Svjetlo riječi - broj 364-365 by Svjetlo riječi

VJERA DRUĹ TVO KULTURA

Godina XXXI. z Broj 364-365 z Sarajevo, srpanj-kolovoz 2013. z Cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

riječ čitateljima ⓮

Ljepotom jedinstvena

iz sadržaja

Haris HADŽIHAJDAREVIĆ

tema broja Franjin poziv na “ekološko obraćenje” 10 božja djela u bibliji Isusova nova pravednost

razgovor – Branka Đurić Ekologija nema alternative

reportaža – Plitvička jezera Rajski vrt Europe

nacionalni park una Bogomdana ljepota

park prirode blidinje Povratak prirodi

park prirode hutovo blato Najljepša priča hercegovačkog podneblja

razgovor – Margot Badran Za demokraciju u ime demokracije

a razliku od fragmentirane kulturno-povijesne baštine BiH, u velikoj mjeri nedovoljno istražene i u većini slučajeva (ne)namjerno ignorirane, pa je vrijeme i naš – već poslovični – nemar nemilosrdno i konstantno otimaju pogledu i brišu iz sjećanja, prirodna baština BiH još uvijek svjedoči o iskonskoj ljepoti ove zemlje koja ne prestaje, kako nama tako i svakom putniku namjerniku, izmamljivati uzdahe divljenja i poštovanja. Zaista je čudo da nema djelića BiH koji nije zahvaćen ovom darovanom ljepotom. Moglo bi se, stoga, bez pretjerivanja, za cijelu državu reći da je prirodni park. Za potvrdu ovih riječi dovoljno je samo stati na kućni prag ili pogledati kroz prozor svoga stana: rijeke, potoci, planine, jezera, brda, ravnice, kamen, more…, sve u maloj, prirodnim ljepotama, jedinstvenoj BiH. Međutim, ni naš osobni, ali ni državni odnos prema ovim prirodnim datostima nije ni izbliza na onoj razini koju one zaslužuju: divlja i nesustavna gradnja, pretjerana eksploatacija prirodnih resursa, nikakva ili neadekvatna zakonska regulativa zaštićenih vrsta i područja (2,7%)... Cjelokupno stanje pogoršava i naš mentalitet svačije – ničije. On sve više uzima svoj danak u destruktivnom i gotovo neprijateljskom odnosu prema prirodi. Na taj mentalitet, koliko god ga drugačije predstavljali, izgleda – nismo imuni. U tom kontekstu lijepo napisa naša suradnica Renata Dlouhi-Kastelic u svom članku Gledalo ili Ogledalo: Ova (prirodna, op. a.) ljepota nema svoju ciljanu publiku, ona nije data samo odabranima ili samo pametnima ili samo onima čistog srca. I baš tu javlja se problem: kada shvatimo da svatko, pa tako i sama priroda, ipak, ima svoj vlastiti, samostalni put i univerzalnu zadaću. Tada smo, nažalost, sposobni onom istom revnošću s kojom smo nešto gradili ili čuvali, nepodnošljivom lakoćom, bezobzirno uništavati i obezvrjeđivati. Život sv. Franje Asiškog, u kojemu se posebno izdvaja njegov inspirativni odnos prema svemu stvorenom, može nam poslužiti kao trajna paradigma istinske brige i zauzimanja za očuvanje velikog prirodnog bogatstva kojim smo obdareni. Njegov odnos prema svemu stvorenom nije ideološki, filozofski ni pragmatični. On je jednostavno – rodbinski. Priroda je za njega njegova najbliža rodbina. Zato on privlačnom lakoćom govori o stvorenom kao o bratu i sestri jer u njima, bez ikakve sumnje, prepoznaje Boga, vidi njegovu stvarateljsku ruku i dah. Takvim odnosom prema prirodi sigurno bismo unijeli trajni mir u danas goruće pitanje zaštite planeta Zemlje. U ovom vam broju, od mnogih prirodnih ljepota BiH, predstavljamo nacionalni park Una i dva parka prirode: Hutovo blato i Blidinje. Tu je također prelijepa reportaža iz Republike Hrvatske o Plitvičkim jezerima, čijim građanima ujedno čestitamo ulazak u EU. Uživajte u prelijepim fotografijama nedirnute prirode, ali pronađite vremena i da je posjetite kako biste odmorili duh i tijelo. Zahvaljujemo dosadašnjem glavnom uredniku revije fra Dragi Bojiću te svakom pojedinom suradniku i suradnici za njihov rad i suradnju. Zadovoljstvo nam je pozdraviti i predstaviti vam, već u ovom broju, naše nove suradnike. U ime Uredničkog vijeća i redakcije FMC Svjetlo riječi, želimo vam, dragi čitatelji, lijep i ugodan odmor. fra Janko Ćuro, pročelnik Uredničkog vijeća

vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena • nakladnik: FMC Svjetlo riječi d.o.o. • ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba • uredničko vijeće: Drago Bojić, Janko Ćuro, Davor Dominović, Lovro Gavran, Marijan Karaula, Josip Mrnjavac, Vili Radman i Nikica Vujica • redakcija: Janko Ćuro, Irena Ljevak, Darko Rubčić i Hrvoje Vranješ • adresa uredništva: Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO • tel: + 387 (0)33 72 62 00 • fax: + 387 (0)33 81 22 47 • e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba • uprava@svjetlorijeci.ba • pretplata@svjetlorijeci.ba • www.svjetlorijeci.ba • godišnja pretplata: BiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn • Švicarska 80 CHF • Zapadna Europa 40 € • Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD • bankovni računi – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 • UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 • devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S • UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 • račun u njemačkoj: Sparkasse Ulm, Kontonummer 891343 BLZ 63050000 (Svjetlo riječi) Deutschland • račun u švicarskoj Credit Suisse CS Wädenswil - 459061-10 Kontonummer PM Wädenswil 80-500-4 • račun u austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Österreich • grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić • tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja • List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986 srpanj-kolovoz 2013. Svjetlo riječi 3

⓮ dokumenti

Izjava Uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene u povodu 550. obljetnice Ahdname Definitorij Franjevačke provincije Bosne Srebrene, na svom redovnom zasjedanju 28. svibnja 2013. – tj. točno na dan 550. obljetnice izdavanja Ahdname – donio je sljedeću

IZ JAVU Mi, bosanski franjevci ne možemo u ovom povodu slaviti nikakvu obljetnicu, jer za nas ovo nije obljetnica za slavlje. Naime, prije 550 godina nekada slavno Bosansko kraljevstvo je uništeno, posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević je vjerolomno pogubljen (5. lipnja 1463.), bosanska kraljica Katarina Kotromanić-Kosača je doduše uspjela pobjeći iz Bosne, ali se nikad više nije mogla vratiti u svoje kraljevstvo. Ovo je, dakle, godišnjica naše nacionalne i državne tragedije. Malo svjetlo u velikoj tami jest bila Ahdnama, ali je ona vrlo često bila samo mrtvo slovo na papiru. Često je gažena i nije poštivana od mjesnih moćnika, iako je bila i ostala neka pravna podloga za franjevačko inzistiranje na osnovnim ljudskim pravima u Otomanskom Carstvu. Neki Ahdnamu uzdižu na mjesto koje joj ne pripada – kao da je to bila prva Magna charta libertatum. Naprotiv, čak 1.150 godina prije toga, 313. god. poslije Krista, kršćani su dobili još važniju povelju, Milanski edikt, od rimskog cara Konstantina Velikog. Ove godine slavimo 1700. obljetnicu toga dokumenta. Razlika između Ahdname i Milanskog edikta je ogromna. U Rimskom Carstvu prije toga edikta svi su građani imali slobodu vjere osim kršćana, a u Osmanskom Carstvu nitko nije imao slobode vjere osim muslimana. Milanski edikt priznaje i kršćanima ono što su imali svi drugi građani Rimskog Carstva, a Ahdnama tolerira kršćane i Katoličku crkvu, što inače u Otomanskom Carstvu nije bio običaj. Ako se mi danas možemo prisjetiti nečega velikog iz tih dana – onda je to veličina fra Anđela Zvizdovića, koji je i u tom trenutku nacionalne i državne tragedije uspio nadići sebe i svoj povijesni trenutak i stupiti pred osvajača, tražeći slobodu vjere svome narodu – priznajući da je njegov narod izgubio svoju političku slobodu i samostojnost. Određena veličina i politička mudrost može se priznati i Mehmedu II. el Fatihu – jer je znao ocijeniti da mu osvojena zemlja ne vrijedi ništa bez njezina stanovništva, koje će tu zemlju obrađivati i njemu davati porez, pa je zato i dao Ahdnamu fra Anđelu, naglašavajući jasno da ona vrijedi samo dotle “dok su oni poslušni i vjerni” njegovoj zapovijedi, kao što izričito glase završne riječi Ahdname. Mi, bosanski franjevci, ne prenaglašavajući niti podcjenjujući značenje Ahdname, uvijek ćemo – poput fra Anđela Zvizdovića – nastojati gajiti dobre odnose sa svim svojim susjedima i voditi konstruktivan i miroljubiv dijalog sa svim ljudima dobre volje, bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu i ideološku pripadnost. U tom duhu svim našim sunarodnjacima, kao i prijateljima slobodne i samostalne Bosne i Hercegovine, želimo MIR I DOBRO! U ime Uprave Bosne Srebrene Fra Lovro GAVRAN, provincijal 6 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

⓮ tema broja

Franjin poziv na »ekološko obraćenje« Borba protiv onečišćenja prirode i briga za stvoreni svijet, zacijelo su znakovi istinskoga napretka civilizacije kojega se nipošto ne smijemo odreći. No, ostajući na pukom izvanjskome području, nećemo nikada biti kadri dovoljno se približiti duhu sv. Franje, jer je on zahvatio mnogo dublje ⓮ Piše: Pavo FILIPOVIĆ

Što je to “ekologija”? Opravdano je u ovome kontekstu pitati što je to uopće ekologija? Riječ ekologija dolazi od grčkih riječi oikos, što znači kuća, dom, ognjište 10 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

PJESMA STVORENJA, René Villiger

sjećajem nečuvene pobožnosti grlio je sve stvorove... Fra Toma Čelanski, životopisac sv. Franje Asiškog, gore navedenim riječima naglašava ljubav sv. Franje za sva stvorenja. Toj svojoj ljubavi svetac je i sam dao pjesnički izričaj u čuvenoj Pjesmi brata Sunca ili Pjesmi stvorenja. Kad čitamo kitice Franjine Pjesme stvorenja i prelistavamo neobične i lijepe anegdote sa stvorenjima Božjim u njegovim životopisima, legendama i cvjetićima, onda se ni ne čudimo što ga je blaženi papa Ivan Pavao II. 1979. godine proglasio zaštitnikom ekologije i na generalnoj audijenciji, 17. siječnja 2000, pozvao na “ekološko obraćenje”.

⓮ duhovne stranice

Molit ve

Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav, razum i znanje, Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed. Amen.

sv. Franje

Molitva pred Raspetim

olitva pred Raspetim je najstariji spis sv. Franje i reflektira životnu situaciju u kojoj se on u tom trenutku nalazio. Ona nam govori o načinu kako je Franjo molio. On započinje molitvu zazivajući Boga i završava s namjerom opsluživanja Božjih zapovijedi. Dvije uporišne točke molitve su glagoli dati i vršiti: Bog daje kako bismo mi mogli vršiti njegovu volju. Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga. U vrijeme kad je Franjo izgovarao ovu molitvu, nalazio se u crkvici Sv. Damjana pred raspelom na početku svoga obraćenja 1206. godine. Imao je oko 24 godine. Zdvajao je. Nije znao što će sa svojim životom. Godinu prije susreo je gubavca i taj susret ga je duboko potresao. Razmišljao je da ostavi trgovinu i da se posveti gubavcima. Dok je molio začuo je glas Isusa s raspela: “Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je” (LegTd 13)! Želja da promijeni dotadašnji život i daruje ga Bogu postaje sve jača. S druge strane njegov otac Pietro Bernardone bio je neumoljiv. Zahtijevao je od Franje da ga naslijedi u trgovini i uveća obiteljsko bogatstvo. Što učiniti? U takvoj situaciji unutarnje neizvjesnosti i tame, Franjo se ne okreće sebi. On gleda prema višnjemu Bogu da mu prosvijetli srce i razum kako bi znao što mu je 14 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

činiti. U svom zazivu višnji i slavni Bože, Franjo priznaje Božje veličanstvo. Sve što možemo, dok smo obasjani Božjom svjetlošću, jest: ispovjediti vlastitu tamu. Zato je zaziv slavni popraćen prošnjom rasvijetli tmine srca moga. Riječ srce ovdje znači samo središte Franjinog bića, tamu njegova uma i osjećaja, njegovih sumnja i strahova. Prosvjetljenje može doći jedino od Boga. To je upravo ono što mu je najviše trebalo, jer kad nas obasja Božje svjetlo mi vidimo naše živote daleko jasnije. Daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav. Klečeći pred Raspelom Franjo je spoznao kako je mračno bilo njegovo srce. Stvarni uzrok tame bila je nemoć da se otrgne od svijeta i preda Ocu kako je to Krist Raspeti učinio. Tako je molio za tri teološke kreposti koje bi bile prikladan odgovor Kristovoj žrtvi na križu: za vjeru kojom se predajemo Bogu, za nadu kojom gledamo iznad sebe i za ljubav kojom se darujemo Bogu i bližnjima u odgovoru na Božju ljubav. Prošnja daj mi pravu vjeru može nas očuvati od pretjeranog pouzdanja u sebe. Molitva za čvrstu nadu može nam pomoći da nadiđemo vlastite ambicije za slavom kad Bog postane zalog našeg uspjeha. Molitvena čežnja za savršenom ljubavlju može nam omogućiti da postanemo bolji kad volimo i kad smo voljeni. Naša ljubav

se usavršava u sebedarju drugima. Jedino vjera, nada i ljubav, jer vode zajedništvu s Bogom i s ljudima, mogu osvijetliti naše srce i promijeniti naš život. Daj mi razum i znanje, Gospodine. Franjo moli i za intelektualne moći: razum i znanje. On moli kako bi mogao razumjeti Božje planove i spoznati pravi put. Pod izrazima razum i znanje Franjo podrazumijeva cijelu osobu, tijelo i duh. Trebamo izvršavati Božje zapovijedi srcem i umom, tijelom i dušom, sa svom svojom snagom. Ne možemo to sami od sebe. Franjo priznaje svoju nemoć i ovisnost o Bogu. Zato je vapio, Gospodine! Pravi razum i znanje mogu doći samo od Boga, svoga izvora. Svako drugo znanje koje ne vodi k vršenju Božje zapovijedi isprazno je. Da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed. Završavajući svoju molitvu, Franjo ništa ne traži isključivo za sebe. Nakana njegove zadnje prošnje je da uzmogne živjeti u skladu s Božjim zapovijedima. U svom traženju mladi Franjo očekuje sve od Boga. Potpuno je predao sebe Bogu i moli jedino da vrši Božje zapovijedi. Ovdje započinje Franjina duhovna preobrazba: njegova molitva postaje život, a njegov život molitva. ⓻ Pierre

GOVOR NA GORI, Silvio Consadori

⓮ božja djela u bibliji Snaga ideala vjere

Isusova nova pravednost Isusova zapovijed ljubavi prema neprijatelju izraz je Isusove duboke vjere u čovjeka, u čovjekovu sposobnost da usavršava sebe i kvalitetu svojih relacija s vlastitim okruženjem 16 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

⓮ Piše: Anto POPOVIĆ

ijeli Isusov govor na Gori u Evanđelju po Mateju (Mt 5,1–7,29), a posebno osam blaženstva (5,3-12) i šest takozvanih antiteza (Mt 5,21-48), općenito se shvaćaju kao Isusov proglas novoga Zakona, odnosno nove pravednosti kraljevstva nebeskoga. Za ovih šest antiteza karakteristično je da Isus nalaže nova pravila ponašanja na pozadini već postojećih starozavjetnih propisa (“Čuli ste da je rečeno starima,... a ja vam kažem...”). Tako u prvoj antitezi starozavjetnoj zabrani ubojstva Isus dodaje zabranu mržnje (Mt 5,21-22). U drugoj antitezi starozavjetnoj zabrani preljuba Isus dodaje zabranu požudnog pogleda (5,27-28). U trećoj antitezi Isus

dokida pravo muža na rastavu braka i nalaže nerastavljivost braka (5,31-32). U četvrtoj antitezi starozavjetnoj zabrani krivog zaklinjanja Isus dodaje zabranu zaklinjanja uopće (5,33-34). U petoj antitezi Isus dokida zakon odmazde (lex talionis) i nalaže mirotvorstvo (5,38-42). U šestoj antitezi umjesto mržnje prema neprijateljima Isus nalaže ljubav prema neprijateljima (5,43-44). Ljubite svoje neprijatelje (Mt 5,44). Ova posljednja, šesta antiteza općenito se smatra najvažnijom, najuzvišenijom, ali istodobno i najtežom, zato što je Isus zapovijed ljubavi prema bližnjemu proširio na najteži oblik bližnjega, koji je neprijatelj. Upravo zbog izuzetne zahtjevnosti ova Isusova nova zapovijed ljubavi prema najtežem obliku bližnjega, prema

⓮ otvoreni prozor

Hrvatska u Europskoj zajednici

Napokon među svojima Europska unija ne donosi automatski blagostanje, ali pruža veću priliku za to nego druga i drugačija podneblja. Tako dugo očekivanu priliku treba iskoristiti ⓮ Piše: Luka MARKOVIĆ

uropska unija, utemeljena Mastrihtskim ugovorom 1992, nasljednica je 1950. osnovane Europske zajednice. Hrvatska je postala 1. srpnja 2013, nakon dugotrajnog i iscrpljujućeg puta, njezinom 28. punopravnom članicom. Pridružila se onima među kojima je, s povijesnog gledišta, bila puno prije nego

22 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

neke od starijih članica. A moglo bi se reći da je trebala biti i puno ranije, gledano kulturološki, ekonomski i politički, od nekih članica koje su se provukle zahvaljujući samo strateškim interesima velikih sila. Da je Hrvatska postala članicom Europske unije nekoliko godina ranije, bilo bi puno više radosti, slavlja i nade. Danas je u Uniji malo komu do velikog slavlja zbog recesije i velikog broja nezaposlenih u nekim članicama. To se odražava i na umjereno veselje u Hrvatskoj, koja se nalazi u teškoj gospodarskoj krizi. Pa ipak, iako zagrljaj Europske unije i Hrvatske izgleda poput zagrljaja iscrpljenog “Golijata i patuljka”, on nije bez nade. Za Uniju je, tako misle pojedini europski analitičari, dobar znak da Hrvatska dolazi, jer ukazuje na to da sve nade nisu potonule, budući da se nitko ne bi ukrcavao na brod koji sigurno tone. Na drugoj strani i Hrvati imaju, ipak, puno razloga za radost zbog pristupanja Europskoj uniji. I pored svih problema (recesija, nezaposlenost, političko nejedinstvo) Unija je bila i još uvijek jest najjača ekonomska zajednica u svijetu, zajednica koja broji

oko pola milijarde ljudi, s najjačim ekonomskim tržištem na svijetu, kao i s velikim prosječnim godišnjim prihodom po glavi stanovnika (kreće se od rumunjskih 12 do luksemburških 80 tisuća dolara). Unija je zajednica u kojoj se poštuju ljudska prava, vjerske slobode i sloboda pojedinca kao rijetko gdje u svijetu. Niti u jednoj drugoj zajednici se ne poklanja toliko pažnje socijalnoj pravednosti i solidarnosti. Pa ipak je od svega možda najvažnija činjenica da na prostoru Europske unije već desetljećima vlada mir. A upravo Hrvati su dobro shvatili, čija je privreda u domovinskom ratu uništena i tako vraćena nekoliko desetljeća unazad, koliko znači mir za prosperitet i budućnost jednog naroda. A za nadati je se da će i susjedne države učiniti sve kako bi se ubrzao proces ulaska u Uniju. To bi za europsku Hrvatsku bilo jako važno, jer, bez obzira na zaštićenost unutar Europske unije, dobar susjed je uvijek zlata vrijedan. Ulaskom u Uniju Hrvatska postaje najznačajniji čimbenik na prostoru bivše države, a time i puno snažniji zaštitnik interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini, na što

⓮ razgovor

ministrica okoliša i turizma FBiH

Jačanje javne svijesti dug je i skup proces koji traži angažman ukupne društvene zajednice, ali i proces za koji nema alternative. Mora se još puno raditi na edukaciji stanovništva, i našem osobnom odnosu prema okolišu

24 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

⓮ reportaža Plitvička jezera

Rajski vrt Europe Zbog svoje jedinstvene vrednote, osobnosti i ljepote, Plitvička jezera zasluženo nose naziv Rajski vrt Europe ⓮ Tekst i snimke: Dragica ZELJKO SELAK

netaknutoj, slabo naseljenoj, krajobrazno uzbudljivoj Lici, između dva šumovita planinska masiva Male Kapele i Ličke Plješevice,

ugnijezdila su se kao osobita prirodna posebnost Plitvička jezera. Jedinstven Božji dar, jezera i slapovi koje su na osobit i izuzetan način stvorili sedrotvorci, mahovina, bakterije i alge. Raznolike prirodne krasote niza terasasto spojenih jezerca i nadasve kristalna boja koja se prelijeva od smaragdnozelene do tirkiznoplave, sjedinjuju i ostvaruju izvanrednu ljepotu i privlačnost tog najstarijeg hrvatskog perivoja, čiji je središnji dio najljepši i najprivlačniji. S bilo koje strane da dolazite do Plitvičkih jezera, iz Slunja, Korenice ili Otočca, ispred očiju se izmjenjuju krajolici dinarskog krša gdje na grebenu raste nisko raslinje bez većih vodenih tokova. U takvom kraškom okružju nemoguć je nastanak većih voda stajaćica. Ali upravo na njima nastao je fenomen Plitvičkih jezera: Gornja jezera

na nepropusnim dolomitima, a Donja jezera u propusnom vapnenačkom kanjonu, sedrom povezana velikim i manjim slapovima. Kompleks Plitvičkih jezera je čudo. Okolo nepregledne guste šume, u sredini teče voda, a u njoj kamen raste i živi svoj samostalni život, gradi raznolike pregrade, jezera i jezerca, sedrene pragove, katarakte, jarbole, brazde, brane, zavjese, cijevi i žljebove, sedrene zapreke u kojima nastaju sedrene špilje, jedinstvene pećine, nudi bezbrojne slapove sjedinjene u nezamislivu ljepotu kojom se Hrvatska diči, prepoznatljive diljem svijeta. Zatečen impresivnom divotom brojnih jezera i slapova, izvora, potoka i pritoka, raznovrsnog stijenja i kamenja, guste šume, prašumom Čorkove uvale, Božjeg pregršta zelenila u kojem se od

Donja jezera - pogled na Velike kaskade 28 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

⓮ u retrovizoru

Teatar apsurda

34 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

se ispostavilo, uopće nije oženjen… I na kraju farse tužitelj Oleg Čavka je na ročištu 5. lipnja priznao da, istina, “nema dokaza da je (Budimir) uzimao novac, ali da je on znao da se uzima šakom i kapom”, te je iznova zatražio pritvor za njega da ne bi pobjegao (!). Taj zahtjev sud je 10. lipnja odbacio kao neosnovan. Sve to u iole razumnom čovjeku izaziva mučninu! No, jahači idu dalje! U cijelom postupku odslikavaju se tipične staljinističke istražiteljske metode. Milijuni su ih iskusili u ‘prvoj zemlji socijalizma’, ali i šire. A kako to izgleda, slikovito je opisao ruski nobelovac Aleksandar Solženjicin u svom romanu U prvom krugu: Susjedi denunciraju Ivana Selivanoviča Dirisina da se bavi antisovjetskom propagandom, nakon čega Komitet državne sigurnosti (KGB) provodi istražni postupak i dolazi do sljedećeg rezultata: “Istina, utvrdilo se da se on uopće nije bavio takvom propagandom, ali mogao je, budući da je slušao njemački radio. Istina, nije slušao njemački radio, ali mogao ga je slušati, budući da je kod kuće imao radio-prijemnik, što je bilo zabranjeno. Istina, nije imao radio-prijemnika, ali lako ga je mogao imati budući da je po profesiji radio-inženjer.” Prevedeno na neostaljinistički jezik Budimirovih bh. tužiteljā, kojemu spočitavaju organizirani kriminal i korupciju, to bi izgledalo ovako: “Istina, utvrdilo se da se on uopće nije bavio organiziranim kriminalom, ali mogao je, budući da je od osuđenih kriminalaca uzimao novac za pomilovanja. Istina, nema dokaza da je uzimao novac, ali mogao ga je uzimati budući da je znao da se to čini ‘i šakom i kapom’. Istina, on to nije znao, ali je lako mogao znati budući da obnaša visoku dužnost predsjednika Federacije!” – Upravo ovakva neostaljinistička pravna egzibicija i brutalno gaženje zakonitosti u svrhu uništenja političkog protivnika izvodi se teatralno pred očima cijele javnosti i čak uz adekvatnu podršku zakonodavne (!) i izvršne vlasti. O orkestriranoj podršci huškačkih medija da se i ne govori. I nikom ništa! Osim ponekog intelektualaca i dva-tri medija (FTV, Dnevni list, Oslobođenje i poneki portal), svi ostali šute! Zaslužuju li građani BiH ovakav neostaljinistički udar na pravni sustav i elementarna građanska prava!? ⓻

Klix.ba

Neostaljinistički teatar. U Bosni i Hercegovini, koja je podjelom na dva entiteta učinjena funkcionalno invalidnom, malo što funkcionira u skladu s europskim civilizacijskim standardima. Nevjerojatna količina političke bahatosti i prezira prema građanima ove zemlje od strane političke klase kontinuirano upropaštava zemlju strovaljujući je na civilizacijsko dno. Borba za stranačke političke pozicije i privilegije obnašatelja političkih funkcija, potisnuli su opći interes za koji bi se trebali zauzimati i po kojem bi se trebali prepoznavati. To se čak i ne skriva od očiju javnosti! O svemu tome slikovito govori pravosudna farsa vezana za optužbu i uhićenje predsjednika Federacije BiH Živka Budimira. Od početka se naslućivalo da se radi o namještenom političkom procesu radi preraspodjele fotelja u vrhu vlasti. Budimir je uhićen 26. travnja 2013. teatralnim upadom specijalaca s dugim cijevima u zgradu Predsjedništva (!) u prisutnosti brojnih naručenih medija. Na zahtjev tužiteljstva BiH (Oleg Čavka i Diana Kajmaković) sud je Budimiru odredio jednomjesečni pritvor zbog ‘organiziranog kriminala’, odnosno ‘osnovane sumnje’ da je primao novac za pomilovanja kažnjenikā. Istoga dana ujutro njegov je ured u Mostaru pretresala tužiteljica Diana Kajmaković. Ništa ne bi bilo neobično da upravo tada nije u njezinoj prisutnosti izveden pokušaj podmetanja obilježenog novca koji bi tužiteljstvu bio ‘krunski dokaz’ za Budimirovu korupciju. Međutim, nije sve išlo po ‘voznom redu’, pa je taj groteskni scenarij završio nespretnim ubacivanjem torbice s označenim novcem u kantu za kišobrane u hodniku ispred Budimirova ureda od strane zbunjenog podmetača I. Knezovića. Sve su to snimile nadzorne kamere a potom emitirala Federalna televizija. Nitko se u tužiteljstvu nije na to ni osvrnuo, nitko iz vlasti nije pozvao na odgovornost odgovorne za takvo montiranje, nego je tužiteljstvo, štoviše, po isteku jednomjesečnog pritvora zatražilo još dva mjeseca. Entitetski predsjednik M. Dodik je na televiziji prije presude izjavio da će Budimiru biti produžen pritvor, čime je otvoreno poručio da se odluke sudova nadziru iz središta političke moći! Međutim, preduhitrio ih je Ustavni sud BiH, najviša pravosudna instanca, uvaživši apelaciju Budimirovih odvjetnika i ocijenivši pritom “da su izjave na koje se Sud BiH pozvao uopćene i da spadaju u kategoriju ‘rekla-kazala’ dokaza”. Nakon te nečuvene pljuske, Sud je Budimira oslobodio iz pritvora. No, tužitelji i dalje nastavljaju igrati zadanu im igru kao da se ništa nije dogodilo. Dokazi i nisu toliko važni budući da iza cijele akcije stoje moćni politički pokrovitelji i njima poslušni mediji. Ovu čudnu igru ilustriraju i brojni “biseri” Budimirovih tužitelja koji sliku o slučaju čine još više transparentnom. Naime, oni su tvrdili, ničim to potkrepljujući, da je Budimir od pomilovanih kriminalaca želio stvoriti ‘stranačku vojsku’, što je u sferi fantastike; oni su ga pritvorili jer je navodno primao novac za pomilovanja, ali ne znaju, i ne mogu dokazati, od koga, ni kada ni koliko je primio; svodili su svoju sumnju najprije na dva imena (A. Kulovac, A. Karić), a na kraju se pokazalo da ti uopće nisu ni pomilovani; tvrdili su da imaju svjedoka kojega nisu ni vidjeli ni ispitali, a nazvali ga ključnim(!); ponudili su Sudu kao dokaz uobičajen radni telefonski razgovor novinara FTV-a A. Avdića s Budimirom, koji nema nikakve veze sa slučajem; neistinito su ustvrdili da Budimirova kći živi u Hrvatskoj i da tamo ima imovinu; govorili su o pomilovanju supruge četrdesetogodišnjeg T. Š., koji, kako

⓮ treće oko

Gledalo i ogledalo U šta se staramo ako barem jednom u životu nećemo u bilo kojem kutku naše BiH izreći zahvalu Bogu za dar da vidimo ljepotu i zahvalu za tu ljepotu samu? 36 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

⓮ Piše: Renata DLOUHI-KASTELIC Ovo je moj pedalj zemlje... mene je ovdje majka rodila, i prva mi se jagorčika iz zavjetrine zazlatila, i prva mi se ševa nebu okomila, odavde sam ja za svijet čuo i vascijeli svijet tim cvatom i cvrkutom zavolio! (Skender Kulenović, Iz humusa)

edan od blagoslovljenih sinova ove naše zemljice, Jan Beran, bogato udišući i snatreći sve ono što je Bog podario Bosni i Hercegovini, napisao je

možda najdirljivije ljubavno pismo svojoj domovini, s dubokim poznavanjem njezinog prirodnog i povijesnog nasljeđa – činjenično bogato, no, što je još važnije, pisano jezikom koji često nadilazi govor i strmoglavljuje se ili uzdiže (u ovisnosti od ljepote predjela) do same tišine, spoznato beskrajnom otvorenošću srca i uma – Sanovnik zavičajnih predjela, koji je 1982. godine objavila sarajevska Svjetlost. Ova putopisna prisjećanja su svojevrstan molitvenik za sve Bosance i Hercegovce kojima se milošta razlijeva cijelim bićem kad svoje rodno tlo pogledaju, promisle, oćute, dotaknu, omirišu ili si ponekad slučajno dopuste da tek u prolazu primijete koliko izvornog blagoslova i elementarnog počela sreće počiva

a ⓮ nacionalni park una

Zaštita prirode kao primarni cilj i trajna zadaća, osnovno je načelo kojim se vodimo u započetom procesu očuvanja ovog malog dijela ovozemaljske ljepote ⓮ Piše: Haris HADŽIHAJDAREVIĆ

acionalni park Una kao zaštićeno područje predstavlja spoj vrijednih prirodnih osobitosti, raznolikog i očuvanog prirodnog krajobraza iznimne ljepote, bogate kulturno-povijesne 38 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

baštine i lokalnog stanovništva svjesnog vrijednosti prostora u kojem živi. Ovako bismo ukratko mogli opisati 198 km2 površine općine Bihać koje je Zakonom o Nacionalnom parku Una proglašeno zaštićenim područjem 2008. godine. Smaragdna, hladna i bistra rijeka Una po kojoj je park dobio ime, njezine sedrene barijere koje čine mnogobrojne slapove, kaskade i brzake, svakako predstavlja jednu od najvećih prirodnih vrijednosti rijeke i cijelog područja. Izdašnim izvorom, Una započinje svoj tok podno planine Čemernice u selu Donja Suvaja u Hrvatskoj, da bi joj se u pograničnom dijelu pridružila rječica Krka. Štrbački buk kao najveći i najljepši vodopad na rijeci Uni, neizostavna je destinacija koju se mora posjetiti kao i površinski najveći kompleks slapova u Martin Brodu te malo mjestašce Kulen Vakuf u srcu NP-a. U Uni je posebno interesantan živi svijet koji i sam pridonosi stvaranju sedrenih tvorevina. Mahovine – briofite su svojom građom pogodne za za-

državanje istaloženog kalcita, čineći tako neizostavnu kariku u procesu stvaranja i rasta sedrenih tvorevina. Ništa manju vrijednost predstavlja i najveća pritoka u gornjem toku rijeke Une, Unac. Unac većim dijelom toka kroz NP protječe divljim, nepristupačnim i nedovoljno istraženim kanjonom te jednim dijelom toka je rijeka ponornica, obzirom da ljeti dio korita presuši, odnosno ponire, da bi se u vidu Crnog vrela ponovo pojavio na površini prije samog Martin Broda gdje se i ulijeva u Unu. Ambijentalno uklopljeni u pejzaž, na uzvišenjima iznad rijeka, kao i uz same vodotoke, dominiraju stare utvrde od kojih je većina iz srednjeg vijeka te vremena Osmanskog Carstva. Nabrojimo neke: Ostrovica, Havala, Klišević, Rmanj, Bjelaj, Vrnograč, Orašac, kao i neke zapuštene gradine. Pored rijeka koje obiluju potočnom pastrmkom i lipljenom, tu su šumska prostranstva, pašnjaci i vapnenačke stijene u kojima obitavaju mnogobrojne vrste, od

park prirode blidinje ⓮

Izletnička i turistička ponuda u Parku prirode Blidinje ⓮ Pišu: Mato ANĐELIĆ i

Tomislav Tomo RAIČ Tomislav Tomo RAIČ

edvojbeno je da je Park prirode Blidinje vrlo značajan, jedinstven i specifičan prostor te stoga pogodan i poželjan za gotovo sve oblike turizma i rekreacije, izuzev naravno lovačkog turizma, budući da je temeljna zadaća Parka očuvanje i zaštita okoliša.

Prirodne ljepote i pogodnosti. Park prirode Blidinje prostire se na širokom prostoru planina Čvrsnice i Vrana te dijelom Ljubuše i Lib-planine. Radi se o prekrasnim površinama planina obraslih crnogoričnom i bjelogoričnom šumom te nepreglednih planinskih goleti, iznimno pogodnih za napasanje tisuća i tisuća grla sitne i krupne stoke – što je uostalom i bila temeljna odrednica čitavoga

područja kroz duga stoljeća, a vjerojatno i tisućljeća. U tom su naime planinskom raju živjele stotine nomadskih obitelji s desetinama tisuća ovaca, uglavnom iz niske Hercegovine, a dijelom i iz visoke. Površina Parka prirode iznosi 358 km2. Osnovno obilježje tih prostora su vrlo zanimljivi, raznovrsni i jedinstveni krajolici kakvih ne srećemo nigdje u svijetu. Taj zanimljivi krajolik čine plodne udoline s nezaobilaznim izvorima i riječnim tokovima i ponorima, planinske

“plave oči” – jezera, među kojima je svakako najveće i najljepše Blidinjsko jezero, bogati i raznoliki svijet flore s biljem od mediteranskih do visoko planinskih vrsta, među kojima je veliki broj endema od gljiva do ljepotice Parka – munike (Pinus leocodermis), koja u Masnoj Luci i okolici ima najveći kompleks u Europi. U Parku živi i rijetka vrsta velikog tritona, endemska vrsta iz životinjskog svijeta, a osobiti je užitak promatrati (naravno, izdaleka!) šumskog kralja, mrkog srpanj-kolovoz 2013. Svjetlo riječi 41

park prirode hutovo blato ⓮

Od davnina Hutovo blato privlači stručne ljude prirodnih znanosti ali i druge namjernike koji uživaju u netaknutoj prirodi ⓮ Piše: Draženka ELEZ

Snimke: Irena RAGUŽ i Stjepan MATIĆ

osnu i Hercegovinu zbog raznolikosti vjera, kultura, jezika, gostoljubivosti ljudi a ponajprije zbog njezinih veličanstvenih prirodnih ljepota cijeli svijet gleda sa simpatijama. Budući je BiH pretežno brdovita zemlja, glavni putovi i željezničke trase slijedile su većim dijelom njezine prekra-

sne rijeke, tako i rijeku Neretvu u čijem je koritu smješten istinski biser prirode Park prirode Hutovo blato. Poznat je od davnina kao oaza s obiljem vode u kojoj biljni i životinjski svijet buja. Položaj Parka prirode. Park prirode Hutovo blato smješten je u dijelu jedinstvenog aluvijalnog močvarnog područja delte Neretve, u južnom dijelu BiH na području općina Čapljina i Stolac. Hutovo blato predstavlja jednu od najvećih a ujedno i najljepših europskih močvara čija površina iznosi 7.411 hektara, od toga: stalne vodene površine 1.402 ha, močvarne površine – povremeno pod vodom 2.150 ha, meliorirane ravničarske površine 800 ha, brdovito područje 3.059 ha. S geomorfološkog stajališta, Hutovo blato predstavlja jednu uvalu unutar krškog terena. Središnji dio Parka predstavljaju vodene površine prirodnih jezera. Iz jednog od prirodnih jezera istječe i rijeka Krupa, koja je svojevrsna arterija

park prirode HUTOVO BLATO Povijest 1954. ustanovljen ornito-faunistički rezervat Hutovo blato, 1959. izdvojen strogi ptičji rezervat Škrka, 1971. Hutovo blato uključeno na popis močvara od međunarodne važnosti, 1980. uključeno u međunarodni projekt za zaštitu močvara Mediterana, 1995. Hutovo blato proglašeno Parkom prirode; utemeljeno JP “Park prirode Hutovo blato”, 1998. uključeno na listu međunarodno važnih staništa za ptice, 2001. upisano na listu močvara od međunarodne važnosti prema Ramsarskoj konvenciji. srpanj-kolovoz 2013. Svjetlo riječi 45

⓮ pogled u dušu

Izloženost djece nasilju putem različitih medija Već dugo obitavamo u vremenu u kojem krivi učitelji djeci otkrivaju svijet, a pravi – roditelji i prosvjetni djelatnici – zbunjeno promatraju, misleći da im nisu dorasli u služenju novim tehnologijama 56 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

⓮ Piše: Snježana ŠUŠNJARA

jeca danas postaju zarobljenicima nestvarnog, virtualnog svijeta, koji utječe na njihovo ponašanje i iz kojega teško pronalaze izlaz. Stvaraju se generacije ovisnika nove vrste koje postaju neosjetljive i nezainteresirane za stvarni život. Jedan od razloga jest vršnjačka ovisnost o novim vidovima komunikacije, koji potpuno potiru živu komunikaciju među mladima. Umjesto stvarne komunikacije nastupaju nestvarni doživljaji čije žrtve postaju upravo sami korisnici. Djeca koja dugo vremena provode pred tv ekranima ili igrajući video-igrice vjerojatno će se agresivnije ponašati prema svojim vršnjacima i uživati mučiti ih

verbalno ili izazivanjem, ili snimati premlaćivanje od strane vršnjaka. Nažalost, i odrasli postaju žrtve novih tehnologija i često se ne znaju nositi s posljedicama novih ovisnosti. Kako kaže Covey u svojoj knjizi Sedam tajni uspješne obitelji, nekad su najveći problemi bili je li netko zalijepio žvaku na stolicu, jesu li djeca počela eksperimentirati s cigaretama ili su pobjegla s nastave, a danas su to problemi vezani uz drogu, preranu seksualnost, alkoholizam ili dječju pornografiju. Pritom roditelji ne znaju kako se nositi s ovim problemima, kako pomoći djetetu i kome se uopće obratiti za pomoć. Danas televizija odgaja djecu, otuđuje obitelji, kontrolira njihovim životima i zauzima središnje mjesto u svakom domu. Više nema međusobnih, spon-

⓮ od snova sazdani

Kad bi bila škrip zemlje Dvije domoljubne pjesme Borisa Marune i Petra Gudelja obilježile su suvremeno hrvatsko pjesništvo. U vrijeme kad Hrvatska ulazi u Europsku porodicu naroda, ima li joj većeg dara i ljepše čestitke od ovih blistavih stihova 60 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

⓮ Piše: Mile STOJIĆ

edavno mi je ponovno u ruke dopala antologija hrvatske udvoričke poezije, koju je pod naslovom Povijest u stihovima objavio časopis Gordogan (11-14, 2007.) Autor ovog neobičnog poetskog “cvjetnjaka” Branko Matan godinama je po književnim arhivima tražio pjesme koje su ugledni hrvatski pjesnici posvećivali vlastodršcima i diktatorima. Povijest hrvatskog književnog ulizivanja doista je impozantna: od Kranjčevića koji je pjevao ode Franji Josipu, preko Nazora koji se divio kralju SHS, potom NDH, da bi svoj idolopoklonski opus završio posvetom Josipu Brozu Titu (“Uz Tita i Staljina, junačkoga sina, nas neće ni pakao smest!”), pa sve

do suvremenika, koji su uglavnom klicali Titu. Partizani Vladimir Nazor i Jure Kaštelan stihovima su ovjekovječili Maršala, ali i potonji hrvatski nacionalisti, kakvi su Dalibor Brozović i Vlatko Pavletić (“Po osam u redu, s parolama i zastavama, Stupamo, kličući Titu. Na javi živimo snove”, pjevao je Brozović). Neki, poput Milivoja Slavičeka, pjevali su pohvalnice i Titu i Tuđmanu, svjedočeći da i stihovi mogu biti potrošna roba, kao i svaka druga, te da oni ponekad služe samo da se pokaže kako prolazi slava svijeta. Tako polagano dolazimo do pojma domoljubne, ili patriotske poezije. “Poezija se dijeli na misaonu, socijalnu, ljubavnu i patriotsku”, govorile su nam naše brižne učiteljice, uvodeći nas u znanost o stihu Todora Pavlova. Na fonu ljubavi prema rodu i domu nastale

⓮ metafore i putokazi

Domovini I. Raskrilimo ruke, podignimo glas, Zapjevajmo zajedno zemlji sviju nas. Pjesmu rodnoj Bosni, Hercegovini, zajedničkom domu i domovini.

Njezino je krilo topli dom za sve nas, pod krov jedan sabire nas sve njezin glas. Nek’ nas uvijek k sebi zove rodni kraj, nek’ nam jedno sunce grije zavičaj! II. Pruži ruku mira, zaboravi zlo. Sveto neka bude ti ovo naše tlo! Mir i pravda žele zagrliti nas, otvorimo dušu njima, sad je čas! Domovino, što nas napajaš slobodom, Tebe ćemo svojim braniti životom. Tvoja polja, kitne šume, sunca žar. Domovino, ti si Božji nama dar. III. Niz planine gorde i uz rijeka tok stoljećima ovdje naš struji krvotok naraštaja prošlih, ne zna im se broj, što ih zemlja uze u naručaj svoj. Grobovi im počivaju pod zvijezdama njihovo je ime i krv sad u nama. Domovino, vječno živi, vječno traj! U svom krilu djeci svojoj mira daj! Fra Ladislav FIŠIĆ (Prijedlog Himne Bosne i Hercegovine prema melodiji maestra D. Šestića)

62 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

⓮ razgovor Hrvoje VRANJEŠ

povjesničarka i feministkinja

Za demokraciju u ime demokracije Borba za demokraciju prisutna je po cijelom svijetu, a ako se to u nekoj zemlji ne događa, to je zato što ljudi žive u policijskim državama ⓮ Razgovarao: Darko RUBČIĆ

argot Badran je povjesničarka i stručnjakinja za pitanja i položaj žena u društvu. Bavi se Bliskim istokom i islamskim svijetom od kraja 19. do 21. stoljeća. Viša je predava64 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

čica u Međunarodnom centru Woodrow Wilson u Washingtonu. Gostujuća je predavačica na odsjeku za komparativnu religiju na St. Joseph koledžu. Polja njezinog interesiranja su feminizam, rodne studije, moderno društvo, islam, trans/ nacionalizam, mreže žena, te sekularna i vjerska pitanja. Primila je brojne nagrade. Trenutno završava knjigu o islamskom feminizmu. S profesoricom Badran razgovarali smo u zgradi Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu.

ᵔ

Godinama se bavite temama koje dotiču široko područje feminizma i ženskih prava. Koji su to najvažniji rezultati koji su feministički pokreti u 20. stoljeću donijeli a koji su poboljšali status žene, njezina prava i promjenu slike žene u različitim društvima?

Ono što smo uspjeli postići u 20. i 21. stoljeću, generalno govoreći, jest da žene imaju veći pristup obrazovanju na svim nivoima. Danas se žene bave i specijaliziraju u raznim vrstama profesija. U mnogim zemljama žene obnašaju funkcije u vladi, u nekim socijalističkim zemljama u administraciji je bilo čak više žena nego muškaraca. Žene su u 20. stoljeću dobile pravo glasa i mogu biti birane. U drugoj polovici 20. stoljeća izborile su također pravo na vjersko obrazovanje, mogu studirati teologiju, baviti se religijom, i u religijskim krugovima imaju veću ulogu. Danas postoji svijest o problemima koji se javljaju u društvu, ali oni se rješavaju na različite načine u različitim sistemima.

ᵔ

Nisu rijetki kritičari koji smatraju da se feministički pokret ponekad

⓮ roditeljima i djeci

Dobro odgojeno dijete Postoje li nepromjenjiva pravila u odgoju djece i jesu li pravila baš najvažnija? ⓮ Piše: Željka KUJUNDŽIJA

otovo idiličnu atmosferu na jednoj od plaža Jadranskog mora povremeno naruše povici dvojice dječaka. Moji sinovi, od kojih stariji ima sedam i pol, a mlađi pet i pol godina, jedini se čuju među prvim ovogodišnjim turistima kada viču: “Mama, dođi! Tata, dođi!” Često bučno raspravljamo i o naizgled očitim ili sitnim stvarima poput: zašto se moramo mazati zaštitnom kremom, zašto ne trebamo kupiti još jedne papuče ove sezone, zašto trebaju čekati da odrasli završe rečenicu prije nego što

70 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

oni postave jedno od milijun pitanja i potpitanja, zašto trebaju zamoliti za sladoled i pozdraviti prodavača... Prvo kao studentica, a potom i profesorica pedagogije, često sam gledala djecu svojih prijatelja i pomislila, onako za sebe, da moja djeca nikada neće biti kao njihova i da bih ja uradila ovo ili ono. Danas, kada gledam svoju djecu i pokušam ih porediti s drugom djecom na plaži, ne mogu a da se ne pitam jesu li moja djeca dobro odgojena, što znači odgojeno dijete. (Ne)odgojeno dijete nekad i sad. U današnje vrijeme kada se sve više analizira dječje ponašanje i traže njegovi uzroci, te ne postoje krute granice u odgoju kao što je to bilo u naše ili vrijeme naših roditelja, teško je dati preciznu definiciju (ne)odgojenog djeteta. Primjera radi, ukoliko danas dijete “ne drži mjesto”, odnosno ukoliko ne može da se smiri, neki pedagozi će reći da je ono hiperaktivno i da treba pomoć

stručnih osoba. Ukoliko dijete ne želi pozdraviti starije, nego se skriva iza naših leđa, pokriva lice rukama i nešto mrmlja sebi u bradu, u današnje vrijeme ćemo ga opravdati riječima da se dijete stidi, a ne tako davno to se smatralo neodgojenim djetetom. Ukoliko dijete danas gotovo histerično želi da bude sve po njegovom i pri tome se buni sve dok tako ne bude, stručnjaci će ustvrditi da takvo dijete već zna što želi u životu, da ima čvrst karakter i jaku volju. Nekada bi takvo dijete sasvim sigurno bilo fizički kažnjeno. Za dijete koje stalno prekida odrasle dok govore danas ćemo reći da mu nedostaju roditelji i da je željno pažnje, dok se nekada to u najmanju ruku smatralo nekulturnim. Ovakvih i sličnih primjera je zasigurno mnogo. Međutim, i dalje ostaje otvoreno pitanje što je to danas dobro odgojeno dijete. Prema anketi objavljenoj na blogu Odgoj danas, što je važno znati o odgoju

⓮ zapažanje na rubu

Mile Babić

Kritika dualizma Dualističko mišljenje ostalo je na snazi u Europi do danas, jer ga svaki dan prepoznajemo u konkretnom životu, osobito kod nas u BiH

acques Derrida (1930-2004), francuski filozof židovskoga podrijetla, baštinik je dviju kultura: francuske i židovske, te u duhu obiju piše svoje tekstove. Rođen je u El-Biaru, predgrađu alžirske prijestolnice; nakon Drugoga svjetskog rata studirao filozofiju u Parizu: magistrirao je iz Husserlove filozofije, proučavao Hegela, Heideggera i Levinasa, a 1967. uveo pojam dekonstrukcija; početkom devedesetih pisao zapažene tekstove posvećene politici i religiji; predavao je filozofiju u SAD (u Baltimoreu i na Yaleu); umro u Parizu. Kao Židov Derrida je doživio isključenost jer je 1942. kao Židov (kad je Vichijev režim u Francuskoj surađivao s nacistima) isključen iz francuske škole. To je bio ključan doživljaj njegova života. Značajni su njegovi uvidi na području filozofije, umjetnosti, kulture, religije i politike. Za ovu prigodu osvrnut ću se samo na jednu njegovu misao: na njegovu kritiku metafizičkoga dualizma. Što je dualizam? To je učenje o postojanju dvaju suprotnih načela, dviju suprotnih sila od kojih je jedna dobra, a druga zla. Taj dualizam je on doživio osobno. Nakon isključenja iz škole proglašen je otpadnikom od prave zajednice, manje vrijednim od ostalih, zlom koje škodi dobru. Potaknut tim iskustvom, on u svojoj filozofiji pokazuje kako u Europi, u prošlosti i sadašnjosti jednako, vlada metafizički dualizam. To je, zapravo, isključivanje i demoniziranje drugoga zato što je drugi, zato što nije isti kao mi. Po njemu, svi se europski dualizmi temelje na europskom metafizičkom dualizmu, na temeljnoj europskoj koncepciji stvarnosti. Tako on navodi sve naše dualizme: eurocentrizam, koji Europu proglašava centrom, a sve ostalo periferijom; etnocentrizam, koji svoj etnos proglašava centrom; leukocentrizam, koji bijelu rasu proglašava svojim centrom; logocentrizam, koji govor proglašava svojim centrom i tome slično. Tijekom europske povijesti stalno smo imali neki centar koji smo apsolutizirali, a sve drugačije proglašavali periferijom i zlom, koje valja podrediti ili iskorijeniti. Derrida pokazuje kako je u europskoj metafizici primarno hijerarhijsko mišljenje. Najprije se određuje ono što je

82 Svjetlo riječi srpanj-kolovoz 2013.

ontološki više, pa se sve drugo njemu podređuje i marginalizira. Tako je bilo od Platona do Rousseaua, od Descartesa do Husserla. Presudno je za njega trostruko podređivanje: podređivanje odsutnosti prisutnosti, materijalnosti govora čisto duhovnom logosu i pisma govoru. U kršćanstvu su također bili utjecajni dualistički pokreti: u prvim stoljećima gnosticizam, a u 5. st. marcionovci (imenovani prema utemeljitelju Marcionu), u srednjem vijeku katari, valdenzi i ostali. Za dualiste materijalni svijet ne može biti spašen, jer je materija zla i nju treba uništiti. Iz toga slijedi da spasenja nema za sva Božja stvorenja, a prve stranice Biblije uče nas da je sve što je Bog stvorio bilo dobro i lijepo. U srednjem vijeku Franjo Asiški razvija viziju bratstva i sestrinstva svih Božjih stvorenja. Sve što je stvorio Bog to želi usavršiti i spasiti, a ne uništiti. Dualističko mišljenje ostalo je na snazi u Europi do danas, jer ga svaki dan prepoznajemo u konkretnom životu, osobito kod nas u BiH. Odnosi među narodima i religijama u BiH temelje se upravo na tom dualizmu, za koji vrijedi: ako su jedni dobri, drugi su automatski zli. Takvo mišljenje vlada u političkom i društvenom životu, a nacionalni vođe ga koriste svakodnevno u svojim političkim izjavama. Nije tako samo među običnim svijetom, nego i među akademicima.

reba reći na kraju da je crno-bijelo mišljenje neistinito jer nitko na ovoj zemlji nije posve crn niti posve bijel, a takvo mišljenje proizvodi nasilje među ljudima. Ono vlada i unutar jednoga naroda i unutar jedne religije. Dovoljno je s nekim se ne složiti u jednoj sitnici, pa da te on kao cjelinu otpiše. Mišljenje nazivamo kritičkim ako je sposobno razlikovati što je kod nas i kod drugih istinito, a što lažno, što dobro, a što zlo. Nedopustivo je iz jednoga jedinog zlog čina jedne osobe zaključiti da je cio njezin bitak zao. Oni koji crno-bijelo misle, uopće ne misle, nego osuđuju i protjeruju druge, premda su sami maksimalno uvjereni u istinitost svoga mišljenja. ⓻