Svjetlo riječi - broj 362

VJERA DRUĹ TVO KULTURA

Godina XXXI. Broj 362 Sarajevo, svibanj 2013. Cijena 3,5 KM (15 HRK) omot.indd 1

www.svjetlorijeci.ba 25.4.2013 15:15:40

U ovoj knjizi je donesen samo jedan dio razgovora koji su podijeljeni na tri rubrike – vjera, društvo i kultura, što je i osnovni tematski koncept lista. Njihov kronološki poredak govori o naglascima i temama određenog razdoblja, ali i temama koje su tada bile dominantne. Tako su vrijeme osamdesetih godina obilježili intervjui koji su se bavili odnosom Crkve i socijalističkog (komunističkog) društva, teologijom oslobođenja i franjevačkom karizmom. Brojevi Svjetla riječi ratnog i poratnog vremena donose intervjue u kojima se problematizira rat na prostorima bivše Jugoslavije, pogubnosti i zlo nacionalističkih ideologija, moguća rješenja za nadvladavanje konflikata i organizacija države Bosne i Hercegovine. Posljednjih deset godina obilježavaju intervjui s akterima bosansko-hercegovačke i postjugoslavenske društvene, kulturne i političke scene, a u odnosu na prethodne godine, zastupljeniji su teolozi (domaći i strani) ali i poznati filozofi, sociolozi, umjetnici i kulturni radnici.

Teme koje intervjui dotiču su raznovrsne. Kad je osamdesetih godina bilo aktualno pitanje teologije oslobođenja i kad je većina katoličkih medija izbjegavala razgovore i tekstove njezinih predstavnika, Svjetlo riječi je donosilo intervjue s njima.

Kad su u predratno i ratno vrijeme i katolički i uopće mediji na ovim prostorima izbjegavali slobodnomisleće sugovornike – osobe kritičkog duha (posebno prema nacionalnim i vjerskim ideologijama), Svjetlo riječi je davalo riječ tim ljudima. Kad se u naše vrijeme – vrijeme infantilnog, spektakularnog i površnog novinarstva – izbjegavaju ozbiljne i kompleksne teme, Svjetlo riječi odabire upravo te teme i sugovornike koji o tim temama znaju stručno, ozbiljno i temeljito progovoriti.

Iz Predgovora

Izbor intervjua

omot.indd 2

Svjetla riječi 1983.–2013.

25.4.2013 15:42:03

rijeÄ? Ä?itateljima đ&#x;”˜

iz sadrĹžaja

depositphotos

tema broja Obitelj u tranziciji

6

Obitelj u vremenu individualizma

10

boĹžja djela u bibliji Moje rijeÄ?i nisu vaĹĄe rijeÄ?i

14

krťćanstvo staroga vijeka Crkveno uređenje i sluŞbe u Crkvi

16

razgovor – Viktor IvanÄ?ić Ljevica je izdala svoja naÄ?ela

26

povratak – Cazin Oslonjeni na sebe

44

pogled u duĹĄu Pravo vrijeme

52

razgovor – Ivana Kozina Ropstvo modernoga doba

60

zapaĹžanje na rubu Idolatrija ljubavi

82

Meka i tvrda srca U

knjizi Paradoks ljubavi francuski filozof Pascal Bruckner govori o ljudskim osjećajima i odnosima, o ljubavi i metamorfozama braka, o erotizmu i seksualnosti i o nastranosti naĹĄeg vremena koja se sastoji u bezumnom snu da u jednom jedinom biću moraju biti sadrĹžane sve ljudske teĹžnje, iako ta oÄ?ekivanja teĹĄko itko moĹže zadovoljiti. Vrtoglavi porast stope razvoda u Europi nije posljedica (samo!) naĹĄeg egoizma, nastavlja Bruckner, nego naĹĄeg idealizma: “ne moĹžemo Ĺživjeti zajedno, a teĹĄko nam je ostati samima; naĹĄi parovi ne umiru od razoÄ?aranja, nego od previsoke ideje o sebi samima; mi pretrpavamo svoj brod, tovarimo na njega tolika nadanja da on na kraju potone; mi ne patimo zato ĹĄto imamo pretvrdo srce, nego zato ĹĄto nam je ono previĹĄe mekano, previĹĄe lako se razlije.â€? I danaĹĄnji ljudi vjeruju u veliku ljubav, ali treba vjerovati u ljude, ranjive, nesavrĹĄene, a ne u neku apstrakciju, ma koliko ona bila divna, zakljuÄ?uje Bruckner. Mekana srca su Ä?esto uzrok propadanja ljudskih odnosa, jer su nestabilna, povodljiva i ne znaju njegovati i Ä?uvati odnose, izbjegavaju odgovornost za druge, a tvrda su kad treba opraĹĄtati.

Mnoge ljubavi i odnosi naĹĄeg vremena Ä?esto propadaju upravo zbog prevelikih zahtjeva Ä?eĹžnje, koja na zemlji traĹži nebo, koja od ljudi oÄ?ekuje da budu kao “bogoviâ€?, idealni partneri i partnerice u svakom pogledu. Istodobno, nedostaje razumijevanja za nedostatke druge strane i spremnosti da se drugoj strani oprosti nesavrĹĄenost. PokuĹĄaj traĹženja neba na zemlji, i savrĹĄenih ljudi, u pravilu se pokazuje uzaludnim. Na taj naÄ?in – tako novija psiholoĹĄka istraĹživanja – Ä?ovjek propuĹĄta one fragmente sreće i zadovoljstva koji su mogući i koji mu se nude. NaĹĄe vrijeme bitno je oznaÄ?eno pretjerivanjem u svemu ĹĄto se Ä?ini, oÄ?ekuje ili Ĺželi. U radu, u zabavi, u ljubavi, u Ĺživotu uopće, suvremeni Ä?ovjek pretjeruje: “mi radimo nasmrtâ€? (Diane Fassel), “mi se zabavljamo nasmrtâ€?

(Neil Postman), “mi ljubimo nasmrtâ€? (JĂźrg Willi).

Suvremeni svijet je Ä?esto svijet izlomljenih odnosa, propalih ljubavi, ranjenih, ostavljenih i povrijeÄ‘enih ljudi. U vjerskim krugovima se najÄ?eťće smatra da je to posljedica sekularizma i sloboda koje su doĹĄle s njim pa se onda nediferencirano idealizira tradicionalna obitelj koja je takoÄ‘er imala svojih nesavrĹĄenosti jer je bila patrijarhalna i utemeljena na neupitnom muĹĄkom autoritetu.

No, od idealiziranja proĹĄlosti nema velike koristi, kao ni od toga da se ljude i braÄ?nu ljubav i obitelj promatra s aspekta “apstraktne svetostiâ€? koja je u stvarnom Ĺživotu nedostiĹžna. Ljude se na taj naÄ?in navodi na licemjerni i dvostruki moral pa se pretvaraju i glume da su sveci pred drugima i u javnosti.

Umjesto lamentiranja nad propaťću preidelazirane proĹĄlosti, trebalo bi se viĹĄe posvetiti sadaĹĄnjim ljudima, pogotovo onima koji su doĹživjeli i doĹživljavaju obiteljske, braÄ?ne i ljubavne brodolome. PruĹžati im utjehu i oslobaÄ‘ati ih za novi poÄ?etak i novi Ĺživot. Crkva bi trebala pokazati svoje milosrdno lice s razumijevanjem, empatijom i utjehom za ljude – pokazati svoje mekano srce.

Urednik

vlasnik: FranjevaÄ?ka provincija Bosna Srebrena • nakladnik: FMC Svjetlo rijeÄ?i d.o.o. • ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba • glavni urednik: Drago Bojić drago@svjetlorijeci.ba • redakcija: Drago Bojić, Janko Ćuro, Irena Ljevak, Darko RubÄ?ić i Hrvoje VranjeĹĄ • adresa uredniĹĄtva: ZagrebaÄ?ka 18, BiH – 71000 SARAJEVO • tel: + 387 (0)33 72 62 00 • fax: + 387 (0)33 81 22 47 • e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba • uprava@svjetlorijeci.ba • pretplata@svjetlorijeci.ba • www.svjetlorijeci.ba • uredniÄ?ko vijeće fmc svjetlo rijeÄ?i: Drago Bojić, Janko Ćuro, Davor Dominović, Lovro Gavran, Marijan Karaula, Josip Mrnjavac, Vili Radman i Nikica Vujica • godiĹĄnja pretplata: BiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn • Ĺ vicarska 80 CHF • Zapadna Europa 40 â‚Ź • Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD • bankovni raÄ?uni – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 • UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 • devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S • UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 • raÄ?un u njemaÄ?koj: Sparkasse Ulm, Kontonummer 891343 BLZ 63050000 (Svjetlo rijeÄ?i) Deutschland • raÄ?un u ĹĄvicarskoj Credit Suisse CS Wädenswil - 459061-10 Kontonummer PM Wädenswil 80-500-4 • raÄ?un u austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Ă–sterreich • grafiÄ?ko oblikovanje: Branko R. Ilić • tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja • List Svjetlo rijeÄ?i je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem Ĺ M 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986 svibanj 2013. Svjetlo rijeÄ?i 3

sr03.indd 3

25.4.2013 15:48:48

đ&#x;”˜ tema broja

Obitelj u tranziciji

UnatoÄ? transformacijama druĹĄtva ostaje ipak nada, utemeljena na dosadaĹĄnjem iskustvu, da će obitelj, a s njom i njezine glavne funkcije, opstati i biti temelj novih, sretnijih promjena

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Stipo ALANDĹ˝AK

O

bitelj, osnovna ljudska zajednica, doĹživljavala je kroz povijest mnoge i razne transformacije, prateći pritom povijesna zbivanja i aktivno sudjelujući u druĹĄtvenim promjenama na podruÄ?ju kulture, ekonomije i urbanizacije Ĺživotnog prostora. Institucija s velikom sposobnoťću prilagodbe, obitelj se odrĹžala do danaĹĄnjeg dana, prkoseći

tako i najvećim druťtvenim izazovima i mijenama. Mijenjajući sebe i druťtvo, ipak ostaje ista.

Obitelj u Zapadnoj Europi. Te su promjene na poseban naÄ?in vidljive u novom vijeku. U svega nekoliko zadnjih stoljeća ova ljudska zajednica preĹĄla je, barem u Zapadnoj Europi, dugi put od seoske obitelji poljoprivrednog druĹĄtva, preko burĹžoazijske i proleterske obitelji trgovaÄ?kog kapitalizma i industrijske

6 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr06-09.indd 6

25.4.2013 15:34:44

Obitelj u vremenu individualizma Svi oblici institucionalnoga, i općenito konvencionalni naÄ?ini Ĺživota, dovode se u pitanje, pa tako i stvarnost braka i obitelji đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ivo DĹ˝INIĆ

S

tvarnost braka i obitelji pogaÄ‘aju razliÄ?ita stremljenja i procesi u druĹĄtvu. Upravo općenito druĹĄtveno ozraÄ?je i mediji uvelike utjeÄ?u na

obitelj, koja obuhvaća najmanje dvije, ali vrlo Ä?esto i tri generacije, a samim tim i tri povijesti i tri mentaliteta.

U svojem posthumno objavljenom djelu Rascjep u svetome najpoznatiji sociolog religije na ovim prostorima Ĺ˝eljko MardeĹĄić, izmeÄ‘u ostaloga, ukazuje i na Ä?injenicu kako suvremena obitelj proĹživljava snaĹžne i nepovratne promjene, na poseban naÄ?in izraĹžene unutar krťćanskih obitelji. Pojednostavljeno bi se moglo reći kako druĹĄtvo ostaje bez autoriteta ili bez “ocaâ€?. Svi oblici institucionalnoga, i općenito konvencionalni naÄ?ini Ĺživota, dovode se u pitanje, pa tako i stvarnost braka i obitelji. Refleksija individualizma moĹžda se ponajviĹĄe i oÄ?ituje baĹĄ u toj ustanovi, gdje se pokazuje kako sve ĹĄto je bilo sveto roditeljima, prestaje

to biti njihovoj djeci. Uloga obitelji kao tradicionalnih prenositelja općeljudskih ali i krťćanskih vrednota podloĹžna je procesu individualizma. Vrijednosti poput trajnosti braka, većeg broja djece te općenito vjerskog Ĺživljenja, oÄ?itovanoga kroz nedjeljnu misu, slavljenje sakramenata i sliÄ?no, kao vrijednosti su znatno ugroĹžene. Odnosno, moglo bi se ustvrditi kako prijenos spomenutih vrijednosti sve teĹže uspijeva. Ĺ˝eljko MardeĹĄić u spomenutom djelu, izmeÄ‘u ostaloga, analizira upravo fenomen gubitka nekada povlaĹĄtene uloge obitelji kao prenositeljice tradicionalnih vrijednosti i religioznoga pamćenja. On tu pojavu smatra tipiÄ?nom znaÄ?ajkom “postmodernitetaâ€?, odnosno vremenskog razdoblja obiljeĹženog mnoĹĄtvom razliÄ?itih ponuda, gdje se

10 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr10-11.indd 10

25.4.2013 15:36:30

đ&#x;”˜ duhovne stranice

Svet ost erot ske ljubavi

Ĺ˝

ivot je jedinstven i otajstven, a radost seksualnosti sudjeluje u njemu. ÄŒovjek se kroz svoju spolnost personalizira dublje nego kroz ma kakvu socijalizaciju emocija, etiku, pravo, politiku, rad. Njegova integralna obnova je moguća jedino u podruÄ?ju svetosti kojemu pripada kao i Ĺživot.

O tome nam svjedoÄ?i i biblijska Pjesma nad pjesmama. Iako ju tumaÄ?imo kao opis odnosa Boga i Ä?ovjeka, Krista i Crkve, ona je ponajprije zbirka erotskih pjesama. Ono ĹĄto je crkvene oce (Origena ili Hipolita Rimskog), svece-mistike (Bernarda, Ivana od KriĹža ili Tereziju Avilsku) privuklo Pjesmi nad pjesmama jest to da su u njoj prepoznali korespondencije izmeÄ‘u kretanja erotske ljubavi s kretanjem njihove vlastite ljubavi prema Bogu: muke udaljavanja, uĹžici pribliĹžavanja, Ĺžudnja za uzajamnim pripadanjem isti su u obje ljubavi – one izmeÄ‘u muĹĄkarca i Ĺžene te one izmeÄ‘u Boga i duĹĄe koja ga ljubi.

Gotovo da nema rijeÄ?i u ljudskim jezicima koja pokriva toliko razliÄ?itih znaÄ?enja i aspekata znaÄ?enja kao ĹĄto je to ljubav: u tu rijeÄ? smjeĹĄtaju se sve vrste sloĹženih pozitivnih odnosa meÄ‘u bićima, stvarima i pojavama. A odnosi mogu biti

seksualni, emotivni ili Ä?ak racionalni, tj. voljni. Intenzitet i razina tih osjećaja, stanja i energija, kao i njihovo izraĹžavanje, razliÄ?iti su u razliÄ?itim kulturama. Ljubav tvori koheziju svijeta, ona nas istodobno povezuje sa Ĺživotinjskim svijetom i transcendira ljudsku prirodu; ona je i nagon i duhovnost. Usmjerena na jedno jedino biće ili univerzalna, ona sve povezuje.

Ljubav ima tek jednoga istinskog neprijatelja: egoizam koji krĹĄi ushit jer nijeÄ?e biće Stvoritelja i Osloboditelja.

Ovakva definicija odgovara smislu ĹĄto ga Ivan EvanÄ‘elist daje rijeÄ?ima: “Bog je ljubavâ€? (1 Iv 4,8), ukljuÄ?ujući u to svekoliko stvaranje i sva stvorena bića, sve oblike ljudske ljubavi.

Pjesma nad pjesmama moĹže se tumaÄ?iti ne odmjenjujući ljudsko izraĹžavanje ljubavi duhovnim, nego ga nadilazeći na takav naÄ?in da se sama ljudska ljubav promatra u novoj, duhovnoj dimenziji. Analogija izmeÄ‘u ljudskog i boĹžanskog jedinstva – Bog u sebi sadrĹži intimno sjedinjene muĹĄko i Ĺžensko naÄ?elo – omogućuje da se seksualno sjedinjenje muĹĄkarca i Ĺžene promatra kao Ä?in od kozmiÄ?kog znaÄ?enja.

Kada se dvoje ljudi istinski ljubi, njihova seksualnost ne samo da je prostor

izraĹžavanja njihove meÄ‘usobne ljubavi, nego i prostor svetosti. Spolni Ä?in nije samo tjelesno i osjećajno iskustvo, nego i ontoloĹĄko i duhovno. FiziÄ?ko jedinstvo u spolnom općenju izraz je ontoloĹĄkoga jedinstva s drugim te etiÄ?koga sudjelovanja u Ĺživotu drugog, jednako kao ĹĄto je fiziÄ?ko jedinstvo s Kristom u euharistiji izraz ontoloĹĄkoga jedinstva s njim te etiÄ?koga sudjelovanja u njegovu Ĺživotu. Za osobe koje se ljube neprestano izraĹžavanje njeĹžnosti sakrament je njihova odnosa, a spolno općenje iskustvo najdublje razine njihove ljubavi, prostor u kojem se oslobaÄ‘a njihova sposobnost ljubavi ne samo jedno za drugo nego i za sav univerzum koji je tu, u njihovim tijelima, uzajamnom darivanju i sjedinjenju, i ne samo simboliÄ?ki, sav prisutan. Istinska ljubav ne zatvara se u sebe samu, nego se, doseĹžući svoje dubine, otkriva u svemu ĹĄto postoji. Zato muĹĄkarac i Ĺžena koji vode ljubav svjedoÄ?e boĹžansku ljubav. Spolni Ä?in u kojem sudjeluje cijelo ljudsko biće, najintimniji je izraz svetosti bića koje ljubi i svojom ljubavlju povećava kvalitetu ljubavi u svijetu. đ&#x;”˛ Jadranka BRNÄŒIĆ

12 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr12-13.indd 12

25.4.2013 15:37:19

đ&#x;”˜ boĹžja djela u bibliji

Moje rijeÄ?i nisu vaĹĄe rijeÄ?i DugaÄ?ak je popis primjera zloupotrebe Pisma u samom Pismu. JoĹĄ je dulji popis selekcije u njegovom tumaÄ?enju, kako nekada tako i danas

a joĹĄ viĹĄe na njezino citiranje i tumaÄ?enje.

Nije rijetko kako se i neÄ?ija vjera mjeri i sudi kriterijem poznavanja svetopisamskih citata, naravno napamet. Stoga se, nastojeći potvrditi ono o Ä?emu smo govorili, posve nekritiÄ?ki, a joĹĄ manje ljudski i vjerniÄ?ki skromno, razbacujemo citatima i umiĹĄljamo kako smo na ispravnom putu jer, kaĹžemo – tako piĹĄe u Bibliji. Tomu je tako osobito kada i propovjedaonicu shvaćamo mjestom borbe s toboĹže greĹĄnim i odlutalim ovcama, a Bibliju zakonikom crkvenog i ljudskog prava. Naime, Bibliju

se moĹže citirati iz najrazliÄ?itijih pobuda i najraznolikijih razloga, nerijetko posve suprotnih njezinom duhu. Citiranje Svetog pisma u posve krivom smislu i iz, blago reÄ?eno, neÄ?asnih pobuda, zabiljeĹženo je već u samom Pismu. Pogledajmo samo neke primjere.

U napastovanju Isusa Ä‘avao ga nagovara da se baci s vrha hrama i pri tome mu citira Sveto pismo: “Jer je pisano...â€? Isusov odgovora: “TakoÄ‘er je pisano...â€? I doista, u Bibliji nije teĹĄko naći citate i za i protiv, osobito ako ju se Ĺželi zloupotrijebiti.

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Stipo KLJAJIĆ

U

traganju za otkrivanjem volje bogova ili Boga, ljudi su pribjegavali raznim tehnikama i metodama, ponekad zaista Ä?udnima i apsurdnima. Za krťćane je Sveto pismo legitimno mjesto objave volje BoĹžje i potrebno ju je, strpljivo i nadasve razborito – uvaĹžavajući povijesnu ukorijenjenost, kontekstualizaciju, literarne vrste‌ – u njemu otkrivati, odnosno iz njega iĹĄÄ?itavati. Izbor ispravnog naÄ?ina, prave hermeneutike, nije nimalo jednostavan. Ostavimo po strani kompleksno, ali vaĹžno pitanje biblijske hermeneutike i usredotoÄ?imo se, za poÄ?etak, na u novije vrijeme sve popularnije nasumiÄ?no otvaranje Biblije i izvlaÄ?enje biblijskih citata.

NasumiÄ?no otvaranje Biblije poznato je joĹĄ od davnina i u tome, samo po sebi, ne mora biti niĹĄta loĹĄega. Naprotiv. No, jest loĹĄe ako se otvoreno mjesto shvati kao izravno i bezuvjetno otkrivanje BoĹžje volje, kao magija. U takvom pristupu, ovisno o vlastitoj potrebi, ponajÄ?eťće onoj dnevnoj, doslovno se shvaća otvoren ili izvuÄ?en redak ili reÄ?enica iz Svetog pisma. Premda izvuÄ?eni citat moĹže biti poticajan i pomoći u svakodnevnom nastojanju oko Ä?injenja dobra, ĹĄto je zacijelo BoĹžja volja, ipak ga se ne bi smjelo shvatiti determinirajuće, odnosno doslovno.

K tomu izbor citata Ä?esto nije potpun, nego bitno selektivan i ograniÄ?en – Ä?ini se u pravilu – samo na “lijepeâ€? citate.

Selektivna upotreba Svetog pisma tu ne zavrĹĄava. StjeÄ?e se dojam, naprotiv, kako je izvlaÄ?enje biblijskih citata gotovo zanemariv problem u odnosu na svakodnevnu upotrebu Biblije, na njezino Ä?itanje 14 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr14-15.indd 14

25.4.2013 15:40:55

đ&#x;”˜ razgovor

novinar, knjiĹževnik

Ako govorimo o institucionalnoj ljevici – iliti onoj parlamentarnoj – ona je izdala svoja polazna naÄ?ela otprilike onako kako je organizirano krťćanstvo iznevjerilo svoje revolucionarno porijeklo

đ&#x;”˜ Razgovarao: Zoran GROZDANOV Snimio: Nikola BAJTO

U

ovom broju Svjetla rijeÄ?i razgovaramo s novinarom, kolumnistom i knjiĹževnikom Viktorom IvanÄ?ićem. Viktor IvanÄ?ić je bio urednik i jedan od pokretaÄ?a tjednika Feral Tribune koji je uvelike utjecao na medijsku scenu devedesetih godina proĹĄloga stoljeća. Novina kojoj je bio na Ä?elu svojom je otvorenom, inteligentnom i lucidnom satirom ismijavala dominantno politiÄ?ko i medijsko miĹĄljenje. No, iza satiriÄ?ke i zafrkantske forme tog tjednika leĹžao je ozbiljan novinarski rad koji se ne broji

samo koliÄ?inom, uglavnom naravno meÄ‘unarodnih, nagrada koje su feralovci dobili za svoj rad već prvenstveno otvaranjem tema koje se zapravo u to vrijeme nitko nije usudio otvarati. Tu mislimo prije svega na spregu hrvatskog i srpskog nacionalizma i politika devedesetih godina kao i na otvoreni govor, primjerice, o hrvatskim zloÄ?inima nad Srbima, i to usred ratnih zbivanja u Hrvatskoj. U razgovoru s Viktorom IvanÄ?ićem dotakli smo se mnogih tema koje bi zahtijevale daleko veći obim teksta od onog prethodno dogovorenog, ali i u ovoj kratkoj formi do izraĹžaja dolazi prepoznatljivost IvanÄ?ićeva kritiÄ?kog miĹĄljenja, njegova oĹĄtroumnost i ĹĄiroki raster tema kojima

26 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr26-31.indd 26

25.4.2013 16:45:23

đ&#x;”˜ aktualno CNS

Novi papa je uvijek nova ĹĄansa za zajedniĹĄtvo u vjeri.

O nadi u rimskog biskupa iz Argentine

J

e li cijeli svijet postao papa? Oko 6.000 novinara bilo je oduĹĄevljeno prvim nastupima “Petrovog nasljednikaâ€? u duhu sv. Franje AsiĹĄkoga i Ignacija Lojolskoga. Milijuni ljudi pred televizijskim ekranima bili su dirnuti jednostavnoťću, ljudskoťću i gotovo ĹĄkrtim i nespretnim gestama kojima se poglavar KatoliÄ?ke crkve predstavio – ne kao od Boga postavljeni vladar, nego stvarno kao sluga naroda, bez uobiÄ?ajene barokne pompe, bez dvorskog drĹžanja i prije svega bez poboĹžnih fraza. Umjesto toga jednostavne rijeÄ?i:

“Dobra veÄ?erâ€?, “Spavajte dobroâ€?, “Dobar tekâ€?. Kako prirodno – bez ikakve religijske nadgradnje.

Ali ipak ne bez onog religioznog.

Samo se to drugaÄ?ije doima, nenametljivo. Sto tisuća okupljenih i znatiĹželjnih ljudi na Petrovu trgu u srijedu uveÄ?er, koji su klicali i histeriÄ?no vriĹĄtali, kako je to danas uobiÄ?ajeno u pop-star-event kulturi, bili su posve iznenaÄ‘eni, kako je brzo i djelotvorno Jorge Mario Bergoglio – odsad Franjo I. – uĹĄutkao masu i pozvao ih na molitvu: za njega samog, prije nego ĹĄto je ljude blagoslovio. On se nije pojavio na sceni kao “papaâ€?, nego u prvim rijeÄ?ima samo kao rimski biskup, biskup Rimljana. Poveo je svoga upravitelja Biskupije, kardinala-vikara, sasvim kolegijalno na “predstavljanjeâ€?. U prvim BoĹžjim sluĹžbama idućih dana, novi Franjo je nastupio kao paĹžljivi pastor koji pozdravlja pojedinca osobno na crkvenim vratima, i opraĹĄta se od njega, grleći ga, kako je to uobiÄ?ajeno u JuĹžnoj Americi i mnogim mjestima. Za jednog Evropljanina, a oso-

bito za “hladnijeâ€? Evropljane sa sjevera bila je to slika na koju se prethodno treba naviknuti – da katoliÄ?ki biskup, pritom joĹĄ i papa, ljubi vrlo atraktivne Ĺžene – a ne samo bebe i djecu.

Kako će to dalje ići nakon ofanzive ĹĄarma? Ĺ to moĹže novi Papa uÄ?initi, kao neka vrsta Obame KatoliÄ?ke crkve – makar već u znatno poodmaklim godinama, da bi mrtvo krťćanstvo probudio iz sna sigurnosti – ili prije nesigurnosti?

Depresija u koju je zajednica vjernika upala, ne samo u Zapadnoj Evropi, ne temelji se samo u nizu kurijskih i drugih skandala ili u predugo odugovlaÄ?enim odlukama strukturnih reformi. Stvarni umor leĹži dublje: u gubitku plauzibilnosti vjere u Boga uopće. Dobra atmosfera i promjene atmosfere su vaĹžne. Ali, one nisu dovoljne.

Kraj Eurocentrizma. Veliko proturjeÄ?je postoji izmeÄ‘u medijski insceniranih i visoko napuhanih uzbuÄ‘enja naoÄ?igled nekih Ä?udnih i egzotiÄ?nih rituala

38 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr38-40.indd 38

25.4.2013 17:01:18

đ&#x;”˜ naĹĄi u tuÄ‘ini

Blagoslov ĹĄkole u Kivumuu Djeci u Kivumuu odlazak u ĹĄkolu je nedostiĹžan san.

Mi ćemo to nastojati promijeniti đ&#x;”˜ PiĹĄu: Maja i Ĺ˝eljko GARMAZ

K

onaÄ?no smo doÄ?ekali i taj dan!

Blagoslov prve zgrade nove Srednje tehniÄ?ke ĹĄkole Sveti Franjo u selu Kivumu u Ruandi u kojem djeluje naĹĄ misionar fra Ivica Perić.

U samo godinu dana izgradili smo prekrasnu zgradu s 11 uÄ?ionica, sanitarnim Ä?vorom, ali i s dva velika spremnika za vodu, u koje će se skupljati kiĹĄnica da bismo osigurali vodu za potrebe ĹĄkole, jer u selu nema vodovoda.

Joť smo jednom dokazali kako je sve moguće kada se ljudi udruŞe, ruke uje-

dine i kada se pokaĹže samo malo dobre volje. Svatko od nas treba slijediti svoje snove, jer ako se pokaĹže volja i snovi se ostvaruju na razliÄ?ite naÄ?ine, baĹĄ kao ĹĄto su i BoĹžji darovi razliÄ?iti.

U nedjelju, 21. travnja, na dan blagoslova, u Kivumuu je bilo posebno sveÄ?ano. Pristigli su nam gosti iz Hrvatske i BiH, te iz svih krajeva Ruande.

Sve je zapoÄ?elo svetom misom koju je predvodio Musengimana Papias, zamjenik biskupa Kabgayi biskupije, a crkva se “ljuljalaâ€? u ritmu afriÄ?kih bubnjeva i neumornih bosonogih plesaÄ?ica. Tijekom propovijedi, pomoćnik biskupa istaknuo je mladima, kojih je bila puna crkva, da je njihovo obrazovanje kljuÄ? za uspjeh i stvaranje bolje budućnosti kako za njih, tako i za cijelu zemlju. Pozvao je mjeĹĄtane Kivumua da se pridruĹže blagoslovu ĹĄkole i sveÄ?anom presijecanju vrpce koje je nakon mise uslijedilo u ĹĄkoli.

Nekoliko stotina ljudi odazvalo se pozivu. Veliko ĹĄkolsko dvoriĹĄte bilo je premaleno da primi sve znatiĹželjnike koji su doĹĄli na sveÄ?anost otvaranja ĹĄkole.

DjeÄ?ja cika, smijeh, tradicionalni ruandski plesovi, pjesma, recitacije odjekivali su iz prepunoga dvoriĹĄta.

Za veliki dio programa bili su zaduĹženi naĹĄi volonteri, pa je tako Petra organizirala izloĹžbu slika djece iz Kivumua i Osijeka na temu ĹĄkola, Katarina je uvjeĹžbala zbor, Emica je sve zabiljeĹžila fotografijama, a Domagoj i Dejan bili su tehniÄ?ka podrĹĄka. Puno nam je pomogao i don Sebastijan Marković, takoÄ‘er misionar u Ruandi, koji je organizirao da se cijeli program otvorenja zabiljeĹži i kamerom.

Dobrota hrvatskoga naroda, koji nam je donacijama pomogao izgraditi ovu ĹĄkolu, oslikava se na vratima uÄ?ionica gdje se niĹžu grbovi gradova i mjesta: Kiseljak, PloÄ?e, Osijek, Zagreb, OraĹĄje, BeÄ?... “Neizmjerno sam zahvalan hrvatskom narodu iz svih krajeva svijeta, jer su se u ogromnom broju odazvali akciji prikupljanja sredstava za izgradnju ĹĄkole. Ja to sam ne bih nikada mogao napraviti. To ĹĄto će ovdaĹĄnja djeca dobiti mogućnost da se besplatno dodatno obrazuju je – neprocjenjivo. Naime, kao dugogodiĹĄnji

48 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr48-49.indd 48

25.4.2013 17:15:50

đ&#x;”˜ mitologija

GIAN LORENZO BERNINI, Apolon i Dafne, 1625. – galerija borghese

Gorki lovor ljubavi

Mnogi ljudi u svojoj povrĹĄnosti i dan-danas pokuĹĄavaju uÄ?initi upravo ono ĹĄto je pokuĹĄao i Apolon – kupiti snove, nasilu osvojiti neosvojivo đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ivica STUDENOVIĆ

P

roljeće je. Vrijeme buÄ‘enja prirode i bujanja Ĺživota. I Ä?ovjek i Ĺživotinja izlaze iz zimske obamrlosti. “S proljećem nabrekne zemlja i Ĺžudi za sjemenom plodnim... ori se cvrkut iz grmlja, pjevanja, brujevi Ĺžudnje, mukanje, rika odasvud, kad stoci je parenju vrijeme. Blaga se poraÄ‘a zemlja i topli dah joj Zefira otvora krilo, tad njeĹžni prostruji kroz stabljike sokâ€? – ovako u Ä?ast proljeća pjeva rimski pjesnik Vergilije.

Nije ni Ä?udo da je u ljudskoj svijesti zbog svoje naravi upravo proljeće postalo privilegiranim vremenom buÄ‘enja i ljudskih emocija – iako svi znamo da to baĹĄ i ne mora biti tako. Stoga je moĹžda pogodan trenutak za jednu antiÄ?ku ljubavnu priÄ?u – nesretnu, doduĹĄe, prepunu problema, muke, patnje, pa i smrti, ali ipak ljubavnu. RijeÄ? je o svijetlom, zlatokosom, veliÄ?anstvenom bogu Apolonu,

50 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr50-51.indd 50

25.4.2013 17:16:31

đ&#x;”˜ pogled u duĹĄu

Treba biti koncentriran na sadaťnjost, ovdje gdje smo. Tada se moŞe i uloŞiti u planiranje budućnosti.

Jedini je kriterij osjećaj radosti i zadovoljstva đ&#x;”˜ PiĹĄe: Elvira KOIĆ

S

ve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme... Vrijeme kada se sadi i vrijeme kada se Ä?upa posaÄ‘eno... Vrijeme kada se ruĹĄi i vrijeme kada se gradi‌ Vrijeme kada se

traĹži i vrijeme kada se gubi, vrijeme kada se Ä?uva i vrijeme kada se odbacuje.â€? Tako prije ili poslije doÄ‘e vrijeme kada se kao Propovjednik prije tisuću godina, jednostavno mora stati, pogledati unazad, osvrnuti se oko sebe i upitati: “Kakva je korist od svog tog silnog truda?â€? (Prop 3,1-9).

Već samo postavljanje sliÄ?nih pitanja uglavnom govori zapravo o tome kako neĹĄto nije u redu s tim ĹĄto se radi. Propitkivanje o smislenosti nekog djelovanja spontano se pojavljuje na dnevnom redu uvijek kada nastupaju promjene. To ne znaÄ?i nuĹžno da je prvotni smisao izgubljen, ali siguran je znak kako se neĹĄto bitno promijenilo.

Zato je dobro u tom trenutku malo zastati, osvrnuti se oko sebe, napraviti svojevrstan obraÄ?un do tada uÄ?injenog i pokuĹĄati osjetiti je li sve doista bilo vrijedno tolikog truda. MoĹžda se moglo i drukÄ?ije? Treba li nastaviti na

isti ili neki drugaÄ?iji naÄ?in? Ili moĹžda treba stati i potpuno promijeniti i naÄ?in i smjer? MoĹžemo to zastajkivanje nazvati prevencijom izgaranja (burn-out), sprjeÄ?avanjem pojave kroniÄ?nog umora i potpunog zasićenja, koja moĹže dovesti do razaranja svega uÄ?injenog, a ĹĄto nitko doista ne Ĺželi. A moĹžemo taj trenutak doĹživjeti kao pravi trenutak za svojevrsnu procjenu vrijednosti, vrednovanje bez kojeg se ne moĹže provoditi bilo koji projekt. Svaki plan zahtijeva procjenu ostvarivosti ciljeva, kvalitete provedivosti, ekonomiÄ?nosti, uÄ?inkovitosti, utjecaja, odrĹživosti, stvarne potrebe za takvom akcijom...

Povremena evaluacija je nuĹžna kako bi se uopće moglo poći dalje, a da taj put ne bude obiÄ?no vrludanje.

Tako je i s procjenom cijelog svog Ĺživota. Prije ili poslije doÄ‘e vrijeme kada se Ä?ovjek zapita o smislu svega toga

52 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr52-53.indd 52

25.4.2013 17:17:40

đ&#x;”˜ glazba

Izraz energije Promatranje glazbe prema tipovima energija moĹžda moĹže dati odreÄ‘en poticaj za samopromatranje i neki pomak u samospoznaji đ&#x;”˜ PiĹĄe: Anto KOVAÄŒIĆ

A

ko razliÄ?ita duĹĄevna stanja, emocije i razna raspoloĹženja, promatramo kao vrste sofisticiranih energetskih strujanja koja se prelijevaju kroz ljudsko biće, onda i glazbu, koja je općenito sposobna pobuditi u Ä?ovjeku najraznovrsnije duĹĄevne reakcije, moĹžemo pokuĹĄati promatrati prema tipovima ljudskih energija.

Premda se na prvi pogled Ä?ini da postoje veoma razliÄ?ita duĹĄevna stanja, postoji zapravo samo nekoliko njihovih tipova, a kombinacijom nastaju sva druga. Prvu razinu Ĺživotne energije obiljeĹžava strah od smrti, odnosno nastojanje oko tjelesnog opstanka i zdravlja. Razina neposredno iznad ove bila bi seksualna energija, a idući stupanj je doĹživljaj moći i kontrole u Ĺživotu. Preostaju joĹĄ dvije energetske razine: srce kao srediĹĄte emocionalnog Ĺživota, sposobnosti prijateljstva i ljubavi u ljudskoj komunikaciji, te napokon srediĹĄte duhovnog Ĺživota u kojem se razvijaju Ä?ovjekove najuzviĹĄenije sposobnosti transcendiranja. To zadnje srediĹĄte ne bi bilo dobro nazvati umom, jer cjelokupni duhovni Ä?ovjekovi potencijali znatno nadilaze umne. Ove vrste Ä?ovjekovih energija ne bi trebalo klasificirati kao bolje ili loĹĄije, jer Ä?ovjek kao biće nalazi svoje ostvarivanje tek u cjelovitosti, to jest u skladnom funkcioniranju svih dijelova bića i svih svojih sposobnosti.

Promatrajući razne glazbene vrste i stilove, moŞemo barem u grubim crtama primijetiti određene paralele s vrstama Şivotnih energija. Glazba koja izraŞava osnovnu Şivotnost, moć, sigurnost, zdravlje i pokret bila bi glazba s izraŞenim ritmom, jednostavnijim melodijama

i harmonijama i općim doŞivljajem snage. Razumljivo, nakon ovakve definicije prvo je ťto pada na pamet rock-glazba.

Treba se, meÄ‘utim, Ä?uvati suviĹĄe generalizacija jer niĹĄta nije crno-bijelo. Postoje komadi rock-glazbe s vrlo originalnim glazbenim idejama, sofisticiranom melodijom i harmonijom i općim izrazom koji nadilazi doĹživljaj snage i pokreta te prelazi u emocionalno-intelektualnu sferu, kao ĹĄto postoje komadi klasiÄ?ne glazbe sa Ä?vrstim ritmom i pokretom snage (primjerice Vivaldi, Alla rustica).

Jazz-glazba u svom izraĹžaju najÄ?eťće sadrĹži sofisticiran doĹživljaj moći, kontrole i emocija, te naroÄ?ito doĹživljaj leprĹĄavosti maĹĄte i kreativnosti, u Ä?emu se osobito uoÄ?ava osloboÄ‘enost od ritmiÄ?ko-tonalne gravitacije. Za jazz-izraĹžaj potrebna je velika virtuoznost koja izvoÄ‘aÄ?u omogućuje da na licu mjesta sklada putem improvizacije: potpuno vladajući tehnikom, a istodobno osluĹĄkujući svoja unutarnja duĹĄevna stanja, jazz glazbenik izravno tonovima opisuje svoj unutarnji svijet. MoĹžda bismo jazz ugrubo mogli smjestiti izmeÄ‘u energije moći i energije srca.

KlasiÄ?na glazba kreće se izmeÄ‘u srca i duha. U djelima klasiÄ?ne glazbe nalazimo najprofinjenije izraze ljudskih emocija, ali kritiÄ?ari u pojedinim skladbama naziru i prostore koji nadilaze uobiÄ?ajeni estetsko-emocionalni izraz, pa za takve skladbe govore da ulaze u sferu filozofskog, metafiziÄ?kog, duhovnog i sliÄ?-

no. Bachove skladbe, primjerice, kritiÄ?ari redovno opisuju kao duboko duhovne.

Beethovenove skladbe koje su nastale pred kraj umjetnikova Ĺživota (primjerice gudaÄ?ki kvarteti) smatraju se dubokim metafiziÄ?kim izrazom.

Postoji i glazba koja je prema svojoj namjeni, formi i izrazu Ä?isto duhovna.

NajÄ?eťće su takvi glazbeni komadi jednostavna, Ä?ista melodija koja se pjeva.

Najrazvijeniji je stil ovakve glazbe, razumljivo, gregorijanski koral. MeÄ‘u djelima ove vrste kao osobito lijep primjer moĹžemo spomenuti skladbe Hildegarde od Bingena (1098-1179), poznate katoliÄ?ke mistiÄ?arke, knjiĹževnice i skladateljice.

Ovaj naÄ?in promatranja glazbe prema tipovima energija moĹžda moĹže dati odreÄ‘en poticaj za samopromatranje i neki pomak u samospoznaji. Imajmo na umu da procjenjivati moĹžemo samo kroz glazbu koju na bilo koji naÄ?in intenzivno doĹživljavamo. To je razumijevanje na temelju neposrednog dodira, a ne umnog zakljuÄ?ivanja. Prema Ä?emu smo ravnoduĹĄni, to nam niĹĄta neće objasniti. Ono ĹĄto strastveno volimo, moĹžemo pokuĹĄati odvojeno promatrati kroz asocijacije koje pridruĹžujemo doĹživljaju. MoĹžda nam to kaĹže neĹĄto o nama samima. đ&#x;”˛

58 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr58.indd 58

25.4.2013 17:21:25

đ&#x;”˜ razgovor

psihologinja

Trgovina ljudima – ropstvo naĹĄega vremena ne poznaje dob, spol, rasu, nacionalnost ili zanimanje. Ipak, najÄ?eťće su Ĺžrtve, kako u svijetu, tako i u BiH, Ĺžene i djeca đ&#x;”˜ Razgovarala: Irena LJEVAK Snimio: Darko RUBÄŒIĆ

I

vana Kozina (1986) magistrirala je psihologiju 2010. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za psihologiju. Od 2011. godine radi na dva Caritasova projekata koji se implementiraju u Bosni i Hercegovini i na

jednom meÄ‘unarodnom. Voditeljica je Caritasovog projekta za prevenciju trgovine ljudima JaÄ?anje lokalnih kapaciteta u zaustavljanju trgovine ljudima koji zajedniÄ?ki implementira mreĹža Caritasa u Bosni i Hercegovini. S Ivanom razgovaramo o problemu trgovine ljudima (trafficking) u Bosni i Hercegovini i uopće u svijetu te o naÄ?inima i mogućnostima preventivnog djelovanja i borbe protiv ovog globalnog problema koji unesrećuje mnoge ljude – najÄ?eťće djecu, mlade djevojke i Ĺžene.

ďż˝ S obzirom da je trgovanje ljudima

(trafficking) viĹĄeznaÄ?an pojam, moĹžete li pojasniti ĹĄto sve on obuhvaća?

Trgovina ljudima, human trafficking ili ropstvo modernoga doba ozbiljan je i sloĹžen druĹĄtveni problem globalnih razmjera jer na najgori naÄ?in ugroĹžava osnovna ljudska prava – pravo na Ĺživot, na slobodu izbora, na slobodu kretanja...

Postoji nekoliko Ä?estih oblika trgovine ljudima: seksualna eksploatacija (pri-

sila Ĺžrtava na pruĹžanje seksualnih usluga pri Ä?emu tijelo postaje roba za kupovinu i prodaju), radna eksploatacija (Ĺžrtve su prisiljene na rad u poljoprivredi, industriji, u tuÄ‘im domaćinstvima, ugostiteljstvu i drugim djelatnostima), laĹžno usvajanje, trgovina organima (Ĺžrtvama se prisilno odstranjuju organi, najÄ?eťće nestruÄ?no vaÄ‘eni u izvanbolniÄ?kim uvjetima), prisilno prosjaÄ?enje (Ĺžrtve su prisiljene na prosjaÄ?enje, a novac su prisiljene dati trgovcima ljudima), prisilni brakovi (Ĺžrtve su prisiljene na sklapanje braka, uglavnom s potpuno nepoznatim osobama), prisila na vrĹĄenje kriviÄ?nih djela (Ĺžrtve su prisiljene na transport i prodaju droge, rasturanje laĹžnog novca i druga kriviÄ?na djela), djeca vojnici (prisila na ratovanje ili rad u ratnim okolnostima).

ďż˝ Trgovanje ljudima je globalni pro-

blem, ali je posebno prisutan u siromaĹĄnim i tranzicijskim zemljama, kakva je i BiH. Kakva je situacija u naĹĄoj

60 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr60-63.indd 60

25.4.2013 17:26:31

đ&#x;”˜ zapaĹžanje na rubu

Ante VuÄ?ković

Idolatrija ljubavi Ĺ to vjera u Boga viĹĄe blijedi, to se grÄ?evitije hvatamo idola ljubavi

R

aspad i idolatrija obitelji i braka dogaÄ‘aju se istovremeno, tvrdi Urlich Beck pri koncu studije Sasvim normalni kaos ljubavi. ReÄ?enica zvuÄ?i paradoksalno.

Istovremeno upućuje na dva posve razliÄ?ita fenomena. Najprije na raspad obitelji. Vidljiv je posvuda. Malo tko da ne pozna nekoga Ä?iji se brak raspao, Ä?ija djeca Ĺžive bez jednog ili oba roditelja ili nekoga tko Ĺživi u drugom ili trećem braku.

Potom, istovremeno iz tjedna u tjedan svjedoÄ?imo kraljevskim proslavama vjenÄ?anja obiÄ?nih ljudi. Nikada ih nije bilo toliko. I nikada nisu bile tako raskoĹĄne. U njima je vjenÄ?anje shvaćeno kao ispunjenje Ĺživota, vrhunac sreće, vrata u raj samoostvarenja. Istovremeno se dogaÄ‘aju dramatiÄ?ni raspadi brakova i euforiÄ?na ideologizacija ljubavi i vjenÄ?anja. Kako to da sve viĹĄe brakova prolazi i kroz zanosni uzlet prema sreći i kroz mraÄ?ni ponor mrĹžnje, oÄ?aja, nasilja i osamljenosti? Isti se paradoks zrcali u suvremenoj, pojaÄ?anoj Ĺžudnji za djetetom i neviÄ‘enoj lakoći ubijanja neĹželjene djece.

Dva suprotna lica braka i obitelji imaju isti temelj. RijeÄ? je o kultu ljubavi koja se odvojila od tradicije i pretvorila u individualizirani oblik Ĺživota. SmjeĹĄtena izvan tradicije i drĹžavne, crkvene i pravne kontrole, ljubav je prepuĹĄtena samoj sebi. NaĹĄla se pred zadatkom da u samoj sebi pronaÄ‘e svoje utemeljenje, da iz sebe izvuÄ?e svoju sreću i u sebi pronaÄ‘e svoje ispunjenje. Ova se baÄ?enost u egoizam i zadatak samoispunjenja najjasnije pokazuje u vremenu braÄ?ne krize. To je vrijeme zapostavljanja djece i borbe za sebe, svoje emocije, svoj status, svoje preĹživljavanje. U svakoj drugoj krizi roditelji instinktivno najprije ĹĄtite svoju djecu, ali u braÄ?noj krizi svoju djecu pretvaraju u oruĹžje protiv drugoga. Ne bore se za djecu, premda je to glavni retoriÄ?ki ton braÄ?nih svaÄ‘a.

Bore se djecom. Nemaju vremena za potrebe djece. Djecom rjeĹĄavaju svoje potrebe.

ZaĹĄto se to dogaÄ‘a? U pozadini stoji postmoderna idolatrija ljubavi. Svi se potezi opravdavaju kao sluĹženje bogu ljubavi koji nareÄ‘uje da moram imati ispunjen Ĺživot, da mi drugi to treba omogućiti, da sam obavezan prekinuti sa svakim oblikom Ĺživota koji mi sprjeÄ?ava da budem ispunjen, sretan.

U ime ljubavi imamo pravo, a sve Ä?eťće i obvezu, kidati sve odnose koji nisu na visini zahtjeva za autentiÄ?nom ljubavi.

Kada se viĹĄe klanjamo bogu autentiÄ?nosti: kada pristajemo na obvezu da vjenÄ?anje bude kraljevsko, iznimno, sa zahtjevom da se svim sudionicima ureĹže u trajno pamće-

nje ili kada smo pred obvezom da prekinemo neautentiÄ?ni, nijemi, hladni braÄ?ni odnos?

Kada smo posluĹĄniji bogu ispunjena Ĺživota: kada od znanosti i tehnike oÄ?ekujemo da nam omogući dijete ili kada od istih druĹĄtvenih i znanstvenih sila oÄ?ekujemo da nam predvide djetetova obiljeĹžja kako bismo mogli donijeti odluku o njegovu odbacivanju ili prihvaćanju, smrti ili Ĺživotu?

OpaĹžamo da smo u svim sluÄ?ajevima podloĹžni idolatriji koja obećava sreću, a daruje razoÄ?aranja. Ovi su idoli davno opisani. “Usta imaju, a ne govore.â€? Zapravo govore, ali njihov je govor viĹĄesmislen. Kada govore, Ä?ini nam se da im rijeÄ?i dolaze ravno iz naĹĄega srca, a kada ih posluĹĄamo, otkrijemo da smo prevareni. “OÄ?i imaju, ali ne vide.â€? Zapravo, Ä?ini se da vide puno bolje od ikoga. Sve ĹĄto vidimo oÄ?ima idola tako je jasno, samorazumljivo, poĹželjno. Kao da tek oÄ?ima svojih idola vidimo ispravno. Pa ipak, doÄ?im im se poklonimo, nestane sjaja, iluzija se rasplini, a svakodnevni Ĺživot postane neizdrĹživ. Ĺ to vjera u Boga viĹĄe blijedi, to se grÄ?evitije hvatamo idola ljubavi. Ĺ to su nam sakramentalni naÄ?ini Ĺživljenja vjere manje privlaÄ?ni, to se u nama snaĹžnije budi Ä?eĹžnja za njihovim surogatima u obitelji. Ĺ˝udnja za razumijevanjem, prihvaćanjem, razgovorom, odrjeĹĄenjem tamo gdje je ispovijed postala nesnoĹĄljivo zadiranje strane sile u intimni Ĺživot. Potreba za sveÄ?anim objedom, obiljem izabrane hrane tamo gdje je euharistija postala dosadno, dugo gubljenje vremena na nedjeljnoj misi.

Naťa se ljubav pretvara u idola u trenutku kada leđa okrenemo Şivom Bogu. Idol je u stanju zabljesnuti nas svojim sjajem i obećanjima. Sposoban je iz nas izvući najbolje ťto jesmo i imamo: vrijeme, emocije, novac. U stanju je potom survati nas u ponor mraka, mrŞnje, nasilja i straha. No, nije u stanju usrećiti nas na duge staze. Obećava, ali ne drŞi obećanja. Za svaki neuspjeh okrivljuje samo nas. Nikada krivnju ne preuzima na sebe.

K

rťćanstvo zna za ljudsku potrebu za ispunjenim Ĺživotom i poznaje ljudsku krhkost. Ono vjeruje u Boga koji je na sebe uzeo ljudske slabosti. Nije obećavao iluzije sreće. Pozivao nas je da uzmemo svoj kriĹž i idemo za njim. Mnoge je krťćane prevario idol ljubavi. Koliko bi tek prevarenih bilo da Uskrsli na kriĹžu nije pokazao ĹĄto je ljubav i tako nas spasio od neizdrĹživog sjaja idolatrije ljubavi. đ&#x;”˛

82 Svjetlo rijeÄ?i svibanj 2013.

sr82.indd 82

25.4.2013 17:46:31

PALJANSKO VRELO MILJACKE – Miroslav Jurešić

25.4.2013 15:16:26

omot.indd Sec1:84