,
Elvira Koic
POGLED U DUSˇ U Psihosocijalni uvidi u paralelne svjetove
Elvira Koić POGLED U DUŠU Psihosocijalni uvidi u paralelne svjetove
Nakladnik Svjetlo riječi, Sarajevo Za nakladnika Miljenko Petričević Urednik Darko Rubčić Grafičko oblikovanje Branko R. Ilić Tisak Dobra knjiga, Sarajevo
CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 159.964.2 KOIĆ, Elvira Pogled u dušu : psihosocijalni uvidi u paralelne svjetove / Elvira Koić. - Sarajevo : Svjetlo riječi, 2012. - 319 str. ; 20 cm ISBN 978-9958-24-017-1 COBISS.BH-ID 19654150
Elvira Koić
POGLED U DUSˇ U Psihosocijalni uvidi u paralelne svjetove
Sarajevo 2012.
Zahvaljujem Grozdani Cvitan, fra Ivanu Šarčeviću i Darku Rubčiću na ukazanom mi beskrajnom povjerenju i strpljenju, a svojoj mami Regini, Miri, prof. Smilji, Mirku, Martini, Vesni, Mariji, č. s. Kristijani, Jasni i Davorki, na iskrenim kritikama i podršci. autorica
predgovor
Simbolične kuće naše duše ELVIRU ILI DR. ELVIRU KOIĆ IZ VIROVITICE sam upoznala u Švedskoj. Na jednom od onih kongresa koji su se u našim poslijeratnim godinama održavali po razvijenim zemljama svijeta, a na kojima su uglavnom imali što reći stručnjaci iz manje sretnih i manje razvijenih zemalja. Čak i kad se činilo drukčije – na prvi pogled. Naime, na tim kongresima vrijedne istupe imali su i neki svjetski psihijatri, psihoanalitičari, psiholozi i ostali psiho-majstori, ali iza njihova predstavljanja kao stručnjaka iz zvučnih i privlačnih zemalja, često su bile biografije koje su upućivale na djetinjstva koja su započela u starim kriznim područjima Zemlje i zemlje na kojoj živimo. Nije bilo slučajno da je stručnjak za transgeneracijsku traumu iz SAD-a zapravo stigao s Cipra (i to njegova »turskog« dijela), da mi je stručnjakinja za žene žrtve rata iz Kopenhagena pričala o majci koja se kao prognanica iz Turske nastanila na grčkom otoku Lezbosu, da je jedna druga stručnjakinja provela dio svojih studentskih dana u zatvoru jer je vjerovala kako svijet može biti bolji i pravedniji. Kasnije je dala sagraditi kuću u obliku šake: pet dijelova kuće kao pet prstiju spajalo se u dlanu – pet članova njezine obitelji imalo je osobni i zajednički prostor. Onaj zajednički 5
predgovor
bio je dlan na kojem se sloboda svakog prsta ujedinjuje u zavisnost sa svima ostalima. Nije li taj čudan simbol kuće jedne Marije (jer tako joj je ime) uistinu život koji živimo: s jedne strane sami, s druge tako neraskidivo vezani s mnogim dlanovima – od ljudskih do Božjeg. Simbolična kuća naše duše. Među tim stručnjacima bili su i oni koji su traume i nesreće društva nosili kao osobnu pokoru pokušavajući je razriješiti pred očima svijeta. Čovjek koji je vijetnamski sindrom prepoznao i imenovao kao bolest nikad nije bio u Vijetnamu, čovjek koji se uhvatio u koštac sa zavjerom šutnje oko činjenice da su u nacizmu psihički bolesnici planski ubijani bio je Nijemac iz Münchena... Stručnjak iz Južne Amerike volio je psihodramu i slikao violinista koji nestaje u nebu glazbe. Na žalost, nebo na njegovoj slici bilo je crne boje. Na mjestima na kojima susrećete te ljude ponovno potvrđujete kako imate sreću poznavati i susresti prave ljude i u svojoj domovini, često zahvaljujući samo jednoj jedinoj činjenici: oni nisu htjeli otići. Ili još točnije: ako su nekad i htjeli kad je bilo najteže definitivno su izabrali ostanak. Danas su stručnjaci za traume. Iza njih su godine ordinacijske prakse, grupnih analiza, utemeljivanje grupa koje trebaju pomoć i timova koji pomažu, iza njih je praksa u kojoj je uvijek nedostajalo stručnjaka i pretjecalo traumatiziranih. A u njima – tim stručnjacima – su traume, tuđe i osobne, koje se nakupljaju zahvaljujući obitelji, društvenom okolišu, vremenu u kojem živimo, prigodama koje izabiremo jer su nam 6
Simbolične kuće naše duše
se nametnule ili smo ih sami izabrali u onom što se u nekom trenutku »nudilo«. U susretu s Elvirom na nekom zidiću pred kongresnom dvoranom u Stockholmu prije jednog desetljeća bljedila je stvarnost u kojoj smo pokušale razgovarati, pred onim o čemu smo razgovarale. Moja tema tog trenutka bili su traumatizirani ratom, njezina ljudska i profesionalna zadaća bila je zbrinjavanje upravo tako traumatiziranih. Zasigurno smo izgovorile mnogo manje riječi nego ih se našlo u intervjuu koji je nakon toga objavljen u novinama. I kojeg su mnogi zapazili. Kasnije sam Elviru sretala u prostorima na relaciji Zagreba i Virovitice, na mjestima koja su ponovno pretresala stvarnost u kojoj živimo i njezine refleksije na psihička stanja ljudi koje tu stvarnost žive. S nekolicinom mlađih kolega, bila je među prvima koji su shvatili i organizirali skup o kocki i kockanju kad su se s jedne strane stariji kolege zgražali nad temom, a sudbine mnogih obitelji na ovim prostorima bile već uništene novom i pogubnom ovisnošću. Upravo je taj skup pokazao da je bitno što prije uočiti promjene, priznati ih i pokušati riješiti. To je najviše što svatko u svom poslu može napraviti. Elvira je za to imala snage. Znala sam da će s tom snagom i upornošću ostati i na stranicama Svjetla riječi pored svih svojih obveza, potrebitih koji u njezinoj bolnici i u njezinoj okolini trebaju puno više stručnjaka nego ih je socijalno spremno platiti. Zato oni što su plaćeni bilo kako odrađuju i za nekoliko potrebnih ali samo zamišljenih. Jer ti zamišljeni ili nisu zaposleni ili su već izišli iz zemlje. Možda se u Amsterdamu brinu za izbjeglice iz Afrike 7
predgovor
i Čečenije jer im nitko nije ponudio bilo kakvu plaću da se brinu za sve nas sa svim našim traumama i nesrećama duše. A oni koji ne stignu do ordinacije mogu savjet potražiti i na drugim mjestima pa tako i u novinama kao što su Svjetlo riječi na čijim je stranicama svoju upornost i stručnost još jednom dokazivala i Elvira Koić. Grozdana CVITAN
8
Pogovor »Čovjek je uvijek, to pokazuje i historijski redoslijed rađanja i razvoja pojedinih naučnih disciplina, radije gledao u udaljene zvijezde i u njima tražio odgovor na pitanja koja su ga mučila, nego u samog sebe. Sa zvijezda je pogledom sišao na vlastito tijelo…« (Kecmanović, 1983).
PRED NAMA JE KNJIGA U KOJOJ JE NA JEDNOM mjestu sve ono što je doktorica Elvira Koić kontinuirano objavljivala u Svjetlu riječi od siječnja 2008. godine. Već nakon prvih nekoliko tekstova neodoljivo se nametala ideja kako bi te tekstove bilo dobro sabrati u knjigu. Ta ideja se sada i ostvaruje, na radost autorice i svih nas koji poznajemo njezin stručni i općedruštveni angažman. Autorica vrlo suptilno i sustavno analizira, sve što je »bitno«, što nas određuje kao osobe u najpozitivnijem smislu te riječi. Toliko je toga oko nas i u nama što ne primjećujemo ili čemu ne pridajemo dovoljno važnosti, što prolazi bez nas ili pored nas, a bitno je za našu, psihijatri bi rekli, individualnu dinamičku psihosocijalnu ravnotežu, a »obični ljudi« bi to nazvali možda – srećom, ma šta ona za svakog konkretnog pojedinca u njegovom stvarnom ili simboličkom mikrosvijetu značila. 307
pogovor
U prvom dijelu knjige su tekstovi koji, uvjetno rečeno, jesu psihijatrijske ili psihologijske teme (PTSP, depresija, tugovanje, poremećaj spavanja, strah, ovisnost). O tim temama ne govori isključivo s pozicije svoje stručne i profesionalne etabliranosti, koja je neupitno kompetentna. Namjerno ne želi previše »psihijatrizirati« te teme i ne pristupa im isključivo kao psihijatrijskim sindromima već ih osvjetljava sa svih aspekata (psiholoških, socijalnih, duhovnih, filozofskih). Kada govori o stvarima od kojih je satkan naš psihički svijet i kojim putujemo kroz život (kao što su sreća, pamćenje, tuga, opraštanje, odmor, komuniciranje), svjesna je i želi nas podsjetiti koliko je to važno da bismo bili zadovoljniji, spokojniji, da bismo zapravo bili bolji ljudi. Ova knjiga nije psihijatrijski priručnik koji bi s aspekta onoga što stručnjaci nazivaju primarnom prevencijom, definirao tzv. pozitivno duševno zdravlje (što god ta odrednica značila) jer ono nije definirano isključivo u okvirima psihijatrije i psihologije nego mnogo šire. Podjela u psihijatriji na normalno i patološko je arbitrarna i uvijek podložna kritici ne samo zbog teorijskih razloga. Autorica to dobro primjećuje. Tako kada govori, na primjer, o patnji ili žalovanju, prikazuje ih kao psihičko stanje ili poremećaj, ali i kao sociološki, duhovni, filozofski fenomen i određenje. Biti oslobođen patnje bilo mentalne bilo tjelesne znači biti spokojniji, sretniji, samospoznatiji a samim tim i – duševno zdrav ili zdraviji. Pogled u dušu je knjiga u kojoj je svaki njezin tekst jedan mali esej o svemu onome čega smo svjesni i čega nismo svjesni da određuje naš identitet i individualitet, 308
pogovor
i biološki i psihosocijalni. Tako je i onda kada autorica suptilno i poetski, kao slavonski zlaćani vez ljepote šuma i žita u ravnici, govori o nostalgiji za zavičajem, o potrebi ostanka na zemlji, o odlascima, o zaboravu i nezaboravu (»...bilo bi lijepo vraćati se, barem ponekad, na jedan dan, tek toliko da se ponovo vidi vinova loza okupana jesenjom rosom ili stari hrast u zalasku sunca ili tek toliko koliko je dovoljno za podsjetiti se, tko smo zapravo, istinski…«). Putujući kroz život, nosimo u svojoj prtljazi radosti, brige, tuge, uspomene, sjećanja, razočaranja, ali rijetko kada zastanemo pogledati i nekog tko s nama zajedno pješači i vuče sa sobom svoj kofer. Da li se ikada osvrnemo i pogledamo u svoj unutarnji duševni i duhovni prostor ili na svog najbližeg i pokušamo razumjeti zašto nam se nešto zbiva ili ne zbiva, zašto smo nekoga povrijedili, zašto smo nekoga iznevjerili, zašto smo otišli kada je trebalo ostati i vraćati se, jesmo li u vlastitim motivima i osjećajima pokušali pronaći uzroke za svoja nezadovoljstva, strahove, nemire, za istinsko percipiranje sebe i drugoga koji je uz nas ili pored nas. Da li smo pokušali uzeti njegov kofer da bi mu bilo lakše koračati ili mu dopustiti da on nosi naš, pa bi bilo lakše nama... Teška su i nestabilna vremena. Nekima je tome krivac globalizacija, drugima recesija, neki će se pozvati na »nesretne povijesne okolnosti«, na ratna zbivanja, živeći u njihovim reziduama i nalazeći »opravdanja« za svoju frustriranost i nezadovoljstvo. Ne možemo biti samo dobri ljudi. Moramo biti bolji. Autorica nam u svojoj knjizi poručuje kako to nije alternativa, nego jedina izvjesnost i mogućnost. 309
pogovor
Knjiga odlazi čitateljima. Siguran sam da će biti primljena s nepodijeljenim simpatijama kao što je bilo prihvaćeno sve ono što je doktorica Elvira Koić u svom profesionalnom, stručnom i opće društvenom angažmanu napisala i objavila. Siguran sam da će ova knjiga obogatiti i psihijatrijski pisani opus na ovim prostorima, iako, uvjeren sam, to nije bila jedina i primarna intencija koja je autoricu vodila i motivirala. Dr. Krunoslav RAVLIĆ, specijalist psihijatar
310
Rekli su o knjizi OSOBITA MI JE ČAST I RADOST IZRAZITI svoje dojmove nakon čitanja tekstova kolumne Pogled u dušu (koji je svaki priča za sebe). Časopis Svjetlo riječi pravo je mjesto gdje potpuno pripadaju njezine riječi pune razumijevanja prema »malom«, običnom čovjeku, riječi kojima plete slike pejzaža svojeg djetinjstva, vrijednosti obiteljske podrške i održivih prijateljstava, rečenice koje ostaju u srcu čitatelja kao melem. Prekrasno je doživjeti Elvirine opise mirisa, topline, jednostavnosti smisla života kad je on težak i kad mi se čini da nema nikakvog smisla ni izlaza. Njezin »Zagrljaj zauvijek« je dodir riječima koji izaziva duboko poštivanje prema ljudskom biću i milosti našeg Boga! Snaga njezinih misli, lakoća kojom dopire do čitatelja vodeći svoj unutarnji monolog određen zadanom temom, ispunjava čitatelja iskrenošću, ljepotom doživljavanja slikovitosti uz pomoć lozinke: Bez ljubavi nema postojanja. Ponekad osjetim svu krhkost Elvirinih riječi koje je odaju kao ženu posvećenu svom primarnom zanimanju – liječniku za ljudske duše, ali i istovremeno spisateljicu koja otvara svoju dušu i daje mi dragocjen dar, nematerijalan, koji mogu zadržati zauvijek. 311
rekli su o knjizi
A spisatelji nas čine posebnima, oplemenjuju nas, zar ne? Vesna MARTINKO HOCK, učiteljica informatike * * * Svakog mjeseca radoznalo i radosno listam stranice Svjetla riječi, čija mi se poruka posebno sviđa: »Čitajte riječ, širite svjetlo!« Zaista, čitajući sve te riječi svjetlo nade ulazi i u moju svakodnevicu i čini me sretnijom i boljom osobom. Pogled u dušu potiče na razmišljanje, opraštanje i vjeru u smisao života. Hvala za svaki pogled u moju dušu. Martina ŠARIĆ, administrativna asistentica * * * KAKO SE MOŽE GLEDATI U DUŠU KAD JE nevidljiva. Neki su je pokušali izvagati; kako možeš izvagati nešto što ne vidiš i nisi baš siguran da to nešto čemu želiš odrediti težinu uopće postoji. No, u današnje vrijeme žurbe u potrošačkom društvu, uglavnom se ne želimo baviti takvim stvarima jer to ne donosi nikakvu financijsku korist, pa onda nije niti važno. Čitajući članke objavljivane u reviji Svjetlo riječi došla sam do mnogih saznanja. Sve što mi je sada kristalno 312
rekli su o knjizi
jasno, bilo je i prije tu, u mom okruženju, u mojoj obitelji, u gradu gdje živim, u mojoj svakodnevici. Svi stalno nekamo žurimo i u toj žurbi i trci za nekakvim postavljenim a nedostižnim ciljevima nismo u stanju sagledati ljepotu koja je tu pored nas, okružuje nas, a mi samo trebamo zastati, sagledati je i prihvatiti objeručke. Koliko nam znači osmijeh i pozdrav prijateljice ili prijatelja u rano jutro kad žurimo na posao, skromno »hvala« nepoznate osobe za pridržana vrata na izlazu iz zgrade. Jesmo li ikada nazvali suprugu ili supruga kada na poslu ima naporan dan da pitamo: »Kako si?, Ma nemoj se brinuti, bit će sve na kraju dobro.« Ili se zahvalili djetetu za ubran cvijet koji nije baš niti lijep niti ugledan, ali je u njega utkana sva ljubav do zvijezda i nazad tog malog srca koje nam ga pruža. Iz pera prim. mr. sc. Elvire Koić, saznanja o važnosti običnih stvari u životu su mi se jednostavno otkrila sama od sebe. Postalo mi je jasno koliko je važno znati gledati u dušu svojih najbližih. Skriveni osmijeh na rubu usana, iskra u oku, lagani pokret rukom i mnogo drugih sitnica, pokazuju nam dušu čovjeka. Na nama je samo htjeti slušati i pogledati i ništa više. I vidjet ćemo dušu, nevažno koliko grama teži. I znat ćemo kako pomoći da bude sretna, a životni prioriteti će se sami od sebe promijeniti. Onaj neugledni cvjetić postat će najljepša ruža ikad procvala. Bit života je u tome da nastojimo biti sretni jer sreću čine male stvari. Od malih stvari je sve satkano; i najveći ocean je samo bezbroj sićušnih kapi vode. Životnog 313
rekli su o knjizi
puta se ne treba bojati, treba ga samo sagledati otvorenih očiju i srca. Zbirka članaka Pogled u dušu može svakom od nas poslužiti kao priručnik za razumijevanje života u svim segmentima življenja. Članci su pisani izuzetno stručno, ali na način da ih svatko može razumjeti i shvatiti. Bogat rječnik iz svakodnevnog života tekstovima daje karakteristike beletrističkog štiva i smatram se izuzetno sretnom jer sam imala čast pročitati ih. Nadam se da će nam spisateljica pokloniti još mnogo ovakvih zbirki blaga. Marija BIČVIĆ, oecc., porezna službenica * * * STRUČNOST, ŽIVOTNOST, TOPLINA I DUHOVNOST kvalitete su koje krase tekstove, a najveća vrijednost knjige što se autorica suptilno približava čitatelju ostavljajući mu dojam intimnog dijaloga. Ona nesebično poučava i pri tome koristi razumljiv jezik kojim otvara vrata samospoznaje. Opisujući svakodnevne ili ponekad i netipične životne situacije nježno vodi čitatelja kroz određenu temu i tako mu nudi uvid u uzroke ili rješenja mnogih životnih pitanja. Nova knjiga autorice Elvire Koić, potvrđuje njezinu zrelost i spremnost da svoje bogato znanje, iskustvo i promišljanja koja je stjecala tijekom 20 godina rada nesebično podijeli s nama i zato joj od srca hvala. Jasna PER-KOŽNJAK, prof. psihologije 314
Sadržaj Predgovor Simbolične kuće naše duše . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Grozdana Cvitan
I. IZLAZAK IZ STRAHA I ŠUTNJE Što je normalno? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Odsutnost patološke promjene /neobjavljeno/ Tko je normalan? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Zrela ličnost /veljača 2010./ Kockanje slobodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Ovisnosti i obraćenje od njih /veljača 2008./ Stigma kroničnih bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Poslijetraumatski stresni poremećaj /srpanj-kolovoz 2007./ Zatočeni u sebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Logori duše /siječanj 2012./ Tijelo kao hram i kao skulptura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Psihosomatske bolesti /lipanj 2008./ Podići pogled do očiju drugoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Depresija /ožujak 2008./ Baby Blues . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Depresija u periodu trudnoće /svibanj 2008./ Do zdravijeg sna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Poremećaji spavanja /siječanj 2009./ 315
sadržaj
Prijetnje životu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Lica i naličja straha /neobjavljeno/ Ne biti na vlastitoj sahrani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Strah od smrti – strah od života /studeni 2011./ Kako na početku, tako i na kraju . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Demencija /srpanj-kolovoz 2008./ Kada snovi uđu u stvarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Psihoze /rujan 2008./ Obiteljska prtljaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 Transgeneracijski prijenos emocija /veljača 2009./ Anamnesis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 Sjećanje /studeni 2010./ Sjena u vrtu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Krivnja preživjeloga /svibanj 2009./ Bitter i osveta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 Ogorčenost /neobjavljeno/ Psihička patnja i zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Čast i ugled /srpanj-kolovoz 2010./ Oko za oko ili sloboda duha? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 Oprost ili osveta /ožujak 2009./ Šarene kiše . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 Žalovanje /studeni 2009./ Zagrljaj za zauvijek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 Riječi su nedostatne /travanj 2012./ Ljiljani u polju i ptice nebeske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Zabrinutost /studeni 2008./ Soledad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Samoća i usamljenost /travanj 2009./ Kada je dan beskrajno dug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 Dosada /rujan 2011./ 316
sadržaj
O ljubavi i ne-ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Preljub /rujan 2009./ Je li to dobro ili loše? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 Mediji /ožujak 2012./ Obitelj je naše dostojanstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Poremećaji komunikacije u obitelji /Kalendar svetog Ante 2010./
U ime ljubavi, u interesu djeteta… . . . . . . . . . . . . . . . . 153 Djeca – žrtve razvoda /Kalendar svetog Ante 2011./
II. ŽIVOT JE OVDJE I SADA Dobiješ ono što želiš i tražiš . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 Ozdravljenje i sposobnost za njega /travanj 2010./ Forma ili sadržaj? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166 Promjena iz duhovnosti /travanj 2008./ Tijelo i plodovi Duha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 Rad na sebi /svibanj 2010./ Pobjeda nad strahom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 Socijalna osjetljivost /svibanj 2012./ Primili smo svoju plaću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 Nenaplative vrijednosti i moralnost /prosinac 2008./ Budan sanjati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Imaginacija, trans i (auto)sugestija /siječanj 2006./ Volim li? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 Ljubav – susret galaksija /srpanj-kolovoz 2009./ Stjecanje ljudskosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 Susreti /veljača 2011./ Gledaj me u oči dok te slušam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201 Dijalog – slušanje i govor /listopad 2010./ 317
sadržaj
Ona šuti, a ja je slušam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 Slušanje /listopad 2009./ Do sporazumijevanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Nagovaranje i pregovaranje /lipanj 2010./ Od primitivnog do plemenitog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 Vježbanje inteligencije /lipanj 2010./ Učenje za buđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 Obrazovanje za obraz ili obrazac /rujan 2010./ Zapisano ostaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 Važnost knjige /siječanj 2011./ Stvarnost je zahvalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 Molitva iz zahvalnosti /lipanj 2011./ Sindrom kita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236 Odmor /srpanj-kolovoz 2011./ Planirati dalje većom kvalitetom . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 Sabrana opuštenost /neobjavljeno/ U zemlji bez granica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246 Na svojoj zemlji koja miriše /siječanj 2010./ San o zavičaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 Nostalgija /lipanj 2009./ Kod kuće je najbolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 Putovanje /listopad 2011./ Prirodno i neprirodno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Ekološka svijest /svibanj 2011./ Generacija M . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266 Priroda tako blizu, a tako daleko /listopad 2008./ Sve pod nebom ima svoje vrijeme... . . . . . . . . . . . . . . . 271 Korizma – vrijeme za osvrt /ožujak 2010./ Moliti za obraćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276 Korizma – prilika za pospremanje /ožujak 2011./ 318
sadržaj
Nada za samopoštovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281 Korizmene prilike /veljača 2012./ S najljepšim željama... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 Darivanje /prosinac 2010./ Za let si, dušo, rođena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291 Rođendan /prosinac 2009./ Ljubav dolazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296 Čarobna riječ Božića: Voli! /prosinac 2011./ Probuđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301 Uskrs – novi život /travanj 2011./
Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307 Krunoslav Ravlić
Rekli su o knjizi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
319
ELVIRA KOIĆ rođena je u slavonskoj Orahovici (1965), kraj koje je u Čačincima provela djetinjstvo. Studirala je u Osijeku na Medicinskom fakultetu. Nakon Domovinskog rata, radila je u obiteljskoj medicini, a potom specijalizirala psihijatriju na KBC Rebro u Zagrebu. Kao psihijatar opće prakse u Općoj bolnici u Virovitici postala je primarijus i subspecijalist socijalne psihijatrije i psihijatrije u zajednici. Aktivni je član različitih stručnih liječničkih društava i udruga civilnog društva, a voditelj je Hrvatske udruge za prevenciju suicida (HUPS). Zaposlena je u Općoj bolnici u Bjelovaru, a vodi i svoju privatnu ordinaciju. U permanentnoj je edukaciji, piše stručne i znanstvene radove. Ova knjiga je zbirka tekstova koje je autorica od siječnja 2008. objavljivala u Svjetlu riječi.