Susret na Kubi – Milosrđe na djelu (396) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

SUSRET NA KUBI

MILOSRĐE NA DJELU ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 396 ◆ Sarajevo, ožujak 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Samo u Svjetlu riječi

Fra Ladislav Z. Fišić

ŽIVOTNE IGRE Život je igra. Nekada dječja, nekada vesela, naivna, nekada gladijatorska s kobnim završetkom. Sve može biti neprijatelj. Gubitak kuće, škrtost, glad, sirova narav, nasilna smrt. Sve sam to doživio ili na sebi ili u svom okolišu. To me podjaruje da nešto od toga objavim da biste vidjeli kako se to ne događa samo Vama. /iz Predgovora/

15 KM

www.svjetlorijeci.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Borjana Jozeljić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Franjevački samostan Sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007

Poštovani čitatelji! Nalazimo se u Godini milosrđa. Ovaj izvanredni Jubilej započeo je na Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije (8. prosinca 2015.) a završit će na svetkovinu Krista Kralja (20. studenoga 2016.). Papa Franjo poziva vjernike da radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa. Učili smo o njima na vjeronauku pripremajući se za sakramente. No, koliko smo ih uistinu primjenjivali u svome životu?! U Godini milosrđa vjernicima posebno na srcu treba biti sakrament pomirenja koji omogućuje da se izbliza osjeti veličina Božjeg milosrđa. Pisali smo i u našoj reviji kako je papa Franjo na Bezgrešno začeće 2015. otvorio Sveta vrata milosrđa, te odobrio da se ista otvore i na nižim razinama u Crkvi. Tako su i kod nas – po prvi put u povijesti – u više svetišta, samostanskih i župnih crkva, kao i svim katedralama, otvorena Vrata milosrđa za sve one koji žele otvoriti

svoja srca Božjem milosrđu kroz molitvu i sv. ispovijed. Franjevci diljem svijeta ovu Godinu milosrđa posebno doživljavaju, jer se poklopila s proslavom 800-te obljetnice Porcijunkulskog oprosta koji je svojom tematikom itekako povezan s Božjim milosrđem. Naime, 1216. sv. Franjo tražio je od pape Honorija III. da dobiju oprost od grijeha svi oni koji posjete asišku crkvicu Majke Božje Anđeoske (Porcijunkulu), koju je smatrao Majkom svih franjevačkih crkava. Premda to nije bilo uobičajeno, papa mu je – uz posebne molitve na nakanu Svetoga Oca – udovoljio. Nedavni povijesni susret jednog drugog Franje, Pape i patrijarha Kirila, poglavara Ruske pravoslavne Crkve, sigurno je djelo Božjeg milosrđa. Krenimo i mi u ovoj Godini milosrđa činiti Bogu ugodna djela obraćenja, praštanja i pomaganja svakom čovjeku! Glavni urednik

iz sadržaja

Razgovor Fra Lovro Gavran, provincijal Bosna Srebrena je za nas Bosna ponosna 8

Reakcije Biskupi BiH reagirali na izjave srpskog patrijarha Irineja 40 Kaos kao fraktal Najteža korizmena odluka 56

račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM

Bonum commune Zašto nikada ne volim jesti sam? 20

Duh Afrike Dođeš promijeniti Afriku, a ona promijeni tebe 66

račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX

Milosrđe na djelu I. Sa štićenicima Centra za osobe s duševnim smetnjama Kuhanje i čišćenje nisu problem 24

grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Život i vjera Smrtonosna zamka oholosti 34

Snimka na naslovnoj stranici: local12.com

Svjetlo riječi ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Tema broja

Božje je ime Milosrđe O MILOSRĐU U GODINI MILOSRĐA Na jednome putovanju vlakom od Fulde do Stuttgarta, velečasni Winfried Abel je imao rezervirano mjesto nasuprot jednoj mladoj studentici koja je na ćiriličnome pismu čitala Dostojevskoga. Doznavši u putu kako ruska studentica izvrsno govori njemački, upitao ju je kako se na ruski prevodi njemačka riječ milosrđe (Barmherzigkeit). No, ona mu nije mogla dati odgovora. Za nju je ta riječ bila potpuno nepoznata

4 www.svjetl ori jec i. ba

Razgovor

Bosna Srebrena je za nas Bosna ponosna fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene

8 www.svjetl ori jec i. ba

Pod povećalom

Nesavršeni smo i trebamo milosrđe Bez ideje milosrđa čovjek bi bio bačen u svijet tame. Kako nam danas sugerira moderna antropologija, nitko nije toliko savršen i obdaren da bi se mogao ostvariti u potpunosti bez drugih. Ustvari čovjek i nije nikada bio Nietzscheov heroj koji bi se mogao ostvariti bez odnosa prema drugim ljudima

ad filozof Dworkin govori o objektivnim vrijednostima koje nadilaze tradicije, kulture i religije, onda misli na one vrijednosti prema kojima bi se čovjek u životu trebao orijentirati. Njegovo se mišljenje uklapa u onu tradiciju filozofske misli koja tvrdi da objektivne vrijednosti egzistiraju a priori kao kvaliteta. One nam jasno stavljaju pred oči ono što trebamo i što ne bismo trebali činiti. U tom kontekstu se mogu promatrati i vrijednosti koje proizlaze iz Deset Božjih zapovijedi. Jer nitko živ, bez obzira iz koje kulture, tradicije i religije dolazio, ne će ustvrditi kako ne treba poštivati roditelje, da je dopušteno ubiti, drugom nanijeti štetu ili nekoga klevetom oštetiti. Ali budući da čovjek nije savršen i da zbog toga često djeluje protiv objektivnih vrijednosti, nužan je i govor o međusobnom praštanju, bez kojeg je teško urediti normalne međuljudske odnose.

Ništa nije istina i sve je dopušteno

Nasuprot Dworkinu polazi Nietzsche od pretpostavke da nema obvezujućih objektivnih vrijednosti. Njegovo 12 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

relativiziranje vrijednosti se na poseban način očituje u bespoštednoj kritici kršćanskog morala, koji navodno svojim zahtjevima odgaja slabića. Za njega vrijednosti leže u samom čovjeku, u njegovoj mogućnosti nadilaženja samoga sebe. U tom procesu ne obvezuje pojedinca ništa, dokida se svaka razlika tradicionalnog poimanja između dobra i zla. Nietzsche pri tome ne samo da dokida svaku razliku između dobra i zla, on dokidajući stare vrijednosti nudi i nihilistički relativizam, koji može biti vrlo opasan, što se pokazalo u zlouporabi njegove ideje nadčovjeka od strane njemačkih nacista, koji su propagirali elitu arijevske zdrave rase, niječući svako pravo „slabićima” i hendikepiranima na život. Istina, Nietzsche, kritizirajući kršćanski moral „slabića” i dokidanje starih vrijednosti, želi

uvesti u igru nove, koje će pojedinac stvoriti nadilazeći sebe. Ali pri tome ostaje nedorečen, bez konkretnog utemeljenja novih vrijednosti. Sve ostaje na zahtjevu dokidanja tradicionalnog morala i otvaranju prostora za misao kako „ništa nije istina i kako je sve dopušteno”. Zanemarujući

Pojam milosrđa, uzevši u obzir ljudsku slabost i nedorečenost, kao i nesposobnost da se bezuvjetno orijentira prema dobru, je možda i ono najveličanstvenije što je krš ćanstvo iznjedrilo. Jer milosrđe u svijetu kontinuiranih sukoba i padova nudi uvijek iznova mogućnost za novi početak dušu pojedinca, zaboravlja Nietzsche, kao i mnogi današnji propagatori novog transformiranog čovjeka, da će i to stvorenje, koje će možda biti fizički jače, inteligentnije, tehnološki

Reportaža

Ulične svjetiljke otkrivaju lice Božje PrihvatilištE za beskućnike Ruže sv. Franje u Rijeci

Piše fra Siniša Pucić

Jedno od rijetkih prihvatilišta za beskućnike u Hrvatskoj nalazi se u Rijeci. Otvoreno je 2007. godine zalaganjem članova Franjevačkog svjetovnog reda koji se okupljaju u Svetištu Majke Božje Trsatske. Zahvaljujući pomoći nadbiskupa, franjevaca, gradskih vlasti te brojnih dobročinitelja i volontera, riječkim siromasima kojima su sva druga vrata ostala zatvorena, svjetovni franjevci su pružili ono najpotrebnije – privremeni dom

14 www.svjetl ori jec i. ba

ranjevački svjetovni red s riječkog Trsata, nakon višegodišnjeg iskustva karitativnog rada s najpotrebnijima u svom okruženju, prije nepunih deset godina odlučio je učiniti bitan iskorak u shvaćanju vlastitog kršćanskog i franjevačkog poslanja. Tada je skupina malobrojnih svjetovnih franjevaca, među kojima su bili i donedavni članovi Frame – unatoč početnoj nevjerici, ali potom uz podršku

ostatka bratstva, koje mahom čine starije sestre i braća, nakon što su tri godine zajedno ustrajno razmatrali evanđelje – odgovorila na potrebu jedne od najobespravljenijih skupina društva u nas - beskućnika, gubavaca naših dana.

Srce koje kuca za sve korisnike

Krajem ožujka 2007. godine, uz veliku potporu riječkog nadbiskupa mons. Ivana Devčića, kancelara mons. Ni-

Arheologija i kršćanstvo

Nova istraživanja zaokružit će priču Zidine u Skakavi Gornjoj (II. dio)

Uz prethodno opisane nalaze arhitekture, tj. ostatke romaničke i gotičke crkve, objekta pretpostavljenog kao krstionica te iznimno skromnih ostataka samostana, arheološki lokalitet Zidine u Skakavi Gornjoj dao je i niz pokretnih nalaza, koje možemo podijeliti u tri skupine: arhitektonska plastika, nadgrobni spomenici - stećci i grobni prilozi

rhitektonska plastika su funkcionalni dijelovi arhitekture koji imaju konstruktivnu i dekorativnu funkciju, primjerice, prozori, nadvratnici, dovratnici, rebra svoda, zaglavni kamen svoda i sl. Posebice su bitni za datiranje, jer se prema njima može odrediti starost građevine, ali i umjetnički doseg majstora. Na ovom je lokalitetu otkriveno nekoliko takvih nalaza, koji se ističu po svom oblikovanju. U prvom redu tu su profilirana rebra gotičkog križnog svoda iz prve polovice 14. stoljeća.

Ploča s motivima kalvarijskog križa

Na lokalitetu je otkriveno ukupno 16 nadgrobnih spomenika, od toga 9 u brodu crkve, 7 južno od svetišta, a prisutni su klasični stećci te dvije jednostavne ploče s motivom križa. Stećci se javljaju u formi ploče, sanduka i sljemenjaka, a jedna se ploča posebice ističe po dekoraciji. Ta je ploča otkrivena unutar crkve u kampanji 2013. godine, a predstavljala je gornju plohu sanduka. Ukrašena je 18 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Ana Marić Zemaljski muzej BiH

plitkim reljefom i to motivom kalvarijskog križa kao središnjim motivom. U gornjem dijelu je s lijeve strane motiv polumjeseca, a s desne motiv sunca, koje je oblikovano kao lice djeteta dok spava, dok se kroz kružnicu probijaju zrake sunca. Iako su motivi sunca i mjeseca vrlo česti u srednjovjekovnoj ikonografiji, te ih često srećemo na stećcima, dosad nije zabilježena ovakva kompozicija. Također, izvedba kalvarijskog križa je dosta jedinstvena. Prema svemu, mogao bi se datirati u 14. ili početak 15. stoljeća. Tijekom 2014. godine, ploča je restaurirana i postavljena ispred ulaza u samostan. Ostali stećci su neukrašeni, a zanimljivo je kako su neki od njih korišteni kao sekundarni građevinski materijal prilikom izgradnje arhitektonskog sklopa samostana. Dvije ploče s motivom križa su jednostavne kršćanske nadgrobne ploče iz razdoblja osmanske vladavine. U prvoj kampanji 2013. godine, istraženo je deset kosturnih grobova

koji su se nalazili unutar crkve i južno od broda. Radi se o vrlo jednostavnim ukopima, direktno u zemlju ili eventualno u drvenom sanduku. Prema nalazima uz pokojnika (novac, prsten, igla i sl.) grobove je moguće datirati u razdoblje od kraja 13. do početka 16. stoljeća. Iste je godine istraženo i groblje južno od lokaliteta Zidina, smješteno na drugoj strani platoa i nazvano jednostavno Groblje. Radi se o tipičnom srednjovjekovnom groblju na redove, gdje su pokojnici polagani na leđa sa rukama prekriženim na prsima ili trbuhu. Često su potvrđeni i ostaci drvenih sanduka.

Vrlo rijetke naušnice

Ukupno je istraženo 25 grobova, a u nekima od njih pronađeni su i nalazi poput novaca, prstena s motivom ljiljana, fragmentirane brončane kopče i sl. Tijekom druge kampanje 2014. godine, nastavilo se sa istraživanjem grobova uz crkvu. Istraženo je 50 grobova, ali je njihov broj znatno veći, s obzirom da su vrlo gusto poredani, i horizontalno i vertikalno. Ponegdje su poremećeni kasnijim devastacijama,

Bonum commune

Zašto nikada ne volim jesti sam?

Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

Premda se nekome može učiniti pretjerano dovoditi u vezu kriminalne, zle aktivnosti s nedostatkom kulture zajedničkoga objedovanja, držim da sasvim sigurno ima nešto u toj paraleli. Ljudi koji nisu stekli naviku zajedničkoga, obiteljskoga objeda, nisu se naučili suzdržavanju i samokontroli. Oni kada bi bili gladni posegnuli bi za hladnjakom i trenutno zadovoljili svoju glad

20 www.svjetl ori je c i. ba

ajednički je objed jedan od važnijih iskoraka ljudske civilizacije. Dok životinje vole jesti same, bore se za hranu, bjesneći jedna na drugu čim si za vrijeme jela pogledaju u oči, ljudi svoju hranu dijele i za objedom ugodno razgovaraju. Objed sa sobom nosi određena pravila ponašanja, običaje koji uljepšavaju druženja, slavlja i svečanosti te bude sjećanja. Prisjetimo li se svoga djetinjstva zasigurno lijepe uspomene u nama bude zajednički, obiteljski objedi. I sam, razmišljajući o svome djetinjstvu, sjetim se starijih članova svoje obitelji, osobito djeda i bake koji su uvijek poticali na zajednički objed. Kada bih nešto krišom prije ručka pokušao pojesti, baka je i prekoravala riječima: „Pa nećeš valjda jesti sam kao pas!”

Važnost obiteljskoga objeda

Danas, obitelji na Zapadu sve manje objeduju zajedno. Prema jednom nedavno provedenom istraživanju u 50 % britanskih domova velike stolove za šest ili više osoba zamijenili su mali stolići za najviše dvije osobe. Razlog tomu je praktičan. Djeca objeduju u školi, roditelji na poslu, vikendom u restoranu i veliki obiteljski stol više nije potreban. No, u vremenu u kojem volimo da je sve praktično (čak i multipraktično) ta praktičnost ipak može imati i opasne posljedice. Naime, mladi ljudi zbog tog i nekih drugih razloga, nikada ne nauče kako je

objedovanje zapravo društvena aktivnost.Tako je britanski psiholog Anthony M. Daniels (pseudonim: Theodore Dalrymple) za vrijeme svoga rada sa zatvorenicima u jednom engleskom zatvoru uočio nekoliko zanimljivih činjenica. U radu s uglavnom dvadesetogodišnjacima zapazio je da im zubi sve češće otpadaju i da im je unutrašnjost usta oštećena poput slučajeva kada ljudima kronično nedostaje vitamina B. Primijetio je da su ti mladići neuhranjeni, te da izgledaju kao da im je sloboda zapravo značila boravak u koncentracijskome logoru. Neki bi vjerojatno rekli da je uzrok tomu siromaštvo. No, ti ljudi nisu bili siromašni. Imali su dovoljno novca kojega su uglavnom trošili na drogu. Većina njih bili su ovisnici, a poznato je da heroin uzrokuje mučninu što zaustavlja potrebu za hranom, dok kokain i njegovi derivati tu potrebu još dodatno sputavaju. Međutim, s obzirom da svi zatvorenici ipak nisu bili narkomani, psiholog navodi primjer jednoga provalnika čiju je životnu priču, kako tvrdi, „čuo iz usta drugih ljudi sličnih njemu barem tisuću puta”. Na temelju tih životnih sudbina zaključio je da se zlo često razvija, kako ističe i filozofkinja Hannah Arendt, na vrlo banalan način. Provalnik o kojemu je riječ, doduše je bio i ovisnik o heroinu. No, ta ovisnost nije, kao što se to obično misli, bila glavni okidač koji ga je potaknuo da provaljuje u tuđe kuće. Naprotiv, „kao što to obično biva”, tvrdi psiholog, „on je u kaznenu evidenciju kao provalnik ušao prije nego je počeo koristiti heroin”. Uzimanje heroina je bilo samo logički nastavak njegovog kriminalnog života. U opisu susreta s njim, Daniels ističe da je mladić bio mršav i neuhranjen. Visok oko 1,80 m, a težak samo 45 kg. Rekao mu je ono što su mu mnogi mladići u toj situaciji znali reći, a to je da su sami zatražili od suda da se ne

KROZ OBJEKTIV

Rođendan Zemaljskog muzeja

Leona Sabolek

SARAJEVO – Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine 1. veljače slavio je svoj 128. rođendan prigodnim programima u danu otvorenih vrata. Tako je pod imenom O Kurosu, o Kori, o ljudima i božanstvima prvi put predstavljena javnosti vrijedna privatna kolekcija male antičke plastike. Staklene posudice karakteristične za istočni Mediteran služile su kao ambalaža za kozmetičke preparate, a osim u Grčkoj izrađivale su se u Siriji, Mezopotamiji i Egiptu. Figurine od terakote oličenje su minojske umjetnosti. Nađene su prvenstveno u svetištima i grobovima. Brončane figure Kore, djevojke što drži u ruci voće ili nešto za dar, izrađivale su se sve do rimskog doba. Srebreni Kuros simbolizira kult junaštva, snage i ljepote kod starih Grka. Starost izloženih

predmeta procjenjuje se na razdoblje od 2000 do 2500 godina. Zanimljivo je bilo vidjeti posjetitelje koji su čekali da vide originalnu Sarajevsku hagadu. Podsjetilo je to na gužvu pred Leonardovom Mona Lisom u pariškom Louvreu što dokazuje da ljudima zaista treba Muzej. U radionici su uposlenici pokazivali i objašnjavali kako konzerviraju i čuvaju eksponate. Na prodajnoj izložbi su se našli stari suveniri, a mogao se pogledati i film snimljen prigodom obilježavanja stote godine Zemaljskog muzeja. Zemaljski muzej je danas ogledalo (ne)brige za vrijedno kulturno-povijesno blago BiH. Pored sanacije potrebno mu je i osuvremenjivanje kako bi vratio nekadašnji sjaj. I ovako, star i oronuo, privukao je brojnu, osobito mladu publiku. ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Milosrđe na djelu I.

Kuhanje i čišćenje nisu problem

SA ŠTIĆENICIMA CENTRA za osobe s duševnim smetnjama i poteškoćama Tekst i snimke: Nikolina Marčić i Ivona Lukić

Centar za osobe s duševnim smetnjama i poteškoćama u Bakovićima kod Fojnice, otvorio je u svibnju prošle godine lokalnu zajednicu u Kiseljaku. U dva stana, pod paskom medicinske sestre Jelene Krajine, stalno živi devetero naprednijih štićenika. Koliko su samostalni pokazuje i poziv jednog od njih da ih se posjeti

entar za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje te produženo liječenje i rehabilitaciju osoba s duševnim smetnjama i poteškoćama smješten je u Bakovićima, mjestu udaljenom pet kilometara od Fojnice. Ovdje su mnogi našli svoje utočište i probudili nadu u bolji život, te se uvjerili da takav i postoji. Osjetili su kako su voljeni i prihvaćeni. Budući da se broj korisnika stalno povećavao, javila se potreba za otvaranjem novih stambenih jedinica, najprije u Fojnici, zatim u Gojevićima i na kraju u Kiseljaku gdje smo i otišli u posjet. Socijalni model stanovanja u zajednici uređen je po europskim standardima i svim su korisnicima osigurani uvjeti za normalan život. No to nije sve. Uključeni su u mnoge društvene aktivnosti i kulturne manifestacije, a svoju radost zbog naše posjete nisu mogli skriti. Čitajući sljedeće retke saznajte kako izgleda njihov život u zajednici.

Uključeni u društveni život

Lokalna zajednica u Kiseljaku, kao i druge dvije, nastala je s ciljem osamostaljivanja i pružanja boljih uvjeta i mogućnosti za život osobama koje su prošle kroz teške periode u životu. U Kiseljaku je 4. svibnja 2015. godine to omogućeno za devet osoba koje su smještene u dva stana. Korisnici su iz raznih krajeva BiH: Vareša, Sarajeva, 24 www.svjetl ori je c i. ba

Zavidovića, Kiseljaka i Hercegovine. Nakon što su osjetili poteškoće i gorčinu života došli su najprije u Zavod Bakoviće, a kada su pokazali svoju volju za rad, poslušnost, trud za rješavanje i nadilaženje svojih problema, kao nagradu dobili su premještaj u novoopremljene stanove u Kiseljaku. Pohvalno je koliko su ovi ljudi uključeni u društveni život te u razne aktivnosti koje im se nude. Svaki korisnik ima svoju djelatnost koja dolazi

Pogled iskosa

„Ali” koje djevojci sreću kvari

edna važna godišnjica ovih je dana prošla gotovo nezapaženo: navršilo se 24 godine od akta koji je od ove države doista mogao napraviti Švicarsku, ali... Ima jedno „ali”, što djevojci sreću kvari, kaže narodna izreka. Plan je napravio portugalski diplomat José Cutileiro, a „ali” je u ovom slučaju bio Alija Izetbegović.

Sjećate li se Cutileirovog plana?

Zašto se gotovo nitko ne sjeća Cutileirovog plana? Podsjetimo se načas. Plan je predviđao tri nacionalne jedinice, entiteta, kako bismo danas rekli. Muslimanskom i srpskom entitetu pripalo bi po 44, a Hrvatima svega 12 posto teritorija. Naravno, opet bi sve bila jedna država s jedinstvenim državnim parlamentom. Predstavnici Hrvata i Srba su ga potpisali, a učinio je to i Izetbegović, ali je uskoro zatim povukao potpis. Kažu mediji, na nagovor tadašnjeg američkog veleposlanika u bivšoj nam državi, Warrena Zimmermana, koji je, prisjetimo se, sve do časa kad se raspala, papagajski ponavljao da SAD neće dozvoliti raspad Jugoslavije. Šta imamo danas umjesto plana koji je Izetbegović odbacio? Državu koja je pravoj državi nalik koliko je i drvena kućica koju djeca naprave na stablu nalik pravoj kući, nikad podijeljeniju, opustošenu ratom i poratnim svađama i zatrovanu mržnjom. Srpski entitet koji, ma koliko ga sarajevski 26 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Milo Jukić mediji uporno zvali manjim, zauzima gotovo polovicu BiH, te Federaciju u kojoj, iako formalno ne postoje, dva entiteta nije teško prepoznati. I nekoliko stotina tisuća mrtvih i ranjenih, a još toliko onih koji su ovoj zemlji, odlaskom u razne amerike, australije, švedske, zauvijek rekli zbogom. Eto, zato u medijima nema prisjećanja na Cutileirov plan. Jer zna se tko u ovoj državi ima, a tko nema medije. Zato se o aplikaciji za članstvo u Europskoj uniji ne prestaje pričati, a neki su tim povodom čak napravili vatromet, kao da smo već u EU, makar „pred nosom” imamo primjere država koje su to ostvarile prije nekoliko godina, a nikud se s mjesta nisu pomakle. Jest, mijenja se stanje u tim državama, korak po korak. S tim da su neki koraci puževi, a neki rakovi.

Kanal na ustaškom jeziku?

A kad smo kod medija, nemoguće je zaobići prašinu koja se digla nakon

odluke Vijeća ministara vezane uz uspostavu tri TV kanala na tri jezika naroda koji žive u BiH. Nije trebalo čekati dugo da se jave javni i prikriveni velikobošnjački nacionalisti poput Zlatka Lagumdžije, Sefera Halilovića, Slave Kukića, Halida Genjca i drugih – oni su, naravno, protiv. Šta će nam kanal na ustaškom jeziku, kako hrvatski jezik onomad nazva legendarni pjesnik i još legendarniji jezični šovinist Abdulah Sidran! Slično su reagirali i zaposlenici Federalne TV, koju Hrvati od milja zovu Fuj TV, i RTV Republike Srpske – i oni su protiv podjele. Ništa čudno, oni već imaju svoje televizije! Nije mnogo drugačije ni u novinama te na internet portalima. Najčitanijem bh. portalu je, primjerice, „nezanimljiva” vijest o tome kako izvjesni Amir Selimović, Bosanac „na privremenom radu” u Siriji, ne na kakvoj baušteli nego u postrojbama ISIL-a, prijeti reisu Huseinu ef. Kavazoviću i svima koji imaju nešto protiv Islamske države, tog svijeta posvemašnjeg blagostanja. Tako tu vijest na

Živjeti u Hrvatskoj

Zaobilaženje i preskakanje

rvatski sport slika je hrvatskog mentaliteta. Otkazana je ovogodišnja Snježna kraljica inače središnji zimski sportski događaj. Dok su Janica i Ivica branili boje Hrvatske, smatrali smo se skijaškom nacijom, navijali, bučili, zvonili. Umuknu i hrvatsko skijaško čudo, Janica je krenula nekim drugim putem, Ivica se zagubio u egzotičnim rezultatima i Hrvatska se zimus preorijentirala na rukomet, zaputila u Poljsku i započela pravi rukometni „slalom” – Bjelorusija dobro, Norveška uh, ispade nam skija! Island nam je malo popravio krvnu sliku. Makedonija nastavila u tom pravcu. Francuzi nas zasuli snijegom u facu projurivši pored nas. I dok smo već spremali stvari za povratak pognute glave dogodilo se čudo s domaćinima, kakvo se samo nama događa (istina, posložilo se i ponešto sa strane) i nagurasmo umjesto minimalnih i neostvarivih 11 razlike za veliki povratak, čak 14! Dok smo slavili Španjolska nas nekako preskija, ali smo Norvežane dočekali na zadnjim

28 www.svjetl ori je c i. ba

vratima i brončano završili Europsko prvenstvo. Dokazali smo, ponovo, da smo daleko od sportske nacije, definitivno smo samo navijačka. Kontinuiranost u napretku, ulaganje i podrška kad je teško, nama su nepoznate vrijednosti. Gorimo stihijski, ne samo od generacije do generacije sportaša, već i od kruga do kruga istog natjecanja. Kad nam ide najbučniji i najkockastiji, kad ne ide, surovi i pesimistični, bezdušni prema dojučerašnjim junacima. Što je uopće podrška navijača, što sportski duh? Naprijed naši! Dok ide!

Improvizirani Messijev dres

Još jedna priča sa sportskim predznakom, doduše nešto šira od Hrvatske: siromašni afganistanski dječak želio je reprezentacijski dres Lionela Messija. Stariji mu je brat obukao prugastu plastičnu vrećicu na koju je napisao nogometaševo ime i broj deset i ta se fotografija našla na društvenoj mreži. Vidjeli je mnogi i kažu dirnuti, poželjeli ispuniti želju dječaku. Improvizirani dres je vidio i sam Messi,

Piše Marija Barbić te je poručio da se želi naći s dječakom i osobno mu uručiti svoj dres. Onaj pravi… Zaboravlja se pri tom da nije tragedija kad jedan petogodišnjak nema mogućnost da mu roditelji kupe bilo čiji „originalni dres”, pa se dječji snađe. Tragedija je puno šira od prostora koji može pokriti jedan darovani dres. Tragedija je kad nema školu, niti mirne i čiste ulice kojima bi hodao, zdrav i puna trbuščića, brinući „brige” većine djece svijeta. S osmjehom od uha do uha. Pri tom je sasvim svejedno čime se igra. Jer sva su djeca, djeca!

Tko je koga cipelario!?

Djeca su u jednoj splitskoj osnovnoj školi dio incidenta. Dvoje učenika sedmog razreda tuklo je nastavnicu na školskom hodniku!? Verzije događaja su različite – tko je koga prvi pljusnuo (!), a tko je koga zgrabio za jaknu i „cipelario” (!), kao radi li se o primjerenim ili problematičnim učenicima! Rezultat? Policija uradila

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Mrtvo more i Transjordan Premda se naziva morem, radi se u stvari o jezeru koje je granica između države Izraela i Jordana. Židovi ovo more nazivaju Slanim morem ili Morem smrti budući da ništa živo u njemu ne može opstati. Iako u njemu nema mogućnosti za biljni i životinjski svijet, more obiluje mineralima i kemijskim elementima koji su izuzetno zdravi i koriste se u medicinske svrhe

edno od najzanimljivijih mjesta u Svetoj Zemlji je svakako i Mrtvo more. Radi se o najnižem mjestu na svijetu koje uključuje vodu. Nalazi se naime na oko 420 metara ispod razine mora, s tim da i samo more na pojedinim mjestima doseže dubinu do nekih 400 metara. Tako je najniža točka ovog mora oko 800 metara ispod razine mora što ga čini najnižom točkom na zemaljskoj kugli. Veličina ovog duguljastog jezera je oko 50 km duljine i oko 15 km širine u svojem najširem dijelu. Ranije je more bilo dugo i preko 75 km, ali se zbog neprestanog spuštanja razine mora, južni dio „odvojio” i postao zasebna plitka cjelina, takozvani Lisanski poluotok. Iako se naziva morem, radi se, u stvari, o jezeru. Radi se o jezeru koje je granica između države Izraela i Jordana.

Temperatura 72 ˚C

Židovi ovo more nazivaju Slanim morem ili Morem smrti budući da ništa živo u njemu ne može opstati. Iako u njemu nema mogućnosti za biljni i životinjski svijet, more obiluje mineralima i kemijskim elementima koji su izuzetno zdravi i koriste se u medicinske svrhe. Budući da more nema nikakvog izlaza, koncentracija minerala u Mrtvom moru je izuzetno velika i 32 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

doseže čak do 30 %. Najzastupljeniji elementi su sol, bromidi, magnezijev klorid, kalijev klorid te sumpor. Danas se ovi materijali posebno koriste u farmaceutskoj, kemijskoj i kozmetičkoj industriji. More obiluje i kalijevim karbonatom koji se koristi u industriji stakla, porculana te sapuna. Iako nije najslanije more na svijetu (taj primat drži Vanda jezero na Antarktiku, te Asalsko jezero u Džibutiju) ipak pripada grupi najslanijih mora s oko 34 % saliniteta. Kao usporedba može se reći da je salinitet u ostalim morima najviše do 6 %. Razina mora se iz godine u godinu spušta iz dva razloga. Prvi je nedovoljna količina vode iz rijeke Jordana koja se ulijeva u Mrtvo more, zbog toga što se najveći dio jordanske vode koristi za piće i navodnjavanje ostalih područja Izraela i Jordana. A drugi razlog je velika evaporacija, zbog velikih temperatura. Godine 1942. je upravo na području Mrtvog mora

izmjerena treća najveća temperatura na svijetu od 72 ˚C. Iako bi se zbog ovakvih uvjeta mogao dobiti dojam da su ljudi izbjegavali ovaj kraj i da se nisu u njemu i oko njega naseljavali, to nije točno. Još iz biblijskih vremena područje oko Mrtvog mora je privlačilo ljude, koji su ga obilazili i koristili. Kada su se Abraham i Lot dijelili čini se da je područje bilo plodno i poželjno za život (Post 13). I David se skrivao od kralja Saula u krajevima oko Mrtvog mora (1 Sam 24).

DOBRA VIJEST

Povijesni susret poglavara: Graditi jedinstvo u hodu kta/ika

U salonu međunarodne zračne luke José Martí, u prisutnosti kubanskog predsjednika Raúla Castra i dvaju službenih izaslanstava, papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril potpisali su 12. veljače 2016. zajedničku izjavu na talijanskom odnosno ruskom jeziku te razmijenili tekstove izjava Na završetku susreta koji je trajao više od dva sata papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril dali su kraće izjave o sadržaju samog susreta. Patrijarh Kiril je rekao da je to bio bratski razgovor koji je služio „za razumijevanje i odgovornost vlastitih crkava, za budućnost kršćanstva i budućnost ljudskog roda”. „Bio je to veoma sadržajan razgovor koji nam je omogućio razumjeti i čuti obostrane stavove. Plodovi ovog razgovora dopuštaju reći da naše Crkve mogu aktivno raditi, braneći kršćanstvo u čitavom svijetu”, dodao je patrijarh. Moguće je, smatra patrijarh, „zajedno raditi s punom odgovornošću da ne bude više rata, da se posvuda poštuje ljudski život, da se učvrste temelji morala obitelji i osobe”. „Razgovarali smo kao braća, imamo isto krštenje, biskupi smo. Govorili smo o našim crkvama i složili smo se oko toga da se jedinstvo gradi u hodu”, rekao je Papa u svo-

36 www.svjetl ori je c i. ba

joj izjavi nakon susreta. „Razgovor je bio otvoren. Priznajem vam da sam osjetio utjehu Duha zbog tog razgovora i zahvaljujem za poniznost Njegovoj svetosti, to je bratska poniznost, i na njegovoj želji za jedinstvom. Na vidjelo je izašlo niz inicijativa za koje vjerujem da su ostvarive i da će se moći ostvariti”, rekao je Papa zahvalivši patrijarhu Kirilu kao i njegovim suradnicima, mitropolitu Hilarionu te kardinalu Kochu i „timu koji je radio za njih i za nas”. Posljednju misao Papa je uputio Kubi. „Ne želim otići a da ne izrazim iskrenu zahvalu Kubi, velikom kubanskom narodu, i njegovom predsjedniku koji je ovdje prisutan. Zahvaljujem mu na njegovoj djelatnoj raspoloživosti. Ako nastavi ovako, Kuba će biti prijestolnica jedinstva. Neka sve bude na slavu Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga i za dobro svetog Božjeg naroda pod plaštem Svete Majke Božje”, rekao je na kraju Papa.

Reakcije

Republika Srpska utemeljena je n Božjoj, nego na zločinu nad Hr

Biskupi BiH reagirali na izjave srpskog patrijarha Irineja

Nakon što je Njegova svetost Irinej, patrijarh Srpske pravoslavne Crkve, 9. siječnja 2016. u Banjoj Luci, tijekom proslave „Dana Republike Srpske”, izrekao više skandaloznih tvrdnji o nastanku i naravi ovog entiteta, na njegove izjave reagirali su nedavno biskupi Biskupske konferencije BiH otvorenim pismom. U ime svih članova BK BiH pismo je 8. veljače uputio predsjednik ovog biskupskog tijela, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski. Kako stoji u popratnom dopisu, biskupi smatraju da pismo treba dati u javnost budući da su uvjereni da će ono pridonijeti „iskrenu kršćanskom dijalogu na ovim prostorima” 40 www.svjetl ori je c i. ba

Pismo prenosimo u cijelosti: Vaša Svetosti! U ime Istine, koja nas, kao kršćane, obvezuje da je branimo i promičemo te u ime iskrene želje da zajedno surađujemo na učinkovitu liječenju još uvijek nezacijeljenih rana iz nedavnoga rata i na izgradnji mironosne budućnosti za pripadnike Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve i svih naših sugrađana u Bosni i Hercegovini – obraćam Vam se u ime svih članova ove Biskupske konferencije BiH, dobronamjernim pismom s nadom da ćete ga na isti dobronamjeran način prihvatiti, kao potreban doprinos uspješnu otklanjanju najnovijih zbunjenosti i nesporazuma. Svjesno sam pričekao da prođe određeno vrijeme od događaja na koji reagiram, jer želim to učiniti trijezno i pravedno i u skladu s Godinom milosrđa koja je u tijeku u Katoličkoj Crkvi te u skladu s nastojanjem pape Franje koji je svojim posjetom u lipnju prošle godine pokazao posebnu ljubav prema svim ljudima u Bosni i Hercegovini koja je toliko krvarila u nedavnom ratu. O čemu se radi? Jedan od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska, proslavio je svoj entitetski praznik „Krsnu slavu i Dan RS-a” 9. siječnja 2016., unatoč presudi Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine da je taj Dan, što god to značilo, neustavan. U ovu ma-

nifestaciju, koja je uzrok velikim sporenjima u BiH, uključili ste se i Vi, kao vrhovni poglavar Srpske pravoslavne Crkve. Nakon svete arhijerejske liturgije u Sabornoj crkvi Krista Spasitelja u Banjoj Luci, Vi ste, kao prvi duhovni vođa SPC-e, svojim izjavama, koje su prenijeli gotovo svi mediji (tiskani i elektronički) u Bosni i Hercegovini i okruženju izazvali kod mnogih naših sugrađana, napose vjernika katolika – ali i drugih vjernika – nevjericu, zgražanje i razočarenje. U tumačenje u obranu jedne političke i društvene činjenice – entiteta Republika Srpska, koja je dio sadašnjega unutrašnjeg ustroja Bosne i Hercegovine, a koji je dovršenjem krvavoga rata nastao slijedom međunarodnog Daytonskog mirovnog sporazuma – upustili ste se i Vi, kao duhovni otac svih pravoslavnih Srba. Ono što je osobito šokiralo, povrijedilo i iznenadilo mnoge vjernike nepravoslavce, kao i sve druge istinoljubive naše sugrađane, navodimo kako je Vaš glas prenijela RTRS: Danas Republika Srpska, utemeljena na istini Božijoj, na pravdi Božjoj, slavi svoj rođendan, veliki dan, ne samo za vas, braćo i sestre, veliki dan za ceo srpski narod, i onaj koji je ostao u otadžbini i onaj koji je otišao silom prilika u svet i danas oni sa nama svima i sa svima vama slave Gospoda, slave Republiku Srpsku, Bogom blago-

ne na istini i na pravdi rvatima i Bošnjacima

a izrečene u siječnju u Banjoj Luci slovenu, blagodaću Božjom osvećenu. I to je ono što garantuje njen život, njenu budućnost i budućnost njenog naroda. Znamo mi danas da, kao što su nekada fariseji škrgutali zubima na arhiđakona Stefana kada im je prigovorio istinu, Božju istinu, i danas mnogi škrgući zubima na Republiku Srpsku, ali uzalud im to škrgutanje. Ako Gospod blagoslovi narod, naslednike onih koji su položili živote svoje, i ova Republika je postavljena na krvi svetih mučenika, na kostima svetih mučenika, a sve što je postavljeno na pravdi, na istini, na krvi za pravdom i za ime Božje, to je večno i neprolazno. To Gospod podupire svojim prstom. A sve ono što Gospod podupire nikakva sila ovoga sveta ne može se odupreti tome. Nije uzalud sveti apostol Pavle rekao: ‘Ako

smo mi sa Gospodom – a verujemo da je ovaj narod sa Gospodom – ko će protiv nas’. Zato se molimo Gospodu, da Gospod blagoslovi narod Republike Srpske, da Gospod blagoslovi narod Srbije, srpski narod, ma gde se on nalazio, jer je to sveti narod, mučenički narod, narod koji je postradao za ime Hristovo. A takva žrtva ne može nikada izgubiti vrednost i cenu, ne samo pred Bogom, nego i pred ljudima. Zato se molimo Gospodu, da Gospod blagoslovi Republiku Srpsku, Republiku svetoga Save, Republiku srpskoga naroda. I oni temelji na kojima je ona postavljena neka budu čvrsti da izdrže sva iskušenja veka ovoga i sveta ovoga. A Gospod je moćniji od svih iskušenja, pa se nadamo da će Republika Srpska napredovati u Gospodu.

Politički entitet Republika Srpska u Bosni i Hercegovini jest ljudska, a ne Božja tvorevina. To je zacijelo jasno i Vašoj Svetosti. Mi kršćani, poučeni objavljenom Božjom istinom, dobro znamo: Sve što je čovjek stvorio prolazno je i ima rok trajanja; nije vječno niti je neprolazno. To više začuđuju i zbunjuju ovakve izjave Vaše Svetosti, kao vrhovnog autoriteta Srpske pravoslavne Crkve. Samo je Bog vječan i neprolazan! Božja istina i pravda. Izjavili ste da je „Republika Srpska, utemeljena na istini Božjoj, na pravdi Božjoj”? Teško da ikome s ovih prostora, a pogotovo Vama, mogu biti nepoznate u nebo vapijuće činjenice koje su u potpunoj suprotnosti s tom tvrdnjom. Budući da pišem u ime Biskupske konferencije BiH, neću navoditi stradanja svih ljudi, iako su ona uistinu velika, nego ću spomenuti samo nekoliko činjenica u vezi sa stradanjima Katoličke ve na prostorima današnje ReCrk publike Srpske napominjući da su ta stradanja bila još veća jer su se srpske oružane postrojbe, nakon Daytonskog sporazuma, morale povući s pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine koji danas pripadaju entitetu Federacije BiH. Dopustite da Vas podsjetim na trogodišnje opsjedanje glavnoga grada BiH Sarajeva od strana bivše JNA i srpskih oružanih formacija. Sve sam to i osobno proživio zajedno sa svim građanima koji su, bez presude i krivice, kažnjeni na svakodnevno granatiranje, ubijanje iz snajpera, ranjavanje, žeđ, glad, hladnoću… Prema crkvenim statističkim podatcima, s prostora koji danas obuhvaća bosanskohercegovački entitet Republika Srpska nasilno je protjerano iz svojih domova oko 140 000 katolika. Tako je npr. u 15 župa Derventskog dekanata prije rata živjelo gotovo 50 000 katolika koji su tijekom rata u golemoj većini protjerani pa ih je nakon rata ostalo tek oko tisuću. ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Posebno je bolna činjenica da su se ubijanja, progoni i oduzimanje ljudskih i građanskih prava nesrpskom stanovništvu, pa tako i katolicima, događali i u onim dijelovima koji su bili sasvim pod kontrolom srpskih vlasti i gdje nije bilo ratnih sukoba. Tako je na području banjolučke općine, u kojoj nije bilo nikakvih oružanih sukoba niti ratnih događanja i u kojoj su apsolutnu vlast imali srpski predstavnici, a Banja Luka je i moj rodni grad i rodni grad banjolučkoga biskupa Franje Komarice, ubijeno 122 katolika. A više od 90 % tamošnjih katolika te svećenika, redovnika i redovnica, uključujući i majku i najbližu rodbinu biskupa Komarice i moje najbliže, protjerano je iz svojih domova. Sve do sada se najveći broj tih prognanika unatoč njihovom upornom inzistiranju nije uspio vratiti i ostati u svojim župama i na svojoj očevini. Na području prijedorske općine ubijen je 151 katolik, među kojima i tamošnji župnik vlč. Tomislav Matanović i njegovi roditelji. Potpuno nedužnog župnika Matanovića policija Republike Srpske držala je od 24. kolovoza 1995. u kućnom pritvoru odakle su ga u noći s 19. na 20. rujna 1995. odveli policajci Republike Srpske i ubili zajedno s njegovim roditeljima. Pred međunarodnim Domom za ljudska prava u Sarajevu vođen je 1997. godine sudski postupak u kojem je presuđeno da su vlasti Republike Srpske odgovorne za nestanak obitelji Matanović, i da su dužne razjasniti njihov slučaj, što one nisu učinile do danas. Posmrtne ostatke ubijenog župnika vlč. Tomislava Matanovića i njegovih roditelja pronašao je u svome bunaru povratnik Bošnjak (musliman) na lokalitetu Rizvanovići-Biš ćani kod Prijedora, tek 2001. godine, i nakon predaje od strane službenih vlasti crkveno i dostojanstveno pokopani na groblju u Prijedoru 24. studenog 2001. 42 www.svjetl ori je c i. ba

U župi Presnače pokraj Banje Luke policija i vojska Republike Srpske ubili su pa spalili zajedno sa župnom kućom, 12. svibnja 1995. župnika i čuvara biskupijskog svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa vlč. Filipa Lukendu i redovnicu Družbe sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog sestru Ceciliju Grgić. Svetište je miniranjem potpuno uništeno. Vlč. Ratko Grgić, župnik u Novoj Topoli i duhovnik redovnica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove u tamošnjem samostanu, odveden je 16. lipnja 1992. iz župne kuće od četvorice uniformiranih muškaraca te nepoznatog dana i na nepoznatom mjestu ubijen. Jednako uniformirane osobe su sljedeće noći provalile u samostanske sobe te se cijelu noć užasno iživljavali nad tamošnjim redovnicama. Unatoč dosadašnjim brojnim inzistiranjima kod lokalnih vlasti i međunarodnih institucija, još uvijek nisu vraćeni posmrtni ostatci ubijenog župnika, da ga vjernički pokopamo u svećeničku grobnicu, niti su pozvani na odgovornost oni koji su bez ikakva povoda i razloga odveli i ubili župnika. Vlč. Ivana Grgića, župnika u Ravskoj kod Ljubije, u noći između 7. i 8. studenog 1992. odveli su iz župne kuće vojnici Republike Srpske na kraj župe, na „kipe” rudnika Ljubija i mnoštvom metaka ubili. Preč. Petar Jurendić, župnik u Mrkonjić Gradu, teško je fizički i psihički zlostavljan u lipnju 1992. od lokalnih paravlasti, pa je od posljedica podnesene torture preminuo 2. studenog 1992. Vlč. Marko Šalić, župnik u Dragalovcima, podnio je višemjesečnu užasnu torturu u dobojskom zatvoru od svibnja do kolovoza 1992. te umro od posljedica torture 12. siječnja 1993. U noći između 6. i 7. svibnja 1995. u banjolučkom naselju Petrićevac, policija Republike Srpske ušla je u franjevački samostan i uhitila sve redovnike i redovnice, a vojnici Republike Srpske minirali

su i potpuno uništili novoizgrađenu samostansku i župnu crkvu sv. Ante Padovanskog, a samostan spalili, pri čemu se ciljano i potpuno uništilo arhiv župe i samostana. Tijekom torture i paljenja samostana preminuo je osamdesetogodišnji fra Alojzije Atlija. Veći broj drugih svećenika i časnih sestara s područja Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije te Trebinjsko-mrkanske biskupije, podnio je razna i mnogobrojna zlostavljanja. Osobite torture doživjeli su u logorima srpske vojske župnici vlč. Zvonimir Matijević, vlč. Stipo Šošić, vlč. Ilija Arlović, fra Ivan Franjić i fra Jozo Puškarić. Većina katoličkih crkava, samostana i drugih crkvenih objekata u potpunosti su uništeni ili teško oštećeni, a na prste bi se mogle nabrojiti katoličke crkve na prostoru Republike Srpske koje nisu barem djelomično oštećene. Porušene su i opljačkane tisuće obiteljskih kuća. Posebno tužna činjenica jest da vlasti Republike Srpske tijekom cijelog poratnog vremena nisu ništa poduzele da se brojne ratne nepravde isprave i da se brojni prognani katolici vrate u svoj rodni kraj, što im je jamčio Daytonski sporazum (Aneks 7), nego su na razne načine opstruirale njihov održivi povratak i svakako nastojale cementirati nepravdu, koju su učinile tijekom rata. O stanju malobrojnih katolika u Republici Srpskoj u poratnim godinama dovoljno govori činjenica da sam i osobno sa svećenicima, časnim sestrama i malobrojnim vjernicima, 23. travnja 1998. u Derventi doživio fizički napad i višesatno zarobljeništvo kada smo htjeli slaviti svetu misu u kripti minirane župne crkve u središtu grada. Mons. Kazimir Višaticki, župnik i dekan u Bosanskoj Gradišci, ubijen je u svojoj župnoj kući 16. studenog 2004., nakon višegodišnjeg boravka u izbjeglištvu. Za sve spomenute zločine i još

puno više nespomenutih teških zločina, koliko je meni poznato, nitko nije osuđen na nekom od sudova Republike Srpske. Naprotiv, istina se uporno prešućuje i iskrivljuje. Umjesto žrtava, štite se i pomažu zločinci. A to ne može imati nikakve veze s pravdom i istinom, a ponajmanje s onom Božjom i Božjim blagoslovom. Ovi i mnogi drugi zločini počinjeni su u ime Republike Srpske koja nije „postavljena na krvi svetih mučenika, na kostima svetih mučenika”. Nije riječ o svetim mučenicima nego o mučiteljima i progoniteljima drugih i drugačijih. Zato ta Republika ničim ne nalikuje „arhiđakonu Stefanu” nego upravo onima koji su zatiskivali uši da ne čuju istinu pa su posegnuli za silom i nasiljem oduzimajući život prvomučeniku Stjepanu koji je istinska slika tisuća prognanih ljudi raznih vjera i naroda na ovim prostorima. Nazivajući „Božjom pravdom” najužasnije zločine, Vaša je Svetost u velikoj pogibelji da na posebno bolan način nanese dodatnu uvredu svim žrtvama protekloga, nama nametnutoga rata, svim patnicima, koji su proživjeli razne torture i obespravljenost. Vaša Svetosti, Danas prijeti potpuni nestanak katolika na cijelom teritoriju bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska jer ih sada na tom prostoru živi manje od deset tisuća i to velikim dijelom starijih osoba. To predstavlja samo oko 6 % od ukupnoga predratnoga broja katolika na istom prostoru. Također je, nažalost, smanjen broj članova Srpske pravoslavne Crkve u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH odakle su tijekom rata mnogi prognani i ubijeni. Uništeni su i brojni vjerski objekti. Ubijeni su također i prognani brojni članovi Islamske zajednice u BiH i drugih manje brojnih naroda te srušene džamije i drugi vjerski objekti.

Može li biti Božje djelo, Božja istina i pravda da Pravoslavne Crkve nestane u jednom entitetu, a Katoličke Crkve u drugom, a nekih drugih na nekim drugim prostorima i to u istoj zemlji Bosni i Hercegovini? Zar se ne bi svi, a posebno mi kojima je povjereno pastirsko služenje, morali zauzeti za one slabe, nemoćne i obespravljene članove i svoje Crkve i svih drugih ljudi tražeći da se isprave nanesene im nepravde? U Bosni i Hercegovini odavno je zavladala logika jačega i logika moćne većine dok iza onih manje brojnih, bez obzira o kome je riječ, nažalost, nitko ne stoji. Dok te manjine većina pritišće, dotle ih se sjete iz vlastitoga naroda samo onda kada treba prebrojavati njihove žrtve da bi se opravdala nepravda učinjena drugima na nekom drugom prostoru. Zar ne bismo trebali pozivati sve moćnike, pa tako i one iz svoga naroda, da govore i postupaju po istini i pravdi prema svima i da rade na ispravljanju počinjene nepravde? Zar smijemo, pozivajući se na neku nepravdu u prošlosti ili sadašnjosti na ovom ili nekom drugom mjestu, blagoslivljati nepravdu koja se danas čini nedužnim ljudima iz drugih naroda i biti potpora vlastodršcima koji tu nepravdu čine da bi se, pod krinkom ljubavi prema svom narodu, obogatili i gradili svoju vlast na pijesku ovozemaljštine umjesto na hridi Božje pravde? Zar nam ne bi trebalo iznad svega biti važno spasenje njihovih duša koje su, zbog laži i nepravdi koje uporno čine te njihove nespremnosti na kajanje i popravak, u velikoj opasnosti da odu u vječnu propast? Ne pothranjuje li se takvim postupcima ekstremizam svake vrste i otvara prostor za neku novu nepravdu kada ojačaju (a možda budu i izmanipulirani) oni koji su sada slabiji? Ljudi u Bosni i Hercegovini puno su prepatili i u prethodnim ratovima i u nedavnom ratu, a i danas pate zbog

toga što preko njih svjetski moćnici, ali i neki političari iz susjednih zemalja provode neke svoje uskogrudne interese što mi i ovdašnji ljudi nerijetko krvlju i nestajanjem plaćamo. Uvjeren sam da bi i pravedni mir odavno bio izgrađen da nema onih koji podupiru rušitelje mira i nagrađuju razaratelje ove zemlje, a kažnjavaju žrtve rata. Pokazalo se i uvijek se iznova pokazuje da ima i rušitelja i graditelja, onih koji nam odmažu i koji nam pomažu. Bratski Vas pozivam i iskreno molim da nam pomognete izgraditi istinski i trajan mir među svim ovdašnjim ljudima i narodima te našim Crkvama i vjerskim zajednicama, koji ne će biti utemeljen na bezakonju i sili jačega, na iskorjenjivanju drugih i drugačijih nego „na istini Božjoj, na pravdi Božjoj”, jer samo takav mir jest u Bogu utemeljen i može imati zdravu i zajamčenu budućnost kakvu svi mi priželjkujemo. Vašoj je Svetosti dobro poznato ono Kristovo upozorenje iz Matejeva Evanđelja da je uzaludan trud graditeljima koji kuću grade na pijesku (7,26) nepravde i tuđih stradanja! Pomozite nam da izgradimo Bosnu i Hercegovinu kao kuću za sve njezine građane i za sve koji u nju dolaze kao prijatelji i gosti. Stanovnici ove zemlje to doista zaslužuju! Neka nam svima Gospodin Bog udijeli spremnost na pokajanje i svjetla svoga Duha da budemo doista u službi Njegove Istine, Pravde, Mira i Ljubavi! Moleći da nam Duh Sveti daruje obilje svoje mudrosti u životu i radu, najiskrenije Vas pozdravljam! Sarajevo, 15. veljače 2016. Vinko kardinal Puljić nadbiskup metropolit vrhbosanski predsjednik BK BiH ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

DOHA – Već treću godinu Međunarodni centar za interreligijski dijalog u Dohi dodjeljuje međunarodnu nagradu jednoj instituciji i jednom pojedincu koji su posebno njegovali i širili dijalog i suradnju između pripadnika različitih religija.

Na 12. međuvjerskoj konferenciji u Dohi 16. veljače 2016., Centar je između 68 pojedinaca i 158 prijavljenih organizacija odlučio da Udruga Pontanima s istoimenim zborom bude prva od tri u izboru organizacija. Nagradu je dodijelio dr. Hassan Bin Lahdan, ministar pravde Katara, a primio ju je fra Ivo Marković, predsjednik UO Pontanime.

kako je zove Irinej, kao državu „Bogom blagoslovenu, blagodaću Božjom osvećenu”, nego kao tvorevinu koja je nastala na zločinu i genocidu nad nesrpskim stanovništvom. Sve naše i vjerske i političke elite na svim stranama imaju svoj dio odgovor-

nosti za sve što se događalo od devedesetih naovamo, no nipošto na isti način i u jednakom opsegu. Srpska pravoslavna Crkva je najdublje zaglibila u nacionalizam i podržavanje zločinaca iz svoga naroda. Nađite mi jednog srpskog vladiku ili visokopozicioniranog vjerskog vođu koji je rekao ijednu kritičku riječ o velikosrpskim zločinima nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom, o Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću. - naglasio je fra Petar. Ocijenio je također da je Srpska pravoslavna Crk va, nažalost, bila i ostala glavni stup velikosrpskog nacionalizma. - Smatram, premda to nije popularno reći, da su svi ekumenski napori s takvom Crkvom potpuno uzaludni i neće postići nikakav rezultat. S tim u vezi mislim kako su i napori meni veoma dragog pape Franje u tom pogledu osuđeni na potpuni neuspjeh, zaključio je.

dio se nesvakidašnji događaj. Naime, toga su dana Marko i Nediljka Tomić iz Velikih Kablića proslavili zlatni pir, pod misom koju je predvodio fra Ivica Matišić, župni vikar. Na sv. misi kojoj su nazočili njihova djeca, unučad i praunuče, rodbina i prijatelji, zahvalili su Bogu što im je dao milost da mogu 50 godina provesti jedno uz drugo te da se mogu voljeti i ljubiti u zdravlju i bolesti, sreći i nesreći, radosti i tuzi. Nakon sv. mise

bilo je zaista veselo u njihovoj obiteljskoj kući. Ovaj događaj je dragocjen, jer pokazuje svima onima koji su već uplovili u bračnu luku ili se na to spremaju, da se uz mnoštvo truda i zalaganja, ali i žrtve i odricanja, može proživjeti život zajedno i da je moguće ostati vjeran do kraja života. Neka dragi Bog našim slavljenicima da još mnogo godina koje će provesti jedno pored drugoga.

VIJESTI

Nagrada Pontanimi klix.ba/SR

Fra Petar Jeleč o kardinalovom pismu vijesti.ba/SR

SARAJEVO – Komentirajući pismo kardinala Vinka Puljića patrijarhu srpskom Irineju, fra Petar Jeleč, profesor povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, je naglasio da je reakcija kardinala Puljića bila nužna i prijeko potrebna. - Iako sam više puta bio kritičan prema nekim potezima naših bosansko-hercegovačkih biskupa, ovaj put mogu reći da je reakcija na Irinejevu provokaciju u Banjoj Luci na dan proslave tzv. Republike Srpske bila nužna i prijeko potrebna i ja ju iskreno pozdravljam i u potpunosti podržavam, - istaknuo je fra Petar. - Mislim da je ona odmjerena, točna, uvažava žrtve na svim stranama, ali jednostavno Republiku Srpsku naziva pravim imenom, ne onako

Zlatni pir Marka i Nediljke SR

LJUBUNČIĆ – Dana 13. veljače u Župi Rođenja BDM Ljubunčić dogo44 www.svjetl ori je c i. ba

Poezija fra Ivana Kramara SR

SARAJEVO – U Franjevačkom međunarodnom studentskom domu 27. siječnja predstavljena je zbirke poezije Kako smo pobijedili gromove fra Ivana Kramara, bosanskog franjevca i župnog vikara u Pallingu, Njemačka. Moderator programa bio je Nebojša

Dimitrijević, a zbirku je predstavio Dino Porović. Događaj su recitiranjem uveličali: Ivana Krstanović, Elvira Halvadžija Bučuk, Goran Vrhunc i Miodrag Trifunov. Ovo je posljednja zbirka poema na kojoj je radio Admiral Mahić, pjesnik koji je preminuo od karcinoma prošle godine. Kupovinom zbirke sudjeluje se u pomoći djeci oboljeloj od karcinoma.

Tradicijom do povjerenja rama-prozor.info

Derventsko kolo Igor Franjković/SR

ZAGREB – U restoranu Gastro Globus 23. siječnja, u povodu obilježavanja 30. obljetnice od osnivanja Posavskog zavičajnog kluba Derventsko kolo, održana je svečana proslava. Djelovanje ovog Kluba na očuvanju, njegovanju i baštinjenju kulture, izvorne tradicijske glazbe i vjerodostojnih običaja derventskog zavičaja prepoznalo je preko 500 prijatelja, uzvanika te ljudi iz tog kraja koji su nazočili ovome jubileju. Uz izvođače KUD-a Derventsko kolo Anđu Sokolović, Matu Sokolovića, Jakova Ribičića i Pavu Petrušića te goste Ivana Grgića i Jakova Brekala, u bogatom su kulturno-umjetničkom programu nastupili i Biseri Posavine, Braća Begić, Cerovački izvor, Grupa

prijatelji, Plehanski odjeci i Posavski zvuci. Vrsni vokali izvođača izvorne glazbe upotpunjeni instrumentalnom podrškom šargije i violine stvorili su atmosferu u kojoj oduševljenoj publici nije ostalo drugo nego se često uhvatiti u kolo. „Večeras mogu istinski svjedočiti o važnosti i snazi našeg kola, naših pjesama, naše Posavine – koja se održala u našem glavnom gradu sve ove godine. Iskreno se nadam kako je i naš Klub svojim radom, barem jednim manjim dijelom, pridonio tom značaju i tradiciji.” – istaknula je Ivana Kurtušić, predsjednica Posavskog zavičajnog kluba Derventsko kolo. Ovu je obljetnicu pod pokroviteljstvom Grada Zagreba svojim posjetom uveličao gradonačelnik Zagreba Milan Bandić kao i brojni uzvanici iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske, poglavito iz Zagreba.

RAMA-ŠĆIT – Udruga Glas iz Prozora u završnoj je fazi implementacije projekta „Tradicijom do povjerenja” kojemu je cilj doprinijeti poboljšanju suradnje i dijaloga sudionica iz općina Prozor-Rama i Gornji VakufUskoplje, sa svrhom jačanja uloge žena nositeljica razvoja i pomirenja. Središnji događaj bilo je predavanje našega fra Mije Džolana, ravnatelja Instituta za kulturu mira sa sjedištem u Splitu, u Kući mira na Šćitu 15. veljače. Nakon predstavljanja Instituta fra Mijo je započeo sa iznimno zanimljivim i ugodnim izlaganjem s naglaskom na mir i pomirenje gdje je između ostaloga istaknuo: – Uvijek moramo crpiti snagu za dobrotu i u tomu ne smijemo biti pasivni. Mnogi su oblici koji se nameću kao rješenje problema pomirenja koji ne rađaju plodom. Jedan od takvih oblika je pomirenje kao prenagljeni, umjetni mir, gdje se često puta ne uzima u obzir što je bilo sa žrtvama. Takav oblik pomirenja forsiraju počinitelji. Za kvalitetno pomirenje je bitno ne propustiti sjećanje na patnju i ne omalovažavati patnju. Osim članova iz Udruge Glas događaju su nazočile članice udruge Tradicija iz Dobrošina, organizacije Nur iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja te članovi udruge Duga iz Istočnog Sarajeva, kao i osoblje Pro-Budućnosti iz Sarajeva. ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o r ij e či

DONJA TRAMOŠNICA – Na blagdan sv. Blaža 3. veljače, u Župi sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici slavljena je sveta misa kojom je obilježena prva obljetnica od službenog započinjanja procesa za proglašenje

blaženim sluge Božjeg fra Lovre Milanovića. Misno slavlje predvodio je fra Petar Matanović. On je u propovijedi naglasio iznimnu važnost fra Lovrina svjedočenja za Krista. Prisjetio se pri tome osobnog iskustva vezanog za obiteljsku povijest koja se tiče mjesta gdje je, nakon ranjavanja, svoje posljednje ovozemaljske trenutke proživio ovaj sluga Božji.

Prigodom svečanog i raspjevanog misnog slavlja, nazočnima se s nekoliko riječi obratio fra Janko Ćuro: „Najprije vam želim prenijeti krš ćanske i bratske pozdrave našeg provincijala, mnogopoštovanog oca fra Lovre Gavrana, ali i sve braće naše provincije koji su danas zajedno s vama ujedinjeni u molitvi, ne samo za fra Vjekinu dušu, nego i za sve duše onih koji su hrabro dali svoje živote kako bi drugi imali život. Isus na jednom mjestu kaže: Došao sam da život imaju. U izobilju da ga imaju. Ovo nije bilo kakav život. Život je to bez kraja, bez ikakvih ograničenja. Znamo da je lako ubiti čovjeka, ali je nemoguće ubiti ovaj Kristov život u njemu. On se jednostavno nastavlja, širi, raste i sve druge zahvaća. Mi sami smo tomu svjedoci!”

Vlč. Eugen još jednom je naglasio značenje fra Vjekine žrtve, pitajući se koliko smo mi u BiH svjesni toga, kao i njegove kršćanske uloge u spašavanju i prehranjivanju ljudi za koje se nitko drugi osim njega nije imao hrabrosti zauzeti, niti je znao i smio stati zaštitnički ispred njih? „Ovdje se ne radi samo o stotinama ili tisućama spašenih, nego o desetcima tisuća! Zato se fra Vjeko duboko urezao u sjećanje Ruanđana, tako da i nakon 18 godina od svoje smrti, on propovijeda raspetog i uskrslog Krista, zbog kojeg je ostavio sve i došao u ovu siromašnu i napaćenu zemlju.” – istaknuo je vlč. Eugen. Nakon misnog slavlja izmoljena je i molitva opijela nad grobom pokojnog fra Vjeke Ćurića.

VIJESTI

Dan mučeničke smrti fra Lovre Milanovića M. Bosankić/SR

Obilježena 18. godišnjica smrti fra Vjeke Ćurića SR

KIVUMU (RUANDA) – Svaki 31. siječanj, još od godine 1998., za župnu zajednicu u ruandskom naselju Kivumu poseban je i svečan. Dan je to kad se obilježava obljetnica mučeničke smrti misionara fra Vjeke Ćurića, koji je tijekom krvavog i okrutnog rata u Ruandi spasio, nahranio i ohrabrio na desetke tisuća potrebitih, bez obzira na pripadnost plemenu ili staležu. Žrtva je to koja nije zaboravljena i o kojoj svi govore s poštovanjem. Tako je bilo i ove godine, na nedjelju 31. siječnja. Misno slavlje u prepunoj crk vi predvodio je ekonom biskupije Kabgayi, vlč. Eugen u zajedništvu s mjesnim svećenicima, župnikom fra Aloysom, fra Florianom i fra Beonom. Misnom slavlju nazočili su članovi Bosne Srebrene, gvardijan u Kivumuu fra Ivica Perić, koji već dugi niz godina, uz stalni pastoralni angažman, uspješno vodi projekte odgoja i obrazovanja mjesnog stanovništva i još dvojica fratara, koji su za ovu prigodu stigli iz BiH, definitor fra Janko Ćuro i župnik župe Lepenica fra Stipan Radić. Ove godine našu Humanitarnokaritativnu organizaciju Kruh svetog Ante, koja već godinama surađuje i pomaže projekte u Kivumuu, predstavljao je tajnik Krešimir Ljubas. 46 www.svjetl ori je c i. ba

Oštećena imovina crkve TABB/SR

IVANJSKA-BANJA LUKA – Dana 7. veljače oko 9 sati, Đuro Majstorović (35), izbjeglica iz sela Rajlovac kod Bihaća, a nastanjen na području protjerane župe Ivanjska, dovezao se traktorom pred župnu crkvu u Ivanjskoj. Motornom pilom oborio je drvene nosače

osvjetljenja crkve, razrezao glavna ulazna vrata i podrezao stablo lipe. Njegova majka je obavijestila obližnju policijsku postaju, a policijska patrola je ubrzo došla i spriječila daljnje vandalsko ponašanje. Biskupa Franju Komaricu, koji je odmah došao u župu, policija je informirala da se „radi o psihički labilnoj osobi”, koja je njima „dobro poznata po sječi tuđih šuma”.

Dan posvećenog života Danijel Stanić/SR

SARAJEVO – Na Svijećnicu 2. veljače, kada redovnici i redovnice cijelog svijeta slave Dan posvećenog života, u sarajevskoj je katedrali proslavljena sveta misa kojoj su nazočili brojni svećenici, časne sestre, kandidatice i bogoslovi. Misnim slavljem predsjedao je pomoćni biskup sarajevski mons. Pero Sudar, u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom, generalnim vikarom Vrhbosanske nadbiskupije mons. Lukom Tunjićem i brojnim drugim svećenicima. Pjevanjem su misu animirali članovi zbora franjevačkih bogoslova Fra Nenad Dujić. Svečano slavlje započelo je blagoslovom svijeća i procesijom oko katedrale. Po povratku u crkvu vjernici su

Naši misionari milosrđa SR

VATIKAN – Povodom Svete godine jubileja Božjeg milosrđa (2015. - 2016.), papa Franjo imenovao je trojicu franjevaca Bosne Srebrene, fra Slavka Topića, fra Josipa Ikića i fra Ivicu K. Pavlovića misionarima milosrđa. Zadaća misionara milosrđa jest propovijedanjem o Bogu Milosrdnom Ocu, u godini Jubileja pozivati vjernike na obraćenje i pomirenje s

nastavili misu pjevajući tradicionalne božićne pjesme. Naime, Svijećnica je božićni blagdan premda se slavi izvan božićnog liturgijskog vremena. U svojoj homiliji nakon evanđelja mons. Sudar objasnio je tri stvari koje je Crkva slavila toga dana: Dan posvećenog života i završetak Godine posvećenog života, prikazanje Isusovo u Hramu te blagdan svjetla. Na kraju homilije objasnio je redovnički život riječima pape Franje: „Tri su točke u životu redovnika: zahvalno gledati vlastitu prošlost, ne samo svoje zajedBogom. U ovoj Jubilarnoj godini, biti „glasnik radosti oproštenja” i „propovjednik milosrđa” samo su neke od nužnih karakteristika svećenika misionara milosrđa koji uz redovite ovlasti za odrješenje dobiva i one pridržane Svetoj Stolici. Fra Slavko Topić i fra Josip Ikić zaduženi su za Vrhbosansku nadbiskupiju, dok će fra Ivica, koji je trenutno na završnoj godini studija za Licencijat pri Papinskom institutu za arapski jezik i islamske znanosti u Rimu,

nice, nego svoju osobnu prošlost, nadalje s radošću, kakve god okolnosti bile, živjeti i doživljavati svoju sadašnjost te s nadom gledati u budućnost. To nije moguće bez Božjeg milosrđa koje oslobađa, koje uvijek iznova rađa i preporađa.” Pred kraj misnog slavlja provincijal fra Lovro predvodio je obnovu zavjeta za sve prisutne redovnike i redovnice. I na dan uoči Svijećnice, u ponedjeljak, u katedrali je upriličen prigodan program. Naime, organizirano je klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu i Večernja molitva, koje je predvodio dugogodišnji profesor glazbe na Franjevačkoj teologiji fra Slavko Topić. Uslijedilo je večernje misno slavlje, koje je predvodio nadbiskup sarajevski kard. Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputio je fra Lovro Gavran. ispovijedati u Lateranskoj bazilici na hrvatskom, francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku.

ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

Milosrđe na djelu II.

Mene stepenice drže u životu Karmela benić

Piše Rafaela Obučić

Karmela Benić iz naselja Polje u Čatićima kraj Kaknja, 57-godišnja je majka, baka i žena koju život nikad nije mazio. Njegovu surovost osobito je doživjela u svojim najljepšim godinama života i mladosti, kad je u 34. postala udovica, nakon što su joj mudžahedini ispred kuće ubili muža. Ostala je s troje male djece, kojima će biti i otac i majka, i 89-godišnjim svekrom Franjom, za kojeg se i danas skrbi. Cijeli njezin život ustvari je oličenje borbe i žrtva za druge, a rad ono što ju drži i pokreće

48 www.svjetl ori je c i. ba

– Mudžahedini iz Zenice su napali na kuću. Odjednom je zagrmjelo i zapucalo, prozori su se zatresli. Marinko je izašao iz kuće kroz prozor, uzeo mitraljez, da brani. Imali smo jednu ašlamu, valjda je on za nju zaleg’o, izgleda da ga je snajper od komšije pravo u srce pogodio. Kad je malo stalo pucanje, izašla sam da vidim gdje su mi djeca, da mi nisu dijete ubili. Kad ja iza kuće, u mene muž mrtav, na njemu mitraljez. Imao je 38 godina. – prisjeća se Karmela tog 18. svibnja 1993. kao da je bilo jučer. – Ostade troje djece, svekar... valja se boriti. Rat, neimaština. Sijali smo, imala sam osnovno: graha, krumpira, jedno krme – nije bogzna kako debelo, nije bilo hrane da ga hraniš; kokoši, koje jaje, luka... ali brašna nije bilo dovoljno. Živjeli su u svekrovoj kući sve do pred Božić 2001. kad su preselili u novu, svoju kuću: – Uspjela sam kuću napraviti. Malo od mirovine, malo od onog, malo od ovog, tako. Imala sam dva majstora, oni su mi radili, ali sam i ja s djecom sve dizala: od materijala, kocke, cigle... sve sam s njima. Dodaj, donesi, što god treba, da čovjek ne plaća. Ne možeš sve platiti. Ponosna na svoje sinove Anđelka (37), Antoana (34) i Pericu (33), ne stidi se nikome pogledati u oči. Djecu

Karmela sa svekrom Franjom

je iškolovala i što je još bitnije izvela na put. Zapošljavali su se sami, kako su znali i umjeli, a majku su uvijek slušali i poštovali.

Nitko mi vrata nije otvorio

– Kad su sahranili mog muža, govorili su pobrinut će se oni da djeci i supruzi ne fali ništa. Svi tako lako daju obećanje, a nitko ne ispunjava. Nitko. Ostala sam ovdje. U Hercegovini su dijelili svega i svačega, a mi kao da nismo ni postojali za njih, uopće. Kao da smo odvojeni skroz, ni za što nismo. Vlasti se nikad nisu pobrinule, nitko mi od njih nikada nije ni vrata otvorio. Pa da pita: Karmela, kako ti živiš? Ostala si s troje djece, imaš li kakvih problema? Jesu li djeca završila školu? Treba li koje dijete zaposliti? Nikad nitko. Svi se oni busaju kad sahranjuju, svi će pomoći. Nikad nitko. Samo kad im

Tragom narodne baštine

Značenje i korištenje svijeće Simbolika svijeće uvijek je ista – svijetliti i izgarati. Betlehemsko svjetlo ugašeno na Golgoti i ponovno upaljeno na uskrsno jutro bilo je prisutno i u životu naših predaka čija je svijeća nastavila gorjeti u Vječnosti, a nama ostavila luč kojom smo dužni upaliti svijeću koja će nam osvijetliti put očuvanja duhovne baštine

kršćanskom životu svijeća ima važnu ulogu, u bogoslužju, kod sakramenata te velikih kršćanskih blagdana. I u duhovnoj je baštini svijeća popratni dio brojnih obreda i običaja. Naši su stari govorili i da je sunce velika svijeća koju Bog po danu upali da ljudi mogu vidjeti i kako bi On mogao vidjeti njih. U prvim stoljećima kršćanstva svijeća je kršćane pratila u katakombama. U Bibliji se spominje više od sedamdeset puta. Izrađivale su se od pčelinjega voska, tj. namotavao se muket (franc. mouchette). Kroz rastopljeni se vosak provlačio pamučni konac koji se na vrhu palio. Muket se po potrebi tijekom godine domotavao, a nosio se u crkvu za vrijeme Svijećnice, božićnih i uskrsnih blagdana, palio se kod umirućih, pri molitvi ili je služio kao svjetlo u kući. Svijeće u adventskom vijencu simboliziraju četiri adventske nedjelje, četiri godišnja doba: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Tradicionalno su tri svijeće ljubičaste i jedna ružičasta (Quinn 2005: 179).

Jedna pokojnima, druga živima

Svijeća ima posebno mjesto u božićnom i uskrsnom folkloru. Uz božićnu svijeću molilo se za mrtve, žive, rodnu godinu, kišu, spas duše, željelo se 50 www.svjetl ori je c i. ba

svijeću s dva obručka, upalio je i govorio: „Isus se rodi!”, a ukućani odgovarali: „Uistinu se rodi!” Zatim svako

Piše Ana Papić

tragomtradicije@gmail.com

da se njezinim gašenjem ugasi i svako zlo, proricalo se o urodu, dužini života, a iz dima se proricalo hoće li biti muških potomaka. U prošlosti se obično palila jedna svijeća, negdje dvije (jedna pokojnima, druga živima i ako se prije ugasi svijeća za mrtve, to je bio znak da treba više moliti za njih i obrnuto). Danas se obično pale tri svijeće povezane hrvatskom trobojnicom ili su svijeće u bojama hrvatske trobojnice, a gase se komadom kruha umočenim u vino govoreći: „Panj vinom, polje žitom!” Djeca su obično birala sebi svijeću i čija se zadnja ugasi, taj će najduže živjeti. U Srijemu i Slavoniji domaćice su na Badnjak pravile božićne svijeće: prvu štipanu, drugu s dva i treću s tri voštana obručka. Svijeće su se stavljale na grančicu bora, jele ili smreke i stavljale pod gredu u sobi. Svijeća lojanica gorjela je cijelu noć. Nakon unošenja slame pristupalo se molitvi, a domaćin bi odsjekao s grede voštanu

Zemlja planina

Poznata po svojim prelijepim šumama KLEKOVAČA

am planinski masiv proteže se dužinom od 43 km, a uzdiže se 1500 m iznad doline rijeke Unca na Zapadnoj strani i 1300 m iznad Bravskog i Petrovačkog polja koja odvajaju Klekovaču od Grmeča sa sjeverne strane. Klekovača je izgrađena od krednih vapnenaca, same vrhove planine odlikuju velike stijene koje se protežu grebenom od Velike do Male Klekovače. U tom dijelu padine nalazi se i nekoliko velikih livada i prostranih nakupina stijena u obliku amfiteatara. Na visini od 1000 do 1600 m može se primijetiti značajna promjene vegetacije s prijelazom iz visoke šume četinjača s jakom igličastom steljom prema bukovoj šumi ispresijecanoj proplancima i visoko planinskim livadama. 52 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Dalibor Ballian Klekovača predstavlja najvišu planinu Bosanske Krajine, s vrhom Velike Klekovače koji dostiže 1962 m i nešto nižim Male Klekovače od 1761 m. Planina je izolirana jer se nalazi u okruženju nekoliko veoma interesantnih planina, planine Srnetice 1375 m, Grmeča 1604 m, Osječenice 1791 m, Lunjevače 1706 m i Crne Gore 1650 m.

Rijetke biljke i endemski leptir

U klimatskom pogledu područje planine Klekovače je veoma interesantno. Kako je od tople zone Drvarske doline odvojeno Lunjevačom, na planini prevladava kontinentalno-

-planinska klima alpskog tipa, s mjestimično pretplaninskom klimom. Najznačajnije odlike ove pretplaninske te kontinentalno-planinske klime ogledaju se u oborinama u jesenjim i u proljetnim mjesecima te obilnim snježnim padalinama tijekom zime, uz jako niske temperature. Planina je poznata po svojim prelijepim šumama, tako se na nižim nadmorskim visinama prostiru jelovo bukove šume, s grupama prelijepih stabala običnog bora visokih preko 40 metara. U tim šumama nalazimo nekoliko veoma rijetkih biljka kao što je lovorasti likovac, trolisna režuha, puzava oštropelutka. Na nešto višim pozicijama od 1200 m javlja se

Pogled u dušu

Njegovo visočanstvo „pametni telefon” OPSJEDNUTOST MLADIH MOBITELIMA

Piše prof. dr. sc. Snježana Šušnjara

Uporaba mobitela postala je prihvatljivo ponašanje i nitko više ne osuđuje čudni zvuk koji se prolomi na nekom predavanju ili tijekom nedjeljne mise. Svi samo slegnu ramenima i pomisle – uh, dobro je da sam smanjio ton! Drugi pak, odmah posežu rukom u džep ne želeći sebi priuštiti takvu neugodnost

54 www.svjetl ori je c i. ba

obilni telefoni su preplavili svijet i koriste se svugdje i na svim mogućim mjestima. Tako vidimo malu djecu zabavljenu igricama na mobilnom telefonu, odrasle kako obavljaju poslovne transakcije, mlade udubljene u razne vidove komunikacije putem ove naprave. Čak i vozači koriste ovu napravu dok voze, a putnici dok prevaljuju razne razdaljine autobusima ili vlakovima. Uporaba mobitela postala je prihvatljivo ponašanje i nitko više ne osuđuje čudni zvuk koji se prolomi na nekom predavanju ili tijekom nedjeljne mise. Svi samo slegnu ramenima i pomisle – uh, dobro je da sam smanjio ton! Drugi pak, odmah posežu rukom u džep ne želeći sebi priuštiti takvu neugodnost. Mobiteli su postali i pokazatelj socijalnog statusa te se mladi i djeca, ali i odrasli natječu u vrijednosti i modernosti svoga telefona, koji je već odavno izgubio svoju prvotnu svrhu, javiti se nekomu, prenijeti vijest ili dogovoriti susret. Danas su sve ove aktivnosti sažete u mobilnom telefonu jer se i pri živim susretima ne razgovara nego se gleda u ovaj magični ekran i šalju sličice i poruke, a sve da se ne bi gledalo drugoga u oči i komuniciralo otvoreno. Ipak je ovo originalnije jer se u isto vrijeme komunicira s više osoba. Pitamo li se zašto

nam je potrebna takva komunikacija i želimo li mi, doista, u isto vrijeme biti u kontaktu s više ljudi i čemu to? Zar nam uistinu nedostaju ljudi kojima šaljemo stickere i svoje slike? Ako je to tako, zašto, kad nas pozovu na kavu, nemamo vremena? Toliko se otuđenje događa na svakom koraku da mladi više ne znaju komunicirati riječima nego koriste neke skraćenice jer im se žuri prikopčati na mrežu i poslati najnovije obavijesti o sebi ili drugima. Skoro da vegetiraju u svojim obiteljima i nervozni su ako im netko prekine komunikaciju putem mobitela koja ih posve okupira.

Mladi postali umreženo društvo

Roditelji se samo pogledavaju i progutaju neukusne primjedbe da oni to ne razumiju jer dolaze iz nekog drugog doba, ograničenog i nazadnog. Oni nisu mogli ni sanjati ovakve vidove komunikacije i zato ne razumiju ove današnje generacije. Otud i ona nejasna reklama koju je VIP usmjerio svojim mladim korisnicima, a protiv starijih stanovnika zemlje „beznadnih staromodnih staraca”. Došlo je do pojave brandiranja mladosti i stvaranja novog životnog stila mladih. Ali i opasnog odnosa prema starima i svima onima koji nisu toliko „zagrijani” za sve modernije i novije pristupe u komunikaciji i uporabu novih pro-

Kaos kao fraktal

Najteža korizmena odluka Ona je meni tada povrijedila čast! - odgovori čovjek. Na to će odvjetnik - Ma pusti to, što će tebi čast!? Ti si stariji čovjek valja umirati… Teško i nespretno rečeno, ali bit je ista. Valja svoditi račune, a teret je na leđima. Poželi čovjek nastaviti dalje neopterećen, nezatrovan...

igurna sam da nema obitelji u kojoj ne postoji neka svađa, „zauvijek”. Braća i sestre, roditelji, prijatelji, odrasli ljudi, prijete, okreću glavu, „ne govore”. Zauvijek… Teška je to riječ. Znam, teški su i razlozi, povodi koji ih sunovrate u takvu situaciju. On će meni…, ja ću njemu pokazati…, neće on mene tako vrijeđati…, nisam ja glup da ne znam…, kako je mogao povjerovati da bih ja… Mada je ponekad dovoljna i samo gruba, loše odmjerena misao da pokrene lavinu optužbi i uvreda, povod će gruba, trpka nepravda je najčeš koju nanesemo svome, dragome, bližnjemu, Čovjeku, zbog, u konačnici života, kao prah sitnih interesa. Na kraju se još i grčevito opravdavamo pred sobom i drugima, dok i sami ne povjerujemo u tako dorađenu „istinu”. Međa, zemlja, dioba, dogovor, obećanje, uvijek samo dio nečega. Ponekad samo nešto što je netko rekao, samo krivo prenio. Nešto što se očekivalo da netko napravi, što je trebao, podrazumijevalo se, bilo bi ljudski, a nije… Nakon ljutnje, suza i prolivene žuči, gdje god se izvor nalazio, ušće je uvijek – muk. Veliki, teški, ponekad 56 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@net.hr

i doživotni, muk… Na drugoj strani, zaboli čovjeka, u duši. Stoga, kad već nije kako treba, ne mora nikako… I „prekrižiš”, zauvijek. I zaboraviš, prividno… U početku ti se čini da si apsolutno u pravu. Povrijeđen, ali ponosan. Mir. Ne sumnjaš niti mrvicu u ispravnost svog stava. Dati nekome priliku za objašnjenje i ispriku nakon svega? Ne pada ti na pamet! Vrijeme zaobli oštricu sjećanja, a buktinja osjećaja postane tek treperav žar na zgarištu vremena. Sve rjeđe ti zaiskri, sve teže se prisjetiš početka svega… U prikrajak svijesti, dok preslaguješ svoj dotadašnji život, uvuče se nemir, nesretni crv sumnje u ispravnost odluke, nagriza… Taj crv, taj otrov nemira, bahato se širi, toliko da se sve češće spotičeš na kvrge sumnje…

Ti, koji si „na pravdi Boga”, ti, koji si povrijeđen! Cijela apsurdna situacija, sada već potpuno zapetljana i naoko naopaka, podsjeća na istinitu anegdotu u kojoj je stariji čovjek tužio svoju susjedu zbog osporavanja prava na nužni prolaz. Točnije, zbog svega onoga što je pri tom rečeno, grubo bačeno u lice. Postupak se razvukao i razvodnio i bit svega se pomalo pogubila.

Odrasli teško „otrče” onome s kim su u svađi. Još manje znaju, nakon podosta proteklog vremena i vjerojatno isto toliko grubih i dvosmislenih riječi nepovratno izrečenih, kako pristupiti, što uopće reći? Kako prvi pružiti ruku Odvjetnik koji je zastupao suprotnu stranu, vjerojatno zamoren, po njemu, banalnošću postupka, ali i zainteresiran za neki drugi spor koji će

KULTURA

FILATELIJA

Poruka i svjedočanstvo

Pomaganje potrebitima

Anto Pranjkić

Ivo Aščić

U prigodi obilježavanja 490. obljetnice od začetka kapucinske obnove (1525. 2015.) a u suradnji s nakladničkom kućom Kršćanska sadašnjost, franjevci kapucini Hrvatske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića ovih su dana na hrvatskom jeziku izdali knjigu oca Lazara Iriarta Franjevački potez – Sinteza ideala sv. Franje i sv. Klare. Djelo je na španjolskom izvornom jeziku nazvano Vocacion franciscana, 3 ed, Selecciones de Francscanismo i objavljeno je u Valenciji, 1999. U Predgovoru hrvatskom izdanju provincijal kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević, između ostalog kaže, da je riječ o izuzetno važnom djelu koje je obogaćeno elementima duhovnosti sv. Klare, bez koje nije moguće razumjeti serafskog oca Franju Asiškog. Knjiga ima sedamnaest poglavlja, koja svako za sebe tvore zaokruženu cjelinu, a u isto vrijeme su međusobno povezana finom logičkom niti, pa se zato može čitati kao skladna cjelina. Gotovo se kroz svako poglavlje protežu velike evanđeoske, kristološke, ekleziološke i karizmatske franjevačke teme i sadržaji, tako zorno vidljive u životu dvoje Asižana, kao što su: franjevački oblik nasljedovanja Krista; otajstvo Kristova života u Franjinoj i Klarinoj pobožnosti; Krist prisutan u svojoj Crkvi; siromaštvo i poniznost kao specifičan način franjevačkog nasljedovanja Isusa Krista; put jednostavnosti i poslušna ljubav; evanđeosko bratstvo koje se otvara svim ljudima; franjevački apostolat i misionarska prisutnost.

Kraljevski hobi, kako još nazivaju filateliju, na neobičan način je iskoristio brat Stjepan Dilber, iz Hrvatske provincije Družbe Isusove. On je još 60-tih godina prošlog stoljeća tijekom studija u Austriji uvidio da s poštanskim markama može pomoći rođenom bratu Iliji u njegovom misionarskom djelovanju u Africi. U četrdeset i pet godina koliko se bavi filatelijom, samo od prodaje poštanskih maraka, osigurao je izgradnju tri crkve, ali i pomogao u prikupljanju hrane i školovanju najsiromašnije djece. Iz toga razloga mu je predsjednik Republike Hrvatske u 2011. godini uručio posebno priznanje „Ponos Hrvatske”. Svi koji žele pridonijeti u sakupljanju pomoći za misije, bilo poštanskim markama bilo na neki drugi način, mogu se obratiti na adresu: br. Stjepan Dilber, DI, Palmotićeva 31, p. p. 699, 10 001 Zagreb, ili putem telefonskog broja +385 14803080. Bez obzira na to kako bi takva pomoć možda bila skromna, stare narodne poslovice Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača, uvjerit će nas da je svaka naša pomoć potrebitima uvijek dobrodošla. Poštanske službe imaju dugu tradiciju pomaganja ljudima. Jedan od vidova pomoći su poštanske marke s nadoplatom koje pored nominalne vrijednosti sadrže i nadoplatu, npr. 1,50 KM + 0,40 KM. Ove vrste poštanskih maraka posebice su bile u uporabi tijekom 20. stoljeća, vremena pojačanog i masovnog dopisivanja putem pošte. Primjerice, za pomoć žrtvama poplava izdane su na stotine maraka s nadoplatom, tiskane u

milijunskim nakladama. S nekih takvih maraka saznaje se o poplavama u: Hondurasu 1913., Austriji 1921., Rusiji (Lenjingradu) 1924., Lichtensteinu (rijeka Reina) 1927., Mađarskoj 1940. i 1965., Njemačkoj 1947./48., Danskoj 1953., Nizozemskoj (islandska marka) 1953., Argentini (područje Buenos Airesa) 1958., Francuskoj 1959., Slovačkoj (rijeka Dunav) 1965., Iraku 1967., Alžiru 1969., Kini 1970. i drugim zemljama. Također, poplave u državi Peru 2011., Moldaviji 2010., Mađarskoj 2010., Bangladešu 2007., Austriji 2006., Rumunjskoj 2005., Alžiru 2001. i drugim državama bile su razlogom izdavanja maraka s nadoplatom za pomoć žrtvama poplava i u ovom tisućljeću.

ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

Javna diplomacija

Može li svatko danas biti novinar? Iako su novinari često na lokacijama izvještavanja, nekada se zna dogoditi da jednostavno iz mnogobrojnih razloga nisu u mogućnosti izvještavati. U tom trenutku, nastupaju društvene mreže i njihovi korisnici. Iako nije u velikoj mjeri zastupljena društvena mreža u Bosni i Hercegovini, Twitter je jedan od najbržih kanala prenošenja vijesti širom svijeta

koliko bi me netko pitao kako izgleda savršeno jutro, zamislila bih se kako sjedim u naslonjaču s velikim zaslonima i čitam novine dok se sobom širi miris svježe kave. Novine, velike žute stranice s masnom tintom poslije kojih obavezno moram oprati ruke. Oduvijek sam voljela držati knjigu i novine u rukama, prije nego prelaziti prstima preko tableta, okrećući imaginarne stranice. Pitam se, hoće li moja unučad uopće i doživjeti to? Prije dva dana sam pročitala kako se tiskana inačica Independenta gasi. Kažu, svijet postaje virtualan, te se potreba za tiskom smanjila. Moram

60 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Dajana Bogdanović dajana.bogdanovic@gmail.com

priznati kako mi je zaista žao što su se urednici jednog svjetski priznatog magazina odlučili na ovaj potez, ali svakako mogu razumjeti razloge koji stoje iza ove odluke. No, opet, ne želim da pomislite da živim u povijesti. Globalizacija i digitalizacija su donijele mnoga dobra, i kao netko tko je izučavao i izučava medije, podržavam mogućnost izbora koja mi se pruža, ne samo meni, već svima koji žele saznati istinu. Pored „starih” medija na koje smo već uvelike naviknuti, kao što su radio i televizija, pa čak i internet s portalima, veliki aparat za prijenos vijesti su postale i društvene mreže. Možda vam je teško zamisliti da na svom News Feedu na Facebooku možete saznati puno, ali razmislite dva puta pri-

je nego dođete do zaključka. Ukoliko se sjetite terorističkog napada u Parizu, u studenom 2015., gdje su mnogi ljudi poginuli, i gdje je kaos vladao tu noć, pa i nekoliko dana poslije samog napada, shvatit ćete koliko su društvene mreže bile važne. Netom poslije napada, Facebook je napravio aparat sigurnosne provjere, koji je bio baziran na tome da ukoliko vaš telefon odašilje signal iz Pariza, aplikacija bi vas pitala jeste li sigurni, i znate li jesu li vaši prijatelji sigurni (koji su mogli biti s vama prilikom napada). Ovo je samo jedan od alata koji nam pokazuje koliko su zapravo društvene mreže moćne te koliki utjecaj, pa na kraju i važnost, imaju u današnjem svijetu. Možda ste skeptični na primjeru Pariza, budući da je Francuska jedna od razvijenih zemalja zapada, no ukoliko odete južnije, shvatit ćete kako je i važnost medija veća. Smatram da je posao novinara jedna od najopasnijih profesija koje trenutno postoje. Ukoliko uzmete u obzir nezaustavljivu želju za pronalaskom istine te mnoge opasne situacije s kojima se novinari nose, hodajući

Brojke i slova

Polovica stanovništva alkoholičari?! Tekst koji slijedi prikazat će rezultate koliko se uistinu konzumira alkohol i cigarete u Bosni i Hercegovini. Usporedo sa zemljama u okruženju, spomenut će se i neke brojke na razini svjetske populacije

atolici u razdoblju korizme osim što nastoje biti ustrajniji u molitvi i postu, slušanju i čitanju Božje riječi, žrtvuju se i odricanjem od onih radnji i dobara koja redovno uživaju. Iako to nije pravi smisao korizme i odricanje zbog zdravlja nikad nije loše. Na prvom mjestu alkohol i cigarete, a onda i razni oblici igara na sreću, idealan su primjer čega se moglo odreći u ovome vremenu priprave za Uskrs. Tekst koji slijedi prikazat će rezultate koliko se uistinu

Od alkoholnih pića u Bosni i Hercegovini najviše se konzumira pivo. Ono se ispija u čak 73 % slučajeva i nijedna druga europska zemlja nema tako visok udio njegovih ljubitelja konzumira alkohol i cigarete u Bosni i Hercegovini. Usporedo sa zemljama u okruženju, spomenut će se i neke brojke na razini svjetske populacije. 62 www.svjetl ori je c i. ba

Jeste li alkoholičar?

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije te za potrebe ovoga teksta, alkoholičarima su označeni svi oni koji su konzumirali alkohol u zadnjih godinu dana i koji imaju napunjenih 15 godina i više. Prema podatcima iz 2010. godine u Bosni i Hercegovini kao i svim njenim susjednim zemljama, alkoholičarima se smatra više od pola stanovništva. Usprkos takvim podatcima, sve navedene zemlje svrstavaju se u srednju razinu opasnosti od alkoholizma. Od alkoholnih pića u Bosni i Hercegovini se najviše konzumira pivo. Ono se ispija u čak 73 % slučajeva i nijedna druga europska zemlja nema tako visok udio njegovih ljubitelja. Konzumacija vina zauzima drugo mjesto s 10 %, a ostatak od 17 % se odnosi na ostala alkoholna pića kao što su rakije, likeri i slični pripravci. Pivo se također najviše konzumira i u Srbiji, dok je u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji konzumacija vina na prvom mjestu. U Bosni i Hercegovini je prosječno 57 % stanovništva starijeg od 15 godina konzumiralo alkohol, a svaki od njih je popio prosječno godišnje 12,4 litre čistog alkohola

Piše Željko Bošnjak kroz razne oblike alkoholnih pića. Na svijetu najviše piju Bjelorusi, Moldavci i Rusi, a najveći porast broja alkoholičara zabilježen je pak u Kini i Indiji. Razlog tome je gospodarski razvitak ovih država te pojačano marketinško oglašavanje proizvođača odnosno distributera. Konzumacija alkohola svakako nosi i svoje posljedice. Na razini svjetske populacije u 2012. godini se 5,9 % svih smrtnih slučajeva pripisuje alkoholu (muškarci 7,6 %, žene 4,0 %). U apsolutnom iznosu to iznosi oko 3,3 milijuna smrtnih slučajeva. Najviše ih je umrlo od srčanih i moždanih udara, raznih nesreća, ciroze jetre te raznih oblika karcinoma. Kada se govori o pušenju cigareta, ono je kao i alkohol jedan od vodećih uzroka smrti koji se mogu spriječiti. Podatci govore da svake godine od pušenja umire skoro 6 milijuna ljudi. Od toga broja njih 10 % budu pasivni pušači. Krajem 2013. godine u Bosni i Hercegovini je procijenjeno oko 31,7 % pušača starih 15 godina i više. Udio mlađih od 15 godina koji puše cigarete je iznosio 11,7%.

Od snova sazdani

Dvori od olova Piše Mile Stojić

„Pa jesu li svi sahranjeni ovdje?”, brižno pita Mirza, da bi prekinuo grobljansku tišinu. „Ne”, odgovaram, „ovdje nije pokopan nijedan. Njihova su tijela nakon smaknuća zatrpana u kakvu kolektivnu raku i iz njih je nikla ova škrta trava, bez cvijeta. Njihove kosti. Moja kost.”

64 www.svjetl ori je c i. ba

očetkom svibnja 1994. godine u Beču me sreo gosp. Jakov B. s prijedlogom da posjetim Bleiburg zajedno s hrvatskim pravašima u Austriji. Poziv sam odbio izgovarajući se privatnim obvezama, a zapravo nije mi se dalo objašnjavati da mi je dosta grobova, i prošlih i sadašnjih, pogotovu političkih mitinga nad njima, koje sam uvijek smatrao povredom pijeteta mrtvih i balkanskim oblikom blasfemije. Sve pravaške tlapnje o Hrvatima i Bošnjacima i „zajedničkome agresoru” potonule su u Neretvu nakon što je okrvavljena ruka katoličkog barbarina srušila mostarski Stari most, mislio sam. Meni, suvremeniku Helidroma i Dretelja, hrvatske povijesne traume činile su se tad puste trice i kučine. Bleiburg sam posjetio koji mjesec i pol dana kasnije, kad me Mirza nagovorio da vikend provedemo u Klagenfurtu, u vikendici njegova punca. Bilo je kasno proljeće i vožnja od Beča bila je ugodna. Široka autocesta završavala je u mjestu Judenburg, što je kod nas izazvalo neizbježne reminiscencije. Duša srednje Evrope nestala je uništenjem Židova, po sjećanju sam citirao Kunderu, a Mirza mi je škrto odgovorio: „Za zločin nad njima ipak je netko odgovarao, a za zločin nad nama neće nitko nikada.” Potom smo obojica zapali u olovnu šutnju, dok su oko nas promicala mala, lijepo uređena mjesta sa šiljastim tornjem crkvice u centru, jedno na drugo nalik kao jaje jajetu. Koruška sa svojim brdima i šumama ulazila je u noć, u spokojan san, ne mareći za dva nespokojna

Bosanca utonula u nepregledno more crnih misli. Sutradan sam zamolio Mirzu da me odvede do Bleiburga. Iza mjesta Volkermarkt na Dravi sišli smo na usku vijugavu cestu: Iako je bio lipanj, krajolik mi se učinio prilično pust i siv. Pred nama se ukazalo široko Bleiburško polje, neobrađeno i neplodno, s mrljama četinara, a na samom rubu brda nalazio se gradić Bleiburg (njem: das Blei: olovo, die Burg: dvor, dvorac), s tvrđavom Thurn Valsassina, ovijenom odnjegovanom bjelogoricom i podrezanom živicom. Moje su oči tražile borove na polju, one borove iz pjesama Vinka Nikolića, borove koji šume. Mislio sam na vojsku u zbjegu i na narod s vojskom, na

Duh Afrike

Dođeš promijeniti Afrik Početak godine u selu Donja Subukija je vrijeme kada se seljani skupljaju u našem fratarskom dvorištu, dovode svoju djecu s molbom da ih primimo u školu. Odjeveni u najbolju odjeću koju imaju i vjerojatno jedini cijeli par cipela koji su uspjeli spariti, ne pokušavaju nas uvjeriti kako žive bolje od surove istine

ratili su se u školu moji učenici, svi ošišani i uređeni. Bijele košulje školskih uniformi na njihovoj afričkoj koži uvijek izgledaju blistavo čiste, pa na neki način prikrivaju teški seoski život iz kojeg dolaze. Čim su za raspust otišli svojim zemljanim kućama uronili su u uobičajeni rad u obitelji. Ovo je vrijeme proizvodnje uglja i dio mojih učenika svoj raspust proveo je uz prigušeni dim čuvajući naslagu koja će kroz neko vrijeme postati ugalj, a onda su je na leđima nosili u centar Subukije, 20 kilometara udaljen od naše škole, od njihovih kuća često i dvostruko više. Jedna vreća uglja hranit će obitelj cijeli mjesec. Pitam ih jesu li što čitali i učili dok su bili u selu, a oni se samo smješkaju. Nisu, takva su djeca, no kroz dim uglja znam da su maštali o svojoj budućnosti. Mi franjevci tu smo da im odškrinemo vrata i pomognemo

66 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Miro Babić

OFM, misionar u Keniji mirosbabic@yahoo.com

uloviti šansu za malo lakši život, onaj u kojem njihova obitelj neće ovisiti samo o jednoj vreći uglja. Krajem siječnja započela je nastava u misijskoj školi Sv. Franjo koju organiziramo u tropskom selu Donja Subukija. Svoj djeci ovog siromašnog kraja koja su završila osnovnu školu s dobrim rezultatima pomažemo da se nastave školovati. U Keniji nema besplatnog školovanja nakon osnovne škole, a školarine potpuno zaustavljaju stanovništvo u ruralnim sredinama koje još uvijek živi od jednog fiktivnog do-

lara na dan. Za njih će se naša franjevačka misija pobrinuti, osigurati sva sredstva kako bi dijete imalo potreban školski materijal i obrok u školi. Djeca će, naime, u našoj školi sigurno živjeti gotovo cijelu godinu, a mi im dajemo potporu da znaju koliko njihov mladi život vrijedi i kako se imaju pravo boriti za njega.

Svi daruju, svi dobiju

Tako je početak godine i vrijeme kada se seljani skupljaju u našem fratarskom dvorištu, dovode svoju djecu s molbom da ih primimo u školu. Odjeveni u najbolju odjeću koju imaju i vjerojatno jedini cijeli par cipela koji su uspjeli spariti, ne pokušavaju nas uvjeriti kako žive bolje od surove istine, već žele pokazati da će njihovo dijete biti uredno i pristojno i da možemo računati kako će izvršavati obaveze, poštovati ono što će dobiti kroz školovanje u našoj misijskoj

Franjevačka obitelj Fojnički veliki Framaši pomažu u nevolji Borjana Jozeljić

Boris Tolo je mladić koji živi s majkom i sestrom u mjestu Bakovica pokraj Fojnice. Iako je slijep i sigurno ima brojne potrebe, njegova najveća želja je bila da ima lijepe zube. Nakon obnove obiteljske kuće u kojoj živi, njegovi prijatelji iz Udruge La Verna su uz pomoć svojih sugrađana krenuli u ostvarivanje i ove želje. Proteklo ljeto i jesen članovi udruge La Verna iz Fojnice organizirali su jednu, njima posebno dragu akciju. Pomogli su svom župljaninu Borisu Toli iz mjesta Bakovica koji je slijep i živi s majkom Lucijom i sestrom Ružicom. Boris je veoma zanimljiv mladić, pun priče i života. Ovoj obitelji Udruga je pomogla pri obnovi kuće te nabavci bijele tehnike, namještaja, posuđa i svega što je potrebno za normalan život jedne obitelji, javili su nam iz ove Udruge. Budući da je Boris veliki prijatelj La Verne, Vjekoslav Oroz, predsjednik Udruge u izjavi za medije je napisao kako su ga jedne zgode pitali ima li još nešto što bi mogli učiniti za njega? Boris je na to odgovorio: – Da, ali ne smijem vam reći. Bog mi je oduzeo

Molimo jedni za druge Marija Puljić

Koliko su suvremena sredstva komunikacije važna u službi nove evangelizacije najbolje znaju članovi OFS-a Mostar, koji su, uoči Pepelnice, završili izradu aplikacije za mobilne uređaje, pod nazivom Oremus. Ova aplikacija, čiji je cilj iznjedriti međusobno povezivanje u molitvi, obogatila je korizmeno vrijeme brojnim članovima OFS-a i Franjevačke mladeži, ne samo u granicama Mostara, nego širom BiH, te je postala sjajno 68 www.svjetl ori je c i. ba

vid, a ja bih želio imati lijepe zube, ako je to ikako moguće. – Tu Borisovu rečenicu prenijeli smo članovima La Verne i odlučili mu ispuniti i tu želju. Zakazali smo termin kod naše drage doktorice Suzane Lovrić i krenuli s realizacijom. Zahvaljujući dobrim ljudima, Fojničanima, članovima Udruge i Samostanu Duha Svetoga, Boris odlazi na redovite termine i nakon određenog vremena dobiva nove zube. Inače, Boris je jako zanimljiva i dobra osoba, pun je života, jako voli društvo i ljude. Svi oni koji žele mogu ga posjetiti, vjerujem da će mu biti jako drago. – napisao nam je Vjekoslav. Udruga se također može pohvaliti i time što su i ove godine nakon dobrotvornog Božićnog koncerta posjetili 26 obitelji kojima su uručili pakete u vrijednosti od 120 KM (osnovnih životnih namirnica). Pored toga, osigurali su užinu za četrnaest učenika Osnovne škole Ivan Goran Kovačić Gojevići-Fojnica. – Sve smo ovo uspjeli realizirati zahvaljujući na poseban način Igoru i Ivani Bošnjak koji su nam uvijek spremi pomoći u svakoj akciji, od srca im hvala i Bog ih blagoslovio. Pored svega pozitivnog što radimo i organiziramo nastojimo i sebe nagraditi tako

što organiziramo izlete i druženja za članove pa smo tako nedavno išli na Plitvička jezera. Želja nam je da nam se priključi što više studenata, mladih bračnih parova i ostalih koji s nama žele raditi i graditi. Dobro nam došli! – poručio je na kraju Vjekoslav. Udruga La Verna djeluje već četiri godine u župi Fojnica zahvaljujući duhovnom asistentu fra pomagalo u pripravi za susret s uskrslim Kristom. Budući da je početak postojanja aplikacije vezan uz korizmu, u prigodnoj rubrici Korizmeni put svaki dan će biti objavljivan biblijski poticaj te prigodna molitva. Također, tu će se moći pronaći Put križa i Gospin plač u tekstualnom i audio izdanju. Osim molitvenih nakana, aplikacija nudi velik izbor pobožnosti, tekstove vezane uz Jubilej milosrđa, molitve sv. Franje, Pravilo i Generalne konstitucije svjetovnih franjevaca i dr. Zašto naziv Oremus? Stari je kršćanski pozdrav Oremus pro

Izborna skupština Frame Bosne Srebrene Tina Tolić

Domagoju Šimiću. Čine ga mladi koji su ranije bili članovi Frame Fojnica, sadašnji studenti, mladići i djevojke koji su završili studije, a neki su udati i oženjeni. Susreti članova La Verne održavaju se u prostorijama Samostana Duha Svetoga u Fojnici svaki četvrtak u 19:30, a ciljevi djelovanja prvenstveno su dobrotvorni rad i pomoć župljanima kroz različite aktivnosti.

U Konviktu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom od 29. do 31. siječnja održana je Izborna skupština područnog bratstva Frame Bosne Srebrene. Skupštinom je predsjedalo područno vijeće Frame s duhovnim asistentom fra Danijelom Rajićem, a sudjelovali su predstavnici 25 mjesnih bratstava. Skupština je započela u petak slavljenjem sv. mise koju je predvodio duhovni asistent, nakon čega je uslijedilo izlaganje godišnjih izvještaja mjesnih bratstava. Na koncu izvještaja premijerno je pušten video spot s kadrovima V. franjevačkog hoda Frame. Montažu je uradio postulant Marko Nujić, a pjesma Poziv dvanaestorice je nastala u suradnji benda Gloria i pjevača Pere Galića (Opća opasnost). U subotu ujutro, okupljene je u ime OFS-a bosanskog bratstva Kraljice Katarine pozdravio ministar Željko Majdandžić. Svoje iskustvo o radu u OFS-u mladima je predstavio Božo Klarić, bratski animator sa željom

da framaši svoje poslanje nastave i u OFS-u. U poslijepodnevnim satima, framaše je pohodio i Dragan Glavaš, predstavnik nacionalnog bratstva OFS-a za Framu te podsjetio framaše na mogućnost „dvostruke pripadnosti” u Frami i OFS-u. Ovo je bila i izborna područna skupština na kojoj se biralo novo područno vijeće Frame. Izbore je predvodila Anđelka Oreč, nacionalna predsjednica Frame BiH uz nazočnost fra Slavena Brekalo, nacionalnog duhovnog asistenta. Novoizabrano vijeće Frame Bosne Srebrene čine: Marija Trogrlić, predsjednica, Doris Trogrlić, potpredsjednica, Magdalena Bilkić, tajnica, Tina Tolić, blagajnica i Iva Maros, voditeljica formacije. Nakon izbora uslijedila je sv. misa na kojoj je fra Danijel blagoslovio novo Vijeće, a odmah su imali i zadatak, organizirati veselu večer za framaše. U nedjelju su framaši sudjelovali na pučkoj misi u samostanskoj crkvi, a nakon toga su sudjelovali na plenumu na kojemu je novo vijeće predstavilo okvirni plan aktivnosti Frame i OFS-a za 2016. godinu i zaključke donesene na ovogodišnjoj skupštini.

invicem - Molimo jedni za druge! Na aplikaciji su radili programeri Ana Krešić (OFS), njezin suprug Ante Krešić te Dražen Alpeza (OFS). Dizajn je riješio Marin Musa (Shift kreativna agencija, Mostar), a ideju o aplikaciji dao je fra Josip Vlašić, duhovni asistent bratstva. – stoji u priopćenju hercegovačkih trećara. Aplikacija je dostupna na https://play.google.com/store. Zasad se može koristiti samo na Android mobilnim telefonima, dok je u skorije vrijeme predviđeno njeno širenje i na ostale mobilne uređaje. ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

KRUH SVETOG ANTE

obiteljima iz kolektivnog centra. Svaka pomoć je dobrodošla jer su oni ostali bez ičega. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti vratiti osmijehe na njihova lica. Za novčane uplate: Naziv banke: UniCredit bank d. d. Transakcijski račun: 338 320 226 724 2410 (Humanitarno-karitativna organizacija ‘Kruh sv. Ante’) Na ime: Akcija ‘Ruka podrške’

Pomoć kolektivnom centru Plane Ured KSA

Kolektivni centar Plane u Stuparima kod Kladnja broji 20 obitelji. Siromaštvo i nezaposlenost su utjecali da obitelji koje se još uvijek nisu vratile na svoja prijeratna ognjišta žive na rubu egzistencije. S obzirom na to da su Stupari udaljeni od većih naseljenih mjesta, vrlo je teško ovim obiteljima i pojedincima naći bilo kakav posao, pa čak i posao za dnevnicu koja je vrlo mala. Ako i pronađu ovakvu vrstu po-

Matea Dijaković se oporavlja S. Talanga

U prosincu 2015. godine započeli smo akciju „Učinimo dobro djelo”, za pomoć Matei Dijaković, četrnaestogodišnjoj djevojčici koja boluje od Rett-ova sindroma, uslijed čega ima nerazvijen govor, apnoične krize, hiperventilaciju, hipotoniju mišića, ne koristi ruke u svrsishodne situacije i još puno pratećih simptoma. Prije nekoliko godina uz sve ove simptome, kod nje se pojavila i skolioza, koja sada iznosi i preko 70 % što već djelomično ugrožava osnovne vitalne funkcije. Više domaćih i stranih liječnika su preporučili operaciju i ugradnju implantata kako bi se izvršila korekcija kičmenog stupa i kako bi se spriječilo daljnje ugrožavanje osnovnih životnih funkcija. 70 www.svjetl ori je c i. ba

sla pritom mogu zaraditi oko 10 KM. Sredina u kojoj žive ne pruža im mnogo mogućnosti stoga se nadaju pomoći drugih ljudi. HKO Kruh sv. Ante posjetila je kolektivni centar i pokrenula akciju ‘Ruka podrške’ za obitelji iz kolektivnog centra u Stuparima. Pokušat ćemo im pomoći i osigurati hranu, higijenske potrepštine ili ih barem savjetom uputiti prema drugim organizacijama koje im mogu izaći ususret. Ovim putem želimo pozvati sve ljude dobre volje da se pridruže akciji i na bilo koji način sudjeluju u pomoći

Za uplate iz inozemstva račun je: UniCredit bank d. d. Kardinala Stepinca bb, Mostar IBAN: BA 393 383 204 892 993 804 SWIFT: UNCRBA 22 For: Action ‘Helping hand’

U obitelji Dijaković zaposlen je samo otac, a majka vodi brigu o Matei. Kruh sv. Ante pomagao je ovoj obitelji u iznalaženju sredstva kako bi se izvršila operacija. Mnogi ljudi su se odazvali našem pozivu na dobročinstvo! Aktivnosti koje su organizirane u svrhu prikupljanja sredstava: Sredstva su se mogla uplatiti na naš račun UniCredit Bank d. d. 338320 226723 9985; Organizirano je prikupljanje sredstava na živim jaslicama, ispred Franjevačkog međunarodnog studentskog centra 17. prosinca 2015. Akciju su proveli djelatnici i stipendisti Kruha sv. Ante; Tijekom siječnja 2016. stipendisti Kruha sv. Ante sredstva su prikupljali na Filozofskom, Građevinskom i Pedagoškom fakultetu u Sarajevu;

Također je organizirana akcija prikupljanja sredstava u Trgovačkom centru Konzum Centar – Socijalno (nekadašnji Mercator) 29. i 30. siječnja 2016. Prikupljena sredstva u iznosu od 3000 KM, ravnatelj Kruha sv. Ante fra Joso Oršolić, uručio je ocu oboljele djevojčice 4. veljače 2016. Naknadno su na račun uplaćena i sredstva u iznosu od 5000 KN iz podružnice KSA u Zagrebu. Matea Dijaković operirana je 9. veljače 2016. u Zagrebu. Trenutno je u bolnici i slijedi period oporavka.

Za bilo koji vid materijalne pomoći (hrana, higijenske potrepštine, namještaj) možete nas kontaktirati e-poštom: kruhsvante@gmail. com ili telefonom: 033 728 861. Pružimo ruku podrške ljudima u potrebi!

Dobročinitelji za veljaču 2016. Za projekte Kruha sv. Ante T. N. 20 KM Turnir u Oberglattu 4.497,98 EUR Jure i Slavica Vukoje, Kapellaecker 50 EUR Josip Vidak, Hedingen 40 CHF Marinko Raos, Zagreb 100 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM HKM Wollongong 5.465 AUD Župa Gornji Viduševac 100 EUR Župa Podmilačje 300 EUR HKM Niederrhein-Moers, Njemačka

355 EUR

Za pučke kuhinje 20 KM Ermin Kazić, Sarajevo Andrea Hollerner, Njemačka 100 EUR Akcija Ruka podrške Ludo Timmermans Benis Arapović, Sarajevo

100 EUR 20 KM

Dodjela sredstava S. Talanga

Diplomatski bazar je tradicionalni događaj humanitarnog karaktera koji organiziraju članovi i članice diplomatske zajednice u BiH. Prikupljena sredstva doniraju se u humanitarne svrhe, kao i svake godine. U jednodnevnom prodajnom događaju koji se početkom prosinca 2015. održao u velikoj dvorani Centra Skenderija, sudjelovalo je 40 veleposlanstava i oko 160 drugih izlagača. Članice Organizacijskog odbora

Tomislava Banić, Sarajevo Goran Batić, Sarajevo Tanja Grabovac, Sarajevo

25 KM 100 KM 10 KM

Za Mateu Dijaković Stipendisti KSA 465 KM Studenti Filozofskog fakul. 345 KM Studenti Građevinskog fakul. 100 KM Studenti Pedagoškog fakul. 28 KM Petar i Angela Barbarić, Osova 100 KM Ivo i Marica Batarilo, N. Šeher 50 KM fra Juro Stipić, G. Viduševac 200 EUR Frano Ševo 50 KM N. N. 20 KM N. N., Sarajevo 50 KM Ilija Gudelj 100 KM 20 KM Kata Bošnjak Donacije u robi Udruga katoličkih studenata Emaus, Sarajevo (hrana za kuhinje) 260 kg Podravka d. o. o., Sarajevo 127,50 kg (hrana za kuhinje) Pomoć za samopomoć, Njemačka (namještaj,

(supruge veleposlanika sa službom u BiH) naglasile su da su ovaj put odabrane manje organizacije koje svojim projektima često nisu u mogućnosti konkurirati većima, ali čija je misija jednako važna. Donirana je ukupno 91 000 KM. Na svečanoj dodjeli, 15. veljače 2016., uručena su sredstava za četiri dobrotvorna projekata/organizacije: Christine Witcutt Centar, pri OŠ Vladimir Nazor u Sarajevu; Vara Barn (Naša djeca) iz Mostara; Organizacija Downsy i mi iz Banje Luke te HKO Kruh sv. Ante.

odjeća, obuća, hrana) 10.100,00 kg Darovatelji za Kruh sv. Ante, Zagreb 400 HRK Davor Borošak, Zagreb Franjo Rajkovača, Zagreb 300 HRK Zdenko Tolić, S. Sopnica 640 HRK Ilija i Kata Pranjković, München 50 EUR Anita Grgić, Heidelberg 100 EUR N. N. 300 EUR Marko Pranjić, Kotor Varoš 10 EUR Veselko Karačić, Hamburg 50 EUR Marina Sušić, 10 EUR Caritas Sisačke bisk., mandarine 7 .572 kg Stjema Promet, Zagreb, mrkva 5 t Stipo Lukić, Zagreb, voće i povrće 120 kg Mathias Propadalo, Sesvete, hrana 50 kg i higijenske potrepštine Petar Petrović, K. Varoš - Brckovljani 55 kg hrana i slatkiši

Fra Stipo Karajica, voditelj KSA u HR HKM Klagenfurt

5.518,00 EUR

Za Kruh sv. Ante (već drugu godinu) dodijeljeno je 20 000 KM u svrhu stipendiranja studenata iz cijele BIH. Ova sredstva su veoma značajna za povećanje broja mladih koje stipendiramo iz Fonda Kap dobrote. Pored naših 74, ovim osiguravamo dodatnih 20 stipendija u akademskoj 2015./16., za nadarene studente iz cijele BiH.

PRVE RU K

RU T H SVE

• HKO

ANTE •

PO M

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel:+387 33 81 22 42; 71 11 21,Fax:+387 33 71 11 20 • e-mail:kruhsvante@gmail.com •Transakcijski računi:UniCredit bank d.d.3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9 • Austrija – Kontonummer: 07701 - 197209 EUR, Bankleitzahl: 20506, Name: Kristijan Montina für Heilige Antonius Brot, Anschrift: Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein, IBAN: AT09 2050 6077 0119 7209, BIC: SPKUAT22 • Hrvatska – Broj računa: HR96 23400091110606403, Privredna banka Zagreb, SWIFT: PBZGHR2X, „Kruh sv. Ante” - Zagreb, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb – Dubrava. K

IZ OĆ

ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

KAP DOBROTE

Dobročinitelji za ožujak 2016. Za Fond Kap dobrote Župni ured Sv. Franje Ksaverskog, G. Viduševac, Hrvatska 100 EUR 120 KM Vera Klarić, Beč N. N., Švicarska 300 CHF Stipo Breljak, Švicarska 100 CHF Zdravko Mijić, Švicarska 50 CHF Školske s. franjevke, Mainz 100 EUR Obitelj Budimir, BiH 20 KM Pavić Plast d. o. o., Livno 50 KM Pero Perić, Kiseljak 100 KM 100 KM Šimo Bakula, Kiseljak S. Terezija Batarilo, Sarajevo 50 KM Filip Kujundžija, Australija 200 AUD

fra Niko Stjepanović, Njemačka 100 EUR Jozo Rotim, Zagreb 240 HRK Franjo Đogaš, Zagreb 500 HRK Dragoljub Ivanković, Švicarska 100 CHF Mijo Pejić, Švicarska 40 CHF Pejo Mutapčić, Švicarska 100 CHF Stipo Pranješ, Švicarska 140 CHF Štefica Otto, Visoko 50 KM Za Tamaru Starčević HKM Wiesbaden

170 EUR

Za Patrika Ivanovića HKM Wiesbaden

170 EUR

Za Mateu Dijaković Danijel Samardžić

300 AUD

Za Ljiljanu Krajnc HKM Wiesbaden

170 EUR

Za Petra Ramljaka HKM Wiesbaden

170 EUR

Za Miu Stojak HKM Wiesbaden

170 EUR

Za Leonitu Gabrić HKM Wiesbaden

170 EUR

AKCIJE KOJE TRAJU Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma. Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema. Petar Ramljak obolio je od teške bolesti – Leucosis lymphoblastica acuta. Skromna primanja oca Gorana i bakina mirovina ni približno nisu mogli biti dostatni za liječenje malenog Petra. Petar je počeo s intenzivnim kemoterapijskim liječenjem koje će, prema prognozama liječnika, biti dugotrajno. Sada mu je potrebna pomoć ljudi dobroga srca. Ubrojimo se među njegove dobročinitelje i pomozimo da prebrodi ovu tešku bolest.

72 www.svjetl ori jec i. ba

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije. Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek „hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu. Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leukemije. Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji,

zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži. Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno. Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od koje boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da gu pomoći Leomo niti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

Medicinski kutak

Neliječena bolest završava smrću RABIES – BJESNOĆA

U početnom stadiju postoje opći simptomi bolesti, glavobolje, gubitak apetita i potisnuto raspoloženje. Tipični su jaka osjetljivost na mjestu ugriza s trncima i preosjetljivost na osjetni podražaj. Postupno bolesnik gubi san, postaje nemiran, anksiozan i zapaža pojačano lučenje suza i sline

našoj zemlji je veliki i neriješeni problem zbrinjavanja uličnih pasa lutalica, pa se kao aktualna tema nameće i bjesnoća kao moguća posljedica ugriza zaraženih pasa, a ugrizi pasa lutalica su u našim gradovima sve češća pojava. Psi lutalice godinama su problem Bosne i Hercegovine, a posebno njenog glavnog grada – dok se ulicama Sarajeva slobodno kreće blizu 14 000 pasa, broj pasa lutalica u cijeloj zemlji mjeri se desetinama tisuća. Podatci iz zdravstvenih ustanova pokazuju da je preko 600 stanovnika glavnog grada Bosne i Hercegovine u proteklih 12 mjeseci potražilo medicinsku pomoć zbog ugriza pasa. Za sada nisu zabilježeni slučajevi pojave bjesnoće, ali njena pojava u budućnosti je uvelike moguća ako se ovakav trend nastavi.

Zaraza pljuvačkom ili ugrizom

Bjesnoća je virusna infekcijska bolest središnjeg živčanog sustava. Izaziva 74 www.svjetl ori jec i. ba

Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

je virus iz roda Lyssavirus iz porodice Rhabdovirus. Virus se nalazi u živčanom sustavu i pljuvačnim žlijezdama zaraženih sisavaca. Na čovjeka se virus većinom prenosi ugrizom inficiranog psa putem njegove sline. U središnji živčani sustav odlazi vjerojatno putem osjetnih živaca i lokalizira se na posebnim predilekcijskim mjestima. Odatle se može opet živcima širiti na periferiju tijela, najčešće u žlijezde slinovnice. Vrijeme inkubacije iznosi 2 - 16 tjedana ili duže. Po načinu pojavljivanja bjesnilo može biti: silvatično (šumsko), urbano (gradsko), arktičko i bjesnilo slijepih miševa. Najčeš ći prenosioci šumskog bjesnila su lisice, koje ujedno

predstavljaju i najveći izvor bjesnila, a kod urbanog bjesnila to su psi i mačke. Glavni izvor virusa bjesnila u BiH i Europi su lisice. Pored njih, mogu biti zaraženi i drugi divlji sisavci uključujući vukove, divlje svinje, srne, šakale, tvorove, vjeverice, pacove, miševe i slijepe miševe, kao i domaće životinje. Ako se bolest kontrolira kod lisica, ona neće dugo opstati ni kod drugih životinjskih vrsta. Nakon inficiranja, virus se umnožava u središnjem živčanom sustavu sve do kraja infekcije. U periodu 3 - 7 dana prije razvijanja simptoma kod zaraženih lisica, pasa i mačaka, dolazi do masovnog oslobađanja virusa u pljuvački životinje. Sisavci i ljudi se obično zaraze preko pljuvačke, kada ih zaražena životinja ujede ili ogrebe. Najčešće zabilježeni put prijenosa bolesti na ljude je putem ugriza, odnosno pljuvačke zaraženog psa.

Bolni grčevi mišića za gutanje

U početnom stadiju postoje opći simptomi bolesti, glavobolje, gubitak

••

•

Bog svima! J Nismo ni trepnuli, a ožujak je već tu J! U ovom mjesecu započinje proljeće, a ono nam uvijek donosi iznenađenja poput lijepog vremena ili cvijeća koje cvjeta i sve nam je to jako zabavno. Tako smo i mi odlučili u mjesecu ožujku raditi što više neobičnih aktivnosti. Usredotočili smo se na pokuse. Moram li vam uopće opisati sreću i oduševljenje naših klinaca!? Tko nije, barem jednom u životu, želio postati znanstvenik? Bijela kuta, naočale i epruvete nešto su što uvijek iznova oduševljava djecu, ali i odrasle. Upravo zato ćemo vam danas pokazati jedan popularan, zanimljiv i poučan pokus koji naši Klinci-Rinci veoma vole. Iz svakog pokusa možemo naučiti jako puno jer su pokusi vrlo edukativni, ali i zabavni. Gotovo sav materijal koji nam je potreban za ovaj pokus sigurno imate kod kuće. Prepreke nema pa uz dobru volju i želju krenimo i ovaj mjesec u zajedničku avanturu. Napravimo svoj vulkan i lavu te dočarajmo djeci izgled vulkana. Uživajte s nama J •

••

•

76 www.svjetl ori je c i. ba

•

Vulkanska lava

Priredila Jela Bejić

POTREBNI SASTOJCI: zaštita za stolove i djecu, ocat, soda bikarbona i prehrambene boje (crvena, plava, žuta).

U SPOMEN Ivica Lučić († 1943.) Na blagdan Gospe Lurdske 10. prosinca prošle godine, preminuo je u Gospodinu naš brat, muž, otac i djed Ivica Lučić, u 73. godini života, u dalekoj Australiji, gdje je i pokopan. Ivica je rođen u Bugojnu, gdje je već u 3. godini života ostao bez oca, a majka mu je Ružica Šimić umrla 1998. u Nizozemskoj. U Australiji se nalazi već 1975. i radi u rudnicima opala u Cooper Padyu. Tu mu se rađaju i djeca Davor i Zoran, a puno kasnije i Etan, Davorov sin. Naš brat Ivica bio je talentiran elektroničar i kreativan soboslikar (ličilac), ali je volio i šale te ih je dijelio s nama, s ukusom i mjerom. Volio je i izvorne narodne pjesme naše Bosne i Hercegovine, a osobito je bio socijalno osjetljiv zbog uskraćivanja prava siromašnima. Dragi brate, nadala sam se da ću te još jedanput susresti nakon 2005. i našega viđenja u Rotterdamu, ali ostaje mi nada za susret u vječnosti! Tvoje sestre: Dragica, Nevenka i Ljiljana. Pridružuju se nećaci Daniel i Štefan i nećakinja Nataly. Također, tu su tvoja supruga Nada, sinovi i unuk. Rado se sjeća razgovora s tobom putem Skypa i gospodin Mirko Petričević i svima nam nedostaješ. Izručujemo te milosrđu Božjem, duboko vjerujući: Tvojima se vjernima Gospodine život mijenja, a ne oduzima. /Dragica Lučić, Nizozemska/ Pava Budimir († 2009.) Draga naša mama! Puno vremena prođe da si nas napustila, ali tvoja prisutnost u Nebu kod Isusa daje nam snagu i volju da cijelim bićem slavimo Boga! Radujemo se vječnosti u kojoj živiš. Osjećamo tvoju prisutnost kad molimo zajedno. Zahvalna tvoja djeca. /Obitelj Budimir, Novi Šeher/ 80 www.svjetl ori je c i. ba

Stjepan Jozeljić († 2006.) Prošlo je 10 godina od smrti dragog nam Stjepana. Svaki dan te se s ljubavlju sjećamo, zauvijek ćeš živjeti u našim srcima. /Tvoja obitelj/ Franjo Ostojić († 2011.) Dragi naš Franjo, svjesni smo kako „Nema ništa slađe, ništa silnije, ništa uzvišenije, ništa potpunije, ništa veselije, ništa savršenije, ništa bolje, na nebu ni na zemlji, od ljubavi; jer ljubav je rođena iz Boga i može, uzdignuta iznad svega stvorenoga, otpočinuti jedino u Bogu”. Tvoj život bio je život predanja Bogu i njegovu milosrđu. Vjerujemo da si otpočinuo u ljubavi Boga kojem si vjerovao. Zajedno s Njim nastavi bdjeti nad životima svih nas u čijim si sjećanjima stalno živo prisutan. /Tvoja supruga Luca, djeca i unučad/ Rajna Ledoux r. Klaser († 2015.) Dana 13. veljače 2015. završen je ovozemaljski život naše drage, jedine kćeri i sestre. Milo moje dijete, draga moja sestrice, ostadosmo u nevjerici da te više nema među nama. Kao da te je od nas otrgnuo uzvitlali vjetar u nebeske visine. Od momenta, kada je stalo tvoje srce, zaustavilo se i naše vrijeme puno boli i žudnje za tvojim milim bićem. Tvoja neizmjerna ljubav, bezgranična radost i zadovoljstvo te nesebična dobrota su zračili tako snažno. Molimo dragog Boga da te obaspe svojim milosrđem. S nama si u mislima, molitvi, razgovoru. Naša bol za tobom ne jenjava. Mir Božji! /Tvoji mama i brat/

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! Ruža Kraljević († 2015.) Dana 4. prosinca 2015. otišla je tiho ka Gospodinu naša draga supruga, majka, baka i prabaka Ruža, od milja zvana Ružica, rođena 1933. u obitelji Mate i Kate Milardović, na Brnjacima, Kiseljak. Godine 1953. udala se za Matu Kraljevića iz Kreševa te u skladnom braku rodila i odgojila tri sina: Vladu, Mladena i Dragana. Cijeli svoj život je zaljubljena bila u karitativno djelovanje i pomoć, drugima te se kao vrlo mlada opredjelila za Treći red sv. Franje. Doživjela je lijepu starost okružena ljubavlju svoje djece, petero unučadi te dvoje praunučadi. Nekoliko mjeseci prije smrti doživjela je težak moždani udar, ostavši paralizirana, pa to vrijeme provodi u Kući njege Ostarimo zajedno u N. Travniku. Ovim putem obitelj zahvaljuje osoblju ove ustanove za pažnju kojom su olakšali posljednje dane drage nam osobe. Pokopana je 6. prosinca na groblju Čalikovac, Brnjaci. Draga Ružice, pamtit ćemo te kao osobu koja je ljubavlju i dobrotom jurišala na sve oko sebe. Nisi čekala da ti ljubav bude uzvraćena. Tvoj osmijeh će još dugo grijati naša srca. Hvala ti što si bila takva. Dragi Bog neka nagradi tvoja djela ljubavi i dobrote. Počivaj u miru Božjem! /Ružica Čelan/ Vlado Dodig († 2015.) Pola godine je prošlo kako si nas napustio. Prazno nam je i tužno bez tebe. Mnogo nam nedostaješ. S ljubavlju te čuvamo u našim srcima i mislima. Neka ti dragi Bog podari vječni mir. /Tvoji: supruga Ankica, djeca Mario, Marina i Darko, nevjesta Katarina, zet Denis, unuci Daniel, Marijan, Ella i Josip/

RIJEČ ČITATELJA

Prijedlog vjernog čitatelja Poštovani, zovem se Petar Pavlović. Živim u Čatićima, župa Kraljeva Sutjeska. Redovno čitam Svjetlo riječi i vaš sam dugogodišnji čitatelj. Posjedujem sva vaša izdanja i rado uživam u čitanju koje sa zadovoljstvom prepričavam i drugima. Sve vaše rubrike su poučne i interesantne. Ovim putem vam se obraćam s jednim prijedlogom za koji smatram da bi dobro došao obogaćenju sadržaja Svjetla riječi. A to je jedna rubrika o sportu. Pišite o sportu u BiH i svijetu, o sportašima danas i nekad. O ljubiteljima sporta, navijačima, kolekcionarima, sportskim muzejima i ljudima koji doprinose sportu.

Neplanirano ste mi pomogli Samo da Vam zahvalim na novom broju Svjetla riječi, neplanirano ste mi puno pomogli. Pošto idem na edukaciju pedagoškog obrazovanja na Filozofskom fakultetu i moram napisati jedan esej vezano uz odgoj kod prof. Snježane Šušnjare koja je u ovom broju pisala o nasilničkom ponašanju djece. Falilo mi je nekoliko rečenica da bi ovaj rad privela kraju, a pronašla sam ih u ovom tekstu, pa Vam od srca zahvaljujem. Bog Vas je poslao u pravi trenutak. Lijepo Vas pozdravljam i želim da i Vama u Vašim potrebama Bog pošalje prosvjetljenje.

Lijep pozdrav, vjerni čitatelj Petar Pavlović

Ivan Žuljević Tijo († 2013.) Dana 4. veljače navršile su se tri tužne godine otkako nas je napusti naš dragi suprug i otac Ivan Žuljević Tijo „Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje. Svejedno. I na klisurama orlovi te prate i u vodama i među zvijezdama. Ne mogu rastaviti oči, izvore koji istom moru gledaju. Nema rastanka. Nema smrti. Ako osluškujem vjetar čujem tvoj glas. Ako u smrt gledam čujem tvoju pjesmu.” Ljudi umiru tek kad ih zaborave, a ti ćeš zauvijek ostati u našim srcima, mislima i molitvama. Počivao u miru Božjem. Zauvijek tvoji supruga Ankica, djeca Žana, Anđela i Ante.

Ružica Rotim

dr. Slobodan Lang (1945. - 2016.) U Zagrebu je 23. veljače umro dr. Slobodan Lang, profesor na Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar Medicinskog fakulteta, političar i humanist. Rođen je 1945. godine u Zagrebu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu te završio Medicinski fakultet. Doktorirao je i položio specijalizaciju iz socijalne medicine te je bio autor više od 100 stručnih i znanstvenih članaka. U više od 40 godina dugoj karijeri, uspješno je obnašao brojne visoke dužnosti i funkcije. Bio je posebni savjetnik Predsjednika RH za humanitarna pitanja od 1993. do 2000., zastupnik u Županijskom domu Sabora RH, veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova, voditelj

hrvatske delegacije u Interparlamentarnoj uniji te član Vijeća Europe. Nezaobilazni dio Langova životopisa jest njegov humanitarni rad u vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije te sudjelovanje u spašavanja ljudskih života i pomaganja najugroženijima. Bio je suorganizator konvoja Libertas kojim se listopada 1991. pomoglo odsječenom Dubrovniku, organizirao je zaštitu za prognanike i izbjeglice u Hrvatskoj. Bio je inicijator i predvodnik (zajedno s Hermanom Vukušićem) humanitarnog Bijelog puta pomoći za bolnicu u Novoj Bili u Bosni i Hercegovini. Temelj djelovanja profesora Langa bilo je prenošenje znanja, povezivanje profesionalaca u praksi te trajno nastojanje da se stvara „djelotvorno znanje”.

/HINA/

ož u j a k 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Fra Zef Pllumi ŽIVI SAMO DA ISPRIČAŠ

Prijevod je ovo životnog djela albanskog katoličkog svećenika franjevca koji je dvadeset i pet godina proveo po zloglasnim albanskim zatvorima i na prisilnom radu, kao politički zatvorenik. Ova knjiga ujedno je i molitva i moralni čin. Potrebna je potlačenima i pogaženima, ali isto tako, ako ne i više, onima koji su tlačili druge. Potrebna je antikomunistima, a možda još i više, komunistima. Jednom riječju: potrebna je našoj savjesti.

Hans Küng UVOD U KRŠĆANSKU VJERU Apostolsko vjerovanje protumačeno našim suvremenicima

Kao plod teološkog rada čitava života u ovoj knjizi Hans Küng tumači članke Apostolskog vjerovanja zajedničkog svim kršćanima. Ona je ispovijest razumnog povjerenja u Boga, te u Isusa Mesiju, Krista i Gospodina. Autor svojim suvremenicima svjedoči jednostavnost, ljepotu i zahtjevnost onoga biti čovjek poput Isusa iz Nazareta.

Više informacija na: 033 726 200

KROZ Korizmu sa Svjetlom riječi –33 %

10 KM

15 KM

Uzmi svoj križ i slijedi me (Put križa u riječi i slici) Put križa je omiljena i česta pobožnost među vjernicima, osobito u vrijeme korizme i Velikog tjedna. Onaj tko se kao sudionik uplete u Isusovu povijest, bit će dirnut Isusovim stradanjem, vidjet će se u likovima i pronaći u scenama na Isusovom putu križa, ili će – što je i smisao ove pobožnosti – slijediti Isusa i u njegovom udesu tražiti odgovore i utjehu za svoju životnu situaciju. Isusov put križa ima svoj smisao u povećanju osjetljivosti i za svoju i za patnju drugih. U ovoj knjizi ponuđena razmatranja, molitve i umjetničke slike uz Isusov Put križa, osobna su razmišljanja i izrazi o najpotresnijoj povijesnoj drami pravedna i nedužna čovjeka koji je do smrti ljubio ljude i sve svoje uzdanje polagao u Boga.

Suočenje s Bogom Franjo Mušura Knjiga u koju su ukoričena gotovo svakodnevna razmišljanja o Bogu. Ona u sebi nose obilježja kršćanske vjeroispovijesti. U tišini svoje sobe autor se suočava s Bogom postavljajući pitanja i tražeći odgovore na temeljima vjere i na biblijskoj pozadini. Traži odgovore na pitanja: Tko je Bog? Što od nas traži i što nam daje? A na samom kraju autor nam odgovara na pitanje: Što je čovjek?, te predstavlja četiri bitna obilježja čovjeka. Suočenje s Bogom je knjiga koju vrijedi pročitati kako bismo dobili odgovore na najčešća pitanja iz područja vjere.

–33 %

10 KM

15 KM

–33 %

10 KM

15 KM

Blizu križa s tobom stati (Put križa u riječi i slici) Knjižica za sve one kojima je Isusov put križa nadahnuće za svakodnevni život, onima koji zastaju utopljeni u nerazumijevanja i bolesti, samoću i odbacivanje, patnje i smrt, onima koji zdvajaju pred smislenošću života. I dok budemo čitali, molili, razmatrali nad ovdje ponuđenim riječima i nad umjetničkim refleksijama Isusovih posljednjih zemaljskih dana, vjerujemo da ćemo prepoznati vlastitu ljudskost, njezinu malenost, naše ljudske izdaje i osude, zataje i poruge, naša nasilja i kockanja, naše spuštanje do mrkline grobne šutnje. Vjerujemo da ćemo u Isusovu putu križa pronaći putove za nove susrete, nove radosti, novu snagu u nošenju svoga križa i križeva svojih bližnjih.

Muka G. N. Isusa Krista i plač Majke njegove U obiteljima se „Plač” može recitirati ili pjevati u dijelovima na kraju večernje molitve, dok se kroz nekoliko večeri sav ispjeva ili izrecitira. „Plač” je zorno razmatranje muke Isusove, molitva koja ostavlja duboke tragove u dušama. Ako ga tako shvatimo i predstavimo, još više ćemo ga zavoljeti, a ova će nam knjižica biti u ruci kao najdraži molitvenik.

–20 %

4 KM

5 KM