljena za Madonu” – Makovo hodočašće prema izgubljenoj (I.) Mak Dizdar je prije i poslije sveg pjesnik ljubavi u svim njenim protegama, od fizičke do mistične

N

a početku zbirke Koljena za Madonu Mak Dizdar stavio je dva motta, prvi iz starozavjetne Pjesme nad pjesmama, drugi iz pjesme „Pa kad si sit neba”, uvrštene u spomenutu zbirku. Prvi upućuje na onaj civilizacijsko-kulturni krug kojem je Mak bio okrenut pišući taj svoj nedovoljno primijećeni i neproučeni niz ljubavnih pjesama nastao 1963., u zrelim njegovim godinama, u vrijeme kada se pjesnici najčešće okreću drukčijim temama držeći da je zazorno još istrajavati na tom polju. Za Maka Dizdara to ne vrijedi. On je prije i poslije sveg pjesnik ljubavi u svim njenim protegama, od fizičke do mistične. Za oba izvora treba tražiti u zapadno europskom i orijentalnom kulturnom krugu između kojih, kao stožerna točka njegova života i stvaralaštva, stoji mistična višekomponentna zemlja Bosna koju Mak Dizdar vidi „u položaju krajnje zemlje istoka izložene zapadu okrenute istoku.”

Tajanstvena žena Makove zbirke „Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strašna kao 38

srpanj - kolovoz 2022.

PIŠE: LUKO PALJETAK

vojska sa zastavama?”, glasi ulomak iz Pjesme nad pjesmama (VI, 9). Stavljen na početak knjige, on je putokaz za shvaćanje pojma Madona iz naslova. „Madona (tal. = ‚gospođa‘) riječ koja je iz profane kurtoazije u doba renesanse prenesena na Bogorodicu, a u umjetnosti se obično primjenjuje za

Koljeno je glavno sjedište tjelesne snage – simbol čovjekova autoriteta i njegove društvene moći.

Kleknuti pred nekim dokaz je odanosti i obožavanja slike koje prikazuju Bogorodicu s Djetetom.” Čini se, ipak, da je obrnuto. Već u srednjem vijeku Bogorodica se preobrazila u lik Trubadursko-truverske Madone. Naime: „Trubadursko služenje (servir) ljubavi imalo je za posljedicu da je izabrana Dama dobila atribute

gospodarice – odnosno točnije gospodara. Konvencionalna forma za obraćanje Dami je, naime, glasila: Midons, što doslovno znači Moj gospodar.” Prsten i poljubac znak su uspostave odnosa viteza i Dame. Taj mistični čin „pretpostavlja i obred: domnei ili donnoi, odnosno vazalstvo. Pjesnik osvaja gospu ljepotom svoje pjesme u njenu slavu.

Na koljenima (kurz. L. P.) joj zaklinje vječnu vjernost, kao što se čini i vladaru. Kao zalog ljubavi gospođa daje svom pjesniku-paladinu zlatni prsten, nalaže mu da ustane i ljubi ga u čelo.

Od sada su oni ljubavnici povezani zakonom cortezie: tajnovitost, strpljenje, odmjerenost, što je prije sinonim suzdržanja nego čednosti (…) … A osim tog muškarac će biti sluga ženi.” Dakle: „Dannoi ili domnei na provansalskom označava odnos između viteza ljubavnika i njegove Gospe, ili domine.” Taj odnos ne isključuje preljub. Naprotiv, on se smatra, veliča kao „izraz neustrašive vjernosti najvišem zakonu dannoi, tj. zakonu viteške ljubavi”. Tajanstvena žena Makove zbirke dakle jest trubadurska Madona. Njoj on u tom svom ritualno pjesničkom činu daruje / koljena. A koljeno je glavno sjedište tjelesne snage – simbol čovjekova autoriteta

Udruga đaka FKG Visoko

KNJIŽEVNOST

Susret visočkih đaka PIŠE: ZDENKO OSMAKČIĆ

P

rošle godine, nekako pred Božić, imali smo susret visočkih đaka u Münchenu kod dalmatinskih franjevaca i tada sam predložio da se slično druženje održi i u našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji u Traunreutu, u gradu na jugoistoku Bavarske. Druženje smo organizirali fra Vislav Krijan i ja uz svesrdnu pomoć subraće koji su odmah rekli: „Nećeš ti to sam, i mi smo tu.” Skoro 3 dana smo se družili, pjevali, ozbiljno pričali i Bogu se molili. Došla su moja braća i sestre sa svih strana: iz BiH, Hrvatske, Beča, Kuffsteina, Ulma, Münchena… Bilo nas je 46 duša među kojima devet svećenika, četiri trajna đakona, vjeroučitelji, intelektualaci, prijatelji raznih zanimanja, a druženje je bilo prožeto pjesmom, pričom, molitvom, smijehom i toplinom…

Fra Ivan Nujić, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i

40

srpanj - kolovoz 2022.

Jozo Džambo, povjesničar, održali su interesantno i poučno predavanje o fra Grgi Martiću. Vinko Hrkać, predsjednik Udruge iz Zagreba, izvijestio nas je o radu i aktivnostima zagrebačke Udruge, a također smo i izabrali novo predsjedništvo Udruge za njemačko govorno područje. Starim članovima predsjedništva, koji su itekako bili aktivni, kapa do poda. To su bili: Josip Andrić, Mijo Nujić i Ivan Jeleč. Za budućnost naše Udruge dali smo sebi za cilj privući mlađe generacije oba spola.

Planiramo pisati knjige, referate, izvješća, pjesme… Pjevat ćemo i svirati na slavu našeg Gospodina. Širit ćemo duh sv. Franje i duh naše gimnazije u Visokom, pošteno raditi i pomagati, i to sve na slavu Boga našeg jedinoga.

Tijekom ova tri dana najviše me se dojmila sveta misa u našoj kapelici sv.

Leopolda Bogdana Mandića koju je predslavio fra Ivan Nujić, zajedno s fra Ivicom Vidakom i trajnim đakonima Josipom Kašljevićem i Ivanom Jelečem.

Fra Ivica Vidak ovom je prilikom održao jednu mistično-teološku i sadržajnu propovijed popraćenu blagim gestama, što je ostavilo snažan dojam na svih.

Zajedno smo i zapjevali pjesmu „Ispred lica Svevišnjega”, a kip našeg zaštitnika sv. Leopolda Bogdana Mandića i njegova blago podignuta ruka kao da nas je blagoslivljala i pozdravljala… kao da nam je, uz njegov tajanstveno blagi osmijeh, želio reći: Došli vi meni, drage sestre i braćo, neka vas, drago mi vas je vidjeti. Znao sam da ćete me posjetiti.

Znao sam da ćete doći i to skoro meni na blagdan. I ja sam život u tuđini proveo pa dobro razumijem vašu sreću i radost u zajedništvu.

ZOV RIJEČI PRIREDIO: IVAN KRAMAR

Šum pšenice Iz luga vjetar dune u doba gluho i zelenu plahtu niz obronke zatalasa.

Lelujanje se začuje tako suho.

To šumi dolinama klas do klasa.

Vrijedni domaćin kroz otvoren prozor sluša šumor klasja i smije se u duši.

I sve mu se čini kao da već čuje kako se zrelo zrnje u ambare ruši.

Miris pšenice duša mi snažno diše.

I šum slušam, stojeći za ogradom od trnja.

O hvala ti, Bože, što se u klasju ovom njiše i moja skromna šačica zrnja.

Nikola Šop hrvatski je književnik i prevoditelj (Jajce, 19. kolovoza 1904. – Zagreb, 2. siječnja 1982.).

Prve pjesme objavio je u Anđelu čuvaru (1918.).

Nakon ranjavanja u Beogradu 1941. preseljava se u Zagreb, gdje počinje raditi kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU sa zadaćom da prevodi hrvatske latiniste (preveo je djela Jana Panonca, J. Šižgorića, Đ. Ferića, I. Đurđevića, K. Pucića, M. P. Katančića i dr.). Nakon studije Knjiga o Horaciju (1935.) objavljuje knjigu prepjeva Iz lirike starog Rima (1950.) s prijevodima Katula, Propercija i Tibula. Šop progovara o „prizemnoj egzistenciji” očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, običnih zbivanja i skromnih istina. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Ta ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga. Šop je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrštava u vrh hrvatske poezije. Poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor” za životno djelo 1970. godine. svjetlorijeci.ba

41

40 godina

Suvremena, prepoznatljiva, franjevačka, životna: revija Svjetlo riječi

Digitalno i tiskano izdanje revije svega je nekoliko klikova od vas:

https://knjizara.svjetlorijeci.ba/ Čitajte odmah!

Foto: Dijana Muminović

RIJEČ OBITELJIMA

Kršćanski odgoj (III.) Umjesto prema punini života koju nalazimo samo u Bogu, djeca polako postaju usmjerena prema ispraznoj slavi i raznoraznim ovisnostima.

Umjesto u slobodi djece Božje, počinju živjeti kao robovi ovosvjetskih moći i moćnika

U

našem današnjem društvu broj obrazovanih ljudi veći je nego ikada u povijesti. Nepismenost je gotovo pa iskorijenjena, broj onih s visokim obrazovanjem je u stalnom porastu, ne manjka snalažljivih i oštroumnih poslovnih ljudi. No istodobno sve osjetnijim postaje manjak čestitih ljudi.

Unosan posao i ugodan život, preplavljen materijalnim dobrima, postali su najpoželjnijim životnim ciljevima koji ujedno osiguravanju visoki socijalni status, a time i društveni utjecaj. Kršćanske vrijednosti kreposti i svetosti gotovo su pa u potpunosti zamijenjene vrijednostima bogatstva i moći. Ponekad čak ni u našim župama ne nalazimo odaha od takvoga površnog vrednovanja ljudi i društvenoga pritiska koji se pritom stvara. Lijek protiv ove zarazne bolesti društva, koja kvari duše i izokreće pravedni društveni poredak, može nam ponuditi samo Gospodin Isus Krist svojom milošću, a na njegovu djelu rasta u milosti ponajprije surađuju kršćanski roditelji i odgojitelji. Njima je povjerena sveta dužnost odgoja djece u kreposnom življenju ili duhovna kultivacija.

Prema svetom Ivanu Zlatoustom nemoralno ponašanje i društveni nered posljedica su nepravilne brige za djecu, zanemarivanja njihova duhovnoga odgoja. On piše: „Propast društva 44

srpanj - kolovoz 2022.

PIŠE: MAJA HERMAN DUVEL , MAG. PHIL.

proizlazi iz zanemarivanja djece. Mnogi traže kako da očuvaju svoj imutak, ali ne i kako da očuvaju duše onih koji su povjereni njihovoj brizi.” Ovakvu ravnodušnost prema odgoju kreposti u dušama djece ne ustručava se nazvati „zločinačkom”. Zlatousti smatra da roditelji i odgojitelji koji svojom ravnodušnošću prema dužnosti suzbijanja tiranskih strasti i poroka, koji na koncu dovode do teških grijeha, čine pravo čedomorstvo – ubojstvo vlastite djece.

Zavodljivost medija Prvi kršćani su svojim svetim načinom življenja preobrazili pogansko antičko društvo. Bilo je to društvo obilježeno svim vrstama nemoralnoga ponašanja, a s današnjim je društvom možda najsličnije po seksualnom liberalizmu. Sveti Ivan Zlatousti nije dvojio ukazati na to da je za moralnu razuzdanost njegova doba velikim dijelom odgovorno kazalište. U kazalištu su se otvoreno prikazivale teme bluda, preljuba i pornografije.

Prema Zlatoustom, „ondje nalazimo i blud i preljub, žene koje glume bludnice, muškarce koji se prostituiraju, mlade koji postaju iskvarenima; sve je to potpuno bezakonje, pravo čaranje, prava sramota”. Dok čitamo ove riječi, vjerojatno nam na pamet dolaze scene iz mnogih

filmova i kazališnih predstava koje smo i sami u svome životu pogledali. Možda smo mi bili dovoljno duhovno i umno snažni da se odupremo zavodničkom i programskom karakteru takvih djela, ali malo je vjerojatno da su i naša djeca dovoljno zrela da im pristupe kritički i s razboritošću. U njihove mlade impresivne duše lako se preko tih medija utiskuju ljubav prema novcu, težnja za slavom, obuzetost užitkom. Umjesto prema punini života koju nalazimo samo u Bogu, djeca polako postaju usmjerena prema ispraznoj slavi i raznoraznim ovisnostima. Umjesto u slobodi djece Božje, počinju živjeti kao robovi ovosvjetskih moći i moćnika. I što vrijeme dalje odmiče, postaje im teže othrvati se toj zavodljivosti svijeta, tom lažnom sjaju punom neispunjivih obećanja. Kršćanska milost i kršćanski odgoj, za razliku od toga, djeluju u skromnosti, u tišini i smirenosti obiteljskoga i župnoga života. Umjesto zavođenjem, služe se diskretnom privlačnošću dobra, umjesto umjetnošću koja izravno razbuktava strasti i osjećaje, služe se umjetnošću koja preko uma potiče ovladavanje razuzdanim strastima i stjecanje kreposti, umjesto iskorištavanja drugih radi vlastitoga uspjeha i ugode, uči se bratsko zajedništvo i služenje jednih drugima, umjesto oholosti i samovolje uče se poniznost i poslušnost

N ATJ E Č A J

Humanitarno-karitativna organizacija „Kruh sv. Ante”, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, vrši prijem studenata u Franjevački međunarodni studentski dom GLAVNE ODREDBE Studenti i studentice koji postižu dobre rezultate pri školovanju | Ozbiljnost, kao i uzorno ponašanje tijekom školovanja | Dom je otvoren svim čestitim studentima i studenticama, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i nacionalnu opredjeljenost.

DODATNE ODREDBE Prednost imaju redoviti studenti | Volonterski rad | Socijalne prilike | Talentirani studenti slabijeg imovnog stanja | Djeca bez jednog ili oba roditelja; i dr.

NEMAJU PRAVO NATJEČAJA Studenti Univerziteta u Sarajevu s mjestom prebivališta u Županiji/Kantonu Sarajevo (osim ukoliko su studenti i studentice koji dolaze iz domova za nezbrinutu djecu) | Stanari Doma iz prethodnih godina koji su izgubili to pravo zbog kršenja Pravilnika o kućnom redu | Studenti koji obnavljaju godinu | Studenti koji su u srednjoj školi imali sniženo vladanje, ocjene: vladanje loše i vladanje dovoljno.

POTREBNI DOKUMENTI Popunjena prijavnica za prijem u Dom (obrazac prijave se nabavlja u Franjevačkom međunarodnom studentskom domu, Zagrebačka 18 ili na web stranici www.kruhsvetogante.com | Kopija osobne karte ili CIPS potvrda. | Zamolba s kratkim životopisom. | Uvjerenje od Visokoškolske ustanove o statusu upisa studenta/studentice u akademsku 2022./2023. (da je osoba redovito upisana u akademskoj 2022./2023. godini kao redovna, samofinancirajuća ili vanredna tj. da ne obnavlja godinu), sa prijepisom ocjena o svim položenim ispitima (ovjereni obrazac uvjerenja sa dotičnog Fakulteta). | Studenti koji ne mogu dobiti ovo uvjerenje do kraja Natječaja kopijom indeksa trebaju dokazati da su redoviti studenti, te da su SVI ispiti položeni, tako da upis u 2022./2023. nije upitan, dakle kopija treba sadržavati liste predmeta, kao i položene ispite (ipak studenti koji dostave Uvjerenje od Visokoškolske ustanove da je osoba redovan/na student/ica u akademskoj 2022./2023. imaju prednost). | Za studente koji upisuju prvu godinu studija potrebne su ovjerene kopije svjedodžbi od sve 4 godine i završnog (maturskog) ispita, te potvrda ili isprintana rang lista kao dokaz o upisu na fakultet. | Ovjerena kućna lista. | Potvrda o primanjima obitelji (za svakog člana s kućne liste): potvrda o visini zadnje plaće (kopija zadnjeg izreska plaće), kopija zadnjeg izreska mirovine, potvrda o neuposlenosti (od ureda za upošljavanje) ili dokaz o nekom drugom izvoru primanja (ovjerena izjava o tome čime se obitelj uzdržava – na primjer socijalne pomoći ili iz nekog drugog izvora prihoda). | Vanredni studenti dostavljaju također Potvrdu o neuposlenosti. | Potvrdu o stupnju invalidnosti izdatu od strane nadležne Komisije (osobna, za roditelja ili staratelja). | Potvrde ili preporuke od mjerodavnih osoba i institucija za one koji su obavljali volonterski rad. | Potvrda visokoškolske ustanove o studiranju brata/sestre.

ROK ZA PRIJAVU Prijave za natječaj s potpunom dokumentacijom primaju se isključivo od 15. 7. do 15. 8. 2022. godine PRIJAVE SLATI NA ADRESU Franjevački studentski dom, Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo NEPOTPUNE PRIJAVE I PRIJAVE DOSTAVLJENE NAKON 15. 8. NEĆE SE UZETI U OBZIR! Detaljnije informacije možete dobiti na telefon 033 728 866 ili e-mail adresu mladi.ksa@gmail.com | Obrazac prijave možete preuzeti s web stranice www.kruhsvetogante.com ili izravno u službi Doma. | Povjerenstvo za prijem studenata napravit će rang listu primljenih studenata, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči u Domu i na web stranici www.kruhsvetogante.com

SJAJ ISTINE

Borba za duše Isus je htio Crkvu ne da se ona bavi samom sobom nego da se bori za spasenje svake duše. Svijest o dužnosti i neophodnosti naviještanja Radosne riječi ipak kao da se izgubila i ostala u sjeni raširenoga otpada od vjere PIŠE: DON JOSIP MUŽIĆ

Poslanje krštenika Ivan Pavao II. je ustvrdio: „Neprestance raste broj onih koji Krista ne poznaju i nisu dio Crkve, štoviše, otkad je Sabor završio, taj se broj gotovo udvostručio. To golemo mnoštvo ljudi, koje Otac ljubi i za koje je poslao svoga Sina, očito hitno treba misiju.”1 No što su potrebe veće paradoksalno sve više opada svijest za misijskim djelovanjem. Zanemarivanje i zamiranje evangelizacije pokazatelj je da kriza ugrožava sada već same temelje Crkve.

Pavao VI. je s pravom poručio da evangelizacija svih ljudi tvori temeljnu „zadaću i poslanje” Crkve i da je ona „upravo radi naviještanja Evanđelja”.2 „Crkvi, prenošenje Evanđelja za nju nije nešto neobvezatno: po naredbi Gospodina Isusa to je njezina dužnost da bi ljudi mogli vjerovati i da bi se spasili. Da, ta poruka je neophodna. Ona je jedinstvena. Nemoguće ju je nečim drugim nadomjestiti. Ne podnosi ni ravnodušnost, ni sinkretizam, ni preudešavanja. U pitanju je ljudsko spasenje.

Ona ukazuje na ljepotu Objave. Sadrži mudrost koja nije od ovoga svijeta. Po sebi je kadra pobuditi vjeru, vjeru koja se temelji na sili Božjoj. Ona je Istina.

Zaslužuje da joj apostol posveti sve svoje vrijeme, sve svoje sile, a da joj, ustreba li, žrtvuje i vlastiti život.”3 Dakle, Isus je htio Crkvu ne da se ona bavi samom 46

srpanj - kolovoz 2022.

sobom nego da se bori za spasenje svake duše. Svijest o dužnosti i neophodnosti naviještanja Radosne riječi ipak kao da se izgubila i ostala u sjeni raširenoga otpada od vjere. Dok se katolici ne vrate svom izvornom poslanju misionara, ne može biti napretka u Crkvi, ni duhovnoga ni brojčanoga, jer Bog, bez obzira na to kako teške bile okolnosti, traži našu suradnju.

Drugi vatikanski sabor dodatno prisnažuje: „Crkva se rodila zato da šireći posvuda na zemlji kraljevstvo Kristovo na slavu Boga Oca sve ljude učini dionicima spasonosnog otkupljenja, i da se po njima sav svijet doista upravi ka Kristu. Svaka djelatnost mističnog Tijela usmjerena prema tom cilju zove se apostolat, koji Crkva vrši svim svojim udovima, dakako na različite načine; kršćanski je naime poziv po svojoj prirodi također i poziv na apostolat” (AA,2).

Drugim riječima svaki krštenik mora biti i apostol. Tako je sveta Mala Terezija, iako je bila redovnica u zatvorenom samostanu, proglašena zaštitnicom misija jer je svoju svakodnevnicu s ljubavlju prikazivala za misije. Ništa nije izgubila na aktualnosti tvrdnja Ivana Merza kako „sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi, radi apostolata, radi toga da se širi Kraljevstvo Božje među ljudima”.4 Nitko nema izgovora da ne može biti dionik naviještanja Radosne riječi.

Štoviše, slobodno se može zaključiti tko nije apostol taj nije ni kršćanin.

Nužnost evangelizacija Što može jedan svećenik učiniti u sadašnjoj krizi vjere koja razara sve pred sobom? Mnogi se jednostavno predaju i životare do kraja svoga vijeka s glavnom brigom pazeći da se nikome ne zamjere i da budu materijalno zbrinuti.

Tako postaju sudionici tihe eutanazije kršćanstva. Drugi se pak odvaže ići protiv struje i trude se biti apostoli dijeleći uvjerenje sv. Pavla: „Jer, što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelje ne navješćujem!” (1 Kor 9,16). U prošlosti je primjerice u nekim francuskim biskupijama čak polovica svećenika odlazila u misije a sada nemaju dovoljno svećenika ni za svoje potrebe pa njima dolaze misionari.5 Bez obzira na oskudicu zvanja treba njegovati velikodušnu raspoloživost za upućivanje u misije i Bog će to višestruko nagraditi novim zvanjima. U protivnom ako prevlada uskogrudnost i sebičnost, propadanje će se samo ubrzati.

Laici pak često drže da evangelizacija na njih ne spada, a upravo oni mogu lakše doći do mnogih koji su daleko od vjere. Ne čudi što se Drugi vatikanski sabor izravno obratio laicima istaknuvši

SJAJ ISTINE njihov „vlastiti i apsolutno nuždan udio u poslanju Crkve. Apostolat laika, naime, koji proizlazi iz samog njihovog kršćanskog poziva, nikad ne smije u Crkvi izostati” (AA,1). Naše suvremene okolnosti „iziskuju apsolutno da njihov apostolat bude intenzivniji i prostraniji” (AA,1) te da odgovori na nova pitanja i „teške zablude koje nastoje potpuno izvrnuti religiju, moralni red i samo ljudsko društvo” (AA,6). Hrabro zalaganje za istinu je neodvojivo od preobražavanja svijeta iznutra i izgradnje alternative, makar u katakombama. U današnjem sekulariziranom svijetu ovo je ogromna zadaća o kojoj ovisi vjera budućih naraštaja i sam opstanak kršćanstva.

Laici su također, prema svojim mogućnostima i darovima, pozvani biti apostoli ne samo primjerom života nego i naviještanjem Krista riječima kako prema nevjernicima, „da se privedu k vjeri”, tako i prema vjernicima „da se pouče, učvrste i potaknu na gorljiv život” (AA,6). Sjetimo se samo koliko je majka Angelica kao obična redovnica učinila sa svojom najuspješnijom katoličkom televizijom Eternal Word Television Network (EWTN) i svojim emisijama za širenje vjere. Osobni odnos s Bogom i odvažna vjera u Providnost jamac je uspjeha.

Uzajamno prebacivanje odgovornosti laika i svećenika za apostolat ne vodi nigdje i izgovor je za lijenost.

Svatko treba činiti ono što je u njegovoj moći pa će mu Bog otvarati put i preko njega pokretati druge. Iz toga će se onda prirodno roditi i razvijati plodna međusobna suradnja u provedbi zajedničkoga cilja spašavanja duša.

Neprijatelj čovjeka Od početka ljudske povijesti imamo pogubno djelovanje Zloga za kojega je apostol Petar upozorio: „Otrijeznite se!

Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre” (1 Pt 5,8). On kao duh ne treba odmora i

djeluje neumorno na propasti čovjeka i kao takav izvor je svakoga zla. Danas kad se o đavlu ne govori, a mnogi kršćani čak u njega ne vjeruju, njegovo zloćudno djelovanje je učinkovitije jer se na njega ne računa. Pavao VI. je nakon Koncila dramatično upozorio da je „kroz nekakvu pukotinu Sotonin dim ušao u Božji hram”.6 Drugom prigodom dodaje: „I u Crkvi vlada to stanje nesigurnosti. Mislilo se kako će poslije Koncila granuti sunce za povijest Crkve. Naprotiv, došao je oblačan dan, dan oluje, mraka, traženja i nesigurnosti.”7 Uvjeren je da se to ne može objasniti samo naravnim razlozima: „Vjerujemo da je nešto natprirodno došlo u svijet upravo zato da poremeti i uguši plodove ekumenskog Koncila.”8 Nekoliko mjeseci kasnije kaže: „Koje su danas najveće potrebe Crkve? Neka vas ne začudi naš odgovor kao jednostavan ili čak praznovjeran ili nerealan – jedna od najvećih potreba jest obrana od onog zla koje zovemo Đavao… Izlazi iz okvira biblijskog i crkvenog nauka onaj tko odbacuje priznati njegovo postojanje; ili onaj tko ga pretvara u nekakvo zasebno počelo, koje nema, za razliku od svakog drugog stvorenja, svoj izvor u Bogu; ili onaj tko ga tumači kao pseudo-stvarnost, pojmovno i fantastično uosobljenje nepoznatih uzroka naših zala… On

je neprijatelj broj jedan, napasnik nadasve. Znamo da to mračno i zbunjujuće biće doista postoji i da još djeluje podmuklom lukavošću. To je skriveni neprijatelj, koji sije zablude i nesreće u ljudskoj povijesti.”9 Koliku štetu nanosi zorno pokazuje sustavni rast odbacivanja i mržnje na Crkvu. Još je 1978. godine Pavao VI. o tome progovorio zaključivši: „I kakva plima antiklerikalizma, nereligioznosti, slijepog, ali oštroumnog bijesa protiv svake preživjele vjere, i više nego ikada protiv religiozne, institucionalizirane, neovisne vjere koja se zove Crkva!”10 Antievangelizacija Negativno djelovanje đavla nadahnjuje i potiče slično, pojedinačno i kolektivno, djelovanje ljudi tvoreći skupa snažnu antievangelizaciju. Ovo djelovanje se provodi bezobzirnom bezbožnom indoktrinacijom, preko institucija i medija, ali i promicanjem poganskih praksi nemorala, hedonizma, idolatrije te na koncu i sotonizma.

Ivan Pavao II. je dao podrobnu analizu toga procesa: „Crkva svakoga dana obnavlja borbu s duhom ovoga svijeta, borbu koja nije ništa drugo doli borba za njegovu dušu. Ako su u njemu s jedne strane nazočni Evanđelje i evangelizacija, s druge svjetlorijeci.ba

47

RETROSPEKTIVA

Mirotvorstvo, kompromisi i ratoborni diktator Različiti su odgovori kada je riječ o pružanju vojne pomoći žrtvi napada. Jedni smatraju da treba bezuvjetno vojno pomoći slabijem u slučaju agresije. Drugi misle da u krizna područja ne treba slati vojnu pomoć jer to produžava konfliktno stanje!

U

mirnodopskim vremenima kao i u vremenima oružanih sukoba, agresije i obrane, nepravednoga i obrambenoga rata, svoju ulogu imaju mirotvorni pokreti koji aktivno zastupaju nenasilje, protiv su svih oblika rata i nastoje ga otkloniti kao sredstvo politike. Takvi su stavovi sasvim prihvatljivi i nema nikakvih razloga da ne budu polazište za svako mirotvorno razmišljanje. I ono je kao takvo poželjno. Isključivanje svakoga oblika nasilja jest nešto idealno, ali i utopijsko, kako to primjerice čine pacifisti koji žele mir pod svaku cijenu. Jedno je zastupati nenasilje, a sasvim drugo suočiti se s direktnom opasnošću oružane agresije, odnosno s barbarskom primjenom nasilja.

Međunarodna solidarnost sa žrtvom agresije po sebi je razumljiva. To je civilizacijski standard. No, različiti su odgovori kada je riječ o pružanju vojne pomoći žrtvi napada. Jedni smatraju da treba bezuvjetno vojno pomoći slabijem u slučaju agresije. Drugi misle da u krizna područja ne treba slati vojnu pomoć jer to produžava konfliktno stanje! U skladu s takvim razmišljanjem, jačemu se ostavlja prostor i vrijeme da dovrši započeti zločinački posao. Takav

PIŠE: MARKO KARAMATIĆ

je slučaj raspad Jugoslavije – ekstremno militarizirane države. Sva ogromna vojna tehnika nepravedno je otišla u ruke srpskog agresora. Srbi su to shvatili kao povijesnu priliku za konačno oživotvorenje sna o Velikoj Srbiji. Međunarodna zajednica, tobože da ne „raspiruje” sukob, uvodi embargo na uvoz oružja u „krizno žarište”. To je išlo na ruku agresoru jer mu je dana jedinstvena prilika za efikasno osvajanje tuđega teritorija i progona nesrpskoga stanovništva!

No nije išlo sve po planu. Razarali su gradove i ubijali civilno stanovništvo, kao što sada čine Rusi u Ukrajini, ali nisu uspjeli. Vjerujemo da ni Rusi neće uspjeti! „Mirotvorna” Europa Ima sličnih razmišljanja u intelektualnim i umjetničkim krugovima na zapadu, napose u Njemačkoj, u svezi s barbarskom agresijom. Njemački parlament (Bundestag) se otvoreno izjasnio da se Ukrajini isporučuje najmoćnije oružje. Na zasjedanju 28. travnja 2022. god. velika većina zastupnika (586 za, 100 protiv, 7 suzdržanih) izglasala je odluku o isporuci teškoga naoružanja i kompleksnih oružanih sustava Ukrajini

te su od vlade zatražili da se ta odluka žurno provede.

Vlada je ispočetka ipak bila suzdržana, a na nju su, k tomu, iz intelektualnih i umjetničkih krugova nastojali utjecati da ostane pri svojoj početnoj suzdržanosti. Tako je skupina njemačkih intelektualaca i umjetnika 29. travnja 2022. uputila Otvoreno pismo kancelaru Olafu Scholzu. S početnih 28, broj je narastao na desetke tisuća digitalnih potpisnika. Posebnim esejom pridružio im se i filozof Jürgen Habermas. Potpisnici pisma pozdravljaju činjenicu da je kancelar razmotrio rizik širenja rata unutar Ukrajine, rizik širenja na cijelu Europu i rizik 3. svjetskoga rata. „Mi se stoga nadamo, da vi ostajete kod svoga prvotnog stava da ni direktno ni indirektno ne isporučujete teško naoružanje Ukrajini.”

Mole ga, naprotiv, da urgentno pridonese što je moguće bržem primirju, te „kompromisu, koji bi obje strane mogle prihvatiti”. Po njihovu uvjerenju već su dosegnute dvije granične crte: prva je vidljiv rizik eskalacije prema atomskom sukobu, a druga opseg razaranja i ljudske patnje u ukrajinskom civilnom pučanstvu. Čak i opravdani otpor agresoru je u nepodnošljivu razmjeru. Tako potpisnici otvorenoga pisma vjeruju da svjetlorijeci.ba

49

REPORTAŽA

VIS

KRALJ I KRUNA JADRANA TEKST: DRAGICA ZELJKO SELAK | FOTO: I. BODROŽIĆ i F. PARLOV

OTOK VIS, ZBOG SVOGA IZNIMNOG POLOŽAJA I PLODNOGA POLJA SRED OTOKA TE OBILJA RIBE, VEĆ JE OD KAMENOGA DOBA PRIVUKAO LJUDE SA SVIH STRANA I POSTAO POVIJESNO MJESTO SUSRETA POMORSKIH PUTOVA I RAZNOLIKIH KULTURA 52

srpanj - kolovoz 2022.

Grad Vis i Viška luka

U

prekrasnoj bisernici Jadrana „gdje se s jedne strane nižu otoci, a s druge strane rasprostire i proteže otvoreno more i Otrantska vrata” smjestio se otok Vis, jedan od najudaljenijih hrvatskih otoka, na kojemu je nekoć živjelo dvanaest, a danas nešto manje od tri i pol tisuće stanovnika. Taj otok, čije se lice tijekom stoljeća nije puno promijenilo, biser je cijeloga Sredozemlja. Takav, okružen mirisom borovine sa svojim baršunastim plažama, izvorima pitke vode, kamenim kućama i romantičnim ulicama, a uronjen u bajku čistoga mora, kralj je i kruna Jadrana. Neki strani magazini i portali su otok Vis proglasili jednim od tri najromantičnija odredišta na svijetu, a plažu Stiniva na južnoj strani otoka, zbog bijeloga šljunka, čistoga mora i stijena čuvarica koje je okružuju, uvrstili su u vrh najljepših europskih plaža.

Uz Stinivu, od 1967. zaštićenu kao „značajan krajobraz”, otok ima i druge uvale i kamene knjige koje skrivaju svoje čudesne plaže. Nautičarima je omiljena Pritišćina koja plavo-zelenim bojama potiče maštu. U potrazi za mirom u nju se dolazi brodicom preko mora ili cestom od Podhumlja. Nedaleko od Komiže, izdvojen u tišini, uvro se Vartalac; dragolika Stončica sa svjetionikom na rtu istoga imena poznata je po ljetnoj zabavi, a plaža Srebrena po neobično velikim bijelim vapnenim oblucima. Malu Travnu krase bijele stijene i izvori vode, a mineralni cvjetovi i okamenjena zlatna lava u Kamenicama osvjetljavaju put do benediktinskoga samostana gdje živi sjećanje na pohod pape Aleksandra III. u listopadu 1177., koji je zbog pitke vode baš tu, u Kamenicama pristao sa svojim galijama. Tu je još suncu izložena plaža Grandovac i popularni Tepluš podno naselja Rukavac, a ispod Milne opčinjava zeleni Zaglav…

Vis tijekom stoljeća Otok Vis, zbog svoga iznimnog položaja i plodnoga polja sred otoka te obilja

ribe, već je od kamenoga doba privukao ljude sa svih strana i postao povijesno mjesto susreta pomorskih putova i raznolikih kultura. Ilirski pomorci stoljećima su odolijevali Grcima i priječili im ulazak na istočnu obalu Jadrana.

Tako prve zapise o Visu koji su neki zvali Lissa, a stari Grci Issa doznajemo iz antičkih ljetopisa o ilirskom vladaru Joniju koji je vladao otokom u 6. i 5. st. pr. Kr. te Dioniziju Starijem koji je u 4. st. pr. Kr. (oko 397.), želeći postati vladar Sredozemlja, osnovao koloniju Issu, grad-državu koja je kovala vlastiti novac i osnivala svoje kolonije na kopnu.

Issa je samostalnost očuvala do 1. st. pr.

Kr. U Rimskom Carstvu uživala je društveni i gospodarski napredak. Propašću antičke civilizacije javljaju se gospodarske teškoće, smanjivanje stanovništva i napadi barbara čime završava jedno važno poglavlje povijesti Visa. U 7. st. doseljavaju Hrvati koji od starosjedilaca preuzimaju pomorske vještine i poljoprivredno znanje. Tada Vis biva dijelom ranosrednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva te Hvarske komune i Biskupije, a hvarska aristokracija na Visu ima velike posjede. Višani se zbog mletačkoga razaranja povlače u unutrašnjost otoka i okreću poljoprivredi, ali ih to ne spašava u 15. st. kada Katalonci u službi napuljskoga kralja pustoše najveće viško naselje u unutrašnjosti, Velo Selo.

Višani, braneći otok od Turaka i Arapa, uz obalu grade dva naselja Kut i Luka.

Za renesanse i baroka Vis gospodarski i kulturno cvjeta u susretu ljudi i robe od sjevera Europe do Bliskoga istoka. Kada je Napoleon ukinuo Mletačku Republiku, Vis ostaje pod vlašću Austrije, potom Francuske i nakratko Britanije (1810.), kada se na Visu grade utvrde i cvjeta krijumčarenje. Višani i Komižani vrsni su pomorci, vješti gusari i najbolji jadranski ribari. Legenda kaže da je u gradu Visu sve bilo dopušteno i da je svega bilo u izobilju: šećera, zlata, kave, satova, parfema, voća i povrća. svjetlorijeci.ba

53

VIJESTI

Duhovna obnova i koncert Alana Hržice u župi Wiesbaden Dana 25. i 26. lipnja održana je dvodnevna duhovna obnova u crkvi sv. Kiliana u župi Wiesbaden, koja je započela koncertom Alana Hržice, prenosi portal nedjelja.ba.

Ovaj događaj je ujedno bio i otvaranje slavlja 50. obljetnice župe Wiesbaden. Na početku koncerta, koji je okupio oko 500 duša koje su pjesmom slavile Boga, nazočne je pozdravio župnik fra Kristijan Montina. Kao predgrupa nastupale su sestre Radoš, koje inače sviranjem i pjevanjem redovito animiraju nedjeljna misna slavlja, a Alan je nazočne počastio s oko dva i pol sata izvođenja duhovnih pjesama, nakon čega je župnik goste pozvao pred pastoralni centar na okrepu i druženje koje je trajalo do kasno u večer.

Sutradan, u nedjelju 26. lipnja, Alan i njegov bend su animirali liturgijsko slavlje, a pred kraj sv. mise Alan je s nazočnima podijelio svoje svjedočanstvo vjere.

Školske sestre franjevke proslavile patron Provincije Blagdan Prečistog Srca Marijina, naslovnika Bosansko-hrvatske provincije Presvetog Srca Marijina ŠSF Krista Kralja, svečano je proslavljen u svim sestarskim zajednicama. Jutarnju misu u provincijalnoj kući na Bjelavama u Sarajevu, 25. lipnja predslavio je pomoćni biskup vrhbosanski u miru mons. Pero Sudar, prenosi KTA BK BiH. Nakon euharistijskog slavlja zajedničko druženje je nastavljeno za objedom u sestarskoj blagovaonici gdje je provincijska predstojnica s. Željka Dramac izrazila dobrodošlicu biskupu Sudaru i zahvalila mu na odazivu i poticajnoj homiliji. Svim sestrama s. Željka je čestitala patron, koji sestre slave o 80. obljetnici Provincije.

Hodočašće Hrvata u Deggingen Po tradiciji, na Duhovski ponedjeljak 6. lipnja, vjernici Hrvatskih katoličkih zajednica sv. Leopolda Bogdana Mandića iz Geislingena i bl. Jakova Zadranina iz Göppingena hodočastili su u marijansko svetište Ave Maria u Deggingenu.

Na hodočašću se okupio lijep broj vjernika obiju zajednica, među kojima su se isticali krizmanici i ministranti, te obitelji s djecom. Među hodočasnicima je bilo i onih koji dolaze od prvog hodočašća, održanog 6. lipnja 1976. godine.

Hodočasnički program započeo je pobožnošću križnoga puta koji je predvodio vlč. Vilim Koretić, voditelj Hrvatskih katoličkih zajednica Aalen i Heidenheim, a svetu misu predvodio je voditelj Hrvatskih katoličkih zajednica Göppingen-Geislingen fra Ivica Jurišić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Misno slavlje pjevanjem su uveličali zborovi iz Göppingena i Geislingena. (Marija Belošević)

svjetlorijeci.ba

57

INFRA – POLITIKA

Hodočašća sluga pokornih Iako je Domovinski rat iza nas, unatoč brojnim malim i velikim hodočašćima u spomen hrvatskih žrtava, na psihološkoj, političkoj i međunarodno-pravnoj razini ništa se u Hrvatskoj nije promijenilo

H

odočašća su dio europske i hrvatske tradicije – ali i naše svakodnevnice. Pitanje je samo o kojim je hodočašćima riječ i koja je njihova svrha. Jer svako vjersko hodočašće također ima i svoju neizravnu političku i nacionalnu poruku. Hodočastiti u Mariju Bistricu, ili recimo u Međugorje, nije samo odraz duhovne težnje nego i znak prizivanja nacionalnoga ili kulturnoga identiteta velikoga broja vjernika.

I stari Rimljani su imali svoja masovna hodočašća u mjesecu veljači (Parentalia) i mjesecu svibnju (Lemuria) čiji je glavni cilj bio sjećanje rimskih građana na svoje mrtve i na svoje pretke, jer bez sjećanja na svoje mrtve i na svoje pretke nestaje narod i civilizacija.

Koliko god se bivši komunistički vlastodršci i njihovi moderni transrodni izdanci vole rugati kršćanskim hodočašćima, toliko oni jako vole održavati svoje vlastite masovne hodočasničke rituale i to u cilju isticanja svoga spolnog, odnosno bespolnoga identiteta. Sjetimo se samo stvarne ili hinjene ulične histerije Titovih brojnih obožavatelja na dane nakon njegove smrti 4. svibnja 1980. Ili pak današnjih LGBT procesija u Zagrebu ili Splitu raznoraznih udruga transrodničara, čiji je cilj ne toliko isticanje njihova seksualnoga identiteta, koliko zadobivanje medijske pozornosti.

58

srpanj - kolovoz 2022.

PIŠE: PROF. DR. TOMISLAV SUNIĆ

Na pitanje o Hrvatskoj i njezinim hodočašćima, nameće se i drugo pitanje: Ako se mora dati počast mrtvim Hrvatima, odakle tada treba početi?

Hodočastiti za žrtve agresije na Hrvatsku 1991. ili hodočastiti za stradale nakon 8. svibnja 1945. godine? Ili hodočastiti svake godine na Krbavsko polje i odati počast Hrvatima koji su tamo poginuli 1493.? Iako su ti povijesni događaji odvojeni, oni su u hrvatskoj povijesnoj svijesti snažno povezani. Krugovi u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, zajedno s brojnim braniteljima iz Domovinskoga rata, a posebno brojni Hrvati u iseljeništvu, nastoje donekle probuditi uspomene na komunistička masovna ubojstva 1945. Naime, službeni izvori u vrijeme jugoslavenskoga komunizma nisu ništa pisali o masovnim stradanjima Hrvata ni o potrebi sjećanja na njih.

Niti je to bila tema u jugokomunističkoj historiografiji. No, kako vrijeme prolazi, sve više hodočašća i zadušnica za žrtve Križnoga puta prelazi u serijske folklorne spektakle koji nemaju nikakvoga utjecaja na odluke sadašnjih hrvatskih političara. S druge strane, vrijedi suprotno pravilo; što se više udaljavamo od Drugoga svjetskog rata brojni nadripovjesničari i režimski poslušni mediji pričaju o fašizmu i fašističkim i ustaškim žrtvama, izmišljajući ponajčešće

nadrealne scenarije koji nemaju blage veze s povijesnim činjenicama.

Kakve to sve veze ima s hrvatskim hodočašćima u spomen žrtava komunizma? Hrvatska povijesna iskustva mogu se razumjeti samo u širem psihološkom kontekstu. U hrvatskom slučaju to je ovako: čim se u Hrvatskoj progovori o „hrvatskim žrtvama”, većina ljudi pomisli na žrtve Domovinskoga rata iz 1991.

– 1995. godine ili na hrvatski simbol najveće povijesne katastrofe: Bleiburg. Za nacionalno orijentirane Hrvate Bleiburg je simbol političke, povijesne ali i sociobiološke katastrofe koja je povezana s komunističkim poslijeratnim masovnim ubojstvima. Jer, konačno, nije za zaboraviti da je i sam rat iz 1991. bio izravna posljedica kriminalne politike jugoslavenske Komunističke partije od 1945. do 1990. godine. Stoga su nova hodočašća za žrtve komunizma uvijek potrebna.

Nova sekularna hodočašća Postoje i druge vrste hodočašća koje bismo mogli nazvati odrazom liberalne sekularne skolastike. Veliki dio hrvatske političke klase zna vrlo dobro da prije svoga mandata u Zagrebu mora obvezno ići na jednodnevno hodočašće u Washington, Tel Aviv i Bruxelles. U protivnom ode karijera. U današnjoj je Hrvatskoj

Kultura

Kultura na ulice PIŠE: LEONA SABOLEK

N

arodno pozorište Sarajevo i kantonalna Vlada pokrenuli su projekt Kultura na ulice sa željom da se umjetnički programi u Kantonu Sarajevo izvode na otvorenom i tako približe građanima, ali i turistima kojih je sve više.

Manifestacija Kultura na ulice predstavlja se nizom vrijednih teatarskih, glazbenih i likovnih sadržaja od njezina otvaranja 13. svibnja 2022. na Trgu Susan Sontag pa do listopada. U lipnju su izvedene predstave Umjetnik u gladovanju, Svjedok, Kralj Lear i Car Edip, a na scenu Narodnoga pozorišta nakon punih 55 godina doveden je Zbor bečkih dječaka.

Glasoviti zbor je 17. lipnja sudjelovao u godišnjem koncertu udruženja Superar i 18. lipnja održao samostalni koncert pod motom Zajedno. Superar su osnovali Bečka koncertna dvorana, Zbor bečkih dječaka i bečki Caritas. Udruženje omogućava glazbeno obrazovanje zainteresiranoj djeci u sedam država s posebnom pažnjom na marginalizirane skupine. Na sarajevskom koncertu Zvuci nade preko 260 malih izvođača izvelo je program na više jezika u pratnji Sarajevske filharmonije.

I Historijski muzej je započeo tradicionalno Ljeto u muzeju izložbom i umjetničkim radionicama u vrtu nagovještavajući bogat sadržaj za sve generacije. Srpanj je tradicionalno posvećen Srebrenici, kada umjetnica Aida Šehović izvodi svoj performans Što te nema sa šalicama za kavu, koji će biti trajno smješten u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari nakon što je predstavljen u svijetu. Tu je zahtjevna izložba o ratnom Predsjedništvu, pa osobne impresije građana na relaciji Beograd – Sarajevo, izložba fotografija Mladena Pikulića o sarajevskim groblji60

srpanj - kolovoz 2022.

ma iz austrougarskoga razdoblja, kao sjećanje na kuferaše koji su dali nemjerljiv doprinos razvoju ne samo Sarajeva.

U tijeku je redizajn stalnoga postava Opkoljeno Sarajevo koji govori o životu običnih ljudi pod opsadom. Postav se dopunjuje predmetima i pričama, ali i gradi novi prostor za njegovo izlaganje u tridesetoj godišnjici opsade Sarajeva.

Tijekom građevinskih zahvata otkrivena je velika instalacija – fotografija na staklu Zbjeg, rad Marija Mikulića koji predstavlja majku s dvoje djece.

Idejna autorica nove organizacije prostora je direktorica Elma Hašimbegović koja je Historijski muzej pretvorila u respektabilno kulturno i obrazovno središte i pored nezavidnoga položaja u kojem se nalazi i ova institucija državnoga značaja. U nepogrešivoj viziji i osjećaju za zajednički život vodile su je odgovornost, ljubav i sloboda. Dobitnica je visokoga francuskog priznanja Ordena viteza umjetnosti i književnosti. Veleposlanica Francuske gđa Christine Toudic rekla je 10. veljače 2022. prigodom uručenja ordena: „Elma Hašimbegović je jedna od najeminentnijih ličnosti na kulturnoj sceni Sarajeva i jedna od glavnih glasova Bosne i Hercegovine u svijetu, u zajednici historičara i daleko šire.”

Elma je posebno ponosna na izložbu Wake up, Europe koja je rađena s Francuskim kulturnim centrom i Goethe institutom i sada je na međunarodnoj turneji, a govori o međunarodnoj solidarnosti s Bosnom i Hercegovinom u ratu. Svakoga petka u 12 sati ljudi su izlazili na ulice europskih gradova kako bi protestirali protiv rata u našoj zemlji. Nažalost, u novom stoljeću je prisutan novi rat u Europi te solidarnost s ukrajinskim narodom.

Navikli smo da se slikarske kolonije odvijaju u prirodi, ali se rijetke održavaju u čast beatifikacije nekoga sluge Božjega. Upravo takva je Međunarodna likovna kolonija i večeri proze i poezije posvećena fra Lovri Milanoviću koju je već treći put organizirao fra Joso Oršolić u svojoj Župi sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici. Pored akademskih slikara i kipara i darovitih pojedinaca iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, odazvali su se autori proznih i poetskih djela. Povjesničarka umjetnosti Snježana Mutapčić zapisala je kroniku Kolonije na kojoj su nastali vrijedni umjetnički radovi inspirirani životom i likom fra Lovre Milanovića i ljepotom Bosanske Posavine u kojoj je, nažalost, tako malo povratnika. Slike su se mogle pogledati tijekom svibnja u Maloj galeriji sv. Ante

KNJIŽEVNOST BOSANSKIH FRANJEVACA

Razgovor vila ilirkinja fra Martina Nedića Nedić je uporno i nesebično radio i u interesu svoje Provincije i na poboljšavanju prilika kršćanskoga pučanstva u Bosni.

Posebno je bio aktivan na području školstva

O

d tridesetih godina 19. stoljeća nadalje brojni su se bosanski franjevci oduševljavali idejama ilirskoga pokreta. Prvi među njima bio je Tolišak fra Martin Nedić. Stoga je opravdano što je fra Rastko Drljić svojoj monografiji o Nedićevu životu i djelovanju dao naslov Prvi ilir Bosne fra Martin Nedić (Sarajevo, 1940). Nedić je rođen u Tolisi 1810. godine, a umro također u Tolisi 1895. Osnovnu izobrazbu stekao je kod župnika u mjestu rođenja, a srednju u sutješkom samostanu. U franjevački red stupio je 1826. godine.

Filozofiju i teologiju studirao je u Mađarskoj, a za svećenika je zaređen 1833. godine. Nakon povratka u Provinciju obavljao je brojne pastoralne, odgojne i upravne službe. Najprije je bio kapelan u Orašju kod Travnika, gdje je u to vrijeme službu župnika obavljao čuveni poliglot fra Marijan Šunjić. Nedić je to iskoristio pa je uza nj učio orijentalne jezike. Turski je tako dobro naučio da je bio poznat i po nadimku Turkuša jer je dobro turkesao, tj. govorio turski. Nakon toga bio je predavač franjevačkim kandidatima u Kraljevoj Sutjesci, a potom između 1848. i 1874. obnašao službu župnika u Ulicama, Kraljevoj Sutjes62

srpanj - kolovoz 2022.

PIŠE: IVO PRANJKOVIĆ

ci i Tolisi. Između 1874. i 1883. bio je zadužen za gospodarenje dobrima Bosne Srebrene u Đakovu, gdje su se u to vrijeme školovali franjevački kandidati.

Bio je i definitor (1851–1854) te napokon i provincijal Bosne Srebrene, između 1854. i 1857. godine. Zastupajući interese provincije putovao je s fra Stjepanom Marijanovićem po Hercegovini, dvaput je u vrijeme Barišićeve afere bio i u Carigradu, a putovao je i u Beč kako bi razriješio neke nedoumice u vezi sa školovanjem franjevačkih kandidata (1852. godine). Najzaslužniji je za to što su franjevački kandidati napokon našli mjesto svoga studija u Đakovu. Bio je napokon sudionik i generalnog kapitula u Rimu 1856. godine. Nedić je uporno i nesebično radio i u interesu svoje Provincije i na poboljšavanju prilika kršćanskoga pučanstva u Bosni. Posebno je bio aktivan na području školstva.

Osim toga zaslužan je i za podizanje dvaju samostana u Bosanskoj Posavini (na Plehanu i u rodnoj Tolisi).

Najpoznatija djela Nedić se vrlo rano počeo baviti spisateljskim radom, i to od samoga počet-

ka nadahnut idejama ilirskoga pokreta.

Najprije je 1835. (u Karlovcu) objavio programatsku pjesmu Razgovor koga vile ilirkinje imadoše u pramalitje 1835.

Kasnije je pisao brojne pjesme prigodničarske naravi, posvećene uglavnom viđenijim suvremenicima (biskupu Strossmayeru, fra Marijanu Šunjiću, caru Franji Josipu). Neka su mu stihovana djela i povijesnoga karaktera, a najpoznatije je među njima epsko djelo u šest pjevanja objavljeno pod naslovom Poraz baša a zavedenje nizama u Bosni (Pečuh, 1884). Prije toga je Dubrovniku 1881. objavio i epsko djelo Ratovanje slovinskog naroda proti Turcima 1875–1877. Od proznih njegovih djela najvažnije je Stanje redodržave Bosne Srebrene poslje pada kraljestva bosanskoga pak do okupacije… (Đakovo, 1884). To djelo – koje je koncipirano kao svojevrsna povijest Bosne Srebrene opisana ponajprije prijevodima i komentarima turskih dokumenata što su ih bosanski franjevci dobivali od sultana ili vezira – danas se smatra najvrednijim njegovim djelom. Osim toga dio je Nedićeve bogate rukopisne ostavštine i vrlo lijepo sročeni spis pod naslovom Opis Bosanske Posavine, koji je prvi put

JEZERA BIH

KUPREŠKA JEZERA Rastičevsko jezero je krškoga karaktera i predstavlja vodom ispunjenu vrtaču. Nema izvore, već se snabdijeva padalinskim vodama koje padnu direktno ili se cijede s okolnih padina TEKST I FOTO: DALIBOR BALLIAN

Rastičevsko jezero Rastičevsko jezero nazivaju još Blagajskim jezerom jer se nalazi između naselja Rastičevo i Blagaj na sjeveru Kupreškoga polja. Smješteno je sjeverozapadno od sela Rastičeva na nadmorskoj visini od 1143 m. Jezero je dugačko oko 140 m, široko oko 122 m, a najveća dubina jezera je 16,5 m. Površina jezera iznosi 14 619 m2, a orijentirano je dužinom sjever – jug. Jezero je krškoga karaktera i predstavlja vodom ispunjenu vrtaču. Nema izvore, već se snabdijeva padalinskim vodama koje padnu direktno ili se cijede s okolnih padina. Najveću količinu vode dobiva topljenjem snijega u proljeće. Tijekom ljeta razina jezera opada do 50 pa i 60 cm. Dio je zanimljivoga krškog fenomena koji obuhvaća nekoliko gigantskih vrtača, a koji je poznat pod imenom Kupreške japage.

Kako je u pitanju jezero na preko tisuću metara nadmorske visine, klima je subalpinska i karakteriziraju je kratka 64

srpanj - kolovoz 2022.

i blaga ljeta te duge i hladne zime s obiljem snijega koji zna padati i do sredine lipnja. Za područje jezera pak možemo reći da se nalazi u području s dva godišnja doba, sa zimom i blagim ljetom.

Ipak zadnjih godina evidentna su odstupanja uzrokovana klimatskim promjenama pa je snijega sve manje, a ljeta su sve toplija.

Geološki sastav područja na kojem se jezero nalazi je od vapnenaca. Kako je područje složeno u ovom području uz japage, u jezeru nalazimo glinu i šljunak što jezeru daje nepropusni sloj.

Inače i samo jezero podsjeća na japagu, ali onu kod koje nije završeno formiranje. Uz jezero su mjestimično prisutni tragovi glacijacije koji daju specifične oblike ovom dijelu polja dok su podlogu za obrazovanje zemljišta dali lednici koji su se spuštali s Vitoroga i Demirovca te stvorili zemljišne kombinacije tipa mozaika između kalkomelanosola i kalkokambisola-luvisola na vapnencu. Zemljišta oko jezera su jako plitka

i skeletna s visokom površinskom stjenovitošću što, uz nepovoljne klimatske čimbenike, potencira njihovu suhoću.

Oko jezera nalazimo planinske livade unutar kojih su interpolirane veće ili manje površine livada košenica. Livade su bogate ljekovitim biljem i rijetkim vrstama biljaka. Uz samo jezero nalazimo šaševe, site te rogozinu, a u samom jezeru su brojne vrste vodenoga bilja uz nezaobilazni mrijesnjak i poneki vodeni oraščić.

Područje oko jezera bogato je faunom te se do jezera često spuste medvjedi i vukovi. Od drugih zvijeri samo za lisice možemo reći da su stanovnici toga područja. Tu još možemo spomenuti zeca, dok srne rijetko dolaze do jezera.

S druge strane ornitofauna je brojna, ali većinom dominiraju jarebice i ševe, kao i prepelice tijekom jesenje seobe. Sokolovke su brojne te nalazimo sivoga sokola i jastrebove, a iznad polja se znaju pojaviti i orlovi koji su u preletu. Na jezeru redovito nalazimo divlje patke i čaplje, a u zadnje vrijeme se pojavljuju i galebovi.

N ATJ E Č A J

Humanitarno-karitativna organizacija „Kruh sv. Ante”, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, vrši prijem studenata u Franjevački međunarodni studentski dom GLAVNE ODREDBE Studenti i studentice koji postižu dobre rezultate pri školovanju | Ozbiljnost, kao i uzorno ponašanje tijekom školovanja | Dom je otvoren svim čestitim studentima i studenticama, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i nacionalnu opredjeljenost.

DODATNE ODREDBE Prednost imaju redoviti studenti | Volonterski rad | Socijalne prilike | Talentirani studenti slabijeg imovnog stanja | Djeca bez jednog ili oba roditelja; i dr.

NEMAJU PRAVO NATJEČAJA Studenti Univerziteta u Sarajevu s mjestom prebivališta u Županiji/Kantonu Sarajevo (osim ukoliko su studenti i studentice koji dolaze iz domova za nezbrinutu djecu) | Stanari Doma iz prethodnih godina koji su izgubili to pravo zbog kršenja Pravilnika o kućnom redu | Studenti koji obnavljaju godinu | Studenti koji su u srednjoj školi imali sniženo vladanje, ocjene: vladanje loše i vladanje dovoljno.

POTREBNI DOKUMENTI Popunjena prijavnica za prijem u Dom (obrazac prijave se nabavlja u Franjevačkom međunarodnom studentskom domu, Zagrebačka 18 ili na web stranici www.kruhsvetogante.com | Kopija osobne karte ili CIPS potvrda. | Zamolba s kratkim životopisom. | Uvjerenje od Visokoškolske ustanove o statusu upisa studenta/studentice u akademsku 2022./2023. (da je osoba redovito upisana u akademskoj 2022./2023. godini kao redovna, samofinancirajuća ili vanredna tj. da ne obnavlja godinu), sa prijepisom ocjena o svim položenim ispitima (ovjereni obrazac uvjerenja sa dotičnog Fakulteta). | Studenti koji ne mogu dobiti ovo uvjerenje do kraja Natječaja kopijom indeksa trebaju dokazati da su redoviti studenti, te da su SVI ispiti položeni, tako da upis u 2022./2023. nije upitan, dakle kopija treba sadržavati liste predmeta, kao i položene ispite (ipak studenti koji dostave Uvjerenje od Visokoškolske ustanove da je osoba redovan/na student/ica u akademskoj 2022./2023. imaju prednost). | Za studente koji upisuju prvu godinu studija potrebne su ovjerene kopije svjedodžbi od sve 4 godine i završnog (maturskog) ispita, te potvrda ili isprintana rang lista kao dokaz o upisu na fakultet. | Ovjerena kućna lista. | Potvrda o primanjima obitelji (za svakog člana s kućne liste): potvrda o visini zadnje plaće (kopija zadnjeg izreska plaće), kopija zadnjeg izreska mirovine, potvrda o neuposlenosti (od ureda za upošljavanje) ili dokaz o nekom drugom izvoru primanja (ovjerena izjava o tome čime se obitelj uzdržava – na primjer socijalne pomoći ili iz nekog drugog izvora prihoda). | Vanredni studenti dostavljaju također Potvrdu o neuposlenosti. | Potvrdu o stupnju invalidnosti izdatu od strane nadležne Komisije (osobna, za roditelja ili staratelja). | Potvrde ili preporuke od mjerodavnih osoba i institucija za one koji su obavljali volonterski rad. | Potvrda visokoškolske ustanove o studiranju brata/sestre.

ROK ZA PRIJAVU Prijave za natječaj s potpunom dokumentacijom primaju se isključivo od 15. 7. do 15. 8. 2022. godine PRIJAVE SLATI NA ADRESU Franjevački studentski dom, Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo NEPOTPUNE PRIJAVE I PRIJAVE DOSTAVLJENE NAKON 15. 8. NEĆE SE UZETI U OBZIR! Detaljnije informacije možete dobiti na telefon 033 728 866 ili e-mail adresu mladi.ksa@gmail.com | Obrazac prijave možete preuzeti s web stranice www.kruhsvetogante.com ili izravno u službi Doma. | Povjerenstvo za prijem studenata napravit će rang listu primljenih studenata, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči u Domu i na web stranici www.kruhsvetogante.com

Mladomisnici 2022. „Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.” (Iz 42,6-7)

Fra Ivan Stanić Sin Marka i Nevenke, rođen je 1996. u Kiseljaku. Kršten je u župi Banbrdo (Lepenica), a pripada župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kreševu. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 17. srpnja u Kreševu.

Fra Marko Cvitković Sin Mate i Slavke r. Jozipović, rođen je 1994. u Mostaru. Dolazi iz župe sv. Ilije proroka u Doljanima, a kršten je u župi Zagorje kod Posušja. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu.

Mlada misa: 20. srpnja u Doljanima.

Fra Mijo Ljubos Sin je Žarka i Gordane r. Vujica, rođen 1996. u Novoj Biloj. Dolazi iz župe sv.

Ante Padovanskoga, Busovača. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 24. srpnja u Busovači.

Fra Mislav Jozić Sin je Maria i Marine r. Mlakić, rođen 1995. godine u Prozoru. Kršten je u župi Uznesenja Marijina, Rama-Šćit. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 7. kolovoza na Šćitu.

Fra Zvonimir Batista Sin Marka i Nade r. Čobanović, rođen je 1992. u Zenici. Kršten je u župi sv. Ante Padovanskog u Busovači. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu.

Fra Franjo Markić Sin Ivana i Vesne r. Petrović, rođen je 1996. u Mostaru. Kršten je u župi sv.

Petra i Pavla na Kočerinu. Član je Hercegovačke franjevačke provincije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru.

Mlada misa: 10. srpnja u župi Kočerin.

66

srpanj - kolovoz 2022.

Fra Ivan Slišković Sin Nikole i Ive r. Zorić, rođen je 1996. u Splitu. Kršten je u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu. Član je Hercegovačke franjevačke provincije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 17. srpnja na Širokom Brijegu.

Vlč. Nikša Pavlović Sin Lazara i Janje, rođen je 1982. godine u Dubrovniku. Kršten je u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gradcu. Svećenik je Trebinjsko–mrkanske biskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 10. srpnja u Gradcu.

Vlč. Dino Mustafi Sin je Mirsada i Jagode, rođen 1989. u Zadru, gdje je i kršten u župi sv. Ante Padovanskoga. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 10. srpnja u župi sv. Ante Padovanskoga u Zadru.

Vlč. Josip Marković Sin je Stipe i Dragice r. Mijatović, rođen 1996. u Žepču. Dolazi iz župe Lug-Brankovići. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 31. srpnja u župi Lug-Brankovići.

Vlč. Josip Papak Sin Ivana i Ružice r. Galić, rođen je 1997. u Mostaru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova, Prozor. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 13. kolovoza u župi Prozor.

Foto: Ivan Popović / Katolički tjednik

Fra Ivan Hrkać Sin je Ivana i Zdravke, rođen 1996. u Posušju. Dolazi iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu. Član je Hercegovačke franjevačke provincije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 17. srpnja na Širokom Brijegu.

Vlč. Paulo Henrique dos Santos Coelho Sin Josea Manuela Coelha i Marlene Aveline dos Santos Coelho, rođen je 1993. u Santo Andréu u Brazilu. Kršten je u župi Santa Bernadette u São Paulu. Svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 3. srpnja u župi Blažene Majke Terezije u Vogošći.

svjetlorijeci.ba

67

i n t Lje odmor

Roditeljima i djeci

PIŠE: MARIJA TOMIĆ

Draga djeco, dragi roditelji, stigao je školski raspust, a s njime i godišnji odmori. Obiteljski odmori su prijeko potrebni jer čine djecu i roditelje sretnijima, stvaraju se lijepe uspomene i učvršćuju se obiteljske veze još dugo vremena nakon što odmor završi.

Odlazak iz doma i put prema drukčijem okružju nije samo zabava za djecu već ih može obogatiti novim saznanjima s obzirom na to da im omogućuje istraživanje novih mjesta. „To ‚obogaćeno‘ okružje omogućuje nova iskustva koja su jako važna za socijalnu, fizičku, kognitivnu i osjetilnu interakciju”, objašnjava dr. Margot Sunderland, dječja psihoterapeutkinja.

Osim toga, igra na plaži, planinarenje ili kampiranje aktiviraju mozak, smanjuju stres i aktiviraju osjećaje pune topline, kao i optimizam.

Ne trebate otići na daleko putovanje kako biste uživali u prednostima obiteljskoga odmora. Bilo da planirate brzinski izlet na jezero ili nekoliko dana na moru – rezultati su isti: sretnija i povezanija obitelj – a to su neprocjenjive vrijednosti. Odmori pružaju obiteljima sretne uspomene koje će zauvijek ostati u njihovu sjećanju.

Sada ćemo se upoznati s pjesmicom Maestral. Jesi li znao/znala da je maestral naziv za vjetar koji puše na moru?

Nekoliko zanimljivosti o vjetru maestralu Maestral je stalni vlažni ljetni vjetar umjerene jačine.

Prati lijepo vrijeme i ublažuje ljetnu sparinu. Ljeti najčešće počinje puhati između 8 i 9 sati, najjače oko 14 sati, a prestaje oko 18 sati ili najkasnije pri zalazu Sunca. Povoljan je za jedrenje. Javlja se uglavnom ljeti, puše samo uz obalu, rijetko dopire dalje prema unutrašnjosti i strogo je prizemni vjetar (do 300 metara visine).

68

srpanj - kolovoz 2022.

Maestral (I. Stamać, M. Milanković) Na pučini plavog mora njihao se val, kao neki tromi medo što ide na bal.

Putujući nešto mumlja, udara o žal, to se s njime igra, šali vjetar maestral.

Zraka sunca nebo zlati, prošao je dan, na počinak vjetar ode, uhvati ga san.

Na leđima mirnog mora, zaspao je val, budit će ga opet sutra vjetar maestral.

N ATJ E Č A J

Humanitarno-karitativna organizacija „Kruh sv. Ante”, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, vrši prijem studenata u Franjevački međunarodni studentski dom GLAVNE ODREDBE Studenti i studentice koji postižu dobre rezultate pri školovanju | Ozbiljnost, kao i uzorno ponašanje tijekom školovanja | Dom je otvoren svim čestitim studentima i studenticama, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i nacionalnu opredjeljenost.

DODATNE ODREDBE Prednost imaju redoviti studenti | Volonterski rad | Socijalne prilike | Talentirani studenti slabijeg imovnog stanja | Djeca bez jednog ili oba roditelja; i dr.

NEMAJU PRAVO NATJEČAJA Studenti Univerziteta u Sarajevu s mjestom prebivališta u Županiji/Kantonu Sarajevo (osim ukoliko su studenti i studentice koji dolaze iz domova za nezbrinutu djecu) | Stanari Doma iz prethodnih godina koji su izgubili to pravo zbog kršenja Pravilnika o kućnom redu | Studenti koji obnavljaju godinu | Studenti koji su u srednjoj školi imali sniženo vladanje, ocjene: vladanje loše i vladanje dovoljno.

POTREBNI DOKUMENTI Popunjena prijavnica za prijem u Dom (obrazac prijave se nabavlja u Franjevačkom međunarodnom studentskom domu, Zagrebačka 18 ili na web stranici www.kruhsvetogante.com | Kopija osobne karte ili CIPS potvrda. | Zamolba s kratkim životopisom. | Uvjerenje od Visokoškolske ustanove o statusu upisa studenta/studentice u akademsku 2022./2023. (da je osoba redovito upisana u akademskoj 2022./2023. godini kao redovna, samofinancirajuća ili vanredna tj. da ne obnavlja godinu), sa prijepisom ocjena o svim položenim ispitima (ovjereni obrazac uvjerenja sa dotičnog Fakulteta). | Studenti koji ne mogu dobiti ovo uvjerenje do kraja Natječaja kopijom indeksa trebaju dokazati da su redoviti studenti, te da su SVI ispiti položeni, tako da upis u 2022./2023. nije upitan, dakle kopija treba sadržavati liste predmeta, kao i položene ispite (ipak studenti koji dostave Uvjerenje od Visokoškolske ustanove da je osoba redovan/na student/ica u akademskoj 2022./2023. imaju prednost). | Za studente koji upisuju prvu godinu studija potrebne su ovjerene kopije svjedodžbi od sve 4 godine i završnog (maturskog) ispita, te potvrda ili isprintana rang lista kao dokaz o upisu na fakultet. | Ovjerena kućna lista. | Potvrda o primanjima obitelji (za svakog člana s kućne liste): potvrda o visini zadnje plaće (kopija zadnjeg izreska plaće), kopija zadnjeg izreska mirovine, potvrda o neuposlenosti (od ureda za upošljavanje) ili dokaz o nekom drugom izvoru primanja (ovjerena izjava o tome čime se obitelj uzdržava – na primjer socijalne pomoći ili iz nekog drugog izvora prihoda). | Vanredni studenti dostavljaju također Potvrdu o neuposlenosti. | Potvrdu o stupnju invalidnosti izdatu od strane nadležne Komisije (osobna, za roditelja ili staratelja). | Potvrde ili preporuke od mjerodavnih osoba i institucija za one koji su obavljali volonterski rad. | Potvrda visokoškolske ustanove o studiranju brata/sestre.

ROK ZA PRIJAVU Prijave za natječaj s potpunom dokumentacijom primaju se isključivo od 15. 7. do 15. 8. 2022. godine PRIJAVE SLATI NA ADRESU Franjevački studentski dom, Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo NEPOTPUNE PRIJAVE I PRIJAVE DOSTAVLJENE NAKON 15. 8. NEĆE SE UZETI U OBZIR! Detaljnije informacije možete dobiti na telefon 033 728 866 ili e-mail adresu mladi.ksa@gmail.com | Obrazac prijave možete preuzeti s web stranice www.kruhsvetogante.com ili izravno u službi Doma. | Povjerenstvo za prijem studenata napravit će rang listu primljenih studenata, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči u Domu i na web stranici www.kruhsvetogante.com

Kruh svetog Ante Dan KSA 2022. Ž. U. Podhum/Žitače Ž. U. Dobrinja, Sarajevo Ž. U. Zenica Ž. U. Bihać Ž. U. Osova, Žepče Ž. U. Doljani, Jablanica Ž. U. Suho Polje, Kupres Fr. samostan Dubrave, Tuzla Ž. U. Novi Šeher Ž. U. Orašje Ž. U. Donja Tramošnica HKŽ Mainz, Njemačka HKM Wiesbaden

150 KM 220 KM 350 KM 370 KM 500 KM 500 KM 700 KM 1.000 KM 1.000 KM 1.000 KM 1.580 KM 250 EUR 1.500 EUR

Za fond Kap dobrote 50 KM Ilija Stipić Drago Ivanković, Odžak 100 KM Kruh sv. Ante Zagreb 500 EUR Ob. Ešegović, 100 KM Carevdar (Križevci) Za projekte KSA Nikica Aždajić, K. Sutjeska 30 KM Marina Puljić 50 KM N. N., Mostar 100 KM 100 KM Andrea Leko, Potoci Ana Ikić, Zadar 52 EUR Jakov Buljan, Luksemburg 95 EUR Mirjana Mašić 300 EUR HNK Rama, Posušje 500 EUR

Za pučke kuhinje Humanitarni broj BH Telecom 16 KM N. N., Sarajevo 20 KM 100 KM Marijan Jozinović Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM N. N., Ljubuški 100 KM N. N., Sarajevo 660 KM Kanton Sarajevo 8.636,66 KM Fondacija Arthur McCluskey, Irska 4.385 EUR HKM Klagenfurt 5.140 EUR

Ružica Miloš, Zagreb Krunoslav Malekinušić, Sesvete Stoša Zekanović, Ražanac Marko Mišanec, Garčin Vera Lovrić, Ston N. N., Velika Gorica Katica Podnar, Slavonski Brod Zlata Ilinčić, Čakovec Jozo Kovačić Meša, Dugo Selo

Dobročinitelji KSA, Hrvatska Anamarija–Company d. o. o., 500 HRK Sesvete Antonija Salacan, Opuzen 350 HRK Jelica Ujaković, Zagreb 1.000 HRK Draga Novokmet, 200 HRK K. Štafilić Maja Duilo, Split 250 HRK 50 HRK Grad Sveti Ivan Zelina Štefica Sedlanić, Bednja 50 HRK Rafael Romić, Zagreb 800 HRK Dorotea Cerjan, 100 HRK Barbarići Kravarski 300 HRK Neda Maruna, Šibenik Luka Jerković, Karlovac 1.800 HRK Anica Filipović, Vukovar 500 HRK Ivanka Ćurić, Zagreb 100 HRK Zdenko Tolić, Sesvetska Sopnica 750 HRK

Za obnovu kuća obitelji stradalih u potresu u RH Wiena grupa d. o. o., 25.000 HRK Zagreb 50 EUR Ob. Nikolić, Zagreb Urbani prostor d. o. o., 10.000 HRK Velika Gorica Jozo Petrušić, 7.500 HRK Zagreb (rad) Galmar nekretnine d. o. o., Zagreb (materijal) 18.935 HRK Interijeri Tadić d. o. o., Zagreb 6.500 HRK Nevenka Juratovac, 300 HRK Sesvete Kevin i Marina Knopf, 200 EUR Neckarzimmern Josip Bogić, Klagenfurt 40 EUR

Proslava sv. Ante u Wiesbadenu Na poziv fra Kristijana Montine, ravnatelj HKO „Kruh sv. Ante” fra Petar Karajica, boravio je u Wiesbadenu od 11. do 14. lipnja i slavio svetu misu za Dan KSA i za zaštitu Misije sv. Ante, te tako zahvalio za svu pomoć koju ta župna zajednica čini za naše projekte. Okupio se veliki broj vjernika koji žive i rade u toj pokrajini. Slavlje i druženje potrajalo je do kasnih sati, a samo slavlje financirao je HNK Hajduk iz Wiesbadena.

70

srpanj - kolovoz 2022.

500 HRK 300 HRK 200 HRK 755 HRK 200 HRK 400 HRK 100 HRK 200 HRK 130 EUR

IV. Kulturno-vjerska baština Hrvata BiH Pod pokroviteljstvom predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare, a u organizaciji Hrvatske matice iseljenika i Humanitarno-karitativne organizacije „Kruh svetog Ante” Sarajevo održana je Kulturno – vjerska baština Hrvata BiH pod geslom „Vratimo nadu zavičaju”. Kroz tri dana, od 17. do 19. lipnja, radnim sastancima i događanjima te svečanim programom u Multimedijalnoj dvorani Franjevačkog međunarodnog studentskog centra manifestacija je opravdala i svoj naziv – vjeru i nadu povratka zavičaju. Programu je prethodila Večer Hrvatske matice iseljenika na kojoj se razgovaralo o budućoj suradnji te projektima koji će se realizirati u Bosni i Hercegovini.

Drugi dan manifestacije započeo je prijemom kod fra Zdravka Dadića, provincijala Bosne Srebrene. Prijemu su nazočili fra Vinko Sičaja, definitor i ekonom, fra Miro Relota, definitor, fra Petar Karajica, ravnatelj Središnjeg ureda HKO „Kruh sv. Ante”, fra Stipo Karajica, samostanski i župni vikar samostana sv. Ilije u Zagrebu i idejni pokretač manifestacije „Vratimo nadu zavičaju”, te delegacija Hrvatske matice iseljenika i Hrvatske poštanske banke iz Zagreba na čelu s ravnateljem HMI-ja, Mijom Marićem. „Velika nam je čast i odgovornost što je Hrvatska matica iseljenika odlučila ovakav vrijedan projekt organizirati u Sarajevu jer je to Hrvatima koji žive na ovim prostorima velika nada u neko bolje i sretnije sutra”, rekao je na prijemu provincijal Dadić.

Nakon prijema služena je Sveta misa u molitvenom prostoru sv. Nikole Tavelića koju je predvodio fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene u zajedništvu s generalnim vikarom nadbiskupije mons. Slađanom Ćosićem, kao i franjevcima fra Petrom Karajicom, fra Stipom Karajicom, fra Mirom Relotom, fra Mirkom Majdandžićem, fra Vinkom Sičajom i fra Petrom Jelečem, sudionicima manifestacije, te gostima i uzvanicima. Pod misom su pjevali bogoslovi Franjevačke teologije u Sarajevu, pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića. Misi je prethodio mimohod sudionika programa manifestacije.

U Multimedijalnoj dvorani Franjevačkog međunarodnog studentskog centra u Sarajevu nastupili su čuvari kulturne i vjerske baštine Hrvata u središnjoj Bosni i Sarajevu: HKD Napredak Kreševo, HPD Matija Gubec Bakovići, Fojnica, KUD Sloga, Guča Gora, HKUD Ognjišta, Lug-Brankovići, IFD Župa Potkraj, Turbe, Tamburaši iz Vareša, Kreševa i Fojnice te bogoslovi Franjevačke teologije u Sarajevu.

U pozdravnim govorima pokrovitelja i organizatora istaknuto je da se manifestacija tradicionalno priređuje s ciljem

međusobnog povezivanja Hrvata u BiH i matičnoj domovini Republici Hrvatskoj i šire, sa željom vraćanja nade u budućnost zavičaja. „Upoznavanje zajedničke tradicije, kulture i nošnje, unapređenje kulturnih, obrazovnih, gospodarsko-socijalnih i drugih životnih zanimanja raseljenih bosansko-hercegovačkih Hrvata, kao i pružanje potpore Hrvatima u BiH, posebno u jačanju i očuvanju nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta, ciljevi su ovog vrijednog događanja. Program je do sada održan u Zagrebu, Jajcu i Livnu a Hrvatska matica iseljenika vrijedan je most ove suradnje”, istaknuo je ravnatelj HMI-ja Mijo Marić, koji je nakon programa otvorio i postavljenu izložbu akademskog slikara fra Petra Perice Vidića. Izložba je humanitarno-karitativnog karaktera višegodišnjeg dobročinitelja za siromašne i nadarene studente, a dio je programa manifestacije „Vratimo nadu zavičaju”.

Organizatori manifestacije, Hrvatska matica iseljenika i Humanitarno-karitativna organizacija „Kruh svetog Ante” te prijatelji projekta iz Hrvatske poštanske banke, posjetili su Plehan i svetište u obnovi, gdje su se susreli s fra Antom Tomasom, gvardijanom i župnikom, fra Jozom Gogićem, samostanskim i župnim vikarom i fra Ivanom Ćurićem, župnim vikarom. Svetu misu za vjernike iz župe te goste iz Zagreba, u suslavlju s gvardijanom predvodio je fra Stipo Karajica, idejni pokretač manifestacije „Vratimo nadu zavičaju”. „Nada u zavičaj i vjera u bolju budućnost iznimno je važna za opstojnost Hrvata u BiH. Ovakvi projekti svjetlo su im u tunelu i jasna poruka da nisu zaboravljeni”, rekao je sarajevski domaćin manifestacije fra Pero Karajica i čini se da je to jasna poruka svima nama. (Ivana Rora, HMI)

svjetlorijeci.ba

71

Biljna ljekarna

Aronija PIŠE: FRA JURO MARČINKOVIĆ

A

ronija je listopadni grm koji naraste najčešće 2 – 4 metra, a ponekad i do 6 metara. Bujnoga je rasta, a ljudi ju rezidbom oblikuju kao manje drvo.

Postoje dvije vrste aronija, crno plodna i ljubičasto plodna. Pradomovina joj je istok Sjeverne Amerike. Njezine plodove su koristili tamošnji domorodci Indijanci kao hranu i lijek protiv želučanih i crijevnih bolesti. U našim krajevima se zadnjih desetak godina uzgaja sve više.

Aronija voli vlažna zemljišta, ali ju ljudi, osim plantažno, uzgajaju i kao ukrasnu biljku. Također, može se uzgajati u vrtovima ili u velikim zdjelama. Podnosi niske temperature i do –47 stupnjeva i zato ju mnogi nazivaju i sibirska borovnica. Također je otporna na visoke temperature i suše, na kukce, zagađenja i razne bolesti koje napadaju voće i povrće. Plodovi su joj bobice koje nisu jestive svježe jer su vrlo gorkoga okusa.

Ipak, crveno plodne aronije se mogu jesti i svježe.

Plodovi se koriste u pripremi sokova, vina, sirupa, džemova, kompota, likera te kao začin i boja u pićima i jogurtima. Prema znanstvenim studijama, aronija je moćno prirodno sredstvo u prevenciji raznih bolesti. Neki ju nazivaju i hrana budućnosti jer je veoma ljekovita za ljudski organizam. Dokazano je i da njezini ljekoviti sastojci imaju veliko antikancerogeno djelovanje i ubijaju maligne stanice tumora mozga, dojke, jetre, debeloga crijeva i pluća.

Isto tako pročišćava organizam od štetnih tvari i teških metala a tim prevenira od malignih oboljenja. Njezini sastojci poboljšavaju cirkulaciju krvi u krvnim 74

srpanj - kolovoz 2022.

žilama. Svakodnevnim korištenjem aronije smanjuju se kolesterol i trigliceridi te se tako štiti kardiovaskularni sustav.

Ona ublažava migrenu i glavobolju, snižava krvni tlak. Djeluje na crijevnu sluznicu i želudac. Osim toga smanjuje upale, sprječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija mokraćnoga sustava, a omogućava bolji rad žuči i jetre. Može se reći da njezini ljekoviti sastojci jačaju cjelokupni imunitet našega organizma.

Osim toga sadrži mnogo beta karotena i zeaksantina koji štite stanice organizma od oštećenja, kožu od opasnih sunčevih zraka i melanoma, a oči od nastanka sive mrene. Regulira razinu šećera u krvi i rad gušterače. Djelotvorna je i kod nepravilnoga rada štitne žlijezde. Potiče zarastanje rana, zaustavlja krvarenja,

mencije i nastanka Alzheimerove bolesti. Nije ni čudo da ima ovako veliku ljekovitost jer ima preko 300 aktivnih bioloških spojeva. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente, prvenstveno vitamine A, B1, B2, B3, B5, B6, B9 i C, a od minerala je veoma bogata cinkom, kalijem kalcijem, željezom, manganom, fosforom i jodom. U nastavku vam donosim savjete kako ćete iskoristiti veliku ljekovitost aronije.

pomaže kod proširenih vena. Usporava starenje, usporava nastanak bora i strija.

Osobito je velika zaštita od pojave de-

tijekom dana i jedan dio navečer prije spavanja. Pije se 3 tjedna, tjedan dana pauze i kura se ponovi. Poslije toga se

Čaj od bobica aronije. Uzmite 1 – 2 velike žlice suhih plodova aronije i stavite u 250 ml vrele vode, promiješajte, poklopite i ostavite 10 – 15 minuta poklopljeno pa procijedite i popijte toplo i na gutljaje. Dnevno se popije ova količina, jedan dio ujutro natašte, jedan dio

Metafore i putokazi

Odsjaj ljepote

pasti. Ali Ako sada staneš, sigurno nećeš je ni teći? koliko ti to vrijedi kad nećeš dal ti kad s visine Ako sada staneš, neće te zabolje nezgrapan i u kamen udariš. Ali zar i kamen, o tu kako bi te u tvrd takav kakav jest, nije sam korito usmjerio? više razočarati i Ako sada staneš, neće te ništa e kad prekasno povrijediti. Ali hoćeš samu seb to tvoriš. shvatiš da tako ustajala samo bla ti. Ne Zato, vode kapljice, nemojte sta ira, a ni dopustite strahu da vas paraliz lja. Ne, neće komforu da vas u svoje blato ulju kamen vas ni ovaj pad slomiti niti će vas i koji svoj zarobiti. Sve iza sebe ostave on god tečeš, pogled u daljine urone. Jer, dok Dok god ti živiš. Dok god živiš, ti postojiš. o što odsjaj postojiš, ne prestaj se borit‘ zat vječne ljepote u sebi nosiš.

(Tekst i foto: J. Ćuro)

Ždrimački slap, Uskoplje 76

srpanj - kolovoz 2022.

NECROLOGIUM BOSNAE ARGENTINAE

Fra Mirko Jozić (1947. – 2022.)

Dana, 25. lipnja 2022. u JZU „Zdravstveni centar Brčko” u Brčkom preminuo je, blago u Gospodinu, opremljen sakramentom bolesničkog pomazanja fra Mirko Jozić, župni vikar u Zoviku i dugogodišnji profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Fra Mirko Jozić rođen je 21. siječnja 1947. godine u Donjem Vukšiću, Brčko Distrikt BiH, u župi Ulice, od roditelja Marka i Janje r. Mikić. Osnovnu školu završio je 1962. godine u svom zavičaju. Srednju školu pohađao je od 1962. do 1966. godine u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom.

Franjevačku teologiju završio je u Sarajevu 1974., nakon čega 1977. godine upisuje Filozofski fakultet u Sarajevu i na njemu studira sve do 1982. Dana 26. veljače 1986. doktorirao je u Münchenu.

Godine 1966. ušao je u novicijat u Kraljevoj Sutjesci, a svečane zavjete položio je 8. prosinca 1973. u Sarajevu. Sveti red đakonata primio je 23. prosinca 1973. u Sarajevu od mons. dr.

Smiljana Čekade, vrhbosanskog nadbiskupa koji mu je također podijelio i sveti red prezbiterata 3. veljače 1974. u Sarajevu.

U franjevačkoj zajednici fra Mirko je obnašao različite službe. Djelovao je kao svećenik franjevac i profesor u Tuzli, Visokom, Podsusedu, Dubravama i Zoviku. Od 1974. do 1977. godine bio je kapelan u Tuzli, a zatim nastavnik u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom (1986. – 1988.). Od 1988. radio je kao profesor filozofije na Franjevačkoj teologiji u Sa-

rajevu. Također je bio gostujući profesor na PhilosophischTheologische Hochschule der Franziskaner u Münsteru (1989. – 1990.) i predavač na Institutu za teološku kulturu laika pri Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1993. – 1995.).

Vlastite radove i prijevode objavljivao je u Biltenu Franjevačke teologije u Sarajevu te u časopisima Jukić i Dijalog.

U razdoblju od 2018. do svibnja 2022. godine obavljao je dužnost predsjednika Hrvatskog kulturnog društva Napredak Podružnica Brčko. Tijekom tog razdoblja dao je nemjerljiv doprinos kulturnom životu Brčko distrikta BiH te je u svome radu inzistirao na intenzivnijoj suradnji nacionalnih kulturnih društava u Brčkom što je rezultiralo realizacijom nekoliko vrijednih zajedničkih projekata „Napretka”, „Preporoda” i „Prosvjete”.

Fra Mirko Jozić bit će upamćen kao čovjek koji se zalagao za njegovanje kulture dijaloga, međusobnog razumijevanja drugog i drugačijeg, koji je često naglašavao da takav napor vrijedi učiniti jer to vodi ka unapređenju i razvoju društva, kulturnom oplođivanju, a ne njegovoj dekadenciji. Širina i blagost kojom je zračio ostat će zauvijek u sjećanju svih koji su ga poznavali.

Ispraćaj fra Mirka Jozića sa sv. misom zadušnicom, koju je predvodio umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, bio je u župnoj crkvi u Zoviku u utorak, 28. lipnja, s početkom u 14 sati. Nakon toga, posmrtni ostaci fra Mirka prevezeni su u Gunj (Hrvatska) gdje je obavljen obred pokopa kojeg je predvodio fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene.

U prigodnoj propovijedi, fra Zdravko je ponajprije rekao kako se „fra Mirko cijeloga života trudio pod križem postavljati najteža egzistencijalna, filozofska i teološka pitanja”, te kako „zavrjeđuje da ga ispratimo u nadi koju Isusov križ utemeljuje”. „Treba svakako zabilježiti fra Mirkovo originalno razmišljanje na temu obnove porušenih crkava i kuća. Ne isključujući nikada racionalno ophođenje sa sredstvima i potrebama obnove, fra Mirko je srozavanje estetskih i funkcionalnih kriterija kod izgradnje i uređenja sakralnih prostora držao opasnom kapitulacijom pred rušiteljima, neukusom i kičem.

Znao je doslovce govoriti: krizna vremena prigoda su za podizanje, a ne srozavanje standarda u svim odnosima i ophođenjima. Neumoran je bio i strpljiv, ponekad tužan zbog nerazumijevanja, pogotovu kad je obnašao službu provincijskog pročelnika Vijeća za sakralnu umjetnost i građevinarstvo”, istaknuo je fra Zdravko. Propovijed je zaključio mišlju kako nije siguran hoće li i kada Provincija imati nekoga tko je poFoto: Anita Jurčević put fra Mirka razumio snagu i novost umjetnosti upravo u službi navještaja Evanđelja. svjetlorijeci.ba

77

Trenutak u vremenu Od svih crkava u BiH najprije je postavljen zvučnik u župskoj crkvu u Varešu za župnika p. o. fra Borisa dr.

Baruna. Postavljen 22. 3. 1959.

Guča Gora Stari samostan, prije rata 1941.-45.

Nova zgrada poslije rata 1941.- 45. na ruševinama starog samostana.

Veliki trud oko gradnje nove zgrade učinio je p. o. fra Ivo Marković

80

srpanj - kolovoz 2022.

NAŠI POKOJNICI

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Andrija Petrović

Kurevija

Ešegović Stipo

Mijat

(7. 9. 1941.

– 25. 7. 2016.)

(18. 10. 1968.

– 14. 6. 1992.)

Hrvatski vojnik Počivajte u miru Božjem!

Vaša obitelj!

Iva (Ilije) Velemir

(†2019.)

Dana 25. 8. 2022. navršit će se 3 godine kako si nas napustila, draga naša majko, sestro i tetka. Hvala ti za nesebičnu ljubav koju si nam darivala, svojim primjerom i prisutnošću u svim našim životnim prilikama, kao i za tvoj zagovor koji i danas upućuješ za nas našem Ocu nebeskom. Počivala u miru Božjem.

Tvoja djeca, sestra i brat s obitelji

ah na Pretplatite se odm Vaše omiljene digitalno izdanje obiteljske revije! revije čitajte bilo Digitalno izdanje svojim uređajima. kad i bilo gdje na odaberite Jednostavno i brzo aktivaciju način plaćanja uz . korisničkog profila

Jako

Jela

(†2004.) (†2014.)

Zahvalni dragom Bogu i Vama, za sve dobro koje smo primili, svakodnevno ste u našim mislima, srcima i molitvama.

Zahvalna djeca

Ruža Šimunović

(1935. – 2022.)

Dana 27. lipnja, blago u Gospodinu, preminula je Ruža Šimunović r. Josipović, majka fra Ante Šimunovića, svećenika franjevca Bosne Srebrene. Pokojna Ruža je sa suprugom Lukom rodila šestero djece: kćeri Maru i Zdenku i sinove Antu, Ivana, Stipu i Josipa. Uz to ima 12 unučadi i 2 praunuke.

Do pretplate na tiskano izdanje revije Svjetlo riječi od sada još jednostavnije.

Posjetite našu web knjižaru i izaberite tiskano izdanje revije koju ćemo vam dostavljati na bilo koju adresu u svijetu.

(†14. 8. 2012.)

U spomen na 10. obljetnicu preminuća voljenog sina i dragog sestrića. Vjerujemo da te milostivi Bog obasjao vječnim svjetlom i nagradio za svako dobro djelo koje si za života činio za nas.

S nadom u uskrsnuće, do ponovnog susreta, tvoji najmiliji. S nama si! Počivaj u miru Božjem.

Tvoja majka, ujak i tetka s obitelji Sprovod pokojne Ruže bio je u subotu, 2. srpnja, u župi Kotor Varoš, s početkom u 14 sati.

Fra Anti i njegovoj obitelji iskrena sućut. Pokoj vječni daruj joj Gospodine.

I svjetlost vječna neka joj svijetli.

Josef Otto

(†2008.)

Snivaj do susreta u vječnosti.

Leona

Uz digitalno i ti skano izdanje revije, u web knjižari Sv jetla riječi za sebe ili svoje bližnje naručite knjige s područja vjere, društva i kultur e.

knjizara.svjetlorijeci.ba

Nova knjiga Svjetla riječi

20 KaMrina

+ pošt

Knjiga sadrži različite priloge mons. Semrena – njegova obraćanja vjernicima u različitim prigodama, od liturgijskih do kulturnih i obljetničkih – koji su nastajali u vremenu od njegova preuzimanja biskupske službe u Banjoj Luci pa do početka ove godine. Priloge u ovoj, kao i u prethodno objavljenim knjigama, autor smatra svojim dugom prema vjernicima i svom zavičaju.

Naručite odmah: Tel.: +387 33 726 200 Viber: +387 60 33 88 018 E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba

Knjižare Svjetla riječi: Vitez: +387 30 710 336 Livno: +387 34 201 111 E-mail: pretplata@svjetlorijeci.ba

knjizara.svjetlorijeci.ba