Svjetlo riječi - broj 361

VJERA DRUĹ TVO KULTURA

Godina XXXI. Broj 361 Sarajevo, travanj 2013. Cijena 3,5 KM (15 HRK) omot.indd 1

www.svjetlorijeci.ba 27.3.2013 17:00:25

w

omot.indd 2

etlorijeci.ba j v s . ww

27.3.2013 18:24:03

rijeÄ? Ä?itateljima đ&#x;”˜

Trideset godina!

iz sadrĹžaja tema broja Dobre novine – brzo se Ä?itaju?

6

Svjetlo rijeÄ?i i nova evangelizacija

8

boĹžja djela u bibliji Ĺ˝ivjeti od rijeÄ?i

14

krťćani istoka Nahda – arapska renesansa

22

aktualno Novi papa – novo “provjetravanje� Crkve?

24

povratak – Bosanska Krupa SuŞivot nije fraza

44

u povodu Mali blagoslov – velika stvar

56

razgovor – Ĺ˝eljko MeÄ‘imorec Poticati kulturu Ä?itanja 64

70

CNS

roditeljima i djeci Facebook u noći

N

astaviti izdavaÄ?ku tradiciju bosanskih franjevaca i progovoriti bosanskim katolicima iz Bosne bio je temeljni razlog pokretanja lista Svjetla rijeÄ?i, pisao je svojevremeno na ovim stranicama jedan od pokretaÄ?a lista, glavni urednik, prevoditelj i dugogodiĹĄnji Ä?lan uredniĹĄtva, fra Ladislav FiĹĄić. Pokretanje lista, istiÄ?e fra Ladislav, pratila su predbacivanja bosanskim franjevcima da navodno Ĺžele pokrenuti “lijevo orijentirani listâ€? kako bi iz Bosne istisnuli vjerske medije iz Hrvatske.

Svjetlo rijeÄ?i je 1983. u travnju pokrenula grupa bosansko-hercegovaÄ?kih franjevaca-entuzijasta i sve do 1992. godine kao izdavaÄ?i lista stajale su i bosanska i hercegovaÄ?ka provincija. Odlazak hercegovaÄ?kih franjevaca iz uredniĹĄtva Svjetla rijeÄ?i jasno pokazuje razlike u politiÄ?kim shvaćanjima i viÄ‘enju budućnosti Bosne i Hercegovine i bosanskih katolika i Hrvata. Prvih 17 godina, Svjetlo rijeÄ?i je izlazilo u novinskom formatu da bi 2000. godine preĹĄlo u sadaĹĄnji moderni magazinski color-format na 84 stanice nastavljajući na poÄ?etnoj koncepciji lista i obraÄ‘ujući tri velika tematska podruÄ?ja – vjeru, druĹĄtvo i kulturu. Ono po Ä?emu je ovaj list od poÄ?etka prepoznatljiv i na Ä?emu i danas inzistira uz informativni, edukacijski i komentatorski aspekt, jest obrada velikih tema (u rubrici Tema mjeseca) i njegovanje dva novinarska Ĺžanra – intervjua i reportaĹže.

Svjetlo rijeÄ?i se od poÄ?etka pojavljuje i kao izdavaÄ?ka kuća koja publicira poboĹžno-pouÄ?nu literaturu (molitvenik Biserje sv. Ante i godiĹĄnjak Kalendar sv. Ante), ali i razliÄ?ite naslove teoloĹĄko-filozofskog, kulturno-povijesnog i duhovno-meditativnog sadrĹžaja. MeÄ‘u njima svakako treba istaknuti publikacije (knjige) o povijesti i kulturi Bosne i Hercegovine, ali i prijevode renomiranih stranih autora posebno onih naslova koji se odnose na franjevaĹĄtvo i meÄ‘ureligijski dijalog kao jednu od najvaĹžnijih franjevaÄ?kih karizmi.

U razdoblju od trideset godina, u turbulentnim vremenima, Svjetlo rijeÄ?i je nastojalo ostati vjerno svojim poÄ?etnim intencijama temeljenim na evanÄ‘eoskom traĹženju istine i pravde, etiÄ?kim naÄ?elima i koncilskoj dijaloĹĄkoj otvorenosti prema svakom Ä?ovjeku. S obzirom na tematske naglaske, povijest lista se moĹže podijeliti na tri razdoblja: osamdesete godine, ratno i poratno vrijeme. Osamdesetih godina Svjetlo rijeÄ?i je nastojalo uspostaviti dijalog s ondaĹĄnjim komunistiÄ?kim (ateistiÄ?kim) druĹĄtvom, u vrijeme zadnjeg rata stajalo je na strani Ĺžrtava, manjina i slabijih i upozoravalo na pogubne nacionalistiÄ?ke politike (posebno velikosrpsku i hercegbosansku), u poratnom vremenu je pokuĹĄavalo i pokuĹĄava dati doprinos iscjeljivanju druĹĄtva, pozivati na praĹĄtanje i pomirenje, odrĹžavati nadu u povratak, otvarati smisao za ostanak u ovoj zemlji, govoriti otvoreno o zlim politikama i njihovim akterima, ustrajavati na samokritiÄ?nosti i kritiÄ?kom duhu u Crkvi, prelaziti konfesionalne i etniÄ?ke granice, oslobaÄ‘ati ljude za vlastito miĹĄljenje i poticati ih na izlazak iz masovne nacionalne, nemisleće i primitivne u osobnu vjeru. Samo takvo – druĹĄtveno angaĹžirano, socijalno osjetljivo i moralno odgovorno Svjetlo rijeÄ?i ima smisla!

Urednik

vlasnik: FranjevaÄ?ka provincija Bosna Srebrena • nakladnik: FMC Svjetlo rijeÄ?i d.o.o. • ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba • glavni urednik: Drago Bojić drago@svjetlorijeci.ba • redakcija: Drago Bojić, Janko Ćuro, Irena Ljevak, Darko RubÄ?ić i Hrvoje VranjeĹĄ • adresa uredniĹĄtva: ZagrebaÄ?ka 18, BiH – 71000 SARAJEVO • tel: + 387 (0)33 72 62 00 • fax: + 387 (0)33 81 22 47 • e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba • uprava@svjetlorijeci.ba • pretplata@svjetlorijeci.ba • www.svjetlorijeci.ba • uredniÄ?ko vijeće fmc svjetlo rijeÄ?i: Drago Bojić, Janko Ćuro, Davor Dominović, Lovro Gavran, Marijan Karaula, Josip Mrnjavac, Vili Radman i Nikica Vujica • godiĹĄnja pretplata: BiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn • Ĺ vicarska 80 CHF • Zapadna Europa 40 â‚Ź • Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD • bankovni raÄ?uni – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 • UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 • devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S • UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 • raÄ?un u njemaÄ?koj: Sparkasse Ulm, Kontonummer 891343 BLZ 63050000 (Svjetlo rijeÄ?i) Deutschland • raÄ?un u ĹĄvicarskoj Credit Suisse CS Wädenswil - 459061-10 Kontonummer PM Wädenswil 80-500-4 • raÄ?un u austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Ă–sterreich • grafiÄ?ko oblikovanje: Branko R. Ilić • tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja • List Svjetlo rijeÄ?i je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem Ĺ M 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986 travanj 2013. Svjetlo rijeÄ?i 3

sr03.indd 3

27.3.2013 18:29:28

đ&#x;”˜ tema broja

Vjerski tisak

Dobre novine – brzo se Vjerski mediji su meÄ‘u prvima odgovorni da se uÄ?ine sredstvom Isusove poruke ljudima te da im vjera, taj naotajstveniji i najbitniji ljudski odnos, odnos s Bogom, postane unutarnjim pokretaÄ?em miĹĄljenja, govora i djelovanja

ju se kao prosuditelji religijskog Ĺživota, “pravovjernihâ€? ponaĹĄanja i unutar pojedine vjerske zajednice. BrĹže od vjerskih novina oni informiraju o religijskim dogaÄ‘anjima, objavljuju Ä?ak sluĹžbene dokumente, religijske kalendare pa i molitvenike. Tako je sporim religijskim medijima dnevno izvjeĹĄtavanje o religijskim dogaÄ‘ajima izmaklo iz ruku. No, nije sav problem vjerskih medija u tome, jer vjera uostalom i nije dnevno-politiÄ?ka, trĹžiĹĄna, ni senzacijska roba, nego ljudska dimenzija Ĺživotnoga trajanja.

Sve medije pa tako i vjerske prati problem poplave informacija. NeÄ?itanje i nesluĹĄanje medija (ne knjiga!), dakle danaĹĄnja neinformiranost, viĹĄe od nepraćenja posljedica je suvremene babilonske medijske buke, zatim nepostojanja kriterija selekcije u vaĹžnosti informacija i iznad svega posve promijenjenog naÄ?i-

na stjecanja znanja. Uslijed zagluĹĄenosti mnoĹĄtvom glasova/poruka, pojedini mediji, i oni vjerski, ako se Ĺžele nametnuti na bespoĹĄtednom takmiÄ?arskom info-polju, moraju “vriĹĄtatiâ€?. To ponajprije znaÄ?i da moraju biti senzacijski i atraktivni, u poruci ne samo kratki, nego “skraćeniâ€? i u naslovu “bombastiÄ?niâ€?, i – ne na zadnjem mjestu – ako ne uvijek prvi i novi, a ono da su uvijek uz vlast ili da obavjeĹĄtavaju ĹĄto vlast radi. I kada ih mrze, ljudi “voleâ€? Ä?uti o svemu ĹĄto je vezano za “one goreâ€?.

SliÄ?no svakoj vlasti i instituciji, i mediji funkcioniraju na moći u druĹĄtvu.

Uz to ĹĄto je posvuda, i u samoj religiji, postala nejasna granica izmeÄ‘u profanog i sakralnog (svetog), “BoĹžjega i carevaâ€?, problem suvremenih (i religijskih) medija leĹži i u Ä?injenici da su se izgubile granice izmeÄ‘u sluĹžbenih glasila i drugih medija koji se bave religijom ili druĹĄtveno-kul-

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ivan Ĺ ARÄŒEVIĆ

N

ije pokrenuto mnogo novih ih vjerskih novina (vjerskih h medija) poslije promjenee reĹžima krajem proĹĄlog stoljeća. Nijee stoga utemeljen prigovor o nemogućnosti snalaĹženja i vrijednosne prosudbe od strane onih koji su zaduĹženi za njihovo promicanje meÄ‘u vjernicima. Vjerske novine koje su izlazile u komunizmu, uglavnom su, uz rijetku iznimku, nastavile izlaziti i biti odreÄ‘ujućim vjerskim medijima. Jedina veća medijska novĂŹna su (sluĹžbene) internetske stranice, pokrenute u neĹĄto manje od jednogaa desetljeća od strane nekih religijskih h institucija, religijskih skupina i pojedinaca. Većina tih stranica najÄ?eťće prenose ono ĹĄto su već objavili tiskani ili neki drugi mediji ili se posveću-ju uskom podruÄ?ju obavjeĹĄtavanja.

Na trĹžiĹĄtu profanog. S promjenom nom reĹžima u nas su obavjeťćivanje iz religijgijskoga podruÄ?ja, i to redovito povrĹĄno no i senzacionalistiÄ?ki, preuzeli, u nekim sluÄ?ajevima i posvojili, pojedini “svjetovniâ€? vniâ€? mediji. Dnevne novine i portali kojii su u sprezi s nacionalno-stranaÄ?kom poliolitikom, postali su bilteni pojedine crkkve ili vjerske zajednice. Ĺ toviĹĄe, postavljavlja6 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr06-09.indd 6

27.3.2013 18:37:31

čitaju? turnim temama iz kuta vjere. Slično vodećim “svjetovnim” medijima, koji su organi određene političke stranke ili s njom uvezanih ekonomskih magnata, tendencija je da se sve vjerske medije učini službenim ili poluslužbenim glasilima religijskih institucija i vjerskih službenika.

Supermarketska skladišta i inkvizicijski duh. Još je ozbiljnije pitanje kako suvremeni ljudi stječu znanja.

Današnje institucije posredovanja znanja su u dubokoj krizi (naziva se i tranzicijskom krizom). Oslabljene, nezaštićene i materijalno neosigurane obitelji uglavnom delegiraju škole, crkvu i vjeroučitelje da njihovoj djeci posreduju znanje, i ono vjersko. S duge strane, rijetke su obrazovne institucije koje nisu poremetile kriterije upisa i vrednovanje marljivog i strpljivog učenja i studija. Tajkunizacija društva, divlji kapitalizam s nepotizmom, rodijaštvom i klijentelizmom, koji podcjenjuju znanje, rad i radnike, pokrivaju se gotovo jednim jedinim pe-

dagoškim i antropološkim modelom: najvažnije je da đak ili student sa školovanja iziđe kao nacionalno svjestan (patriot) i nepokolebljiv pripadnik crkve (vjerske zajednice), dakle, barem isti onakav kakav je došao na školovanje.

Uslijed krize odgojno-obrazovnih institucija, današnjim ljudima mediji se nameću kao prvi i najvažniji izvor zna-

nja. A to je, najkraće kazano, pasivno i selektivno znanje. Mobilan i u mogućnosti da svakoga trenutka bude informiran, današnji čovjek živi u iluziji sveznanja, svakako u prividu lako dosezivog znanja.

Naime, kad god poželi, može “potegnuti” za google učiteljem i internetskim enciklopedijama. To je znanje, međutim, najčešće svedivo na puku informaciju, nekada i pogrešnu, na marginalne i statističke podatke, a ne na uzročno-posljedično ili analitičko-sintetičko mišljenje i uvide, a kamoli na razvijanje moralne obligacije, odgovornosti za sebe i svijet, na učenje kroz teoriju (promatranje i kontempliranje), na dijaloško učenje kroz slušanje, osobni kontakt i razgovor. Memorijski kapaciteti suvremenih ljudi su prošireni ali prenatrpani, slikovito kazano, slični skladištima velikih supermarketa koja se svakodnevno pune i prazne. Iz toga ra-

S druge strane, oni mediji koji su nešto ozbiljniji, koji vjeru u i religijske događaje nastoje zahvavatiti dublje, s više aspekata i obrazložerazloženije, manje su čitani/slušani od strane prosječnih čitatelja/slušatelja. Nerijetko bivaju diskvalificirani kao “naporni” ili “intelektualistički”. Uz to, ako ne slijede službeni diktat crkvene (religijske) vlasti, ako dakle ne informiraju što sve rade i kamo se kreću crkveni i vjerski poglavari, pa i onda kada to ne čine iz stava apriornoga kritizerstva ili antiinstitucionalnog afekta, nego upravo zato jer su to prije njih objavili drugi mediji, takvi mediji – ovisno kojoj crkvi ili vjerskoj zajednici pripadaju – bivaju “ozloglašeni” kao necrkveni, nekatolički i nehrvatski (nepravoslavni, nesrpski; neislamski, nebošnjački...). Njih se u zavodljivom inkvizicijskom duhu, gdje se ne zna tko je stvar-

⎾Ne može se dovoljno naglasiti koliko je važno ne samo za društvo nego baš za Crkvu, upravo kroz vjerske medije zadržati prostor/forum slobodne kritičke i samokritičke Nažalost, u kontekstu slobode govora današnji riječi. Nažalost urednici vjerskih medija više se prilagođavaju izdavači i uredn nego što slijede Isusov zahtjev da “svjetovnim” uzusima uz se bude “u svijetu” svije ali “ne od svijeta”⏌ zloga današnji ljudi, ljud i bez razmišljanačin razumijevaju i nja, na sličan nač koriste suvremene medije, kako one elektronske. “Dobri” tiskane tako i one elek mnoštvom su oni mediji koji obiluju ob kratkih informacija, koji koj se brzo čitaju, u kojima se već dugim i udarnim naslovimogu saglema kaže “sve”, čije se poruke po dati jednim pogledom.

I u području vjere i rreligije vlada pretpretpostavpostavljeno znanje, odnosno odn ljeno uvjerenje da se puno pu zna o vjeri, da se “ispravno” vjeruje te da d se nema što povjerskih medija. Činjesebno naučiti od vjersk nično i jest da se od većine većin i nema što “bitno” saznati, ili da se od njih uči slobodno “bitno” zai kritički misliti. Ono klasično kl nebitnoga. Čak i u magljeno je prašumom n svojoj osnovnoj zadaći, u servisiranju vipreteknuti od svjetovnih jestima, redovito pretekn medija, i vjerske medije je zahvatila zaraza neselektivpovršnosti, trivijalne kratkoće, kra recikliranja već objavljenosti, kopiranja i reciklir vjerski/religijski mediji noga. Zato i naši vjersk u većini funkcioniraju kao k spremnici pokratkoga trajanja. trošne robe, robe kratko

ni tužitelj, niti koji je njihov materijalni “grijeh”, društveno/crkveno izolira. Duhom uprosječivanja i primitivizacije svih razlika, na njih se navlači odium neposlušnosti, razbijača crkvenoga jedinstva i sumnjive vjere te ih se, a da se javno i ne kaže ili napiše, “preporučuje” vjernicima kao nepoželjne. No, i unatoč tomu, takvi mediji, i bez službene podrške, imaju često veću tiražu nego oni “(polu)službeni”. Razlog ne leži u činjenici da velik dio onih koji difamiraju te medije potajice ih naručuju, čitaju/slušaju, dok ih drugima (vjernicima) licemjerno uskraćuju pod izlikom da se vjernike “ne kvari”. Razlog leži u jednostavnoj činjenici (moralnoj i evanđeoskoj) da vrijedni mediji, da dobra vijest, bez obzira na sve zapreke, uvijek nalazi svoje čitatelje/slušatelje kako među najjednostavnijim vjernicima tako i među vjernicima intelektualcima.

Supsidijarnost, stručnost i teologija. Granica između službenoga glasila i vjerskoga medija danas je tako izgubljena da se nitko i ne pita kako travanj 2013. Svjetlo riječi 7

sr06-09.indd 7

27.3.2013 19:48:21

đ&#x;”˜ duhovne stranice

I

sus je odrastao u malom mjestu Nazaretu. Do svoje tridesete radio je fiziÄ?ke poslove. U pustinji je razmiĹĄljao o sudbini i vjeri svojega naroda, a onda je tri godine Ĺživio kao putujući propovjednik. Promatrao je ribare, ratare, vinogradare i pastire uÄ?eći od njih a oni od njega.

Molio je. Radije tajno no javno. Za vrijeme molitve lice mu se preobraĹžavalo u svjetlost. Njegove uĹĄi sluĹĄale su samo ono ĹĄto je BoĹžje.

PoĹĄtivao je Zakon, ali najvećma je volio ljude. DruĹžio se s carinicima i greĹĄnicima, radije nego s ispravnima i uÄ?iteljima.

Znao je biti i srdit, ili uĹžasnut. A znalo mu je biti i preko dosta tvrdoće ljudskih srdaca. Nije se bojao zla, nego mu zapovijedao. O vlastitom autoritetu svjedoÄ?io je djelom, a izbjegavao rijeÄ?i. A kada bi progovorio, milina rijeÄ?i tekla bi s njegovih usana. Silna je bila njegova rijeÄ? i svi koji su ga sluĹĄali ostajali bi zaneseni.

Radije je tjeĹĄio i ohrabrivao, nego govorio i propisivao. Divio se tuÄ‘oj vjeri, radije nego da kori i ispravlja. Njegove rijeÄ?i bile su: “Ne budi zabrinut, ne uznemiruj se, ne boj se, samo imaj povjerenja!â€?

Njegov pogled je primjećivao nezamjetno, otkrivao skriveno, ĹĄtitio slabo, ĹĄibao jako. Pronicao je ljudska srca i poznavao ljudske misli. Nutarnja sila ga je gonila da pomaĹže ljudima. LijeÄ?io je i praĹĄtao.

Njegove ruke doticale su nesigurne i bolesne, uzimale djecu u naruÄ?je.

Bivao je gladan, umoran, napuťtan, proganjan. Usamljen i neshvaćen.

Znao je i plakati. A i zatitrati od radosti. Osjećao je tuÄ‘e dodire i znao im znaÄ?enje. Dopustio je da mu Ĺžena suzama pere noge i kosom ih otire. I sam je prao noge svojim prijateljima. Bio je pun sućuti i njeĹžnosti. Njegovo je srce bilo tamo gdje mu bijaĹĄe i blago – u Bogu.

OÄ?ekivali su od njega da promijeni tijek povijesti, a on je traĹžio promjenu srca i pogleda. TraĹžio je bezuvjetnu ljubav i zahtijevao radikalno nenasilje. Uvijek je traĹžio – viĹĄe.

Nije davao pravila, nego nudio neobiÄ?ne, paradoksalne naputke kakvi svaki put iznenaÄ‘uju, skandaliziraju: umjesto uzvraćanje udarca, okretanje drugog obraza; umjesto parniÄ?enja, davanje posljednje odjeće; umjesto jednu, hodanje dvije milje; umjesto ustezanja, davanje onome tko zaiĹĄte. Okretanje drugog obraza, dok na svijetu ima toliko obespravljenih skupina ljudi, Ä?ini se pasivnoťću; dati posljednju odjeću, znaÄ?i sam ostati gol; ako hodati milju znaÄ?i hodati pod teĹĄkim teretom i vjerojatno na zahtjev poslodavca koji ne plaća, ĹĄto li tek znaÄ?i hodati dvije milje; ako li onaj tko nema gotovo niÄ?eg pozajmljuje na svaki upit, neće mu niĹĄta preostati i od Ä?ega će Ĺživjeti. Kroz

niz predloĹženih, otvorenih, ekstremnih odgovora u ekstremnim situacijama Isus je svaki puta otkrivao neĹĄto poput uzorka u suprotnosti s oÄ?ekivanim. Ĺ to treba dati: desni obraz? Ne, viĹĄe od toga! Donju haljinu? Ne, viĹĄe od toga! Milju hoda?

Ne, viĹĄe od toga! Onoliko koliko mogu dati? Ne, viĹĄe od toga! ViĹĄe od toga, dati viĹĄe – to je poruka svih pojedinaÄ?nih, ekstremnih situacija. Isus potiÄ?e naĹĄu sposobnost da budemo otvoreni novim mogućnostima, da otkrivamo drukÄ?iji naÄ?in viÄ‘enja stvari i, poduÄ?eni iznimkama, prihvaćamo nova pravila.

Javno mnijenje okrenulo se protiv njega, prijatelji se razbjeĹžali. DoĹživio je izrugivanje, suÄ‘enje i presudu. Radije je trpio nego vladao. BiÄ?evan do krvi. ÄŒavlima pribijen o kriĹž podignut izmeÄ‘u dvaju na istu kaznu osuÄ‘enih pobunjenika. No, sućutan i u smrtnom Ä?asu.

Njegovi krvnici bacali su kocku komu da pripadne jedino mu vlasniťtvo – njegova haljina. Kad je umro, skinuli su ga s kriŞa da ga poloŞe u posuđen prijateljev grob.

Osobno mi je draĹži biÄ? kojim je izgnao trgovce iz Hrama, negoli gomila ĹĄto se tiskala oko njega. Od stiĹĄavanje oluje draĹži mi jastuk na koji je, neposredno prije no ĹĄto ga probudiĹĄe ustraĹĄeni uÄ?enici, bio poloĹžio glavu i usnuo. đ&#x;”˛ Jadranka BRNÄŒIĆ

12 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr12-13.indd 12

27.3.2013 18:52:59

đ&#x;”˜ boĹžja djela u bibliji PROROK, Ilya Repin, 1890.

Ĺ˝ivjeti od rijeÄ?i Od rijeÄ?i smo sazdani, rijeÄ?ju pozvani u Ĺživot i od rijeÄ?i Ĺživimo – ne samo BoĹžje, već i ljudske.

Jednostavnije je, Ä?esto, ĹĄutjeti negoli govoriti, ali od krhkih sveza rijeÄ?i Ĺžive naĹĄi meÄ‘usobni odnosi đ&#x;”˜ PiĹĄe: Bruna VELÄŒIĆ

Č

esto je jednostavnije ťutjeti negoli govoriti. Zatvoriti se u sebe, zadrŞati za sebe misao ili osjećaj iako bismo ih najradije izrekli, bezbolnije je i iziskuje manje napora. I tako jednom,

dvaput, triput, i naĹĄ se odnos prema drugome poÄ?inje mijenjati, poÄ?injemo se udaljavati, izgovaramo polu-istine i viĹĄe ne dijelimo sebe već “priÄ?amo o vremenuâ€?, dok iznutra rastu gorÄ?ina i razoÄ?aranje, sve dok i njih ne nestane i prepustimo se ravnoduĹĄnosti. Neizgovorene rijeÄ?i ubijaju odnose, ali prvenstveno ubijaju ljude koji se njima hrane. Da, ponekad je doista bolje ĹĄutjeti, ali Ä?eťće je potrebno govoriti. Jer ĹĄutnja, prijeÄ‘e li u naviku, odvaja i ubija, dok govor spaja, oĹživljuje, oploÄ‘uje. RijeÄ? je Ĺživot, iako ne svaka, već samo ona utemeljena na istini.

To je rijeÄ? koja oslobaÄ‘a, rijeÄ? od koje se moĹže Ĺživjeti.

Za razliku od ĹĄutnje ili laĹži, rijeÄ? istine ne stvara prividni mir, već najÄ?eťće izaziva nemir, sukob ili Ä?ak odbacivanje. U biblijskoj povijesti to najbolje dolazi do izraĹžaja kod proroka pozvanih posredovati BoĹžju rijeÄ? njegovu narodu. Proroci redovito uznemiruju i izazivaju otpor i neprihvaćanje, ali – ĹĄto je bitno – nikada ne posustaju i ne prestaju govoriti jer Bog nikada ne

odustaje od Ä?ovjeka, napose ne onda kada se Ä?ini da se njihov meÄ‘usobni odnos viĹĄe ne da popraviti. ÄŒovjek bi, na BoĹžjem mjestu, davno digao ruke od svega, ali Bog daje primjer: kada se Ä?ini da se viĹĄe niĹĄta ne moĹže uÄ?initi, valja posegnuti za rijeÄ?ju.

U drugom poglavlju knjige proroka Hoťee Bog se obraća svome narodu koji ga je napustio odavťi se idolopoklonstvu.

Narod se “odao bluduâ€?, poput nevjerne Ĺžene napustio je svoga zakonitog supruga i prigrlio Baala, kanaanskog boga plodnosti, vjerujući da mu Baal daje Ĺžito i vino i sve ĹĄto mu je potrebno za Ĺživot.

Izrael stoga, veli Bog, nije viĹĄe njegova â€œĹženaâ€? niti je on viĹĄe njezin “muĹžâ€?: savez ljubavi koji su sklopili u mladosti raskinut je (2,5). MeÄ‘utim, Bog se s takvim stanjem ne miri. On odluÄ?uje neĹĄto poduzeti, odluÄ?uje djelovati jer nije mu svejedno, dapaÄ?e, previĹĄe mu je stalo do odnosa s njegovim narodom da bi tek tako od njega odustao. Bog odluÄ?uje narod privesti natrag k sebi, i zato ga, u prvom redu, “optuĹžujeâ€? (2,4).

14 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr14-15.indd 14

27.3.2013 18:54:30

đ&#x;”˜ razgovori

politologinja

Brbljanje i spektakl Umjestoo brbljanja Umjest i proizvodnje medijskoga i politiÄ?kog spektakla, novinari bi trebali biti nosioci univerzalistiÄ?kih i prosvjetiteljskih ideja i inzistirati na kritiÄ?kom miĹĄljenju đ&#x;”˜ Razgovarao: Drago BOJIĆ Snimke: Darko RUBÄŒIĆ

N

ermina Mujagić je vanredna profesorica na Fakultetu politiÄ?kih nauka gdje predaje Politologiju konflikata, PolitiÄ?ko komuniciranje i PolitiÄ?ku kulturu i socijalizaciju na od-

sjecima politologije i komunikologije.

Bila je gostujuća profesorica na FranjevaÄ?koj teologiji u Sarajevu i na Fakultetu za druĹžbene vede u Ljubljani. Polja njezina istraĹživanja su druĹĄtveni i politiÄ?ki konflikti, kultura ljudskih prava, graÄ‘anske vrline, mediji i demokratizacija javne sfere. Objavila je knjige: Tihi govor Bosne (Heinrich BĂśll Stiftung BiH, Sarajevo, 2010), Izvan politike (Fakultet politiÄ?kih nauka, Sarajevo, 2007), PolitiÄ?ka de/re/ socijalizacija i mediji (Internews, Sarajevo, 2004). Objavila je i nekoliko koautorskih djela i publikacija koje su rezultat dugogodiĹĄnjeg rada u mnogobrojnim domaćim i meÄ‘unarodnim istraĹživaÄ?kim projektima. Napisala je preko 50 nauÄ?nih i struÄ?nih radova u razliÄ?itim domaćim i inozemnim Ä?asopisima.

ďż˝

Profesorice Mujagić, Vi godinama istraĹžujete medije, posebno odnos medija i politike. Jedna od VaĹĄih teza je i ta da je naĹĄ suvremeni kontekst Ĺživota bitno oznaÄ?en “proizvodnjom medijskog i politiÄ?kog spektaklaâ€?. AmeriÄ?ki novinar Chris Hedges u svojoj knjizi

Carstvo opsjena. Kraj pismenosti i trijumf spektakla govori o usponu “post-pismenog druĹĄtva, druĹĄtva koje Ĺžudi za fantastikom, opsjenom i spektaklom, druĹĄtva u kojem ozbiljne teme i razgovori bivaju potisnuti na marginuâ€?. Masovni mediji u sprezi s politikom glavni su “proizvoÄ‘aÄ?iâ€? tog spektakla. O Ä?emu je zapravo rijeÄ??

U savremenom druĹĄtvu pojam politiÄ?koga sve se viĹĄe gubi. Koristeći prije svega medije, dnevna politika agresivno osvaja javni prostor. Tako ga na jedan naÄ?in pretvara u ‘estradu’, na kojoj nedovoljno uspjeĹĄan glumac/politiÄ?ar moĹže da postane predsjednikom drĹžave ili vlade, i da na osnovu vlastitih shvatanja i percepcije odreÄ‘uje sudbinu ostalih Ä?lanova druĹĄtva. Deborovim rijeÄ?ima kazano, svijet je postao golema pozornica na kojoj se neprestano odvijaju razliÄ?ite politiÄ?ke igre zbog kojih su mnogi druĹĄtveni problemi kao ĹĄto su ratni zloÄ?ini, protjerivanje stanovniĹĄtva, prenaglaĹĄena etnifikacija, korupcija, siromaĹĄtvo, diskriminacija manjina, poloĹžaj radniĹĄtva marginalizirani u javnoj sferi. Uzmite konflikt izmeÄ‘u

30 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr30-35.indd 30

27.3.2013 19:28:10

đ&#x;”˜ misije u ĹĄvicarskoj

Luzern

Između ljepote ovdje i tamo Za Uskrs će crkva biti praznija, govori fra Stanko.

Svi odoĹĄe u rodni kraj, vuÄ?e ih ona ljepota tamo đ&#x;”˜ Tekst i snimke: Marijan MARIJANOVIĆ

L

uzern je, po mnogima, najljepĹĄi ĹĄvicarski grad, prava Ĺ vicarska u malom: jezero s brodovima, snijegom pokrivena brda, mostovi, crkve, dvorci. To je ona slika Ĺ vicarske, koju smo negdje već vidjeli, moĹžda na omotu Ä?okolade ili u zemljopisnom udĹžbeniku. Grad leĹži na obalama jezera “Četiri kantonaâ€?, u centralnoj Ĺ vicarskoj, koja je zapravo kolijevka ĹĄvicarske konfederacije.

Nikakvo Ä?udo ĹĄto je taj grad-ljepotan i najposjećeniji ĹĄvicarski grad. Brojne se turiste moĹže susresti u svako doba godine i na svakom koraku kako s kamerama u rukama snimaju ljepotu grada.

Brojni su i Hrvati u Luzernu i njegovoj okolici. Većina od oko Ä?etiri i pol tisuće Hrvata koji ovdje Ĺžive doĹĄla je u desetljeću prije posljednjeg rata, ponajviĹĄe kao traĹženi i cijenjeni radnici u ugostiteljstvu ali i u graÄ‘evinarstvu, tekstilnoj i strojarskoj industriji. Najbrojniji su, kao i

u drugim ĹĄvicarskim regijama, Hrvati iz Bosne i Hercegovine, poglavito iz Srednje Bosne, Posavine i Zapadne Hercegovine, a brojna je i skupina Hrvata iz Slavonije.

Tu postoji već u sedamdesetim godinama brojna i dobro organizirana hrvatska zajednica, u onim vremenima kada nije bilo jednostavno pokazivati nacionalnu pripadnost. S povećanjem broja Hrvata rasla je i potreba za duĹĄobriĹžniÄ?kim radom. PodruÄ?je danaĹĄnje Hrvatske katoliÄ?ke misije bilo je u poÄ?etku pod skrbniĹĄtvom misije u ZĂźrichu. Godine 1982, odlukom crkvenih vlasti, osnovana je Hrvatska katoliÄ?ka misija Luzern, a prvi misionar bio je fra Ante Medić.

Nakon njega misiju od 1990. vodi fra Stipe Biťko, a 1999. u Luzern dolazi za duťobriŞnika i voditelja misije fra Stanko BanoŞić, koji je na toj sluŞbi i danas. Njemu u pastoralnom radu pomaŞe misijska suradnica sestra Berhmana Galić.

Danas HKM Luzern obuhvaća tri kantona i jedna je od ponajbolje organiziranih misija. To je i jedina misija u Ĺ vicarskoj koja ima svoj Hrvatski katoliÄ?ki centar – nalazi se u ulici Mathofring 2.

Na njega su Hrvati Luzerna dugo Ä?ekali. Godine 2000. Ured za duĹĄobriĹžniĹĄtvo stranaca kantona dodijelio je misiji ove vrlo funkcionalne prostore. U centru je na raspolaganju viĹĄenamjenska dvorana, prostorije za urede, stan za misionara i misijsku suradnicu, kapelica, knjiĹžnica – “prostorije o kakvima nismo mogli ni

sanjati�, napominje fra Stanko dok mi pokazuje “to pravo bogatstvo�.

Subotom je velika guĹžva u centru. Od jutra do kasnog popodneva, smjenjuju se skupine za vjeronauk, prvopriÄ?esnici, krizmanici, pa probe pjevanja, uvjeĹžbavanje za priredbe, a na koncu dana i molitveni sat; ovih dana u korizmi Put kriĹža, u svibnju i listopadu krunica. Fra Stanko i s. Berhmana subotom “padaju s noguâ€?, radni je dan pravi ĹĄvicarski, to znaÄ?i traje puno viĹĄe od osam sati. Pitam kako to izdrĹže njih dvoje sedamdesetogodiĹĄnjaka, a fra Stanko odgovara kratko: “Pa mi smo zato ovdje, radnici na BoĹžjoj njivi, kako da je ostavimo zapuĹĄtenom i neobraÄ‘enom.â€?

IznenaÄ‘uje me i lijepo ureÄ‘ena knjiĹžnica, o kojoj se brine Ĺ imun KaraÄ?ić. Ĺ imun mi i objaĹĄnjava zaĹĄto: “PriÄ?e o novcu, kućama i materijalnom uspjehu me puno ne zanimaju. Sva ta lutanja traĹže duhovnu i kulturnu dopunu. Meni osobno knjige Ĺživot znaÄ?e, vidim u kojoj duhovnoj bijedi Ĺživimo, zaĹĄto se ne potruditi i pomoći ljudima na ovaj naÄ?in.â€?

U crkvi Svetog Karla, na drugom kraju grada, okuplja se svake nedjelje u prosjeku sedam do osam stotina vjernika, a bude nedjeljâ kada dođe i do tisuću duťa!

Tu su mladi Ä?itaÄ?i, mnoĹĄtvo ministranata, pomoćnici u dijeljenju sv. priÄ?esti, tu je sakristan Tomo Brezovski iz Prnjavora – i puna crkva; osobito je mnogo djece, a krĹĄtenja su vrlo Ä?esta, jedno je proslavljeno baĹĄ ove 4. korizmene nedjelje, kada

36 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr36-37.indd 36

27.3.2013 19:32:57

đ&#x;”˜ povratak Bosanska Krupa

SuĹživot nije fraza SuĹživot u Krupi nije tek puka fraza za obmanjivanje domaće i svjetske javnosti, već stil Ĺživota: ovdje nema podijeljenih kafića niti dviju ĹĄkola pod jednim krovom đ&#x;”˜ Tekst: Robert SLIĹ KOVIĆ Snimke: Silvio Ĺ TANCL

Z

a Bosnu i Hercegovinu se Ä?esto kaĹže da je “zemlja ljepoteâ€?, prirodne raznolikosti i bogate povijesti, ali i zemlja Ä?udnih ljudi, koji, ma koliko ponosni bili, u tuÄ‘emu uvijek vide neĹĄto bolje i ljepĹĄe. Jer, kako drugaÄ?ije objasniti Ä?eĹžnju, da ne kaĹžem opsjednutost parkovima i kulturnim naslijeÄ‘em susjednih i drugih drĹžava koje tako rado nastojimo posjetiti i u njima uĹživati, a da nam ni na kraj pameti nije da obiÄ‘emo ljepote vaĹžnih, ali i povijesno manje zanimljivih, mjesta naĹĄe domovine. Ova nas repor-

taĹža vodi u Bosansku Krupu, i za mene dosad posve nepoznat kraj.

I ona, baĹĄ kao i toliki drugi gradovi, krije u sebi pregrĹĄt zanimljivih priÄ?a ljudi koji su generacijama koraÄ?ali njezinim ulicama Ĺželeći postići neĹĄto i postati netko, Ĺželeći se izboriti za ĹĄto bolji Ĺživot.

Prvi dan proljeća koje je na ulice izmamilo mnoĹĄtvo Ĺžitelja ovog mjesta evocira po tko zna koji put priÄ?e o Krupi koja podsjeća na viĹĄestoljetno stablo s bujnom kroĹĄnjom i dubokim korijenjem, priÄ?e o prirodi opore, oĹĄtre i divlje ljepote isprepletene sa stanovnicima nevidljivog svijeta te mitovima i legendama o ljudskoj njeĹžnosti.

Djevojka Krupana. Tako jedna od starih krupskih legendi govori o djevojci Krupani koja je, kao pripadnica plemena Arnautovića Ĺživjela na OstruĹžnici. Kako tu nije mogla prati veĹĄ, netko joj je rekao da na Uni ima krupan kamen. Spustila se do rijeke i na jednoj od njezinih ada sazidala Stari grad koji se po njoj nazvao Krupa. Drugo, nama mnogo bliĹže, objaĹĄnjenje naziva Bosanska Krupa jest po staroslavenskoj rijeÄ?i krupa koja je, izmeÄ‘u ostalog, oznaÄ?avala dolinu i vrstu magle koja se u njoj javljala. Tome u prilog ide i Ä?injenica ĹĄto je Krupa, smjeĹĄtena u dolinama Une i KruĹĄnice, na padinama PodgrmeÄ?a i Huma te Ćojluka i Lipika,

jedno od najvlaĹžnijih podruÄ?ja na prostoru bivĹĄe Jugoslavije.

Povijest ovoga kraja burna je i seĹže daleko u proĹĄlost. Iskopavanja u Radićima i Suvaji pokazala su da je ovdje bilo ljudskih naselja joĹĄ u prapovijesno vrijeme. Kasnije su ovo podruÄ?je naseljavali keltsko-ilirski Japodi, potom Rimljani, da bi se od V. do VII. stoljeća ovdje izmjenjivali Goti, Avari i Slaveni. Kroz cijeli srednji vijek Bosanska je Krupa bila u sastavu Hrvatskog Kraljevstva. Iako najvaĹžnija utvrda srednjeg Pounja, Ä?esto je sluĹžila kao moneta za potkusurivanje u odnosima kraljeva i feudalaca: tri puta proglaĹĄavana kraljevskim gradom mnogo viĹĄe bila je u posjedu feudalaca Babonjića, Fridriha Celjskog, Martina Frankopana, Ivana Korvina i najzad knezova Zrinskih. Godine 1561. Mustafa paĹĄa Sokolović zauzeo je krupsku tvrÄ‘avu, koja pod osmanskom vlaťću ostaje sve do 1878. i dolaska Austro-Ugarske Monarhije. Od tada Bosanska Krupa prati sudbinu Bosne i Hercegovine, ukljuÄ?ujući i ovaj posljednji rat koji jedna od mojih sugovornica u ĹĄali naziva “trećim svjetskimâ€?. A u njemu su se i ovdje mnogi svjetovi sruĹĄili, mnoge su se priÄ?e ugasile, mnogi su “iz bajke Ĺživotaâ€? preĹĄli u “bajku snovaâ€?.

SuŞivot je ipak moguć. Zadivljujuće je kako DŞevada Štancl, novinarka na Radiju Bosanska Krupa, staloŞeno i otvore-

44 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr44-45.indd 44

27.3.2013 19:42:54

đ&#x;”˜ naĹĄi u tuÄ‘ini

Stanovnici Kivumua posljednjih su godina stekli veliko povjerenje u nas.

Danas vjeruju da smo u mogućnosti sve uÄ?initi, pomaknuti njihove granice i standarde joĹĄ viĹĄe i viĹĄe đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ivica PERIĆ

P

rije nekoliko dana, dok sam od samostana ĹĄetao prema naĹĄoj strukovnoj ĹĄkoli Centar Otac Vjeko, malo sam se osvrnuo i podsjetio kako je to sve izgledalo prije deset godina kada sam iz Ugande stigao u Ruandu.

Nakon tragiÄ?ne pogibije moga prijatelja i subrata, fra Vjeke Ćurića, brojni projekti koje je zapoÄ?eo u Ĺžupi Kivumu u Ruandi propadali su pod teretom praĹĄine koja se na njih skupljala.

Gledao sam to iz Ugande i znao da neĹĄto moram uÄ?initi. Kada sam Ĺžupu u malenom ugandskom selu Rushooka postavio ‘na noge’, nazvao sam provincijala i obavijestio ga da sam spreman preuzeti Ĺžupu Kivumu.

Bilo je to 2003. godine. Vrlo brzo dobio sam blagoslov za svoj prelazak u Kivumu. Moja je Ĺželja bila nastaviti projekte koje je zapoÄ?eo fra Vjeko.

I zato sam se usmjerio na ĹĄkolovanje djece. Dakle, nema poklanjanja, nema navikavanja na milostinju. Treba ih uÄ?iti i nauÄ?iti da sami Ĺžive od vlastitog rada.

Po mom dolasku u Kivumu, u strukovnoj ĹĄkoli bilo je dvadesetak uÄ?enika.

Radilo se bez ikakvog posebnog programa, a djecu se upisivalo u ĹĄkolu svake dvije godine. To znaÄ?i da novi naraĹĄtaj djece sjeda u ĹĄkolske klupe tek kad pret-

hodni zavrĹĄi svoje ĹĄkolovanje. Vidio sam da je golemi posao preda mnom.

Polako smo poÄ?eli povećavati ĹĄkolske kapacitete te upisivati nove uÄ?enike u strukovnu ĹĄkolu svake godine. Uz dotadaĹĄnja tri smjera – krojaÄ?ki, stolarski i zidarski – sada nudimo i ĹĄkolovanje za elektriÄ?are, varioce i vodoinstalatere.

Do moga dolaska praksa je bila da djeÄ?aci nisu mogli upisivati krojaÄ?ki teÄ?aj, a djevojÄ?ice zidarstvo i stolarstvo.

Danas svima ponosno istiÄ?em da u naĹĄoj strukovnoj ĹĄkoli dvojica uÄ?itelja poduÄ?avaju krojenje, a dvije uÄ?iteljice uÄ?enicima objaĹĄnjavaju osnove zidarstva i tesarstva.

Da bi stvar bila bolja, to su naĹĄi bivĹĄi uÄ?enici, kojima smo omogućili da se ĹĄkoluju za ono ĹĄto Ĺžele. Nismo pravili razliku izmeÄ‘u takozvanih Ĺženskih i muĹĄkih zanimanja.

Ovakvi pomaci, za konzervativnu Ruandu, bili su velika stvar. Mnogim malim Ruanđanima, odnosno njihovim roditeljima, odlazak u ťkolu izgledao je kao neka nepotrebna, suviťna stvar.

50 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr50-51.indd 50

27.3.2013 19:53:09

đ&#x;”˜ pogled u duĹĄu

Bit će sve u redu Novi Ĺživot neizostavno dolazi, ponovno se raÄ‘a i Ĺživi dalje, u vjeÄ?nom ciklusu ponovnog roÄ‘enja u Ä?istoći svjetla. Ĺ˝ivot se ne moĹže zaustaviti

je sanduÄ?ić pun samo raÄ?una, bez ljubavnih pisama, kada ljubavnik ne ode dragoj već baci ruĹžu u blato... Tada nebo prestane biti plavo, miris cvijeća izblijedi, kiĹĄa je sumorna i ne izaziva na plesanje, kada se nema snage odbacati snijeg, ugrijati stan. NajÄ?eťće su to dani siromaĹĄtva, Ĺžalovanja ili bolovanja. Tuga i bol ne daju spavati, ne daju raditi, ne daju izaći u prirodu, biti s drugima, a izazivaju strah od samoće i nemoći.

Bol i patnja mogu oslabiti Ä?ovjeka i povesti ga u razliÄ?ita iskuĹĄenja. ÄŒovjek se moĹže naljutiti na takvu situaciju, ĹĄto je joĹĄ i dobro, kao znak da joĹĄ postoji traÄ?ak snage za borbu. No beskrajni uzastopni

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Elvira KOIĆ

L

ijepo je Ĺživjeti, buditi se, igrati, raditi, radovati, spavati, sudjelovati u druĹĄtvenim, a joĹĄ viĹĄe u razliÄ?itim prirodnim dogaÄ‘anjima. No, ponekad i obiÄ?nog i neobiÄ?nog Ä?ovjeka savlada teĹžina tog istog prekrasnog Ĺživota. Na primjer, kada boli ili kada se ne voli, kada se gubi neĹĄto ili ostaje sam, kada se ne nalazi praĹĄtanje ili sućut ni od kog. To su oni dani kada se prijatelji negdje skriju, kada prestane zvoniti telefon, kada

54 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr54-55.indd 54

27.3.2013 19:59:08

đ&#x;”˜ glazba

Umjetnost pokreta ÄŒovjek kao slika univerzuma ima potrebu za izraĹžavanjem ritmiÄ?kog sklada đ&#x;”˜ PiĹĄe: Anto KOVAÄŒIĆ

U

antiÄ?koj GrÄ?koj rijeÄ? muzika (mousikÄ“) znaÄ?ila je umjetnost muza (muze su u grÄ?koj mitologiji boĹžice umjetnosti), a ta umjetnost obuhvaćala je glazbu, ples i pjesniĹĄtvo.

Sve tri ove umjetnosti usko su međusobno povezane, a za ples moŞemo reći da je prirodni izdanak glazbe i bez nje gotovo da ne moŞe postojati.

O poÄ?ecima plesne umjetnosti znamo vrlo malo iz jednostavnog razloga ĹĄto takva umjetnost ne ostavlja iza sebe nikakva traga, osobito u pradavnim vremenima. Razumno je pretpostaviti da se najraniji oblici plesa susreću kod prvih ljudskih zajednica, jer to vidimo i u danaĹĄnjim plemenskim zajednicama.

Plesovi u takvim zajednicama snaĹžno izraĹžavaju duĹĄevna stanja i usko su povezani s odreÄ‘enim prigodama. ÄŒesto im se pridaje magiÄ?na moć jer se, primjerice, pleĹĄe za uspjeh u lovu i u ratu, zatim postoje plesovi za Ĺžetvu, kao i ljubavni plesovi. Ples u tim kulturama moĹže biti sredstvo ekstatiÄ?nog sjedinjenja s boĹžanstvom, pa se pleĹĄe da se istjera zloduha i izlijeÄ?i bolesnog.

Ples moĹžemo promatrati kao izraz individualne volje i potrebe i kao druĹĄtveni fenomen. U ovom drugom sluÄ?aju on je Ä?vrsto povezan s druĹĄtvenom sredinom i uvjetovan njezinim obiÄ?ajima i nazorima.

Ima svoju funkcionalnu i estetsko-zabavnu stranu: prva se, primjerice, oÄ?ituje u obredima nekih (obiÄ?no plemenskih) religija, druga u narodnim sveÄ?anostima. Ples moĹže biti apstraktni pokret, liĹĄen svih pretenzija da bude simbol, izraz ili slika Ä?ega, ali isto tako moĹže biti i obrnuto, da ples ima odreÄ‘eno znaÄ?enje koje se Ĺželi priopćiti.

U svom krajnjem obliku takav ples postaje pantomima.

U antiÄ?koj je GrÄ?koj ples igrao vaĹžnu ulogu i u privatnom Ĺživotu i u javnim ceremonijama. Plesalo se najÄ?eťće grupno i to uglavnom u istospolnim skupinama, premda ne iskljuÄ?ivo. Individualni (solo) ples razvio se ponajviĹĄe na pozornici, ali takoÄ‘er i na privatnim zabavama. Najistaknutija razlika u odnosu na moderno zapadno druĹĄtvo nepostojanje je dokaza o plesanju u muĹĄko-Ĺženskom paru. Zanimljivost je da su kasnije kroz povijest svi plesovi, bilo narodni, bilo dvorski, bili grupni, s raznovrsnim grupiranjima parova, sve do

19. stoljeća – tek tada se javlja pojedinaÄ?ni ples u paru, koji prevladava i danas.

Zastoj u povijesnom razvoju plesa na Zapadu predstavlja rano krťćanstvo u kojem je Crkva iz svoje prakse odstranila ples zbog njegove povezanosti s poganskim obredima i naglaĹĄene erotiÄ?nosti.

Bez obzira na to, praksa plesa kroz srednji se vijek polako razvijala pa kasnije, u 12. i 13. st., postoje jednoglasni plesni napjevi s latinskim i francuskim tekstom, kasnije i s njemaÄ?kim. Plesalo se najÄ?eťće u kolu, no ubrzo uobiÄ?ajena praksa postaje miran ples u parovima nakon kojeg slijed grupni ples. Od 16. do 20. st. u raznim kulturama razvile su se brojne vrste umjetniÄ?kih i stiliziranih zabavnih plesova.

UmjetniÄ?ki najdotjeranija forma plesa svakako je balet. Balet je scensko plesno djelo koje redovno prati glazba. Baleti preteĹžno prikazuju dramsku radnju ili priÄ?aju neki sadrĹžaj, ali mnogi se od njih odvijaju i bez odreÄ‘ene radnje, s ciljem da prikaĹžu odreÄ‘eni ugoÄ‘aj, psihiÄ?ko stanje, ili jednostavno predstavljaju apstraktni plesni pokret.

Plesne predstave postoje u svim podnebljima i povijesnim razdobljima, ali baletom nazivamo samo onu vrstu plesa koja je nastala na europskoj sceni potkraj 16. stoljeća i razvijala se do danas u razliÄ?itim varijantama. Balet je samostalno umjetniÄ?ko djelo, ali se kroz povijest dijelom razvijao i unutar opere kao njezin sastavni dio.

Ples u Ä?ovjeku postoji kao vrsta potrebe. ÄŒovjeku je primamljivo svako podruÄ?je i djelatnost gdje je moguće samoizraĹžavanje i kreativnost, jer su to, zapravo, njegove iskonske potrebe. Budući da je univerzum splet bezbroj pulsirajućih ritmova, Ä?ovjek kao slika univerzuma ima potrebu za izraĹžavanjem ritmiÄ?kog sklada, i to osobito kroz tijelo, koje nam je najneposredniji ritmiÄ?ki splet, poÄ?evĹĄi od srca i disanja pa do ritma i frekvencija moĹždanih valova. Zato je ples Ä?ovjeku zamaman. On je povezan sa spontanoťću i unutarnjom osloboÄ‘enoťću te stoga moĹže biti stimulativan i katarziÄ?an. đ&#x;”˛

62 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr62.indd 62

27.3.2013 20:09:30

đ&#x;”˜ razgovor Privatna fotoarhiva Ĺ˝. M.

antikvar i izdavaÄ?

Opstanak izdavaĹĄtva vidim u poticanju kulture Ä?itanja.

Organiziranjem kulturnih zbivanja javne knjiĹžnice i knjiĹžare mogu utjecati na odrĹžavanje Ä?itateljske kondicije đ&#x;”˜ Razgovarao: Darko RUBÄŒIĆ

N

a kulturnoj mapi grada Rijeke, ali i ĹĄire, antikvarijat, knjiĹžara i izdavaÄ?ka kuća Ex libris, smjeĹĄtena u rijeÄ?koj luci, postala je prepoznatljivim srediĹĄtem. U dobro osmiĹĄljenom prostoru smjeĹĄteno je blizu 14.000 naslova, nekoliko stotina stripova, zatim stare razglednice, gramofonske ploÄ?e.

PoÄ?etkom 2010. godine ova je kuća, za-

jedno sa sarajevskim Synopsisom, poÄ?ela izdavati jedan od najpoznatijih meÄ‘unarodnih teoloĹĄkih Ä?asopisa Concilium.

Krajem proĹĄle godine knjiga teologa Hansa KĂźnga Sporna istina: Sjećanja, u izdanju Ex librisa, u Beogradu je nagraÄ‘ena kao “najbolje uobliÄ?ena knjigaâ€? na prostorima bivĹĄe Jugoslavije. Ova izdavaÄ?ka kuća objavila je mnoga druga vaĹžna djela iz podruÄ?ja teologije i filozofije.

O ljubavi prema knjigama i izdavaĹĄtvu, razgovaramo s gospodinom Ĺ˝eljkom MeÄ‘imorcem, vlasnikom i pokretaÄ?em rijeÄ?kog Ex librisa.

� Gospodine Međimorec, u vremenu kada je knjiga, i uopće znanje devalvirano, za Vas bi se moglo reći da ste jedan od rijetkih zanesenjaka koji Şivi za knjige. Otkud tolika strast prema knjizi?

Knjige sam zavolio kroz ljude kojima su knjige omiljeno druĹĄtvo radeći u tada jedinom rijeÄ?kom antikvarijatu. Nakon tri godine otvorio sam mali antikvarijat na rivi u zakutnom mjestu dvoriĹĄne zgrade, iznad trafostanice. U prvom radnom tjednu zagrmio je na vratima akademik Branko FuÄ?ić: “DoĹĄao sam vidjeti koja

budala otvara antikvarijat u ova vremena? Tko stoji iza tebe? Priznaj!â€? Kad je upoznao “mecenuâ€?, nastavio je pomirljivim tonom: “Uz Ĺženinu plaću u ĹĄkoli imate sigurnost, a s vremenom ćeĹĄ postati i izdavaÄ?, jer prvi saznaĹĄ ĹĄto ljudi traĹže.â€? ProroÄ?anstvo se ispunilo. Ustrajnost se isplatila viĹĄe kroz zadovoljstvo, a manje kroz novac.

ďż˝ Vlasnik ste antikvarijata, knjiĹžare i izdavaÄ?ke kuće, ali posebno volite isticati antikvarijat. ZaĹĄto baĹĄ antikvarijat?

Otkupe kućnih biblioteka prati uzbuÄ‘enje u kojem oÄ?ekujem – neoÄ?ekivano.

Taj ugodni nemir zadrĹžao se do danas, a hranim ga druĹženjem i razgovorima u antikvarijatu s meni dragim Ä?udacima sliÄ?nih oÄ?ekivanja. To je i hranidbeni lanac i hodoÄ?aťće. Ima romantiku. Antikvarijat ima neĹĄto sokratovskog – Sokrat je prezirao napisano, za njega je sve bilo u razgovoru. Za razliku od antikvarijata, knjiĹžara prati produkciju do isteka zaliha, a naslove koji ne ostvare prodaju, vraća dobavljaÄ?u. Ona nema zadaću odgajati, nego pokazati novitete u izlogu.

Antikvar selektivno kupuje od građana

64 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr64-65.indd 64

27.3.2013 20:13:23

đ&#x;”˜ zapaĹžanje na rubu

Ante VuÄ?ković

Umijeće neÄ?itanja Mudar Ä?ovjek Ä?ita, ali ne Ä?ita sve. Tko se sprijatelji s dobrim ĹĄtivom, dobije dvoje: rast duha i umijeće neÄ?itanja otrovnoga ĹĄtiva

U

mijeće neÄ?itanja sastoji se u tome da se u ruke ne uzima ono Ä?im se upravo zabavlja ĹĄiroka publika.

Ovako je u vremenu velikoga zamaha opismenjivanja Europe o Ä?itanju mislio Artur Schopenhauer. Nije, naravno, bio protiv pismenosti. Bio je protiv povrĹĄnosti. Nije bio protiv znanja. Bio je protiv pismenoga neznanja. OpaĹžao je kako neznanje nije toliko opasno meÄ‘u siromaĹĄnima.

SiromaĹĄni su zauzeti trudom oko preĹživljavanja i taj im trud zaokuplja misli. Misle, jer moraju preĹživjeti. Neznanje degradira Ä?ovjeka u trenutku kada se ono spoji s bogatstvom.

BogataĹĄ bez znanja ne zna Ĺživjeti svoje bogatstvo. Bogatom se, a neukom, vrijeme pretvara u dosadu i prazninu. Prazno vrijeme neuki ne zna ispuniti dobrim ĹĄtivom pa ga ispunja povrĹĄnim, nevrijednim i ispraznim.

NauÄ?iti slova, steći umijeće Ä?itanja i pisanja joĹĄ uvijek ne znaÄ?i da je Ä?ovjek osposobljen za Ä?itanje. Okrenemo li se oko sebe, vidjet ćemo da ljudi uistinu Ä?itaju. Neki veoma Ä?esto.

Neki i posvuda. Ljudi Ä?itaju novine, knjige, portale, poruke.

Pa ipak, takvo Ä?itanje ne Ä?ini Ä?ovjeka boljim. Suvremeni mediji, meÄ‘utim, ni ne Ĺžele Ä?ovjeka uÄ?initi boljim, otkriti mu nepoznate ideje ili ga pozvati da sam misli. Oni hoće i Ä?ine suprotno. Oduzimaju Ä?ovjeku sposobnost miĹĄljenja. Bombardiraju ga povrĹĄnim tekstovima, frazama, predrasudama, krilaticama. HuĹĄkaju ga protiv ovoga ili onoga. Potpiruju u njemu bijes. Nagovaraju ga da druge gleda kroz prizmu osuda ili predrasuda. Ne dopuĹĄtaju mu da sam misli. Skandaliziraju! SmiĹĄljaju senzacionalno! Nameću mu osjećaj stida ako misli drukÄ?ije. UĹĄutkivaju ga osudama prije negoli se i odvaĹži reći ĹĄto misli i osjeća. Mediji su izgradili neprobojne zidove oko sebe. Svako drukÄ?ije miĹĄljenje im je samo hrana za nove bijesne ispade. SluĹže se svim retoriÄ?kim sredstvima.

Podsmijehom, ironijom, izrugivanjem, laĹžima, poluistinama, podmetanjima, provokacijama.

Umijeće je to ne Ä?itati. Umijeće je, jer to uopće nije ni jednostavno ni lako. Sa svih strana iskaÄ?u krilatice. S golemih plakata, iz pokretnih telefona, s televizijskih ekrana, iz novina, s radija, kroz usta drugih ljudi. Na kavi, na radnom mjestu, u ĹĄetnji, u susretima, na putu. Posvuda vrebaju iste destruktivne i povrĹĄne reÄ?enice. Kako izbjeći tom otrovu?

Schopenhauer ima nekoliko dobrih savjeta. Valja Ä?itanje usporediti s hranom. Ono ĹĄto uzimamo u sebe Ä?itanjem naliÄ?i hrani koju jedemo. Tko se ne hrani zdravom hranom ne

moĹže imati zdravo tijelo. Hrana nam pomaĹže da se sluĹžimo onim ĹĄto nam je po prirodi darovano. Dobro ĹĄtivo sluĹži na dobar naÄ?in samo ako u nama probuÄ‘uje i hrani sposobnosti koje su nam već darovane. Tko jede ne smije se baviti samo posljedicama svoje hrane. Mora moći raditi sasvim druge stvari ne misleći na hranu. Tko Ä?ita mora moći razvijati sposobnosti miĹĄljenja i donoĹĄenja sudova neovisno o povrĹĄnim i zlonamjernim napisima koji ga bombardiraju.

Valja izbjegavati Ä?itati najnovije i ono o Ä?emu svi govore, drugi je Schopenhauerov savjet. Valja se hraniti dobrim klasiÄ?nim tekstovima. Oni osvjeĹžavaju, Ä?iste, uzdiĹžu i jaÄ?aju ljudski duh. LoĹĄi tekstovi su otrov za ljudski duh. Ĺ to ih je manje, to je bolje. Za dobre knjige postoji samo jedan preduvjet: ne Ä?itati loĹĄe. ÄŒitaj dva puta dobru knjigu! Ponavljanje je majka znanja, znali su Rimljani, a Schopenhauer doĹĄaptava kao sljedeći savjet. Ĺ˝idovi su dobro znali ĹĄto znaÄ?i Ä?itati i kako se to Ä?ini na dobar naÄ?in. To su nauÄ?ili na Tori, BoĹžjoj rijeÄ?i. Darovana je Ä?ovjeku da se hrani njome i svoj Ĺživot oblikuje po njezinoj mjeri. Zato se Biblija Ä?ita polako. Uzima se u malim mjerama.

Misli se o proÄ?itanom. ÄŒitatelj puĹĄta da ga postavi u pitanje.

KruĹži oko rijeÄ?i. KuĹĄa je svim osjetilima. Propituje. Divi joj se. Otvara oÄ?i i uĹĄi. Razgovara s drugima o njoj. Vraća se opet na proÄ?itano. Pamti izreÄ?eno. OpaĹža ĹĄto je drugima uÄ?inila.

OsluĹĄkuje kako je mijenjala ljudske sudbine kroz proĹĄlost.

Krťćani su uÄ?ili i joĹĄ uvijek uÄ?e od Ĺ˝idova kako se Ä?ita BoĹžja rijeÄ?. Uz to, uÄ?e i od Isusa. On im je utjelovljena BoĹžja rijeÄ?.

Ophode se s njom kao s najdraĹžim ljudskim bićem. Pozorno, s udivljenjem, ĹĄirom otvorenih oÄ?iju, njeĹžno, s voljom da joj sluĹže. Tko nauÄ?i tako Ä?itati BoĹžju rijeÄ? stekne, a da to zapravo ni ne primijeti, imunitet protiv razornog otrova moderne tuÄ?e rijeÄ?ima i povrĹĄnim, a otrovnim tekstovima.

M

udar Ä?ovjek Ä?ita, ali ne Ä?ita sve. Razlikuje u ĹĄto se isplati ulagati vrijeme, a u ĹĄto ne. Prazan Ä?ovjek svoju prazninu ispunja praznim ĹĄtivom. Tako praznina, poput Nietzscheove pustinje, samo raste. Nije li i na to mislio Isus kada je govorio da će se onom tko ima joĹĄ i nadodati, a onom tko nema oduzeti i ono ĹĄto misli da ima?

Drugim rijeÄ?ima, tko se sprijatelji s dobrim ĹĄtivom, dobije dvoje: rast duha i umijeće neÄ?itanja otrovnoga ĹĄtiva. đ&#x;”˛

82 Svjetlo rijeÄ?i travanj 2013.

sr82.indd 82

27.3.2013 20:30:26

omot.indd Sec1:84

27.3.2013 18:26:56