Lijekovi – Ubijaju li nas? (395)

vjera

• društvo • kultura

LIJEKOVI

Ubijaju li nas? vel j a č a 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 395 ◆ Sarajevo, veljača 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba

Najbolja teološka knjiga u Europi samo u Svjetlu riječi Knjiga jednoga od najznačajnijih teologa ateizma u postkomunističkom društvu, promicatelja vjerskih sloboda i dijaloga s nevjernicima koji se za vrijeme komunizma u Češkoj tajno zaredio za svećenika.

Rijetko što tako snažno upućuje na Boga i tako silno vapi za Bogom kao upravo doživljaj njegove odsutnosti.

Bez bolnoga iskustva “bezbožnoga svijeta” teško ćemo moći shvatiti smisao religioznoga traženja.

www.svjetlorijeci.ba Ponuda u Hrvatskoj pošti Mostar

Paketska ambalaža U ponudi Hrvatske pošte Mostar nalazi se i paketska ambalaža. Prikladne kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena stigne do primatelja. Kada vam se ukaže potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP Mostar možete pronaći paketsku ambalažu u deset različitih dimenzija: Naziv artikla

Dimenzija (mm)

Cijena (KM)

Paket - kuverta M

240x185

0,80

Paket - kuverta XL

370x290

1,20

Paket za slike

80x80x740

1,50

Paket za knjige

310x220x90

1,70

Paket za bocu

310x110x110

2,00

Paket S

230x150x90

1,20

Paket M

300x200x100

1,70

Paket L

300x230x140

2,00

Paket XL

300x240x230

2,50

Paket XXL

480x300x200

3,00

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Borjana Jozeljić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

Dragi naši čitatelji

oni prestati trebati. S druge strane lijekovi itekako koštaju. Neki su, istina, osiguranicima besplatni jer se nalaze na popisu takvih lijekova. No, mnogi nisu na tom popisu i u ljekarni nam ih valja platiti. Kako zdravlje nema cijene, u stvarnosti se za njih, ne pitajući pošto su, daje i zadnja. Muke nastaju onda kada se za lijekove nema.

Obzirom na siromaštvo u zemlji, pristup lijekovima, zdravstvenoj zaštiti, pa i samo zdravlje u konačnici sve više postaju povlastica bogatih.

Smije li se onda sirotinja razboljeti?

Imaju li pravo na zdravlje i pomoć zajednice oni koji ne mogu platiti ništa pa ni lijekove ni liječenje? Hoćemo li takve otpisati osuđujući ih na bolest, patnju, smrt? Niz pitanja se učas otvara. A htjeli smo vam u ovom broju samo pomoći da, ako već morate trošiti lijekove, dođete do pravog i koristite ga tako kako biste zdravi čitali našu reviju.

Na blagdan Prikazanja Gospodinova 2. veljače Crkva će zaključiti Godinu posvećenog života koja je, prema Papinoj odluci za cijelu Crkvu, započela 2014. prvom nedjeljom Došašća. Papina je nakana bila predstaviti “ljepotu i dragocjenost” redovničkog poziva, muškaraca i žena koji su “odlučili sve ostaviti kako bi po evanđeoskim savjetima izbliza nasljedovali Krista”.

To je razlog što vam na srednjim stranicama predstavljamo redovničke zajednice koje djeluju u BiH, i to one koje su do zaključenja broja odgovorile na našu ponudu da vam se kratko predstave.

Najviše prostora dali smo temi lijekova, tj. svrsi i načinima njihovog ispravnog korištenja. Iako u upućenosti na lijekove nitko neće vidjeti ničega lijepoga (kao u redovništvu), za bolesnike kojima lijekovi znače zdravlje, katkada i život, oni su slično redovnicima u Crkvi – istinska dragocjenost. Prije svega zato što tko god ih uzima, obično gaji nadu da će mu

zamjenik gl. urednika Dodatak Naši redovnici i redovnice

iz sadržaja

devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Tema broja Lijekovi i liječenje Od njih ste zdraviji, ali i bolesniji

4

Feljton Srbi iznevjerili svoje susjede

24

Oltar i tribina Čuvajte se farmaceuta!

30

Reportaža Župa Uznesenja Marijina Uskoplje – Možemo živjeti ovdje

36

42

Akcija koja mora uspjeti Lepenica Samo da padnu ovi minusi 56 Pogled u dušu Nasilničko ponašanje djece 66 Konkretno djelo ljubavi Hvala čitateljima Svjetla riječi!

90

Snimka na naslovnoj stranici: novilist.hr

Svjetlo riječi vel j a č a 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

3

Tema broja

Od njih ste zdraviji, ali i bolesniji LIJEKOVI I LIJEČENJE

Piše dr. sc. med. Amra Čabaravdić specijalistica kliničke farmakologije acabaravdic@bih.net.ba

Prije nego što se napusti liječnička ordinacija trebalo bi znati ime propisanog lijeka i čemu služi, kada i kako se uzima (npr. jednu tabletu 2 x dnevno, na prazan ili pun želudac, s vodom, ujutro ili pred spavanje i sl.), koliko je vremena potrebno za očekivano poboljšanje, koliko dugo je potrebno primjenjivati lijek, kako postupiti i kome prijaviti ako se pojavi neki problem ili neželjena reakcija na lijek

4 www.svjetl ori jec i. ba

Ponešto o lijekovima

Svaki čovjek barem jednom u životu bude u prilici uzeti lijek. Suvremeni način življenja je učinio da su te prilike sve češće i mnogobrojne. Pacijenti i zdravstveni profesionalci su pred velikim izazovom. Pacijenti pred imperativom “apsolutnog zdravlja” i mladosti, a liječnici i farmaceuti pod pritiskom pacijenata, farmaceutske industrije i medija.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) lijek je svaka farmakološki aktivna supstanca,

prirodnog ili sintetskog porijekla, koja se pripravljena u prikladnom obliku i određenoj količini primjenjuje u ljudi i životinja u svrhu liječenja, profilakse i dijagnostike, kao i modificiranju fizioloških procesa.

Osim što liječi, lijek i razbolijeva.

Kada se to događa? Postoje mnogobrojne prilike koje sami napravimo, ali postoje i one koje su nam Bogom dane (genetika), a na koje često zaboravimo. To je razlog što isti lijek, u istoj dozi i za istu bolest nekome djeluje izvrsno, drugome slabo ili nikako,

Razgovor

Crkva je drevni bunar iz kojega uvijek teče svježa voda FRA BONO ZVONIMIR ŠAGI, ISTAKNUTI HRVATSKI TEOLOG I REDOVNIK

Snimka fra Željko Cestar

Fra Bono Zvonimir Šagi, istaknuti hrvatski teolog i redovnik za Svjetlo riječi govori o svom pogledu na pripremu i provedbu Drugog vatikanskog sabora, potrebi povratka na izvore redovništva te aktualnom trenutku Katoličke Crkve

8 www.svjetl ori jec i. ba

Pod povećalom

Religioznost može biti lijek, ali i otrov Mir u svijetu i sporazumijevanje među ljudima će u budućnosti dobrim dijelom ovisiti i o religijskoj slici Boga, o shvaćanju da je naš Bog i njihov. Ali također i shvaćanju da znanost nije božanstvo koje je tehnološkim napretkom sposobno riješiti sve ljudske probleme, čak i onu iskonsku težnju čovjeka za metafizičkim zavičajem

N

ema niti jedne kulture u ljudskoj povijesti u kojoj nije postojala povezanost religije s medicinom. Pored različitih rituala za ozdravljenje bolesnika služili su se ljudi religija često i biljnom medicinom. Od profesionalaca među njima imala je medicina, i ima još i danas, veliku korist. Religijski rituali nad bolesnicima služili su se često i snagom izgovorene riječi.

Jer riječi, pogotovo one koje dodiruju ljudsku nutrinu, nisu samo riječi opisa ili konstatacije, nego su i vrlo djelotvorne, mogu mijenjati čovjeka i svijet. Tu snagu duhovne riječi, koja smiruje, uviđaju danas i znanstvenici, napose psiholozi.

Mnogi od njih su duboko uvjereni u to da vjera može biti ljekovita. Riječi molitve, sve više upozoravaju psihoterapeuti, koja dolazi iz iskrenog, predanog srca, mogu imati veliki učinak na pojedinca. Iskrena molitva, misli psiholog Eckart Straube, djeluje na psihu, a time i na procese u ljudskom tijelu (psihosomatski učinak). Pa ipak “uzimajući u obzir promjene koje se kod molitve događaju u samom mozgu, može se reći da se ne radi samo o placebo efektu, nego i o posebnim 12 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

Predozirana religioznost vodi često u “halucinacije”, pri čemu pojedinac pripisuje Bogu svoja negativna svojstva, kao što su sklonost mržnji, osvetoljubivost, brutalnost i nesposobnost praštanja doživljajima molitelja”, iz kojih mogu rezultirati i pozitivna karakterna obilježja, kao što su altruizam, empatija, tolerancija i sklonost miru. Ali vjera i molitva, ukoliko su predozirani, mogu imati također i negativne

učinke kao i krivo korišteni lijek. Utoliko se može reći da religioznost može imati pozitivni učinak, biti lijek, ali i otrov. Sve ovisi o doziranju.

Koliko predozirana religioznost (krivo shvaćeni Bog) može biti opasna pokazuju danas najbolje islamski fundamentalisti koji svojim krivim pristupom vjeri denunciraju Boga i čine ga odbojnim. Oni ukazuju jasno na to da predozirana religioznost može postati otrovom, koji razara pojedinca, ali i društvo. Očito je, pokazuje se u djelima islamskih fundamentalista, kao i svih onih drugih vjerskih fundamentalizama kroz ljudsku povijest, da o količini vjerske doze ovisi ispravan ili kriv put vjernika. Predozirana religioznost vodi često u “halucinacije”, pri čemu pojedinac pripisuje Bogu svoja negativna svojstva, kao što su sklonost mržnji, osvetoljubivost, brutalnost i nesposobnost praštanja.

Religioznost, ukoliko želi biti na pravom putu, mora ići uvijek iznova s vremenom, mora uvijek iznova susretati transformiranoga Boga, Boga koji se u ljudskim očima mijenja.

Upravo zahvaljujući toj transformaciji Boga kroz ljudsku povijest, ne u smislu Hegelove dijalektike Svjetskog

Reportaža

Stopama svetog Franje kroz život S KAPUCINSKIM POSTULANTIMA U VARAŽDINU

Tekst i snimke Anto Pranjkić

Ponekad se redovnički život čini teškim. Uistinu treba biti iskren i reći kako postoje one stvari koje čovjeku ponekada zasmetaju. Ne svide mu se, ali upravo u tome i jest vrijednost zajedničkoga življenja.

Onda kada prihvatiš bratovu nesavršenost i pomogneš mu, ti postaješ savršenijim. Na svojim plećima nositi jedni druge je, slikovito rečeno, i jedna od dvije najveće Kristove zapovijedi – kaže magistar fra Željko

14 www.svjetl ori jec i. ba

Š

to želiš biti i što želiš učiniti sa svojim životom? – pitanja su koja se najčeš­će postavljaju mladim ljudima. Ta pitanja javljaju se uvijek kad smo na nekim životnim prekretnicama, krizama, a pojave nam se i kao izazovi koji traže jasne odgovore.

Osobe posvećenog života su Kristu rekle “da” bez oklijevanja. Prihvatile su taj istinski krš­ćanski i evanđeoski izbor – nasljedovati Gospodina našega Isusa Krista. Veliki je broj onih koji nasljeduju Krista u različitim gradovima, karizmama i načinima.

Ako vas, poštovani čitatelji, put odvede na sjever Hrvatske, u svojevrsni kulturni raj, grad Varaždin, pripremite svoje oči na predivan pogled.

U samom središtu grada, zaklonjen krošnjama živopisnih biljnih vrsta i velebnim zgradama pozornost plijeni kapucinski samostan iz 18. stoljeća.

Tu od 18. stoljeća žive braća kapucini, nasljedovatelji svetog asiškog siromaška Franje. Odolijevali su različitim strujanjima, kušnjama, napadajima i križevima, strpljivo i ponizno, poslušno i s malenoš­ću zajedno sa svojim pukom. U samostanu danas živi šest fratara. Fra Stjepan Pucak će vas dočekati odmah, na samom ulazu, poželjet će vam dobrodošlicu i pružiti traženu informaciju. U samostanu žive župnik župe svetog Vida, iskusni kapucin fra Mirko Kemiveš, i župni vikar fra Mijo Šarčević, a pored njih

tu su još: “dobri duh samostana” fra Josip Vizjak i živa legenda hrvatskog teološkoga kruga fra Bono Zvonimir Šagi. Za samostan je odgovoran gvardijan fra Željko Cestar, koji je i magistar postulantima.

Pogača za “prste polizati”

Tradicionalno su se u ovom samostanu braća kapucini brinuli za one koji

Arheologija i kršćanstvo

Samostan stoljećima živ u sjećanju Zidine u Skakavi Gornjoj (Brčko)

Povijesne informacije o samostanu u Skakavi nisu brojne, ali je zanimljivo kako je spoznaja o postojanju takvog mjesta živjela u narodu i dugo nakon što je samostan prestao postojati. O tome svjedoči sam naziv lokacije – Zidine, koji ukazuje na postojanje zidanih ostataka, kao i živa tradicija hodočaš­ćenja mjesta

T

ijekom 2013. i 2014. godine na lokalitetu Zidine u Skakavi Gornjoj kod Brčkog sprovedena su arheološka istraživanja srednjovjekovne crk­ve i samostana, a konačni rezultati su nadmašili prvotna očekivanja. Kroz dvije godine istraživanja, srednjovjekovna arheologija i kulturna baština Bosne i Hercegovine obogaćeni su izvanrednim primjerkom sakralne arhitekture, ali i nekim jedinstvenim pokretnim nalazima.

Povijesne informacije o samostanu u Skakavi nisu brojne, ali je zanimljivo kako je spoznaja o postojanju takvog mjesta živjela u narodu i

Piše Ana Marić Zemaljski muzej BiH

dugo nakon što je samostan prestao postojati. O tome svjedoči sam naziv lokacije – Zidine, koji ukazuje na postojanje zidanih ostataka, kao i živa tradicija hodočaš­ćenja mjesta.

Prvi spomen samostana u Skakavi nalazimo u popisu franjevačkih samostana u Bosni, kojeg je 1385. godine sačinio fra Bartol iz Pise. Na popisu kustodija i samostana Bosanske vikarije iz 1506. godine, samostan se ne spominje, što znači da je dotad već bio napušten. Je li uništen tijekom osmanske provale 1436. godine,

Stanje prije početka istraživanja (foto: V. Mesarić)

18 www.svjetl ori jec i. ba

prilikom koje je stradalo 16 samostana, ne zna se sa sigurnoš­ću. Sljedeći bitan povijesni podatak je izvještaj biskupa fra Nikole Ogramića-Olovčića iz 1674. godine, u kojem se spominje postojanje vidljivih ostataka samostana u mjestu Skakava.

Ostaci romaničke i gotičke crkve

Prva kampanja istraživanja sprovedena je 2013. godine i tom su prilikom otkriveni, istraženi, konzervirani i prezentirani ostaci romaničke i gotičke crk­ve te ostatci potencijalne krstionice, koja bi mogla pripadati razdoblju ranog krš­ćanstva ili pak predromanike. Osim arhitekture, otkriveni

Poligonalno svetište s kontraforima tijekom istraživanja (foto: V. Mesarić)

Bonum commune

Od ekologije do barbarstva Temeljni problem svih suvremenih pokušaja da ekološki oblikujemo svoju prisutnost, nalazi se u odsutnosti osjećaja za sveto. Mi nikada nećemo biti u stanju sačuvati i voljeti ono što u dubini svoje duše ne doživljavamo kao sveto. Bez osjećaja za sveto i svijesti o važnosti krš­ćanskoga (religijskoga) doprinosa zaštiti okoliša, širom se otvaraju vrata našega zajedničkoga doma barbarizmima svih vrsta

S

ustav “brige za zajednički dom” bio je prisutan u nekima od najtotalitarnijih društveno-političkih sustava u povijesti čovječanstva. Tako poznati francuski filozof Luc Ferry u svojoj knjizi Novi ekološki poredak piše kako je u nacističkoj Njemačkoj postojala prilično razvijena ekološka svijest i da je taj režim bio vrlo odlučan na zakonskoj osnovi zaštiti prirodu i okoliš. Ta “nacistička ekologija” bila je nadahnuta jednim Hitlerovim govorom iz 1933. godine u kojemu je, između ostaloga, istaknuo da u “novom Reichu ne smije biti mjesta za okrutnost prema životinjama”.

Kako se onda u tom novom Reichu mogla dogoditi okrutnost prema Židovima, koje se nažalost, kao što znamo, poistovjećivalo sa životinjama, očito je zasebno pitanje, koje zahtijeva analize koje bi otišle u nekom drugom smjeru.

Stoga, vratimo se Ferryju koji u nastavku knjige otkriva gdje on vidi taj “novi ekološki poredak” našega vremena.

Prava biljkama i životinjama?

Ferry primjećuje da u novije vrijeme, sve više postoji namjera da se prirodi, 20 www.svjetl ori je c i. ba

Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

biljkama i životinjama daju jednaka prava kao i čovjeku, pa se potpuno logički nameće pitanje: Mogu li doista biljke i životinje biti subjekti prava na način kako ta prava baštine ljudi? Na to pitanje, kako tvrdi naš autor, nude se tri zasebna odgovora. Prvi je onaj koji čovjeka stavlja u središte (antropocentrički pristup) koji prirodu respektira, ali tek neposredno, i u tome shvaćanju okoliš nema neku unutarnju vrijednost pa se ne može smatrati subjektom prava. Drugi odgovor je tipično utilitaristički, koji tvrdi da “subjektom prava mogu postati sva bića koja su sposobna za užitak i patnju”, što ozbiljno narušava ovo prvo stajalište. I na koncu, Ferry, kao treći odgovor navodi tzv. “dubinsku ekologiju”, koja je u potpunoj suprotnosti s

prvim usmjerenjem i koja se zalaže za “suosjećanje sa svim bićima u ekosferi” (biocentrizam) pa prema tome tko god kaže da životinje ne pate u stvari je prema predstavnicima radikalne “dubinske ekologije” krajnje nemoralan. Može li se i u kojoj mjeri izjednačiti nastojanja “dubinske ekologije” s nacističkim pristupom zaštiti okoliša?

Ferry smatra da to nije moguće zato što je “Hitlerova ekologija” bila zasnovana na ljubavi prema prirodi (osobito sirovoj, izvornoj prirodi), ali i mržnji prema ljudima. S druge strane, radikalni ekološki pokreti današnjice ne zagovaraju mržnju prema ljudima i to je ključna razlika koju trebamo imati na umu.

Iako Ferryjevu knjigu krasi britka analiza, njoj ipak nedostaje ozbiljniji prikaz judeokrš­ ćanskoga (teološkog) gledanja na ekološke probleme.

Ferry se naime zalaže za tzv. “demokratsku ekologiju” kao krunu toga “novog ekološkog poretka”, koja se zasniva na pomalo naivnom povjerenju u sekularizirane i liberalne zasade francuskoga prosvjetiteljstva i zapadno-europske demokracije te na

KROZ OBJEKTIV BANJA LUKA – Svečanim euharistijskim slavljem na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja u Banjoj Luci, 30. obljetnicu biskupskog ređenja proslavio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica. Za biskupa ga je na isti dan 1986. godine u bazilici sv. Petra u Rimu zaredio tadašnji poglavar Katoličke Crkve sveti papa Ivan Pavao II. Misnom slavlju u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure predsjedao je biskup Franjo održavši i prigodnu propovijed. Slavlje je nastavljeno druženjem u dvorani Biskupskog ordinarijata bratskim zajedništvom i gozbom ljubavi slavljenika i gostiju.

Obljetnice Obljetnicebiskupstva biskupstvaVinka VinkaPuljića Puljićai iFranje FranjeKomarice Komarice Sarajevo – U povodu 25. obljetnice biskupskog ređenja i ustoličenja nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, u Sarajevu je 18. siječnja Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski organizirao svečanu akademiju tijekom koje je predstavljena i nova knjiga propovijedi kardinala Puljića pod naslovom Korita prošlosti i pritoke sadašnjosti.

Osima kardinala Puljića, akademiji su se odazvali Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH te svi članovi Biskupske konferencije BiH, potom nadbiskupi iz Zagreba i Splita, kardinal Josip Bozanić i Marin Barišić te biskupi iz Dubrovnika i Skopja Mato Uzinić i Kiro Stojanov kao i đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić. Uz brojne svećenike, redovnike i redovnice te druge uglednike iz društvenog života, skupu održanom u Svećeničkom domu prisustvovali su i najviši predstavnici vlasti hrvatskog naroda u BiH na čelu s predsjedateljem Predsjedništva BiH Draganom Čovićem, predsjedateljicom Parlamentarne skupštine BiH Borjanom Krišto i predsjednikom Federacije BiH Marinkom Ćavarom.

O prvom kardinalu u povijesti BiH govorio je biskup banjolučki dr. Franjo Komarica, dok je dr. Mato Zovkić, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu, u izlaganju govorio o Nadbiskupiji vrhbosanskoj i Crkvi u BiH u 25 godina službe nadbiskupa Puljića. Čestitku pape

Franje pročitao je nuncij Pezzuto, a onu uime svećenika Vrhbosanske nadbiskupije uputio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije Luka Tunjić. Kardinal Puljić je na kraju uputio riječi zahvale svima na dolasku i čestitkama. Spomenuvši se brojnih suradnika, dobročinitelja i duša koje mole za njega, posebno je zahvalio Bogu na svim milostima te na činjenici da je “ostao živ, pri pameti i normalan nakon svega što se proživjelo”.

U glazbenom dijelu akademije nastupili su zborovi bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu sa sjedištem u Vogošći, Zbor sestara Služavki Malog Isusa te Katarina Kikić, članica opernog zbora Narodnog pozorišta u Sarajevu uz pratnju Daria Vučića, v. d. umjetničkog direktora Opere Narodnog pozorišta.

Obljetnica biskupskog ređenja i ustoličenja nadbiskupa Puljića obilježene je i svečanim misnim slavljem u utorak, 19. siječnja, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Predslavitelj je bio sam svečar, kardinal Puljić, uz koncelebraciju nuncija, kardinala Bozanića, drugih biskupa i oko 80 svećenika, a uz sudjelovanje redovnica i redovnika te brojnih vjernika među kojima su bili i hrvatski predstavnici u državnim i federalnim tijelima vlasti. Prigodnu propovijed održao je kardinal Bozanić. vel j a č a 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

23

Feljton (4)

Srbi iznevjerili svoje susjede 20 godina poslije Daytona Dok god RS postoji Bosna i Hercegovina će biti njen talac i neće stati na svoje noge kao građanska država i normalno društvo. Ona će opstojati kao neka kombinacija tri etno-nacionalistička konstrukta i kao pastorče njihovih etno-nacionalnih elita iza kojih se, u stvari, krije etno-fašizam, bjesomučna pljačka i korupcija

S

tvari su još gore kada je riječ o sjećanju na protekli rat, njegove uzroke, ciljeve, posljedice i karakter. Naročito kada je riječ o genocidu. Velika većina građana u RS-u poriče da se genocid u Bosni i Hercegovini desio. I da najveću političku odgovornost za rat, agresiju i genocid snosi upravo politička elita Beograda i bosanskih Srba. Ne žele se prisjećati niti priznati da oni imaju ikakve veze sa progonom ili istrebljenjem nesrba, svojih komšija. Dvadeset godina nakon Dejtona, građani Banje Luke i drugih opština u sastavu RS-a, još uvijek žive u matrici u kojoj njihovi prognani, nestali ili ubijeni susjedi, prijatelji, radne kolege, kao da nisu ni postojali. Ili da su otišli svojom voljom jer im je tamo negdje bilo bolje.

Pogledajte samo primjer Prijedora.

Oni možda nemaju taj osjećaj da su te 1992. ili 1993. nekoga možda iznevjerili. Njih je beogradski režim 90-ih ubijedio, a i danas još ubjeđuje da su svi drugi iznevjerili Srbe, izlazeći iz Jugoslavije kojom su, na žalost, tada carevali Milošević i njegovi udbaški i nacional-komunjarski aparatići.

Nažalost, Srbima se još prosipa priča da su rat započeli oni koji su se odcjepljivali od Beograda, a ne Beograd koji je na odcjepljenja odgovorio 24 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Srđan Šušnica

hova nacionalna i projugoslovenska osjećanja i mobilisati ih protiv susjeda.

oružanim nasiljem, nacionalnom homogenizacijom Srba i genocidom.

Danas, 20 godina poslije, mogu reći da su Srbi u Bosni, ali i u Hrvatskoj, na jednom političkom i simboličkom nivou iznevjerili svoje komšije, da su se odrekli prijatelja, porodice i susjeda drugih identiteta, druge vjere. Mislim da su vrlo brzo prestali da razmišljaju o tome šta je istinska vrijednost u njihovom bitisanju u ovom ili nekom drugom gradu u Bosni i Hercegovini. Najednom su neke ideološke, nacionalne i nacionalističke predstave postale važnije od odnosa s drugim čovjekom, s komšijom. To se građanima Banje Luke i RS-a desilo kroz transpoziciju od jugoslavenstva, od jednog sentimenta prema JNA i Jugoslaviji, pa do negativnih reakcija i dehumaniziranja onih političkih snaga i građana koji nisu više željeli da žive u toj i takvoj Jugoslaviji. Ti građani i snage su imali potpuno pravo na svoje opredjeljenje, pravo da mirnim i nenasilnim putem donesu odluku o odcjepljenju, što su i učinili. To je ono što većina Srba ne može da skopča. Nisu ljudi bježali od svojih komšija Srba, već od Beograda, ali je Beograd uspio izmanipulisati nji-

Daytonski zid veći od Berlinskog

Banja Luka

U tom nekom ideološkom čvoru se desila ta zamjena mjesta koja je Krajišnike, Semberce, Hercegovce i druge okrenula jednoj vještačkoj konstrukciji pansrpskog nacionalizma, koji sad treba da nama bude neka vodilja, neka dostojna zamjena za onaj stvarni interkonfesionalni, interetnički život koji smo živjeli u ovom našem banjalučkom i bosanskom meltingpotu.

Nisu ni svjesni da se navikavajući na odsustvo svojih komšija, oni ustvari navikavaju na odsustvo svojih života.

Utamničili su svoja sjećanja i dopustili da njihovim emotivnim i političkim životima vladaju plagijati, vječni sukobi i kleronacionalni konstrukti koje promoviše i Srpska pravoslavna crk­va i politička i kulturna elita. A ta elita i dalje nastavlja da ubjeđuje ljude da je rat bio “nužan”, “odbrambeni” i “otadžbinski”, a ne nametnut od strane Beograda, agresorski, kriminalan i genocidni.

Da su najvažnije stečevine rata očiš­ ćena politička tvorevina RS, dizajnirana, kako joj i naziv kaže, samo za Srbe.

Ubjeđuje ih se da se rat vodio za odcjepljenje i priključenje RS-a matici Srbiji, kako je predviđala ratna Prijedorska

Pogled iskosa

Pravosuđe po babi i po stričevima

N

ezahvalno je pisati komentar u mjesečniku, nezahvalno preko svake mjere! Jer, evo, uhićen je Fahrudin Radončić, ali hajde sad piši o tome što bi se moglo desiti, kad su dosadašnja iskustva pokazala da, i kad se dogodi ovako nešto, pravila nema: bh. pravosuđe je, naime, ogrezlo u korupciji, ponajprije oličenoj u selektiranju onih koje se progoni i onih koje se pušta da rade što žele. Primjera ima napretek, od procesa već gotovo zaboravljenom Bičakčiću, preko onih u kojima je suđeno Čoviću, pa do onih u kojima je suđeno... u kojima su optuženi... Ma kakvi, niti su optuženi niti suđeni neki za koje nema nikakve dvojbe da su davno trebali biti na robiji. Jer je u našoj zemlji sve ovisno o tome kojem klanu se pripada ili ne pripada, kakve su veze sa stranim veleposlanstvima, jer stvarno Bosnom i Hercegovinom upravljaju baš ta veleposlanstva, a ne nekakvo Predsjedništvo ili vlade, entitetske ili državna, svejedno, a onda i kakve su veze potencijalnog osumnjičenika s vlašću.

Ne mislim o Radončiću ni dobro ni loše (točnije: ne mislim o Radončiću), ali je malo čudno da je strpan u “magazu” zbog kaznenog djela koje je pomalo benigno u odnosu na milijune koje su neki njegovi kolege političari opljačkali ili na zaštitu koju su neki drugi (ili isti) kolege dali ubojicama i zlikovcima drugih vrsta. Zato je prognozirati bilo što bez vidovite 26 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Milo Jukić Džemile i kristalne kugle prilično nemoguća misija.

Enigma Mahirove smrti

Kako god, Radončićevo uhićenje skinulo je s vrha liste top tema stravični slučaj samoubojstva Mahira Rakovca.

Da je nadležno tužiteljstvo u tom slučaju bilo hitro kao u slučaju Radončićevog uhićenja, javnost bi barem donekle mogla odahnuti, kao i Mahirovi roditelji, jer je to jedino što im je sada ostalo. Nije, nažalost, pa se trakavica oko Mahirove smrti razvlači po medijima i društvenim mrežama, iako su krivci poznati barem kad je u pitanju dio čitavog slučaja, jer Mahir nije imao pet ili deset nastavnika tjelesnog koji su njegovo ime pretvarali u ženski rod nego jednog, niti je imao deset odjeljenja koja je pohađao u “elitnoj” turskoj školi za koju se sad ispostavlja da je rasadnik budućih ublehaša koji će, kao što su uvjereni da su novci njihovih roditelja dovoljni za dobre ocjene, u život ući uvjereni da njihovi ili drugi novci koji su im na raspolaganju daju za pravo da čine što žele. Ne, to je jedno odjeljenje, a dosad su mogli biti istraženi i popisani i snovi petnaestero djece ili koliko ih je već bilo u odjeljenju, a ne njihovi postupci. Rekoh, mogao se razriješiti barem dio enigme, ali od toga zasad ništa. Ona stara priča kako pravosuđe ima “ograničene resurse”, itd... O moralnim resursima ne govori

se, budući da oni, sudeći po mnogo čemu (čast izuzetcima), ni ne postoje. Što bi u vakat rekli nadrealisti: Plaća nije problem, plaće nema! Ono, dakle, čega nema ni ne može biti problem.

Brzina zbog veleposlanstva

Pravosuđe je prilično hitro reagiralo i na također već pomalo zaboravljenog Mevlida Jašarevića, koji se, međutim, vraća na naslovnice portala, ponajprije kroz dokumentarac Admira Crvčanina “Napadanja”, u kojem jadikuje kako mu je neprebolno žao što je metke iz svog “kalašnjikova”, sve osim jednog, ispucao uprazno.

Jašarević u filmu, bez ijedne trunke kajanja, opširno priča o tome kako se u Donjoj Maoči pripremao za napad i kako mu je kuća bila puna oružja, ne propuštajući podvući kako „svaki musliman treba biti naoružan“.

Nije preskočio ni dio u kojem opisuje kako su u spomenutom selu vježbali

Živjeti u Hrvatskoj

Tako nam malo treba

Č

ini se da je igra “Na slovo, na slovo...” u Hrvatskoj tvrdoglavo zapela na slovu “m”. Riječi – most, mandatar i ministri, toliko su puta izrečene i napisane da pomiču granice strpljenja i izdržljivosti. Nema hrvatskog građanina koji nije imao svoje mišljenje o nastaloj pat poziciji kao i najbolje rješenje iste. U međuvremenu su i najstrpljiviji izluđeni obratima i raskolima pože-

Dosadašnji ministri svoj rad u proteklom razdoblju ocjenjuju vrlo uspješnim, samo što ne mogu objasniti na temelju kojih pokazatelja. Mandatar za novog premijera nastoji shvatiti kako funkcionira sustav u kojem forma ima prednost pred sadržajem.

Istovremeno se sastaje u Kitzbühelu na konferenciji zatvorenog tipa sa skupinom uglednih međunarodnih investitora, za koje se šturo navodi da

ljeli da i život ima opciju “bez zvuka”!

Predsjednica, kao i prije godinu dana (ili još od tada), dvoji o trajnoj lokaciji vlastitog ureda pa ljeti prigodno navrati do Splita, a sad evo i do Vukovara i ostatka Slavonije, pipajući valjda bȉlo zapostavljenog istoka zemlje.

Premijer u odlasku tvrdi da ostavlja zemlju u boljem stanju nego što ju je zatekao. Modificira obećanje iz 2008. “dat ću ostavku, neću dati ostavku” u slučaju gubitka izbora, tvrdeći da izbore zapravo nije dobio nitko, a njegovi politički protivnici su, kako kaže, ionako neupućeni i neobrazovani.

su vlasnici hrvatskog javnog duga (!), koji se trenutno procjenjuje na preko 297 milijardi kuna, oko 90 % BDPa! A onaj prosječan Hrvat s početka priče koji daje svoj glas? Pita se kako bi sve preživio bez bijega u prigodno, barem europsko prvenstvo pa bilo to i streličarstvo (bez uvrede) u nedostatku “atraktivnog” reality showa u večernjem terminu?

28 www.svjetl ori je c i. ba

Prosvjedi zbog žilet-žice

Teroristički napadi i prestravljeni ljudi postaju globalni način življenja, a popis država koje bi mogle biti mete

Piše Marija Barbić novih napada sve duži. Prebacivanje odgovornosti u zbrinjavanju izbjeglica između Schengena i njegova “dvorišta” se nastavlja. I priča o žici između Slovenije i Hrvatske nastavlja vibrirati. Slovenci ističu kako ne namjeravaju postati “džep” u kojem će ostati izbjeglice u slučaju da Njemačka prestane primati novopridošlice.

U tom bi slučaju Slovenci nastavili s postavljanjem žice duž cijele granice sa Hrvatskom, pridružujući se domino-efektu. Za sada su, valjda u duhu proteklih blagdana, dio famozne žičane prepreke ipak skinuli. Barem one dijelove koji su zbog nabujalih rijeka i riječnih nanosa ionako izgubili svoju svrhu i predstavljaju dodatnu opasnost u slučaju nastavka rasta vodostaja. Hrvatska je zbog postavljanja žilet-žice, kako ju još nazivaju uputila Sloveniji osam prosvjednih nota. Slovenci, a što bi drugo, odgovaraju da prepreke postavljaju samo kao zaštitu

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Privlačnost Svete Zemlje Zapadno od planinskih predjela Judeje i Samarije proteže se obalna ravnica uz Sredozemno more.

Radi se o plodnim predjelima koji obiluju uzgojem posebno južnog voća, ali i povrća. Obalni dio nema prirodnih zaštita niti mjesta koja bi bila podesna za gradnju luka

G

ovoreći o geografiji Svete Zemlje rečeno je da ona ima četiri glavna dijela. Prvi dio je Jordanska udolina, a drugi dio je Galileja. Galileja je ne samo zanimljiva geografski, nego posebno zbog činjenice da je na ovim područjima Isus proboravio najveći dio svojega zemaljskog života. U Galileji je proveo svoje djetinjstvo i odrastanje, kao i početak svojeg javnog djelovanja.

Područje Galileje karakteriziraju izolirana brda, visoki platoi, udoline i klanci. Iako Galileja ne zauzima prostorno veliko područje, i ona se geografski može podijeliti na dva dijela koja se razlikuju visinom, klimom i vegetacijom.

Prvi dio je takozvana “Gornja Galileja” koja je smještena južno i zapadno od doline Hula. Proteže se istočno od Sredozemnog mora do grada Safeda. Ove predjele je bilo naselilo Naftalijevo pleme. Radi se o planinskim predjelima čije su uzvisine od 600 do 1200 metara. Predjeli nisu previše naseljeni i koristili su se najčešće kao utočište od napada i neprijatelja. A da se radilo o predjelima koji nisu bili previše poželjni, pokazuje i činjenica da kralj Hiram iz Tira nije bio zadovoljan s dvadeset galilejskih gradova koje mu je kralj Salomon dao na poklon (usp. 1 Kr 9,12-13).

32 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

Isusovo jezero

Drugi dio je “Donja Galileja” koja se proteže od Galilejskog jezera na istoku do Zebulun doline na zapadu, te od Ezdrelonske doline na jugu do Gornje Galileje na sjeveru. Unutar ovog područja nalazi se grad Nazaret gdje je Isus odrastao, kao i brdo Tabor visoko 588 metra. Knjiga Sudaca (Suci 4) ističe da je proročica Debora poslala Baraka i njegove trupe da s Tabora napadnu Kanaance. Tradicija veže brdo Tabor i s mjestom Isusova preobraženja. U predjele Donje Galileje pripada i Galilejsko jezero. Jezero se nalazi na preko 200 metara ispod razine mora, s dimenzijama 21 x 11 kilometara i najdubljom dubinom od 45 metara. Jezero se nazivalo raznim imenima: od Kineretskog (Kinnor = lira) (Br 34,11; Jš 11,2), do Genezaretskog (Genezaret = ravnica), (1 Mak 11,57; Lk 5,1) preko Galilejskog mora (Mt 4,18; Mk 1,16; Iv 6,1) do Tiberijadskog mora (Iv 6,1). No, to se jezero

može zvati i Isusovim jezerom, zato što ga je Isus posvetio svojom prisutnošću, svojim čudima, svojim čestim plovljenjem po njemu.

Sljedeći geografski dio Svete Zemlje je Samarija. Nalazi se u središnjem dijelu Svete Zemlje, između Galileje i Judeje. Radi se o planinskom dijelu punom procijepa i udolina koji se proteže od Jordanske dolina na istoku do Šaronske doline na zapadu. Sjeverna granica je Ezdrelonska dolina a južnu granicu je teško odrediti budući da nema neke prirodne razdjelnice između Samarijskog i Judejskog gorja. Visina samarijskog gorja je do 800 metara. Naziv dolazi od imena Šemer. Judejski kralj Omri je kupio brdo od Šemera, sagradio grad i nazvao ga po njegovu vlasniku – Samarija (1 Kr 16,24). Te krajeve Sveto pismo naziva još i “gora Efrajimova” (Jš 17,15) te “Izraelsko gorje” (Jš 11,16-21). Dva najpoznatija brda u Samariji su Gerizim i Ebal. Zbog svojeg prirodnog položaja kroz Samariju su prolazili mnogi putni pravci, što je pogodovalo gradnji gradova. Najpoznatiji među njima su svakako biblijski gradovi poput Rame (Post 35,1620), Mispe (Suci 20,1), Betela (Post 12,8; 13,3-4), Šila (Jš 18,1), Šekema (Post 12,6-7). Nekoliko izraelskih sudaca je živjelo u predjelima Samarije, poput Debore i Gideona.

Reportaža

Župna crkva Uznesenja BDM, snimka zupauskoplje.org

Dok puni autobusi naših mladih i nezaposlenih svakodnevno polaze s perona bh. gradova prema Linzu, Münchenu, Ulmu ili Frankfurtu, činjenica je da neki odlaze bez potrebe iako bi kruha mogli naći i ovdje. O tom trendu kao mjesnom, ali i širem fenomenu govorio nam je i fra Vinko Marković, župnik župe Uskoplje koju smo posjetili nedavno. Zahvaljujući domaćinima, u Uskoplju smo upoznali i marljive obiteljske ljude koji dobro žive od svog rada, na svom imanju. Marljivi Milišići iz zaseoka Zastavače zasukali su rukave, te zajedničkim snagama, vjerom u Boga i ljude, uz minimalnu pomoć države, svjedoče kako života može biti i kod nas, kad se hoće. Recept je to koji vrijedi isprobati.

36 www.svjetl ori je c i. ba

Možemo živjeti ovdje Župa Uznesenja Marijina Uskoplje Piše Rafaela Obučić Snimke Borjana Jozeljić Nikad se nemojte pouzdati u vlade ili institucije da će riješiti bilo koji problem. Sve društvene promjene dolaze od strastvenih pojedinaca, glasio je citat iz jednog dokumentarca koji mi je tog siječanjskog jutra prošao mislima na putu za Gornji Vakuf-Uskoplje. I kad to promotrimo do najnižih razina, u bilo kojoj zajednici, uvidjet ćemo da uistinu jedino strastvena želja za promjenom, potpomognuta vizijom i uvjerenjem da se isplati davati cijeloga sebe, može utjecati i na one oko nas, koji često drijemaju ili teturaju kroz svakodnevnicu.

Dok su mi navirale ove i slične misli, kolegica i ja smo stigle na naše odredište, rodno mjesto mnogih znamenitih fratara, pisaca, znanstvenika i najglasovitijeg među njima – fra Anđela Zvizdovića, upravitelja bosanskih franjevca koji je ostavio dubok trag u našoj povijesti, osobito zbog toga što je 1463. od turskog osvajača Mehmeda el-Fatiha zatražio i dobio Ahdnamu.

Tornjevi župne crk­ve, naš putokaz, doveli su nas do prostranog i uređenog dvorišta u kojem pozornost privlači kip nebeske župne zaštitnice Blažene Djevice Marije s Isusom. Uz crk­vu su još i Dom sv. Ante i župna kuća u kojoj borave župnik fra Vinko Marković, koji je 2010. preuzeo župu

NAŠI REDOVNICI I REDOVNICE

Bosna Srebrena Franjevačka provincija Uzvišenja Sv. Križa Bosna Srebrena prostire se na više od polovice Bosne i Hercegovine, na području Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije. Sjedište joj je u Sarajevu. Članovi ove zajednice osim u BiH djeluju u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji, u zapadnoj Europi (Austrija, Belgija, Francuska, Italija, Njemačka i Nizozemska), te u Africi, Australiji i Kanadi Piše fra Vjeko Eduard Tomić

Provincija ima 19 samostana od kojih su tri u inozemstvu (Hrvatska, Srbija, Kosovo) i ukupno 335 članova. Broj svečano zavjetovane braće je 291. Većina njih su svećenici, 281 dok je časne braće nesvećenika četvorica. Svečano zavjetovanih bogoslova je šest, onih s privremenim zavjetima 23 te jedan kandidat za časnog brata. U Novicijatu u Livnu godinu redovničke kušnje provode devetorica novaka. Dva naša člana su biskupi: fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki i fra Hill Kabashi, biskup u Albaniji.

Na čelu zajednice kao provincijal od 2009. je fra Lovro Gavran. Mandat mu istječe početkom travnja kada će na provincijskom kapitulu u Sarajevu, zastupnici birati novog provincijala kao i novu Upravu provincije.

Među trajno zavjetovanom braćom svećenika je najviše, a razlog je tomu taj što je ova provincija po svojoj tradiciji pastoralnog usmjerenja. Njezini članovi najvećim su dijelom angažirani u župnom radu s vjernicima.

200 tisuća vjernika, dva biskupa

Primjerice, samo u BiH, Provincija poslužuje 72 župe s ukupno više od 200 tisuća vjernika. Franjevci Bosne Srebrene u inozemstvu, njih preko 50, jednako tako su najčešće uključeni u župni pastoral te vode ili djeluju u još 38 42 www.svjetl ori je c i. ba

župnih odnosno misijskih zajednica. U većini slučajeva riječ je o misijama za hrvatske iseljenike u zapadnoj Europi, Australiji i Kanadi, no neka braća djeluju na župama za domaće stanovništvo kao npr. u Austriji, Hrvatskoj, Kosovu, Njemačkoj i Srbiji.

Provincija i dalje ima svoje odgojno-obrazovne institucije: Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom i Franjevačku teologiju u Sarajevu. Gimnaziju je koncem siječnja polazilo 170 učenika. Od toga broja njih 24 su bili sjemeništarci (6 Hercegovačke provincije) dok su petorica bili postulanti, mladići koji su stigli sa završenom srednjom školom, a žele postati franjevci. U sklopu gimnazije nalazi se đački konvikt u kojemu stanuje 98 gimnazijalaca oba spola. Iz grada Visokog te bliže okolice na nastavu svakodnevno pristižu još 43 učenika.

Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, afiliranoj KBF-u Sveuilišta u Zagrebu, u akademskoj 2015/16. godini upisano je 58 studenata. Od toga su njih 32 franjevački bogoslovi, a 26 su vanjski studenti. U prvu je godinu studija upisano 14 studenata, 10 bogoslova i 4 vanjska studenta.

Polaznicima se nudi integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni filozofsko-teološki studij te zvanje magistra teologije po završetku studija.

FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZVIŠENJA SVETOG KRIŽA Osim predavanja i pomaganja u pastoralu, braća na ovoj ustanovi uređuju časopise Bilten Franjevačke teologije, Jukić te Bosnu franciscanu, periodična izdanja za teološke, filozofske i srodne discipline.

Provincija osim toga ima svoju medijsko-izdavačku kuću, Franjevački medijski centar Svjetlo riječi. Ova kuća već 34. godinu izdaje mjesečni list Svjetlo riječi koji prati vjerska, društvena i kulturna zbivanja u BiH i Hrvatskoj kao i godišnjak Kalendar sv. Ante, do 1992. poznat pod imenom Dobri pastir. Drugi vid djelovanja Svjetla riječi je publicistika. Samo u prošloj godini objavili smo 10 različitih naslova, samostalno ili u suradnji s drugim nakladnicima.

U trideset godina djelovanja ove ustanove na taj način je objavljeno više od 200 različitih naslova znanstvenog i vjersko-poučnog karaktera. Ne samo to, nego uredništvo Svjetla riječi priređuje i tjednu radio emisiju Bosna Srebrene te mjesečnu radio emisiju Svjetlo riječi, posvećenu novom broju revije. U obje se tako naglasak stavlja na aktualnosti iz domaćeg franjevačkog i crkvenog života te se onda taj program emitira na nacionalnim i lokalnim radiopostajama.

Značajno je također spomenuti još jednu našu ustanovu, Humanitarno karitativnu organizaciju Kruh sv. Ante, sa sjedištem u Sarajevu.

Tradicija naših katolika je izdvajanje priloga u škrabicu u čast Padovanskog Svetca. Od priloga štovatelja ovog svetca u domovini i inozemstvu, Kruh sv. Ante uzdržava dvije pučke kuhinje u Sarajevu i jednu u Varešu. U tim se kuhinjama svakog radnog dana skuha i podjeli oko tisuću besplatnih obroka. Osim toga, uz pomoć darovatelja, Kruh sv. Ante redovito materijalno pomaže i na druge načine siromašne, prognane, izbjegle i povratnike te traumatizirane terapijskom pomoći u središnjici u sarajevskim Kovačićima. Pod okriljem ove ustanove je i studentski dom u Sarajevu u kojem uz simboličnu naknadu dajemo smještaj za 112 redovitih studenata iz raznih krajeva zemlje, svih vjera i nacija.

dugogodišnjim zatvorskim kaznama u nekom od komunističkih kazamata.

O našoj povijesti iz prethodnih stoljeća, dosta je reći da je naša provincija koja vuče korijene iz 1340. bila majkom provincijom iz koje su tijekom vremena nastale dvije sestrinske provincije u Hrvatskoj i jedna u Hercegovini. Stoljećima je ova zajednička provincija pokrivala široki prostor od Jadranskog do Crnog mora. Odigrala je važnu ulogu u očuvanju katoličke vjere, ali i promicanju znanstvenog i kulturnog rada čemu su braća dali nemjerljiv doprinos. Takvo ustrajno evanđeosko i kulturno djelovanje braće je posebice došlo do izražaja tijekom višestoljetnog osmanskog upravljanja BiH i dijelovima Hrvatske i okolnih zemalja. Iz toga vremena imamo dokumentirana brojna mučenička svjedočanstva braće ubijene iz mržnje prema vjeri. Za neke od njih poput fra Lovre Milanovića iz 19. st. pokrenuli smo nedavno odgovarajuće crkvene postupke priznavanja mučeništva.

Osim toga, naša braća su djelujući na kulturno-prosvjetnom polju bili nositeljima svekolikog kulturnog i duhovnog razvoja i napretka posvećujući se kako teologiji i filozofiji, tako i povijesti, književnosti, medicini, te izdavaštvu i odgoju. Dijeleći kroz stoljeća dobro i zlo s povjerenim pukom, bili su nerijetko i njegovi jedini zaštitnici, i predstavnici kod vlasti, njegovi učitelji, odgojitelji, zadržavajući uvijek osebujnu bliskost s tim pukom. Pokazatelj te povezanosti braće s narodom je i obiteljski naziv ujak, koji se za franjevca do danas zadržao u Bosni.

Povijest je to koja nas obvezuju, a sadašnjost i budućnost nam predstavlja pravi izazov. Uz promisao Božje providnost koja bdije nad našom provincijom od prvog dana kada su se među našim narodom pojavili sinovi sv. Franje, nadamo se da ćemo uspjeti odgovoriti izazovima koji su pred nama. Uvijek u znaku križa, čije je Uzvišenje i naslov naše ustanove.

Majka triju provincija

Provincija je inače imala više nego burnu povijest. Kao i naši vjernici teško smo stradali u ratu u Hrvatskoj i BiH prije 20 godina. Nekoliko naše braće je tada bez razloga ubijeno.

U samostanu Duha Svetoga u Fojnici istoga dana u studenom 1993. brutalno su na pragu samostana ubijeni gvardijan i vikar. U Drugom svjetskom ratu i neposredno nakon njega bezrazložno su na pravdi Božjoj mučenički ubijene na desetine naše braće, a mnogi su pravi-zdravi završili na vel j a č a 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

43

Akcija koja mora uspjeti

Samo da padnu ovi minusi!

Lepenica

Piše Branka Jukić

Marina Raos ima 43 godine i 70-postotni je invalid. Živi sama bez igdje ikoga u tuđoj kući u Lepenici, a jedini mjesečni prihod joj je 100 maraka socijalne pomoći. Vjernici župe sv. Ane u ovom mjestu nadomak Kiseljaka ovih su zimskih dana odlučili svojoj mještanki priteći u pomoć i sagraditi joj kuću

M

arina Raos, 43 godine, mjesto stanovanja: tuđa kuća, Lepenica.

Sedamdeset postotni invalid. Oca nije nikad upoznala, a majka je umrla prije 12 godina. Osim Boga i dobrih ljudi (bez obzira koliko zvučalo kao fraza) sama na svijetu. Poznajemo se već 18 godina i svaki je susret i razgovor sa njom, bez obzira kako i koliko bio omeđen obvezama, žurbom, veliko podsjećanje na radost življenja. Na uživanje u sitnim stvarima, kao nahraniti mačku skitnicu i pustiti je u kuću da se ugrije. Ili, kad ti Bog sasvim nenadano providi 15 (petnaest) maraka pa možeš uplatiti organizirani odlazak u Ramu na Š­ćit na hodočaš­će Maloj Gospi. I veseliti se kao da ideš deset dana na Havaje. Ili, kad ti netko daruje rabljeni džemper koji nije ni na jednom mjestu “prosvirao”. Ili kad ti netko otvori vrata i pruži kilogram naranči... Mogli bismo do sutra nabrajati slične “ili”. No, to su sve naši neformalni razgovori.

Zalihe od jednog kilograma

Onaj službeni, za novine, tekao je ovako: – Kolika su ti mjesečna primanja, Marina?

– Sto maraka socijalne pomoći.

– I ništa drugo?

56 www.svjetl ori je c i. ba

– I ništa.

– Pa, kako preživljavaš?

– Dobro.

– Kako dobro, Isuse dragi?

– Ne razbacujem se.

– Pa, što ćeš razbacivati, nemaš tisuću maraka, nego 100 KM, draga Marina?!

– Nema veze. Imam kilogram krumpira. To ti je samo primjer. Pola kilograma danas skuham, pola sutra ispečem na pole u rerni. I malo kiselog kupusa za salatu. I kud ćeš bolje. Slabe sam ti hrane. I malo, meni puno.

– Dobro, ali ti netko zasigurno pomaže?

– Župnik, fra Stipan. I časna sestra Anamarija, dok je bila u Kiseljaku.

A sjete me se i bivši župnik fra Mato Cvjetković i pomoćnik mu fra Marinko Didak. Oni su ti već dugo u Ovčarevu u Travniku, ali me nisu zaboravili. Sad će oni, za koji dan, predosjećam meni nešto u kuverti poslati.

– I to je sve?

– Ma, dobro, još pone’ko i potkada me se sjeti. Ali nitko nije dužan “misliti” na mene. Svi imaju svoje probleme.

– Što kažeš na to što su ti župnik fra Stipan Radić i župljani odlučili napraviti kuću? Pravu, pravcatu kuću.

Tvoju, iz koje te nitko neće istjerivati.

– To je za mene kao nekakav san.

Sa svime sam upoznata, ali probudim se noću, pa onako u mraku kontam jesam li to sanjala ili je stvarnost. Jer ova kuća u kojoj živim je stara, nikakva, a vlasnik povremeno, tako mu nešto naopako dođe u glavu, govori da mu kuća treba. Za nešto. Ne znam zašto. Ima novu, veliku, praznu, ovdje u Lepenici, a živi u Njemačkoj. Ali opet, hvala mu. Mama i ja smo cijeli život u njoj proveli. Tako govori Marina Raos.

Temelji nove kuće na proljeće

A početkom Došaš­ća lijepo su progovorili župljani župe Banbrdo-Lepenica. Na poticaj župnika fra Stipana odlučili su povesti akciju gradnje kuće za svoju župljanku Marinu.

– Sreća je to što Marina ima komad zemlje koji nije građevno zemljište, pa je općina Kiseljak mogla bez ikakvih problema izdati sve potrebne dozvole, besplatno, naravno, a projekt je na isti način uradio arhitekt g.

Zoran Marković, aktualni ministar financija u Vladi Kantona Središnja Bosna. Tako da smo već krenuli u nabavku materijala. Tvrtka Nikodil je darovala 600 komada cigle i upravo od toga startamo. - kaže lepenički župnik fra Stipan.

Dodaje kako će župljani pomoći na sve moguće načine, ali trebat će na mnoge adrese ustanova, poduzetnika i pojedinaca uputiti pismo zamolbu da podupru akciju stambenog zbrinjavanja jedne osobe u potrebi, kako se to kaže. Župniku će i u toj i u drugim aktivnostima pomoći i članovi Ekonomskog vijeća.

– Sve što se u dobroj vjeri započne, to se i završi. Uopće ne dvojim da će sljedeći Božić naša Marina dočekati u svom domu. Imamo mi načine kako ćemo prikupljati građevni materijal, kako će radnici, župljani, besplatno raditi. Akcija će uspjeti, jer to iz svega srca želimo. Neka samo ovaj temperaturni minus prođe i pred Uskrs ćemo zakopati temelje kuće. - optimistična

je članica Župnog ekonomskog vijeća Mirjana Medić.

Svakako, dodala je, ako netko i preko Svjetla riječi odluči podržati akciju gradnje kuće za Marinu Raos, župljani Lepenice će biti do neba i nazad zahvalni.

Mobitel i džemper

I mi – za kraj – još nešto dodajemo.

Baš zato što Marina Raos podvlači kako joj ništa ne treba, osim kuće dakako, kažemo: sve joj treba. I novac, i garderoba, i pokućstvo, a ima Marina i jednu jedinu materijalnu slabost.

Mobitel. Dajmo, ljudi, nabavimo joj konačno jedan novi mobitel! Nek’ malo odahne i Fidels Barbić koji je do sada u svojoj radnji barem dvadesetak puta popravljao, dekodirao, mijenjao dijelove, naštimavao rabljene aparate koje je Marina dobivala od brojnih dobronamjernika, ali nikad se nije namjerila na solidan rabljeni mobitel koji besprijekorno funkcionira. Zaslužuje to osoba koja ne očajava pred životnim poteškoćama. Nismo rekli kako je nedavno bila baš zabrinuta jer joj je za ortopedske cipele trebalo 390 KM. Socijalne i zdravstvene službe za invalide koji preživljavaju

od 100 maraka pomoći, za ortopedska pomagala nemaju novca. Čak i za našu zemlju, porazno, jadno, bešćutno. I opet je u pomoć pritekao župnik fra Stipan. Marina sada lakše hoda i pita nas dokle će Crk­va raditi posao države, brinuti se za osnovne potrebe invalidnih osoba. Ne znamo – odgovaramo – ali znamo da idemo tražiti (kupiti) jedan lijep džemper za Marinu. Jer kad smo se “srele za slikanje za našu novinu”, s ponosom nam je Marina rekla kako se uredila za fotografiju i odjenula najljepši džemper.

Nismo joj imali srca reći kako joj je taj odjevni predmet “prahistorijski”, a budući da joj je upravo toga dana, 20. siječnja bio rođendan, imamo izgovor darovati joj i pristojnu bluzu.

Svoje priloge možete uplatiti na transakcijski račun: ■ Župa sv. Ane – Lepenica ■ UniCredit Bank d. d.

■ Broj računa: 3383402200958517 – poziv na broj 25006102016 – s naznakom za Marinu Raos ■ Devizni račun: Župa Svete Ane Konto: BA 393380604818477273 - Swift: UNCRBA22 - Bank: BA vel j a č a 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

57

Razgovor

Umjesto zdravlja ljudi, glavni cilj postaje zarada Lidija Gajski, dr. med. specijalistica interne medicine

Razgovarao Igor Franjković

L

dr. med. vet.

idija Gajski je rođena u Zagrebu gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju s prosjekom ocjena 5,0 a nakon stjecanja diplome na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kao najbolja studentica generacije i dobitnica Rektorove nagrade, usavršava se za specijalisticu interne medicine. Godine 2009. objavila je knjigu Lijekovi ili priča o obmani koja je sveobuhvatna kritika moderne medicine. Imala je više stotina nastupa u medijima, na javnim tribinama, predavanjima te stručno-znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući Europski parlament pa se pozicionirala kao vodeći kritičar suvremene medicine kod nas.

Tajnica je te članica Upravnog odbora Hrvatskog bioetičkog društva, članica je i Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata i zaposlena je u Domu zdravlja Zagreb - Centar.

U javnim nastupima te kroz pisanu riječ ukazujete na negativan učinak spoja rada farmaceutske industrije, medicinske struke, znanstvenika, novinara i politike u funkcioniranju zdravstvenog sustava te samog liječenja. Kako se spomenuti očituje?

Koliki je pritisak na liječnike?

58 www.svjetl ori je c i. ba

Tragom narodne baštine

Kalendora ora, prođe zime pola Svijećnica kazuje da je život dar Božji i želimo li doživjeti svjetlo u svom životu, moramo ga prikazati Bogu, onako kako su to učinili Sveta obitelj, Ana i starac Šimun, a po uzoru na njih i naši stari koji su spoznali važnost ovoga blagdana te mu, uz ono što nalaže Crk­va, dali važnu ulogu u svojoj baštini

U

Lukinom evanđelju čitamo kako su Marija i Josip Isusa prikazali u Hramu gdje su ih dočekali starac Šimun i Ana. Po Zakonu je muško prvorođenče trebalo biti posvećeno Gospodinu i pri tom se prinosila žrtva propisana Zakonom. Žena je bila “nečista” 40 dana nakon rođenja muškoga djeteta, a 80 dana nakon rođenja ženskoga djeteta. Kad je za to došlo vrijeme, Marija i Josip su učinili kako je propisivao Zakon. Ovoga se događaja prisjećamo 2. veljače, blagdanom Svijećnice ili Prikazanja Gospodinova u hramu. Kod nas je poznat i kao Kalendora, Kandelora, Kalandora, Kandalora (prema lat. candela – svijeća), Gospa Kandalora, Svićnica, Sfićnica, Svećnica, Svečnica, Svitnjica, Svitlomarinje (Isus – Svjetlo Marijino, a osim toga, Marija je svjetlo koje je donijelo Svjetlo – Isusa u hram i u svijet), Marinje, Marindan, Marino te Sveta Marina.

I Radosna otajstva krunice spominju ovaj događaj, a Crk­va na ovaj dan obilježava i Dan posvećenoga života.

U povijesti Crk­ve ovaj se blagdan nazivao i Blagdan susreta (stsl. Sretenije), a kao Sretenije Gospodnje slavi 62 www.svjetl ori je c i. ba

zime. Ako Kandelora osvane hladna i vedra, do Jurjeva će dvanaest puta pasti snijeg. Zbog praćenja vremena nastale su i ove izreke: Piše Ana Papić

tragomtradicije@gmail.com

se u Pravoslavnoj Crk­vi. U 7. st. se u Rimu slavio i kao Dan sv. Šimuna. U Zapadnoj Crk­vi blagdan se do 20. st. nazivao Očiš­ćenje BDM, a od tada Prikazanje Gospodinovo. Do obnove liturgijskoga kalendara ciklus božićnih običaja završavao je Svijećnicom.

Na ovaj se dan tradicionalno u Crk­ vi blagoslivljaju svijeće, a u nekim je mjestima uobičajena i procesija. Svijećnica je svoje mjesto pronašla i u pučkoj tradiciji.

Kandelora vodna, godina rodna

Naši su stari i bez pomoći meteorologa vješto pratili kakvo će biti vrijeme pa su smatrali da će godina biti rodna i dobra ako je Kandelora kišna (Kandelora vodna, godina rodna). Govorilo se i tko o Kandelori ima pola sijena, pola žita i ostale hrane za blago i ukućane, taj ne mora strepiti o ostatku

Kalendora ora, prođe zime pola, za njom ide Blaž, kaže da je laž.

Kalandora ora, pola zime gona, za njom Sveti Blaž kaže to je laž. Osta zima straž.

Kazuje se da na Kandeloru medvjed izlazi iz brloga vidjeti svoju sjenu.

Ako sja sunce, zima će potrajati još 40 dana i medvjed se još dublje uvlači u zimski san (Batorović 1995: 11).

U sinjskome se kraju govorilo da jazavac gradi kuću ako je na Svijećnicu lijepo vrijeme jer će cijelo proljeće biti kišno, a ako na Svijećnicu pada kiša, jazavac ruši kuću jer mu ne treba budući da će tijekom proljeća biti lijepo vrijeme (Dragić 2010: 481).

Na Svijećnicu su u nekim krajevima čestitari obilazili kuće noseći tronuš, rešeto s likom Majke Božje. Čestitari su pred kućom pjevali, a domaćin ih je darivao jajima ili novcem.

Obično se pjevalo:

Zemlja planina

Ponos središnje Bosne

V

lašić je planina koja dominira središnjom Bosnom, jer se rasprostire u šest općina, četiri u Federaciji i dvije u RSu, i to Travnik, Kotor Varoš, Skender Vakuf, Dobretići, Vitez i Zenica. Planina je omeđena s više značajnih rijeka, a to su Lašva, Bila, Usora, Ugar i Vrbas, kao i brojnim potocima od kojih je možda najljepši Kozica sa svojim velikim vodopadom. Vlašić je prilično razuđena planina bez velikih i dominantnih vrhova, a Paljenik je najviši vrh s 1933 m i nalazi se poviše Travnika. Drugi vrhovi su mnogo manji i rasuti po Vlašićkom platou.

Sama planina prostire se u pravcu jugoistok - sjeverozapad, što je okomito na pružanje Dinarskih planina. Vlašić je poznat po svojim brojnim manjim i većim platoima, od kojih su svojom veličinom i značajem najvažniji Vitovljanski, Koričanski i Imljanski, te Petrovo polje, kao i poznata turistička zaravan Babanovac. Prosječna nadmorska visina tih platoa je oko 1300 m. Svaki od ovih platoa krasi i po jedno selo istoga imena u kojem se proizvodi čuveni vlašićki sir.

Planina obiluje tragovima zadnje glacijacije, a evidentno je postojanje više glacijalnih cirkova odakle su 64 www.svjetl ori je c i. ba

VLAŠIĆ

kretali kratki dolinski ledenjaci, i koji su oblikovali planinske platoe. Na sjeveroistočnom kraju je veliki cirk, a od njega nastaje dolina i kanjonom rijeke Ugar. Također i iznad Travnika je djelovala glacijacija, te se lednik preko Galice spuštao u dolinu Lašve, što se može evidentirati pomoću glacijalnih nanosa u nižim područjima.

Za planinu Vlašić je vezano i postojanje bosanskohercegovačkog psa ovčara, poznatijeg kao tornjak, kao i autohtone rase ovaca poznate kao pramenka. Ovog psa su ovčari selekcionirali stoljećima, kako bi branio ovce tijekom ispaše od vukova i medvjeda. Vlašićka pramenka (divička i dubska) je izdanak bosanskih i hercegovačkih autohtonih pasmina ovaca.

Pet mjeseci pod snijegom

Samu planinu Vlašić karakterizira planinska klima, a na nižim nadmorskim visinama umjereno kontinentalna. Prosječna zimska temperatura je 1 °C, dok je prosječna ljetna temperatura 14,2 °C. U zimskom periodu planina obiluje snježnim padalinama, a prosječno je snijegom pokrivena do

Piše Dalibor Ballian pet mjeseci, uz snježni pokrivač koji povremeno dosegne 1,5 - 2 metra.

Kako je ovo granična planina prema panonskom bazenu s tipičnom kontinentalnom klimom, klima Vlašića je veoma interesantna s iznenadnim ekstremnim promjenama, osobito tijekom proljeća.

U zadnje se vrijeme stanje divljači na Vlašiću popravlja. Životni su uvjeti na ovoj planini tako dobri da se razvijaju i žive različite vrste životinjskog svijeta. Tako od zaštićene dlakave divljači nalazimo medvjede u manjem broju, te srne i zečeve, dok je nepoznato stanje s divokozama koje su osamdesetih godina unesene u područje kanjona rijeke Ugar. Ovdje treba naglasiti da je prisutna i velika populacija jarebica kamenjarki. Od nezaštićene dlakave divljači nalazimo lisice, kune zlatice, kune bjelice, vjeverice i puhove. Od zvjeradi u ovom području srećemo vuka i u zadnje vrijeme risa, a medvjeda smo ranije spomenuli.

Botanička istraživanja na Vlašiću su bila brojna, uz brojne podatke o flori. Odmah se mora napomenuti da su osnovne šumske vrste drveća: jela, smreka i bukva. Na vlažnim

Pogled u dušu

Nasilničko ponašanje djece Piše prof. dr. sc. Snježana Šušnjara

Danas roditelji uglavnom pružaju djeci razumijevanje i ljubav, ali ne znaju kako im jasno postaviti granice, pokazujući za svako ponašanje djeteta, pa i ono problematično, bezgranično razumijevanje i povjerenje

66 www.svjetl ori je c i. ba

R

ani razvoj djece zahtijeva posebnu pažnju roditelja. U suradnji i odnosima s drugima dijete uči kako prilagoditi emocije, i pozitivne i negativne, kako se nositi sa stresom, a sve u cilju uspješnog funkcioniranja s drugima. Djeca koja u ranom dobu nisu primila dovoljno ljubavi od roditelja koji nisu znali prepoznali unutarnja stanja djeteta, često se ili povlače u sebe ili pokazuju agresivnost prema drugima. Kako smo već pisali u Svjetlu riječi, dijete od roditelja spoznaje prva iskustva, znanja, ponašanja, osjećaje. Ono oponaša svoje roditelje i tako razvija i svoj identitet. Ako roditelj ne odgovara na dječje potrebe i signale koje mu ono šalje, time otkriva da ne razumije dijete i njegove osjećaje, niti njegova unutarnja stanja i potrebe. Samim tim dijete nije u stanju razviti vlastitu sposobnost shvaćanja, a ne može razviti ni osjećaj za

druge i njihova stanja. Ako se dijete ogleda u ponašanjima svojih roditelja, koji ne smatraju dijete vrijednim pažnje i brige, ono će i sebe i druge doživljavati na isti način. Postat će neosjetljivo za tuđe patnje i boli i neće razviti empatiju.

Nepovjerenje u odrasle

Zlostavljana i zanemarivana djeca osjećaju se neželjeno i bezvrijedno te smatraju sebe odgovornima za svoje ponašanje. Ne krive roditelje za svoje postupke. Osjećaju se manje ugroženima ako odgovornost za svoje postupke prihvate sama, jer tako mogu kontrolirati situaciju. To im daje osjećaj važnosti. Zbog zanemarivanja ili pak mogućeg zlostavljanja od strane roditelja u ranom djetinjstvu svaku namjeru ili dobronamjerno ponašanje drugih, ova djeca vide kao još jedan način povređivanja, jer nisu uspjela razviti iskustva putem kojih bi razvila osjećaj sigurnosti, zaštite i povjerenja u odrasle. Stoga se često ponašaju agresivno doživljavajući druge kao neprijatelje. Djeci su potrebni bezuvjetna ljubav, sigurnost i pažnja roditelja u prvim godinama života.

Potom se sve više osamostaljuju i ne ovise više toliko o roditeljima. Počinje im se razvijati volja koju s godinama sve više iskazuju. Kako odrastaju mijenja se i zadaća roditelja. Sada, osim ljubavi, pažnje i brige, potrebno je postaviti i granice radi discipliniranja

Kaos kao fraktal

Od obloga do Tijelova A lijekovi, pomažu ili štete? Teško je jednoznačno odgovoriti na to pitanje. Lako je dok je čovjek zdrav, dok je neugrožen. Kad se to naruši, lutamo i lutat ćemo tražeći svatko za sebe idealnu kombinaciju onoga što će baš nama pomoći

B

aka je za sve moje u igri “stečene” ogrebotine, bolove u mišićima i ubode insekta imala univerzalan lijek – rakiju, lozu.

Naganjale smo se često po dvorištu, ja poderanih koljena, duboko uvjerena da je bolje umrijeti od trovanja krvi, nego od peckanja alkohola i baka, koja me nimalo nježno i tako uporno nastojala dohvatiti. Ona sama posezala je za farmakološkim sredstvima, tek kada bi svi narodni lijekovi zakazali i to samo dok joj najjača bol ne umine. Nakon toga bi samovoljno prekidala terapiju i otvoren lijek, odlagala na hrpu istih takvih. Uvijek je tražila da joj se nabavi upravo lijek koji je susjedi “puno dobro činio”, bez obzira na to što je susjeda bila plućni bolesnik, a baku je mučila reuma. Što se tiče lomova, u selu je uvijek netko znao “napraviti” slomljenu ruku ili nogu. Baka je važno pričala kako je neka njena poznanica kad je bila mlada slomila nogu i nakon bolničkog liječenja ostala hroma cijeli svoj život. Moja je, pak, obitelj tradicionalno prenosila znanje pripravljanja lijeka protiv žutice, pa su oboljeli k njima dolazili po pomoć. Paučina i duhan bili su “zaduženi” za zaustavljanje krvarenja i dezinfekciju, dodaj još čajeve i obloge i to je bilo to!

Sjećam se priče o poznanici koja je oboljela od tuberkuloze. Dugo je bila 68 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@net.hr

u bolnici, ali željenog poboljšanja nije bilo. Kod nas ljudi, već sam to spominjala, u svim svojim nevoljama utjehu i pomoć traže kod sv. Ante, tako je i ona, vjerojatno, moleći mu se za pomoć, usnula kako je vodi po livadama i kamenjaru i pokazuje joj ljekovito bilje. Prekinula je liječenje, brala trave i pila čajeve. Kad je došla na kontrolu liječnici se nisu mogli načuditi njenim nalazima. Što je bilo presudno u liječenju, ne znam, nije ni važno.

Znam da se žena nakon toga još “dva života” naživjela.

Moram priznati da je mene od navedenog “zapadala” samo spomenuta loza, ostalo – na recept! Penicilin je bio lijek vrlo široke primjene.

Treba dodati da je gotovo uvijek bio u injekcijama, tako da je liječenje podrazumijevalo i dodatni bol. Zato kad bi liječnik presudio “na injekcije”, malo što je moglo zaustaviti bujicu suza. Najednom se penicilin počelo izostavljati, tvrdeći da više nije dobar ili barem ne dovoljno dobar, te da je

potrebno pronaći zamjenu. Povremeno se pojavi tvrdnja da se radilo o smanjenju uporabe još uvijek korisnog i jeftinog lijeka, u svrhu plasmana novih, daleko skupljih. Što je istina, opet ne znam, ali je činjenica da su nekako istovremeno s povlačenjem penicilina lijekovi za djecu

Javna diplomacija

Je li klišej plakati uz filmove?

Svaki put, gledajući neki film, mi proživljavamo iste osjećaje kao i glumci koje gledamo. Tako, kada se i sami nađemo u istoj ili sličnoj situaciji, već smo na neki način naučeni kako se ponašati. Veliku zaslugu za mnoge naše tvrdnje i stavove, ponašanje, pa čak i životne odluke, imaju mali ekrani

Č

itajući naslov vjerojatno ste pomislili kako nema veze s javnom diplomacijom, te kako sam u ovom broju, vjerojatno pogriješila temu. No, prije nego donesete ovakav zaključak, razmislite koliko puta ste se smijali, plakali ili sa strepnjom očekivali razrješenje određene situacije dok ste gledali filmove. Drugim riječima, razmislite koliko ste različitih emocija osjetili gledajući filmove.

Javna diplomacija kao jedan od alata koristi televiziju. Televizija, neki se neće složiti sa mnom, je po meni, najveći i najsnažniji odgajatelj, kako djece, tako i odraslih. Možda izuzetno jaka izjava, ali pod ovim nisam mislila na emisije Discovery Channela koje nam pokazuju način života divljih životinja u afričkim pustinjama.

Psihologija sama po sebi me oduvijek fascinirala te sam se uvijek trudila gledati na svijet iz kuta znanstvenosti – kako bi određenu pojavu objasnila psihologija? Možda je čudno, na prvi pogled nemoguće, povezati javnu diplomaciju i psihologiju, no razmislite dva puta prije no što donesete stav. Stvarajući filmove, pored razmišljanja kako približiti kulturu 72 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Dajana Bogdanović dajana.bogdanovic@gmail.com

jedne države gledateljima ispred malih ekrana, producenti su se zapitali i na koji način će se gledatelji poistovjetiti s likovima. Odgovor leži u emocijama.

Ukoliko uzmemo u obzir da je ljudsko biće po rođenju tabula rasa, zaključak je da za mnoge životne situacije nismo rođeni spremni već se snalazimo ‘u trenutku’. To snalaženje vrlo često podrazumijeva i prethodno učenje lekcija ‘kako se nositi sa životnim nedaćama’ koje smo naučili gledajući različite žanrove filmova.

Svaki put, gledajući neki film, mi proživljavamo iste osjećaje kao i glumci koje gledamo. Tako, kada se i sami nađemo u istoj ili sličnoj situaciji, već smo na neki način naučeni kako se ponašati. Veliku zaslugu za mnoge naše tvrdnje i stavove, ponašanje, pa čak i životne odluke, imaju

mali ekrani. Ukoliko biste proveli anketu među studentima medicine, pitajući ih koji je presudni trenutak njihove odluke, mnogi bi vam odgovorili da je njihova želja i ljubav prema medicini uvelike porasla gledajući Uvod u anatomiju (Gray’s anatomy) ili za malo starije generacije Hitna služba (ER).

Ukoliko počnete čitati malo više o javnoj diplomaciji te se sjetite kako je jedna od glavnih osnova javne diplomacije prenošenje kulture s jedne države na drugu, otkrit ćete da se iza toga krije cijeli svijet različitih emocija koje pomažu javnoj diplomaciji da seže u vaše srce. Možda ste i dalje skeptični na moje riječi, ali dopustite mi da vam dokažem suprotno. Prije nekoliko dana, u 69. godini umro je poznati britanski glumac Alan Rickman. Mojoj generaciji, a tu ovaj put smatram sve ljubitelje Harry Potter filmova, ovo je značio tragičan gubitak. Zanimljivo je koliko se možemo vezati za osobu koju ne znamo, nismo je upoznali niti ćemo je ikada imati priliku upoznati, “samo” gledajući filmove. U spomen Alanu, opet sam pregledala sve Harry Potter filmove, kao da mu odajem počast na taj način.

Brojke i slova

Starimo li duže?

Piše Željko Bošnjak

K

rajem prošle godine u Republici Gvineji na Zapadnom Afričkom kontinentu, proglašen je kraj epidemije virusa ebole. U istoj se državi početkom 2014. godine virus i pojavio, a usmrtio je više od 11 tisuća ljudi. Europa nije imala smrtnih slučajeva uzrokovanih ovim virusom. Štoviše, u njoj je zabilježen samo po jedan slučaj oboljelog u Španjolskoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Europsko stanovništvo najčeš­ će umire zbog drugih razloga. Danas su to razne vrste nezaraznih bolesti među kojima prednjače moždani udari, srčane bolesti, bolesti dišnog sustava ili razni oblici karcinoma.

Stanovništvo Bosne i Hercegovine i njenih susjeda je svakako uključeno u doprinos spomenutim pokazateljima za europske zemlje. Prema podatcima iz 2012. godine u Bosni i Hercegovini je od moždanog udara i od bolesti srca i krvnih žila umrlo skoro 18 tisuća stanovnika. Bolesti srca i krvnih žila je zapravo najčeš­ći razlog smrti – kako u Bosni i Hercegovini, Europi tako i u cijelom svijetu. Zatim slijede smrti zbog bolesti dišnog sustava, zbog raznih karcinoma, bolesti štitnjače te plućnih bolesti. Prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije za 2012. godinu, od bolesti srca i krvnih žila u svijetu je umrlo oko 17,5 mil. stanovnika. Ovo je ujedno i najzastupljenija svjetska bolest, a prema podatcima iz iste godine u Bosni i Hercegovini je bilo više od 74 www.svjetl ori jec i. ba

400 tisuća takvih bolesnika.

Razne bolesti, uređenost i ponuda zdravstvenog sustava, dostupnost medicinskog osoblja, medicinskih uređaja, migracije stanovništva, pronatalitetna politika kao i skup svih ostalih pokazatelja utječu na ukupnu sliku kvalitete života pojedine države. Je li ta slika dobra ili ne, realno se može ocijeniti s pokazateljem prosječnog životnog vijeka stanovništva.

U Bosni i Hercegovini na temelju

podataka iz 2013. godine, životni vijek je iznosio 77 godina (žene 80 godina, muškarci 75 godina). U odnosu na zemlje okruženja, stanovnici Crne Gore žive prosječno jednu godinu kraće, a stanovnici Srbije prosječno dvije godine kraće. Uspoređujući se za zemljama europskog kontinenta, stanovnici Bosne i Hercegovine žive jednu godinu duže, a u odnosu na svjetsko stanovništvo, duže čak 6 godina. Prema statističkim podatcima,

Od snova sazdani

Paralelni svijet Grčki prefiks označava usporedni, paralelni svijet. A mi u tom svijetu živimo, a neki ga već doživljavaju kao – para-noju. Prvo su ovu zemlju opustošile para-vojske, da bi se ona na koncu nekako skrpala od dva entiteta, koji su zapravo para-države

Ž

ivimo u paralelnim svjetovima. Stvarnost oko nas sve više postaje hiperstvarnost, kako je to definirao Baudrillard.

Gušimo se u džungli interneta, televizije, medija, društvenih mreža. Televizija nam predočava dva toka, dvije paralelne struje života – u jednoj se prezentiraju milijuni smrti, pokolja, radničkih štrajkova i bijede, dok u drugoj dominira raskalašeni život bogataša, seksualne afere u luksuznim ljetovalištima, opačine na jahtama i sve vrste spolnih perverzija u slavu beskrajnog hedonističkog raja.

U vjerskim hramovima caruje pedofilija i poklonstvo teletu od zlata, na što svaki drugi dan upozorava i rimski prvosvećenik, u očaju kršeći prste.

Mi ne čujemo grmljavinu topova oko nas, jer naša stvarnost odavno je postala onaj Baudrillardov simulakrum, ona implozija stvarnosti u kojoj obilje poruka stvara jezičnu entropiju. Svaki glas razbora i morala na društvenim mrežama bude momentalno popljuvan milijunima opskurnih, anonimnih postova, sve dotle dok mudri potpuno ne zašute, a fukara ne preuzme kormilo. Nema više novina i novinarstva, ono što kupujemo na trafikama tek je transmisija kriminalnih kartela ili konzumerističkih lanaca. U Sarajevu je u prosincu prestao izlaziti posljednji 76 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Mile Stojić neovisni politički tjednik, a vijest je dočekana sa zluradošću i likovanjem korporacijskih medija i korumpiranih novinara.

Televizija se pretvorila u arenu gdje se okorjele prostitutke satima nesmiljeno glože oko nacionalnih prava. Izabrani narodni predstavnici svoje nagomilano bogatstvo pokušavaju obraniti šovinizmom koji raspiruju, utirući tako virtualni put prema novom ratu. Nakon toga nesmiljeno se prenose mise, dove i liturgije – nikad se više nije govorilo o Bogu, a nikad se manje nisu poštivale njegove zapovijedi. Četrnaestogodišnji dječaci bivaju silovani u uglednim međunarodnim školama, dok posvuda oko nas sumnjivi tipovi i dalje otvaraju obrazovne institucije i sveučilišta – rektor jednog od takvih nedavno je uhapšen, jer je osumnjičen za milijunsku pljačku gradskog javnog prometa.

U tišini oko nas niču novi gradovi i trgovački centri, podignuti novcem donesenim sa bliskog ili dalekog

Istoka. Sociolozi upozoravaju da se lagano mijenja slika našeg društva – europsku običajnost i kulturu istiskuje nova, uvezena iz dalekih azijskih pustinja. Gasi se galaksija knjige, Gutenberg ovdje polako biva ugušen ogromnim nanosima realitija, turskih sapunica i igrokaza u kojima vlada opačina, skarednost i plošnost. Četvrt stoljeća je prošlo otkad nam je zapaljena Nacionalna biblioteka, otkad je oganj progutao dragocjene orijentalne spise, ali političare tema obnove te jedinstvene institucije kulture apsolutno ne zanima. Nikad se više nije tiskalo, a manje čitalo. Tja, kakve knjige! Oni koji su čitali knjige i svršavali škole danas kopaju po kontejnerima za smeće!

Prije nekoliko dana u naš se rječnik uselila jedna nova riječ: paradžemat. Reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine dao je nalog da se do kraja mjeseca veljače ugase svi paradžemati u državi, a to su mjesta gdje se nelegalno organiziraju vjerski obredi, neprimjereni načinu i običajnosti bosanskohercegovačkih muslimanskih vjernika. Mediji izvješćuju da takvih ilegalnih organizacija u državi ima pedesetak. Avet Islamske države kruži Bosnom i Hercegovinom, ali osim reisova, ne čuju se drugi glasovi zabrinutosti i odgovornosti.

Složenice paradžemat nema ni u

Duh Afrike

Radimo i gradimo, učimo djecu i hranimo Piše fra Ivica Perić

Nedavna vrijedna donacija obitelji Luczo iz Amerike ubrzala je cijeli projekt izgradnje škole u ruandskom selu Kivumu, u kojemu misionarski djeluje naš suradnik. Zahvaljujući toj činjenici, škola će u ovoj godini moći primiti još 133 učenika

78 www.svjetl ori je c i. ba

D

o nedavno smo mislili kako ćemo možda ipak morati odustati od projekta izgradnje druge zgrade naše Tehničke škole, jer nije ni lako ni jednostavno osigurati donacije ni za svakodnevno funkcioniranje škola, tople obroke, plaće učitelja, a kamoli za izgradnju još jednog kapitalnog objekta...

No, zahvaljujući vrijednoj donaciji jedne obitelji iz Amerike, naš san o izgradnji druge školske zgrade postaje stvarnost!

Za svog nedavnog boravka u Americi, stupio sam u kontakt sa Agathom i Stephenom Steveom Luczo, bračnim parom, koji se uz svoje poslove i brigu o četvero djece, bavi i humanitarnim radom. Saznali su o našim projektima, o naporima svih vas i nas da djeci u Kivumuu osiguramo kvalitetno školovanje i svakodnevni topli obrok.

Donacije koje nam pristižu nisu male, zahvaljujući njima napravili smo tijekom 2015. godine cijeli niz projekata, školovali smo i svakodnevno prehranjivali 467 djece. I upravo zbog toga, jer to nam je bio prioritet, izgradnja druge školske zgrade, malo je pala u drugi plan.

Kada su čuli cijelu priču, Agatha i Stephen, nemalo su me iznenadili.

Bez puno razmišljanja, samo su mi se javili i rekli da je ovaj kapitalni projekt izuzetno važna stvar za mladost u Kivumuu i da će oni financirati izgrad-

nju cijele školske zgrade! Bio sam doista zatečen, iznenađen, ali i presretan!

Hvala im od srca na ovom velikom daru za nas.

Sedam novih učionica

Odjurio sam u Ruandu i odmah smo krenuli sa izgradnjom. Nema razloga čekati. Zatvorili smo financijsku konstrukciju, projekt imamo od prije, a izradila ga je naša arhitektica Višnja Kljajić, koja je projektirala i prvu školsku zgradu.

Na zemljištu koje je malo poviše prve zgrade naše Tehničke škole, počeli su se nazirati obrisi nove zgrade, koja će biti čak i nešto malo veća od

Franjevačka obitelj Prijateljstvo kroz FramaAngelus Marija Puljić

FramaAngelus – projekt zbližavanja mjesnih bratstava Frame Bosne Srebrene u Adventu već treću godinu zaredom donosi dobre plodove. Kako je svako mjesno bratstvo trebalo biti “anđeo čuvar” drugom mjesnom bratstvu Frame, koje mu je dodijelilo područno vijeće Frame Bosne Srebrene, zadaća za framaše nije bila nimalo jednostavna.

Naravno, za one koji su shvatili njegovu ozbiljnost, važnost i poruku. Tako je misija “anđela čuvara” bila molitva za dodijeljeno bratstvo, kao i upoznavanje s njegovim djelovanjem. Također, cilj je bio osmisliti i kreativnu božićnu čestitku. Bit projekta ove godine su osobito proniknule Frama Zenica i Frama Bučići, koje su se međusobno istinski “čuvale”, pomagale i upoznavale. Što su framaši jedni drugima više pružali, sami su više primali. Nisu ni slutili da se u tome skrila tajna ljepote i radosti bratstva!

Početak Godine božanskog milosrđa Frama Domaljevac

U duhu Godine božanskog milosrđa, mi mladi framaši i ministranti župe sv. Ane u Domaljevcu započeli smo pripravu za najradosniji blagdan – Božić. Molili smo svake nedjelje došašća za očeve, majke i djecu te obitelj. Sudjelovali smo i u humanitarnim akcijama. Ove godine odlučili smo svoju ruku pomoći pružiti najmlađim anđelima – Domu za djecu s poteškoćama u tjelesnom i/ ili psihičkom razvoju Marija naša nada iz Širokog Brijega. To je ustanova za rehabilitaciju djece s oštećenjem kognitivnog i/ili motoričkog razvoja, koja se trenutno nalazi u teškoj financijskoj situaciji. Također smo pripremili i darove 80 www.svjetl ori je c i. ba

KRUH SVETOG ANTE

Turnir u Švicarskoj U sjećanje na Blašku Šarića, čovjeka koji je preko dvadeset godina vodio podružnicu Kruha sv. Ante u Švicarskoj, 9. siječnja je održan susret mladih kao i nešto starijih nogometnih ekipa u Oberglattu pokraj Züricha.

Osamnaest ekipa, u lijepoj športskoj dvorani cijeli dan se nadmetalo u malom nogometu. Stanke su bile ispunjene odmorom i lijepim razgovorom. Svi su rado slušali najnovije vijesti iz domovine, stanje po našim župama, a na poseban način je bilo zanimanja za život i rad Humanitarno-karitativne organizacije Kruh sv.

Ante. Naime, već godinama se organizira turnir s nakanom pomoći i podrške žiteljima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Možda će netko pomisliti kako je to mala skupina prema svemu

Seminar Trauma centra Davor Majstorović

U vremenu od 10. do 12. prosinca 2015. u hotelu Hollywood na Ilidži održan je drugi napredni seminar “Trauma u procesu pomirenja III Proces opraštanja” za 15 sudionika iz Sarajeva, Sanskog Mosta, Teslića i Zenice.

Na ovom seminaru sudionici su imali priliku raditi na svojim osobnim iskustvima i osobnim traumama 82 www.svjetl ori je c i. ba

što se može učiniti za rad ove organizacije. No, i ovo je velika gesta ne samo domaćina nego na poseban način same HKM Zürich koju vodi fra Ivan Prusina sa svojim suradnicima fra Stjepanom, fra Vinom i s. Zorom, te pastoralnim vijećem i zborom koji su uvijek na raspolaganju i rado pomažu u cjelokupnoj organizaciji. I ove godine glavni organizator svega je bio Dario Jonjić sa svojim suradnicima.

Na turniru su se natjecale ekipe aktivnih igrača: Lašvanska dolina, Croatia Zürich, MNK Livno Zürich, Srednja Bosna, Široki Brijeg, Sokolovi, NK Adria Aarau, NK Dinamo Schaffhausen, NK Tomislavgrad Bern i Kraljeva Sutjeska; te seniori: NK Široki Brijeg, NK Martini Zürich, NK Bugojno, Lašvanska dolina, NK Marijan Zug, NK Srednja Bosna, NK Hajduk Zürich i Kraljeva iz svoga života. Nadamo se da će znanja i tehnike naučene na našim seminarima pomoći svakom od sudionika u njihovim životima, da će se lakše nositi sa svim izazovima profesionalnog i osobnog života, ali isto tako da će poruku pomirenja, nade u bolju budućnost biti kadri prenijeti u svojim lokalnim zajednicama.

Zahvalni smo donatorima kao i svima na sudjelovanju na našim seminarima i nadamo se da će ih u budućnosti biti još mnogo.

Sutjeska. Kao i prijašnjih godina bilo je nekoliko i dječjih ekipa.

Nakon cjelodnevnog nadmetanja proglašeni su i pobjednici turnira.

Prvo, drugo i treće mjesto od aktivnih su osvojili: Lašvanska dolina, NK Croatia i MNK Livno, a od veterana: Lašvanska dolina, prvo mjesto; NK Široki Brijeg drugo i NK Martini, treće mjesto.

Naime, i ovaj puta svi su bili pobjednici. Turnir je revijalnog karaktera, a najveća je nagrada samo sudjelovanje i želja da se pomogne ljudima u potrebi. U misnom slavlju na sam dan turnira zdušno se molilo za sve pokojne prijatelje, braću, sestre i roditelje, a na poseban način za pokojnog Blašku Šarića. Sjećanje na njega ponovljeno je i na misnom slavlju u centru Züricha pred više od tisuću vjernika i velikim brojem djece. Taj dan je uz svetkovinu Krštenja Gospodinova upriličen blagoslov vode i soli te blagoslov djece.

Misno slavlje je predvodio fra Joso Oršolić, ravnatelj HKO Kruh sv. Ante uz koncelebraciju fra Stjepana Neimarevića. Fra Joso je zahvalio svećenicima Hrvatske katoličke misije kao i svim vjernicima koji ne daju pomoć od svoga suviška nego od srca; kao znak svoje ljubavi i podrške ljudima ratom još uvijek uništene i ranjene Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

D. J.

KAP DOBROTE

Za Tamaru Starčević Nevenka Majdančić, GER 100 EUR Frano Ševo, Čitluk 50 KM

Dobročinitelji za veljaču 2016.

Za Fond Kap dobrote Dragica Stanić, Kiseljak 20 Šimo Bakula, Kiseljak 40 Ljubica Baban, Kiseljak 40 Otodije Šimić, Kupres 20 Nikica Džambo, Žepče 50 Borko Novak Sigma-SK d. o. o. Zenica 200 Vera Babić, Švicarska 100 Stipo Breljak, Švicarska 100

KM KM KM KM KM KM CHF CHF

Za Kruh sv. Ante Mijo i Iva Bilić, Njemačka 300 EUR

Za Patrika Ivanovića Frano Ševo, Čitluk

50 KM

Za Ljiljanu Krajnc Obitelji Vuleta, Vrdoljak i Ružić, Sarajevo 30 KM Frano Ševo, Čitluk 50 KM Za Petra Ramljaka MiD Vareš Ana Dejanović, Bijela, Dubrave

Frano Ševo, Čitluk Irena Franjić, Hrvatska

50 KM 100 HRK

Za Miu Stojak Frano Ševo, Čitluk

50 KM

Za Leonitu Gabrić Frano Ševo, Čitluk

50 KM

60 KM 50 KM

AKCIJE KOJE TRAJU Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma.

Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Petar Ramljak obolio je od teške bolesti – Leucosis lymphoblastica acuta. Skromna primanja oca Gorana i bakina mirovina ni približno nisu mogli biti dostatni za liječenje malenog Petra. Petar je počeo s intenzivnim kemoterapijskim liječenjem koje će, prema prognozama liječnika, biti dugotrajno. Sada mu je potrebna pomoć ljudi dobroga srca. Ubrojimo se među njegove dobročinitelje i pomozimo da prebrodi ovu tešku bolest.

84 www.svjetl ori je c i. ba

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije.

Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leuke­mije.

Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji,

zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži.

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­ gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

Medicinski kutak

S njom se nije šaliti TRIHINELOZA

Pouzdanog specifičnog lijeka za trihinelozu nema. Najvažnija je prevencija bolesti koja se postiže veterinarskim nadzorom i trihinoskopijom. Soljenje, sušenje i dimljenje mesa ne uništava ličinke

Z

imski je period vrijeme kada se u svakodnevnoj prehrani nalaze mesne termički neobrađene prerađevine kao što su npr. suhomesnati proizvodi te je stoga važno znati prepoznati simptome i znakove bolesti koje se tipično javljaju nakon konzumiranja zaraženoga, termički nedovoljno obrađenoga mesa i mesnih prerađevina. Radi se naravno o nadaleko poznatoj trihinelozi. Mnogi ljudi trihinelozu ne doživljavaju dovoljno ozbiljno jer o njoj malo znaju, ali ako pomislimo da ta bolest može završiti smrtnim ishodom ili ostaviti trajne posljedice na zdravlje, jasno je da se radi o jako ozbiljnoj bolesti i vrlo je važno stalno prosvjećivati pučanstvo o odgovornom postupanju sa životinjskim mesom, osobito u vrijeme kolinja.

Svinje i štakori prenosnici

Trihineloza je bolest uzrokovana parazitom Trichinella spiralis kod koje postoje dvije razvojne faze, crijevna i tkivna te je njima bolest i karakterizirana. U prvoj se fazi javlja proljev, a u drugoj, za vrijeme migracije ličinki iz crijeva u mišiće vrućica, jake mišićne boli, otekline lica i vjeđa. Uzročnik trihineloze može se razvijati samo kod sisavaca i to kod mesožde86 www.svjetl ori je c i. ba

Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

ra i svežderača. Stoga od trihineloze obolijevaju svinja, štakor, pas, lisica, medvjed i jazavac, a glavni domaćini su svinja i štakor. Budući da su štakori kanibali i proždiru jedni druge, trihinela se prenosi sa štakora na štakora, ali se štakor zarazi i zaraženim otpacima svinjskog mesa. Svinja se inficira proždirući zaraženog štakora ili, što se danas smatra važnijim, hraneći se otpacima svinjskog mesa u klaonicama itd. U zadnje vrijeme pridaje se važnost širenju trihineloze preko lisica i jazavaca, mesa koje lovci bacaju svinjama ili ga zakapaju na gnojilištima i time omogućuju prenošenje trihineloze iz kruga divljači u krug domaćih životinja, tj. u gospodarstvo čovjeka.

Najvažniju etiološku ulogu za razvoj trihineloze čovjeka ima trihinelozno svinjsko meso, sušeno, nedovoljno smrznuto ili nedovoljno pečeno, osobito kobasice i šunka. Bolest se u čovjeka javlja sporadično ili

u epidemijama. Pri jedenju zaraženog mesa budu čahure mišićnih trihinela probavljene, a tako oslobođeni paraziti prolaze u tanko crijevo gdje rastu i spolno dozrijevaju. Nakon toga ženke polažu ličinke u sluznici crijeva tijekom 4 - 16 tjedana. Jedna ženka izleže najmanje 1500 ličinki. Ličinke prelaze limfnim putem u krvni optok te zatim u poprečno prugaste mišiće gdje se savijaju i začahure. Začahurene ličinke su vrlo otporne te mogu ostati na životu, pa čak i u osoljenu i u osušenu mesu životinja te u nedovoljno kuhanom i smrznutom mesu.

U mišićima čovjeka mogu živjeti do 30 godina.

••

•

•

Valentinovo s muffinima Priredila Jela Bejić

Podrav svima! J Vrijeme brzo prolazi pa smo već u mjesecu veljači. Za veljaču kažu da je mjesec zaljubljenih i mjesec ljubavi. Upravo zato veljača je osobito draga i mladima i starima. I mi volimo veljaču (i volimo kada se ljudi vole i darivaju J). U veljači slavimo jednog dragog sveca, a to je sveti Valentin. Sveti Valentin je svećenik i mučenik iz 3. stoljeća, a njegov se blagdan slavi 14. veljače kao blagdan zaljubljenih – Valentinovo. Za ovaj blagdan odlučili smo počastiti sami sebe J. Ni manje ni više nego – pečenjem muffina (vrlo jednostavnih kolačića) u obliku srca. Zajedno smo ih napravili i u slast pojeli. Većinu materijala imate kod kuće, dobru volju također, a još vam samo nedostaje sat vremena za pripremu kolača sa svojim najmilijima za svoje najmilije J. Započnimo svoje slatko, čokoladno i šareno slastičarsko putovanje J! Pregače na sebe i počinjemo! •

••

•

88 www.svjetl ori je c i. ba

POTREBAN MATERIJAL: brašno, kakao, šećer, prašak za pecivo, sol, maslac, mlijeko, slatko vrhnje, jaje, šećer u prahu, boja za hranu i šarene mrvice.

Hvala čitateljima Dragica i Ljuban Grbavac sa svojih petero djece žive u trošnoj kući u mjestu Vjetrenica pokraj Zenice. Nitko u obitelji Grbavac nije u stalnom radnom odnosu, žive od poljoprivrede i stočarstva

D

ejan (1997.) je završio srednju školu za automehaničara, Danijela (1998.) pohađa srednju, a Josip (2002.) i Kristina (2005.) osnovnu školu u Vitezu. Tu je i najveća radost u obitelji Grbavac, Matej koji je rođen u svibnju 2015. godine. Djecu u školu vozi otac, a ponekad moraju ići i pješice što im oduzme najmanje sat i pol vremena. Obiteljsku kuću su napustili 18. 4. 1993. godine za vrijeme ratnih sukoba u Zenici, živjeli su u Čajdrašu a zatim u Vitezu. U devastiranu kuću vraćaju se 26. 1. 2000. godine iako su imali priliku otići u Hrvatsku. Uz pomoć izvjesnog svećenika iz Njemačke, a preko časnih sestara iz Gromiljaka uspjeli su postaviti novu vanjsku stolariju, ali to ipak nije riješilo problem trošne kuće.

Obitelj je živjela u jednoj prostoriji koja je u isto vrijeme bila i kuhinja i dnevni boravak i spavaća soba.

Zahvaljujući donacijama dobrih ljudi, čitatelja Svjetla riječi i dobročinitelja, koji iz mjeseca u mjesec doniraju svoje priloge za pomoć najugroženijima, dobili smo priliku pomoći ovoj sedmeročlanoj obitelji.

Kuća u kojoj žive stara je 60 godina, pravio ju je Ljubanov otac. “U to vrijeme je bila najbolja, a sad je najgora”, kaže Ljuban. Došli su na ništa, kako kažu Dragica i Ljuban, ali su svojim trudom i radom uradili sve 90 www.svjetl ori je c i. ba

što je bilo u njihovoj moći da stvore pristojan dom za svoju obitelj. Dvoje djece je došlo s njima 2000. godine, a troje se rodilo u kući.

U mjesto Vjetrenicu pokraj Zenice uputili smo se 22. prosinca 2015., u posjet obitelji Grbavac

U dvorištu nas je dočekao skroman ali izuzetno veseo i gostoljubiv Ljuban. Iako mu je dom izvana trošna i stara kuća, unutra odiše toplinom koja može doći samo od skladne i zadovoljne obitelji kakva je ova. Unatoč tome što žive u skromnim uvjetima na njihovim se licima vidi sreća i zadovoljstvo. Primijeti se da u ovoj obitelji prije svega ima puno ljubavi a uz toliku ljubav, sve ostalo postaje manje

Po preporuci Željka Tadića, djelatnika Kruha sv. Ante, odlučili smo donirati sredstva iz fonda Kap dobrote za adaptaciju kuhinje i dnevnog boravka u obiteljskoj kući obitelji Grbavac. Željko se od 1994. godine bavi humanitarnim radom i pomogao je brojnim obiteljima povratnicima u BiH. Vodio je izgradnju velikog broja kuća, ali kako kaže: “Lako je izgraditi kuću, treba znati izgraditi odnose među ljudima. Moraš raditi ono što voliš, tek tada se mogu očekivati rezultati. A najvažnije u svemu tome je strpljenje.” Sav svoj honorar iz ovog projekta Željko je donirao u fond Kap dobrote. Nakon obilaska nekoliko obitelji, zaključio je da je Grbavcima pomoć najpotrebnija.

Kuća obitelji Grbavac

Svjetla riječi! važno. Međutim, za pristojan život ipak su potrebne osnovne stvari kao što je pristojan krov nad glavom.

Ljuban nam je s oduševljenjem pričao o završenim radovima kao i o tome što bi sve trebalo uraditi kako bi mogli Božić dočekati u novim prostorijama.

Kad smo ušli u jedinu prostoriju u kojoj ova obitelj boravi, očarale su nas Matejeve plave oči koje su radoznalo promatrale sve oko sebe. Iako smo mu potpuni neznanci, ni u jednom trenutku tijekom našeg boravka nije se čuo njegov plač, štoviše, mogao se čuti samo smijeh.

U kutku sobe su stajali Dejan, Danijela, Josip i Kristina, stidljivi i skromni, puštajući, po starom običaju, goste da prvi sjednu, pa za njih ako bude mjesta. Kristina, iako ima samo 10 godina, držala je u naručju najmlađeg člana obitelji.

Vremenske prilike su bile takve da se nije moglo brzo napredovati, ali marljivim trudom i radom radni-

ka građevinsko-prometnog i uslužnog društva Sigma SK iz Zenice pod vodstvom Borke Novaka, radovi su se privodili kraju. Važno je spomenuti da je gosp. Novak maksimalno izišao ususret Svjetlu riječi kod izvođenja radova adaptacije prostorija u kući obitelji Grbavac.

Ravnatelj FMC Svjetlo riječi, fra Janko Ćuro je uručio i donaciju u vidu školskog pribora i higijenskih potrepština, dar HKO Kruh sv. Ante.

Na kraju su na red došli i božićni paketići kojima su se jednako obradovali i mlađi i stariji. Kao nagradu za učinjeno dobili smo iskreno hvala, a na licima se mogao vidjeti osmijeh koji govori više od tisuću riječi.

Na odlasku smo se pozdravili sa svima i poželjeli čestit i blagoslovljen Božić, a Ljuban se zahvalio svim dobrim ljudima koji su pomogli njemu, ali i svima koji su u potrebi. Iako im nije jednostavno, nužda ih natjera prihvatiti svaku vrstu pomoći koju im netko ponudi.

Piše Borjana Jozeljić borjana@svjetlorijeci.ba

Obitelj Grbavac posjetili smo i po završetku radova, 14. siječnja

U njihovom domu vlada posebna radost jer su Božić dočekali u novim prostorijama gdje se osjeća ozračje obiteljskog doma.

Uvjeti za život su sada puno bolji, urađeno je ono što je bilo najnužnije. Ljuban je izrazio veliku zahvalnost gospodinu Željku, ali skromni Željko je rekao da se on pobrinuo samo da pomoć ode u prave ruke. Iako su živjeli u samo jednoj prostoriji, Ljuban sa zahvalnoš­ću gleda na ovu pomoć, jer razumije da ima obitelji koje imaju i manje od njih. Dečki i djevojke sad imaju zasebne sobe čemu se posebno raduju, ali obećali su da će i dalje biti poslušni i zajedno provoditi vrijeme.

“Ja sam dobila sve što sam željela.

Sad će biti puno lakše održavati kuću, a i djeca će pomagati”, rekla nam je Dragica. “Hvala vam što se borite za ovu obitelj”, dodao je Ljuban na rastanku.

Iako ovo nije onoliko koliko bi čovjek želio, pomoći svima kojima je pomoć potrebna, ipak smo uspjeli izmamiti osmijeh na lica članova jedne obitelji – Grbavac.

Olakšali smo njihov svakodnevni život, a to je sasvim dovoljno da nam srce bude puno do sljedeće ovakve prilike. Cilj svega ovoga je da svi budemo zadovoljni i ponosni na ovakve obitelji te im pomognemo koliko možemo. vel j a č a 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

91

Konkretno djelo ljubavi Dragi naši čitatelji, kao gotovo sve, danas se često i dobrota komercijalizira a još češće politizira. Nakon što se kamere isključe, prestaje ona i ostavlja čovjeka u većoj potrebi nego prije, jer čovjek nije stvoren da bi samo imao nego to uistinu i bio. Naš fond Kap dobrote je upravo izrastao iz te činjenice. Zato već godinama usmjerujemo vašu dobrotu i ljudsku blizinu, koju darujete zajedno sa svojim novčanim prilogom, onima kojima ona, pa i za trenutak, olakša zdravstvene tegobe ali, iznad svega, vrati dobro izgaženo i izgužvano dostojanstvo što se uvijek može iščitati iz njihova osmijeha, koji je rijedak gost na njihovim umornim i napaćenim licima.

Osobito ste prošle godine pomogli mnoge takve osobe ali i institucije. Uz stalne akcije fonda Kapi dobrote, koje se objavljuju u našoj reviji i kojima redovito pomažete, bili smo vaša ispružena ruka siromašnim

92 www.svjetl ori je c i. ba

civilnim đacima Franjevačke klasične gimnazije Visoko kao i mnogim studentima u okviru studentskih stipendija te afričkim bogoslovima u Keniji. Svoju ste brigu za djecu s poteškoćama u razvoju pokazali i dokazali pomažući rad centra Nova Nada u Tomislavgradu. Niste ostali gluhi niti okrenuli glave na vapaj roditelja male 14-godišnje Matee Dijaković, koja boluje od RETT sindroma i skolioze, a kojoj bi skupa operacija u Zagrebu mogla, koliko-toliko, olakšati život. Puna zahvale, ali i molitava za vas, jest ova obitelj Grbavac kojoj ste postali doživotni član...

Jesu li to svi oni kojima pomoći treba? Ni izbliza.

More je ljudske nevolje svuda oko nas. Ali, bolje je upaliti jednu šibicu, nego proklinjati mrak! Mislim da nismo mogli očitije pokazati da to nije samo puka fraza, nego konkretno djelo ljubavi kojom nas je Bog obdario i poslao da je nemilice rasipamo gdje god stignemo.

Zato vam želim reći u ime svih ovih naših bližnjih u nevolji: hvala vam! Siguran sam da se nećemo umoriti na teškom i zahtjevnom putu dobra.

Fra Janko Ćuro

NAŠI POKOJNICI Roja Jurić (1933. - 2016.)

Dana 5. siječnja 2016. u ranim jutarnjim satima, nakon duže bolesti blago je u Gospodinu preminula Roja Jurić rođ. Krmpotić, majka člana naše Provincije fra Tomislava Jurića. Pokojna Roja je rođena 1. lipnja 1933. u selu Vuković župa Lički Osik (Hrvatska).

Sa svojim pokojnim suprugom Fra-

njom rodila je petero djece (3 sina i 2 kćeri). U svome životu proživjela je dva rata koji su ostavili traga na njezinom zdravlju. Usprkos niza životnih kušnji sve svoje radosti i žalosti predavala je Bogu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će u svjetlu Isusova uskrsnuća zaslužiti vječni život. Vjera i ustrajna molitva bili su joj glavni oslonac u životu te je krš­ćanske vrednote i odgoj prenosila na svoju djecu i unuke. Pose-

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! bice je voljela svećenike i fratre za koje se svakodnevno molila.

Pokopana je 8. siječnja 2016. na groblju Križ-Žegar (župa Bihać). Svetu misu zadušnicu predvodio je izaslanik provincijala Bosne Srebrene, bihaćki dekan fra Ivica Matić uz sudjelovanje šestorice fratara te velikog broja vjernika, prijatelja, rodbine i znanaca. /Fra Tomislav Jurić/

U SPOMEN Anto Marošević († 2002.)

Dana 7. veljače navršava se 14 godina od smrti dragog nam Ante.

Zauvijek ćeš živjeti u našim mislima i molitvama. /Tvoji najmiliji/ Sandra Lučić († 2011.)

Dana 8. veljače navršilo se pet godina od smrti drage nam kćeri, majke, supruge i sestre. Mi koji te volimo znamo kako je živjeti bez tebe. Počivaj u miru Božjem. /Mirjana Džepina/ Ruža Gogić († 2015.)

Dana 3. veljače navršavaju se tri mjeseca od smrti najdraže nam Ruže.

Otkad si nas napustila ostali smo bez tvojih blagih očiju i plemenita srca, iz kojih je zračila dobrota i mir. Dobri su te anđeli poveli tamo gdje samo ljubav caruje. Isus te uzeo k sebi jer te ljubio i dao ti svjetlo i mir vječnog života. Zahvalni smo za tvoju skromnost i dobrotu koju si imala i uvijek ćemo te se sjećati i s ponosom čuvati u našim srcima. /Zahvalna obitelj/

Ivo Pavić († 2015.)

Na dan svetog Valentina, blago u Gospodinu, 14. veljače 2015. preminuo je Ivo Pavić. U spomen na godišnjicu njegove smrti želim najprije zahvaliti Svemogućem Bogu što ga je primio u Kraljevstvo nebesko kao čovjeka koji je cijeloga svog života na zemlji nastojao slijediti Božje zapovijedi i u djela ih provoditi šireći ljubav za svoje najbliže, obitelj, rodbinu i ljude s kojima je dijelio životne radosti i boli. Bogu zahvaljujem što mi je podario muža koji je strpljivo podnosio svoj križ često nerazumljiv od društva, a htio je uvijek sačuvati ljudsko dostojanstvo i svjedočiti ljubav za bližnje. Zahvaljujem dragom Bogu što smo zajednički proveli pedeset godina života okruženi najljepšim darovima - svojom djecom: Antonijem, Anom, Tomislavom; zetom Dinkom, nevjestama: Josipom i Arijanom te unucima: Jurom, Markom, Petrom, Ivanom, Dorom, Marijom, Petrom, Klarom i poslije njegove smrti Bog nas je nagradio malom Ivom. Zahvaljujem svoj rodbini, prijateljima, susjedima, svim žiteljima Livna i sela, za dostojanstveni ispraćaj mog muža. Posebno zahvaljujem svećeniku fra Josipu koji je sažeto, a sadržajno izlagao životopis protkan skromnoš­ću, samozatajnoš­ću, sebe-

darjem i milosrđem za sve koji su ga okruživali.

Neka mi dragi Bog oprosti sve slabosti, a i njemu, te neka ga nagradi vječnim mirom. Počivao u miru Božjem! /Zahvalna žena, djeca, unučad, rodbina i prijatelji/

Marija i Ilija Vrdoljak († 2016.)

S ponosom i nesmanjenom tugom i bolom u našim srcima i mislima, uvijek se sjećamo vaših dragih likova i molimo za vas. Počivajte u miru Božjem! /Vaši najmiliji: kćeri i sin s obiteljima/ Jure Šarčević († 2005.)

Dana 12. siječnja 2016. navršilo se 11 godina od smrti našeg muža, oca i djeda Jure Šarčevića. U tišini Vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. /Tvoji najmiliji: supruga Ivuša, kćeri Marija, Ružica, Kristina, Tonka, Marta, Ana, Ivana i Josipa, sinovi Tomislav i Ivan, unučad i zetovi/ vel j a č a 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

93

RIJEČ ČITATELJA

Ljudska i vjernička gesta Poštovani urednici Svjetla riječi!

Zovem se Ivica Glavinka, Sarajlija sam i u Sarajevu živim sa suprugom, četvero djece i majkom. Ovim putem želim s vama podijeliti jedan nesvakidašnji događaj koji se nedavno dogodio meni i mojoj obitelji.

Naime, preko Facebooka mi se porukom javio izvjesni gospodin Juro Anđelić iz Švicarske i zatražio da mu pošaljem podatke svoga bankovnog računa a on će mi u povodu božićnih blagdana uplatiti određeni novčani iznos! Napisao je samo da ga je na ovo potaknula kratka priča o mojoj obitelji objavljena u Svjetlu riječi prije pet godina (br. 322, veljača 2010., str. 69).

U privitku je čak poslao i sliku

Poštovano uredništvo Svjetla riječi

Želim Vam sa zakašnjenjem sretan Božić i novu 2016. i u posebnom pakiranju šaljem knjigu Almanah za 2016. Tu ima raznih primjera igara i raznih primjera iz života, pa će tko zna njemački moći naći raznih stvari kao poticaje za možda i Vaš list, da nešto iskoristite, a ja sam rukom 96 www.svjetl ori je c i. ba

toga teksta. Ne mogu vam, dragi čitatelji, opisati kako sam bio zatečen i zbunjen: čovjek kojeg ne poznajem uplatit će mi novac!? I zaista, nakon dan-dva i nekoliko izmijenjenih poruka novac je bio uplaćen!

Naravno da nam je ova materijalna pomoć itekako dobrodošla – brojna smo obitelj a samo ja radim, djeca se školuju, troškovi su veliki, ali sve nas je još više iznenadila i obradovala činjenica da nas se sjetio i pomogao netko nama posve nepoznat! Hvala Bogu na dobrim ljudima!

Dragi gospodine Anđeliću, veliki naš dobročinitelju, i ovim putem želim Vam u svoje osobno i u ime svoje obitelji zahvaliti od sveg srca na ne-

izmjerno velikoj ljudskoj i vjerničkoj gesti! Ono što Vam možemo obećati jest da ćete uvijek biti u našim srcima i molitvama!

Ivica Glavinka s obitelji, Sarajevo

unio nekoliko svetaca i ljudi uzorna života vezanih uz naše krajeve, prije svega naših blaženika, onih koji još nisu proglašeni blaženim, ali su za naš narod primjeri za život. Možda biste mogli pozvati studente teologije da napišu članke kao neki svoj seminarski rad, a Vi da to objavite u vašem listu kao poticaj našim ljudima da o tim primjernim ljudima više razmišljaju i da saznaju za njihov uzor.

Tim studentima bi trebali dati upute o čemu pisati i uputiti ih na literaturu koja eventualno već postoji o tim ljudima te gdje mogu potražit druge podatke o tim svecima ili običnim primjerima ljudskosti.

To bi mogao biti i početak suradnje tih budućih svećenika da Vam i kasnije šalju pisane izvještaja iz krajeva gdje budu djelovali. Eto, ta me ideja potakla da navedem neke naše i strane svece koje naš narod štuje i ima razne običaje vezane uz njih, kao što

su trube od vrbine kore za Jurjevdan ili blagoslivljanje vina u Hrvatskom Zagorju itd.

Posebnu pozornost biste mogli posvetiti onim svecima čije se moći ili zemni ostaci čuvaju po našim župama i crk­vama, recimo u Vodnjanu, ili fra Lovre Milanovića u Turiću, Tramošnici i Sarajevu (uz neku crk­vu na Kovačićima ili Bistriku).

Eto toliko, ovo je jedina čestitka koju pišem ove godine jer sam slab i ne pišem baš nikome.

Posebno biste trebali u reportažama pisati koliko je ljudi stradalo u svakoj župi o kojoj pišete i posebno koliko je iz koje župe stradalo u obrani Hrvatske kao Kata Šoljić iz Ulica kod Brčkog (...nečitljivo dalje) Uz srdačne pozdrave svima u Vašem uredništvu, Stjepan Rašić

U Korizmu sa Svjetlom riječi –33 %

10 KM

15 KM

Uzmi svoj križ i slijedi me (Put križa u riječi i slici) Put križa je omiljena i česta pobožnost među vjernicima, osobito u vrijeme korizme i Velikog tjedna. Onaj tko se kao sudionik uplete u Isusovu povijest, bit će dirnut Isusovim stradanjem, vidjet će se u likovima i pronaći, u scenama na Isusovom putu križa, ili će – što je i smisao ove pobožnosti – slijediti Isusa i u njegovom udesu tražiti odgovore i utjehu za svoju životnu situaciju. Isusov put križa ima svoj smisao u povećanju osjetljivosti i za svoju i za patnju drugih. U ovoj knjizi ponuđena razmatranja, molitve i umjetničke slike uz Isusov Put križa, osobna su razmišljanja i izrazi o najpotresnijoj povijesnoj drami pravedna i nedužna čovjeka koji je do smrti ljubio ljude i sve svoje uzdanje polagao u Boga.

Suočenje s Bogom Franjo Mušura Knjiga u koju su ukoričena gotovo svakodnevna razmišljanja o Bogu. Ona u sebi nose obilježja kršćanske vjeroispovijesti. U tišini svoje sobe autor se suočava s Bogom postavljajući pitanja i tražeći odgovore na temeljima vjere i biblijskoj pozadini. Traži odgovore na pitanja Tko je Bog? te Što od nas traži i što nam daje? A na samom kraju autor nam odgovara na pitanje Što je čovjek? i predstavlja četiri bitna obilježja čovjeka.

Suočenje s Bogom je knjiga koju vrijedi pročitati kako bismo dobili odgovore na najčešća pitanja iz područja vjere.

–33 %

10 KM

15 KM

–33 %

10 KM

15 KM

Blizu križa s tobom stati (Put križa u riječi i slici) Knjižica za sve one kojima je Isusov put križa nadahnuće za svakodnevni život, onima koji zastaju utopljeni u nerazumijevanja i bolesti, samoću i odbacivanje, patnje i smrt, onima koji zdvajaju pred smislenošću života. I dok budemo čitali, molili, razmatrali nad ovdje ponuđenim riječima i nad umjetničkim refleksijama Isusovih posljednjih zemaljskih dana, vjerujemo da ćemo prepoznati vlastitu ljudskost, njezinu malenost, naše ljudske izdaje i osude, zataje i poruge, naša nasilja i kockanja, naše spuštanje do mrkline grobne šutnje. Vjerujemo da ćemo u Isusovu putu križa pronaći putove za nove susrete, nove radosti, novu snagu u nošenju svoga križa i križeva svojih bližnjih.

Muka G. N. Isusa Krista i plač Majke njegove U obiteljima se “Plač” može recitirati ili pjevati u dijelovima na kraju večernje molitve, dok se kroz nekoliko večeri sav ispjeva ili izrecitira. “Plač” je zorno razmatranje muke Isusove, molitva koja ostavlja duboke tragove u dušama. Ako ga tako shvatimo i predstavimo, još više ćemo ga zavoljeti, a ova će nam knjižica biti u ruci kao najdraži molitvenik.

–20 %

4 KM

vel j a č a 2 01 6 . Sv j et l o r ij e či

99

5 KM

Djeca i životinje jedni su drugima jako simpatični.

Jeste li se ikada zapitali zašto?

Bez nekog velikog mozganja možemo jednostavno ustvrditi da između djece (premda to vrijedi i za odrasle) i svega živoga u prirodi postoji spontano prijateljstvo.

Razgovaramo li sa životinjama?

Da, moglo bi se reći – spontano i nesvjesno. Ljudi i životinje izmjenjuju poruke i prenose osjećaje i emocije. To je moguće zato što ljudi i životinje imaju zajednički jezik kojemu ne trebaju vanjski znakovi a to je jezik ljubavi!

Novo!

Sveti Franjo i životinje Luciano Radi

Ova mala knjiga prikazuje zgode iz života Sveca, utemeljene na riječima Tome Čelanskog i sv. Bonaventure. Nije važno jesu li ovi događaji stvarni ili nisu: bitno je naučiti kako je sv. Franjo iskusio svoj odnos sa stvorenjima. Pritom se lako uočava da je Siromah živio gledajući Boga iza svih stvari.

www.svjetlorijeci.ba 100 www.svjetl ori je c i. ba