Svjetlo riječi - broj 384 by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

ZDRAVSTVO U BiH

Ima li uopće lijeka Godina XXXIII. ◆ broj 384 ◆ Sarajevo, ožujak 2015. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Novo u Svjetlu riječi! Na 752 stranice 639 najpoznatijih narodnih pjesama i napjeva: bećarci, sevdalinke, tamburaške pjesme ...

Riječ čitateljima vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić i Hrvoje Vranješ /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: + 387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica

oštovani čitatelji, zdravlje tije la (i duha) prava je blagodat. Obično to shvatimo tek onda kada tu blagodat izgubimo. Bolest je izazov s kojim se suočavamo svi prije ili kasnije. Nitko ne voli biti bolestan pa bolesniku ne može biti dobro nigdje, čak ni tamo gdje je zdravstvena zaštita besplatna ili ba rem pristupačna, a bolnice savrše no opremljene, s liječnicima koje ne treba podmićivati. S bolešću redovito započinje osobna drama, nekada i borba na život i smrt, satkana od mukotr pnog (i skupog) liječenja s neiz vjesnim ishodom, a u najmanju ruku s dugotrajnim oporavkom. Dijagnoza, vađenje uputnica, nala za, obigravanja oko doktora, bora vak u bolnici, terapija, beskonačno nabavljanje lijekova, potraga za al ternativnim receptima od poznani ka ili pretraživanje po internetu za slamkom spasa, primanje kućnih

posjeta… sve to uglavnom za ve ćinu bolesnika, bili vjernici ili ne, predstavlja pokoru daleko veću od bilo kakvog korizmenog samovolj nog odricanja. Ako živite u BiH, svu muku vam valja pomnožiti sa susta vom naše zdravstvene zaštite koji je po svim pokazateljima i brojnim stručnim mišljenjima na samom europskom dnu. Besparica i nebri ga vlasti dovele su naše zdravstvo na niske grane, a od pravog kolapsa spašavaju ga tek ljudi velikog srca u bijelim kutama. U solidarnosti s našim građani ma, žrtvama ovakvog sustava koji vapi za temeljitom reformom, ovaj broj naše revije posvetili smo naj većem bolesniku kod nas – našem zdravstvu. Nadajući se njegovom ozdravljenju.

iz sadržaja

Dobra strana života Kad zagubiš smisao

Tragom narodne baštine Pučke korizmene pjesme

Lice s naslovnice Sestra na koturaljkama

Medicinski kutak Bolest poljupca

Epimeteje Vrste lažnih vjernika

zamjenik gl. urednika

godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Tema broja Teško bolesno zdravstvo Razgovor dr. med. Velimir Valjan Bolnica za stepenicu iznad drugih Pod povećalom Zdravlje kao povlastica bogatih!? Reportaža Mali raj Vinka Jozijinog

12 Snimka na naslovnoj stranici: Rodilište u Novoj Biloj

Svjetlo riječi ožujak 2015. Svjetlo riječi

Tema broja

Dr. Boris Adašević

Teško bolesno zdravstvo Slaba opremljenost zdravstvenih ustanova, nedostatak lijekova i osnovnog medicinskog materijala za rad, nedostatak i sve veći odlazak visokostručnog kadra u druge zemlje, mito i korupcija, neke su od rak rana našega zdravstvenog sustava

vjetska zdravstvena organizacija još je davne 1948. g. definira la pojam zdravlja. Ta definicija glasi da je zdravlje stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog bla gostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti! Prema tome vrlo lako je zaključiti da je zdravih ljudi u Bosni i Hercegovini jako malo. Tome, osim apsolutne nebrige državnih struktura vlasti pridonosi i siromašan, složen i neučinkovit zdravstveni sustav. Pre ma raznim europskim i svjetskim agencijama koje se bave analizom zdravstvenih sustava pojedinih zema lja bosanskohercegovačko zdravstvo godinama suvereno zauzima zadnje mjesto. Učiniti sveobuhvatnu i kvali tetnu, ali i nepristranu i realnu anali 4 www.svjetlorijeci.ba

zu sustava zdravstvene zaštite u BiH je izuzetno teško na nekoliko stranica teksta, ali kao liječnik koji godina ma radim u tom sustavu pokušat ću iznijeti sve najvažnije značajke, pred nosti i mane bosanskohercegovačkog zdravstva. Zdravstvo u našoj zemlji je, kao i druge oblasti organizacije društva po mnogim parametrima zasigurno daleko od zdravstvenih sustava modernih razvijenih zema lja. Tu tezu će vam potvrditi i ogro man broj nezadovoljnih građana koji koriste usluge našeg zdravstvenog sustava. Slaba opremljenost zdrav stvenih ustanova, nedostatak lijekova i osnovnog medicinskog materijala

probleme koje naši građani imaju pri godom korištenja zdravstvenih usluga, a koje sam ja kao dugogodišnji zdrav stveni djelatnik primijetio u svakod nevnoj praksi. Bez zdravstvene knjižice Apsurdnost, složenost i zamršeno uređenje Bosne i Hercegovine pre tače se i na zdravstveni sustav. Do voljan je samo podatak da je odgo vornost za organizaciju, strukturu i upravljanje zdravstvenim sustavom u nadležnosti dva entiteta i Brčko Distrikta te 10 županijskih mini starstava zdravstva Federacije BiH. Zdravstveni sustav u Federaciji BiH

Javna je tajna da se u gotovo svim zdravstvenim ustanovama plaća za radno mjesto osobito kada su u pitanju medicinske sestre i tehničari, ali i liječnici. Cijene se kreću od desetak tisuća maraka za medicinsku sestru ili tehničara do 25.000 maraka za mjesto stomatologa za rad, nedostatak i sve veći odlazak visokostručnog kadra u druge zemlje, dotrajalost i oronulost zdravstvenih ustanova, mito i korupcija koji ca ruju bolničkim hodnicima samo su neke od rak rana našeg zdravstvenog sustava. Ovaj prilog se neće pretje rano baviti samom organizacijom i zakonskim legislativama niti točnim brojkama koje se odnose na zdrav stvenu zaštitu jer su to lako i svima dostupni podatci nego će naglasak biti stavljen na stvarne i svakodnevne

zapošljava oko 26.000 radnika u 280 javnih zdravstvenih ustanova, 63 doma zdravlja, 16 bolnica, dva kli nička centra tercijarnog stupnja te jednoj Sveučilišnoj kliničkoj bolnici. U Republici Srpskoj postoje 53 doma zdravlja sa pripadajućim ambulanta ma obiteljske medicine, a sekundarna razina zdravstvene zaštite se osigura va putem specijalističke ambulante, specijalističkog centra, bolnica i za voda. U RS ima osam općih bolnica. Zdravstvena zaštita se u BiH prema

Razgovor

Prim. Velimir Valjan dr. med. specijalist, kirurg, ravnatelj Hrvatske bolnice Dr. fra Mato Nikolić, Nova Bila

Bolnica za stepenicu iznad drugih H

rvatska bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”, u Novoj Biloj po mnogočemu je posebna u Bo sni i Hercegovini. Nastala je kao ratna bolnica usred Domovinskog rata kao jedina bolnica dostupna opkoljenim Hrvatima Lašvanske doline. Smje štena u improviziranim prostorijama crkve i župnog ureda u Novoj Biloj, ova je bolnica ranjenim braniteljima Hrvatskog vijeća obrane, bolesnima te trudnicama, bila više od obične bolnice, prava “svjetlost i nada, spa senje za dušu i tijelo što strada “kako je o njoj pjevala Tereza Kesovija u pjesmi Srebrena Bosna. Ravnatelj bolnice, primarijus dr. med. Velimir 8 www.svjetlorijeci.ba

Valjan, kirurg specijalist, za Svjetlo riječi je spremno izdvojio vrijeme nakon pregleda pacijenata, a prije odlaska u operacijsku dvoranu i po slovnog susreta s projektantom ove bolnice čija se gradnja nastavlja. G. Primarijuse, kako biste predstavili našim čitateljima današnju bolnicu? Bolnica je u ratnim i poratnim vremenima za opstanak Hrvata na ovom području odigrala presud nu ulogu. Danas je ovo suvremena, opća bolnica koja pruža značajan broj medicinskih usluga ne samo Hrvati ma Središnje Bosne nego svim onim građanima kojima je pomoć potre

bita. Zahvaljujući sredstvima Vlade Republike Hrvatske koja su dolazila i nakon izgradnje, bolnica je opre mljena suvremenom medicinskom opremom i možemo reći u odnosu na okruženje da smo ipak jednu stepeni cu iznad. A sve je to na dobrobit svih građa na ne samo županije Središnja Bosna nego mi usluge pružamo ljudima iz cijele BiH, a znaju ovdje doći pacijenti čak i iz inozemstva za pojedine uslu ge. Imamo odličnu suradnju sa svim drugim ustanovama, a sve je to na do brobit naših pacijenata Mi nemamo nikad problema smjestiti našeg paci jenta na bilo koju kliniku u Sarajevo,

Pod povećalom

Luka Marković

Zdravlje kao povlastica bogatih!? Ni u kapitalizmu kao ni u komunizmu ne polaze svi s istih pozicija niti su svi, i pored ogromnog truda, predodređeni za uspjeh. Zato se pravednost i zaštita svakog pojedinca u svijetu može postići samo razvijanjem društvene pravednosti

eklaracija o ljudskim pravima (1948.) poziva čovječanstvo da prihvati pravo svakog poje dinca na normalan ljudski život koji garantira njemu i njegovoj obitelji, među ostalim i pravo na zdravlje. Po znati borac za ljudska prava, filozof i nobelovac, Amartya Sen, upozorava na to kako se u zadnjih stotinu godina popravilo stanje siromašnih u svijetu pa i glede zdravstva. Pa ipak, upozo rava nobelovac i na to da stanje nije niti izdaleka zadovoljavajuće jer još uvijek ima država u kojima siromašni nemaju gotovo nikakve zdravstvene zaštite. Pohlepa vladajućih elita Prema njegovom mišljenju, potrebno je dalje razvijati demokratske odnose 12 www.svjetlorijeci.ba

u svijetu jer se s njima povećava i pra vednost, a time i položaj siromašnih. Pa ipak moglo bi se reći kako filozof i nema u potpunosti pravo, jer sama “demokracija” i nije dovoljna za pra vedan razvoj u svijetu, pogotovo ne na području zdravstva. Primjer za to imamo u Americi u kojoj dobar dio siromašnog stanovništva sve done davno nije imao nikakvu zdravstvenu zaštitu, bivajući prepušten skrbi do brotvornih organizacija. Isto tako bi se moglo reći da najbogatije države svijeta koje se zalažu za jačanje demo kracije i globalizacije u svijetu, pogo tovo na ekonomskom području - jer

Nažalost u tome nema nikakve razlike između pohlepnika u siromašnim i bogatim državama. Inače kako bismo uopće mogli drugačije shvatiti činje nicu da u pojedinim bogatim zemlja ma nije ostvareno pravo svakog poje dinca na zdravstvenu zaštitu. Poziva nje na to kako u “demokratskim ze mljama” pravednost i jednakost leže u omogućivanju svakom pojedincu da bude poduzetan i uspješan je velika prijevara kapitalističkog načina raz mišljanja koja se nimalo ne razlikuje od komunističkih utopija o jednakosti svih. Jer ni u kapitalizmu kao ni u ko munizmu ne polaze svi s istih pozici

Bogataši su krivi za siromaštvo u svijetu, pa su iz tog razloga i dužni pomoći siromašnima. Pri tome polazi filozof više od obaveze institucija, a manje od osobne odgovornosti.

na taj način ostvaruju veliku zaradu u trgovinskoj razmjeni dobara- nisu razvile baš poseban osjećaj za praved nost i zdravstvenu zaštitu u svijetu u cjelini. Pohlepa za zaradom prisiljava često “bogate demokrate” na šutnju glede nepravedne preraspodjele u si romašnim zemljama što zasigurno utječe i na zdravstvenu zaštitu stanov ništva. Jedan od razloga što još uvijek i u 21. stoljeću veliki dio svjetske po pulacije nema zdravstveno osiguranje jest i velika pohlepa vladajućih elita u siromašnim zemljama.

ja, niti su svi - i pored ogromnog tru da, predodređeni za uspjeh. Zato se pravednost i zaštita svakog pojedinca u svijetu može postići samo razvija njem društvene pravednosti. A da je to moguće, pokazuju djelomično, za razliku od Amerike - gdje je previše naglašena individualna uspješnost mnoge bogate europske države (Nje mačka, Švicarska, Nizozemska, Šved ska, Norveška, Austrija…). U njima se društvo zdravstveno brine i za one najsiromašnije i hendikepirane kao i za pristigle useljenike gdje je svakom

Reportaža

Bolnica Dr. fra Mato Nikolić — Nova Bila

Roda lani sletjela 752 puta Kako izgleda jedan običan dan u nekoj od naših bolnica, pokušali smo saznati posjetom Hrvatskoj bolnici Dr. fra Mato Nikolić, koja se nalazi u Novoj Biloj, u Središnjoj Bosni

ogovarajući posjet s časnom sestrom Ankicom Tomas, glav nom medicinskom sestrom, izbor je pao na 11. veljače, spomen Gospa Lurdske u katoličkom kalen daru koji se obilježava i kao dan bole snika. Budući da smo znali da su prvi 16 www.svjetlorijeci.ba

jutarnji sati u svakoj bolnici predviđe ni za službene vizite, pred bolnicom smo se tog maglovitog, prohladnog jutra ravnatelj Svjetla riječi fra Janko Ćuro i vaš reporter pojavili malo iza 10 sati. Dobro održavane zgrade, široki čisti hodnici, potom susretljivost i nagodnost osoblja, ali i pacijenata koje nas je dočekalo i na koje smo nailazi li, odavalo je ozračje netipično za bol nicu. Ništa od one poznate bolničke tjeskobe, ponekad opipljivog beznađa koje zna nalegnuti na sve te naše če merne bolnice i klinike. Nova Bila se od početka, a i kasnije doimala neka ko drugačijom. Nakon kraće provjere telefonom, s porte nas je ljubazni mladi služ benik odmah uputio prema prvom katu gdje se nalazi ured glavne sestre.

Vrata nam je otvorila časna sestra Ankica koja je cijeli svoj redovnički i radni vijek u zdravstvu, a već dugi niz godina je i na službi glavne sestre u bolnici. Osim nje, ovdje su kao me dicinske sestre zaposlene još dvije ča sne. Jedna je s. Monika Knežević, fra njevka iz Bučića dok je druga s. Zora Stojanović, sestra Kćeri Božje ljubavi iz Viteza. Jedna je na internom odjelu, a druga radi na kirurgiji. Sestra Anki ca, članica samostana sestara franjev ki u Bučićima, odmah nas je ponudila sokom i kavom. U uredu se nalazilo tek ono najnužnije za rad i razgovor: radni stol s računalom, ormar i police s medicinskom dokumentacijom, po neka stolica, stolić i kauč. Sve, dakako, apotekarski i sestarski čisto, zategnu to i na svom mjestu. Dok je stigla kava pridružio nam

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Hrvatska nam nestaje pred očima Hrvatska je danas među 15 najstarijih nacija na svijetu i jedna je od samo pet europskih država u kojoj više umre nego se rodi stanovnika te iz koje se više iseli nego useli ljudi. Svake godine broj stanovnika se u Hrvatskoj smanjuje za oko 16.000, a iz godine u godinu se rađa manje oko tisuću djece

oš se živo sjećam božićne pro povijedi don Ante Bakovića u rodnoj mi župi Klobuk u Her cegovini, negdje kasnih osamdesetih godina. Pohađao sam tada osnovnu školu i nisam pretjerano bio zaintere siran za ozbiljne životne teme, ali su mi se nekako usjekle njegove poruke o djeci kao našem najvećem blagu, o važnosti rađanja djeteta više... Sjećam se kako je njegovo inzi stiranje na nužnosti rađanja trećeg i četvrtog djeteta u obitelji naišlo i na podsmijeh dijela vjernika. S jedne strane im je bilo neobično da se jedan svećenik toliko zalaže za demografsku obnovu, a s druge strane Hercegovina 20 www.svjetlorijeci.ba

se još ponosila onom uzrečicom “Sve naseli, a sebe ne raseli!” pa nitko nije ni pomišljao na spominjano izumi ranje, a kamoli na ratna stradanja i gubitke, koji su uslijedili nekoliko go dina kasnije. Od tada je prošlo gotovo trideset godina, a hrvatski krajevi u Bosni i Hercegovini te Hrvatska u cijelosti, susreću se sa crnim statistikama, koje vjerojatno ni sam don Baković tada nije mogao zamisliti u najpesimističnijem scenariju. Hrvatska je danas među 15 najstarijih nacija na svijetu i jedna je od samo pet europskih dr žava u kojoj više umre nego se rodi stanovnika te iz koje se više iseli nego useli ljudi. Svake godine broj stanov nika se u Hrvatskoj smanjuje za oko 16.000, a iz godine u godinu se rađa manje oko tisuću djece. Godišnja razlika između broja novorođenih i umrlih je oko 11.000 osoba. Tijekom posljednjih trideset godina rodnost u Hrvatskoj je smanjena za više od dva deset tisuća djece godišnje. Primje rice, u Sisačko-moslavačkoj županiji prije trideset godina rodilo se 2.400 djece a 2014. njih samo 860. Teška gospodarska kriza ponovno je pokre nula trendove masovnih iseljavanja, posebice mladih i obrazovanih. A iz dijaspore se rijetko tko vraća… Do slovce pred našim očima nestaju cijeli gradovi dok pojedini krajevi Hrvat ske, posebno ruralna područja, ostaju potpuno prazna…

Alarm zvoni za uzbunu Nakon što je popis stanovnika 2011. pokazao da u Hrvatskoj živi oko 4,28 milijuna stanovnika, stručna skupine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu na čelu sa dr. Ivanom Čipinom, na teme lju različitih pokazatelja napravila je projekciju hrvatske demografske bu dućnosti. Tako su ustvrdili da će – na stavi li se sve ovim trendom, a ništa ne nagoviješta promjene – Hrvatska već 2030. imati manje od 4 milijuna sta novnika. Broj onih starijih od 85 go dina će se udvostručiti, a starijih od 65 godina bit će duplo više nego mlađih od 14 godina. Broj radno sposobnih, onih između 15 i 65 godina bit će ma nji za čak 430.000 ljudi u odnosu na aktualno stanje. Doslovce neće imati tko raditi i puniti proračune za naše buduće mirovine, a troškovi zdrav stvenog sustava će vrtoglavo porasti. Ako bismo htjeli sačuvati današnji broj stanovnika, onda bi se trebalo roditi duplo više djece nego se trenu tačno rađa, ili bi se u Hrvatsku trebalo useliti barem 350.000 stanovnika više nego što će ih se iseliti. I jedan, i drugi scenarij su, nažalost nerealni. Činjeni ca je da se mladi sve kasnije žene i da se sve više parova muči s neplodnoš ću, a i kriza i neimaština su učinili svoje, kao i stil života. Proteklih de setljeća najviše novih stanovnika u Hrvatskoj činili su naši ljudi iz Bosne i Hercegovine. Međutim i taj demo grafski bazen je prilično iscrpljen.

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

I Mojsije je išao u školu Djeca su imala pouku iz pisanja, kao i provjeru znanja iz ispravnog pisanja riječi. Bilo je i pouka iz gramatike, tj. kako ispravno sprezati glagole. Potvrđeno je da je bilo pouka iz “matematike”, tj. osnovne matematičke radnje, poput sabiranja i oduzimanja

kolstvo, tj. poučavanje i preno šenje znanja i iskustava na mla đe generacije je potrebno da bi mlađi mogli učiti na iskustvu starijih. Ovu zadaću prenošenja znanja i isku stva prvenstveno ima obitelj, a onda, institucionalno i školstvo. Arheološka iskapanja su na vidje lo iznijela pojedine informacije o izo brazbi djece. Iskapanja koja su vršena od 1922. do 1934. od strane Charlesa Leonarda Woolleya u Uru Kaldejskom pokazala su da je Ur bio civiliziran grad i da je bilo škola u Abrahamo vo vrijeme. Kao potvrda postojanju 26 www.svjetlorijeci.ba

škola su zemljane pločice koje su ko ristile kao bilježnice. One pokazuju da su djeca imala pouku iz pisanja, kao i da je bilo provjera znanja iz ispravnog pisanja riječi. Bilo je i po uka iz gramatike, tj. kako ispravno sprezati glagole. Potvrđeno je da je bilo pouka iz “matematike”, tj. osnov ne matematičke radnje, poput sabira nja i oduzimanja. Čak se poučavala i praktična geometrija, geografija, bo tanika. Ovo potvrđuje da je Abraham potjecao iz grada koji je bio izuzetno civiliziran i treba ostaviti mogućnost da je Abraham mogao također poha đati ove škole, iako direktne potvrde za to nema. Škole u Egiptu i Izraelu O drugom velikom starozavjetnom liku, Mojsiju, i njegovu školovanju nemamo nikakvih izravnih potvrda u Svetom pismu, osim Stjepanove tvrd nje u Djelima apostolskim (Dj 7,22) da je Mojsije bio odgojen u svoj mu drosti egipatskoj. A o egipatskim ško lama imamo potvrdu u mnogim ne biblijskim izvorima. Egipatske škole su bile na visokom standardu za svoje vrijeme i bile su uglavnom povezane s hramovima i kontrolirane od stra ne svećenika. U njima se poučavala: aritmetika, geometrija, matematika, astronomija, arhitektura, medicina, anatomija, kemija i glazba. Kao što je rečeno, nema direktnih potvrda da je

Mojsije pohađao egipatske škole, ali zbog činjenice da je odgojen na fara onovu dvoru, teško je i malo sumnjati da nije imao pristupa i da nije školo van u ponajboljim školama toga doba. Što se tiče načina poučavanja, pretpostavlja se da je uobičajeni način poučavanja u egipatskim školama bio kroz pjesmu. Tako da ne čudi Mojsi jeva odredba da se mlađe uči ponav ljajući im građu (Pnz 11,19); javno im čitajući (Pnz 31,10-13: “Mojsije im naredi: ‘Svake sedme godine - go dine oprosne - na Blagdan sjenica, kad dođe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabe re, pročitaj ovaj Zakon u nazočnosti svega Izraela. Saberi narod - ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvo jim gradovima - da čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovog Zakona. Si novi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Jahve, Boga va šega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, za posjesti.’”), i učeći ih kroz pjesmu (što se očito lakše zapamti) (Pnz 31,19: “Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauče Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.”). Inače prvi koji su alfabetski poče li pisati, bili su Kanaanci (vjerojatno

Reportaža Povratak

Stopama pobijenih hercegovačkih franjevaca

Mali raj Vinka Jozijinog

Kako vrijeme odmiče sve je manje onih koji se vraćaju u svoj rodni kraj, onih koji započinju novi život u mjestu gdje su im srce i duša spokojni. Možda se kuća drugdje i može kupiti, ali dom je samo u zavičaju 30 www.svjetlorijeci.ba

a je to istina, potvrdio nam je 47-godišnji Vinko Lukić, po vratnik u malo selo Ravne. Ravne pripadaju mjestu Haljinići, u općini Kakanj, nedaleko od Kraljeve Sutjeske, a broje tek petnaestak sta novnika. Iseljene Hrvate iz sutješkokakanjskog kraja danas možete susre sti gotovo na svim kontinentima i u svim zemljama svijeta. Svoj rodni kraj oni posjećuju uglavnom ljeti i u pri godi velikih blagdana, dva ili tri puta godišnje, a zatim ga ponovno napu štaju i teška srca odlaze tamo gdje ih je život odnio. Vinko je tako činio više godina. Ipak, jednog dana prije deset godina Vinku je dozlogrdilo:

odlučio se vratiti i ostati do kraja ži vota u svome domu. Kaže da mu je uvijek bilo teško otići iz zavičaja, teš ka srca morao ga je napuštati i krenuti u tuđinu. Rođen je 1968. godine kao tri naesto dijete majke Jelke i oca Joze u selu Ravne. Stjecajem okolnosti za vrijeme rata morao je napustiti Ravne i poći u svijet potražiti novi dom, ali kaže da ga nigdje nije pronašao. Kao i toliki naši iz ovih krajeva i Vinko se “trbuhom za kruhom” otisnuo u bije li svijet, lutajući godinama kao kakav bosanski Odisej. Najprije je otišao u Austriju gdje je živio nekoliko godi na, a potom je u Hrvatskoj, misleći da

Pogled iskosa

Milo Jukić

Dobre vijesti ne zanimaju nikoga A

ko na googleu utipkamo “Ante iz Mostara”, do bit ćemo nekoliko stotina poveznica na kojima se mogu pročitati komentari na izjavu mostarskog srednjoškolca Ante o tome kako, “zbog straha da će ga prepoznati kao Hrvata”, nikad nije bio u istočnom dijelu vlastitog grada. I sve ostalo što je Ante izjavio uklapa se u tu izjavu: kako Muslimani ne bi željeli da ih u kafiću poslužuje Hrvat, kako ih može prepoznati po boji kože, govoru, kretanju, načinu odijevanja, pa čak i “po teksturi lica i tamnijoj koži”. Par dana kasnije Ante je ipak otišao na Stari most i – nevjerojatno! – preživio! Nigdje nikakvog Plevljaka ni sej mena, a ni Cigana da ga k’o Radisava nabiju na kolac. Ali... Ispalo je da je Ante jedini koji je mislio tako kako je mislio i (gotovo) svi smo se uljuljali u tu vrtešku samo dopadnosti. I ljuljamo li se, ljuljamo. Mi smo dobri, loši su neki drugi. Daj, Bože, ali prije će biti kako Ante nije izuzetak i da je postotak dvoznamenkast, i to s povećom prvom znamenkom. Što se jedno misli, a drugo priča, to je neka sasvim druga priča. Prije će biti da Antu nisu po dučili tome da sve što se misli ne treba i reći, i to javno, u kameru. Nisam Mostarac i nemam ništa s tim lijepim gradom, ali sam se ne jednom začudio odraslima, ne dje ci, kako “prepoznaju” ne samo one “s druge strane” nego i Škutore, i Bosance i još što koga, a da i ovdje ne ispadne

32 www.svjetlorijeci.ba

da je Mostar “mimo svijet”, treba jasno reći da takvih pri mjera ima na sve strane, od najmanje čaršije do glavnog grada, gdje ih pogotovo ne nedostaje. Duh Sarajeva, Nele i papa Franjo A da se ne pojavi Ante, Nele Karajlić bi još koji dan bio medijski car. Zašto? Samo zato što se usudio doći u rodni grad. U bezbroj članaka o njegovih pola sata ili tako ne kako u Sarajevu napisano je nekoliko desetaka tekstova i u gotovo svakom se spominju Neletove izjave protiv tog grada, ali ih se, izgleda, nitko više ne sjeća, čim ih nitko ne citira. Uglavnom, kriv je i što se tu ima pričati i dokazivati. I nema što tražiti u Sarajevu, duh Sarajeva je nešto drugo, kažu, on nije raja. I priča se ponavlja po tko zna koji put, i to uglavnom na onima koji su stvarno i (s)tvorili duh ko jim se sada razmeću mnogi koji nikad nisu ni sekunde po trošili na promišljanje što je to, da prostiš, taj duh Sarajeva. Nele je još i hrabar jer se usudio. Neki nisu i teško da će. Recimo Kusturica, kako god mu bilo ime. Zvijezda Sa rajeva može biti, recimo, Hamza Ražnatović i njegov bend “Magbet”, jer se Hamza prije nego što je postao to zvao Igor, dok je kod Kusturice bilo obrnuto – od Emira je postao Nemanja. I džaba mu sve zlatne palme, srebreni medvjedi i lavovi, pa taman i buketić “oskara” da je dobio, to što on radi je, je li, obično smeće. Heroj i sarajevski duh je Hamza.

Dobra vijest Fra Lovro Gavran, OFM provincijal Bosne Srebrene

Dolazi papa Franjo! Papa bira i podržava malene, siromašne, rubne, zaboravljene, zanemarene i obespravljene

obra vijest da nam u Sarajevo dolazi papa Franjo, odjeknula je vrlo ugodno i radosno ci jelom Bosnom i Hercegovinom pa i mnogo šire. Papin dolazak je svim vjernicima osvježenje i ohrabrenje na putu mira i dobra, na putu življenja i svjedočenja vjere i nade u Isusa Kri sta, na putu ljubavi, opraštanja i po mirenja sa svim ljudima dobre volje. Mi smo franjevci posebno radosni i ponosni što nam dolazi papa koji je ne samo izabrao ime našeg Utemeljitelja, svetog Franje Asiškog, nego i njegov stil života, govora, ponašanja i djelo vanja: u malenosti, skromnosti, jed nostavnosti i poniznosti, miroljubivo, čovjekoljubivo, optimistično i odu ševljeno, s bezgraničnim pouzdanjem

u Boga i oslanjanjem na njegovu riječ, s izvanrednom otvorenošću djelova nju Duha Svetoga u njemu i preko njega. Radujemo se ne samo mi katoli ci nego i svi drugi ljudi dobre volje, kojima su dobro poznate papine ple menite namjere i njegovo neumorno zalaganje za pravdu i mir svugdje u svijetu, a pogotovo ondje gdje su ljud ska prava i vjerske slobode ugrožene i nedovoljno zaštićene. Neki se pitaju: kako to da je papa uz tolike svoje obveze i tolike pozive sa svih strana svijeta, izabrao upravo Sarajevo, tj. Bosnu i Hercegovinu? Nama franjevcima to uopće nije ništa neobično budući da već dobro po znajemo papin stil i njegovo poseb no zanimanje za malene, siromašne, marginalizirane, obespravljene i neza štićene. Sjećamo se da je jesenas, 21. rujna 2014, papa posjetio Albaniju. To je bio njegov prvi posjet jednoj od eu ropskih zemalja. Bosna i Hercegovina je druga. Obje su među najmanjim i najsiromašnijim u Europi, obje u

tranziciji nakon komunističkih režima i obje još uvijek izvan Europske Unije. Dakle, papa bira i podržava malene, siromašne, rubne, zaboravljene, zane marene i obespravljene – i upozorava Europu i svijet da obrate pažnju na te ljude i na te narode, jer i maleni imaju ista prava kao i veliki. Siromašni nisu ništa manje vrijedni nego bogati. Na poseban način papa ima u vidu i na brizi vjernike katolike koji – iako malobrojni – dostojno predstavljaju sveopću Katoličku Crkvu u ovim kra jevima i ravnopravni su s vjernicima svih drugih naroda i religija u svije tu, a posebno u svojoj domovini, gdje god bili. Bez poštivanja te ravnoprav nosti i tog ljudskog i kršćanskog do stojanstva nemoguće je ostvariti mi ran i sretan suživot naroda bilo gdje u svijetu, a pogotovo ne ovdje, u BiH, gdje smo tako izmiješani, da samo kao dobri susjedi možemo graditi sretnu zajedničku budućnost. Papi želimo dobrodošlicu i potpu ni uspjeh njegove plemenite misije! Dobro nam došao, sveti Oče! ◀ ožujak 2015. Svjetlo riječi

Reportaža Lice s naslovnice

S. Ankica Tomas, medicinska sestra

Sestra na koturaljkama Susrela sam do sada prekrasne ljude. Bogu sam zahvalna. Ovi ljudi ovdje rade specifičan i težak posao. Svaki dan mi je praktično bogatstvo

omoćnica ravnatelja za sestrinstvo i glavna se stra Hrvatske bolnice Dr. Fra Mato Nikolić, u Novoj Biloj, viša je medicinska i časna sestra Ankica Tomas (57). Službu obavlja od 1997, a članica je Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina. Živi u samostanu sestara u Bučićima, kod Novog Travnika. U medicinskim vodama je više od 30 godina. Prije 56 www.svjetlorijeci.ba

ove službe, kao medicinska sestra je djelovala u Bu gojnu i u Livnu. Zbog naravi službe koju obavlja, ali i zbog redovničkog zvanja kao i zbog predanosti kojom spaja medicinsko i redovničko u svom djelovanju, je dan je od zaštitnih znakova bolnice. Malo tko je zdrav ili bolestan došao u ovu ustanovu, a da se nije susreo s ovom uvijek vedrom medicinskom i časnom sestrom. O izazovima posla s kojima se susreće kaže: -Nas je 270 u bolnici. Zahvalna sam ovim ljudima jer me prihvaćaju. Svi smo ovdje podjednako važni za funkcioniranje bolnice, od onih koji održavaju čistoću okoline i bolnice do spremačica, gospođa u kuhinji, sestara i liječnika. Volim ove ljude s kojima radim. Svugdje gdje sam boravila, ostavila sam po malo srca, a ovdje i dušu i srce jer sam ovdje osta vila najbolje godine. Redovnica je već 40 godina.

Priča

Jozo Mašić

Moći svete Agate N

aše su se dječje igre do tada svodile na keljeve i pitonjke, na kapakidu i tuku jalovu, a onda je jednog pro ljeća s tek pristiglih prvih televizijskih prijamnika buknulo… Poput slabo organizirane vojske marširali smo selom: “Savka – Tripalo, Hajduk – Dinamo, Savka – Tripa lo…” Krali smo lemozinu iz džepova ukućana i kupovali sličice s likovima nogometaša. I nabrajali, poput molitvice: Škorić, Belin, Braun, Matuš, Zambata, Lamza, Rora…, a žene se u čudu krstile i govorile jedna drugoj kako su to zacijelo nekakve psovke na “stranjskom jeziku”. Igrali smo “poklape”, “pola-cilo” i razmjenjivali duple: dva Kucija ili Garova za jednog Jerkovića. U tim našim igrama svi smo sudjelovali, svi osim Viktora. On bi sjedio na kamenu pred kućom i nožićem malo zakrivljene oštrice uvijek nešto djeljao, urezivao u komad kore ili drveta, skrivajući to od naših očiju. Samo nam je jednoč, kad je od čvorave grane crnoga trna izradio tanku i vitku figuru nekoga neznanca, pokazao svoje rukodilo. Čudili smo se zar čovjek može biti tako mršav i vitak, a on je odgovorio: “To nije čovjek već njegova sjena u podnevnim satima.” Počeo bi nam priča ti svoj susret s tim čovjekom, no mi smo znali kako je to samo san ili priviđenje u kojem se taj neznani pojavio. Pod Gromovikom, kad se počnu gonjati vjetri, kad se od puste zvizge ne da zaspati, svašta se zbiva i odigrava. Kojekakve spodobe se šunjaju selom i uvlače djeci pod biljce, poput ovoga Viktorova “dugonje”. Na ovom polju kojim još bauljaju delmatski ratnici tra žeći utočište u nekoj jaruzi, pod gustim grmljem i trnjem ili u kakvoj peći u brdu, djeca ne rastu jednako bezbrižno kao drugdje: ovdje, čim uzmogneš shvatiti i pamtiti, upo znaješ bića koja nikada ne ćeš vidjeti, a stalno žudiš sresti ih, od vila i vilenjaka, vampira i vukodlaka, mora i krvo pija, vještica i zloduha poprdnjaka… Stradalo se ovdje od pamtivijeka, u svim ratovima i okršajima: i onda kad se 62 www.svjetlorijeci.ba

ginulo za tuđi račun i onda kad su se uzradovali kako će sad, makar stradali, znati na čemu su: ginu za svoje, “preda se i u svoju korist”, kako su govorili. Zadnja se je vojna već iživjela, dojadilo joj i samoj više vojevati… Opet smo jadni stradali, opet nas je mora smo rila. Pod križem se padalo, pod križ ili bez ikakva znaka li jegalo. Da je barem znati za posljednje počivalište ratnika, stradalnika…!? Došlo je i neocvalo proljeće u kojem se je raspršio san o vlastitoj državi. A potom i novo u kojem su uskoci-pobu njenici proganjani i ubijani. Strahovalo se jednako za ne jač, za dječje živote i nedorasle momčiće kao i za odrasle. Vlasti se uskucale selom tražeći lovinu. Viktoru je brižna majka u kamenom kućerku kraj ula znih vrata prostrla malo slame prekrivene ponjavom i tu ga legla na počinak. U mračnom kutu izbe, sa skrivenim drvenim vratancima kroz koja se bježalo još iza onoga rata i kroz koja se jedva moglo provući, na slami je netko omr knuo. Viktor se u tišini šćućurio, da se ne otkrije. Dugo se je mučio zaspati, ali san ga nije posjetio. I u jednom trenut ku, upravo kad je san slabašno počeo kucati na vratanca izbe, učini mu se kako ga netko zovnu. Jasno je čuo svoje ime izgovorene odlučnim i snažnim glasom: – Viktore, ustaj…! – Ne, nemoj…! – zavapi Viktor. Čuo je kako šušnu slama u kutu izbe i tanak mlaz mje sečine osvijetli lice nezvana gosta. Zatim otkri i drugoga… Znao je: to bjegunac uteče u brdo, sakriti se u nekoj klisuri, u kakvoj skrovitoj pećini. Izbicu učas obađe svjetlost sla bašne baterijske lampe.

Od snova sazdani

Mile Stojić

Iza spuštenih trepavica Silvije Strahimir Kranjčević živio je kratko, ali, poput meteora, osvijetlio tminu jednog vremena, čiju jezu osjećamo sve do današnjeg dana

avršilo se stoljeće i pol od ro đenja Silvija Strahimira Kranj čevića (Senj, 17. veljače 1865. - Sarajevo, 29. listopada 1908.), pje snika koji je unio snažan preokret u poeziju koja se piše na slavenskome jugu. A više od sto godina minulo je otkad je “tiskom i nakladom N. Pisse nbergera i J. Schnürmachera”, 1902. u Tuzli objavio svoju knjigu Trzaji, zbirku koja sadrži neke od njegovih najpoznatijih i, prema ocjeni kritike, najboljih pjesama. Danas, kad svijetom vlada munje vita komunikacija Interneta i sve više se govori o neizvjesnoj budućnosti knjige, teško je i zamisliti Tuzlu onog vremena. Mala bosanska kasaba u Ka llayevom protektoratu, bila je jedno od onih mjesta u koje je pjesnik svraćao na svome bosanskome putu između Mostara i Livna, Bijeljine i Sarajeva, gradića sa vrlo malo pismenih ljudi, mjesta koje je pjesnik zavolio i poku šao im stvarati Nadu (tako se zvao i časopis koji je niz godina uređivao), nadu u jedan bolji i pravedniji svijet. 64 www.svjetlorijeci.ba

O Kranjčeviću je u nas pisano mnogo. Miroslav Krleža ga smatra prvim našim modernim pjesnikom, čovjekom koji je razbio hrvatsku pje sničku zaparloženost, svojim genijem anticipirao događaje u modernom pi sanju. Iako je pripadao devetnaestom stoljeću, njegova poezija nagovješta vala je dvadeseto, sve njegove estetič ke i socijalne turbulencije. Živio je kratko, ali, poput meteora, osvijetlio tminu jednog vremena, čiju jezu osjećamo sve do današnjeg dana. Njegove pjesme pomicale su grani ce postojećeg književnog kanona tog doba, naviješ ćujući dvadeseti vijek, stoljeće nemira i ratova,”oskudno doba”, koje će dovesti u pitanje i sam smisao pisanja poezije. Rođen u Senju, pod Nehajem kao nesvršeni gimnazijalac upisao je stu dij teologije u Rimu, koji također nije završio. Nakon povratka u Khuenovoj Hrvatskoj posla nije mogao naći, pa će krenuti u Kallayevu Bosnu i Her cegovinu. Njegov život, rekli smo, protekao je po malim bosanskim ka sabama, gdje je službovao kao učitelj, sve do prelaska u Sarajevo, gdje je bio nekom vrsti poete doctusa: uređivao je časopis Nada, gdje je publicirao europske ideje i najznačajnija suvre mena književna ostvarenja slaven skog juga. Paradoks je u činjenici da su tadašnje zemlje južnih Slavena u okviru K.u.K. carstva bile povezanije više nego danas – iako je živio u Bo sni njegovo pisanje imalo je veliku

rezonancu u Hrvatskoj, gdje ga je kritika dočekivala s velikim uvažava njem i respektom. Umro je 1908 godine u Sarajevu, dvadesetak dana nakon što je Franjo Josip proglasio aneksiju Bosne i Her cegovine. Na sprovodu je bio i Antun Gustav Matoš. Matoš bijaše došao u Sarajevo nekoliko dana prije, zate kavši pokojnika na odru, prepuštena usudu njegove mučne agonije. Sad, na ovome groblju, u ovoj, činilo mu se, bezglasnoj pustinji, nije čuo nika kva glasa. Treperenje svijeća na vjetru podsjetilo ga je tek da je otišao učitelj, da je umro upravo “u času aneksije, čudnim slučajem, u momentu ratne opasnosti, u zlo doba, u gladne go dine”. “Bosanska vlada učinila je za njega više nego cijeli hrvatski narod”, zapisao je. U podužem eseju koji je objavio te godine u zagrebačkom Savremeniku pod naslovom U sjeni velikog imena, osvrnuo se Matoš na taj sara jevski teški put, na udes Kranjčevićev i udes, općenito, pisca maloga naro da. “Bijaše nesrećan jer bijaše Hrvat i hrvatski književnik”, piše on, i gorko konstatira: “Tragično je biti sin ma log, zarobljenog naroda i biti član tzv. inteligencije, gdje kompromitira već talenat, dok se u genij uopće ne vje ruje. Kod nas većinom pišu refleksije tipovi što ne misle – barem ne onda kada pišu.” Kao naročito reprezen tativan i karakterističan pjesnikov stih Matoš citira početak pjesme Moj

Medicinski kutak

Infekcijska mononukleoza

Dr. Boris Adašević specijalist pedijatar

Bolest poljupca Usprkos uvriježenom mišljenju da iz poljupca nastaje nešto lijepo i uzvišeno, poljubac može imati i negativne posljedice. Ta se mogućnost zove obolijevanje od infekcijske mononukleoze koja se najčešće prenosi upravo poljupcem

rije otprilike dva tjedna na dan 14. veljače obilježen je prema katoličkom vjerskom kalenda ru blagdan sv. Valentina – nebeskog zaštitnika zaljubljenih. Kako se na taj dan uvelike poveća razmjena polju baca važno je objasniti da poljubac može imati i negativne posljedice unatoč uvriježenom mišljenju da iz poljupca uvijek nastaje nešto lijepo i uzvišeno. Jedan od zornih primjera negativ nih posljedica poljupca je zasigurno i Judin izdajnički poljubac, svi znamo kakve je posljedice imao. Drugi pri mjer, a koji je tema ovoga teksta, jest mogućnost obolijevanja od bolesti zvane infekcijska mononukleoza koja se najčešće prenosi poljupcem. Često se u svojoj praksi susrećemo s ovom virusnom bolešću koja se javlja najčeš će kod djece i mladih odraslih ljudi. 74 www.svjetlorijeci.ba

Visoka cijena poljupca Infekcijska mononukleoza akutna in fektivna bolest uzrokovana virusom koje se zove Epstein – Barrov virus. Bolest je prvi opisao Pfeiffer 1884. go dine pod imenom žljezdana groznica, a sadašnji naziv dali su joj Sprunt i Evans 1920. Sam virus nazvan je po dvojici istraživača koji su ga otkrili, a isto ga tako i nazvali – Epstein-Barrov virus. On pripada skupini Herpes vi rusa. Infektivna mononukleoza nije zabilježena ni u jedne druge vrste, osim kod ljudi. Bolest najviše pogađa djecu i mladež i to naročito u razvije nim zemljama, dok se u nerazvijenim obično javlja u predškolskoj dobi te prolazi bez komplikacija i posljedica. Kod male djece prva infekcija ovim

virusom najčešće prođe sasvim ne zapaženo dok je prva infekcija ovim virusom kod starije djece i adolesce nata najčešće teška bolest s karakteri stičnim simptomima. Bolest se češće javlja u jesen. Najvjerojatnije prijenos bolesti u odraslih nastaje u bliskom kontaktu preko sekreta iz nosa, usta i ždrijela pa se bolest najčešće prenosi poljupcem. EBV virus ulazi u organi zam preko sluzokože nosa i ždrijela, gdje i počinje razmnožavanje. Odatle virusi ulaze u krvotok nošeni bijelim krvnim zrncima, do svih limfnih čvo rova, slezene i jetre, pa dolazi do da ljeg širenja infekcije i bolesti. U krvi, dolazi do pojave specifičnih imuno loških stanica i specifičnih protutijela kao posljedica imunog odgovora na

www.svjetlorijeci.ba U novoj knjizi Svjetla riječi otkrijte da je život igra. Nekada dječja, vesela, naivna, nekada gladijatorska s kobnim završetkom. Da se to ne događa samo Vama – pročitajte u Životnim igrama fra Ladislava Fišića

knjiga u Europi samo u Svjetlu riječi

www.svjetlorijeci.ba

Najbolja teološka