Svjetlo riječi, broj 386

vjera

• društvo • kultura

Brak i obitelj

Stanište ljubavi Godina XXXIII. ◆ broj 386 ◆ Sarajevo, svibanj 2015. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Maja Bagarić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba

P

oštovani čitatelji, obitelj je najvažnija ljudska družba. Bez obitelji nema ničega – ni sreće, ni zadovoljstva, ni prosperiteta, ni budućnosti. Ona samo treba potporu svih da se održi kao temeljna društvena skupina svakog društva od sjevera do juga, od istoka do zapada. Obitelj je jednostavno ono što trebamo. Ona svoj temelj ima u braku, tom prisnom zajedništvu života žene i muškarca.

Ove je riječi izgovorila prof. dr. sc.

Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, na donatorskoj večeri udruge U ime obitelji, održanoj sredinom travnja u gradu pod Sljemenom.

Obitelj je tih dana bila i glavna tema 50. jubilarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije. Biskupi su upozorili na sve rašireniju opasnost rodne ideologije koja dovodi u pitanje izvorni smisao kršćanskog braka tako

što sve uočljivije relativizira sve što je vezano za brak i obitelj. Kao odgovor na širenje stavova o braku i obitelji koji odudaraju od prirodnog i crkvenog, biskupi su preporučili promicanje istinskih vrijednosti života, braka i obitelji, na pozitivan i poticajan način. Tekstovima u ovom broju naše revije želimo vam skrenuti pozornost na dragocjenost ovih dviju ljudskih ustanova. Unatoč kriza kroz koje one prolaze u naše vrijeme i unatoč udara pod kojim se nalaze, ovo dvoje nemaju zamjene. Bez obzira na muke s kojima se brojni ljudi u njima suočavaju, brak i obitelj su najbolji božanskoljudski izum i istinsko dobro svakog čovjeka. Jedino su jamstvo da će naša civilizacija (s njom i naš narod i naša domovina) imati budućnost. zamjenik gl. urednika

uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil

iz sadržaja

Tema broja Najmoćnije ljudske ustanove Razgovor Ružica M. Vlahović, dr. med Obitelj je velika škola

4

8

Reportaža Godina poslije poplava

16

Pogled iskosa Švicarska prva, mi drugi

32

račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Aktualno Majka ti je sestra, a otac brat

Razgovor s povodom Pobačaj uskomešao duhove

40

U ime naroda Robijao dva puta

52

Žena u Crkvi Iskusiti ljubav

58

Medicinski kutak Nezvani proljetni gost

74

Epimeteje Kraj sveučilišta?

82

Snimka na naslovnoj stranici: stuffandthingsblog.com

36

Svjetlo riječi svibanj 2015. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Brak i obitelj

Ivan Koprek

Najmoćnije ljudske ustanove Brak kao institucija i obitelj (kao prva stanica društva!) davali su, daju i davat će nenadoknadiv obol za dobro društva i zajednice. U njima se zrcali budućnost čovječanstva. To uči zdrava pamet i Crk­va

V

eć je stari grčki mislilac Aristotel, četiri stoljeća prije Krista, istaknuo da društveni čovjekov život po naravi stvari započinje u obitelji, zapravo u prijateljstvu koje 4 www.svjetlorijeci.ba

nastaje između muškarca i žene. Po svojoj prirodi, tumačio je Aristotel, čovjek je predodređen za zajednički bračni život, i to više nego za život u državnoj zajednici pa je zato, po njegovu mišljenju, obiteljska zajednica prvobitnija i nužnija društvena jedinica od države. Prema tome, čovjek je u prvom redu biće koje živi udvoje (zoon syndyastikon), a tek onda društveno biće (zoon politikon).

Temelj obiteljske zajednice jest brak kojim nastaje bračno zajedništvo. Brak je zakonska i trajna životna zajednica muža i žene zasnovana na privlačnosti i ljubavi među spolovima.

To je osobna ljubav koja nosi duhovno i tjelesno obilježje. Bračni ugovor zato sadrži uvjete koji ne mogu biti prepušteni volji po­jedinaca, nego su utvrđeni samim naravnim zakonom

i na to se ob­vezuje svaki koji stupa u takvu vezu. Budući da je prava ljubav moguća samo među osobama, pravi brak teži prema isključivom jedinstvu osoba. Zato se može reći da sama narav bračne veze traži njezinu jedins­ tvenost i trajnost.

Svrha obitelji i braka Katolički nauk o braku drži da je vlastita svrha braka postavljena od same naravi u tome da se stvore prilike za dostojan ljudski život, u prvom redu djece. Na temelju toga treba shvatiti i svrhu braka koja se sastoji u “čovje­ka dostojnom rađanju” (condigna generatio prolis). Smatra se da samo brak osigurava prikladnu sredinu za dostojno rađanje djece. Ta se svrha braka obično označava i prvotnom (finis primarius). U braku se, nadalje, muškarac

Razgovor

Ružica Martinović-Vlahović, dr. med. autorica knjiga o prirodnom planiranju obitelj

Obitelj je velika škola ljubavi R

užica Martinović - Vlahović rođena je 14. ožujka 1950. u Zagrebu, odrasla u Dalmaciji, u Kominu na Neretvi. Maturirala je 1968. u Zagrebu te tamo završila Medicinski fakultet. Od 1976. živi u Slavonskom Brodu. Udana je i ima pet sinova i baka je četvero unuka. Odnedavno umirovljena, radila je kao specijalist fizijatar i voditelj Odjela za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice u Slavonskom Brodu.

Po završetku Medicinskog fakulteta i udaje dolazite u Slavonski Brod gdje se uključujete u pastoralni rad s mladima i s obiteljima. Plod toga je i knjiga “Prirodno planiranje obitelji”, 1998. koja je doživjela 13 izdanja.

Prethodila joj je brošura “Ovulaciona Billingsova metoda”, koju ste 1976.

8 www.svjetlorijeci.ba

na poticaj vlč. Marka Majstorovića, velikog pastoralca, priredili zajedno s p. Antoni Ulaczykom. Bio je to drugi prijevod uputa o Billingsovoj metodi u Europi. Priredili ste i edukativni CD pod nazivom “Spolnost čovjeka i prirodno planiranje obitelji”. Koliki su plodovi tih izdanja?

Bilo je to vrijeme prepuštenosti krš­ćanskih i naravnih vrednota brizi pojedinaca u Crk­vi i društvu, vrijeme pionirskog rada, ne bez izvjesnog entuzijazma i ideala, ali pomalo stihijski, nedorečeno, često po principu početničkih pokušaja. Tada nije bilo vjeronauka ni etike u školama, nije bilo edukativnih programa Zavoda za javno zdravstvo, odnosno školske medicine, niti udruga kao što su Grozd i slično. Vlč. Majstorović je poput jednog epicentra zatresao svoju okolinu, potom se pastoralni val

proširio po cijeloj biskupiji pa i šire.

Sjećam se kad smo jednom, na poziv biskupa Žanića, otišli u Mostar radi prenošenja iskustva tamošnjim mogućim voditeljima tečajeva priprave za brak. Ipak su to bili počeci iz kojih su kasnije proizašli organizirani preventivni programi u pastoralu obitelji koji se danas provode, što je u našoj biskupiji dodatno potaknula Druga sinoda. Tako imamo organizirane i svima dostupne tečajeve priprave za brak na razini više župa ili grada pa i nekih sela.

Tu su pored ostalog, razni edukativni programi i seminari za pastoral obitelji, poticaji za dostojanstvo braka svečanim obilježavanjem bračnih jubileja te različiti susreti obitelji; kao i ovaj aktualni nacionalni u Trsatu. Što se tiče knjige Prirodno planiranje obitelji, ona je dugi niz godina služila kao

Pod povećalom

Luka Marković

Krah obitelji, kraj civilizacije

Rušenjem tradicionalne slike o čovjeku i obitelji, siječe se zadnja grana stabla na kojem počiva ova zapadna civilizacija.

Jer u obitelji počinje prva komunikacija ljudskog bića, prva izmjena misli, prvo prihvaćanje vrijednosti, prvi osjećaj za kulturu života

12 www.svjetlorijeci.ba

O

d vremena do vremena prisiljen je svaki čovjek, kao i civilizacija u cjelini, staviti pod upitnik poneka od svojih dostignuća.

Jer se samo na taj način može doći do prave spoznaje i pravog iskoraka u budućnost. Ali kad čovjek stavi pod upitnik sve što je kroz povijest učinio, što ga je nosilo i držalo na životu, što mu je davalo orijentaciju, tada slijedi neminovno potpuno novi početak ili kraj. U postmoderni čovjek je stavio pod upitnik i samoga sebe. Pojedini znanstvenici nas sve više uvjeravaju kako čovjek uopće ne postoji. Jer ako nema slobodne ljudske volje i svijesti, nema niti onog što podrazumijevamo pod ljudskim bićem.

Ako je sve samo igra određenih kemijskih procesa u prirodi i ljudskom

mozgu, ako se sve može svesti samo na vrtlog atoma, onda doista nema niti svijeta. Tada ne postoji niti smisao svega. Ali svijet ipak postoji.

Bez čovjeka sve besmisleno Svijetu i Svemiru osim galaksija i planeta, osim onog fizičkog, pripadaju i naše razmišljanje, naša svijest, naša sloboda i odgovornost, naš osjećaj za vrijednosti, naša mogućnost transcendiranja, naš smisao života. Metafizici se predbacuje danas da shvaća krivo svijet, jer govori o tome da se iza pojavnog krije jedna dublja stvarnost.

Zar nam ne govori danas nešto o tome i sama kvantna fizika, koja jasno poručuje da realnost svijeta možemo samo slutiti, ali ne u potpunosti i shvatiti?

Uostalom bez metafizike ne bi bilo

Arheologija i kršćanstvo u BiH

Andrijana Pravidur Zemaljski muzej BiH

Bazilika u Dabravinama

Kapiteli oltarne pregrade bazilike u Dabravinama, Zemaljski muzej BiH

Najznačajniji nalaz ove bazilike su ostaci oltarne pregrade na osnovu kojih je bilo moguće izvršiti rekonstrukciju prvobitnog izgleda, a koja je danas izložena u stalnoj postavci antičke zbirke Zemaljskog muzeja u Sarajevu

Z

ahvaljujući brojnim otkrićima i istraživanjima bazilika u okviru arheološke djelatnosti Zemaljskog muzeja u Sarajevu, počeo se krajem 19. stoljeća rađati sve veći interes za znanstvenim izučavanjem razvoja kasnoantičkog graditeljstva na bosanskohercegovačkom području.

Starokrš­ćanske bazilike važan su svjedok kulturnih i društvenih promjena koje su se odvijale tijekom kasnoantičkog razdoblja na povijesnoj sceni naše zemlje. Sagledavajući ulogu crk­ ve kroz misionarsku aktivnost, ostaci nekadašnjih bazilika, predstavljaju temelj za izučavanje razvoja i širenja krš­ ćanstva, dajući tako i danas neizbrisiv kulturni trag u raznolikom mozaiku bosanskohercegovačke povijesti.

14 www.svjetlorijeci.ba

Jednostavna, ali originalna Istraživanje bazilika je pored poznavanja kulturno — povijesnih prilika naše zemlje važno i za poznavanje kasnoantičke arhitekture i graditeljstva. Iako se čini da su imale ustaljen jednostavan oblik, nalikujući jedna na drugu ponavljanjem poznatih tipova i zacrtanih oblika, treba imati na umu da se u to vrijeme ulozi Crk­ve pridavala veća pažnja kroz aktivno misionarstvo pri čemu su bazilike na određenom području bile rezultat takvog djelovanja.

Bosanskohercegovačke bazilike jesu jednostavne i skromne u svom arhitektonskom izričaju, ali i originalne u svom planu i ornamentu koji često iznenađuje sadržajem, motivom i izradom u kojem prepoznajemo karakterističan lokalni utjecaj narodne umjetnosti područja u kojem su nastajale.

Jedna od takvih prepoznatljivih bosanskih bazilika jest bazilika u Dabravinama kod Vareša, otkrivena davne 1891. godine. I ova bazilika je manjih dimenzija, građena prilično nemarno od lomljenog kamena.

Karakterističan plan nastao je iz više različitih elemenata odnosno prostorija namijenjenih različitim liturgijskim aktivnostima. Sastoji se od narteksa, naosa s apsidom, pomoćnih prostorija s južne strane i krstionice

Reportaža

Godina poslije poplava Prošlogodišnje nezapamćene poplave koje su zahvatile Bosnu i Hercegovinu napravile su od trećine zemlje u samo nekoliko sati jezero, a uzrokovale su gubitke ljudskih života te pustoš – odrone, klizišta, poharane kuće, stanove, imanja, imovinu, škole, ceste... Uslijed obilnih kiša, inače pitomi potočići i rijeke za kratko vrijeme su podivljali i izlili se iz svojih korita. Onima koje je pogodila ova prirodna katastrofa, u prvom naletu nije ostalo ništa drugo nego držati glavu iznad vode i spasiti što se dalo spasiti. U uskrsnom tjednu naša novinarska ekipa je obišla neka od mjesta u slivu rijeke Bosne koja su lani teško stradala u poplavama.

16 www.svjetlorijeci.ba

Maglaj

Leopold nije htio iz grada

U

izljevu bujice apokaliptičnih razmjera koja se na grad Maglaj iz korita rijeke Bosne obrušila sredinom svibnja prošle godine, na udaru se nisu našli samo ljudi i kraj, nego i sveci! Voda koja je ispunila svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića do visine oltara, iz crk­ve je sa sobom, razvalivši vrata, odnijela i stotinjak kilograma težak kip ovog svetca. Župnik vlč. Josip Jelić postao je svjestan da je ostao bez kipa zaštitnika župe tek dva dana poslije, kada se voda povukla. Tada mu je susjed

musliman, koji stanuje 300 metara nizvodno, na vrata došao s viješ­ću da je u svojoj šupi našao kip sveca koji bi mogao biti iz maglajske crk­ve. Kip je na kraju vraćen na svoje mjesto pa se čini da se sv. Leopoldu nije išlo iz Maglaja.

Ovu zgodu čuli smo od župnika kada smo ga u uskrsnom tjednu posjetili u Maglaju u namjeri da obiđemo neke od lani poplavljenih gradova. Godina dana je prošla, ali kao i kod svih kojima je voda izmakla tlo pod nogama, sjećanja su i kod

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Stepinac i Barbarić Sveci nisu izvanvremenski ljudi, već se svetost postiže uzornim roditeljstvom, obavljanjem svojih staleških dužnosti, časnim i poštenim življenjem i odnosom prema drugima, ljubavi prema Bogu i bližnjemu

G

otovo je sigurno da će papa Franjo, koji nam u lipnju dolazi u Sarajevo, uskoro proglasiti novog sveca i novog blaženika iz hrvatskoga naroda. Riječ je o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, po čijem su se zagovoru, nakon proglašenja blaženim 1998. dogodila čudesna ozdravljenja, koja je prošle godine potvrdila i Kongregacija za kauze svetaca te sluzi Božjem Petru Barbariću kojemu je Sveta Stolica u ožujku potvrdila herojske kreposti i time službeno završila proces beatifikacije koji je započet daleke 1939. godine.

Osim svetosti, na prvi pogled ćemo teško pronaći poveznice između ova dva velikana hrvatskoga naroda. Petar Barbarić je rođen u hercegovačkom selu Klobuk daleke 1874. Bio je poslušno i pobožno dijete, izvrstan učenik i nadaren mladić. Nakon djetinjstva provedenog uz stado ovaca i knjige te kratkog staža trgovačkog pomoćnika, ostvarili su mu se snovi – primljen je u travničko sjemenište. U Travniku je 24 www.svjetlorijeci.ba

oduševljavao svojom svetošću i mudrošću, ali i inicijativama oko jačanja pobožnosti Srcu Isusovu, molitvi krunice, obraćanju grešnika te promicanju katoličkog tiska. Njegov san da puku služi kao svećenik raspršila je teška bolest, koja mu je donijela godinu dana patnji u bolesničkoj postelji. Umro je na Veliki četvrtak 1897. u 23-oj godini života. Tri dana prije smrti uspio je položiti isusovačke zavjete. Odmah se o njemu govorilo kao o budućem svecu jer je za života zračio potpunom predanošću Isusu. Papa Ivan Pavao II, prilikom posjeta Sarajevu 1997. u propovijedi je rekao: – Nasljedujući primjer sluge Božjega Petra Barbarića, dopustite da vas osvoji Krist.

Komunisti progonili obojicu Alojzije Stepinac je rođen na drugom kraju domovine, u Krašiću u Hrvatskom Zagorju, točno godinu nakon Petrove smrti. Nakon sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu i studija u Rimu, zaređen je za svećenika, a već 1937. postao je zagrebački nadbiskup.

Preporodio je nadbiskupiju organizacijski i duhovno, pokrenuo je mnoštvo inicijativa i projekata te se isticao u pomaganju najpotrebitijih.

Utemeljio je Caritas i mnogobrojne župe, poticao je pobožnost, osobito prema Majci Božjoj. U vihoru Drugog svjetskog rata štitio je i pomagao progonjene i patnike, prosvjedovao je protiv progona Židova i provedbe

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Pripremanje hrane Biblijski ljudi su jeli tri puta dnevno, međutim ni kvaliteta niti količina hrane uglavnom nisu bili na visokoj razini. Glavno jelo je bila večera, kada je cijela obitelj bila na okupu

28 www.svjetlorijeci.ba

B

iblija ne govori previše o tome kako se hrana pripremala.

Hrana se uglavnom kuhala u predvorju kuće, koje je služilo kao “kuhinja”. Tu su, bilo domaćice, bilo sluškinje pripremale hranu. Kao što je rečeno, temeljna hrana je bila kruh.

Hebrejska riječ za kruh je leḥem, što može označavati ne samo kruh, nego i hranu općenito. (Mjesto Isusova rođenja se naziva Bet-lehem, što znači “kuća kruha”.) Domaćica je najvjerojatnije morala peći kruh svaki dan.

Osim kruha, Biblija govori i o pravljenju “kolača”.

Tako prorok Jeremija (Jr 7,18) ugrubo opisuje kako se pravio kolač: “Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače”.

Tijesto se pravilo tako da se brašno miješalo s vodom, i zamijesilo, najčešće u zdjeli ili naćvama.

Dodavalo se malo kvasnog tijesta, kao i malo soli. Ponekad se u tijesto dodavao med ili smokve, i na taj način sladilo.

Pogled iskosa

Milo Jukić

Švicarska prva, mi drugi S

tanovnici Bosne i Hercegovine su, prema istraživanju agencije Ujedinjenih naroda SDSN, najnesretniji u regiji. Od 158 država naša zemlja je zauzela 96. mjesto, između Albanije i Lesota. Jesu li parametri poput socijalne zaštite, zdravstvenog osiguranja, korupcije i sličnih stvari dovoljno kvalitetni pokazatelji za srećomjer, teško je reći, no važno je da je problem rješiv, i to vrlo lako: pošto je Švicarska prva na ljestvici, a političari nas već duže od dva desetljeća svako malo uvjeravaju da BiH uz malo sreće može postati Švicarska, eto ga, samo im povjerovati, dati se na posao i sa 96. se baciti na djelidbu prvog i drugog mjesta.

A ako smo već nesretni, kako tvrdi spomenuto istraživanje, barem nam nije dosadno kao Švicarcima, Islanđanima, Norvežanima i drugim sretnicima. Glavni zabavljači su i dalje političari, a slijede ih teroristi, potencijalni i dokazani, kao i oni koji bi se trebali brinuti da i potencijalnih i dokazanih ima što manje. Doduše, ponekad se ne zna tko je političar, tko terorist, a tko zakonoša i istražitelj, bit će da se uloge povremeno slučajno izmiješaju. Običnom narodu ostaje da se besplatno smije. Dakako, od muke.

Pola milijuna traži posao Najsmješnija scena snimljena je pred zgradom Predsjedništva u Sarajevu: dok je počasni vod čekao da se

32 www.svjetlorijeci.ba

na crvenom tepihu ukaže Rosen Plevneliev, predsjednik Republike Bugarske, prve države koja je priznala BiH, tepihom su mirno i dostojanstveno prošetala dva psa.

Djelovalo je da će u neko doba podići desnu šapu na pozdrav, ali su samo prodefilirali i nestali, bez želje za nekim posebnim počastima.

Na drugom mjestu svakako je prepucavanje DF-a s jedne i SDA i HDZ-a s druge strane oko upravljanja javnim poduzećima. Svi se, naime, kunu u poštenje i kako žele samo najbolje za državu i narod. Da su u pitanju neke nove stranke, netko bi ih još i shvatio ozbiljno, ali se SDA i HDZ u poštenju dokazuju već desetljećima, a Demokratska fronta samo jedan mandat, koji je, doduše, po općeprihvaćenom mišljenju, bio najkatastrofalniji još od ratnih godina.

Manje vesela vijest, barem za one koji nisu uspjeli kupiti nikakvo radno mjesto, jest ona koja kaže da u BiH, državi s malo više od tri milijuna stanovnika, njih više od pola milijuna traži posao. Više od 40.000 završili su fakultet, tako da ona narodna koja kaže kako đubre i škola nikad ne mogu izdati pomalo počinje nalikovati sloganu neke od naših političkih stranaka. A maturanti na sve strane, mladi, sretni i naivni, kruže gradskim ulicama s onim smiješnim kapama, vjerujući da su napravili veliki korak u životu. Sigurno jesu, ali kamo – to će (se) tek vidjeti.

Aktualno

Medicinski potpomognuta oplodnja

Majka ti je sestra, a otac brat!?

Kako će se osjećati dijete nastalo u medicinski potpomognutoj oplodnji kad sazna da je začeto zametnim stanicama onih koje smatra bakom ili djedom, a oni su mu zapravo majka ili otac, a zakonska majka mu je možda biološki sestra, a zakonski otac biološki brat

U

Večernjem listu od 12. travnja na naslovnoj stranici, pod oznakom “Ekskluzivno”, pročitah nadnaslov: “Makedonska klinika u koju hrle Hrvatice” i naslov “Mi stvaramo bebe po narudžbi”, te podnaslov “Mogu se naručiti boja očiju djeteta, ten, rasa, izgled, krvna grupa...”

Farme za proizvodnju djece Nakon svega što vidjeh na pet stranica VL, sa slikama različitih, po izgledu krasnih beba, i razmišljajući kakva će biti životna sudbina te dječice i u kakvom će se naći psihičkom, duševnom i duhovnom stanju kroz svoj život, dugo u noći ne mogoh zaspati.

Proganjahu me misli, zar smo zaista u ovome svijetu dotle došli da, radi 36 www.svjetlorijeci.ba

komercijalnih interesa, zlorabimo plemenitu znanost medicine i stvaramo farme za proizvodnju djece, kao da se radi o kunićima ili kućnim ljubimcima. Pitam sebe, kao i sve humane ljude, zar je najvažnija zarada i nekakvo ljudsko zadovoljstvo, a da se ne vodi nikakva briga kakve će psihičke traume imati ta djeca i sutra ljudi, koje nitko nije pitao prihvaćaju li oni takav frustrirajući svoj životni status i gdje su njihova ljudska prava?

Naime, u toj reportaži se govori o privatnoj klinici za takozvanu potpomognutu oplodnju, “Acibadem Sistina” u Skoplju, u kojoj djeluje više timova liječnika i drugih relevantnih stručnjaka, gdje oni za novčana sredstva nabavljaju muške i ženske zametne stanice iz cijeloga svijeta, a također i iz Makedonije te bližih i daljih zemalja pa po narudžbi proizvode djecu po željama naručitelja!?

U reportaži VL kaže se da Makedonija ima jedan od najliberalnijih zakona u Europi, a ja bih rekla i u svijetu. Prema tom zakonu, navodi se, dopuštene su sve donacije sperme, jajnih stanica, embrija, čuvanje zametaka, izvantjelesna oplodnja samohranih žena, posmrtna inseminacija, reimplantacija, a od prošle jeseni dopušteno je i surogat majčinstvo, tj. zamjensko majčinstvo. To sve je omogućilo i potaknulo prokreativni turizam, posebno žena iz bližih zemalja, ali i nekih puno razvijenijih i puno udaljenijih. Dakle, bitni su opet,

naravno, komercijalni interesi siromašne Makedonije.

Najtraženije bebe “Vikinzi” To se opravdava, a što se spominje i kod nas u Republici Hrvatskoj, gle cinizma, zbog loše demografske situacije zemlje. Zaista, bilo bi smiješno, kad ne bi bilo tragično. U klinici kažu da imaju uspjeha u trećini pokušaja, ako im je za vjerovati, a pokušavaju kod iste žene u više navrata. Koliko su ti postupci štetni za fizičko i psihičko zdravlje žene, a posredno i muškarca, te cijele obitelji, nije ih briga. Odgovor na pitanje kako čovjek smije izigravati Boga i kakve sve to ima posljedice za sve sudionike, poznat je unaprijed. Za prividan i dvojben uspjeh žrtvuju se tisuće odbačenih, zamrznutih i uništenih ljudskih bića u početku života.

Spominje se da u Makedoniji imaju takav zakon, i to baš uz konzervativnu državnu vlast, blisku, nevjerojatno, Makedonskoj pravoslavnoj Crk­vi!

Također se u članku govori da najviše sperme nabavljaju iz skandinavskih zemalja, i da je ta opcija najviše tražena, te da te bebe zovu “Vikinzima”.

Jajne stanice uzimaju najviše od studentica, za koje sumnjam da su dovoljno informirane, a pristaju na sve te rizike za svoje zdravlje, zbog hormonalne stimulacije jajnika, a i kasnije zbog psihičkih frustracija o svojoj nepoznatoj djeci i opterećenju tajnama u kasnijemu braku, za novac od 380 eura ili dvije prosječne plaće u

Zemlja planina

Tajan

Dalibor Ballian

Razotkrivanje tajanstvenoga Tajan ne spada među najviše planine BiH, ali ga zato krasi nestvarna ljepota, brojni kanjoni, špilje, endemske biljke, gusta šuma i divlje zvijeri.

Smješten je nedaleko od Zavidovića i okružen s više srednjobosanskih gradova

R

avna planina i Tajan čine osnovu spomenika prirode Tajan, nedaleko od Zavidovića. Tajan ne spada u naše najveće planine. Njegova nadmorska visina 38 www.svjetlorijeci.ba

dostiže do 1279 m, ali je nestvarne ljepote. I sama njegova pozicija daje mu posebnu vrijednost jer se nalazi u neposrednom okruženju više srednjobosanskih gradova: Zenice, Zavidovića, Kaknja, Žepča i Vareša.

Isto tako možemo reći i da je planina okružena rijekama Bosnom, Krivajom i Zgoš­ćom, dok iz samog Tajana izvire Gostovićka rijeka i ulijeva se u Bosnu.

Tu je još potok Duboka Tajašnica i tok Suhodol. Pored pobrojanih rijeka veliki je broj manjih potoka i izvora što ovoj planini daju posebnu vrijednost.

Priroda planine Tajan je jedinstvena jer je sama planina sastavljena od trijaskih, jurskih i krednih vapnenaca koji su odgovorni za brojne kraške fenomene, posebice špilje u kanjonu Suhe. Tu su još i druge geološke formacije, posebno peridotitsko-serpentinska, u području koje se naslanja na Gostovićku rijeku.

Tako šume ove planine imaju svoju specifičnost, a posebice se ističu guste šume bukve i četinjača, napose običnog i crnog bora s tipično serpetinsko-peridotitiskom vegetacijom na sjevernim padinama Tajana. Na planini nalazimo i druge vegetacijske tipove koji su karakterizirani različitim geološko-pedološkim kombinacijama i orografskim prilikama. Ovdje se prije svega treba osvrnuti i na različite tipove šuma bukve i jele sa smrekom, zatim čiste šume bukve, kao i poznate šume hrasta kitnjaka i graba koje su kroz povijest jako devastirane. U manjoj mjeri su zastupljene u šumama još javori i jaseni veoma velikih dimenzija, a duž vodotokova su crne i sive johe. U svim tipovima šuma, na vlažnim i zaklonjenim mjestima se može naći i pokaja preostala tisa, kao manje stabalce ili grm, i predstavlja pravu rijetkost u našim šumama.

Razgovor s povodom

Nikolina Nakić

Pobačaj uskomešao duhove Od svih društvenih uloga najdraža mi je uloga žene, supruge i majke četvero djece. Svako drugo postignuće je samo šlag na torti

N

ikolina Nakić, spisateljica i kolumnistica iz Šibenika, poznata od ranije po jednostavnom i otvorenom spisateljskom stilu te neustrašivom zagovaranju krš­ćanskih vrijednosti, progovorila je nedavno u jednom tekstu o pobačaju kao donositelju smrti. Ubrzo joj je Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva izreklo opomenu. Bio je to povod da u našoj reviji ugostimo ovu hrabru mladu ženu, suprugu i majku četvero djece od kojih je jedno s posebnim potrebama. Po zanimanju je komparativistica književnosti i povijesti, a suosnivačica je ženske udruge “Judita”. Njezini tekstovi krase brojne internetske portale u Hrvatskoj i veoma su čitani.

Rečenicom “Već se dugo spremam pisati na ovu temu” započeli ste tekst koji je izazvao burne reakcije kod nekih. Zašto ste se dugo spremali pisati na ovu temu i jeste li predosjećali ovakav ishod?

40 www.svjetlorijeci.ba

Iz jednostavnog razloga što uključuje i druge ljude, prvenstveno moje roditelje. Meni nije problem pisati o vlastitim stavovima i životnim odabirima, ali o tuđim odlukama puno je delikatnije pisati. Upravo iskustvo vlastitog života najbolje podcrtava ono što u tekstovima želim istaknuti, no s druge strane nije lako uplesti moje roditelje u priču i doslovce reći: trebala sam biti pobačena. Bojala sam se da ih netko ne bi osudio jer su i oni bili žrtve– mladi i prestrašeni. Danas znam da je liječnikovu ruku koja je bacila instrument i skinula rukavice vodio Duh koji se usprotivio mojoj sudbini - koja je bila smrt. Iz tog razloga, osjećaja osobne odgovornosti, blagoslova roditelja da pišem o toj temi, činjenici da se radi o gorućoj temi koja je rak rana našeg društva, postala sam sklona odluci da tematiku pobačaja obradim na osobni način.

Jeste li mogli predvidjeti koliku će prašinu uskovitlati Vaš tekst o pobačaju?

Naravno da ne. Pišem bez ikakve spisateljske ambicije, kalkulacije ili predumišljaja. Riječi i emocije izlaze mi ravno iz srca i nikada ne razmišljam o tome kako će nešto biti prihvaćeno, što će netko misliti i hoću li se nekome svidjeti.

U trenutku kad je tekst bio objavljen on nikome nije smetao. Stajao je objavljen skoro godinu dana i nikome ništa. U međuvremenu se aktualizi-

rala tematika pobačaja u našoj zemlji i profilirale su se dvije međusobno suprotstavljene struje. Jedna koja pokušava bez uljepšavanja progovoriti o pobačaju koji je sve ove godine bio tabu tema, na način da se prikaže što on ustvari obuhvaća; i za maleno ljudsko biće kojem se prekida život, ali i za ženu koja se na taj čin odlučuje. Te druga strana, koja se pak zalaže za još veću liberalizaciju postojećeg zakona, nezadovoljni činjenicom da toliko liječnika koristi priziv savjesti te za veću dostupnost drugih metoda pobačaja (upravo se govori o uvođenju pilule za pobačaj do 10. tjedna). Ja sam jednostavno govoreći upala u cijelu tu priču, uslijedila je prijava teksta Vijeću časti HND-a, kasnije i opomena. Međutim, tekstu je čitanost narasla do neba i natkrilila čitanost bilo čega što sam dotad napisala, evo nedavno je preveden i objavljen u Sloveniji i zbilja se još jednom potvrdila ona izreka da Bog i po krivim crtama ravno piše.

I namjera koja u biti nije bila dobra, postala je moćno oružje u rukama Dobra. Moj život je skup argumenata koji se koriste protiv zabrane pobačaja. Prvo, nisam trebala biti rođena.

Drugo, kao razlog za pobačaj uzima se često sumnja da s djetetom neće biti nešto u redu. Kao majka djeteta s autizmom, odgovorno tvrdim da je taj “razlog” morbidna, okrutna i užasna greška kojom ubijamo ne samo dijete, već i vlastitu ljudskost. Treće,

Vijesti

Priznao zločin pa oslobođen Adem Mećavica, Naša riječ

ZENICA – Oslobađanje Arnesa Delića (22), napadača na Nikolu Crepulju (74) i Maricu Kristić (79), izazvalo je gnušanje i ogorčenje među malobrojnim povratnicima u selo Ratanj kod Kraljeve Sutjeske. Delića je, podsjetimo, Kantonalni sud u Zenici zbog nedostatka dokaza oslobodio optužbi za razbojništvo i nasilje nad bolesnim i hendikepiranim starcima, koji su preminuli 22 dana nakon napada, u istom danu - Niko u Kantonalnoj bolnici, a Mara u Domu umirovljenika u Zenici, gdje je premještena nakon hospitalizacije. Takav zločin uraditi, a biti oslobođen - nemam ko-

44 www.svjetlorijeci.ba

MOSTAR – Knjiga “I najveći komunikator” fra Ike Skoke izišla je u nakladi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Recenzenti su prof. dr. Mato Zovkić i prof. dr. Miro Jakovljević.

Lektorstvo potpisuje prof. dr. Mirna Brkić, a korekturu prof. Jozo Kaljević,

fra Marko Jurić i fra Perica Ostojić. Naslovnicu je uredio prof. Stjepan Skoko.

Računalnu pripremu je uradio prof.

Jozo Kraljević. Knjiga je tiskana u tiskari Fram Ziral, Mostar. Na završetku svoje recenzije prof. Mato Zovkić je napisao: “Knjigu smatram vrijednom prinovom u hrvatskoj teološkoj ponudi i preporučam je ne samo za tiskanje nego i za čitanje.”◀

mentara”, kaže Fabijan Tomić, pred čiju je kuću Delić došao kobne noći 21. travnja prošle godine, prije nego što se zaputio ka domu nemoćnih staraca. Iako je policijskim inspektorima sutradan priznao da je počinio zločin, Arnes Delić ga je kasnije poricao u Tužiteljstvu i Sudu.

Delić, od ranije poznat i policiji i mještanima Ratnja i obližnjih sela, oslobođen je krivnje zbog nedostatka dokaza. Sama krvna grupa, bez DNK analize tragova pronađenih na mjestu zločina, nije mogla biti prihvaćena kao dokaz da se mladić proglasi krivim i kazni. A DNK analizu postupajuća tužiteljica Aida Pinjo nije ni naložila, tako da nije mogla ni biti urađena, tvrdi naš izvor u MUP-u ZDK. U Tu-

žiteljstvu ZDK za sada ne žele odgovarati na pitanja o mogućim propustima u istrazi te eventualnoj odgovornosti tužiteljske strane. Glavna tužiteljica Vesna Kaknjo rekla je samo kako će Tužiteljstvo uložiti žalbu.

“Obzirom da se radi o prvostupanjskoj nepravomoćnoj presudi, mogu vam reći samo toliko da Tužiteljstvo ima pravo uložiti žalbu i da će iskoristiti to svoje pravo. Upravo su počele aktivnosti na pripremanju te žalbe pa ćemo pričekati konačnu odluku Vrhovnog suda koja će vjerojatno uslijediti ubrzo poslije ulaganja žalbe”, kazala je Kaknjo. Mještani Ratnja nadaju se da će u žalbenom postupku krivca za smrt dvoje staraca, ipak, stići zaslužena kazna. ◀

Nova knjiga fra Ike Skoke Fra Ante Marić

Tragom narodne baštine

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Predaje o dolasku Hrvata Na predaje o braći i sestrama koji su doveli Hrvate u naše krajeve nadovezuje se i priča o knezu Hrvatu koji je stolovao u Krapini, a nakon smrti za sobom je ostavio tri sina: Čeha, Leha i Meha te kćer Vilinu

P

rvu zapisanu predaju o dolasku Hrvata u ove krajeve nalazimo polovicom 10.st. u djelu O upravljanju Carstvom bizantskoga cara i pisca Konstantina Porfirogeneta. Prema predaji Hrvati su pri dolasku bili predvođeni petoricom braće: Muklom, Kožočešom, Hrvatom, Klobekom, Klukom i dvjema sestrama Tugom i Bugom. I fra Nikola Lašvanin u 18. st. navodi predaju: “Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane, s mlogim bojem istiravši Abare, ovdi se nastaniše. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka, Klobej, Kožočeš, Muklo, Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga.”

D. Kovačević (1993) navodi predaju da su Hrvati živjeli na području Bagibareje. Jedan rod, petero braće i dvije sestre, se odijelio i došao u Dalmaciju 50 www.svjetlorijeci.ba

u kojoj su vladali Avari. Uspjeli su ih pokoriti i zavladati Dalmacijom. Od toga roda dio je otišao u Ilirik i Panoniju. U Dalmaciji su se pokoravali Francima koji su bili jako okrutni pa su Hrvati zaratili s njima i pobijedili ih.

Od Pape su tražili da ih krsti i obvezali se da neće napadati tuđu zemlju.

Lijepa Tuga i kraljica Buga Tradicija čuva i predaje o sestrama Tugi i Bugi. Naziv se staroga hrvatskoga plemena Tugomirići (prema predaji jedno od dvanaest hrvatskih plemena koja su doselila iz tadašnje Bijele Hrvatske) povezuje s Tugom.

Povjesničar V.Klaić navodi da su najprije naselili područje od Velebita do Zrmanje, a kad su im u 13. st. ti dijelovi oduzeti, šire se u dva smjera – na Krk te zadarsko zaleđe i Liku. U zadarskome zaleđu posljednji se put spominju 1456. dok se u Lici spominju do 1513.

Tušnica, livanjska planina ispod koje je smješteno istoimeno selo, prema predaji je ime dobila po Tugi, a o tomu pjeva i guslarska pjesma: Sestri Tugi dadoše krajinu, Duvno ravno i okolovinu.

Tada Tuga grad je načinila na Tušnici na vrh Santulije, poviš crk­ve svetoga Ilije.

Ta planina na koju je stala po Tugi se Tušnica prozvala. (Šola, 1974)

Braća Leh i Čeh

Tuga je bila lijepa poput vile. Uveseljavala je ljude pjesmom kako bi lakše putovali. Kad su došli u novu domovinu, dobila je Poljica gdje je nastao gradić Tugini dvori (danas Tugare). Po predaji je bila dobra te i danas za mjesečine, u bijeloj haljini prođe preko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Poljicama (Dragić, 2007/2008).

Buško blato pripada općinama Tomislavgrad i Livno, a od 1974. tu je jezero. Godine 1600. i 1768. spominje se i kao naselje Buško Blato. Jedna od varijanti koja objašnjava postanak njegova imena je predaja da je kraljica Buga za svoje prebivalište izabrala Buško Blato. O tomu govori i guslarska pjesma: Ona seka što bijaše druga po imenu zvala se je Buga.

Nje zapade ta krajina divna

U ime naroda

Robijao dva puta Komunističke vlasti su fra Arkanđela Grgića prvi put zatvorile 1948, a povod su bile riječi koje je izgovorio u nekoliko propovijedi ljeta te godine u župnoj crk­vi u Lištanima kod Livna. Drugi put je zatvoren 1957

M

ijo fra Arkanđeo Grgić rođen je 25. rujna 1889. godine u Visokom. Osnovnu školu pohađao je u Visokom, Breškama, Šamcu i Tuzli, gimnaziju završio u Visokom, a teologiju u Livnu i Sarajevu. Za svećenika je zaređen 28. siječnja 1912. godine.

Bio je kapelan u Varešu, Kraljevoj Sutjesci, Vitezu, Plehanu i Đakovici.

Dužnost vojnog svećenika obavljao je u vrijeme Prvog svjetskog rata (191418) na fronti Austrija – Italija. Župnik je bio u Beogradu, Ulicama, Tuzli, Zoviku, Lištanima i Bučićima. Službu gvardijana i župnika obnašao je 193742. u Kraljevoj Sutjesci. Osim obnašanja pastoralnih službi godinu dana je predavao njemački i grčki jezik u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a u Sarajevu je na Teologiji predavao crk­venu povijest i crk­veno pravo. Bio je također nekoliko godina i urednik Glasnika sv. Ante i član 52 www.svjetlorijeci.ba

uprave franjevačke provincije Bosne Srebrene (definitor).

Umro je 3. veljače 1975. godine u Kraljevoj Sutjesci i pokopan na mjesnom groblju.

U vrijeme prije Drugog svjetskog rata isticao se, istina, kao političar. Nu njegovo hrvatstvo nije bilo okaljano ekstremizmom.

Prozivao Partiju u propovijedima Fra Arkanđela je slobode lišila UDBA

iz Livna 20. listopada 1948. godine, piše gorički gvardijan fra Anto Perković 22. listopada 1948. i potom nastavlja: “Upravi ovog samostana nije poznat razlog hapšenja. Znamo to da je crk­veni život u župi dobro vodio i da ga je narod volio. Prije ovoga dvaput je pozivan na Unutrašnji odsjek na odgovornost. Uglavnom se ticalo čisto crk­venih stvari, kako je nabavljao crk­ vene stvari, novac skupljao itd.

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Kad učitelj postane činovnik Obrazovni sektor se sve više pretvara u neobrazovni, jer se ne rukovodi spoznajom, znanstvenom znatiželjom i akademskom slobodom, nego se uvode kontrole vrednovanja i kvalitete, a radi tzv. bolje efikasnosti, iskoristivosti, prilagodljivosti, prohodnosti, vrhunske učinkovitosti

K

uda ide obrazovanje danas? Pitanje je to na koje je teško valjano odgovoriti, jer postoje i zagovornici i protivnici trenutačnih svakodnevnih bavljenja svih i svakoga obrazovnim postupcima, unapređenjem obrazovanja, uvođenjem različitih standarda, mjerenja, utjecaja, analiza... A kroz sve to, može se primijetiti da su mlade generacije puno siromašnije znanjem, vještinama i potrebnim kompetencijama o kojima se toliko danas govori. Može li se obrazovanje 54 www.svjetlorijeci.ba

industrijalizirati, može li se učitelja (na svim razinama) pretvoriti u činovnika? Može! Smije li se to? Ne smije, ali se čini.

Sveučilišta kao poduzeća Jesu li ovo vizije pedagoga prošlosti koji su se zalagali za društvo znanja, slobode i kreativnosti!? Obrazovni sektor se sve više pretvara u neobrazovni, jer se ne rukovodi spoznajom, znanstvenom znatiželjom i akademskom slobodom, nego se uvode kontrole vrednovanja i kvalitete radi tzv. bolje efikasnosti, iskoristivosti, prilagodljivosti, prohodnosti, vrhunske učinkovitosti. A sve se pravda prepoznatljivosti na tržištu rada. Postavljaju se rang liste na osnovu kojih se pak određuje vrijednost i kakvoća obrazovnih ustanova te se posljedično uvode organizacijske, financijske i prosvjetno-političke mjere.

Ukida se osobenost pedagoške kulture vlastite zemlje, a stvara se neka jedinstvena mjera za sve, bez obzira na različitosti i specifičnosti. Uvodi se jedna nova uniformnost i ako niste u njoj, ne vrijedite.

PISA (Programme for International Student Assessment) testovi kojima se svake treće godine mjere osnovne učeničke kompetencije petnaestogodišnjaka izazivaju traume u zemljama čiji učenici pokažu slabe rezultate, a nitko se ne zapita o

pouzdanosti testa i primjenjivosti u različitim zemljama i akademskim kulturama. Rang liste postaju osnovni pokazatelj učinkovitosti obrazovanja što je apsurd i potpuni odmak od dosadašnje pedagoške prakse.

Dobra strana života

Viktorija Banić

Između dva dlana Iznenadiš se, ponekad, kad klečeći u prašini ugledaš potpuno neočekivanu, tebi pruženu ruku. Svaki put sve duže oklijevaš, razmišljaš, a onda je ipak prihvatiš, brzo i grčevito stisneš.

Boli, ali ustaješ

O

dlučna i sigurna ruka spretno te prihvatila, kao i mnoge prije tebe. Pomogla da iskoračiš na ovaj svijet. Pružila te najdražoj, najmekšoj ruci na svijetu, da te grli i ljulja, otire suze i miluje kako samo ona zna. Rastao si ispod prostranog neba, nedodirljiv, vođen za ruku. Ili za obje.

U topla sunčana nedjeljna jutra, u svečanom ruhu i uvijek bijelim čarapicama. Takva jutra, da bi baš svako moglo biti uskrsno. Zvona. Miris pognutih ljubičica i ranog jorgovana.

Sve se činilo mogućim. Ti malen, najmanji što pamtiš, ali siguran. Zaštićen kao nikada nakon toga, ma koliki bio šareni svijet iznad tebe. Sigurnost se udobno sklupčala između dva dlana.

Velikog i malenog. Oaza mira.

Ponekad, ali samo ponekad, uzeli bi te nemirnog i nestrpljivog čvrsto za zapeš­će. Da ne potrčiš, ne istrgneš ruku, dok ne protutnji automobil ili ne prestane dugo iščekivani pljusak. A tako bi trebalo isprobati nove 56 www.svjetlorijeci.ba

gumene čizme! Niti kapi do sada, čini se oduvijek. Sad kažu čekaj… Ili kad ti se ne dâ rodbini u najavljeni posjet, igra zove, a put je beskrajno dug premjeren malim koracima...

Da, baš ruku i ne samo nju, stisnuli su ti čvrsto, dok su te izvlačili iz čarobnog sjaja zabranjenog blaga sazdanog od zamršenih konaca, šarene dugmadi, starih fotografija i požutjelih, kitnjastim rukopisom ispisanih, razglednica. Jer iglice rasute, također posvuda, nekako si previdio…

Nisu bile dio plana. Baš kao ni “š­ćeta” koju činiš…

I u vatri groznice, crvenih obraza, sputan u mrske obloge ili razbijenih koljena i poderanih hlača po tko zna koji put u istom danu. Utjehu i oprost, dok ti vida rane i privija mir, tražio si u pruženoj dragoj i poznatoj ruci. A onda, uvijek prebrzo, pospan i prestrašen, čvrsto si stiskao tu ruku u svojoj. Bilo je to onog ozbiljnog, prvog jutra, dok je nepoznat teret i prepoznatljiv miris nove, još krute školske torbe pritisnuo tvoja mala leđa, podsjećajući te na dugo predstojeće druženje. Odjek toga osjećaja pratiti će te često u životu. Sa torbom ili bez nje. U ruci…

Istraživao si, dodirivao, premetao svijet i preslagivao ga po svojoj volji.

Razmišljao, donosio zaključke, sve rušio i počinjao ispočetka. Odlazio i vraćao se, zaokupljen rukama života koje te pozdravljaju, mašu ti, pružaju i uzimaju, odguruju te, oduzimaju i prijete. Radosno se primiču i još brže odmiču. Dođe vrijeme i za neke druge i drukčije ruke. Tebi tada

najljepše, najposebnije. Istovremeno nedostižne, kakva ljubav često bude.

Izgarao si iščekujući dan kad će se te ruke konačno pružiti prema tebi, istovremeno strepio od susreta. Ruke…

Naučiš jednom prepoznati stisak one prave ruke. Potrudiš se zadržati, utisnuti taj trenutak u sjećanje. Spremiti ga na sigurno. Zauvijek. Kad zabole tuge. Prošle i one koje će tek doći.

Gurale su se, u međuvremenu, oko tebe mnoge, životno različite, po dodiru i svakako po namjeri. Poneke

Priča

Jozo Mašić

Bijeli vitez O

vo je neizmišljena priča – ništa u njoj nije izmaštano, ništa nije plod snatrenja ili halucinacija. Ništa se ne događa iza tankih snovitih zastora. Sve je istina, onakva kakvu pamtim. A pamtim, ta nisam se najeo ludih gljiva ili, ne daj Bože – datule!

Mjesecima smo, danomice, u posljednje dvije ratne godine bili čuvari šankova, prepričavali zgode s bojišta, otkrivali prave branitelje ili pak prijetili pobjeguljama, dezerterima… Upamtit će kad se vrate, ako se ikada osmjele i vratiti! Naša vjera, potpomognuta žesticama i pivom, bila je teško pomračenje uma, čisto ludilo! Dogovorismo se stoga jedne večeri, napokon svjesni kamo nas to vodi, ujutro krenuti u brdo, u Pakline, pod Ljubušu. Vrijeme je gljiva. Na Čominu vršku obješen naglavačke o grani hrasta čeka nas lonac; u račvi davno ostavismo tronožac s lancem – valjda je sve još tu, nitko tu ne zalazi otkako je rat počeo.

“Samo se ti igraj”, dok se penjemo uz Pakline, s torbama na leđima a neki i s košarama u rukama, upozorava me Vitez (u to vrijeme zvali smo ga njegovim pravim imenom – nadimak će steći tek nakon što se cijela ova priča odigra), a on je u našoj maloj družbi poznat po pametovanju.

“Ne pametujem, ali jednoč ćeš u nekoj ludari naći još luđeg crva, pojest’ ga i poludjeti kao i on. Gljive ni same nisu načisto što su: životinje, biljke… čudovišta, jesu li biljojedi ili mesojedi, jer ako nisi znao ima gljiva koje se hrane kao i ljudi, samo što jedu sve, svežderi su, žderu kukce, crve, muhe, komarce… jedu čak i otrovanu i zaraženu hranu – to im je najdraže. Sve ti to znaš. One same ne znaju što su, a ti tvrdiš kako ih poznaješ”, ne odustaje. Nitko ga više i ne sluša ali on se ne da, nastavlja svoju lekciju o oblasti gdje sam najjači. Molim ga da prestane, no on ne mari, pa ti se učini kako je stvarno zabrinut za moj opstanak, a opet misliš kako svojom pričom samo pokazuje razuđenost svojih moždanih vijuga. I dok gazimo Paklinama u potrazi za gljivama, on ne prestaje zanovijetati, prigovarati… Vrati se kući, čovječe ili zašuti više, govorimo mu. Ne da se, nastavlja pametovati: “Pa i sam Božac na televiziji neki dan priča kako uz svaku jestivu postoji njezin otrovni parnjak koji je izgledom gotovo identičan jestivom originalu. Pa se ti misli…” Molim ga da me pusti na miru, a on svoje pa svoje, kao da mi prijeti, kaže: “Uvjerit ćeš se jednom…!” Pozivam 62 www.svjetlorijeci.ba

ga da svojim dugačkim rukama ubere jedan oveći vrganj iz grma i on to učas učini. Onako tanušnom i s onolikim rukama nije mu bilo teško i u najgušćem grmu ubrati gljivu.

Kao da smo ga samo zbog toga vodili sa sobom…!?

Do Čomina vrška ubrasmo dostatno za jedan dobar gulaš. Pred nama je kamenjar pun začina, samo treba znati koje uzbrati. A uz nas grmovi puni gljiva – samo biraj! Dok je Vitez potpaljivao vatru, sjedio sam na kamenu stancu i potpirivao vlastito sjećanje na događaj koji je zbog Vitezovih riječi dugo bio zapretan, i nu: sad najednoč izroni ispod pepela!?

Jedne sunčane subote Vitez i ja zaputimo se u potragu za gljivama. “Hajmo se popeti na onu uzvisinu, kao da netko sjedi gore…!”, reče kad sjedosmo malo odmoriti. Ne htjedoh, pravdajući se umorom: “Idi ti sam, ja ću ovuda još malo prošvrljati… I čomu ću usjeći kako bih mogao lakše sići…”, rekoh mu. I on vrcom na brdo, a ja nožićem na sklapanje dadoh se u djelanje liskove grane pri vrhu savijene poput hokejaške palice kojom ću se poštapati. Kad bijah kraju, spremih sklopljenu britvu u džep, prihvatih zamalo odsječenu granu, trgnuh je i iščupah. U taj tren nešto mi iz jakete ispade na zemlju. Britva… Opipah džepove, mobitel je tu, a mogao sam ga lako izgubiti u grmlju. Pa i da je ispao, tješio sam se, ponio je Vitez svoj pa bismo ga pozivom lako otkrili. A što ako nije ponio, nisam sebi dao mira. Sad ću ga pozvati, pa provjeriti… I izaberem njegov broj, on se javi – dakle, ponio je.

No svejedno ga upitah: “Jesi li ti ponio svoj mobitel?”

Dašta je nego ponio, kako bi se javio! “Evo ja svoj izgubih, pade mi u grmlje, nazovi mi da zazvoni kako bih ga pronašao”, rekoh. I domalo telefon mi zazvoni u ruci: on je. Pustim da odzvoni nekoliko puta a potom odgovorim: “U redu je, našao sam ga!”, i prekinem vezu. Smijući se, sjednem, uzmem britvu i počnem šarati ljeskov štap guleći prstenove kore s njega. Vitez je već grabio niza stranu. I ja ustadoh i krenuh polako sa šarenom čomom nizbrdo, Vitezu ususret, na pritoč. Kad bijasmo blizu, progovori: “Eto, fina ti čoma!” Složih se, ali: “Pogriješio sam: usjekao sam čomu za lijevu ruku, a ja dešnjak…!” Potom, kao da sam se spasonosno sjetio: “Pa ovo je čoma za uzbrdo…”, okrenem se i kročih natrag, uzbrdo. Začuđeno me gledao i dok

Od snova sazdani

Mile Stojić

Ujević na Bendbaši Ove godine navršava se šezdeset godina od smrti Tina Ujevića (1891-1955), pjesnika koji se, kako reče jedan suvremenik, “rodio sa štitom i oklopom”.

Premda je autor “Visokih jablana” u Sarajevu proveo sedam svojih plodnih ljeta (prebivao je u Šeheru od 1930. do 1937. godine, i u tom periodu objavio dvije znamenite svoje knjige Auto na korzu i Ojađeno zvono), spomen na njega zasjenile su druge važne godišnjice.

Sarajevo, u nedostatku kulturnog pamćenja, obilježava obljetnice svega, odnosno ničega.

U sjenci tih bizarnih i strašnih jubileja sjećanje na Tina ostavljeno je tek zaljubljenicima, kao kakva privatna, intimna svečanost 64 www.svjetlorijeci.ba

D

oista, kakve su veze između ukletog pjesnika i ukletog grada? O Tinovu boravku u Sarajevu kružile su brojne anegdote, a njegovim su se stihovima inspirirale generacije jugoslavenskih pjesnika. Iako je, rekli smo, u tom razdoblju napisao neke svoje virtuozne verse, malo je u povijesti grada ostalo njegovih tragova. Sve do pred rat u jednoj krčmi na Bistriku, koja se zvala “Samek”, a u kojoj je navodno sarajevske dane provodio Augustin, okupljali su se “njemu u čast” ukleti pjesnici, “bohemi”, ili pijanci kojima je poezija bila tek alibi za rakiju, galamu i kavgu. Ujević jest pjesnik ekstaza, ali ne alkoholnih, već svemirskih, neshvaćen i neprihvaćen do današnjega dana.

Iako sam od mladih dana čitao Tinove stihove, ja, priznajem, nisam tamo zalazio, jer me nikad nisu zanimali takvi mitovi ni mitotvorci, koji su obično pisali bezvrijedne stihove i recitirali ih u alkoholičarskim ekstazama po raznoraznim pajzlovima i ćumezima, svodeći genijalnog Tina na mjeru svoje prosječnosti i bijede.

Općenito su mi se odurnim doimale stvarne ili apokrifne anegdote o pjesniku-odrpancu, jer su bile u totalnoj diskrepanciji s njegovim genijalnim stihovima i jer su ih najčeš­će pričali ljudi koji, osim “Svakidašnje jadikovke” ni jednu drugu njegovu pjesmu nisu ni pročitali.

Još u ranoj mladosti bijah zanijet Ujevićevom poetskom fisharmonikom, jezičnom orkestracijom i svojevrsnim njegovim jezikotvorstvom, kakva nema u sveukupnoj našoj poeziji, te sam napisao cijeli jedan ciklus

pjesama njemu u čast, iz kojega sam objavio tek nekoliko fragmenata u svojim ranim knjigama. Čitao sam ga godinama, iz noći u noć, otkrivajući u toj poeziji stalno nove melodije, nova i nova značenja.

U predgovoru jednom izboru Ujevićevih stihova, koji je pod naslovom Riđokosi mesije objavila sarajevska Svjetlost 1989. godine, govorio sam upravo o aristokratskoj uzvišenosti njegova jezika, jer Ujević je bio monah zavjetovan u hramu Eratinom.

U tom izboru gotovo sam bio izostavio te njegove deklamativne pjesme, a težište bacio na kompleksne orkestracije (“Riđokosi mesije”, “Fisharmonika”, “Hymnodia to mou somati”), koje je Milan Bogdanović uspoređivao sa glazbom Bachovih orgulja.

Stasavši u epohi kasne hrvatske moderne, Ujević je, kao i većina tadašnjih mladih literata, bio zanesen Matošem. I javno se deklarirajući kao Matošev discipulus, Tin je preuzimao sve ono što je dolazilo iz Europe kao poetična inovacija, ali i socijalna ideja. U pjesmi “Oproštaj”, publiciranoj u zborniku Hrvatska mlada lirika, 1914. godine, on iznosi neku vrstu pjesničkog programa u kome naznačuje pozitivan odnos prema tradiciji vlastitog jezika, ali i neposluh prema diktatu njegovih izanđalih formi. Privrženost manihejstvu, kao stigmatskom činu vlastite religijske i književne tradicije, za Ujevića je preduvjet da se dosegne autentično. On je “vjernik krivovjerna pravca”, koji ne dopušta da bilo tko upravlja njegovom lađom do njega samoga. Sve “vojvode i zakonodavci” sputavali su puntarske slobode, a bez

Duh Afrike

Fra Ivica Perić, bosanski misionar u Kivumuu – Ruanda

Puno djece znak bogatstva Kada mladić odabere djevojku i poželi ju oženiti, prvo razgovara sa svojom obitelji i kaže im koju bi djevojku želio za ženu.

Ako su roditelji i rodbina suglasni, onda se ide na pregovore s rodbinom djevojke. Rodbina ide u prošnju

66 www.svjetlorijeci.ba

U

afričkoj kulturi potpuno je neshvatljivo da neka odrasla osoba nema djecu. Primjerice, u Ugandi i Ruandi, osobe koje nemaju potomstva imaju posebno ime “ekifera” što znači “nenormalna” ili “bolesna” osoba. Kod njih se podrazumijeva da svaka odrasla osoba ima potomstvo, nasljednike. Osobe bez djece se smatraju “urečenima” ili kažnjenima od Boga.

Da bi muškarac bio spreman za ženidbu, on mora pokazati da je toga vrijedan. A dokazat će se kada napravi kuću. Zemlju dobiva od oca ili ju mora kupiti, ali nikada ne dovodi mladu u tuđu kuću, a posebno ne u roditeljsku. Prije ženidbe mora napraviti kuću te osigurati zemljište na

kojem će se osiguravati usjevi kako bi se obitelj mogla prehraniti. Ako je muškarac sposoban to osigurati, onda ga se smatra zrelim za ženidbu. Dodatni mu je plus ako ima mogućnost nabaviti i kravu ili kozu, ovce…

Prosidba traje danima U krš­ćanstvu se smatra da je brak povezivanje dviju osoba, no u afričkoj kulturi na to se gleda drugačije. Brak je povezivanje dviju obitelji. A djeca su blagoslov. Individualizam, odnosno samački život bez potomaka, u afričkoj kulturi nije vrijednost i na to se gleda jako negativno.

Kada mladić odabere djevojku i poželi ju oženiti, prvo razgovara sa svojom obitelji i kaže im koju bi djevojku

Medicinski kutak

Krpeljni meningoencefalitis

Dr. Boris Adašević specijalist pedijatar

Nezvani proljetni gost Dolaskom proljeća ljudi sve više slobodnog vremena provode u prirodi, bilo kao šumski djelatnici, planinari, kamperi, lovci ili turisti.

Vrlo je važno svim osobama koje uživaju u boravku u prirodi ukazati na opasnost od bolesti zvane krpeljni meningoencefalitis

K

rpelji su nametnici koji parazitiraju na domaćinu i prenose veći broj bolesti. Domaćin može biti čovjek ili bilo koji viši sisavac, npr. pas, mačka, govedo, kao i ptice i gmazovi. Kod ljudi, krpelji se načeš­ će zadržavaju na područjima gdje je koža vlažnija i mekša, kao što je na primjer koža trbuha, prepona, pazuha i iza uha. Kod nas je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčeš­će prihvaća tzv. šumski krpelj. Krpelji su važni jer mogu biti prenosioci mnogih bolesti a u našoj zemlji na čovjeka mogu prenijeti tri bolesti: Lyme boreliozu, krpeljni meningoencefalitis i erlihiozu.

74 www.svjetlorijeci.ba

Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka.

Najizloženiji su im ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici, turisti). Krpelji se nalaze se na listovima i granama grmova, niskog raslinja (do visine 1 m), u šikarama, prizemnom sloju šuma. Krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju može prijeći ovisi o razvojnom obliku. Odrasli se može prošetati nekoliko metara u širinu u potrazi za hranom. Za aktivnost krpelja važna je povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju sezonsku aktivnost - sezona njihove najveće brojnosti je u proljeće i rano ljeto, a mogu se susresti i u ranu jesen.

apatija, pospanost ili razni poremećaji svijesti koji se mogu razvijati sve do kome. Smrt može nastupiti nekoliko sati ili dana nakon početka bolesti.

Neki su bolesnici danima ili tjednima u komi, a onda se postupno oporavljaju i dođu k svijesti, ali često ostanu različite neurološke posljedice. U većine bolesnika u kojih je poremećaj svijesti bio kratkotrajan i lakšeg stupnja može nastati i potpun oporavak.

Liječenje je simptomatsko, bolesnici se liječe na bolničkim odjelima za intenzivnu skrb jer je katkad potrebno danima i tjednima održavati vitalne funkcije. U početku je vrlo teško prognozirati tijek bolesti, teže i dugotrajnije pomućenje svijesti obično znači neposrednu opasnost za život i veću vjerojatnost da će ostati trajne psihičke i fizičke posljedice.

Simptomi i liječenje Simptomi i znakovi bolesti mogu se očitovati postupno ili naglo, temperaturom povišenom do 39 C ili više, povraćanjem, glavoboljom i ukočenoš­ ću vrata, a brzo poslije toga javljaju se simptomi koji ukazuju da je nastupilo zahvaćanje velikog ili malog mozga.

Bolesnik može biti nemiran, razdražljiv, delirantan, može imati drhtanje prstiju šaka, trzaje mišića, poremećaj ravnoteže. Mogu se javiti grčevi cijelog tijela, osobito kod djece, a mogući su i različiti oblici mišične slabosti.

U nekim slučajevima jače je izražena

Uklanjanje uljeza Ako ste uočili krpelja u koži važno ga je ukloniti što prije - rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvrš­ćen.

Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Najbolje je da se to uradi u nekoj od zdravstvenih ustanova ili u najbližoj ambulanti.

Ako ste daleko od ambulante, uzmite pincetu, uhvatite krpelja i polako ga povucite sa kože a zatim dezinficirajte kožu na mjestu uboda. Ne mažite krpelja uljem, ljepilom ili vazelinom.

Javite se liječniku ako uočite simptome ili ako crvenilo i ranica na mjestu

Ružičnjak

••

•

Booog svima!

Evo nas već i u mjesecu svibnju pa smo odlučili prezentirati Vam jednu proljetnu aktivnost – izradu leptira!

Vrlo smo vrijedni, pa ćemo Vam opet pokazati dva načina izrade ovih naših ukrasa. Mi smo svoj vrtić ukrasili ovim prelijepim životinjama, pa zašto ne biste i Vi svoj zid, prozor, dječju sobu ili nešto četvrto? J S obzirom da je proljeće vrijeme kada se sve budi, cvjeta i postaje življe, šarenije i veselije, i mi smo odlučili da će i naš vrtić krasiti mnoštvo živih, šarenih i veselih leptirića J. Pogledajte kako smo kroz smijeh, igru i na zabavan način ukrasili svoja vrata i zid. Uživajte u još jednoj avanturi ekipe iz Ružičnjaka J! Vidimo se i u idućem broju! •

••

•

76 www.svjetlorijeci.ba

•

Leptiri

Potreban pribor: kolaž-papir, škare, ljepilo, tempere, kistovi, improvizirani materijal za oči i ticala leptira, kutije od jaja, štapići od sladoleda, vuna ili neka ukrasna vrpca

FRANJEVAČKA LJETNA ŠKOLA DUHOVNOSTI 12 - 18. SRPNJA 2015.

FRANJEVAČKA TEOLOGIJA SARAJEVO ORGANIZIRA Program trajne formacije za članove/ice franjevačke obitelji iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kao i za sve zainteresirane koji žele upoznati duhovno, moralno i kulturno bogatstvo franjevačke karizme. Cilj ovoga programa je upoznavanje veličanstvene vizije Franje Asiškoga koja se temelji na Isusovu evanđelju i koja ističe bratstvo i sestrinstvo ne samo svih ljudi, nego i svih bića, svih Božjih stvorenja. Sva bića u svemiru su braća i sestre po stvorenosti.

Franjo time nudi alternativu današnjem svijetu nasilja.

Posjet sv. Franje sultanu Maliku al-Kamilu usred križarskog rata 1219. godine u Damietti (Egipat) i susret fra Anđela Zvizdovića sa sultanom Mehmedom II. Osvajačem na Milodražu 1463. godine paradigma je franjevačkog dijaloga s pripadnicima različitih religija, svjetonazora, kultura, itd. Franjino i Klarino čovjekoljublje nastavlja živjeti u osamstoljetnom bratstvu i sestrinstvu njihovih sljedbenika/ ica, utirući put miru i u našem nemirnom vremenu. Na ovim temeljima miroljubivog života želimo danas graditi mostove i nadilaziti isključivosti koje opterećuju naše društvo.

U tu svrhu kroz ovaj program nudimo integracijski studij iz franjevačke povijesti, franjevačkih izvora, franjevačke filozofije i teologije, te franjevačke duhovnosti, kao i praktične vježbe – radionice i posjete različitim vjerskim institucijama.

Studijski dio: 1. Povijest franjevačkog pokreta; Povijest franjevaštva u Hrvata – Dr. fra Marko Karamatić 2. Bl. Marija Petković: Vlastiti put posvećenog života – Mr. S. Vianeja Kustura 3. Sv. Klara Asiška: Novost u posvećenom životu – Mr. fra Rozo Brkić 4. Veliko u malome – pokušaj tumačenja jedne kršćanske paradigme – Dr. Dragan Pavelić

5. Franjevačka filozofska i teološka škola; Franjevaštvo u našem vremenu – Dr. fra Mile Babić 6. Bitni elementi redovničke duhovnosti; Temeljne značajke franjevačke duhovnosti; Ekumenski i međureligijski dijalog u franjevačkoj tradiciji – Dr. fra Marinko Pejić Radionice: 1. Rad s tekstovima Franjevačkih izvora 2. Dijeljenje vlastitih iskustava Posjeti: 1. Najstarijim franjevačkim samostanima 2. Katoličkoj katedrali 3. Židovskom hramu i muzeju 4. Staroj pravoslavnoj crkvi i muzeju 5. Gazi Husrev-begovoj džamiji.

Pozivamo sve zainteresirane: bogoslove, studente/ice, članove/ ice FSR-a i FRAMA-e, kapelane, župnike, gvardijane, časne sestre, kao i ostale intelektualce različitih vjera i narodnosti da zajedno otkrivamo vrijednosti drugih i drugačijih od nas i da gradimo ozračje uzajamnog povjerenja, kao pretpostavke nužne za miroljubivi život.

Smještaj i hrana su osigurani za sve sudionike/ce na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu po cijeni od 240 KM ili 120 € ili 900 HRK (za cijelo vrijeme tečaja).

Program započinje u nedjelju, 12. srpnja u 19 sati, a završava u subotu, 18. srpnja s ručkom.

Svi sudionici/e će na kraju dobiti certifikate.

Prijave slati do 30. lipnja 2015. na adresu: Fra Pero Vrebac vreper@gmail.com mob. 063/294 853

svibanj 2015. Svjetlo riječi

81

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 71300 Visoko • Bosne Srebrene 4 • 032/ 738 723 • 061/ 282 086 • 063/ 290 499 • www.fkg.edu.ba • fkg.visoko@gmail.com

objavljuje NATJEČAJ za upis u prvi razred u šk. god. 2015/2016.

Za prijavu u Konvikt: • Molbu za prijem u Konvikt Upisni rok • Za vanjske đake: čim dobiju svjedodžbe OŠ, a najkasnije do 30. lipnja 2015.

Za upis u Gimnaziju dostaviti sljedeće dokumente: • Originalne svjedodžbe o uspjehu od 5. do 8./9. razreda OŠ • Vlastoručno napisanu molbu za upis u FKG • Rodni list • Liječničko uvjerenje

Fra Zvonko Miličić, ravnatelj fkg Fra Stipo Alandžak, ravnatelj konvikta Fra Josip Mrnjavac, odgojitelj

www.fkg.edu.ba

Gimnazija je otvorena za sve učenike bez obzira na spol i vjeroispovijest. Stoga pozivamo da nam se jave učenici 8. odnosno 9. razreda koji se žele školovati na našoj Gimnaziji. Učenicima i učenicama iz udaljenih mjesta osiguravamo vrlo udoban smještaj u đačkom Konviktu.

Upis na

Franjevačku teologiju ljetni građani koji su završili četverogodišnje srednje obrazovanje.

Dokumente za upis studenti trebaju predati osobno u tajništvu Teologije.

Neophodni dokumenti su: • Molba za upis na studij • Rodni list • Liječničko uvjerenje • Svjedodžbe sva četiri razreda srednje škole • Svjedodžba o završnom ispitu (maturi) • Dvije fotografije 6×4 cm Termini za upis u akademskoj 2015/2016. godini su: • Prvi upisni rok: 1. do 20. lipnja 2015. godine • Drugi upisni rok: 14. do 19. rujna 2015. godine

Radno vrijeme tajništva je ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom od 10 do 13 sati.

Za sve dodatne informacije o upisu i studiju na Teologiji možete nas kontaktirati: Franjevačka teologija Aleja Bosne Srebrene 111 BiH - 71000 Sarajevo tel. 033/45 32 66 (lokal 207) fax. 033/46 05 07 e-mail: tajnteol@bih.net.ba www.franjevackateologija.ba

Dr. fra Vili Radman, dekan Dr. fra Josip Jozić, tajnik

www.franjevackateologija.ba

Franjevačka teologija Sarajevo je najviša školska ustanova franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Studij na Teologiji traje pet godina.

Od početka devedesetih godina prošlog stoljeća Franjevačka teologija je afilirana Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i nakon uspješno završenih pet godina studija studenti dobivaju diplome Sveučilišta u Zagrebu.

Studij je otvorenog tipa, što znači da fakultet mogu upisati svi oni koji to žele, a ne samo bogoslovi koji planiraju postati svećenicima u Katoličkoj crk­vi. Nakon završenog studija stječe se zvanje diplomiranog teologa na razini visoke stručne spreme (VII stupanj).

Studij je potpuno besplatan, a uvjete za upis ispunjavaju svi puno-