Svjetlo riječi, broj 387 by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

Očuvana baština

Dar zemlji i ljudima Godina XXXIII. ◆ broj 387 ◆ Sarajevo, lipanj 2015. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Maja Bagarić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

oštovani čitatelji, ovaj broj revije posvetili smo blagu franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine, tj. kulturnoj baštini koju čine franjevački samostani sa svojim muzejsko-galerijskim prostorima, knjižnicama, lapidarijima, spomen-sobama i sl. Uz ostalo, i to je plod franjevačkog višestoljetnog djelovanja u BiH. O kakvom se kulturnom blagu radi po prvi put se pokazalo 1988. i 1989. godine, kada je najprije u Sarajevu, a potom u Zagrebu, Ljubljani i Milanu, u povodu 700-te obljetnice kontinuirane prisutnosti franjevaca u BiH, priređena izložba pod nazivom Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine. Odjek ove izložbe bio je više nego dobar. Otada je naša i svjetska javnost s pojačanim interesom počela pratiti što se to krije po bosanskohercegovačkim samostanima. Nažalost, ratna su zbivanja dobrano usporila pozitivni tijek takvih zbivanja. Neki su reprezentativni samostani u ratu djelomično ili potpuno uništeni sa svom svojom kulturnom ostavštinom. No, bez obzira na ratne posljedice, franjevci nisu odustali od takvog svog tradicionalnog kulturnog

djelovanja. Posljednjih dvadesetak godina angažirali su se na restauraciji dotrajalih ili devastiranih samostana, sređivanju arhivske građe, proglašavanju pojedinih samostanskih kompleksa spomenicima kulture, s izgradnjom novih samostanskih muzejsko-galerijskih prostora i sl. Nažalost, za ovakvu ili sličnu angažiranost u očuvanju i zaštiti kulturno-povijesnog blaga ne pokazuju dovoljnu pozornost oni koji su po svojoj službi odgovorni za to. Ogledni primjer je Zemaljski muzej BiH, koji i nakon dvije i pol godine ne otvara vrata posjetiteljima. Umjesto toga dobrodošlicu im žele stećci koji nijemo promatraju daske na vratima, zakucane nebrigom vladajućih struktura. Sve su ovo razlozi koji su nas ponukali da vam ponudimo na uvid samo dio onoga što možda dosad niste vidjeli u franjevačkim samostanima ni znali da postoji. A za ostalo? Iskoristite ovo ljeto (ili dio svoga godišnjeg odmora) kako biste se obogatili novim saznanjima.

glavni urednik

devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

iz sadržaja

Pogled iskosa Kocka šećera

Razgovor Dr. fra Velimir Blažević Povratak, završena priča

Dobra strana života Pokretač srca i duše

Od snova sazdani Odvratnost

Duh Afrike Pomozimo afričke bogoslove

račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM

račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil

Tema broja Franjevački muzeji u BiH

Otvoreni prozor Nadmoć karizme i šarma

račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Oltar i tribina Vjerodostojnost Crkve u BiH

Snimka na naslovnoj stranici: Rafaela Obučić

Svjetlo riječi lipanj 2015. Svjetlo riječi

S povodom

Naš odnos prema kulturno-povijesnoj baštini

Valerijan Žujo

Saga o spomeniku Prošle godine u ovo doba, Evropu, a posebice naše balkanske bestragije, tresla je groznica obilježavanja stotinu godina od početka Prvog svjetskog rata. Nije se pitalo po redu: šta je bilo i kako je bilo, nego odmah: zašto je bilo i ko je kriv

trci i nervozi objavljeno je jedva nekoliko originalnih knjiga na tu temu i sijaset copy-paste zamornih ponavljanja općepoznatih činjenica, ali i općepoznatih nebuloza. U žiži bijaše čin Gavrila Principa. Opet su bili krivi Srbi, Rusi, bečki 4 www.svjetlorijeci.ba

dvor i princ Montenuovo, njemački kajzer Wilhelm, anarhisti, komunisti, masoni i dakako, Jevreji... Opet je na sve strane recitovana skaska o navodnoj Sofijinoj trudnoći. U Sarajevu, rodnom mjestu ove nevesele storije, a još više izvan njega, rasplamsao se lažni problem obnavljanja spomenika zlosrećnom austrougarskom prijestolonasljedniku i njegovoj supruzi. Raspitivao sam se tih dana i mjeseci kod kompetentnih o tome, no, niko nije znao ni zeru više od mene, dakle, ništa. Niti je ko od kompetentnih predlagao obnovu spomenika, niti je bilo koja zvanična institucija razmatrala to pitanje. Bilo je, istina, pojedinačnih manje-više dobronamjernih ideja o obilježavanju Sarajevskog atentata, pa i obnovi spomenika, s ciljem da se obogati turistička ponuda glavnog grada i zaradi koja marka u ovom vremenu sveopće oskudice. Izvan Sarajeva, posebice u Banjoj Luci i Beogradu, digla se halabuka i u stručnim

i u nestručnim krugovima. Na koncu, mada obnove spomenika nije bilo, ostao je tanak dojam da je upravo sva ta vanjska povika razlog odustajanja. Pravo govoreći, da je u Sarajevu postojalo ozbiljno raspoloženje i namjera da se taj memorijalni kompleks uz Latinsku ćupriju obnovi, to bi bilo učinjeno. U Šeheru su nakon rata podignute brojne zgrade-nakarade, ne samo uprkos protivljenju građana i stručnih krugova, nego i zdravoj pameti uprkos. Nema sumnje, sila pejzaž mijenja i ovdje i drugdje. Predložili nastavnik i isusovac Na pitanje o obnovi spomenika, koje mi je postavljeno u jednom intervjuu Radiju Slobodna Evropa u Pragu jula 2014. godine, ukazao sam na sasvim zanemarenu činjenicu, da nigdje na prostorima nekadašnje Austro-Ugarske, sem u Sarajevu, nikada nije podignut spomenik ubijenom prijestolo-nasljedniku nadvojvodi Franji Ferdi-

Razgovor

Dr. fra Velimir Blažević,

umirovljeni profesor kanonskog prava

Povratak, završena priča 8 www.svjetlorijeci.ba

Fra Velimir Blažević (1936), član provincije Bosne Srebrene, umirovljeni je profesor kanonskoga prava i dugogodišnji predavač na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Autor je više knjiga i znanstvenih članaka s područja crkvenog prava. Aktivno je sudjelovao na tribinama, znanstvenim skupovima, okruglim stolovima i studijskim danima, a surađivao je i u brojnim zbornicima. Danas živi u samostanu Petrićevac, kod B. Luke Uskoro će se navršiti 20 godina od protjerivanja gotovo svih Hrvata katolika s područja entiteta Republike Srpske. Time je pogođen i veći dio Banjolučke biskupije. Što biste mogli o tome reći?

Pod povećalom

Luka Marković

Živa je riječ nezamjenjiva Bez osobnog odnosa i sjećanja postaje čovjek nesposoban za ozbiljnije i duže analize, ali i za kreativnost. Kompjutor ne može zamijeniti ljudsko iskustvo, jer događanja nisu samo registrirani podaci, nego i osobni doživljaji. Čovjeku bi se moglo dogoditi da izgubi ono što se zove osobna prošlost. A bez nje nema niti osobne budućnosti 12 www.svjetlorijeci.ba

ovjek je jedino živo stvorenje koje riječima u susretu s drugima izražava sebe, svoje osjećaje, želje, strahove i nade. Bez riječi čovjek ne bi bio ono što jest, ne bi bio stvorenje kolektivne svijesti, niti kulture, koja nastaje upravo kroz izmjenu misli. Biblija govori o stvaralačkoj riječi. Riječ ima i u našem svagdanjem životu stvaralačku moć. Britanski filozof John Langshaw Austin govori u tom kontekstu o konstativnim i performativnim riječima. Konstativne riječi govore o stanju u svijetu, opisuju ga, dok ga performativne mijenjaju. Konstativni način izražavanja može biti istinit ili lažan, “dok performativni uspijeva ili ne uspijeva”. U performativnim riječima leži izvor formiranja i sporazumijevanja, ali i mijenjanja. Riječi imaju zato u ljudskom životu veliku ulogu. Ne

samo da opisuju stanje svijeta i čovjeka, one ga i mijenjaju. Silna moć riječi Riječi govore nešto i o našoj osobnosti, o našem odnosu prema životu, o našem kolektivu (narod), o našoj civilizaciji. Kad dijete u susretu s majčinim očima izgovori prvi put riječ mama, ne radi se samo o zvuku, nego i o osobnom odnosu, o svijesti pripadnosti, o dubokom zajedništvu između dviju osoba. Kad jedna osoba kaže drugoj, gledajući je u oči, da je voli, onda to nije samo opis nutarnjeg stanja duha, nego pokretačka snaga, koja može promijeniti odnos između dvaju osoba, ali također utjecati i na okruženje. Snaga osobne riječi je velika. Ljudi se riječima dogovaraju, potvrđuju i ostvaruju zajedništvo. Riječi mogu drugoga

Arheologija i kršćanstvo u BiH

Andrijana Pravidur Zemaljski muzej BiH

Govor simbola Simbolima su se prenosile poruke na jedinstven način, redovito je to reduciran likovni rječnik koji sadrži temeljne poruke kršćanstva i Kristova nauka

roz povijest krš ćanske umjetnosti karakteristična je upotreba simbola – ikonografskog preslikavanja riječi u sliku, koji su se prilagođavali društveno-kulturnim prilikama i likovnom izričaju pojedinih povijesno-stilskih epoha. Govor simbola primjenjivao se i u ranokrš ćanskom razdoblju, kada su njima kršćani prenosili poruke koje su bile nerazumljive pripadnicima drugih vjerovanja. Zbog učestalih progona sljedbenici kršćanskog nauka su kroz određenu simboliku u umjetnosti iskazivali štovanje prema Kristovom učenju. Ranokrš ćanski simboli poznati su u katakombnom zidnom slikarstvu od 2. stoljeća. Simbolima su se prenosile poruke na jedinstven način, redovito je to reduciran likovni rječnik koji sadrži temeljne poruke kršćanstva i Kristova nauka. Stoga su 14 www.svjetlorijeci.ba

ranokrš ćanski simboli pretežno vezani za Krista. Temeljni grafički simbol kršćanstva je križ u kojem su sabrane sve temeljne dogme kršćanstva. Oblik križa prikazan je i u tlocrtima brojnih bazilika i crkava. Kristov monogram, krizmon ili abrevijatura Kristovog imena također je čest simbol ranog kršćanstva. U to vrijeme Krist se često prikazuje i kao janje, odnosno kao Janje Božje (Agnus Dei). Česti zoomorfni simboli su i prikaz jelena - simbol duše prema Psalmu 42, te paunovi i golubovi, a zoomorfni su i simboli 4 evanđelista - tetramorf. Čest je likovni prikaz Krista kao Dobrog pastira, koji je likovno posuđen iz helenističke ikonografije. Mnogo je prikaza i simbola koji su se koristili da bi se na diskretan, ali prepoznatljiv način, ukazalo na štovanje kršćanstva i vjeru u Krista. Prije nego što je otpočelo organizirano i slobodno propovijedanje kršćanskog nauka, od Milanskog edikta, sljedbenici kršćanskog učenja

Mozaik s prikazom Orfeja, Panik kod Bileće

bili su prisutni i na našem području o čemu svjedoče i neke kasnoantičke građevine u funkciji oratorija kao i neki prikazi na mozaicima ili freskama koji nose kršćansku poruku.

Fra Zvonko Miličić

Tema broja

Tolisa - Muzej “Vrata Bosne”

Dio bogate prošlosti Muzej koji je nedavno otvoren pod nazivom „Vrata Bosne“ i eksponati koji su u njemu pohranjeni samo jednim dijelom pokazuju bogatu prošlost o kojoj se tek sada govori, piše i prezentira javnosti

ajstariji nalazi u muzeju potječu iz vremena neolita, doba razvoja zemljoradničke i stočarske privrede, kao i “sjedilačkog načina života“. Na osnovu keramičkih ostataka posuđa, može se odrediti da su pripadala sopotskoj kulturi, 5. st. prije Krista. Uz posuđe, koje je često bilo ukrašavano geometrijskim ili drugim dekorativnim motivima, u muzeju se nalaze kamene sjekire, pršljenovi za vretena i utezi za tkalački stan, zatim kameni nožići i vrhovi strelica. Među mnogim zanimljivostima je i jedna vitrina u kojoj je prikazan sadržaj prapovijesne kuće i oruđa koja su se koristila. Iz metalnog doba (bakreno, brončano i željezno) sačuvane su dvije cijele posude, narukvice, mnoštvo ulomaka keramičkih posuda, sjekire, noževi, koplja, strelice i nakit. Bosanska Posavina, iz vremena rimske vlasti posjeduje bogata nalazišta novca, keramike i raznovrsnu zbirku fibula, njih preko 100 primjeraka. Sačuvani su mnogobrojni tipovi i varijante, vrhunske kakvoće, namijenjene ženama 16 www.svjetlorijeci.ba

srednjovjekovnog i novovjekovnog novca. Zanimljivi su bogati prikazi na aversu i reversu: mitološki likovi, personifikacije, legende, slavlje vojnih uspjeha, kršćanske ikonografije, simboli, likovi vladara i grbovi. Uz kovani (zlatni, srebreni i dr. materijali) nalazi se i papirnati novac. i muškarcima. Budući da su vrlo važne prometnice prolazile prostorom Bosanske Posavine, spajajući važna središta rimskih provincija Dalmacije i Panonije, vojni pohodi su ostavili materijalne tragove. Prvi pisani spomen za ovo područje veže se za darovnicu ugarskog kralja Bele IV. iz 1244, u kojoj se spominje Terra Tolys. Na temelju važnijih istraživanja na više lokaliteta ovoga područja ulomke srednjovjekovne keramike nađeno je nekoliko željeznih strelica, korice noža, dijelovi konjske opreme i dr. Na temelju nalaza zaključuje se da su nastali kao posljedica nesreća, ratova ili prolaza kroz Posavinu prema srednjoj Bosni i Dalmaciji, odnosno Austro-Ugarskoj. Oružje i novac Zahvaljujući fra Kruni Pejičiću, napravljen je 1988. prvi popis oružja i vojne opreme koja se čuva u muzeju. Njega i danas čine: sablje, puške, stari džeferdari, noževi, zatim handžar, durbin bega Gradaščevića, buzdovan Hadži Loje i dr. Prečesto je ovo područje bilo mjesto i poprište buna i ustanaka, zato se ovdje nalazi velika količina raznovrsnog oružja. Uz oružje tu je i oprema vojnika. U muzeju se nalaze primjerci antičkog, bizantskog,

Sakralna zbirka Posebno mjesto pripada sakralnim predmetima i crkvenom ruhu. Na temelju očuvanog arhiva i zabilješki pojedinih franjevaca, najviše podataka donosi nam jedna deblja bilježnica u obliku knjige, naslovljena „Trošak milostinje oltarske“. Riječ je o nabavci i darovima sakralnih predmeta tijekom 19. st. Među kaležima koji imaju natpis zanimljiv je jedan na kojem stoji napisano: „Darovao Maz. Živković trgovac“. Svi dijelovi ovog kaleža ukrašeni su vegetabilnim motivima. Čaša je isprepletena lozicom i grožđem, podnožjem i kruhom, a čvor lozicom. Uz kaleže, reljefnim prikazima bile su ukrašene i monstrance (pokaznice) u kojima su se u ranije doba izlagale svete moći, a kasnije posvećena hostija. Najraniji primjerci crkvenoga tekstila potječu iz 17. st. (popis iz studenog 1988). Također, unutar muzeja postoji zbirka fosila i posebno bogata etnografska zbirka (...) ◀ ➲ Posjeti i razgledanje uz najavu ➲ Kontakt 031 754 644 (samostan) samostan.tolisa@tel.net.ba

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Nadmoć karizme i šarma U svijetu postoje mnogobrojne male države (uključujući i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu), koje se ne mogu natjecati na temelju tvrde moći, ali njihovo pravo bogatstvo leži u drugim područjima: u njihovoj kulturi, povijesnom nasljeđu, prirodnim ljepotama, šarmu i načinu života, kulturi i baštini, mudrosti i svjetonazoru ljudi

elika većina političara kod nas o kulturi razmišlja kao o nužnom zlu, stavki kojom se zgodno pohvaliti, ali koja košta, a ne donosi zaradu. To se najbolje vidi po proračunskim izdvajanjima za kulturne projekte, poziciji kulture u političkim programima, odnosu prema baštini i razumijevanju kulture uopće. Nešto mudriji političari na Zapadu već su davno shvatili moć kulture, a danas ju pretvaraju u unosan izvor prihoda i pozicioniraju među konkurentnije industrije u Europi. Sjedinjene 18 www.svjetlorijeci.ba

Američke Države još su prije Drugog svjetskog rata započele tiho pokoravanje svijeta, posebice onih dijelova koje nisu imali vojno i ekonomski pod kontrolom, upravo kulturom. Tako ćete danas teško pronaći državu, u kojoj čak i djeca ne znaju sve o kaubojima i indijancima, u kojoj ne obožavaju američke filmove i glazbu ili gdje se kroz prizmu američkog načina života doživljava čak i Božić. A potrošači i obožavatelji američkih kulturnih sadržaja vrlo brzo postaju i kupci Coca-Cole, jeans hlača, Barby lutaka, Apple-ovih pametnih telefona, a na kraju i američkih vrijednosti. Vatikan i Lihtenštajn Svjestan tog utjecaja koji desetljećima tiho, poput proljetne kiše, preplavljuje kontinente, američki znanstvenik Joseph Nye lansirao je teoriju o mekoj moći u međunarodnim odnosima. On je predvidio kako će 21. st. pripasti, ne onim državama koje imaju veliki teritorij, moćnu vojnu silu ili snažnu industriju (kako je to bilo proteklih stoljeća), već onima koje imaju karizmu i šarm, odnosno onima koje “mekom moći” mogu utjecati na druge da čine ono što je u njihovom interesu. Država može postići rezultate koje želi u svjetskoj politici zato što je druge države žele slijediti, diviti se njezinim vrijednostima, oponašati njezin primjer, težiti njezinoj razini napretka i otvorenosti. A to se ne postiže silom… Kako piše Nye, meka

moć predstavlja sposobnost zavođenja i privlačenja, a privlačenje često vodi do oponašanja. Ako država uspije svoju moć učiniti legitimnom u očima drugih, njezine želje naići će na manji otpor. Iako je relativno malo država u svijetu koje se mogu natjecati na temelju “tvrde moći”, ipak je teško pronaći državu koja nije bogata barem u nekom obliku nematerijalne imovine, jer gotovo svaka država na Zemlji posjeduje širok raspon kulturnog, povijesnog, zemljopisnog, ljudskog i intelektualnog kapitala, ali možda nije imala dovoljno uvjeta, sposobnosti, motivacije ili sreće da ih pretvori u ekonomsko bogatstvo. U svijetu postoje mnogobrojne male države (uključujući i Hrvatsku, i Bosnu i Hercegovinu), koje se ne mogu natjecati na temelju tvrde moći ali njihovo pravo bogatstvo leži u drugim područjima: u njihovoj kulturi, povijesnom nasljeđu, prirodnim ljepotama, šarmu i načinu života, kulturi i baštini, mudrosti i s vjetonazoru ljudi... Ni Vatikan nema opipljive moći, ali ima duhovnu moć i moralnu karizmu, a time i utjecaj gotovo na cijeli svijet. Treba li spomenuti mali Lihtenštajn, koji dobrim dijelom kreira politiku Europske unije. Dobar primjer je i mali Tibet, koji je zahvaljujući svojoj karizmi i karizmi Dalaj Lame desetke hollywoodskih zvijezda učinio najboljim promotorom njihovih prava, i

Nikolina Marčić i Ivona Lukić

Kraljeva Sutjeska – Muzej i knjižnica

Svjedočanstvo dugog trajanja Najvredniji dijelovi, stoljećima sačuvani i nadograđivani, svakako su muzej i knjižnica. Iako je samostan više puta spaljivan, rušen i napuštan, u njemu se ipak sačuvalo relativno veliko kulturno-povijesno blago

olaskom u sutješku ljepoticu, crkvu svetog Ivana Krstitelja, upuštate se u vremeplov koji vas vodi kroz prošlost, u kojem gubite osjećaj o vremenu te vas ponovno vraća u sadašnjost. Ova predivna crkva i samostan u sebi kriju nešto neprocjenjivo, vrijedno divljenja i uživanja. Prvi put samostan je najvjerojatnije sagrađen u prvoj polovici 14.stoljeća. Od tada je nekoliko puta spaljivan i rušen. U 19. st. dvaput je građen, a posljednji put od 1888. do 1890. Sličnu povijest proživjela je i crkva koja je posljednji put građena od 1906. do 1908. i održala se sve do danas. Najvredniji dijelovi, stoljećima sačuvani i nadograđivani, svakako su muzej i knjižnica. Iako je samostan više puta spaljivan, rušen i napušten, u njemu se ipak sačuvalo relativno veliko kulturno-povijesno blago. Muzejsko blago podijeljeno je u četiri skupine: tekstil, metal, slike i

staro oružje. Uz ove cjeline ne treba izostaviti etnografsku zbirku sastavljenu od tradicijske nošnje i predmeta koji se u ovom kraju svakodnevno upotrebljavaju. Jedan dio muzeja namijenjen je etiopskim ikonama i armenskim minijaturama te križevima iz raznih dijelova svijeta (Etiopije, Armenije, Egipta, Meksika...) koje je muzeju darovao prof. dr. fra Danimir Pezer. Bogati opus muzeja datira još iz 15. st. U muzeju su smješteni i ručni radovi koji su karakteristični za ovaj kraj, a koje su izradile žene ove župe. Ono što nam je zapalo za oko svakako je bio “urnek” od 170 modela izrade vezenih križeva, koje je za muzejsku zbirku izradila pokojna i dugogodišnja pomoćnica samostana, Ruža Šljivić. Među mnogobrojnim slikama, koje se čuvaju u muzeju izdvajaju se “Raspeće” i “Bezgrešno začeće”

Stjepana Dragojlovića te “Poklonstvo kraljeva i portret kralja Tomaša.” Najznačajniji predmeti umjetničkog obrta, koji je u samostanu i crkvi veoma dobro zastupljen, su: gotički kalež s kraja 15. st., pretežno gotički kalež iz 1570. godine, gotički filigranski kalež, barokni kaleži iz 18. st., moderni kaleži te veliki broj raznih križeva. Svoj dio muzeja zauzelo je i crkveno ruho od kojeg najviše ima misnica te nekoliko pluvijala i dalmatika. Misnica s prikazom raspeća je najdragocjeniji i najstariji primjerak koji pripada ovom dijelu. U muzeju se još čuvaju zvona, moćnici, ciboriji, kandila, svijećnjaci, pikside i još mnogo izuzetno lijepog i cijenjenog sadržaja. Vrijedni i bogati sadržaji A ako govorimo o sadržaju knjižnice, onda ćemo istaknuti kako se ovdje uz starije, novije i suvremene knjige lipanj 2015. Svjetlo riječi

Fra Janko Ljubos

Fojnica - Muzej i knjižnica

Treba doći i vidjeti Ovaj muzej je vrelo bogatstva prošlosti svijeta, Europe, BiH, Katoličke Crkve i drugih vjera. Današnja muzejska i arhivska građa skupljana je spontano i iz životnih potreba fratara

z sve svoje svećeničke i redovničke dužnosti, franjevci u Fojnici bavili su se i odgojem mladeži spremajući ih za svećenički život. Trebalo ih je naučiti čitati i pisati, povijest Bosne, povijest Reda, povijest Crkve, a i mladići su trebali uvidjeti odgovara li im takav način života. Za to je trebalo nabaviti i knjiga i “školskog materijala” i to su počeci formiranja današnje bogate knjižnice starih knjiga u samostanu U Fojnici su održavani važni sastanci franjevačke zajednice, kapituli, duhovne vježbe, izdavani su i primani važni dokumenti i uredno se čuvali, pisane su matice krštenih, vjenčanih i umrlih i tako se formirao vrijedni arhiv. Ovdje su stanovali i biskupi, apostolski vikari koji su bili rodom iz Fojnice. Oni su se brinuli oko uređenja crkve, oltara, misnog posuđa i ruha. Njihova ostavština je važna za našu povijest i današnji naš muzej. Kad su naše škole prešle u ruke državnih vlasti, fratri su se i dalje brinuli da đaci imaju školsku lektiru i tako je nastala bogata biblioteka “novijih knjiga”.

Tu je, također, zbirka oružja, minerala, starog novca, poštanskih markica, starih fotografija, zemljopisnih karata i atlasa. Muzej je vrelo bogatstva prošlosti svijeta, Europe, BiH, Katoličke Crkve i drugih vjera. Današnja muzejska i arhivska građa skupljana je spontano i iz životnih potreba fratara. Fojnički fratri pastorizirali su lijevu obalu rijeke Bosne sve do Save, potom banjalučki i bihaćki kraj, livanjski i duvanjski i ramski, jajački te današnju srednju Bosnu. To je razlog što se iz svih ovih krajeva mogu naći predmeti u našem muzeju. JNA sve do 1959. Uvijek je bilo poteškoća oko prostora za smještaj muzeja, biblioteke i stručnog osoblja koje će voditi ove poslove. U Drugom svjetskom ratu fratri su izgradili novo krilo samostana i kad je rat završen u taj dio se uselila JNA (vojska) i tu su ostali sve do 1959, a mnoge protjerane časne sestre iz Sarajeva našle su utočište u samostanu u Fojnici. Kad se vojska iselila, fratri su obnovili te prostorije i uselili se. U starom dijelu su formirali modernu biblioteku, muzej, arhiv i sobu sa slikama Gabrijela Jurkića i drugim umjetninama. Stari samostan građen 1863. bio je dotrajao i prijetila je stvarna opasnost da sve propadne u podrum. Prije 15 godina fratri su zbog toga odlučili tu zgradu renovirati. Kada su počeli, vidjelo se da se nema što renovirati. Stoga su prema savjetu stručnjaka sve porušili do temelja i izgradili novu zgradu. Poslije osam godina radova započelo je vraćanje biblioteke i

nekih muzejskih predmeta u zgradu i tako su otpočela parcijalna otvaranja muzeja i mogućnost primanja prvih posjetitelja. Poslove su financirali fojnički katolici, Vlada Federacije BiH, organizirani donatori, Elektroprivreda BiH, a najviše Vlada Republike Hrvatske i još neke organizacije. Najviše i najkvalitetnije na unutarnjem uređenju uradilo se od 2010. do 2014. pod vodstvom stručnih djelatnika Zemaljskog muzeja iz Sarajeva. Završetak radova bio je u svibnju 2014. kada je muzej otvoren za posjetitelje. Drugarici se muzej “svidijo” Fojnički fratri imali su smisla za kulturu i umjetnost. Odatle samostan ima najstariju umjetničku sliku u povijesti umjetnosti BiH, iz 1328. Djelo je to nepoznatog autora, a radi se o slici na drvenoj podlozi, vazi s cvijećem, rađenoj u tehnici tempere. Nadalje, imamo jedan cijeli kat kao galeriju umjetnina. Tu je soba našeg slikara Gabriela Jurkića u kojoj su izložena 82 njegova djela. Marko Bagarić, rodom iz ovih krajeva, nekadašnji franjevac, umjetnički kolekcionar,

lipanj 2015. Svjetlo riječi

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Hrana, piće i post Treba reći da su biblijski ljudi, zbog tople klime, više konzumirali povrće, voće, žitarice, a manje meso i mesne prerađevine. Prije jela je bila kratka molitva ili blagoslov

rheološka iskapanja su potvrdila da su biblijski ljudi koristili pšenicu, ječam, grožđe, datulje. Pšenica je bila glavna žitarica od koje se pravio kruh, i uzgajala se najviše uz priobalje Sredozemnog mora, kao i uz Jordanskoj udolini, budući da je u ovim krajevima bilo više kiše. Uz pšenicu, druga važna žitarica biblijskih ljudi je bio ječam, kojem je vruća palestinska klima manje smetala i koji je bolje uspijevao na ovom području od pšenice ili zobi. Ujedno, ječam nije zahtijevao previše plodnu zemlju, kao što je to zahtijevala pšenica, a i ranije je sazrijevao od pšenice. Uz sve to, ječam je bio manje obljubljen među biblijskim ljudima na što ukazuje i Ps 81,17: “A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom”. Kruh napravljen od ječma smatran je hranom siromaha. Upravo je Isus u svojem čudu umnažanja kruhova, kako ga prenosi Ivan u svojem evanđelju, koristio ječmene kruhove (usp. Iv 6,9-11). Ječmeni kruh se koristio i kao prinosnica u Hramu, kao što se 28 www.svjetlorijeci.ba

ističe u Br 5,15: “Neka taj muž dovede svoju ženu svećeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe ječmenog brašna”. Ipak se ječam koristio najviše kao hrana životinjama (usp. 1 Kr 5,8). Meso i riba Treba reći da su biblijski ljudi, zbog tople klime, više konzumirali povrće, voće, žitarice, a manje meso i mesne prerađevine. Prije jela je bila kratka molitva ili blagoslov. Potvrdu toga imamo i u Isusovu primjeru kad je blagoslovio hranu prije nego li je dao mnoštvu (Mt 14,19: “On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu”). Prije ručka ljudi su obavezno prali ruke, što su farizeji smatrali kao jednu od važnih vjerskih dužnosti, o čemu govori i Markovo evanđelje (Mk 7,3: “A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih”). Vrsta hrane koja se jela i koja se spominje u Svetom pismu je sljedeća. Već su spomenute razne vrste žitarica koje su se koristile u pripravi jela, od pšenice do ječma. Uz ove žitarice biblijski ljudi su jeli i sjemenke prosa, a potvrdu toga nalazimo u Ez 4,9: “Uzmi pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest ćeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svojoj strani: sto i devedeset dana”. Uz proso, spominje se i raž koja se jela (usp. Izl 9,32). Praveći raznu hranu od tijesta, Sveto pismo tako spominje i medene kolačiće (Izl 16,31). A od mesa i

“mesnih prerađevina” Biblija spominje da su se jela telad (Lk 15,23), jarad (Lk 15,29), janjci, ovce. Posebno se jela riba, koja je bila omiljeno jelo u Palestini i koja se uglavnom lovila u Galilejskom jezeru. Voće i povrće Uz ribu, na jelovniku se nalazilo razno voće kojeg u Svetoj Zemlji ima u izobilju. Među ostalim, često se jelo grožđe, zatim suho grožđe (koje se spominje na nekoliko mjesta, poput 1 Ljet 12,40; 1 Sam 25,18; 2 Sam 16,1), od kojeg su se pravili i kolači

Tema broja

Gorica (Livno) - Franjevački muzej i galerija

Istinski čuvari kulturne baštine Posjetitelji trenutno mogu vidjeti lapidarij arheološke zbirke i arheološki postav, sakralni postav, postav zbirke starog oružja i vojne opreme, stalni memorijalni postav slika Gabriela Jurkića

ranjevački muzej i galerija Gorica - Livno (FMGG) jedna je od vodećih muzejskih ustanova u Bosni i Hercegovini, a njegova prvenstvena zadaća jest zaštita, znanstvena i stručna obrada, te prezentacija muzejskih predmeta s područja Hercegbosanske županije. Smješten je na Gorici u Livnu na udaljenosti od oko 700 m od centra grada u smjeru Kupresa. Djeluje u dva odvojena kompleksa u kojima se na površini od oko 3000 m2 nalaze izložbeni i muzejski prostori, depoi, radionice i uredske prostorije. Muzejske zbirke smještene su u novoj muzejskoj zgradi i u zapadnom dijelu Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u kojem su franjevci još od 1896. godine izlagali samostanske zbirke. Od 1995. godine muzej su, kao samostalnu muzejsko-galerijsku ustanovu, osnivačkim ugovorom utemeljili Samostan i općina Livno. U nazivu muzej s pravom nosi ime franjevački, budući su franjevci novoosnovanom muzeju 30 www.svjetlorijeci.ba

ustupili sačuvanu kulturnu baštinu i infrastrukturu (zapadno krilo samostana franjevci su prilagodili muzejskim potrebama, a darovali su i parcelu na kojoj je po principima suvremene muzeologije uz potporu fra Jakova Kuprešanina, njegove majke Kaje, Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva kulture Federacije BiH i drugih donatora sagrađena nova muzejska zgrada). U Muzeju je zaposleno sedam djelatnika među kojima su stručnjaci iz različitih područja umjetnosti, povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, bibliotekarstva i dr. FMGG je kompleksan muzej s više različitih zbirki. Trenutno posjetitelji mogu vidjeti lapidarij arheološke zbirke i arheološki postav, sakralni postav, postav

zbirke starog oružja i vojne opreme, stalni memorijalni postav slika Gabriela Jurkića. Tu su, također, stara i suvremena knjižnica i otvorene su za javnost. Djelatnici muzeja redovito organiziraju izložbe povremenog karaktera, znanstvene skupove, stručna predavanja, edukativne radionice za djecu i odrasle, koncerte i filmske projekcije tako da posjetitelji uvijek imaju razlog iznova posjetiti prostorije muzeja. Trijem novoga muzeja u ljetnim mjesecima je ugodan i prikladan prostor za organiziranje raznih kulturnih, glazbenih i drugih sadržaja. Sve više posjetitelja i turista Uz čuvanje, zaštitu i prezentiranje muzejskih predmeta, FMGG poseban naglasak stavlja na razvoj kulturnog

Fra Vendelin Karačić

Tema broja

Široki Brijeg - Franjevačka galerija

Samonikla zbirka umjetnina Može se reći da je želja za osnivanjem galerije nadvladala nimalo naklonjene okolnosti. Išlo se, naime, za tim da se javnosti progovori snagom umjetnosti i da Samostan Široki Brijeg dobije barem dio uloge u kulturnoumjetničkom pogledu koju je imao do potkraj Drugoga svjetskog rata

a izmaku osmoga desetljeća prošloga stoljeća, u godinama javne štednje i osporavanja Crkvi čak i karitativnog djelovanja, sazidana je poveća zgrada u kojoj su dvije etaže određene za izložbeni prostor buduće Franjevačke galerije. Može se reći da je želja za osnivanjem nadvladala nimalo naklone okolnosti. Išlo se naime za tim da se javnosti progovori snagom umjetnosti i da Samostan Široki Brijeg dobije barem dio uloge u kulturnoumjetničkom pogledu koju je imao do potkraj Drugoga svjetskog rata. Naime, 1938. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, od 20 profesora petnaestorica su bili doktori odgovarajućih struka, a jedan akademski slikar. Osobito se njegovala glazba. Puhački orkestar imao je 26 glazbala, tamburica je bilo za tri zbora, 34 www.svjetlorijeci.ba

sviralo se na osam glasovira… Upravo zato odabran je službeni naziv Muzej Široki Brijeg, Franjevačka galerija da se naglasi veza s negdašnjim muzejom i gimnazijom. 25 godina rada Ove godine Galerija je ušla u 25. godinu svoga rada. Likovna zbirka moderne umjetnosti otvorena je 1990. Glavnina izložaka potjecala je iz prve polovice 20. st., a manje su bili zastupljeni neki stariji i mlađi autori. U zasebnom odjelu postavljena je zbirka avangardne umjetnosti pod imenom Fra-yu-kult kao jedini stalni postav takva sadržaja u onodobnoj državi. Nažalost, posljedice rata su bile neizbježne. Umjetnine su sklonjene na sigurnija mjesta, a Galerija se opredijelila za učestalo priređivanje

povremenih izložaba i drugih kulturno-umjetničkih događaja. Dvadesetu obljetnicu svoga postojanja obilježila je postavljanjem 214. izložbe u vlastitom prostoru, a gostovala je sa šezdesetak u zemlji i u inozemstvu. Od samog početka Galerija surađuje sa sličnim ustanovama. Prije rata uspjela je gostovati u Edinburghu u Škotskoj, a potkraj rata i nakon, učestala su njezina gostovanja i razmjene izložaba u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. U novije vrijeme razmjena se znatno smanjila jer su neke ustanove prestale postojati, a neke su zapale u teškoće. Ipak, redovita razmjena ostala je s Galerijom Novi hram i Umjetničkom galerijom BiH u Sarajevu, s Galerijom Slavko Kopač u Vinkovcima, Gradskim kulturnim središtem Metković, Galerijom

Zemlja planina

Čvrsnica

Dalibor Ballian

Hercegovačke Alpe Kako se na planini Čvrsnici sučeljavaju mediteranski i kontinentalni klimat, klima je veoma surova. Na ovom masivu nastaje poznata hercegovačka bura

asiv planine Čvrsnice smjestio se u središnjem dijelu Hercegovine te čini osnovu endemskog centra Bosne i Hercegovine sa susjednim planinama. Ova kraška planina je također smještena u centralnom Dinarskom gorju, a pripada grupi najviših bosanskohercegovačkih planina, s vrhom Pločno koji doseže do 2228 m. Pored Pločnog, proteže se još dominantnih vrhova: Velika Čvrsnica 2225 m, Draga Kosa 2217 m, Velika Klina 2212 m, Velika Kosa 2206 m, Veliki Razval 2195 m, Jelenak 2170 m, Mali Jelenak 2161 m, Mali Razval 2135 m, Podrazval 2111 m, Mala Klina 2105 m, Podpločna 2043 m; Pešti brdo 38 www.svjetlorijeci.ba

2039 m na južnom dijelu planine i Veliki Vilinac koji doseže 2112 m, Podvilinac 2045 m, Mali Vilinac 1988 m na istoku i sjeveroistoku. Tu su još brojni vrhovi, ali manjeg značaja. Sama planina je određena desnom obalom kanjona Neretve, a na suprotnoj strani je odvojena od Vran planine glacijalnom dolinom Dugopolja. Sa sjeverne strane je omeđena također Dolinom kroz koju protječe rijeka Doljanka i ulijeva se u Neretvu u Jablanici, a na jugu je od Čabulje odvaja prelijepi i duboki kanjon Drežanke. Blidinje jezero Na geomorfologiju ove planine utječe i prelijepi kanjon i dolina Dive Grabovice koji dijeli Čvrsnicu na dva masiva: sjeverni i južni. Na sjevernom masivu je područje Muharinice s prelijepim šumama jele i bukve, munike, i obiljem endemskih vrsta te vrhom Veliki Vilinac, oko kojega se mogu naći pojedinačni grmovi hrvatske sibireje, a tu je i njegov simbol Hajdučka vrata. Suprotni dio je Velika Čvrsnica s drugim po redu vrhom.

Sjeverni dio planine je građen od dolomitnih stijena, s jako izraženim površinskim i podzemnim kraškim oblicima i kroničnim nedostatkom vode što je svojstvo kraških planina. Inače vodotoci na Čvrsnici, naročito u zoni jugoistočnog podnožja većinom nastaju od izvora koji izbijaju na kontaktu vapnenačkih i škriljastih stijena. U glacijalnom diluviju su na Čvrsnici bili razvijeni veliki ledenjaci koji su stvorili glacijalne cirkove oko vrhova i nataložili morene u glacijalnim dolinama kao što je Dugo polje, a pretpostavlja se da je tu bio svojevremeno najveći ledenjak u Bosni i Hercegovini. Specifičnost Dugog polja je i prelijepo Blidinje jezero koje je prilično plitko i godišnja razina vode u njemu oscilira. Nastalo je na umjetan način prije stotinjak godina zatrpavanjem proloma kroz koji je otjecala voda u kišnim periodima godine. Na taj način je riješeno napajanje stoke u sušnom dijelu godine, a ovo područje je bilo poznato po stočarstvu. Samo jezero se nalazi ispod vrha Jelinak i Mali Jelinak koji se ogledaju u njemu, a okruženo je plodnim

Fra Milan Jukić

Tema broja

Humac (Ljubuški) - Muzej, Galerija, knjižnica

Kutak za smiraj duše U samostanu se od 1884. nalazi muzejska zbirka koju je osnovao fra Anđeo Nuić. Fra Bonicije Rupčić je 1958. u zbirku uvrstio Humačku ploču koja se do tada nalazila u samostanskom zidu, objavivši njezin sadržaj

a padinama brda Buturovice smjestio se srednjovjekovni gradić Ljubuški, iznad kojega se na najvećem vrhu nalazi kula Hercega Stjepana iz 14. st. koja dominira ovim dijelom Hercegovine. U starom gradu do dolaska Osmanlija bilo je sjedište srednjovjekovne župe Ljubuški. O tome svjedoče toponimi Crkvina i Crkvice u samom gradu s nekropolama stećaka. Turci su spalili samostan u Ljubuškom 1563. progoneći biskupa Vladimirovića koji se sklonio tu pred njima. Uništenjem samostana župa Ljubuški trajno gubi staro sjedište, fratri se sklanjaju u Zaostrog, u napušteni samostan augustinaca, odakle su vodili brigu o vjernicima u ljubuškom kraju. Uspostavom tvrde granice nakon Bečkoga rata 1699. više nije bilo moguće dolaziti u Ljubuški jer su Turci sve koji su dolazili iz primorja, smatrali uhodama i špijunima. Brigu o vjernicima u Ljubuškom preuzeli 40 www.svjetlorijeci.ba

su fratri iz Kreševa sa sjedištem u Veljacima. Župa Veljaci je obnovljena 1742. a u njen sastav ulazi i Ljubuški. Veljaci se spominju u darovnici kralja Stjepana Dabiše (1331 - 1395) kojom kralj daruje svoje gospodsko selo Veljake svojoj kćeri Stani udatoj za Jurja Radivojevića. Svetište sv. Ante Vratiti se na stare samostanske temelje u Ljubuškom nije bilo moguće pa su fratri kupili sadašnje zemljište pod Ljubuškim. Zemljište je 1850. kupio tadašnji veljački župnik fra Anđeo Kraljević. Župa Humac odcjepljena je od župe Veljaci 1855. Prvi humački župnik fra Jozo Cigić izgradio je prvu župnu kuću na starim svodovima antičke građevine.

Kada su od turskih vlasti dobivene sve potrebne dozvole za gradnju samostana, biskup fra Anđeo Kraljević blagoslovio je temelje 4. travnja 1867, a 1869. dovršena je i crkva. Budući da je samostan na Širokom Brijegu bio prenapučen, jedan dio đaka se preselio na Humac 1871. kao i novicijat 1876. To je ubrzalo izgradnju zapadnog krila samostana. Pred II. svjetski rat izgrađeno je još jedno krilo za potrebe Teološkog studija, ali rat je sve prekinuo. Samostan je više puta bombardiran i teško je stradalo južno i zapadno krilo. Poslije rata na Humcu je ostao novicijat sve do danas, a na području provincije nije bilo dopušteno obnavljanje franjevačkog školstva. Stara župna crkva sjedište je župe i svetište sveca cijeloga svijeta, sv. Ante.

Pogled iskosa

Milo Jukić

Kocka šećera P

roteklih mjesec dana u BiH je bilo prilično dosadno. Sve neke stvari koje su se već događale: svađa u Vladi Federacije, teroristički napad, otkrivanje još jedne masovne grobnice... Ništa, dakle, posebno novo. Jest, događaj u Zvorniku (za koji se, doduše, službeno još uvijek ne zna je li u pitanju teroristički napad) zauzeo je prilično novinskih i internetskih stupaca, ali je novost samo za one koji ne pamte auto-bombu u zapadnom Mostaru, napade na povratnike u Travniku i drugdje po BiH, ubojstvo doministra federalnog MUP-a, Joze Leutara, napad na policijsku stanicu u Bugojnu, Muamera Topalovića i trostruko ubojstvo u Kostajnici kod Konjica, itd, itd. Druga stvar je to što mnogi očekuju da će slične stvari nestati same od sebe, da će ih preduprijediti razne deklaracije i druge lijepe riječi naših i političara koji nam iz raznih bruxellesa i strasbourga svako malo sole pamet, da BiH postaje normalna država... Nažalost, od toga nikakve fajde, osim što je to svakodnevna hrana za optimiste kojima će

48 www.svjetlorijeci.ba

tako život proći u nadi da će „uskoro, samo što nije“ sve biti u najboljem redu. Jer, evo, dolazi nam Sveti Otac Papa, ne može to biti slučajno! Čim je on tu, mora biti da je kod nas sve u redu. To što se dogode “incidenti“ kao što je prethodno spomenuti ne znači ništa – ovdje živi miroljubiv, merhametli, dobrohotan, jednom riječju sve za pet narod, narod koji bi se komotno mogao zvati Tko nas to posvađa, narod koji nikad i nizašto nije kriv. Banjalučki Sejfo Da je ovo normalna država pokušao je dokazati i Sejfudin Tokić, davno propali sarajevski političar, koji je neuspješno pokušao napraviti i pčelarsku karijeru, ali se na kraju ipak vratio politici. Sigurnija je od pčelarstva. Lijepo ispeglana ratna zastava muslimanske Armije BiH zavijorila se u Banjoj Luci, a jedini problem je što je vijorenje trajalo kratko, svega nekoliko minuta. Sejfo je završio u pritvoru, novinari su opet mogli do mile volje pisati o povampirenim nacionalističkim,

fašističkim i sličnim duhovima prošlosti, a onda su se strasti smirile. Sejfo je zaradio bruku poena, zastava je završila tko zna gdje, a ostalo je samo pitanje koje nitko nije postavio: kako bi se proveo neki banjolučki Sejfo, zvao se on Jovan, Momčilo ili kako god, da se pojavio u Ferhadiji sa ratnom zastavom Vojske Republike Srpske. Sreća pa nitko nije probao, a bi li se uspio dočepati policije i pritvora, također je veliko pitanje. Prije bi prošao kao onaj naivni nesretnik koji je prije nekoliko godina obukao hrvatski dres i krenuo prošetati istočnim dijelom Mostara. Novinari su ovih dana po tko zna koji put dali svoj doprinos smiriv... pardon, boljoj prodaji novina za koje rade, kakvo crno smirivanje situacije. Jer su mostarski srednjoškolski maturanti navodno divljali po Mostaru, navodno ih je pretukla policija, navodno su na majicama nosili lik Ante Pavelića... I još štošta navodno. Stvarno su članci o tom događaju ilustrirani starim fotografijama policije koja se krši s navijačima nekog od mostarskih

Tragom narodne baštine

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Predaje i legende o ujacima U Ostružnici se priča o jezercu koje je na zagovor fra Jakova postalo bogato ribom. Dok je propovijedao u posavskom kraju, legenda kaže da su neprestano kreketale žabe u susjednoj bari pa se njegova riječ nije mogla čuti. Tada je naredio žabama da utihnu i one su ga poslušale

ranjevci su kroz cijelo vrijeme svoga boravka u našim krajevima dijelili s pukom i dobro i zlo, djelovali sukladno situaciji kojoj su bili svjedoci i živjeli u suživotu s ostalim kulturama i religijama. Upravo su nevolje još više zbližile puk i franjevce da i dan-danas među njima vlada obiteljska bliskost ponajprije očitovana nazivom ujak jer je fratar bosanskom čovjeku doista bio i majčin brat i duhovni otac koji je kako piše B.Benić muževno podnosio teret i žegu dana i nije uzmaknuo nazad 50 www.svjetlorijeci.ba

vršeći svoje dužnosti. Zato ta duhovna veza ima svoj duboki korijen kojega se ne može iščupati iz duše bosanskohercegovačkoga čovjeka. Okupljajući se na zvuk roga i trube jer se od zvonjave crkvenih zvona stoljećima zaziralo, ujaci su sa svojim pukom potajno slavili svetu misu (odatle i nazivi za neke lokalitete kao što je pratarski dolac). U Tihaljini (Grude) nalaze se dva stećka u udolici u Mlinarevićevoj ogradi. Priča se da se tu potajno držala misa i da je tu jedan fratar pokopan pa se čuje zvuk zvonca (1989). Za fra Petra Zlojutrića vezuju se mnoga čudesa. Njega su u Gornjim Solima (Tuzla) izboli Turci mačevima i noževima zbog ispovijedanja katoličke vjere. Kada je njegov glavni ubojica nakon zločina htio preplivati obližnju rijeku na konju, zajedno se s konjem u rijeci okamenio. Okamenjeni se kip konja i konjanika tijekom mnogo godina pokazivao na užas prolaznicima. Prema predaji je fra Petar umro naravnom smrću. Njegovo je tijelo neraspadnuto počivalo u crkvi u Zvorniku. Kad je samostan opljačkan, a crkva pretvorena u džamiju, tijelo mu je oskvrnjeno, a ostatke je tijela jedan bogati vlastelin noću potajno iznio i sakrio u svojoj kući (Semren, 1996). Ferman na fratrovoj koži Ovo je samo jedan od dokaza kako su fratri s pukom dijelili i mučeničku

U ime naroda

Marijan Karaula

Ni krivi ni dužni groblju na Petrićevcu (Banja Luka). Na oproštaju od njega u Barlovcima, u mnoštvu vjernika bili su i susjedni pravoslavci i izrazili mu svoju zahvalnost time što su lijes s njegovim mrtvim tijelom nosili na svojim ramenima kroz Kuljane do Zalužana.

Fra Anti komunisti nisu oprostili odlikovanje koje mu je dodijelila NDH. Fra Boris je bez dokaza optužen za veze sa šumnjacima. Fra Bogoljub je osuđen iz čista mira. U zatvoru su proveli tri, četiri odnosno osam mjeseci

ranjo fra Anto Hrvat rođen je 11. studenog 1888. u Staroj Rijeci kod Sanskog Mosta, od roditelja Ive i Marije rođ. Bujadilović. U Franjevački je red stupio oblačenjem fratarskog habita 14. srpnja 1909. Svećenikom je postao 3. kolovoza 1913. Svoj pastoralni rad započeo je na Petrićevcu kod Banje Luke, gdje je bio kapelan. Potom je službu kapelana ili župnika obnašao u župama: Bihać,

Fra Anto Hrvat

svršetka rata u komunističkoj državi nije zaboravljeno. Iako je njegovo pastoralno djelovanje u onim ratnim previranjima bilo vođeno razboritoš ću, spašavao je i svoje župljane i susjedne pravoslavce od progona i pogroma, ipak je dospio u komunistički zatvor. Bio je zatvoren 10. rujna, a na slobodu pušten 23. prosinca 1949. godine. Fra Jurica Šalić, pišući o njemu

Na oproštaju od njega u Barlovcima, u mnoštvu vjernika bili su i susjedni pravoslavci i izrazili mu svoju zahvalnost time što su lijes s njegovim mrtvim tijelom nosili na svojim ramenima kroz Kuljane do Zalužana Sanski Most, Plehan, Koraće, Sokoline, Šimići, Barlovci i Ivanjska. Obavljao je i službu gvardijana na Petrićevcu u vrlo nezahvalno vrijeme, u tijeku Drugog svjetskog rata (1942 - 1945). U vrijeme Nezavisne države Hrvatske bio je odlikovan Redom za zasluge II. stupnja, što kasnije, nakon 52 www.svjetlorijeci.ba

i njegovu djelovanju u svojoj knjizi primjećuje kako tada “pravoslavni nisu imali volje da ga zaštite, kad su ga vlasti nove Jugoslavije ni kriva ni dužna poslale u zatvor”. Od zloćudnog tumora na želucu umro je 9. svibnja 1967. u Barlovcima, a pokopan je na samostanskom

Krivnja nije dokazana Mile fra Boris Ilovača rođen je 20. rujna 1893. u Žabarima, župa Ivanjska kod Banje Luke, od roditelja Mate i Lucije rođ. Valentić. Gimnaziju je pohađao u Visokom, a teologiju u Sarajevu. Za svećenika ga je 16. srpnja 1916. u Banjoj Luci zaredio biskup fra Jozo Garić. Fra Boris je kratko vrijeme od 1920. do 1923. predavao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom hrvatski, crtanje i krasnopis. Potom je postao tajnik i ekonom mostarskog biskupa fra Alojzija Mišića. Bio je član uprave bosanske franjevačke provincije i od 1955. do 1961. njezin provincijal. U poratnom razdoblju vodio je neko vrijeme župu Stratinsku, a u dva navrata bio je župnik u Bihaću (1946 - 1948. i 1954 - 1955). Umro je 18. kolovoza 1971. godine u franjevačkom samostanu na Petrićevcu kod Banje Luke. U općoj hajci na crkvene službenike, koja je u našim krajevima bila nakon Drugog svjetskog rata, fra Boris je, kao župnik u Bihaću, 1947. godine bio optužen za održavanje veze sa šumnjacima. S takvim je obrazloženjem na Jurjevdan, 23. travnja 1948. bio odveden u Mostar na ispitivanje. Iako mu nikakva krivnja nije bila

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Važnost dobrih pastira Biti pastir danas je važan i težak posao. Ovce su više izložene raznim rizicima i iskušenjima i nije vuk jedina opasnost koja ih čeka. Često su i pastiri ti koji dovode ovce u opasnost zbog svoje nebrige, nedostatka vremena ili nezainteresiranosti

nedjelji Dobrog pastira pokušavamo se sjetiti što smo to učinili dobroga drugima. Jesmo li pomogli potrebitima kad smo bili u prilici? Koliko smo bili pastiri, a koliko vukovi? Jesmo li svjesni svoga bližnjega i pitamo li se i danas – tko je naš bližnji? Biti pastir danas je važan i težak posao. Ovce su više izložene raznim rizicima i iskušenjima i nije vuk jedina opasnost koja ih čeka. Često su i pastiri ti koji dovode ovce u opasnost zbog svoje nebrige, nedostatka vremena ili nezainteresiranosti. Vidimo danas svijet političara – pastire i sljedbenike. Kako se vođa ponaša, pastirski? 54 www.svjetlorijeci.ba

Ne baš. Prije bi se reklo da ovce vodi u ponor svojih ambicija i velikih apetita. Ovce na kraju ostanu ostrižene, prepuštene same svojoj odluci. Ovaj svijet što prolazi ne smije nas odijeliti od onoga što smo duboko u sebi naslijedili i što nas čini vrijednima naziva – čovjek. Škola kao gubilište Pogledajmo škole iz kojih izlaze budući kadrovi i ulaze novi. Kakvo je tu tek plodno tlo za zavođenje i indoktrinaciju! Pastiri kojima su djeca povjerena često su i sami izgubljeni i lutaju hodnicima svojih neispunjenih želja i neostvarenih snova. Djeca osluškuju, pretražuju i nalaze uske prolaze kojima će izbjeći obveze i olakšati sebi školske dane. Otkad je to i zašto je škola postala “gubilište” i nepoželjno

uspomena, vrelo znanja i naukovanja! Škola je ulište, vrt, uzgojilište i poligon za razne biljke, talente i mogućnosti. Škola je mjesto gdje se djeca dobro osjećaju i u koju s pjesmom idu, barem se tako u slikovnicama i bukvarima predstavljala?! Ovisi li privlačnost i uspješnost škole o pastirima koji stoje na vratima i pripuštaju ovčice unutra. Jesu li administrativni elementi previše prisutni ili je politika i ovdje postavila podobne? Djeca sve prate i upijaju. Kako Bl. Majka Terezija veli: “Nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš i koliko to daruješ drugima.” Jesu li roditelji dovoljno pastiri ili su više čuvari i uslužni djelatnici. Jedna majka kazuje kako je otac toliko volio svoju djecu da im je odobravao neodlazak u školu jer se njima ujutro

Pastiri kojima su djeca povjerena često su i sami izgubljeni i lutaju hodnicima svojih neispunjenih želja i neostvarenih snova. Djeca osluškuju, pretražuju i nalaze uske prolaze kojima će izbjeći obveze i olakšati sebi školske dane mjesto za djecu?! Zar je škola, odgojna i obrazovna ustanova, osmišljena tako da zamara polaznike, zabrinjava roditelje i donosi traume?! Školom se djeci prijeti kao nečim što će ih dočekati iza ugla i otežati im život. Škola je nekada bila mjesto susreta, dragih

spavalo. Nemojte ići, ja ću opravdati! I tako u svemu. I što su ta djeca dobila? Što je otac dobio? Pastirski štap sigurno nije, ali jest teret na leđima cijeli život. Djeca su ostala ovisna o njemu, a kad je umro, ogledala su se oko sebe, nesposobna išta poduzeti.

Dobra strana života

Viktorija Banić

Pokretač srca i duše Treba ovom ludom svijetu svaki dan sve više ovakvih “baka”. Žustrih pokretača lijenih nogu. Srca i duše će ih ionako slijediti. Onaj tko iskreno želi, uvijek će i pronaći mogućnost, načina. Onaj tko zapravo ne želi, pronaći će zapreku

adrovi, djelići djetinjstva provedenog kod bake. Nažalost rijetki, ali vrlo živi. Vrte se često. Svaki put nova premijera na projektoru sjećanja… Zavaljena u zadnjem redu jedva čekam početak. I uživam. Uvijek. Moja baka. Središnji lik. U svemu svoja. Koliko radom opterećena, toliko olakšane duše. Puno toga joj nije uopće trebalo. Tako niti sat. Vrijeme je osjećala. Sunce je predvodilo u svemu, bilo glavno mjerilo. Odmaralo se kad se sve pozavršavalo. Za taj dan. Pisati nikad nije naučila. Kad je imala nešto važno, nešto što je željela poručiti nekome tko je jako daleko, uvijek bi našla načina, uz pomoć svog djeteta, nećakinje, kasnije unuke ili unuka. “Pomoćnik” je, prvenstveno, morao biti dovoljno povjerljiv i odgovoran da za nju slovima zabilježi i onda pošalje misao željenom primatelju. Suradnja je funkcionirala, bez greške. 56 www.svjetlorijeci.ba

Telefona nije imala, nije joj niti trebao. Što ju je zanimalo, to je znala, a što je trebala pojasniti, razriješiti, rješavala je to osobno. I to odmah. Jednom je prilikom tako naumila otići do svoje kćeri udane u drugo selo udaljeno 7-8 km. Svoju namjeru mi je obznanila na način da me prije svanuća protresla u krevetu i šapnula

da je vrijeme, da krećemo. Spremanja se ne sjećam. Spavala sam na nogama. Ali puta… Uhvatila me čvrsto za zapešće, što je prema njenom roditeljskom iskustvu bio jedini provjereni način da djeca, kad ih vodiš sa sobom, s tobom i ostanu. Avantura je mogla početi. Nema tog prijevoznog sredstva,

Priča

Jozo Mašić

Čija zvona zvone O

namo, ispod Libuše, uz sjeverni svetopoljski rub kojim Liva lijeno plazi tiho šumeći i kradući ružne snove i varljive nade, ondje, u nestvarnu miru muzejske brvnare, seoski su dječaci ugledali nepomično žensko tijelo, žurno otrčali do prvih kuća i vijest je učas prostrujala selom: mrtva žena u Emenesu! Kad su, gonjeni zovom i praćeni dječjom vriskom i prepirkom stupili u mračnu brvnaru, Purgo i Gnjato vidjeli su ono što dječjim očima u strahu nije bilo moguće zamijetiti. - Tko ovo jada omrka...!? - reče Gnjato, sleže se i podiže okrvavljeno dijete a Purgo mu britvicom presiječe pupkovinu. - Kud ga ovdi rodi…!? - zavapi Purgo - Sad će meni vlast za vrat...! - Diše, vire mi, živo...! – u čudu će Gnjato, držeći djetešce na koščatim ručerdama kao da mu se je vruć krumpir iznenada našao na dlanovima, pa ga prebacuje s ruke na ruku, ne znajući što bi s njim, sve se vrteći i snebivajući, ogledajući se okolo da ga tko nezvan ne gleda. Nema nikoga, tek Purgo začuđen i zbunjen bulji u Gnjatu i goluždravca u njegovim rukama. Učas se cijelo selo svrvilo u muzejsko dvorište. U kovitlacu se nagađalo o vruću vjetru što nenadano, i ne prvi put, ofuri selo, a kad se god to dogodi mještane zadesi neka nesreća. I počnu nagađanja… Žene vične rađanju uzeše dijete (ni muško ni žensko, nitko ne pita nit kazuje, tek modro kao čivit) iz Gnjatinih okrvavljenih ruku, umotaše ga u nekakve krpetine i odnesoše izvan domaka znatiželjnih očiju. Muški i djeca ostaše okupljeni oko “štalice” i gotovo nijemi, mrmoreći tek pokoju o događaju, pratiše kako nesretničino mrtvo tijelo unose u vozilo s natpisom ecnalubmA, čudeći se pri tom nerazumljivoj riječi ispisanoj naopačke i još s velikim slovom na kraju, a ne želeći otkriti drugima svoju neukost i neznanje. - To ti je Itna, pod vrancusku, razumiš! - u dlakavo uho Zviri zabada Parožak ostatke znanja napabirčena u vrijeme dvogodišnjeg rada u Belgiji. - Samo izvrnito pisano, da ga

62 www.svjetlorijeci.ba

u špiglu, ako mu pišću čuješ iza sebe, moš pročitat, razumiš ti mene!? A što u špiglu, da ti sad ne tokmačim…! A Zvira zavitla jezičinom i rukama. - I-juuu...! Ko će, jad te izijo, špiglo nosat sa sebon, da pročita toje njijove iskonice. Što lipo ko i dosele ne narišu križ i naškrabaju Prika pomoć i sve jasno ko vedro nebo! Izdaljega sam promatrao što se zbiva, kad me netko s leđa blago gurnu... Okrenem se i vidim Tutu Mutu kako se blesasto keseri. I sad moj Gimpel, kako sam ga samo ja zvao, da mi se ne naljuti, da ga ne bih uvrijedio njegovim ružnim nadimkom, a sam nije slutio što se krije iza ovoga imena (dakako, nije mogao znati za Singerov roman… - mislio je kako ta riječ ima veze s diplama, te je kadšto sebi tepao, govoreći mi: “Jel de, ja tam tvoj Dipej!?”, i nije se bunio...), prilazi i nešto mi pokušava reći. Odavno već sviknuo sam na njegov govor, naučio “njegov jezik” i shvaćam već da me gurka kako bi me ponukao da bilježim, pišem, fotografiram... Prevodim njegov nemušti “ručni i priručni” jezik: “Piši, a ja ću ti reći sve što se dogodilo, jer sve znam!” I poče glavom potvrđivati kako je doista upućen u ovaj slučaj i ono što se je zbilo u brvnari. - Reći ćeš mi poslije - kažem mu - a sad miruj i gledaj! - Ja tve dnam...! - ponavlja i davi se teškim riječima: Adeee... idi dvona… dvona, radumit… Ih, ti nita ne radumit…! Budajooo! I poče me upućivati u brvnaru, gurkajući me pred sobom. Izvanje svjetlo otkri zvona, orkestar raznih zvona koja su se njihala i stravično brujala, zveckala… O koja glazba, kako čudesna otužna svirka! Kao da su užežanj poklada bijele vile lučke sletjele u selo, pa se razmiljele po kućama, po dvorištima i sad zvone, pjevaju, igraju neku svoju tajnovitu obijesnu igru! Čuješ ih a vidjeti ih ne možeš, pa se ti čudi, jadni čovječe, kad sile nebeske svoje čine prosiplju i svoju moć pokazuju!? Evo ti sad! Sad je toliko toga (zapravo – sve, baš sve!) bilo tajnovito i nejasno. A tako te mami doznati štogod, spoznati makar

Od snova sazdani

Mile Stojić

Odvratnost Umorni od ratnih trauma, ljudi više ne reagiraju na prostotu i rugobu posvuda oko nas. Važno je da se ne puca, uobičajeni je odgovor dvadeset godina nakon rata, jer političari još uvijek vitlaju zastavama ratničkih boja

oncem travnja u Javnoj ustanovi “Djeca Sarajeva” bakterijom salmonela otrovano je gotovo stotinu mališana, ali vijest gotovo nikoga nije pretjerano uzbudila. Javašluk i nemar, nehigijena i prljavština postali su toliko svakodnevna pojava da ljudi, na vijest o pomoru mlade genaracije, zbog kojega bi u svakoj civiliziranoj državi morala pasti vlada, samo sliježu ramenima. Etika tranzicije je neodgovornost, a estetika kič. Već pune dvije godine vrata Zemaljskog muzeja, te fundamentalne kulturne institucije, zakovana su daskama, dok posvuda oko nas rastu ružne građevine, trgovački centri i mallovi, čineći od grada divovsku cirkusku šatru. Živimo u svijetu ružnoće, u kome se neprestano gazi ljudsko dostojanstvo, gdje se sustavno guši osjećaj za lijepo, a ustoličuju nove”vrijednosti”, utemeljene na multipliciranju bofla, sve s ciljem lake zarade. Televizije, koje niču svaki 64 www.svjetlorijeci.ba

dan kao gljive poslije kiše, emitiraju dosadne i beskrajno glupe političke emisije na temu nedorečenih članaka Daytonskog sporazuma, koje ionako nitko nije pročitao. Nakon toga slijede trivijalne domaće sapunice, pa talk show u kome lokalne zvijezde oponašaju svjetski glamour, pa red turbofolka, pa opet isto ukrug. A u pauzama reklamiranje čudotvornih pilula koja liječe sve bolesti i kozmetike koja od starca začas učini mladića. Odsustvo bilo kakvih kriterija omogućava trenutačnu slavu čaršijskim pumpadžijama magle, koji stalno ističu da smo duhovna prijestolnica Europe, a znaju da smo zadnja vukoj****a na kraju svijeta. Novi kulturtregeri i duhovni gaulajteri ne prestaju rogoboriti o nekakvoj stoljetnoj kulturnoj superiornosti, dok je petina stanovništva zemlje i dalje elementarno nepismena. Printani mediji u zemlji gotovo da i ne postoje, a ono što nazivamo novinama sredstva su u rukama mafijaških bosova, koja iz dana u dan otkrivaju kriminalne afere, da bi zataškali vlastite mutne poslove. Kriminal i pornografija preplavili su te “najtiražnije” medije, u kojima je uzaludno tražiti suvislu reportažu, kompetentnu analizu, ili literarni feljton, ali zato u izobilju ima izvještaja o seks-aferama u domaćem noveau riche, društvu novonastalih bogataša i skorojevića. Po medijima se vrte i komentiraju filmovi u kojima zadrigli starci opće s maloljetnicama, ili se surovo zadire u privatnost estradnih starleta. Dok internetom kruži video u kojem dvojica muškaraca siluju

jednu drogiranu manekenku, crkveni oci umuju o katoličkoj strukturi nacije. Pod utjecajem televizijskih realityja mlade djevojke se na ulici odijevaju i šminkaju kao prostitutke. S druge strane, nacionalističko se afirmira kao nacionalno, a religijsko je supstituirano klerikalnim. U tom kriminalnom i pornografskom galimatijasu metastazira hipokrizija, kao društveni model. Okorjeli kriminalci se smatraju uspješnim ljudima, a predstavnici vjerskih institucija javno truju generacije pogubnom isključivošću. Nikad se više nije govorilo i pisalo o Bogu a nikad se manje nisu poštovale božanske zapovijedi. Pjesnik Ahmed Burić lucidno primjećuje: “Vjerske zajednice se ponašaju tako kao da imaju najmanje tri boga u Bosni i Hercegovini, ali da je ‚pravi’ samo onaj njihov. Neki od vjerskih velikodostojnika su se pokazali fantastičnim sljedbenicima tog nauka: izgradili su sebi dvorce, palače, voze najskuplje automobile, imaju skupu pratnju. I propovijedaju siromaštvo.” Umorni od ratnih trauma, ljudi više ne reagiraju na prostotu i rugobu posvuda oko nas. Važno je da se ne puca, uobičajeni je odgovor dvadeset godina nakon rata, jer političari još uvijek vitlaju zastavama ratničkih boja. A puca se i ubija posvuda – po zadimljenim kafićima, večernjim ulicama, bračnim ložnicama, obiteljskim dernecima. Suprug nožem usmrtio ženu, maloljetnik prostrijelio majku revolverom, povratnik izgorio u zapaljenoj kući – to su naslovi koji dominiraju u novinskim izdanjima.

Duh Afrike

Fra Miro Babić, misionar u Keniji

Pomozimo afričke bogoslove Život mladog čovjeka kojeg pripremamo za franjevački život na afričkom tlu u mnogome je različit od onoga kojeg smo prošli mi Europljani. Biti blizak ljudima ovdje ima drugi značaj jer živiš s onima koji bez naše pružene ruke gotovo da i ne postoje

ada sam se odlučio za misije, dobio sam dopuštenje za odlazak u Afriku iz moje provincije Bosne Srebrene, a moja nova, afrička provincija, rasporedila me je u Ugandu gdje sam proveo svoje prve dvije godine misionarskog života. Prošle

66 www.svjetlorijeci.ba

sam se godine prvi put ponovo vratio u tu državu koju sam napustio prije osam godina kada sam dobio premještaj za Keniju gdje i danas služim i vodim franjevačku misiju u selu Lower Subukia. Ovaj put u Ugandu sam stigao u službi definitora, na susret s mladim fratrima u novicijatu kojeg je naša Provincija sv. Franje Istočna Afrika, organizirala u gradu Mbarari, na jugozapadu zemlje. U Ugandi sam prošao svojevrsni misijski novicijat i stvarno mogu posvjedočiti da je to za mlade fratre koji tamo stasavaju, jedna od najugodnijih afričkih zemalja, puna životne miline jednostavnih ljudi među kojima će se, siguran sam, pročišćeno i iskreno formirati u franjevce. Put naših mladih afričkih fratara inače započinje postulaturom u Tanzaniji. Franjevačka provincija sv. Franje prostire se na devet država Istočne Afrike - od Kenije, Ugande, Ruande, Tanzanije, preko Burundija, Zambije, Malavija, Mauricijusa do otočne države Madagaskar, a sjedište

provincije je u Nairobiju, glavnom gradu Kenije. Provincijska kuća smještena je svega desetak minuta hoda od trgovačkog centra Westgate u kojem je prije dvije godine stradalo preko 60 talaca u terorističkom napadu somalske islamističke skupine Al Shabaab koja je i ove godine uoči Uskrsa, na Veliki četvrtak, u masakru odnijela 147 studentskih života u Keniji. Franjevački studenti nakon novicijata prvo odlaze na studij filozofije u Lusaku, u Zambiji, a tek potom u Nairobi na studij teologije. Tako da cjelokupna formacija ovdje traje deset godina. Danas se u provinciji Istočna Afrika formira ukupno 120 mladih franjevaca iz deset afričkih zemalja, među kojima su i kandidati iz Južnoafričke Republike. Studentsku kuću - Samostan sv. Ante, sagradili smo 2001. godine u južnom dijelu Nairobija, u području studentskih kampusa. Prošle godine smo uz kuću izgradili i hostel koji iznajmljujemo studentima laicima, a od prihoda pokrivamo

Medicinski kutak

Alzheimerova bolest

Dr. Boris Adašević specijalist pedijatar

Enigma suvremene medicine tako da zastupljenost bolesti kod osoba iznad 85 godina života iznosi 47 posto. Visoka životna dob svakako je predisponirajući čimbenik, ali je netočno smatrati Alzheimerovu bolest neizbježnim pratiteljem starenja. Mnogi starci ostanu mentalno netaknuti u devetom i desetom desetljeću života. Genetska predispozicija za Alzheimerovu bolest jasno je vidljiva u nekim obiteljima, no takvi slučajevi čine manje od 20 %. Najistaknutija patološka pojava je umiranje i nestajanje živčanih stanica u kori mozga. To dovodi do atrofije moždanih vijuga.

Alzheimerova bolest jasno je vezana uz starosnu dob. Iznimno je rijetka u mladih i u ranim srednjim godinama. Porastom životne dobi raste broj oboljelih, tako da zastupljenost bolesti kod osoba iznad 85 godina života iznosi 47 posto

rije nešto više od sto godina njemački je psihijatar i neurolog dr. Alois Alzheimer po prvi puta opisao bolesnicu čija je bolest kasnije ponijela njegovo ime, Alzheimerova bolest. Ta bolest i dan danas predstavlja enigmu suvremene medicine jer joj je uzrok nepoznat iako postoji nekoliko teorija nastanka. Danas Alzheimerova bolest i ostali oblici demencije pogađaju 24 milijuna ljudi u svijetu. Međutim, najviše zabrinjava činjenica što ta brojka vrlo brzo raste. Već sada je sigurna činjenica da nam u skoroj budućnosti, prvenstveno zbog produljenja ljudskog vijeka, slijedi neminovna epidemija demencije, pa se tako slikovito govori o pojavi jednog novog slučaja demencije u 74 www.svjetlorijeci.ba

svijetu svakih sedam sekundi. Najnovije znanstvene procjene govore da bi do 2020. godine u svijetu moglo biti 43 milijuna oboljelih, do 2040. godine čak 81 milijun oboljelih, a do 2050. godine preko 115 milijuna oboljelih od demencije. Alzheimerova bolest možda je najvažnija od svih degenerativnih bolesti zbog učestalog javljanja i razorne prirode. Ona je najčešći uzrok demencija u starih osoba, sa svime što one donose, kao što je poremećaj bolesnika i obitelji te financijsko opterećenje zbog dugotrajnih troškova njege bolesnika kojega bolest čini potpuno nemoćnim. Alzheimerova bolest jasno je vezana uz starosnu dob. Iznimno je rijetka u mladih i u ranim srednjim godinama. Porastom životne dobi raste broj oboljelih,

Napreduje sporo i postupno Početak bolesti je podmukao i jedva zamjetan, sa promjenama koje se najprije uočavaju u pamćenju svježih događaja ili drugim vidovima mentalne aktivnosti. Psihijatrijski poremećaji kao tjeskoba, strah, čudne i nepredvidive promjene ponašanja, iluzije i halucinacije mogu se isticati u ranom stadiju bolesti. Napredovanje bolesti je obično sporo i postupno, i dok se ne pojave neki drugi poremećaji zdravlja, mogu tinjati i 10 godina. Zaboravljaju se događaji koji su se nedavno dogodili. Javljaju se prije svega poteškoće u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti (održavanje osobne higijene, poteškoće u snalaženju u stanu ili na ulici, trgovini, stalno zametanje sitnih stvari –

SV. IVO PODMILAČJE JAJCE 2015. PROGRAM Utorak, 23. lipnja 15.30 Pokorničko bogoslužje 16.00 Otvaranje proslave iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji i misa s pokorničkim bogoslužjem 18.00 Sveta misa i molitve za bolesnike 20.00 Put križa uz brdo Grabež 21.30 Molitveno-meditativni program uz blagoslov ivanjske vatre Srijeda, 24. lipnja 6.30 Početak ispovijedanja 7.00 Sveta misa 8.30 Sveta misa 11.00 Središnja hodočasnička misa s molitvama za bolesnike