Čovjek - Božje stvorenje (474) by Svjetlo riječi

VJERA • DRUŠTVO • KULTURA Godina XL. ◆ broj 474 ◆ Sarajevo, rujan 2022. ◆ cijena 4 KM (20 HRK) www.svjetlorijeci.ba Č OVJEK Božje stvorenje

Digitalno i tiskano izDanje Drevije svega je nekoliko klikova oD vas! Posjetite web knjižaru Svjetla riječi, pretplatite se na reviju i uživajte u zanimljivom sadržaju. Svakoga mjeseca na 84 stranice čitajte o aktualnim temama s područja vjere, društva i kulture. https://knjizara.svjetlorijeci.ba/

FRA VILI RADMAN urednik@svjetlorijeci.ba

kaosliku”jeStvoriteljunalikujejer„nanjegovu–iakojestvorenjeodnjegadrukčije Jan Brueghel ml., Stvaranje Adama,17.st.

VLASNIK Franjevačka provincija Bosna Srebrena NAKLADNIK FMC Svjetlo riječi d.o.o. RAVNATELJ Janko Ćuro GLAVNI UREDNIK Vili Radman ZAMJENIK GL UREDNIKA Janko Ćuro REDAKCIJA Janko Ćuro, Monika Galić, Ivana Pekušić, Vili Radman PRETPLATA Emil Perković MARKETING Monika Galić LEKTURA Ana Papić GRAFIČKO OBLIKOVANJE Lorko Kalaš ADRESA UREDNIŠTVA Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 uprava@svjetlorijeci.baredakcija@svjetlorijeci.ba018 UREDNIČKO VIJEĆE fra Zdravko Dadić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman GODIŠNJA PRETPLATA BiH 45 KM; Hrvatska 220 HRK; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD BANKOVNI RAČUNI – KM Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo UniCredit1610000035150095Bankd.d.BiH 3386902222774709 DEVIZNI RAČUNI Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: SWIFT:IBAN:UniCreditSWIFT:BA391611000001251358,RZBABA2SBankd.d.BiH,25021420101BA393386904812029659,UNCRBA22 RAČUN U HRVATSKOJ Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 RAČUN U NJEMAČKOJ I AUSTRIJI Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST TISAK Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 4. 1999. godine. ISSN 1512-6986 NaslovnaIlustracijastranica: J edno od temeljnih vjerovanja kršćanstva, kao i drugih velikih svjetskih religija, jest ono u Boga kao Stvoritelja svega postojećeg, uključujući čovjeka. Zadnjih se desetljeća ova vjerska istina ili motiv u javnom prostoru sve češće i sve agresivnije postavlja u pitanje od različitih misaonih tokova koji u središte svoga zanimanja stavljaju pitanje čovjekova

Naime, fra Janko Ćuro – zbog novih i vrlo odgovornih obveza u Provinciji –nije više u mogućnosti obavljati zahtje vnu službu urednika revije Svjetlo riječi. U ovih posljednjih šest godina fra Jan ko je obavljao odličan posao ne samo kao urednik revije nego i kao ravnatelj Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi – što i dalje ostaje. Zahvalni smo mu na svemu što je uradio: uz redovne suradnike, on je zacijelo ponajviše zaslužan za razinu koju je revija Svjetlo riječi dostigla.

identiteta: pitanje čovjekova humaniteta postalo je zacijelo jedno od gorućih i najprjepornijih pitanja našega doba. Svijest o važnosti ovoga pitanja iz vjerske perspektive pot vrđena je i 2019. godine objavljivanjem posebnoga doku menta Papinske biblijske komisije Što je čovjek? Putovanje kroz biblijsku antropologiju posvećenog ovoj tematici. Riječ je o vrlo važnom i suvremenom dokumentu, nedavno pre vedenom i na hrvatski jezik, koji ćemo u nekoliko nastava ka detaljnije prikazati na stranicama naše revije. U Svetom pismu, kao jednom od temeljnih izvora kršćanske vjere, motiv čovjeka kao stvorenja Božjega često se spominje s dvostrukom svrhom. Prvotna je namjera istak nuti neizmjernu razliku između čovjeka i Boga, stvorenja i Stvoritelja i tako u ljudskom srcu stvoriti onu poniznost, tj. realan stav koji je nužni uvjet za ispravnu spoznaju. Među tim, ovaj isti motiv ukazuje također na pažnju koju je Bog pokazao u činu stvaranja i na duhovnu obdarenost koja odli kuje ljudsko biće: Knjiga Postanka služi se slikom daha Bož jega koji, prodirući u prah koji je Stvoritelj oblikovao, čovje ka čini živućim bićem, drukčijim od svih drugih stvorenja. Konačno, ljudsko biće je jedino koje nalikuje Stvoritelju jer je „na njegovu sliku” – iako je kao stvorenje od njega drukčije.

Fra Janko, kao zamjenik glavnoga urednika, ostaje važan dio uredničkoga tima, a njegovo umijeće, iskustvo i požrt vovnost ćemo znati iskoristiti u želji da Svjetlo riječi nastavi u uspješnom ispunjavanju svojih zadaća. Iskreno se nadamo i želimo da Svjetlo riječi u ova vrlo zahtjevna vremena, u ko jima su javna riječ i javno svjedočenje od iznimne važnosti, širi evanđeosko svjetlo i da bude svijeća koja svima svijetli obasjavajući Onoga koji je jedini Put, Istina i Život.

Ljudsko biće je jedino koje

Kao što se da primijetiti iz ovoga uvodnika, tijekom ljeta je došlo i do nekih promjena u uredništvu revije.

svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima

Tomo Barbić, Schwabmünchen 4 rujan 2022.

Činimo dobro svima, neka nam srca budu čista, u sretnima, tužnima, siromašnima, u svakom čovjeku gledajmo Krista. Tada nema zloba i jama, zavisti tu nema mjesta, srce ispunjeno, duša nije sama, naša je blagoslovljena cesta. Budimo blagoslov jedni za druge, primajmo blagoslove od Boga, na stazama nade i tuge ljubimo Gospodina i bližnjega svoga. Kazimir Barukčić, Frankfurt Vrata vjere Vjera je poput vrata kroz koja čovjek dolazi na svijet i isto tako odlazi u ono stranost o čijoj gradnji i Graditelju svje doči Biblija koja povezuje Boga i čovjeka. Nekad su to široka vrata koja moderno čovječanstvo ne vode dobru odnosno postoje i uska vrata koja Biblija i Krist nude kao jedina prava i spasiteljska. Ta vrata simboliziraju put prema čovjeko voj nutrini kao simbolu života za razliku od širokih zemaljskih vrata koja su prve ljude odvela u grijeh i smrt, sve dok nisu došla Isusova uska vrata križnoga puta i govora na Gori koja nude pravi put, isti nu i život. Starinske kuće imale su dvoja vrata; jedna široka okrenuta prema ulici, na koja su ulazili prijatelji i neprijatelji i oni koji su bili u nevolji. Ta široka vra ta nismo nikada zaključavali odnosno samo smo ih pritvarali da ne uđu živo tinje. Uska ili sporedna okrenuta prema vrtu i podrumu na koja nitko nije strani ulazio osim nas ukućana, zvali su moji i mala vrata. Ta vrata su bila rezervna vrata spasa; ili kako bi did rekao ako nas dušmanin natjera ili kakva nevolja. O Bože, kakva sličnost sa biblijskim uskim vratima koja vode spasenju za razliku od širokih vrata kroz koja su dolazile nevo lje i opasnosti životne. Stalno otvaramo i zatvaramo vrata, najčešće površno umjesto da to činimo zdušno i radosno želeći da to i drugi nama čine. Biblija poziva da otvorimo široko vrata i da drugima pomogne mo da se okrijepe i da zajedno slavi mo i živimo sudbinu djece Božje, jer osamljen čovjek nije sretan o čemu svjedoče mnogi koji žive u buci i trci suzne doline nepodnošljive lakoće po stojanja. Nismo rođeni da budemo pu stinjaci nego da živimo u kući i obitelji Gospodnjoj, u kojoj ima mjesta za sve zemljanike. Svatko bi trebao biti dobro došao po savjet, utjehu, pomoć duhov nu i materijalnu, jer smo svi zajedno jači i Božji. Dajmo drugima po uzoru na Abrahama, Mojsija, Krista, aposto le, prve kršćane i naše pretke konačište, hranu duhovnu i materijalnu pomoć svake vrste. O tome govore mnoge prispodobe u Svetom Pismu koje ša lju glavnu poruku otvorenosti i ljubavi prema bližnjima, posebno solidarnosti u nevoljama kojih ne manjka. Tako u jednoj prispodobi pristupi neka žena Isusu koja plače i pere mu noge suzama, suši kosom i maže skupim uljem. Zbog toga su prisutni uznemireni jer se radi, kako je poznato, o grešnici što Isusu ne smeta. On prihvaća sve ljude jednako i otvara im vrata svoga srca da ih spasi, jer kako kaže da samo bolesni trebaju liječnika i da dobri pastir traži izgublje ne ovce. Možemo se pitati nakon dvije tisuće godina šta smo od toga naučili? Kako susrećemo i uvažavamo strance i goste? No, i dalje Isus pokazuje put zajedništva, suživota, tolerancije i dija loga, u različitosti što vidimo, u prispo dobi o milosrdnom Samarijancu. Zato će i nama biti dobro po dušu i tijelo ako vrata kuće i srca doslovno i preneseno držimo otvorenim za Boga i bližnjega, bez obzira na boju kože, naciju ili vjeru. Ako njima pomognemo da obrišu suze i olakšaju boli bit ćemo svi sretni i spaše ni i nagrađeni od Nebeskoga Oca koga ne vidimo, odnosno gledamo u bližnji ma i ljubimo kao samoga sebe čineći dobro koje želimo da i drugi nama čine. Na kraju Isus je put, istina i otvorena vrata vjere i života kroz koja smo pozva ni ući i isto tako u vječnost proći, koju neće nadvladati ni vrata pakla. Samo Uskrsli ulazi kroz zatvorena vrata upla šenih apostola i ovog otuđenog svijeta i poziva na radost i slobodu bez straha. Zato otvorimo vrata svojih domova i duša jer ne znamo ni dana ni časa kad će On doći. Budimo pripravni, jer bliži se časMirvječnosti.idobro u otvaranju biblijskih vrata vjere, kuća i srca djece Božje iz tu đine, u kojoj je sve više zatvorenih vrata i uplašenih duša.

Zavist i zloba nije dobra, i mogu nas uništiti, a volja je dragog Boga, dobar, pošten čovjek biti. Treba voljeti braću ljude, pomagati kad se može, da svima lakše bude, hrabrosti nam daruj Bože! Štiti ljudski život od začeća sve do smrti, dijeliti radost i bol, jer kolo se sreće vrti. Sve nas tuga može stići i patnja je svaka lakša kad će prijatelj prijatelju prići, i živjet će kao braća.

Pisma čitatelja Biti dobar čovjek Tko pod drugome kopa jamu sam u nju može pasti ne ostavljaj zavist samu, jer će u njoj trnje cvasti.

52 HKŽ Wiesbaden: 50 godina djelovanja 66 Dr. Živko Mišević: Mentalno zdravlje Iz sadržaja 6 „Što je čovjek?” 44 Bespuća i evangelizacijenade 26 Fra Zdravko Dadić: Vjerni Bogu i franjevačkom poslanju 14 Humanizam koji je protiv čovjeka 18 Čovjek i dostojanstvonjegovo 22 Čovjek otvorenokaobiće 32 Teretana 36 Papa Leon Veliki svjetlorijeci.ba 5

Na samom početku kardinal Luis Ladaria, pročelnik Kongregacije za nauk vjere i ujedno predsjednik Papin ske biblijske komisije, predstavio je ovaj dokument (str. 5-8). Pomoću pastoral ne konstitucije Drugoga vatikanskog sabora Gaudium et Spes, koju u pred stavljanju dokumenta citira šest puta 6 rujan 2022.

PIŠE: DR. FRA

Putovanje kroz biblijsku antropologiju

TEMA BROJA

P apinska biblijska komisija, koja se sastoji od dvadeset katoličkih internacionalnih egzegeta, radila je na ovom dokumentu pet godina. Dokument je objavljen na talijanskom jeziku u pro sincu 2019., a puni naslov izvornika glasi: „Ponti cia Commissione Biblica, ‚Che cosa è l’uomo?‘ (Sal 8,5). Un itine rario di antropologia biblica”. Hrvatski prijevod ovoga dokumenta, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, izišao je u prvoj polovici ove godine. Uz četiri glavna poglavlja, dokument ima još predstav ljanje, uvod i zaključak te sadrži 350 brojeva (paragrafa).

Izvorno

Uvodna poglavlja Biblije (Post 2-3) na egzemplaran način, iako uglavnom jezgrovito, prikazuju konstitutivna obi lježja ljudske osobe kao i Stvoriteljev plan s ljudskim bićem. Ova pripovijedanja s početka Biblije trebaju biti čitana kao gura (typos), tj. kao (po)svjedočenje jed noga događaja simbolične vrijednosti koji proročki naviješta smisao povijesti sve do njezina savršenoga ispunjenja (br. 6).

Svaki od važnih elemenata najavlje nih u temeljnom pripovijedanju (Post 2-3) razrađen je potom u cijeloj biblij skoj literaturi. Različite predaje Staroga zavjeta (u Tori, u mudrosnim spisima, Psalmima i u proročkim zbirkama) i one Novoga zavjeta (u evanđeljima i u poslanicama apostola) zajedno dopri nose, svaka na speci čan način, prika zivanju složenosti ljudskoga lika koji je predstavljen kao otajstvo koje treba istraživati i kao jedna od divota božan skoga djelovanja koje nadahnjuje ne prestano veličanje Stvoritelja (Ps 8). Prvo poglavlje (br. 14-68) predstav lja čovjeka kao stvorenje Božje (Post 2,47; Post 1,26-27). Ovo je prva i temeljna „relacija” koja daje vrijednost i činjenici da je ljudsko biće načinjeno od „praha” (tj. da je smrtno, prolazno) i njegovu biću živom po božanskom „dahu” (tj. da posjeduje duhovne sposobnosti i da je određeno za besmrtnost). Iz Biblije se ne dobiva de nicija čovjekove biti, nego više artikulirano promišljanje njegova bića kao subjekta mnogostrukih relaci ja. Drugim riječima, to što Sveto pismo objavljuje o čovjeku može se razumjeti samo ako se istražuju relacije koje ljud sko stvorenje ima s cijelom stvarnošću. Dokument se pritom poziva na encikli ku Laudato si‘ pape Franje koja govori (§ 66) o tri temeljne relacije: o onoj s Bogom, s bližnjim i sa zemljom. Ostale

Cilj dokumenta bio je izložiti ne statičnu nego dinamičnu, poliedarsku i relacijski otvorenu naperspektiveantropologiju.biblijskuIzovoga

čina prikaza teme biblijske antropologije može se reći da je ovaj dokument Biblijske komisije biblijsku„putovanjeuistinukroz”antropologiju talijansko izdanje svjetlorijeci.ba

(GS 1, 4, 10, 12 <2x>, 22), kardinal La daria je skrenuo pozornost na važnost i aktualnost teme koju je obradio ovaj dokument Biblijske komisije, a to je pi tanje: „Što je čovjek?”. Kardinal Ladaria podsjetio je da je ovaj dokument Biblijske komisije o biblij skoj antropologiji nastao na poticaj pape Franje i da želi pomoći Crkvi vršiti svoje poslanje u službi ljudi, donoseći ljudskim pitanjima i ljudskom istraživanju onu svjetlost koja dolazi od Svetoga pisma koje je od Boga nadahnuto i stoga pred stavlja „vrhovno pravilo vjere” (Dei Ver bum 21) i „dušu svete teologije” (DV 24).

Prema riječima kardinala Ladarie ovaj dokument o biblijskoj antropologi ji predstavlja novost i u pogledu sadrža ja i u pogledu načina izlaganja. Naime, još nije bilo obavljeno istraživanje koje bi na organski način izložilo sve glavne elemente koji zajedno doprinose da se de nira što je čovjek u Starom i u No vomNazavjetu.kraju kardinal Ladaria navodi da je nakana ovoga dokumenta da po mogne uočiti ljepotu i složenost božan ske Objave o čovjeku. Ljepota potiče na cijenjenje Božjega djela, a složenost poziva na trajno istraživanje i produ bljivanje. Predavačima teoloških fakul teta, ali i katehetama i studentima svetih predmeta ovdje je ponuđeno pomagalo, prikladno za promicanje sagledavanja cjelokupnoga božanskog plana, koji je otpočeo činom stvaranja i ostvaruje se u slijedu vremena, sve do ispunjenja u Kristu, novom čovjeku, koji je „ključ, središte i svrha svekolike ljudske povi jesti” (GS 10). Doista, „otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu utjelovljene Riječi” (GS 22). Struktura i glavni dijelovi dokumenta Ovaj dokument Biblijske komisije arti kuliran je u četiri poglavlja. Za polazni tekst i programski temelj svakoga od če tiriju poglavlja uzeto je pripovijedanje u Post 2-3 (zajedno s Post 1) koje novo zavjetna literatura i dogmatska predaja Crkve smatraju temeljnim i normativ nim. U svakom poglavlju ovoga doku menta donesen je odlomak iz Post 2-3 (tiskan podebljano), zatim slijedi kratki egzegetski komentar (tiskan u kurzivu) kojemu je cilj ukazati na glavne temat ske motive. Često su u obradu pojedinih tema ovoga dokumenta umetnute neke dopunske razrade (tiskane manjim slo vima), a namijenjene su čitateljima koji žele produbiti dotičnu temu (br. 12).

provincijala Bosne Srebrene Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je 1. kolovoza 2022. godine fra Zdravka Dadića, provinci jala Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. Fra Zdravko Dadić, do izbora za provincijala 27. travnja ove godine, bio je župnik Župe B. D. Marije Anđe oske u Sesvetskoj Sopnici – Zagreb. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM organizirala je ovogodišnje pripreme i duhovne vježbe pred svečano zavjetovanje za 15 franjevačkih bogoslova iz 6 provincija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a ko ordinator priprema bio je dr. fra Serđo Ćavar, meštar hercegovačkih bogoslova. Iz provincije Bosne Srebrene sudjelovala su dvojica kandidata za svečane zavjete, fra Hrvoje Žabić i fra Danijel Lukić, prenosi FIA. Program priprema započeo je 1. kolovoza okuplja njem u franjevačkom samostanu na otočiću Badiji u blizini Korčule gdje su kandidati proveli 10 dana, a kao vrhunac priprema braća su imala duhovne vježbe koje je vodio hercegovački franjevac fra Josip Vlašić. Kroz to vrijeme mlada braća su imala priliku kroz molitvu, šut nju, zajednička i osobna razmatranja, šetnju prirodom, svakodnevnu euharistiju, molitvu krunice, časoslova i klanjanja još dublje razmisliti o svom pozivu, zavjetima i doživotnom posvećenju Bogu po primjeru sv. Franje. Cjelokupni program i duhovne vježbe završene su euharistijskim slavljem u zahvalu Bogu za sva dobro činstva i milosti primljene kroz ovo vrijeme. Na svetkovinu sv. Klare Asiške, 11. kolovoza, u samo stanu sestara klarisa u Brestovskom svečane zavjete po ložile su s. M. Janja Dragičević iz Čapljine i s. M. Brigita Bošnjak iz Rame. Šest godina nakon ulaska u samostan sestre su izgovorile svoj doživotni „Evo me!” u Redu siromašnih sestara sv. Klare, prenosi mrežna stranica Samostana sv. Klare Brestovsko. Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je bi skup mons. fra Marko Semren u koncelebraciji s pro vincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, fojničkim gvardijanom fra Mariom Katušićem i još dvadesetak svećenika. Asistirali su bogoslovi Franje vačke teologije pod vodstvom njihovog profesora litur gije fra Danimira Pezera. Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem uveličao je bend El Shaddai pod ravnanjem fra Danijela Rajića, dok je litanije svih svetih pjevao fra Antonio Šakota.

svjetlorijeci.ba

VIJESTI

Humanizam koji je

Moderan čovjek je zadržao logič nost svijeta i uzima kao samorazumljivo da se svemir pokorava matematičkim i zikalnim zakonima, ali ne vidi mate matički um iza svega. Možemo se čuditi da su u srednjem vijeku Boga prikazi vali kao geometra, sa šestarom u ruci, ili da su u pelikanu vidjeli sliku Krista jer su pogrešno vjerovali da ta neobična ptica mlade hrani vlastitim mesom, ali bili su to iskazi vjere da je svijet stvoren racionalno i da govori o svojem Stvori telju. Danas znanost saznaje sve više iz sve manjih dijelova materije, ali ništa od toga nema smisla jer se u tim saznanji ma ne čuje jeka dalekoga Logosa.

D osjetka njemačkoga lozofa i antropologa Ludwiga Feuerba cha iz 19. stoljeća, da nije ona ko kako stoji u Bibliji, da je Bog stvorio čovjeka po svojoj slici, nego baš obratno, da je čovjek na svoju sliku stvorio Boga, izazvala je dvostruke posljedice. Logos iza svega S jedne strane, priroda je utihnula. Čo vjek je, po tome što je stvoren, bio do tad jednak svemu tvarnom, baš onako kako je sveti Franjo pjevao – nije zapra vo bilo razlike između Sunca, Mjeseca i čovjeka, samo što su za njega nebeska tijela bila braća, a za novovjekoga znan stvenika i lozofa čovjek je tvar poput njih. Sve je stvoreno nekad svjedočilo Božju slavu i moć, i zbog toga je imalo što reći; čovjek davnine u svemu je vi dio značenje, jer je vjerovao da je svijet stvorio Bog svojom riječju, da je Logos iza svega, i da je svijet stoga logičan i da ima smisao.

Zrcalne slike

SAMOTNO MJESTO

PIŠE: 14 rujan 2022.

Druga je posljedica da se od stvorenja čovjek pretvorio u stvoritelja, a da su ono što stvara iluzije. „Bog je stvorio noći gusto naseljene snovima, prepu ne zrcalnih slika, kako bi čovjek osje tio da nije ništa više nego isprazno razmišljanje. To je ono što nas plaši”, piše argentinski književnik Jorge Luis Borges. Današnje stanje iluzija naziva se postmodernizmom, sustavom mišljenja koji odbija bilo kakvu onostranost, što znači da ne priznaje ni Boga, ni dušu, ni vječnost, ni slobodu – sve ono od čega se sastoji kršćanska vjera; kršćanstvo je još jedan san, još jedna zrcalna slika. Postmodernizam je sličan dobu grčkih so sta po svojem cinizmu. Naši su suvremenici Protagora, za koga je čovjek mjera svih stvari; Gorgija koji je tvrdio da se ništa ne da spoznati, a kad bi se i dalo, ne bi se moglo priopćiti; Trazimah, koji je rekao da je pravednost korist jačega; Kritija koji je zaključio kako su vjeru izmislili vladari da lakše vladaju. Možemo još dodati Ksenofo novu primjedbu da Etiopljani svoje bo gove prikazuju s afričkim nosovima, a Tračani kao plavooke i crvenokose, pa bi, da mogu crtati, volovi svoje bogove nacrtali kao volove, a konji u obličju konja. Na početku postmodernizma

Tom se novom čovjeku, zavedenom i upletenom u mrežu ideja o vlastitoj (sve)moći i dostatnosti, čini da može učiniti sve što poželi odbacujući sto ljećima izgrađivane i promicane etič ke postavke i moralne odgovornosti. „Danas, kada je ljudski život sveden na ovozemaljske vremenske okvire te kada

Prvenstvo čovjeka Danas svjedočimo obrnutosti postavki ljudskih normi i ponašanja, izgubljeno sti i lutanja čovjeka. Iznad njega se sada kao važniji postavljaju oni elementi koji su u prapočecima stvoreni za njegovu dobrobit, o kojima je on trebao skrbi ti. Krajnostima u kojima se briga za životinje i okoliš predstavlja važnijom od boljitka samoga čovjeka svjedočimo svakodnevno. „Čovjek ni životinje ni prirodu ne može svesti samo na objekte svoga vladanja ili iskorištavanja niti ih znanošću i tehnikom pretvoriti samo u okruženje za svoj život. Oni su u odre đenom smislu čovjekovi sugovornici s kojima ostvaruje sveopće zajedništvo stvorenja. Ipak, u takvom odnosu po trebno je trajno zadržati u svijesti onto lošku razliku između čovjeka, životinja i prirode te čovjekovo prvenstvo među njima. Jedino je čovjek stvoren na sli ku Božju i jedino je njemu povjerena briga nad životinjama i prirodom, a ne obrnuto”, ističe se u dokumentu Čovjek stvoren „na sliku Božju” – njegova veliči na i poziv Vijeća za nauk vjere Hrvatske biskupske konferencije. Također, i teh nologija koja je preuzela vodeće mjesto u današnjem svijetu, umjesto da služi za dobrobit i razvoj čovjeka, često postaje prijetnja čovjeku i dovodi ga u podanič ki položaj. „Grozote ne moraju biti naša sudbina. Ipak, uvjeti života se mijenjaju iz naraštaja u naraštaj. Takva je naša bezgranična sposobnost samoobma njivanja”, upozorava Michael O‘Brien u svojoj knjizi Putovanje na Alphu Centauri Čovjek bombardiran raznim informacijama i mogućnostima zabo ravlja svoje vlastito poslanje na ovome svijetu, povjerenu mu ulogu da izgrađu je svijet na dobrobit svih. Misleći da je slobodan činiti što ga volja, uljuljkan u sve veći materijalizam i mogućnosti no voga doba, osjeća se moćnim i sposob nim jer jednim klikom može ostvariti neke usluge ili radnje, a zapravo ne uvi đa opasnost toga istog klika za svoj ra zvoj i opstanak. Zaslijepljen, prati, išči tava, googla, informira se, putuje, trguje, druguje s mnoštvom prijatelja. Uvjeren je da „upravljati zaslonom računala ili pametnoga telefona znači ući u svijet u kojemu se ne morate baviti ničim što niste odabrali”, upozorava Rod Dreher u svojoj knjizi Benediktova opcija.

T ežnja za smislenim, ispunjenim životom je stalno prisutna u ljud skom biću. Čovjek se razvija i nastaje, ugrađuje u sebe sjećanja, dopu njava ih novim iskustvima, osjeća druge i za druge i očekuje isto s njihove strane. U uzajamnosti s drugima, u dijeljenju i suživotu, opstaje i utječe na vlastitu osobnost, a sve vođen onim iskonskim koje ga duboko u nutrini sjeća Ljubavi koja ga je stvorila tako čudesnim. Ču desnost lika čovjekova ogleda se u nje govoj važnosti i u sprezi s drugim živim bićima koja su mu podložna i o kojima brine. Priroda koja ga okružuje također je stvorena da bi mu služila i štitila ga, hranila ga i odijevala, a on se izgrađi vao i stvarao povoljne uvjete života za sve. I tako je to neko vrijeme trajalo. A onda se čovjek uzjogunio. Počeo je sebe doživljavati mjerilom svega, postavši sam sebi dostatan. Poremetio je odnose unutar samoga sebe što je, posljedično, utjecalo i na odnose s drugim ljudima, ali i sa životinjama, prirodom, čineći tako pomutnju u svijetu.

PIŠE: PROF. DR. 18 rujan 2022.

Banjolučka biskupija jedna je od najteže stradalih biskupija u Bosni i Hercegovi ni i u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjet skog rata. Žrtve su bili kako katolički vjernici tako i svećenici. Krajem mje seca srpnja i u prvoj polovici kolovoza padaju godišnjice mučeništva petorice svećenika, pa je to prigoda i da se ovdje rekne nešto o njima.

PIŠE: FRA 20 rujan 2022.

Waldemar Maksimilijan

Nestor Rođen je 12. prosinca 1888. u Gro ss-Strehlizu (Šlezija), od oca Antona i majke Julije r. Hepner. Osnovnu školu je pohađao u Petrogradu. Roditelji su mu doselili u Bosnu kao činovnička obitelj prije 1900. godine. Odlučio je postati trapist u Mariji Zvijezdi i u samostan stupio 1905., uzevši ime Maksimilijan. Završio je srednju školu i teološki studij te primio niže i više redove u vremenu od 1912. do 1917. U sirotištu uz samo stan „Marija Zvijezda” vršio je službu učitelja, ekonoma i ravnatelja. Pošto je samostan pretrpio veliku materijal nu štetu uslijed nekoga lošeg ugovora s jednom tvrtkom, razmirica između Nestora i opata o tome tko je od njih za to kriv dovela je i do toga da je Nestor odlučio napustiti trapiste i prijeći u bi skupijske svećenike. Zamolio je biskupa Garića da ga primi u kler Banjolučke biskupije i bilo mu je udovoljeno te je Waldemar Nestor 1931. inkardiniran u Banjolučku biskupiju. Bio je potom pet godina kapelan u župi Ljubunčić, a za tim imenovan župnikom u Bosanskom Petrovcu, u kojem je ostao i djelovao do mučeničke smrti 27. srpnja 1941. Anto Dujlović Rođen je 26. lipnja 1914. u Ružićima, župa Ivanjska, od oca Lovre i majke Ane r. Sušilo. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu, ujesen 1927. je otišao u Sjemenište u Travniku, a nakon svršene gimnazije, godine 1935. u Vrhbosansku bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 30. travnja 1939. Iza toga je još jednu godinu dovršavao teološki stu dij u Sarajevu, nakon čega je 27. lipnja 1940. postavljen za župnika u Gumjeri kodBioPrnjavora.jegorljiv pastir duša te se naro čito zauzimao za obranu ćudoređa. U knjizi župnih oglasa za nedjelju 11. srp nja 1943. ostalo je zapisano: „Molim još jednom da dobro zapamtite, da nema i ne smije biti noćnih igranki, pa makar me koštalo glave. Ne dam i ne mogu dopustiti, da se mladež kvari i da se širi nemoral.” Zbog takvoga držanja bio je sigurno četnicima i partizanima trn u oku. Vjerojatno u noći kad je to pisao, između subote 10. i nedjelje 11. srpnja nasilno je odveden iz župnoga stana i ubijen ubodima nožem i vatrenim oružjem. Pokopan je na gumjerskom groblju, ali danas se, nažalost, ne zna gdje mu je grob. Josip Kaurinović Rodio se 9. srpnja 1875. u Šehovcima kod Sanskoga Mosta, od oca Ivana i majke Mare r. Madžić. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, tri prva razreda gimnazije završio je u franjevačkom sje meništu, a potom je s 15 godina 1890. ušao u franjevački novicijat dobivši ime fra Marijan. Teološki studij je svršavao na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu 1897. – 1901. i kao bogoslov istupio iz franjevačkoga reda te postao svećenički kandidat Banjolučke biskupije i za sve ćenika je zaređen 29. lipnja 1901. Sve ćeničku službu obavljao je kao kapelan u Bihaću 1901. – 1902., potom deset godina bio vjeroučitelj u Banjoj Luci (1902. – 1912.) te župnik u Prijedoru punih 30 godina (1912. – 1942.), sve do svoje mučeničke smrti. U svibnju 1942., u vrijeme napada partizana na Prijedor napadnuta je tako đer župna crkva i kuća. Župnik se branio lovačkom puškom nekoliko sati, pri čemu je najprije ranjen a potom masakriran i ubijen pred župnom kućom 16. svibnja 1942. Pokopan je na livadi blizu crkve, a četiri mjeseca kasnije ekshumiran i prene sen na prijedorsko katoličko groblje Urije i položen u grobnicu pred kapelicom.

A ko bi se pokušalo navesti neke opće odrednice ljudskoga ži vota, onda bi svakako među prvim bila ta da se čovjeku život na naj neposrednijoj razini pokazuje kao nešto višeznačno i, po svojoj naravi, uvelike neodređeno te samim tim upitno i nesi gurno. Ovo potonje se ponekad očituje u tolikoj mjeri da nam se ljudski život onda predočuje kao neodređeni i u sebi nedorečeni slijed zbivanja. Međutim, usprkos toj nedorečenosti, za koju osjeća da je nešto jače i daleko veće od njega, čovjek – gonjen nekim dubinskim silama – osjeća potrebu da taj gordijski čvor neodređenosti na neki način presječe i sebi iskleše put koji će ga izvući iz toga labirinta mogućnosti koji prijeti da će ga svojom težinom prikova ti za mjesto. Čovjek jednostavno zna da ne može ostati na jednom mjestu, da se mora pokrenuti u nekom pravcu – to je još jedan zakon života koji postoji neovi sno o njemu i koji ga uvjetuje. Drugim riječima, ljudska stvarnost po sebi nije aktualno određena: ona je u sebi mogućnost koja može imati različite aktualizacije, ostvarenja. Mi smo ti koji unosimo red i poredak u tu neodređe nost naglašavajući, tj. izabirući samo neke njezine aspekte: prevodeći ih sa stupnja mogućega na stupanj stvarnoga, aktualnoga, dok drugi aspekti koji po stoje kao mogućnost bivaju ostavljeni na toj razini jer nisu predmet našega izbora. Ovaj dinamični i složeni proces kroz koji prolazi naš doživljaj stvarno sti ukazuje, s jedne strane, na važnost naše djelatnosti: naime, ljudska stvar nost treba nas da bude stvarna, aktual na. No, s druge strane, ovo pokazuje i odgovornost koja prati našu djelatnost budući da smo mi ti koji pravimo iz bor: mi smo ti koji biramo i oblikujemo stvarnost u kojoj ćemo poslije živjeti. U ovom i ovakvom procesu oblikovanja rađa se i naša osoba, tj. postajemo odre đenim subjektima s određenim oznaka ma. Opet naglašavam određenim zato što nije uopće bilo nužno da postanemo takvim kakvim smo sada – mogli smo biti i nešto drugo, mogli smo biti druk čiji. Oblikovanjem naše osobnosti naš život zadobiva svoju određenost – svoje aktualno „uosobljenje”. Kršćanska perspektiva: odnos Bog – čovjek Ovom općem antropološkom okviru za razumijevanje temeljne konstelacije ljudskoga života kršćanska vjera pri dodaje jedan bitan čimbenik: Boga, tj. odnos između Boga i čovjeka. Bog je Stvoritelj, a čovjek je njegovo ljubljeno stvorenje koje je kao takvo, po svojoj ustrojenosti, jednostavno upućeno na Boga kao svoga Stvoritelja. Samo unu tar toga, ispravno življenoga odnosa može ljudski život dobiti svoje isprav no određenje i može čovjek ispravno izabrati u mnoštvu mogućnosti koje se

PIŠE: DR. SC. FRA VILI RADMAN

Nije uopće bilo nužno da postanemo takvim kakvim smo sada –mogli smo biti i nešto drugo, mogli smo biti drukčiji. Oblikovanjem naše osobnosti naš život zadobiva svoju određenost – svoje aktualno „uosobljenje” 22 rujan 2022.

Biskup Limburga dr. Georg Bätzing svojim dopisom od 21. srpnja 2022. udijelio je ime Hrvat skoj katoličkoj misiji Wiesbaden koja će odsada i službeno slaviti svetoga Antu Padovanskog kao svoga zaštitnika. U vjerničkoj zajednici to slavlje neće biti neobično jer vjernici godinama časte ovoga velikog sveca. U crkvi je postavljen i blagoslovljen kip sv. Ante te je uređen vrt. Dopisom je tako stavljen pečat na uzdanje svih članova Misije u zagovor sv. Ante. Ova misijska zajednica, predvođena fra Kristijanom Montinom i brojnim pastoralnim suradnicima, ove godine slavi 50. obljetnicu svoga postojanja. Proslava velikoga jubileja priprema se za 24. i 25. rujna. Prvoga dana će se održati akademija povodom ove velike obljetnice, a sljedećega dana, 25. rujna, svečano misno slavlje koje će predvoditi vrhbosan ski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s provincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem. (Izvor: Župa Wiesbaden)

VIJESTI Predvodeći u nedjelju, 7. kolovoza, misno slavlje u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Ulicama kod Brčkog u Bosanskoj Posavini mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nad biskup i metropolit, posvetio je novu župnu crkvu sagra đenu na temeljima u zadnjem ratu porušene župne crkve i u oltar ugradio relikvije sv. Odiliona, opata. Uz župnika fra Martina Antunovića suslavilo je 15-ak svećenika.

veleposlanika SAD-a u BiH

Dana 6. srpnja 2022. nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić primio je na njegovu zamolbu veleposla nika Sjedinjenih Američkih Država u BiH Michaela J. Murphyja s pratnjom. Na susretu je uz nadbiskupa Vu kšića prisustvovao i generalni vikar Vrhbosanske nad biskupije mons. Slađan Ćosić i nadbiskupov tajnik vlč. Domagoj Matijević, prenosi KTA BK BiH. Veleposlanik Murphy i nadbiskup Vukšić razgo varali su o aktualnim pitanjima u BiH, s posebnim osvrtom na stanje Katoličke crkve i hrvatskoga naroda. Veleposlanik se također zanimao za odnose među na rodima i za međureligijski dijalog te za druga složena pitanja u ovome društvu i državi. Složili su se da mir ne smije biti ugrožen i da se sva pitanja trebaju rješa vati samo dijalogom. U funkciji toga, od presudne je važnosti sigurna i pravna država, koja će svima pružiti sigurnost i jednakost te omogućiti gospodarski razvitak i osiguranje radnih mjesta, zaključili su sugovornici. 24 rujan 2022.

U prigodnoj homiliji nadbiskup Vukšić je nagla sio kako je glavna poruka tog velikog događaja da je to hram Božji. „U ovom hramu vi ste hram Božji jer u vama je Duh Sveti. Ovaj hram ima svrhu, ima svoje opravdanje i uslužuje upravo vas – i ne samo vas – sa zadaćom da budete i da budemo hram Božji; mjesto u kojemu zauvijek stanuje Duh Božji”, posvijestio je mons. Vukšić. Nakon službe Riječi uslijedilo je molje nje litanija svih svetih, a zatim sam obred posvećivanja crkve pri čemu su u oltar pohranjene moći sv. Odiliona, opata. Na kraju misnoga slavlja prisutnima se obratio župnik Antunović zahvalivši ponajprije Gospodinu, potom nadbiskupu, projektantima Juri Pranjiću i nje govoj kćeri Ani, svojim župljanima i dobročiniteljima što su nakon 15 godina čekanja i 10 godina obnavljanja uspjeli dovršiti župnu crkvu. (B. Lukačević)

Nakon 13 godina borbe s nadležnim institucijama, Franjevač ka provincija Sv. Križa – Bosne Srebrene je u Sarajevu 21. srp nja 2022. godine potpisala ugovor s Općinom Novo Sarajevo o završetku obnove zgrade franjevačkog samostana sv. Križa u Sarajevu.Uznazočnost predstavnika Općine Novo Sarajevo i Provin cije Bosne Srebrene, ugovor su potpisali načelnik Općine dr. Hasan Tanović i provincijal Franjevačke provincije Bosne Sre brene fra Zdravko Dadić koji je na samom početku svoga obra ćanja podsjetio na povijesnu i emotivnu važnost ovoga prostora izgrađenog 1942. godine. Zemlja i zgrada franjevačkog samo stana je, neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, odlukom Vrhovnog suda NRBiH franjevcima oduzeta, a tijekom zadnjeg rata (1992. – 1995.) zgrada je zapaljena i srušena. Nakon rata, franjevcima je dozvoljeno adaptirati dio objekta, ali im nije do zvoljeno obnavljanje „Lamele C” koja je ostala uništena. Načelnik Tanović istaknuo je važnost djelovanja franjevaca u BiH i izrazio žaljenje što se godinama opstruirala realizacija obnove: „Ovo je ugovor kojim će se formalno i pravno omo gućiti nastavak obnove i po kojem Općina i dalje ostaje vlasnik prostora, ali daje potvrdu da su franjevci doživotni uživaoci ovog prostora što je pravo koje su ostvarili još odavno. Potpi sivanjem ovog ugovora učinili smo ono što je bilo u nadlež nosti lokalne zajednice i pokušali barem djelomično ispraviti nepravdu koja je nanesena franjevcima prije mnogo godina.” Sredstva za sanaciju prostora su već osigurana, a posti gnut je i dogovor po kojem će se, u sklopu rekonstrukcije, dio sredstava izdvojiti za obnovu igrališta koje se nalazi uz samu „Ovakavzgradu. dogovor mnogo govori o svijesti i društvenoj od govornosti franjevaca jer će obnovom igrališta Općina Novo Sarajevo dobiti moderno uređen sportski prostor za boravak i slobodno vrijeme mladih”, dodao je načelnik Općine Novo Sarajevo, dok je provincijal fra Zdravko Dadić kazao: „Želimo da se i lokalni život događa ovdje: da djeca i mladi mogu doći u siguran prostor koji će biti osvijetljen i uređen, gdje se mogu družiti, zabaviti i baviti sportom.”

Fotovijest svjetlorijeci.ba 25

Iako je svojedobno izgrađen s osnovnim ciljem stvaranja prostora za školovanje svih franjevaca Južnoslavenske konfe rencije OFM, danas je ovaj prostor puno više od toga: dom je studentima, pučkoj kuhinji, radijskoj postaji Radio Marija, humanitarno-karitativnoj organizaciji Kruh sv. Ante, Franje vačkom medijskom centru Svjetlo riječi i sjedište je Franjevač ke provincije Bosne Srebrene, te kao takav ima veliki značaj u životu franjevačke zajednice, ali i u životu grada Sarajeva općenito.

RAZGOVARAO: FRA VILI RADMAN | FOTO: FRA 26 rujan 2022.

◆ Kako biste ocijenili rad i atmosferu koja je pratila ovaj Kapitul i što to, prema Vašem mišljenju, kaž e o Pro vinciji kojoj ste upravo došli na čelo?

F ra Zdravko Dadić rođen je 8. svibnja 1966. u Gradačcu. Osnovno obrazovanje završio je u Tramošnici. Pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Vi sokom, a u novicijat je stupio 14. srpnja 1985. na Bistriku (Sarajevo). Prve zavje te položio je 11. srpnja 1986. u Saraje vu, kao i svečane 19. listopada 1991. Na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima za vršio je lozofsko-teološki studij (1987. – 1992.) te je za svećenika zaređen 20. srpnja 1992. u župi Podhum (Livno). Službovao je kao župni vikar u Vi tezu (1992. – 2000.), bio gvardijan i župnik u Dubravama (2000. – 2006.) te de nitor, ekonom Provincije i gvardijan u kući Provincijalata (2006. – 2009.). Od 2009. bio je župnik župe B. D. Mari je Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici, a od srpnja 2019. i gvardijan franjevačkog samostana sv. Ilije u Zagrebu. Kao eko nom Provincije pomagao je u duhovnoj i materijalnoj obnovi svih župa te je dao značajan doprinos pri obnovi crkava, samostana i župnih kuća u župama Du brave i Sesvetska Sopnica kao i u Viso kom, Sarajevu i u Olovu. Na provincijskim kapitulima 2016. i 2019. biran je ponovno za de nitora, a u travnju 2022. godine na izbornom Kapitulu Franjevačke provincije Bosne Srebrene izabran je za provincijala. ◆ Oče provincijale, u ime naših čita telja, Redakcije i Uredničkoga vijeća čestitam Vam na izboru za poglava ra Franjevačke provincije Bosne Sre brene. Kako ste doživjeli svoj izbor: je li bilo teško donijeti tu zahtjevnu odluku te prihvatiti kandidaturu i izbor za provincijala? Najprije vam svima želim zahvaliti na čestitci na izboru za provincijala Franje vačke provincije Bosne Srebrene. Sama činjenica da je Bosna Srebrena institu cija koja u kontinuitetu djeluje već 731 godinu govori o veličini i važnosti naše Provincije, o njezinim velikim i važnim likovima i o svakom bratu koji je utkao svoj život za dobro našega Reda i na roda. Trebalo je stoga puno promišlja nja: prihvatiti kandidaturu ili ostati po strani što bi meni zacijelo bilo mnogo lakše. Što se tiče odluke da prihvatim kandidaturu za provincijala, ona nije bila nimalo laka ni jednostavna, a to ne govorim tek iz neke kurtoazije. Da u našem izbornom ciklusu nije bilo nekih čudnih procesa, nikada ne bih prihvatio ovu tešku ulogu. Iskreno rečeno, dugo sam razmišljao prihvatiti je ili ne, ali u trenutku kada sam osjetio da ću u toj odgovornoj službi imati istinsku pot poru svoje subraće koja su me u tome prijateljski poticala i ohrabrivala, odlu čio sam je prihvatiti uzdajući se u Božju pomoć i u suradnju čitavoga našeg pro vincijskog bratstva.

◆ Kakvo ste stanje u Provinciji „zate kli” u pogledu broja franjevaca i in stitucija koje vode te vjernika i župa koje opslužuju? Provincija Bosna Srebrena je i dalje vrlo vitalna zajednica koja se uspješno nosi sa svim problemima koji nas sve skupa tište. Ona danas ima 2 biskupa, 268 sve čano zavjetovane braće i 12 bogoslova. Jedan dio braće je u mirovini, a ostali služe u 18 samostana i 70 župa u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Kosovu, 20 braće služi po europskim državama kao mi sionari, 4 u Australiji, 2 u Africi i 1 u Južnoafričkoj Republici. Imamo Franje vačku klasičnu gimnaziju u Visokom, Franjevačku teologiju u Sarajevu, Me đunarodni studentski centar isto tako u Sarajevu. Sve su to institucije koje ima ju za cilj ne samo naš nego i opstanak našega naroda u Bosni i Hercegovini.

Za siromašne se brinemo preko naše Humanitarno-karitativne organizacije „Kruh sv. Ante”, a u Slavonskom Brodu se preko Zlatnoga cekina posvećujemo djeci s poteškoćama u razvoju. Naša djelatnost ima vrlo širok dijapazon i obuhvaća niz aktivnosti u skladu s na šim evanđeoskim i franjevačkim posla njem brige za svakoga čovjeka.

◆ U svojoj Izjavi za javnost sudionici Kapitula su upozorili da se temeljni problemi života u BiH s područja politike, gospodarstva i demogra je ne rješavaju, a pandemija koronavi rusa ih de nitivno samo pogoršava. Usprkos tim dubokim problemima, naglašava se u Izjavi kako franjevci svjetlorijeci.ba

Sam naš Kapitul je prošao u bratskoj i vrlo tolerantnoj atmosferi, a pratila ga je i velika zainteresiranost javnosti kako glede samih događaja na Kapitulu tako i vezano za odvijanje izbornoga proce sa. Naše franjevačko bratstvo je veoma dinamično, puno potencijala i spremno da svoje snage utroši na dobrobit naše Provincije što se i pokazalo na samom Kapitulu. Uloga je Kapitula da se na nje mu načini svojevrsna inventura stanja u Provinciji na ključnim područjima nje zina djelovanja. Riječ je o pastoralnim prilikama i radu na župama, o funkci oniranju odgojnoga i obrazovnoga su stava Provincije, o duhovnom životu, graditeljskim aktivnostima, humanitar noj i karitativnoj djelatnosti, izdavaštvu, ekonomskom stanju… Izvješća o svim tim aktivnostima pružila su nam svježu sliku sadašnjega stanja u našoj zajedni ci, tako da smo na osnovi analize svih tih predočenih podataka i informacija mogli odrediti smjernice za daljnje dje lovanje. Na Kapitulu smo pobliže upo znati s teškoćama s kojima se članovi Provincije suočavaju u svome radu, pri je svega po župama od kojih je znatan broj njih devastiran u vrijeme rata, ali smo također s radošću mogli konstati rati i respektabilne rezultate proizišle iz uloženoga truda i napora naše subraće u samostanskim i župnim zajednicama.

Na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza, u franjevačkom samostanu Duha Svetoga u Fojnici tijekom svečanog mi snog slavlja s. Andreja Lukenda i s. Vesna Bošnjak položile su doživotne redovničke zavjete, objavljeno je na mrežnoj straniciEuharistijskossf.hr. slavlje predslavio je fra Nikica Vujica, u koncelebraciji s fra Mariom Katušićem, gvardijanom foj ničkog samostana, fra Mirkom Majdandžićem, župnikom u župi Brestovsko i drugim svećenicima.

VIJESTI svjetlorijeci.ba 31

U svojoj homiliji fra Nikica je istaknuo kako izgovara nje riječi „hoću zauvijek” s. Vesne i s. Andreje snažno do pire do svakoga nazočnog i da vjeruje da će ono dotaknuti i one mladiće i djevojke koji se još uvijek „otimaju” Božjem pozivu. Svoju propovijed završio je riječima sv. Franje: „Ja sam učinio svoje. Neka vas Krist pouči o onom što je vama Zavjetečiniti”. je primila s. Željka Dramac, provincijska pred stojnica u nazočnosti, kao svjedoka, dviju zavjetovanih se stara – s. Mire Bliznac, zamjenice provincijske predstojnice i s. Radmile Ilinović, odgajateljice sestara juniorki. Na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, papa Franjo je u vati kanskoj bazilici predvodio misu nakon koje je uručio palije 44 novih nadbiskupa metropolita, među kojima i vrhbosan skom nadbiskupu mons. Tomi Vukšiću, prenosi nedjelja.ba. Od 2015. godine metropoliti palije primaju od Svetog Oca u Vatikanu, a na ramena im ih stavljaju papini predstavnici u sjedištimaTijekommetropolija.euharistijskog slavlja na blagdan sv. Ćirila i Me todija 5. srpnja, u crkvi posvećenoj spomenutim slavenskim apostolima u okviru zdanja Vrhbosanskog bogoslovnog sje meništa, nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, predstavnik pape Franje, na ramena mons.

Tome Vukšića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH, stavio je znak metropolitanske vlasti – palij. Svečano misno slavlje započeo je kardinal Puljić u zajedništvu s nadbiskupom Vukšićem, biskupom mo starsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinj sko-mrkanskim mons. Petrom Palićem, biskupom skop skim i eparhom strumičko-skopskim mons. Kirom Sto janovim i pomoćnim biskupom banjolučkim mons. fra Markom Semrenom. Nakon izgovaranja Ispovijesti vjere, kardinal Puljić je stavio palij na ramena nadbiskupa Vuk šića, koji je potom preuzeo predvođenje misnoga slavlja. U koncelebraciji je bilo oko 50 svećenika, a među nji ma i savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, generalni vikari Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata u BiH mons. Slađan Ćosić i mons. Želj ko Čuturić, vikar Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Janko Ćuro i drugi. Na misi su bile prisutne i redovničke poglavarice: provincijska predstojnica Sarajevske provinci je Bezgrješnog Začeća BDM sestara Služavki Maloga Isusa s. M. Ana Marija Kesten, provincijska poglavarica Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji u Hercegovini s. M. Franka Bagarić te provincijalna poglavarica sestara milo srdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne Sarajevo s. M. Vinka Bilješko.

Teretana

PIŠE: 32 rujan 2022.

vo je ljeto prošlo u sjeni za strašujućih i zabrinjavajućih vijesti, kakve ne pamtimo od Domovinskoga rata. Postali smo, htjeli ne htjeli, stručnjaci za nuklearne prijetnje Rusije, zemljopis, povijest i poljoprivredu Ukrajine, etnički sastav stanovnika Krima, Hersona i Donbasa, kalibre topničkoga oružja, domet tur skih dronova, granice baltičkih zemalja, plinovode i na ovode, LNG, američke izbore, iranske fetve, wuhanske šišmiše, COVID sojeve, majmunske boginje, vr ste cjepiva, razlike u nuspojavama pro teinskih, vektorskih i mRNA cjepiva, ekonomsku logiku in acije, uzročnike globalnoga zatopljenja, kataklizme koje samo što nisu pogodile planet zbog kli matskih promjena i još koješta. Puno je zbivanja koja utječu, ili se tumače kao da utječu, na veći dio svijeta. Slika koju mediji stvaraju o njima je da neposred no utječu na nas. Mediji nam predlažu da strahujemo od zaraze, bolesti, rata, požara, poplave, cunamija, vrućine, hladnoće, potresa, siromaštva, oskudice i gladi. Ovih sam se dana iznenadio ko liko su ti medijski prijedlozi učinkoviti. Pametna, obrazovana, odgovorna oso ba, vjernik k tomu, rekla mi je da živi u agoniji zbog straha od klimatskih pro mjena. Druga je osoba ispričala svoj ne davni san: usred druženja s prijateljima svi su iznebuha potražili zaklon jer je pala nuklearna bomba. Strah od virusa pak nije prošao ni kad je prošla pande mija. Nije malo onih kojima je maska za lice postala dio odjeće, pa je nose i kad se sami voze u automobilu. Doista, teško se oduprijeti poplavi loših i apo kaliptičnih poruka koje nas obasipaju odasvud. Javnim prostorom dominira, kako je to zgodno rekao jedan herce govački franjevac, marketing zabave i marketing straha. Čega se bojimo? Rastrgan između hedonizma i egzisten cijalnih strahova moderni je čovjek žrtva svojih požuda, nad kojima ne vlada, i izvanjskih okolnosti, nad kojima također ne vlada. Psihijatrija i plastična kirurgija postali su valjda najunosnije grane me dicine. Drugi vidovi utjehe, mahom oni koji izazivaju ovisnosti, poput alkohola, droge, kocke, bludničenja, prejedanja, manijakalnoga šopingiranja ili kompul zivnoga surfanja internetom postaju sve prisutni i sve više društveno prihvatljivi. Prosječan Europljanin, pa tako i Hrvat, materijalno gledano nikad nije živio tako dobro kao danas. Istodobno je izgledno kako prosječan Europljanin, pa tako i Hrvat, nikad nije bio toliko tjeskoban, nezadovoljan i preplašen kao danas. Da će svijet, koji je bez Krista iz gubljen, tonuti u sve dublje bezakonje i beznađe, za kršćane koji čitaju Sveto pismo nije novost. Ljudima je u svijetu prije svega potrebna poruka evanđelja, radosna vijest o tome da ih je Bog po mirio sa sobom u Kristu. Prije spoznaje o tom pomirenju vjere i obraćenja, strah i tjeskobnost se, gotovo se može reći, podrazumijevaju. Bezbožan, poročan život ne može uroditi plodovima mira i radosti. Apostol Pavao o tome je grubo jasan: „Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo” (Rim 2,9). Kršćanin pak, katolik koji je život predao Isusu kao Spasitelju i Gospodi nu, ne bi trebao dopustiti da ga obuzmu strahovi i Dolazaktjeskobe.jetjeskobnih vremena na goviješten u evanđeljima i poslanicama. Isus tako opominje: „A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se” (Lk 21,9). Na kome je odgovornost da kao Isusovi sljedbenici ne živimo u strahu? Na državi? Crkvi? Župniku? Ne, nego na nama samima. Isus dalje upozorava: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama” (Lk 21,34). Mi, dakle, imamo paziti na se. U tome primamo Božju po moć, što saznajemo iz novozavjetnoga obećanja: „Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbo ra” (Tim 1,7). Izvanjske okolnosti mogu nam biti protivne, kao što su puno puta u prošlosti i bile. Ni ratovi, ni bolesti, ni prirodne katastrofe nisu ništa novo i za njih se slobodno može kazati da su nor malni, ali njihova vlast nad duševnim

Na posljednjem provincijskom Kapitulu održanom krajem lipnja u Ruandi, odlučeno je da fra Ivica Perić svoj misionar ski put nastavi u selu Mwakapandula u Zambiji. O svojim mi sionarskim uspjesima u Ruandi te planovima u novoj misiji pročitajte u pismu koje je fra Ivica poslao svojoj subraći u Bo sni Srebrenoj.„Nakon13 godina, koliko sam u početku svog misionar skog puta proveo u Ugandi u župi Rushooka, te 19 godina provedenih u Ruandi u župi Kivumu, vrijeme je za Zambiju, koja je sada moj novi dom. Zadnjih smo godina u Ruandi napravili veliki posao. Uspjeli smo pokrenuti vrtić, izgraditi osnovnu i dvije srednje škole, radionice za praktičnu nastavu, veliku kuhinju s bla govaonicom za sve učenike, učeničke domove za djevojke i momke te kustodijalnu kuću i centar Sv. Franjo za mir i pomi renje. Doveli smo vodu u škole, izgradili tri velike podzemne cisterne za vodu, igrališta, opremili smo radionice za stolare, zidare, kupili šivaće mašine za krojače, opremili informatički kabinet, napunili i uredili dvije školske knjižnice. Učinili smo da naš školski Centar Otac Vjeko postane jedna od najmoder nijih obrazovnih ustanova u Ruandi. Odškolovali smo više od 3.000 mladih ljudi i tako im dali priliku za jedan bolji život. Sve to uspjeli smo napraviti uz pomoć Misijske centrale u Sarajevu i Zagrebu te hrvatskoga naroda, a na ideju bračnog para Maje i Željka Garmaza koji su u Hrvatskoj i BiH pokre nuli Humanitarnu udrugu Srce za Afriku te će nastaviti po magati školovanje djece u Ruandi, ali i moju novu misiju u Zambiji.Sadu Zambiji, na 56 hektara praznog zemljišta, krećem od nule bez struje i vode, trenutno živim u jednoj malenoj kućici i krećem s izgradnjom samostana, društvenog doma, a potom i svega onoga što ovom narodu bude trebalo za jedan kvalitetniji život. Ovdje su ljudi većinom ratari i stočari. Žive u malim, tra dicionalnim okruglim kućicama, prekrivenim trskom. Nema previše sadržaja za djecu i mlade, škole su im udaljene i na desetke kilometara, nemaju potrebnu zdravstvenu skrb. U planu nam je izgradnja ambulante, škole, mlinova za žitarice. Još se upoznajem s potrebama mještana, pa ćemo odrediti prioritete. I svaka pomoć bit će i više nego dobrodošla!”

Vjerujemo i nadamo se da će fra Ivica uz Božju pomoć imati dovoljno snage da, nakon 32 godine rada u Africi, još jednu župu podigne iz nule. 34 rujan 2022.

Najbogatiji čovjek na svijetu, Elon Musk, susreo se 1. srpnja u Vatikanu s papom Franjom. Otkrio je to na svom Twitter pro lu na kojem je objavio fotogra ju s pogla varom Katoličke crkve, prenosi portal narod.hr. Dok je Musk ispod objavljene fotogra je napisao „Počašćen što sam se jučer susreo s Papom”, Vatikan nije službeno izvi jestio o ovom susretu. U posljednjih nekoliko godina mišljenja Elona Mu ska u mnogočemu se poklapaju s mišljenjima američkih konzervativaca i liberala te se udaljuju od stavova ljevi čara. Raniji stavovi de nirali su ga kao nereligioznu oso bu, no krajem prošle godine gostovao je na kršćanskom podcastu gdje je rekao da se slaže s načelima koja je Isus zastupao i da je „velika mudrost u njegovom nauku”. Dana 9. srpnja, na spomendan bl. Marije Petković, u crkvi franjevačkog samostana sv. Bonaventure u Visokom po prvi put su habit sv. Franje Asiškog obukli fra Noa Strinić iz župe sv. Juraja u Vitezu i fra Ivan Pilić iz župe sv. Terezije od Dje teta Isusa iz Bistrice kraj Uskoplja. Svetim misnim slavljem predsjedao je provincijal Bo sne Srebrene fra Zdravko Dadić uz koncelebraciju dvadeset svećenika, među kojima su bili meštar novaka fra Marko Ešegović, meštar postulanata fra Marinko Štrbac, visočki gvardijan fra Franjo Radman i drugi. Nakon navještaja evanđelja uslijedio je obred oblačenja habita. Kandidate je najprije predstavio meštar postulana ta, a zatim su izrekli da žele obući odijelo sv. Franje i postati iskušenici u sljedećih godinu dana u Redu manje braće. Pro vincijal je zatim izmolio molitvu, a meštar je kandidatima podijelio njihove habite koje su obukli uz pomoć župnika.

VIJESTI

Druženje je nastavljeno na ručku nakon svete mise, nakon čega su novaci s meštrom fra Markom otišli u Mostar na prvo oblačenje habita novaka Hercegovačke provincije s ko jima će provesti zajedno godinu novicijata u samostanu sv. Ante Padovanskog na Humcu. Sljedećeg dana, 10. srpnja, u samostanskoj crkvi apostol skih prvaka Petra i Pavla na Gorici u Livnu upriličeni su i prvi zavjeti. Svoje prve privremene zavjete položili su trojica no vaka Bosne Srebrene, pod svetom misom u 10 sati, pred pro vincijalom fra Zdravkom Dadićem koji je i predvodio misu. Zavjetovanici su: fra Gabrijel Slomo, fra Benjamin Vrdoljak i fra Ante Pavić. Ovim činom priveli su kraju godinu kušnje (novicijata) koju su proveli na Gorici pod vodstvom meštra fra Marka Ešegovića. (fra Robert Bašić/fra Matej Juričević) Foto: fra Dario Laštro svjetlorijeci.ba

Leon Veliki i Atila: hunska opasnost Leon I. Veliki (Leo Magnus) rođen je oko 390. godine u Toskani, a umro je u Rimu 10. studenoga 461. godine. Još kao vrlo mlad prelat zauzimao je vrlo važne polo žaje u Rimskoj Crkvi: bio je između osta lih službi i osobni savjetnik dvojici papa – Celestinu I. i Sikstu III. Papa Siksto ga je često koristio u svojim diplomatskim misijama. Nakon Sikstove smrti kardina li su Leona u odsutnosti (bio je u diplo matskoj misiji u Galiji) izabrali za papu te je on 29. rujna 440. stupio na papinsko prijestolje. Nakon preuzimanja papinske službe Leon se posvetio propovijedanju, promicanju liturgije, reformiranju vjer skoga života i borbi protiv hereza. Borba za pravovjerje i njegova hrabrost pred nadolazećom katastrofom od barbarskih provala spasila je Rim i zapad od prolije vanja krvi i potpunoga uništenja. Naime, u to vrijeme pojavio se vojsko vođa koji je bio strah i trepet svim svojim neprijateljima: Atila Bič Božji, kralj Huna kojega smatraju najpoznatijim i naj uspješnijim osvajačem svoga doba. Oko 433. godine sa svojim bratom Bledom na hunskom prijestolju nasljeđuje strica Ru gilu. Pošto je 444. ubio svoga brata, sam je preuzeo upravljanje hunskim plemeni ma ujedinjenim u veliku vojnu silu koja je sijala strah i trepet u mnogobrojnim vojnim okršajima sa svojim protivnici ma. Središte Atiline države koja se prote zala od Danske do Panonije, od Laplanda i Rajne do Kaspijskoga jezera, bilo je u ugarskoj nizini nedaleko od Tokaja. Nje govu vlast priznavala su mnoga plemena Germana, Slavena, Sarmata i Turaka. I Istočno Rimsko Carstvo plaćalo je danak Atili, no to im ipak nije previše pomoglo tako da je u jednom osvetničkom poho du 441. opustošio Trakiju, Ilirik, Meziju, Termopile i umalo i Carigrad, no onda su carigradski pregovarači uspjeli 449. sklo piti primirje s Hunima nastavljajući Atili plaćati velike sume novca.

PIŠE: FRA 36 rujan 2022.

vima nam je manje-više poznat pojam „papa” – riječ puna sadr žaja koja označava rimskoga bi skupa na Petrovoj stolici, čovjeka koji je vidljivi namjesnik Isusa Krista na zemlji u osobi apostola Petra kojemu je Isus re kao: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati” (Mt 16,18). Papama je tijekom povijesti povjerena zadaća vođenja Crkve što često nije bio nimalo lak zadatak. Neki su na njega odgovarali vrlo uspješno, a neki su znali i zakazati u toj odgovornoj službi. U člancima koji slijede pokušat ćemo izdvojiti niz papa koji su s jedne strane odigrali odlučuju ću ulogu na crkvenom području u borbi za očuvanje pravovjerja, dok su s druge strane svojim zauzimanjem i umješno šću često morali spašavati ono što danas nazivamo zapadnom kršćanskom civi lizacijom. U ovim će se člancima moći zorno vidjeti koliko su pape nekad bili važni čimbenici i kako su svojim integri tetom odigrali odlučujuću ulogu u obli kovanju i očuvanju zapadnoga svijeta.

Honorija, sestra zapadnorimskoga cara Valentinijana III., inače posvađana s vlastitim bratom, poslala je Atili među ostalim darovima i prsten. Atila je na os novi toga zaprosio njezinu ruku tražeći kao miraz pola Rimskoga Carstva. Bio je odbijen, a Honorija se udala za drugoga, nakon čega je Atila podigao vojsku od nekoliko desetaka tisuća ratnika i pošao s njom prema zapadu. Ujesen 451. g. došlo je do bitke na Katalunskim poljima. Pro tiv Atile stajali su kao zapovjednici rimski vojskovođa Aetije i vizigotski kralj Teo dorik koji je i poginuo na bojištu. Godi ne 452. Atila kreće dalje u vojne pohode kroz Italiju. Razorio je mnoge gradove ne naišavši nigdje na neki veći otpor.

I tu na scenu stupa rimski papa Leon Veliki. Njegova hrabrost pred nadolaze ćom katastrofom od barbarskih provala

(II.)

Potraga za Izgubljenom Pjesma počinje prisjećanjem na Izgu bljenu, na njezine oči u kojim „blistalo” je nebo nada njezinih zjena, crnih kao u Salomonove Sulamke, „pjevale su pti ce i grijalo je sunce / ko mladunče ovce runo majke / meko i drago.” Pjesnik je osupnut hirovitošću njezine ljubavi koja na kušnju stavlja njegovu vitešku postojanost, očaran je njezinim „ludo stima”, a one se sastoje u njezinu uvje renju da može proći kroz dugu i obući se u haljinu duginih boja. U tom nebe skom smjeru morat će Izgubljenu tražiti Mak – putnik koji je „okušao opsjenjen ključeve modrog izvora u zoru / i nije se dugo ogledao u čudu prirode / bojeći se sjećanja kasnijeg na slasti napitka u goloj pustinji podneva / što se naziru na zreniku.” Poslije će se pokazati da su ovi „ključevi modrog izvora” otvo rili / stvorili onu Modru rijeku preko koje mu u potrazi za Izgubljenom, va lja prijeći, premda: „Niko ne zna gdje je ona”, ta Modra rijeka, baš kao što ni pjesnik ne zna gdje je Izgubljena, jer mu je vlaga s usana njenih mutila glavu „ko mirisno planinsko cvijeće i najopojnije vino.” Tim je rasla njegova žeđ i strah od pustinje koja, zna on, pred njim stoji, makar to bila – a jest – samo pustinja papira. Svjestan je da „valja uvijek ići nekud / ma nikad ne stići.” Baš zato on ide u „nikad” znajući da je ondje cilj. U zagrljaju Izgubljene pjesnik je „mli ječno sjeme zemlje”. U nježnoj „smrti” sebe-sjemena on je „rastao jačao” sa sviješću da „poslije plime dolazi prazni na”, da darivanje života jest nov život, „ali i smrt možda jednako draga”. Nje gov dar Izgubljenoj stoga jest „krvavi dar” srca. On joj ga daje „po običaju predaka što vjerovahu u vodu i vatru”. Čini se da misli na pripadnika Crkve ljubavi. Njihovo ishodište „bilo je (…) problem Zla” koncentriranog u ženi „‚sjajne ljepote koja (…) je duše zažarila željom‘.” Spustivši se u materiju duša je postala „odvojena od svoga duha koji je ostao na Nebu. Zavedena slobodom, ona zapravo postaje zatočenica tijela sa zemaljskim prohtjevima, odvrgnuta za konima rađanja i umiranja.” Nije stoga slučajno što je kao drugi motto svojoj knjizi Mak stavio stihove: „Slaba si. / Slabošću svojom ponovo me plieniš /

ije slučajno što Makovu zbir ku Koljena za Madonu otvara pjesma naslova Izgubljena Ženski subjekt te lirike i ne može biti nego Izgubljena. Samo tako pjesnikova potraga za njom dobiva smisao, postaje razlog pjevanja o ljubavi koja se otjelov ljuje s obje strane, u njemu i u Izgublje noj, inducirajući jedna drugu.

PIŠE: 38 rujan 2022.

Franjo se htio osiromašiti do kraja. Htio je da svatko ima više od njega. Hvala Bogu pa smo, tom mišlju vođeni, prepoznali bližnjega u potrebi. Uistinu nas je oduševila ideja da pomogne mo baš onima za koje stalno ču jemo, no rijetko se odazovemo. Sada smo bez imalo premišljanja proveli misao u djelo”, istaknuli su iz Nacionalnog vijeća Frame BiH u svojoj poruci.

Potaknuti misijskim organizacijama Srce za Afriku i Mali Dom, Nacionalno vijeće Frame BiH je početkom godine predstavilo novi projekt „FRAMA ZA AFRIKU”. Nekoliko mjeseci kasnije, projekt je priveden kraju. Nacionalno vijeće Frame BiH ujedinilo je framaše širom Bosne i Hercegovine te je ulogu kumstva preuzelo čak 60 bratstava, izvi jestila je mrežna stranica FRAMA-OFS. „Razmišljajući o životu sv. Franje, prva pomisao jest uvijek siromaštvo.

VIJESTI Franjevci Bosne Srebrene su, preko humanitarno-karitativ ne organizacije Kruh sv. Ante i uz podršku dobročinitelja, članova i prijatelja, završili izgradnju još dviju kuća za obi telji stradale u potresu na području Sisačke biskupije, izvi jestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije. Svoju novu kuću dobile su obitelji Vučak i Tadić iz Pe trinje, a blagoslovio ih je sisački biskup Vlado Košić uz na zočnost predsjednika i ravnatelja Kruha sv. Ante u Zagrebu i Sarajevu, fra Stipe Karajice i fra Petra Karajice, te fra Ive Tadića iz HKM u Wollongongu, domaćeg župnika preč. Jo sipa Samaržije, predstavnika Grada Petrinje i dobročinitelja. „Nepogoda potresa koja je zadesila stanovništvo na području Banovine nadilazila je snage pojedinca i mogla se ublažiti samo zajedničkim naporom i solidarnošću, i uz Božju pomoć i pomoć bližnjih koji su djelima milosrđa uzeli udjela u ublažavanju njihove patnje”, poručio je fra Sti po zahvalivši svim dobročiniteljima koji su ovo omogućili. Dobročiniteljima i franjevcima Bosne Srebrene zahvalio je i sisački biskup Vlado Košić. U zadnju subotu mjeseca kolovoza, 27. kolovoza, u župi Turić kod Gradačca održano je tradicionalno hodočašće na grob sluge Božjeg fra Lovre Milanovića, koje narod od davnina naziva „Fra Lovrina mlada nedjelja”, prenosi FIA. Hodočasnička molitva u Turiću ima svoj ustaljeni sli jed. Najprije se na mjestu fra Lovrina ubojstva, na kojem je izgrađena kapela, okuplja vjerni puk na ispovijed i molitvu krunice. Potom se pred kapelom obavlja obred fra Lovrina preminuća, a nakon završne tradicionalne narodne molitve pet očenaša „na propetja” kreće procesija do župnoga gro blja u kojem se nalazi fra Lovrin grob. Po dolasku na gro blje slavi se svečana hodočasnička misa za bolesnike, nakon koje vicepostulator kauze za proglašenje blaženim fra Lovre Milanovića, fra Marijan Karaula, pozdravlja okupljeni puk i sa svima moli molitvu za proglašenje blaženim i molitvu za zdravlje bolesnih. Misno slavlje predvodio je fra Mirko Filipović u koncelebraciji s desetak svećenika. Ove godine se na hodočašću okupilo petstotinjak vjer nika iz cijele Posavine, dubravskog i tuzlanskog kraja te ve lik broj vjernika iz inozemstva. 40 rujan 2022.

zaboravu,

033 726 200 •

•

Dočekajte jesen uz kulinarske recepte s. ponude modernih recepata iz inozemstva gube se tradicionalni recepti naših predaka. Ova zbirka kulinarske recepte otima tradicionalne kulinarske specijalitete vraća na obiteljski stol i prenosi tradiciju mladim naraštajima domaćica. Svi recepti originalno su djelo časne sestre Anđelke Jakovljević. redakcija@svjetlorijeci.ba https://knjizara.svjetlorijeci.ba/

Anđelke Osuvremenjivanjem

Papa Franjo je subotu, 27. kolovoza, tijekom konzistorija ustoličio 20 novih kardinala iz cijeloga svijeta, prenosi Vatican News.

Novi kardinali pristupaju krugu njegovih glavnih savjetnika i upravitelja u Vatikanu i širom svijeta. Oni mlađi od 80 godina – 16 među 20 pridošlica –ulaze u konklavu kako bi između sebe izabrali novoga papu u slučaju smrti ili ostavke pape Franje. Ustoličeni kardinali su porijeklom iz Britanije, Južne Koreje, Španjolske, Francuske, Nigerije, Brazila, Indije, Sjedinjenih Američkih Država, Istočnog Timora, Italije, Gane, Singapura, Paragvaja i Kolumbije. Papa Franjo izabrao je 83 od 132 kardinala izbornika, ili oko 63 %, a sa svakim konzistorijem nastavio je ono što je jedan diplomat nazvao „okretanjem Aziji”, povećavajući vjerojat nost da bi sljedeći papa mogao biti iz regije koja je rastuća gospodarska i poli tička sila. Kod nas i u svijetu 42 rujan 2022.

Katehetski dan Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke bi skupije, kojim su vjeroučitelji obilježili 30. obljetnicu kato ličkog vjeronauka u Bosni i Hercegovini, održan je 27. ko lovoza u prostorijama Katoličkog školskog centra Sv. Josip u Sarajevu, prenosi KTA BK BiH. Na susretu su sudjelovali predsjednik Biskupske kon ferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbi skup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, mons. Franjo Komarica, biskup banjo lučki, te pročelnik Katehetskog ureda BK BiH i Katehet skog ureda Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Tomislav Mla kić i predstojnik Katehetskog ureda Banjolučke biskupije vlč. Marko Vidović. Sudjelovalo je oko 100 vjeroučitelja i vjeroučiteljica Vrhbosanske nadbiskupije te 22 BanjolučkeNabiskupije.početku susreta riječi dobrodošlice uputio je vlč. Mlakić nakon čega je nadbiskup Vukšić održao polusatni susret s vjeroučiteljima Vrhbosanske nadbiskupije, a biskup Komarica s vjeroučiteljima Banjolučke biskupije. Uslijedio je duhovni dio susreta, kada su sudionici imali prigodu pristu piti sakramentu pomirenja te moliti i razmatrati u tišini. Susret je završen euharistijskim slavljem koje je predvo dio nadbiskup Vukšić, a na kraju je novim vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama uručio kanonsko poslanje.

svjetlorijeci.ba 43

Britanski premijer Boris Johnson je 7. srpnja podnio ostavku na mjesto predsjednika Kon zervativne stranke, a ubrzo nakon toga i na premijersku funkciju, prenosi Reuters. Objavljujući svoju ostavku, premijer Johnson je krivnju za odstupanje s dužnosti pripisao „We stminsterskom mentalitetu krda”, a ne njegovim vlastitim neuspjesima kao vođe: „Kao što smo vidjeli u Westminsteru, mentalitet krda je mo ćan, a kada se krdo kreće, kreće se. I, prijatelji, u politici nitko nije ni izdaleka nezamjenjiv”. Unatoč očajničkim pokušajima da se zadr ži na vlasti, Johnson je bio prisiljen podnijeti ostavku nakon što je rekordnih 59 vladinih po moćnika i ministara dalo ostavke zbog načina na koji je britanski premijer postupio u vezi s navodno neprimjerenim ponašanjem člana njegove stranke.

Dana 28. kolovoza obilježena je 238. godišnji ca smrti katoličkog sveca koji je osnovao San Francisco. Sv. Junípero Serra bio je franjevac i misionar, a pod njegovim je vodstvom osnova no čak devet misija u Kaliforniji (među njima i San Diego, San Francisco i Santa Clara). Iz tih misija, nazvanih po katoličkim svecima, nastali su današnji kalifornijski gradovi. Junípero Serra došao je na područje današ nje Kalifornije 1769. Prvu franjevačku misiju osnovao je u San Diegu, a nazvana je po sv. Didaku Alkalskom (španj. San Diego de Alca lá) – svecu franjevcu iz srednjeg vijeka, prenosi portalPoznatupovijest.hr.misiju San Francisco de Asís (hrv. Sv. Franjo Asiški) osnovao je 1776. na područ ju današnjeg San Francisca, misiju Santa Clara osnovao je sljedeće godine na području današ njeg istoimenog kalifornijskog grada, a nakon dugogodišnjeg djelovanja u Kaliforniji, sv. Junípero Serra umro je u jednoj od misija – San Carlos Borroméo del río Carmelo (engl. Car mel-by-the-Sea).

PIŠE: DON 44 rujan 2022.

SJAJ ISTINE

Poučak neuspjeha Kako raste otpad od vjere tako se i umnažaju razne inicijative koje izravno ili neizravno žele na to ponuditi odgovor ali bez nekoga uspjeha. Zato stoji sljede će zapažanje: „Brojevi dekristijanizacije Starog Kontinenta opisuju konsolidira ni trend, koji je od 2000. rastao u inten zitetu i brzini, a protiv kojeg crkve, sve do sada, nisu našle lijeka. Palijative po put privremenog odricanja od takozva nih ‘vrijednosti o kojima se ne pregova ra’ u ime dijaloga sa silama modernosti, poput političkih stranaka liberalno pro gresivnog nadahnuća, pokazale su se u najboljem slučaju kontraproduktivne, a u najgorem štetne. Jednako nekorisnim su se pokazale kampanje za ‘novu evan gelizaciju’, usmjerene na mlade, koje su u razdoblju nakon hladnog rata pokre nuli i katolici i protestanti.” Neki kršćani idu tako daleko, upozorava Pavao VI. u enciklici Evangelii nuntiandi da djelova nje Crkve lišavaju posve duhovne i reli giozneCliveusmjerenosti.StaplesLewis upozorio je da je duh kompromisa samo plašt za po krivanje neodlučnosti i bojažljivosti: „Kao kršćani, u iskušenju smo praviti nepotrebne ustupke onima koji nisu kr šćanske vjere. Previše smo popustljivi… dolazi vrijeme kada moramo pokaza ti da se ne slažemo. Moramo pokazati svoje kršćanske boje, ako želimo biti vjerni Isusu Kristu. Ne možemo šutjeti i svega se odreći.” U svijetu gdje su se raz granale grešne strukture i vlada kultura smrti, „nova” ili „ponovna evangeliza cija”, kako ukazuje Ivan Pavao II., traži „istu hrabrost koja je tjerala misionare prošlosti i istu spremnost poslušati glas Duha”.4 Kriza kroz koju prolazi Crkva ne rješava se ustupcima neprijateljima nego „samo većom radikalnijom vjer nošću punini katoličke vjere”.5 Danas, više nego ikad, potrebno je hrabrosti za biti Vidljivokatolik.6 je i nazadovanje kršćanstva zbog grešne pasivnosti, pomutnje i ne odgovornosti. André-Joseph Léonard, nadbiskup i belgijski primat, koji je pro šao iskustvo apostazije u svojoj zemlji, kaže: „Sol je obljutavila i ne znamo više kakvom bismo joj varkom mogli povra titi okus. Iz brige za lažnu otvorenost, širom smo rastvorili vrata i prozore u toj mjeri da se miris evanđelja naprosto rasuo. Sveta tradicija Isusovih apostola prokockana je u korist ideologija bez budućnosti. Liturgija se razvodnila u mjeri u kojoj zajednice, povinujući se smiješnim svećeničkim hirovima, svet kuju vlastitu osrednjost namjesto slavu Boga i Krista. Po strašnim Isusovim ri ječima, biseri su bačeni pred svinje dok obmanjeni kršćani tapkaju u mraku ne upoznavši blago za koje su mučenici prolijevali svoju krv. No, tu gdje nas zaskoči stotinu razloga za očaj, uz uskr slog Isusa pronalazimo tisuću razloga za nadu, više no ikada.”7 Ostaje nam da ne gajimo iluzije, učimo na neuspjesi ma i vratimo se, preko molitve i pokore, Kristu po kojem jedinom evangelizacija ima učinka. Izgovori Kod evangelizacije je, kako kaže Pavao VI., potrebna gorljivost koja „od nas zahtijeva da se ne služimo kojekakvim smicalicama koje nas mogu osloboditi od dužnosti naviještanja. Najpodmukli je su među njima svakako one koje žele naći uporišta u nauci Koncila”.8 Vladavina kulture smrti izrodila je prezir i nesposobnost radovanja živo tu što se odražava i u besplodnosti na nadnaravnom planu. Spašavanje duša ili apostolat većini je kršćana posve nepoznato a mnogim svećenicima i katehetama zazorno. Razloge je već na veo Ivan Pavao II.: „Vide u njem ‘pro zelitizam’; kažu kako je dosta ljudima pomoći da budu više ljudi ili da budu vjerniji svojoj religiji; kako je dovolj no stvoriti zajednice kadre boriti se za pravdu, slobodu, mir, solidarnost. No zaboravlja se da svaka osoba ima pravo čuti Božju ‘blagovijest’, koja se otkriva i dariva u Kristu, kako bi u punini ostva

osanski franjevci imaju zapaže nu likovnu baštinu koja je nasta jala tijekom više od sedam sto ljeća u crkvama i samostanima, iako im povijesne okolnosti nisu bile naklonje ne. Nabavljali su umjetnička djela koli ko su im prilike dopuštale. U naše doba, napose koncem 70-ih i 80-ih godina 20. st., u likovnosti crkvenih prostora Bo sne Srebrene dogodile su se velike pro mjene. U tome je sudjelovao, na poziv franjevaca, cijeli niz uglednih umjetni ka, među kojima je i nedavno preminuli slikar Đuro Seder (1927–2022). Seder se rodio 29. studenoga 1927. u Zagrebu. Završio je klasičnu gimnaziju (1946) a na Akademiji likovnih umjetno sti diplomirao slikarstvo (1951). Nakon završetka studija, tehnički je uređivao i gra čki dizajnirao nekoliko časopisa. Ba vio se gra kom i ilustracijom knjiga za djecu. Bio je član umjetničke skupine Gor gona (1959–66). Pisao je poeziju i objavio jednu zbirku pjesama (1978). Predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Za grebu (1981–98), bio je dekan (1983–87), profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu od 2012. Za redovitoga člana HAZU-a izabran je u lipnju 2000, a 2002. dodije ljena mu je nagrada „Vladimir Nazor” za životno djelo. God. 1997. likovni kritičari Zdenko Rus i Vlastimir Kusik objavili su reprezentativnu monogra ju „Đuro Se der”, a 2006. fra Mirko Jozić monogra ju „Đuro Seder – Borba s anđelom”, u kojoj slikara prikazuje kao čovjeka koji promi šlja, proživljava i doživljava Krista i ljubav kao odgovor na pitanja razuma. Sudjelo vao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Prvi put je izlagao na skupnoj izložbi u Sarajevu (1947), a samostalno u Opatiji (1958). Nekoliko njegovih izložbi u novije vrijeme koncipirao je fra Mirko Jozić, poprativši ih katalozima i svojim predgovorima. Veliko otvaranje U drugoj polovici 70-ih godina 20. sto ljeća Đuro Seder, zahvaljujući fra Vjeki Jarku, imao je prve susrete s bosanskim franjevcima. Odsjedao je u samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. Odatle smo s njim pravili pohode po Bosni ali i Hercegovini. Tada su se rađale i konkre tizirale ideje o njegovu radu u franjevač kim sakralnim prostorima. Bio je među prvima unutar velikoga umjetničkog vala u Bosni Srebrenoj kakav se ranije nikada nije dogodio. Naime, uz nekoli ko bh. umjetnika, tijekom 80-ih godina više desetaka hrvatskih slikara i kipara, na poziv franjevaca, prešli su rijeku Savu da rade u crkvama Bosne Srebrene.

PIŠE: svjetlorijeci.ba 47

Seder je u Bosni Srebrenoj, kao i niz drugih umjetnika, uglavnom radio od 80-ih godina pa do početka raspa da bivše države 90-ih, ali i u poraću. Tada umjetnički radovi u crkvenim prostorima – premda redom od velikih umjetnika – medijski nisu bili vidljivi široj javnosti zbog ideologizirane druš tvene atmosfere. Ideološka krutost s vremenom je ipak omekšala. Godine 1988/89. priređena je reprezentativna izložba „Blago franjevačkih samosta na BiH”, najprije u Sarajevu, a potom i u Zagrebu. Baš u to vrijeme, u kasnu jesen 1989, priređena je i retrospektiv na izložba Đure Sedera sa zapaženim ciklusom djela biblijske tematike kao odjek onoga što je radio u Bosni Sre brenoj. To je bio povod okrugloga stola o temi „Suvremena umjetnost i sakralni prostori” u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu koncem 1989. Sudjelovali su Vladimir Maleković, Vjeko Jarak, Ra dovan Ivančević, Branko Sbutega, Edo Murtić, Vinko Zlamalik i Đuro Seder. Rasprave sudionika objavljene su u za grebačkom listu za kulturu „Oko” (br. 9, 3. 5. 1990, str. 16-19). U atmosferi nadolazećih društvenih promjena bilo je, naime, moguće opuštenije orga nizirati ovakve rasprave bez ideološ kih opterećenja.

Za studentskih godina čitao je na njemačkome tada glasovite teologe Hansa Künga i Karla Rahnera te velikoga lozofa Mar tina Heideggera. Diplomiravši teologiju, otišao je – pošto je nekoliko godina proveo kao kapelan – na postdiplomski studij u Njemačku (u München). Doktorirao je lozo ju tezom o jed nom od najvećih lozofa u ljudskoj povijesti koji se zove Platon.

Čežnja za vječnom ljepotom Fra Mirka sam upoznao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, koju smo zajedno pohađali šezdesetih godina. Ro đeni smo iste godine (1947): Mirko na početku, 21. siječnja, a ja pri kraju, 26. studenoga. Od tada pa do Mirkove izne nadne smrti krasile su ga dvije težnje odnosno dvije čežnje. Čeznuo je za dobrom i čeznuo je za ljepotom. Bio je uvjeren, i to je zastupao i svjedočio, u sljedeće: Crkva može biti bolja, mi kršćani možemo biti bolji, država može biti bolja, društvo može biti bolje, cijelo čovječanstvo (cijeli svijet) može biti bo lje. Čeznuo je za ljepotom, divio se lijepoj prirodi, prirodnoj i umjetničkoj ljepoti. Istodobno je čeznuo za lijepim ljudima i za vječnom ljepotom. Te dvije njegove čežnje postale su izrazite pod utjecajem Drugoga vatikanskog sabora (1962/65), koji je htio reformira ti i obnoviti Crkvu, koji je pokazao da se jedinstvo i obnova cijeloga kršćanstva može provesti samo ako se vratimo izvo ru kršćanstva – Isusu Kristu. Te su njegove čežnje dobile jak poticaj od studentske revolucije g. 1968, kad su studenti bili uvjereni da je promjena svijeta nabolje moguća. Kao student sudjelovao je u radu Zbora franjevačkih bogoslova „Jukić”, u pokretanju zbornika Jukić (g. 1973. bio je njegov glavni ured nik) i u osnivanju vokalno-instrumentalnog sastava „Jukić”.

NECROLOGIUM (1947. – 2022.) Naslov njegove doktorske disertacije glasi Aporie und Tod. Zur Dramatik des Platonischen Denkens (Verlag Peter Lang, Fran kfurt am Main / Bern / New York / Paris, 1987. [Europäische Hochschulschri en, Reihe XX, Bd. 221, S. 359]). Disertaciju je obranio u veljači g. 1986. u Münchenu pod mentorskim nadzo rom glasovitoga profesora Eberharda Simonsa (ujedno i autora predgovora Mirkove knjige). Naslov disertacije Aporija i smrt. O dramatici Platonova mišljenja govori o biti stvari. Aporija ili nerješiva situacija nastaje sukobljavanjem dviju suprotstavlje nih teza. Platonov učitelj zvao se Sokrat, kojega su osudili na smrt zato što je bio dobar i pametan. Svojim sucima Sokrat je u svojoj obrani odgovorio: „Ja odlazim u bolji život, a vi ostajete živjeti u svojoj bolesti i u svome zlu”. Treba reći da je za Platona nepravda bila bolest duše. Dok je predavao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, fra Mirko se družio i prijateljevao s velikim arhitektima, od ko jih ovdje spominjem Nenada Fabijanića, i s velikim slikarima, od kojih bih spomenuo glasovitoga slikara i Mirkova prijatelja Đuru Sedera, kojemu je fra Mirko pedesetak dana prije svoje smrti održao veličanstven govor na sprovodu. Nenad Fabijanić izradio je projekt za velebnu crkvu u Ulicama (kod Brčkoga), a fra Mirko je živo želio da se taj plan ostvari. U svom intervjuu u Glasu Koncila iz g. 2004. fra Mirko je kazao sljedeće: „Arhi tekt, kao i svi mi, živi u čovjekovu svijetu iz kojega je pogled prema Nebu zamračen čovjekovim djelima. Kamo god pogle da, vidi tragove čovjekove nazočnosti. Da bi otkrio znakove Božje nazočnosti, morao bi promijeniti gledanje, možda mora početi gledati unutra. A kakva bi arhitektura nastala iz takvog gledanja? Usudio bih se reći da većina novih crkava ne izlazi iz domene čovjekova svijeta – te su crkve hramovi čovjeka. Očekujemo da budu prostori Svetoga, prostori pojačane Božje nazočnosti, prostori za susret s Bogom – a u njima susrećemo čovjeka i samo čovjeka […] Ne čeznemo mi za gotskim ili no vogotskim crkvama: mi čeznemo za svojim crkvama, za onima koje, čini mi se, ne umijemo izgraditi. Kad arhitekti i naručitelji postanu svjesni te situacije, možda ćemo dobiti svoje crkve.”

Fra Mirko je na razapetom Isusu kojega prikazuju slike Đure Sedera otkrio tu aporiju, tu suprotstavljenost između onih koji Isusa pribijaju na križ (zato što je prošao zemljom čineći dobro i zato što je Bog bio s njime) i Isusa koji svojom patnjom očituje vlastitu bezuvjetnu ljubav prema prijateljima i prema neprijateljima. Božju prisutnost u razapetom Isusu, prisutnost Boga koji voli svoje neprijatelje jer daje da njego vo sunce izlazi dobrima i zlima te kiša pada pravednicima i nepravednicima (Mt 5,45), fra Mirko je nalazio u Sederovim slikama koje prikazuju razapetoga Isusa. Više od trideset go dina fra Mirko se svojski trudio da naše crkve, samostane, sela i gradove učini ljepšima u umjetničkom smislu. Sam je često govorio da su nam potrebne crkve u kojima će današnji ljudi otkrivati znakove Božje prisutnosti među nama. Time je želio 50 rujan 2022.

U okviru svoga pastoralnog djelovanja bio je zainteresiran za umjetnost i umjetničko uređenje sakralnih prostora. Imao je i zapaženu zbirku umjetnina. Kao župnik likovno je uređivao crkvu Uznesenja Marijina u Koraću kod Bos. Broda, koja je u zadnjem ratu, nažalost, stradala. Godine 1979. naručio je izradu kipa vrsnog kipara Frane Kršinića (1897–1982) „Gospa s djete tom Isusom” u mramoru (replika iz svetišta Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju). Angažirao je slikara Josipa Bi ela (1933–2018) na izradi velikog oltarnog mozaika (1979) posvećenog Gospi („Uči nite sve što vam rekne”) (560 x 460 cm), i mozaika „Sv. Ilija” (60 x 40 cm) na pročelju ilinske kapele u župi. Kipar Zdenko Gr gić (1927–2017) u drvu je izradio kipove „Sv. Franje” i „Sv. Ante” (1980, v. 142), te oltar, ambon, tabernakul, klupe i crkvena vrata (1980–81), a slikar Ljubo Lah je izradio 12 vitraja (1980–83).

Kao dar zavičajnom franjevačkom samostanu u Tuzli, u suradnji s fra Vjekom Jarkom, naručio je i darovao sliku, ovećeg formata, „Posljednja večera” Ive Dulčića (1916-75), ulje na platnu, jedno od zadnjih slikarevih ostvarenja. Za samostansku i župnu crkvu Sv. Petra i Pavla u Tuzli daro vao je postaje Put križa (2004) od niza eminentnih likovnih umjetnika: Ivo Dulčić, Ljubo Ivančić, Valerije Michieli, Šime Vulas, Marija Ujević, Slavko Šohaj, Đuro Seder, Ivan Koža rić, Josip Marinović, Vasilije Jordan, Zlatko Keser, Francina Dolenec i Josip Poljan. Tom nizu pridodao je još dva likovna djela: „Isus i apostol Petar” (reljef u bakru) Zdenka Grgića, i „Sv. Anto” (mozaik) Slavka Šohaja. U župnoj crkvi na Osojniku angažirao je likovnu umjetnicu Đurđu Gudlin Zanoški koja je izradila mozaik „Sveti Juraj” i skulpturu u drvu „Gospa s dje tetom”. Franjevačkoj teologiji u Sarajevu darovao je dva por treta čuvenog teologa Karla Rahnera (2012) i ulje na lesonitu (40 x 30 cm; 50 x 40 cm) slikara Ljube Laha. fra Marko Karamatić reći da nas ljude naš egoizam, koji nas navodi samo na ostva renje vlastitih interesa, vodi u zajedničku propast, a otvore nost Bogu i svim njegovim stvorenjima u puni (vječni) život. Evo što je sam fra Mirko rekao na sprovodu Đure Sedera: „Posljednjih dvadesetak godina Sedera je zaokupljalo pitanje o mogućnosti ispunjenja velikih ljudskih čežnja: čežnje za usrećujućom komunikacijom, čežnje za zajedništvom u slo bodi, čežnje za ljubavlju. Ono se na koncu svodilo na pitanje o spasenju kao konačnom rješenju ljudske subine pod nebom. Na temelju mnogih dugih razgovora pouzdano znam da je Se der odgovor na to pitanje tražio u evanđelju što je, smatram, bjelodano ne samo na desecima slika Krista na kojima je po svjedočio svoju pro njenu religioznost, nego i u cjelini opusa koji ispunja isti duh.” Dragi Mirko, dragi kolega, sretan ti odlazak u svijet vječne ljepote! Drukčije ne mogu zamisliti način tvoga novoga po stojanja. Počivaj u Božjem miru! fra Mile Babić svjetlorijeci.ba 51

U Mostaru je 30. srpnja 2022. preminuo Mijo Bosankić, dugo godišnji član franjevačke provincije Bosne Srebrene i kasnije Mostarske biskupije. Rodio se 11. studenoga 1940. u Grabo vici kraj Tuzle. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu u Tuzli (1947–55). Pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1955–59), lozofsko-teološki studij na Franjevač koj teologiji u Sarajevu (1960–61; 1963–66), a za svećenika je zaređen u Sarajevu (1966). Magistrirao je u Zagrebu (1969) te doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Ljubljani tezom „Samopriopćenje Božje kao središnji teološki pojam kod Karla Rahnera” (1983). S njemačkog je preveo knjige H. Friesa „Izazvana vjera” (1983) i K. H. Wegera „Uvod u teološ ku misao Karla Rahnera” (1986). Bio je župnik u Koraću kod Bosanskog Broda (1976–82), a zatim u Njemačkoj (1985–90). Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene do 1988., kada prelazi u nadbiskupiju Freiburg, a 1990. u Mostarsko-duvanjsku biskupiju. Bio je pročelnik In stituta za teološku izobrazbu laika u Mostaru (1990–91), ravna (1940. – 2022.) telj Biskupske klasične gimnazije u Dubrovniku (1991–2000) te župnik u Osojniku, u dubrovačkom zaleđu, i župni vikar u župi Mandaljena. Umirovljen je 2010. i od tada je boravio u Sveće ničkom domu u Mostaru. Preminuo je 30. srpnja 2022, a poko pan je 1. kolovoza na mostarskom groblju Šoinovac.

(1972. – 2022.) TEKST: S. 52 rujan 2022.

rvatska katolička župa nalazi se u glavnom gradu pokraji ne Hessen i pripada biskupi ji Limburg. Voditelj župe je od 2018. fra Kristijan Montina, franjevac Provincije Uzvišenja Sv. Križa Bosna Srebrena. Pastoralna suradnica je s. Gor dana Davidović, školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije Prečistoga Srca Marijina sa sjedištem u Sarajevu, a tajnica je gospođa Dijana Črljenec. Počeci hrvatskoga dušobrižništva u Wiesbadenu sežu u 1968. godinu. Na ime, dolaskom franjevaca Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Bernarda Dukića i fra Ćire Markoča u Hrvatsku katoličku misiju u Frankfurtu, započinje pastoral ni rad i u Wiesbadenu, zajednici koja je do kraja 1970. bila lijala te Misije. Te je godine, 15. travnja, u Wiesbadenu otvo ren Hrvatski centar za radnike Hrvate. Prvo krštenje u Maticu krštenih upisa no je 1971., a HKM Wiesbaden osnova na je 1. siječnja 1972. godine. Župa danas broji oko 5000 vjernika i prostire se na području koje obuhvaća više od polovice biskupije Limburg. Sredi šte Misije je u Wiesbadenu, glavnom gra du njemačke savezne pokrajine Hessen. Misijske prostorije zajednica je do bila 2002. u Wiesbadenu, a smještene su u novosagrađenoj kući koja nosi ime kardinala Franje Kuharića. Misija ostvaruje izvrsnu suradnju s njemač kom župom sv. Kilijana u kojoj se Hrva ti katolici okupljaju. Redovito se člano vi Misije odazivaju na crkvene i druge aktivnosti mjesne Crkve. U Wiesbade nu djeluje i Hrvatska dopunska škola i Hrvatska kulturna zajednica čiji članovi također koriste prostore Misije. Misija od Božića 1981. objavljuje glasnik „Mir i dobro” koji se u došašću i korizmi tiska u 500 primjeraka. Rad s mladima Od početka djelovanja hrvatske zajed nice mladi su se okupljali na raznim svjetlorijeci.ba 53

U izdanju Despot In nitusa, u srpnju 2022., u Zagrebu je iz tiska izišla nova knjiga dr. fra Luke Markovića pod naslo vom „Hrvati BiH između srpskoga secesionizma i bošnjač kogaUunitarizma”.recenzijiove knjige dr. sc. fra Petar Jeleč ističe, izme đu ostalog, da se dr. fra Luka Marković zadnjih nekoliko godina pro lirao kao jedan od najaktivnijih analitičara naše društveno-političke scene i da njegove tekstove krasi objek tivnost i kompetentnost. Fra Luka, kao Hrvat, katolik i fra njevac, tekstove u ovoj knjizi piše iz ljubavi prema svom narodu, ne zatvarajući oči za one negativne pojave koje Hrvatima uzrokuje njihovo političko vodstvo. Fra Petar dalje navodi kako fra Luka odlično secira velikosrpsku politiku, koja je zapravo glavni uzrok rata i poratnog ludila u kojem se nalazimo, te kritizira i veli kobošnjačku politiku koja majoriziranjem Hrvata u nekim segmentima kopira velikosrpsku politiku.

Crkva u Europi na sinodskom hodu bila je glavna tema 49. re dovitog susreta generalnih tajnika europskih biskupskih konfe rencija koji je od 30. lipnja do 3. srpnja 2022. održan u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, prenosi mrežna stranica HBK. Na susretu su se generalnim tajnicima pridružili i pred sjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija nadbi skup vilniuski Gintaras Grušas te dotajnica Biskupske sino de u Rimu s. Nathalie Becquart. Tijekom susreta sudionici su slušali izvještaje o stanju u Ukrajini, posjetili su Hrvatsko katoličko sveučilište i zagrebačku katedralu te hodočastili u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici. Susret je završen euharistijskim slavljem u privreme nom liturgijskom prostoru pokraj župne i samostanske cr kve Sv. Franje Ksaverskog Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu. Skupina libanonskih kršćana već skoro 15 godina radi na velikom projektu izgradnje najveće krunice na svijetu, koja će služiti molitvi za mir i jedinstvo njihove zemlje, prenosiIdejaAleteia.jenastala tijekom hodočašća u Međugorje 2006. godine i to pod poprilično neobičnim okolnostima. Nai me, policija je zabunom uhitila jednog od članova moli tvene skupine te ga smjestila u zatvor. Tijekom zatočeniš tva, koje je trajalo nekoliko dana, nesretni se zatvorenik počeo moliti te mu je tako došla ideja izgradnje velikog hrama posvećenog Djevici Mariji. Zatim je uzeo olovku i nacrtao skicu ogromne krunice čiji oblik prati obris gra nica Libanona. Nakon puštanja na slobodu spomenuti Libanonac započeo je projekt, a godine 2008. obilježen je početakZrncaradova.ogromne krunice dugačka su gotovo 5 metara i ši roka gotovo tri metra te svako od njih čini jednu kapelicu. Kada krunica bude dovršena, vjernici će moći prolaziti kroz svaku kapelicu moleći Zdravomarije na putu „kroz” krunicu. Iako se malena skupina vjernika već okuplja na molitvu na mjestu izgradnje, projekt još nije dovršen. Ponajprije je potrebno oslikati sva zrnca krunice te smjestiti veliki križ iznad kapelice u kojoj će se održavati cjelodnevno klanja nje. Planirano je i osvjetljenje cijelog svetišta kako bi bilo vidljivo i tijekom noći.

svjetlorijeci.ba 57

VIJESTI

Dignuvši se iz pepela Drugoga svjetskog rata, izgradili su najjače, naj produktivnije gospodarstvo u Europi. Nijemci imaju poseban osjećaj za pro stor i red (Ordnung i Ortung) koji drugi europski narodi nemaju u istoj mjeri. Postoji šala da čak i njemački ovisnik o drogama zna kako uredno odložiti svo je rabljene igle u otpad. Također postoji i sudski aspekt mo dernog antinjemačkog rasizma koji je pažljivo proučio njemački pravni struč njak Carl Schmitt koji je i sam svjedo čio toj njemačkoj drami bez presedana neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Najokrutniji su ratovi koji su proglašeni „dobrima”, a posebno ratovi koji se vode u ime „demokracije i ljudskih prava”. Demokratski ratnik du žan je svoga neprijatelja podrediti demo kratskim standardima, ili ga jednostav no staviti izvan kategorije ljudskih bića.

Vjerojatno je takva slika o Nijemcima PIŠE: DR. 58 rujan 2022.

zroci samocenzure i političke korektnosti u Europskoj uniji sežu jako daleko. U tom je smi slu vrlo rječit primjer Njemačke. Na kon 1945. godine, ako se osvrnemo na savezničko bombardiranje i još svježa sjećanja na stradanja Nijemaca, mimi krija političke korektnosti među novom njemačkom vladajućom klasom postala je sveprisutna. Stotine tisuća njemačkih intelektualaca nakon 1945. g. moralo se ukloniti iz škola, sveučilišta i novi na, a također su bili dužni popunjavati ponižavajuće Savezničke upitnike (Fra gebogen), neprestano se odričući svoje „autoritarne ličnosti”. Glavni antifaši stički intelektualci iz tzv. Frankfurtske škole, stručnjaci za „pranje njemačkoga karaktera”, studiozno su obavili svoj po sao. U sljedećim desetljećima njemački političari morali su dokazati da mogu obavljati svoje liberalne demokratske dužnosti bolje od svojih američkih tu tora. S obzirom na to da su svi znakovi nacionalizma morali biti izbrisani, je dini oblik patriotizma koji je danas do zvoljen Nijemcima je „ustavni patrioti zam”: „Njemački se narod morao prilagoditi ustavu, umjesto da se ustav prilagodi njemačkom narodu”, piše nje mački pravni stručnjak Günther Mas chke (Das bewa nete Wort: Die Vers chwörung der Flakhelfer, 1997.).

Njemački feniks Riječ „Nijemac” postala je za dugo vre mena sinonim za zlo, a njemačka istra živanja u akademskoj zajednici SAD-a posve su se zanemarivala; svako spo minjanje „njemačke kulture” još uvijek podsjeća na razdoblje koje se proteza lo od 1933. do 1945. Danas su Nijemci posve neurotičan narod, slučaj jednoga uspješnog kulturnog (i genetskoga?) inženjeringa Saveznika — vjerojatno je dinstven slučaj u povijesti čovječanstva. No politička mržnja prema njemačkom narodu mora se staviti u širu psihološ ku perspektivu, a vjerojatno bi ju trebao objasniti i neki evolucijski psiholog.

Njemački narod, kao sinteza svih europskih naroda, koji nastanjuje pro stor gdje se sjever i zapad susreću s ju gom i istokom u Europi, na mnoge nači ne najviše je ostvario od svih europskih naroda.

Najvećim dijelom radi se o podsvjesnoj fantaziji da Nijemci imaju slab karakter, zbog čega su zlostavljači njemačkoga naroda dužni djelovati na jedan protu njemački način.

PIŠE: 60 rujan 2022.

Kultura P oplavno područje Park prirode Ko pački rit u zakutku hrvatskoga dijela Baranje nastalo je djelovanjem rijeka Du nava i Drave kao unutrašnja delta jedin stvena u Europi. Šume, močvare, jezera, netaknuta priroda s mnoštvom biljnoga i životinjskoga svijeta smjenjuje se s ele mentima kultiviranoga pejzaža i parkov ne arhitekture koja svjedoči o bogatom kulturno-povijesnom naslijeđu kraja. Kopački rit je još 1967. godine bio proglašen upravljanim prirodnim re zervatom, a 1976. parkom prirode, najstarijim u Republici Hrvatskoj. Od 1986. godine je na Listi važnih orni toloških područja Europe, a na Popi su vlažnih staništa međunarodnoga značenja je od 1993. Od 1999. godine postoji inicijativa za proširenje parka prirode i proglašenje nacionalnim par kom te njegovo povezivanje s Nacional nim parkom Dunav-Drava u susjednoj Republici Mađarskoj. UNESCO ga je 2012. godine uključio u Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav, a od 15. listopada 2021. je u najvećem zaštićenom području u Europi – prvom pentalateralnom rezervatu biosfere u svijetu kojim zajednički upravljaju Au strija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska i Srbija. O ovome neprocjenjivom biseru prirode, od 11. rujna 1997. godine, stara Javna ustanova Park prirode Kopački rit. Nije samo priroda bila ovdje izdašna. I povijest je duboko ostavila traga. Smje njuju se vladari i gospodari. Ratovi haraju i raseljavaju. Žitelji se vraćaju i doseljava ju. Ponovno rade i grade iz pepela. Kralj Leopold I. je 1699. godine darovao Belj sko vlastelinstvo princu Eugenu Savoj skome za zasluge u oslobađanju ovih kra jeva od Osmanlija. Nakon njegove smrti Vlastelinstvo je pripalo Dvorskoj komori. Od 1781. je u vlasništvu Marije Kristine Habsburg i njezina supruga vojvode Al berta Sachsen-Teschena. Zadnji posjed nik iz obitelji Habsburg bio je nadvojvoda Friedrich čija je supruga Isabella ostavila vrijednu fotodokumentaciju života u ovo me kraju. Nakon Prvoga svjetskog rata veći je dio pripao novoformiranoj Kralje vini SHS, odnosno Jugoslaviji. Od 1941. do 1944. njime upravlja princ Albrecht Habsburg koji osnivanjem Biološke sta nice Albertina započinje sa znanstvenim istraživanjima. Poslije II. svjetskoga rata pripada Državnom dobru Belje, kasnije Lovno-šumskom gazdinstvu Jelen dok Kopački rit postaje rezervatom. Na području ovoga parka prirode nalazi se vrijedno graditeljsko naslijeđe romantičarskoga historicizma koje je na kon Domovinskoga rata trebalo obnoviti i prenamijeniti. To je rezidencijalni arhi tektonski kompleks dvorca Tikveš što ga čine Stari dvorac, Novi dvorac s aneksom, kapela i prateći objekti, a nalazio se unu tar diplomatskoga lovišta zatvorenoga tipa. Danas je tu smješten Prezentacij sko-edukacijski centar Tikveš koji je sve čano otvoren 5. svibnja 2022. godine, a projekt je su nancirala Europska unija. Prezentacijsko-edukacijski centar je opremljen najsuvremenijom tehno loškom opremom koja posjetitelju do čarava čudesni svijet Kopačkoga rita i upoznaje ga s iznimnom vrijednošću močvarnih područja za biljni i životinj ski svijet. Tako voditeljica prodaje Varja Guttert posjetiteljima otkriva da je za štitni znak ovoga parka prirode prekra sni orao štekavac, da trska ltrira vodu pa su močvare prirodni prečistači vode te da je ličinka vretenca starija od dino saura i da uvećana u vitrini djeluje zaista zastrašujuće. U Starome dvorcu, Ladanj skoj vili ili lovačkoj kuriji, uz scene života iz Kopačkoga rita, pomoću VR naočala ponire se u njegov podvodni svijet i sa znaje o ribama koje tu obitavaju.

Iz aneksa se stiže u Novi dvorac poznat i kao Titova vila i on je posvećen povi jesnim ličnostima koje su tu boravile i kartografski zabilježenim promjenama uslijed djelovanja velikih rijeka u proš losti. Aneks je građen sedamdesetih godina prošloga stoljeća budući da po protokolu pod istim krovom nisu mo gla boraviti dva državnika. Predsjednik Josip Broz Tito je tu poput nekadašnjih vlastelina provodio vrijeme u lovu i ugošćavao brojne državnike i ugled nike toga doba. Jedna od zanimljivosti je jednogodišnji boravak princa Đor đa Karađorđevića u dvorcu tadašnjega Dvorskoga lovišta kada je bio u izolaciji nakon uhićenja 1925. godine. Predsjed nici Hrvatske, Franjo Tuđman, i Srbije,

Ulaz u prezentacijsko-dokumenta cijski centar nalazi se u aneksu Novoga dvorca i tu je prirodoslovni postav koji sadrži tematske cjeline poput Močvar noga kanala, Stvaranja močvarnoga staništa, Hranidbenoga lanca, Ekologi je, Migracije ptica, eksponata za slijepe i slabovidne te gluhe i nagluhe osobe.

Sklad prirode i povijesti

Vi imate lipu zadaću, da Mladeži, kojoj ste učitelj osim theoretičkog Scholasti cizma, naučite ih praktičku školu; da budu istina pravi Redovnici, al da se Redovničtvo neuzderžaje u onim po griškama, koje su našu Provinciu oku žile? a te pogriške znate koje su. Svaki radimo više za mladež nego za nas iste, pak nas nada privariti neće; koliko god nas neprijatelji smetali, ako mi stazom kriposti uzhodimo, prodert ćemo.”

M eđu najobrazovanije bosanske franjevce u 19. stoljeću s pra vom se ubraja i fra Bono Peri šić, koji je rođen 1813. godine u Fojnici, a umro također u Fojnici 1887. Početnu naobrazbu stekao je u svom matičnom samostanu, a članom Provincije postao je 1828. godine. Studij lozo je i teolo gije završio je u Pečuhu. Tu se upoznao s idejama ilirskoga pokreta i postao nji hov gorljiv zagovornik. Nakon povrat ka u Provinciju djelovao je kao kapelan u Uskoplju i Tuzli, zatim kao župnik te kao učitelj franjevačkih kandidata. Bio je ponajbolji prijatelj Ivana fra Frane Juki ća među bosanskim fratrima. S Jukićem je neumorno širio preporodne ideje i svesrdno mu pomagao u prikupljanju narodnih umotvorina, raspačavanju knjiga i drugih tiskanih publikacija te u radu na osnivanju književnoga društva, časopisa, muzeja i uopće u svim drugim kulturnim i znanstvenim aktivnostima kojima je Jukić u cjelokupnom svome javnom djelovanju bio posve zaokupljen. Komunicirao je Perišić i s članovima obi telji Brlić iz Broda, a bio je vrlo blizak i s apostolskim vikarom i uglednim intelek tualcem fra Marijanom Šunjićem. Pisana djela Na osnovi rukopisne ostavštine fra Ivana Mirčete, Perišić je 1851. godine počeo pisati Kroniku, u kojoj se opisuju događaji između 1300. do 1669. godi ne. Jedan dio Kronike, koja je ostala u rukopisu, objavio je fra Rastislav Drljić tek 1939. godine u Franjevačkom vi jesniku (u broju 46). Osim po Kronici Perišić je poznat i kao autor latinskim jezikom pisanoga djela Povijest Crkve, koje je također ostalo u rukopisu, te po cijelom nizu životopisa uglednih članova svoje Provincije: fra Augusti na Miletića, fra Vice Vicića, fra Mate Kristićevića, fra Mije Čuića, fra Jakova Križanca i fra Mije Zubića. U ruko pisu je također ostao i vrlo zanimljiv latinskim jezikom pisan nacrt o ure đenju numizmatičke zbirke, galerije slika i knjižnice: Dissertatio de nummis et Museis. Između fra Bone Perišića i fra Frane Jukića sačuvana je i bogata korespon dencija koja se uglavnom tiče njihovih zajedničkih nastojanja na području kulture i znanosti te na odgoju i pro svjećivanju mladeži. Tako npr. u jed nom pismu iz 1842. Jukić piše Perišiću o tome kako mu je sam Ljudevit Gaj preporučio skupljanje narodnih pje sama po Bosni: „U Zagrebu bivši za 6 danah, svaki sam dan s Gajem bio, koji mi najviše priporučivaše u ime Narod nih pisamah, i š njim sam se pogodio za štampanje perve knjige što sam skupio pěsamah, a tu ću još ove godine poslati u Zagreb. Brate dragi nastojte zajedno s Pavom te mi pisamah sakupljajte, to nam je jedino blago koga nam Turci do sad ne mogoše uzeti.”

U spomenutim, ilirskim idejama nadahnutim nastojanjima Jukić i Pe rišić nailazili su nažalost i na brojne prepreke unutar svoje vlastite redovnič ke zajednice. Bilo je štoviše i slučajeva potpunoga nerazumijevanja, pa čak i mržnje, osobito među starijim fratrima. Zato je vrlo zanimljivo što o tome piše sam Jukić u jednom pismu pisanom Pe rišiću iz Varcara 1850. godine. U njemu naime stoji između ostaloga i sljedeće: „Što mi napominješ o staroj meržnji, o izgubljenoj nadi i. t. d. Fratri, a osobito stari, kano ti ljudi Brezposljenjaci, bo ljeg šta i neznaju činiti? oni su nas istina jednoč privarili: obećali nam zlatne pla nine, dok nas u svoje mriže upletoše! al ovo nam za nauk neka služi: nek se ina de, neka nas merze, nek čine partite, ali osim nas mladjarie. Mi radimo, pišimo, učimo nas i druge ne samo da budu Fra tri Bosanski već i Domorodci Slavenski.

PIŠE: 62 rujan 2022.

TEKST I FOTO: Kako je ovo zona izrazitoga krša, u južnom dijelu polja nalazimo brojne ponore i spilje te duboke rasjekline, među kojima su i ponori Biograd i Ždrijelo 64 rujan 2022.

vo je jedno od najzanimljivijih povremenih jezera u našoj zemlji koje traje samo nekoliko dana. Nastaje u kasnu jesen, zimu ili rano proljeće kada se na okolnim planinskim vrho vima koji okružuju Nevesinjsko polje tope snjegovi i padaju jake kiše. Ime je dobilo po naselju Biograd koje je smješteno u jugozapadnom dijelu Ne vesinjskoga polja. Plavno područje je zera obuhvaća oko 16,64 km², tj. skoro petinu ukupne površine polja. Također, značajni udjel u formiranju jezera ima i cijeli sliv rijeke Zalomke koja se skoro pruža do Gacka. Jezero nastaje na jed noj od najnižih kota ovoga velikog po lja, u njezinu jugozapadnom dijelu, na 801 m nad morem. Najveća kota jezera je 838 m te tada izaziva poplave u selu Budisavlje koje je na 13 km od pono ra Zalomke gdje voda iz jezera nestaje. Zračna udaljenost tu iznosi 8,7 km. Sam ponor ima kapacitet od 111 m3/s vode, ali za obilnih padalina ne može primiti svu vodu te nastaje periodično jezero. Pored Zalomke, jezero napaja neko liko manjih rječica kao što su Drežanjka koja se tijekom pojave jezera ulijeva di rektno u njega te Bogodolka. Tu je i neko liko manjih bujičnih tokova koji su tada aktivni. Ipak najveća količina vode dolazi Zalomkom, kao i direktnim padalinama. U geološkom pogledu područje pripada zoni krša u kojoj dominiraju jurski vapnenci, dok dolomite nalazimo samo na malim dijelovima oko jeze ra, s brojnim kraškim fenomenima. U nekim dijelovima koje pokriva jezero nalazimo nanos morene i breče što je posljedica kretanja ledenjaka tijekom glacijacije kada je polje formirano. Svi tipovi tla koji se javljaju u i oko jezera su plitki, suhi i skeletni. Kako je ovo zona izrazitoga krša, u južnom dijelu polja nalazimo brojne ponore i spilje te duboke rasjekline, među kojima su i već spomenuti ponori Biograd i Ždrijelo kojima nestaje voda iz jezera. Klima Klima područja u kojem je jezero jest submediteranska planinska s jako hlad nim i snježnim zimama te jako toplim ljetima kada se temperatura popne i pre ko 40 °C, a razlog je otvorenost jugoza padnoga dijela polja prema Jadranskom moru. Kada su u pitanju padaline, kiše su obilne, naročito u jesen i proljeće, a Ovo jezero nastaje u kasnu jesen, zimu ili rano proljeće kada se na okolnim planinskim vrhovima tope snjegovi i padaju jake kiše. Ime je dobilo po naselju Biograd koje je smješteno u jugozapadnom dijelu Nevesinjskoga polja

D r. med., spec. psihijatrije, subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti te psihoterapeut obiteljske sistemske tera pije Živko Mišević rođen je 1960. godine u Imotskom gdje je završio srednju školu. Studij medicine Medicinskoga fakulteta u Zagrebu završio je u Osijeku, a specijali zaciju iz psihijatrije i subspecijalizaciju iz alkoholizma i drugih ovisnosti u Zagrebu. U dva mandata je bio predsjednik Županijskoga povjerenstva Hrvatske li ječničke komore i član Vijeća Hrvatske liječničke komore te član Povjerenstva za stručni rad i nadzor Hrvatske liječničke komore, a više godina je bio delegat u skupštini Hrvatskoga liječnič kog zbora. Također je obnašao dužnost predsjednika Etičkoga povjerenstva Županijske bolnice Čakovec i zamjeni ka predsjednika Stručnoga vijeća ŽB Č. Trenutno je voditelj psihijatrijskoga odjela u Županijskoj bolnici Čakovec.

◆ Što sve mož e prouzročiti nestabil nost mentalnoga zdravlja?

Sve društvene i naše osobne situacije, svi stresovi i događaji koje svaki pojedinac doživljava kao važne, sve to može po remetiti našu duševnu ravnotežu. Ako takvo stanje dugo traje, može nastati značajan duševni poremećaj, a potom i brojne tjelesne bolesti. Duševna stanja se, poput projekcije na platnu, zički odražavaju na osobu pa se duševna pat nja čovjeka vidi kroz razne tjelesne po remećaje i bolesti kao što su autoimu ne alergije, čirevi na želudcu, infarkti ili kroz ovisnosti kojima ljudi oštećuju svoj organizam želeći da si pomognu, a nažalost time si samo odmažu. A da ne govorimo još i o strahu koji je s pan demijom obuzeo gotovo cijeli svijet –strah od zaraze, smrti i bolesti. Sve to doprinosi razvoju psihičkih poremećaja kao što su depresija i anksioznost koji također u svom nastanku imaju neka kve važne životne događaje kao okidače tih poremećaja. ◆ Psihičke bolesti i poremećaji su bili i ostali tabu tema. O njima se ne go vori rado, a većina smatra kako ih je RAZGOVARALA: 66 rujan 2022.

Mislim da smo kao društvo i kao poje dinci dosta svjesni značaja mentalno ga zdravlja, međutim sasvim je druga stvar to koliko činimo za naše mentalno zdravlje, a mislim da nedovoljno činimo. Cijela organizacija društva nije okrenu ta dobrobiti mentalnoga zdravlja nego drugim stvarima, a mentalno zdravlje dođe kao neki ideal koji ne možemo uopće doseći pa se onda za njega čak i ne borimo. Mentalno zdravlje u širem smislu je interes svakoga pojedinca, obi telji i cijele društvene zajednice. Ono je najvažniji segment zdravlja našega orga nizma jer bez duševnoga zdravlja čak ni tjelesno zdravlje ne znači čovjeku ništa.

◆ Što Vi mislite koliko smo u današnje vrijeme svjesni važnosti mentalnoga zdravlja i koliko mu generalno pri dajemo pažnje?

Važno je da dijete u prvim danima stekne radnu naviku, nekoj će djeci trebati više vremena za prilagođavanje na novi način rada i obveza koje ih čekaju svaki dan. Budite strpljivi i uporni, ohrabrujte dijete, ono mora znati da ste uz njega u svakoj situaciji. Zajedno otkrivajte njegove talente i Dragainterese.djeco, ako ste već đaci, za vas je povratak u školu vjerojatno radost zbog ponovnoga susreta s prijateljima iz ra zreda, susreta s učiteljicom, razrednikom, nastavnicima... Evo nekoliko savjeta koje možete iskoristiti pri organizira nju svoga vremena na početku nove školske godine: uredi prostor u kojem ćeš učiti zajedno s roditeljima nabavi pribor, školske knjige i bi budilježnicepozitivan u samom startu, fokusiraj se na pozitivne stvari kao što je druženje s prijateljima, sudjelovanje u omiljenim izvannastavnim aktivnostima ili nastavnim upredmetimačiredovito jer ako ne učiš, gradivo se s vremenom na gomila i postaje sve teže i teže 68 rujan 2022.

Roditeljima i djeci Početak škole (Milan Taritaš) Hura! KakvaHura!bura!-Izoblaka?-Ne,odđaka!Rujanrujirujno voće, u rujnu i škola poče. Igrališta puna cike, puna cike, puna vike! Započele igre nove, svatko gradi nove snove.

Važno je da svaki dan provjerite što se radilo u školi, po hvalite svaki napredak. Dijete mora znati da je ono što radi u školi vama važno, ali nemojte biti strogi i prezahtjevni.

prijateljima i svojom učionicom. Pričekajte dijete i budite u blizini jer će neki možda i koju suzu pustiti. Nakon završeno ga upoznavanja povedite dijete u šetnju, razgovarajte s njim o njegovim dojmovima i doživljajima, poklonite mu sitnicu kako biste mu taj dan učinili još posebnijim. U razgovoru s djetetom dogovorite pravila i obveze koje mali đak dobiva polaskom u školu: neka dijete samo piše zadaću (uz vašu provjeru učinje nekanoga)dijete samo sprema stvari prema rasporedu (vi pro vjerite je li sve dobro složeno i je li sav pribor u pernici) neka djetetov odlazak u krevet ne bude nakon 21 sat (u tome budite dosljedni) uvedite dnevni ritam rada i odmora nakon škole.

PIŠE: Svaki je mjesec jedan novi početak, a mjesec rujan sa sobom donosi niz početaka: s njime počinje jesen, dozrijevaju mnoge voćke – ruji rujno voće, i tako nam u rujnu i škola poče. Da, ru jan nam sa sobom donosi početak nove školske godine kako za učenike tako i za roditelje. Nadolazi nam još jedna godina u kojoj ćemo svi, kako mali tako i veliki, učiti, naučiti, sazrije vati, dozrijevati, istraživati, proučavati, analizirati, promatrati, razgovarati i rasti zajedno. Zato, dragi roditelji, ukoliko vaše dijete polazi prvi put u školu, prvi dan pokušajte uzeti slobodan, a bilo bi dobro i cijeli tjedan, kako biste pomogli djetetu da se lakše snađe u novom i nepoznatom svijetu za njega jer će mu trebati vaša ljubav i podrška. Jutro započnite veselo i optimistično. Otpratite dije te do škole, slijedite upute učiteljice koja će vas dočekati. Za malene đake prvake bit će priređena priredba dobrodošlice, nakon toga djeca kreću na upoznavanje s učiteljicom, novim

033 726 200 • redakcija@svjetlorijeci.ba • https://knjizara.svjetlorijeci.ba/ Svijet i čovjek S gledišta BiBlije Ova će knjiga biti obogaćenje svima koji je budu imali prilike čitati: studentima i profesorima, teolozima i laicima, učiteljima i vjeroučiteljima, vjernicima i nevjernicima, svima koji žele bolje upoznati Bibliju – kao Riječ Božju nama ljudima. Teme obrađene u knjizi zadiru duboko u područje čovjekove antropologije, ali i u područje njegova svijeta kao prirodnoga konteksta cjelokupne čovjekove egzistencije. Strpljenje S Bogom Knjiga češkoga teologa nagrađena kao najbolja teološka knjiga u Europi za 2010. godinu. Autor Halik jedan je od najznačajnijih teologa ateizma u postkomunističkom društvu, promicatelj vjerskih sloboda i dijaloga s nevjernicima, a za vrijeme komunizma u Češkoj tajno se zaredio za svećenika. Mišljenja je kako se zrela vjera mora integrirati, ali i u sebi razraditi, te iskreno, nipošto površno i jeftino, proživjeti i prevladati iskustva sa svijetom i s Bogom. 20 KM25 KM Jedinstvena ponuda! Samo u rujnu ove dvije knjige kupite po cijeni od 38 KM + poštarina!

Dan KSA 2022. Za fond Kap dobrote Za Ljiljanu Krajnc Za projekte KSA Za siromašne osobe starije dobi Kruh svetog Ante HKM Klagenfurt – korizmeni dar za fond Kap dobrote Popis darovatelja 70 rujan 2022.

Podrška Općine Novo Sarajevo

Načelnik Općine Novo Sarajevo dr. Hasan Tanović i predstavnici javnih kuhinja Kanto na Sarajevo potpisali su 27. srpnja 2022. ugo vore o su nanciranju rada javnih kuhinja u ukupnom iznosu od 19.000 KM. Su nanciranje se odnosi na troškove do datne ponude koju kuhinje trebaju omogućiti korisnicima s područja Općine Novo Sara jevo, kao što su paketi s osnovnim životnim namirnicama, svježe voće, proizvodi za odr žavanje osobne i obiteljske higijene i sl. Iznosi su nanciranja su u skladu s brojem korisnika s područja općine. Za pučku kuhinju „Kruh svetog Ante” iz dvojeno je 5.000 KM. Nova akademska godina

Franjevački međunarodni studentski dom nudi smještaj stu dentima iz Bosne i Hercegovine, kao i studentima iz ostalih europskih zemalja koji studiraju u Sarajevu.

Smještaj studentima pružamo u jednokrevetnim, dvo krevetnim i četverokrevetnim sobama. Svaka soba ima svoje kupatilo. Moderno uređeni dom studentima pruža ugodnu atmosferu za učenje te udoban boravak. U sklopu Doma je praonica rublja, čajna kuhinja, čitaonica, tness centar i studentski klub. Na svakom katu se nalazi manji prostor za druženje i balkon. U cijenu studentskog doma uključen je jedan topli obrok radnim danima. Korisnici Doma pravo smještaja dobijaju za jednu aka demsku godinu (od rujna do srpnja). Boravak se može produljiti za narednu akademsku godinu, ukoliko studen ti ostvare potrebne uvjete za nastavak stanovanja. Život u Domu i pravila korištenja soba i zajedničkih prostorija odre đeni su Pravilnikom o kućnom redu. Nakon završenog Natječaja i uvida u pristiglu dokumen taciju i prijave, primili smo 21 novu studenticu i 9 novih studenata.Našistudenti postižu dobre rezultate u školovanju i Dom je otvoren svima, bez obzira na etničku, vjersku i nacionalnu opredijeljenost.UFranjevačkom studentskom domu radimo i na duhov noj i materijalnoj pomoći korisnika, razvijanju higijenskih i kulturnih navika, te osposobljavanju za samostalan život. Također osiguravamo i mogućnost volonterskog rada, kao i besplatno neformalno obrazovanje. Svi mladi, koji se nisu stigli javiti na Natječaj, a zainte resirani su za boravak u našem studentskom domu, mogu pisati na e-mail adresu: mladi.ksa@gmail.com U slučaju oslobađanja kapaciteta vršit ćemo naknadni prijem novih studenata. svjetlorijeci.ba

Biljna ljekarna

rastavac je povrtna biljka noga okusa koja istovremeno sadrži i mnoga ljekovita svojstva. Jednogodiš nja je biljka iz porodice tikvovki. Plod mu je duguljast, zelen, valjkast, tvrd i redovito naraste desetak centimetara, a širok je oko 3 – 5 cm. Neke vrste imaju plodove koji mogu narasti i do 60 cm, a široki su oko 10 cm. Svakako najbolji i najljekovitiji su oni manji primjerci. Krastavac ima slabo razvijen kori jen koji raste na dubini od 5 do 25 cm. Stabljika je razgranata i puzava. Dužina stabljike ovisi o sorti i uvjetima uzgoja, može narasti i do 3 m dužine. Listovi su redovito krupni i kod nekih sorti s donje strane listova rastu bodljikave izrasline. Voli toplu klimu, duboka i do bro strukturirana, plodna i bogata tla s mnogo humusa. Ne voli kisela, hladna i teška zemljišta. Razmnožava se sjeme njem. Ono se sije u staklenicima i kuća ma, a sadi se u proljeće kada više nema mraza jer su mlade sadnice veoma osjetljive. Ne smije se saditi svake godi ne na istom tlu zbog čega ga na istom tlu treba uzgajati svake 3 – 4 godine. Bere se zelen za razne salate, zimnicu i druge pripravke ili zreo za dobivanje kvalitetnoga sjemena. Ima mnogo vrsta krastavaca, a najpoznatiji je salatar koji je dug 30 – 40 cm te oni koji se koriste za kiseljenje u staklenkama. Krastavac ima vrlo malo kalorija i pun je soka i ljekovitih tvari. Sadrži vitamine C, K, B1, B5 i B7 te mnogo minerala, a oso bito kalij, magnezij, mangan i bakar. Sa drži mnogo vlakana i vode, čime potiče probavu te je veoma koristan za zdravo mršavljenje. Osobito treba naglasiti da njegova kora sadrži netopiva vlakna koja pomažu da se njegova probavljena hrana brže kreće kroz crijeva i izbacuje otpad iz organizma. Zato se preporu čuje da se ne guli nego jede s korom.

PIŠE: FRA 74 rujan 2022.

Sok od krastavca i mrkve. Uzmite jednake količine krastavca i mrkve i od njih napravite sok. Ovaj sok popi jete svježe iscijeđen. Dnevno se piju 3 čaše po 100 – 200 ml ovoga soka i tako svakodnevno tijekom 3 tjedna, a poslije toga ova količina može se piti 2 – 3 puta tjedno bez prestanka. Ovim sokom iz bacuje se kiselina iz mokraće, a to onda pomaže kod gihta i artritisa. Sok krastavca i jogurt protiv opeklina od sunca. Uzmite nekoliko kra stavaca s korom i od njih u sokovniku napravite pola litre svježega soka. Do dajte tom soku oko 300 ml hladnoga masnog jogurta i dobro izmiješajte. Ako ste izgorjeli na suncu, važno je da se nisu stvorili mjehurići vode ispod kože. Na mažite dobro izgorjela mjesta i čim se osuši, ponovno namažite i mažite sve dok se ova mješavina na koži ne presta ne sušiti. Kada se prestane sušiti, ostavite ju na koži još barem sat vremena i onda operite mlakom vodom. Kada ste oprali mlakom vodom, namažite kožu dobrim domaćim maslinovim uljem. Ostavite kožu tako namazanu i operite ju nakon 4 – 5 sati. Ponovno namažite maslinovim uljem i koža će biti kao da nije izgorjela.

Među ostale dobrobiti ljekovitih sa stojaka krastavca možemo nabrojiti da pridonosi detoksikaciji, zdravlju kože, djeluje protiv dijabetesa, čuva zdravlje zglobova, ublažava giht i artritis, sniža va razinu kolesterola, smanjuje toplinu u tijelu, smanjuje tjeskobu i negativne učinke stresa, štiti zdravlje mozga i što je vrlo važno osvježava dah. U nastavku vam donosim nekoliko savjeta na koji ćete način iskoristiti veliku ljekovitost upravo opisanoga krastavca.

033 726 200 •

zaboravu,

Anđelke Osuvremenjivanjem

•

Metafore i putokazi Kad duša dušu gleda

(Tekst i foto: J. Ćuro)

Da bi nešto bilo lijepo, ono mora biti voljeno. A onda kad je voljeno nije samo zbog toga što se lijepim oku očituje, nego zato što ga duša takvim prepoznaje. Samo tako lijepo uvijek ostane lijepim bez obzira na to koliko izvana izgledalo istrošeno, načeto, slomljeno i savijeno. A zar se ne lomi i ne savija samo ono što se ne plaši svega i svačega i što uvijek uspravno i dostojanstveno stoji? Tko bi ikad, pobogu, savijao savijene čavle?

Lakše bi im bilo i ne bi ih život često bolio. No, znali su da bi tada tako niski samo mravima i insektima bili zanimljivi i to onoliko koliko bi koristili njihovim isto tako sitnim potrebama i željama. S druge strane, što si viši i bliže suncu to te ono više grije, ali i prži. I visoko i nisko na kraju bude sprženo, a lijepo još ljepše brzo zamijeni. Stoga, uopće nije važno koliko postojiš, nego koliko u postojanju živiš. 76 rujan 2022.

O, da, i takvi su mogli ostati nisko i tako se utopiti u komfor brojnosti osrednjega i prosječnoga.

VIJESTI

Europski parlament u Strasbourgu je 5. srpnja, s 539 glasova za, 45 protiv i 48 suzdržanih, prihvatio izvješće Siegfrieda Mureșana (EPP, Rumunjska) u kojem se navodi kako Hr vatska ispunjava sve kriterije za prihvaćanje eura od 1. siječnja 2023., prenosi mrežna stranica Ureda Europskog par lamenta u Hrvatskoj. U izvješću se ističe kako je – unatoč tome što se procjena ispunjavanja kriterija donosila u kon tekstu pandemije bolesti COVID-19, visoke in acije i ru skog rata protiv Ukrajine – Hrvatska pokazala spremnost za prihvaćanje eura. Zastupnici su također ustvrdili da Hrvat ska već ima višu razinu konvergencije cijena s europodruč jem nego što je to bio slučaj s drugim državama članicama kada su prihvaćale euro. No unatoč tome, Parlament očeku je kontinuirane napore hrvatske vlade kako bi se osigurala daljnja konvergencija cijena te kako uvođenje eura ne bi dovelo do umjetno izazvanih poskupljenja.

Europski parlament je 7. srpnja izglasao rezoluciju u kojoj se odobrava i zahtijeva besplatan i legalan pobačaj u svim članica ma EU te osuđuje Vrhovni sud SAD-a zbog poništenja prese dana Roe v. Wade u vezi s pobačajem, prenosi portal narod.hr. U rezoluciji Europskog parlamenta također se osuđuju Poljska, Malta, Slovačka, Mađarska, Italija i Hrvatska zbog navodno nepostojećih ili nedovoljnih „prava na pobačaj”. Rezolucija je prihvaćena s 324 glasa za, 155 protiv i 38 suz držanih. Iako ova rezolucija nije pravno obvezujuća, ona ipak pokazuje smjer kretanja europske politike. Od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu troje HDZ-ovaca, Karlo Ressler, Tomislav Sokol i Željana Zovko su bili protiv rezolucije, dok je Sunčana Glavak bila suzdržana. Protiv je glasao i nezavisni zastupnik Mislav Ko lakušić, a suzdržan je bio Ivan Sinčić. Ladislav Ilčić, Hrastov zastupnik također je glasao protiv rezolucije. Za rezoluciju su glasali SDP-ovi zastupnici Biljana Borzan, Fred Matić, Tonino Picula, Romana Jerković te IDS-ov Valter Flego.

svjetlorijeci.ba 77

Vladajuća „semafor-koalicija” uvodi tzv. Zakon o samoodre đenju prema kojem bi svaki građanin, pa i djeca starija od 14 godina od sredine 2023. godine, jednom godišnje mogao „mijenjati spol” i ime u matičnom uredu, prenosi portal na rod.hr.Njemački ministar pravosuđa Marco Buschmann (FDP) i ministrica obitelji Lisa Paus (Zeleni) predstavili su glavne točke novog Zakona o samoodređenju. Spol će se tako u do kumentima „moći promijeniti” i bez prave „promjene spola”. Ministri koji su predstavili novi Zakon kažu da ne oče kuju da će puno ljudi isko ristiti mogućnost „promje ne spola” u više navrata, te misle da će to biti svega 1 do 1,5 % Premaljudi. Zakonu o tran sseksualcima iz 1980. koji će se ukinuti novom refor mom, svatko tko je u doku mentima htio „promijeniti spol” morao je proći dugo trajnu proceduru koja je, između ostalog, podrazumijevala i dva psihološka izvješća od kojih je svako koštalo po tisuću eura i u kojima je trebalo odgovoriti na brojna pitanja „koja previše zadiru u intimu”. Ovaj potez vlade naišao je na kritike kod desne oporbe koju čine CDU i CSU i koja inzistira da se i dalje traži po drobni psihološki izvještaj za sve mlađe od 18 godina. Pre ma novom Zakonu maloljetne osobe od 14. godine mogu predati zahtjev za „promjenu spola” i imena uz suglasnost roditelja. U slučaju da se roditelj protivi promjeni, a dijete na njoj inzistira, o konačnom ishodu odlučit će obiteljski sud.

Iako(†2021.)jegodina iza nas, ni smo te zaboravili. Još uvijek se prisjećamo tvojih riječi, zamišljamo tvoje reakcije u našim novim životnim situacijama i sjetimo se tvojih šala. Nedostaješ nam da s tobom podije limo sve što dalje živimo, ali utjehu pro nalazimo u vjeri da si tamo gdje oduvi jek pripadaš – kod Oca.Molimo za tebe, a ti nastavi moliti za nas. Tvoja „raja” (†16. 7. 2022.) Nakon teške bolesti, 16. srpnja, preminula je Mira Montina. Strpljivost, optimizam i hrabrost s kojom je nosila svoj križ izazivali su kod nas divljenje i poštovanje. Pokopana je 21. srpnja na groblju sve toga Josipa u Sarajevu na dostojanstven, kršćanski i ljudski način, uz prisutnost mnoštva svećenika, redovnika, redovni ca, rodbine i prijatelja. Svima smo zahval ni, a posebno provincijalu fra Zdravku te De nitoriju, bivšem provincijalu fra Jozi, ekonomu Teologije fra Emanuelu i me štru bogoslova fra Danijelu. Draga naša Miro, majko, suprugo, kršćanko hvala Ti na ljubavi, pažnji, brizi i preciznosti. Ostaješ trajno u na šim srcima i molitvama do ponovnog susreta o Uskrsnuću mrtvih. Tvoj sin fra Kristijan Kiki i muž Severin (1931. – 2022.) S vjerom u uskrsnuće i život vječni, okrijepljen sakra mentima vjere, u 92. godini života premi nuo je Vlado Didak, otac svećenika i člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Pokojni Vlado iznio je svoj životni križ do kraja i sada očekuje zoru Uskr snuća. Bio je požrtvovna osoba koja je sve životne nedaće (a bilo ih je mno go) uspješno s vjerom nadilazio. Sprovod pokojnoga Vlade bio je u utorak 19. srpnja 2022. u 16 sati na gro blju Vidoševići, župa Ovčarevo, a sve ta misa zadušnica u srijedu 20. srpnja 2022 u 8 sati u župnoj crkvi u Ovčarevo. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Franjevci Bosne Srebrene Dana(†2021.)9.srpnja 2022. navršila se godina dana kako si nas na pustio, dragi naš sine i brate. Iako je u našim srcima praznina, mi vjerujemo u uskrsnuće i život koji ne prestaje.Doponovnog susreta u vječnosti, Gospodin ti dao pokoj vječni! Roditelji, sestre i brat (1966. – 2022.) Nakon kratke i teške bole sti, 1. kolovoza, opremljena svetim sakramentima, blago je u Gos podinu počinula Damjana Orlovac rođ. Radman, sestra franjevca Bosne Srebre ne fra Maria Radmana. Od malih nogu pa sve do smrti bila je predana vjernica. Život joj nije bio nimalo lagan, ali je svoj križ nosila tiho, strpljivo i bez kukanja. Od pokojne Da mjane oprostili su se majka Milka, se stra Marina te braća Željko i fra Mario. Molimo dragoga Boga da našu Da mjanu obasja svjetlom ljubavi i vječno ga mira. Čuvat ćemo te u svojim srcima, mislima i molitvama do ponovnog su sreta u vječnosti.Tvojazahvalna obitelj i najmiliji (†27. 7. 2022.) Draga naša majko, danas ti želimo reći hvala za Tvoj bogato ispunjen život. Rodila si 11 dje ce, imaš 26 unučadi, 41 praunuče i čak 4 bijele pčele. Svi mi želimo reći Bogu hvala za djelo Tvoje ljubavi, vjeru u Boga i ljubav prema životu… Bila si do bra i jednostavna, neponovljiva, u pot punosti dostojanstvena majka! Usprav na i blaga do iznemoglosti. Tako strplji va prema sebi i svojoj djeci… Ostaješ nam uzor da slijedimo Tvoje stope. Tvoja zahvalna djeca te rodbina, susjedi i prijatelji Zahvaljujemo sestrama i svećenicima na sv. misi, za molitve i sućut na ispraćaju naše majke. s. Terezija B. (†1992.) (†1985.) (†2021.) Koliko god vremena prošlo, postoji nešto što nikada neće umrijeti, a to su uspomene na vas. S velikom ljubavlju i ponosom čuvamo sjećanja naVavas.šaobitelj (1962. – 2011.) Dana 16. rujna 2022. godi ne navršava se 11 godina od smrti našeg voljenog sina i brata. I nakon svih ovih godina, jednako boli i teško je naći utjehu za svaki dan proveden bez tebe. Tvoji mama Lucija i brat Zvonko sa obitelji 80 rujan 2022.

Bogu hvala što nam je po ovom ve likom čovjeku, vjerniku, liječniku, ro doljubu darovao uzoran primjer čovje ka, vjernika, liječnika, prijatelja. Hvala Stanku što je bio pravi Job našega vre mena. Počivao u miru Božjemu! fra Šimun Oreč U(†1999.)spomen na 23. obljetnicu preminuća voljenog supruga, dobrog oca, djeda i punca. Dragi naš, hvala ti za nesebičnu lju bav koju si nam darivao u sve dane svo ga života, koje si proveo s nama. S nadom u ponovni susret, počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga, kćerke, unuci i zet Trenutak u vremenu Rama Kraljeva Sutjeska svjetlorijeci.ba 81

(1939. – 2022.) Dana 3. kolovoza preminuo je u Gospodinu, opremljen sakramentima umirućih, uzorni vjernik dr. Stanko Mikulić iz Potkraja u Kočerinu. Već za vrijeme gimnazije u Domi nikanskoj srednjoj školi teško je obolio od bolesti pluća, a kao kandidat za do minikanski red, zbog teške bolesti nije primljen u novicijat. Prepušten samom sebi pokušao se liječiti i ujedno studira ti medicinu koju je snažnim intelektom i upornom marljivošću uspio završiti i specijalizirati dermatologiju.

OVJEK

STRPLJENJE S BOGOM

Knjiga češkoga teologa nagrađena kao najbolja teološka knjiga u Europi za 2010. godinu. Autor Halik jedan je od najznačajnijih teologa ateizma u postkomunističkom društvu, promicatelj vjerskih sloboda i dijaloga s nevjernicima, a za vrijeme komunizma u Češkoj tajno se zaredio za svećenika. Mišljenja je kako se zrela vjera mora integrirati, ali i u sebi razraditi, te iskreno, nipošto površno i jeftino, proživjeti i prevladati iskustva sa svijetom i s Bogom. 20 KM25 KM

Jedinstvena ponuda! Samo u rujnu ove dvije knjige kupite po cijeni od 38 KM + poštarina!

Ova će knjiga biti obogaćenje svima koji je budu imali prilike čitati: studentima i profesorima, teolozima i laicima, učiteljima i vjeroučiteljima, vjernicima i nevjernicima, svima koji žele bolje upoznati Bibliju – kao Riječ Božju nama ljudima. Teme obrađene u knjizi zadiru duboko u područje čovjekove antropologije, ali i u područje njegova svijeta kao prirodnoga konteksta cjelokupne čovjekove egzistencije.

• redakcija@svjetlorijeci.ba • https://knjizara.svjetlorijeci.ba/ SVIJET

033 726 200 I Č S GLEDIŠTA BIBLIJE

Dočekajte jesen uz kulinarske recepte s. An Osuvremenjivanjem ponude modernih recepata iz inozemstva gube se tradicionalni recepti naših predaka. Ova zbirka kulinarske recepte otima zaboravu, tradicionalne kulinarske specijalitete vraća na obiteljski stol i prenosi tradiciju mladim naraštajima domaćica. Svi recepti originalno su djelo časne sestre Anđelke Jakovljević. 033 726 200 • redakcija@svjetlorijeci.ba • https://knjizara.svjetlorijeci.ba/