Svjetlo riječi - broj 367

VJERA DRUĹ TVO KULTURA

Godina XXXI. Broj 367 Sarajevo, listopad 2013. Cijena 3,5 KM (15 HRK) omot.indd 1

www.svjetlorijeci.ba 26.9.2013 15:07:09

rijeÄ? Ä?itateljima đ&#x;”˜

U rat – postocima!

iz sadrĹžaja

tema broja Popis stanovniĹĄtva u BiH 2013.

4

12

aktualno – zlatni cekin Plemeniti rad

20

razgovor – zdenko milinović Ususret Popisu stanovniťtva

22

reportaŞa Za slobodu oslobođeni

28

kultura Andrija Kreťić u Sarajevu

54

nenasiljem drugaÄ?ije Ĺ to je nenasilje?

77

Mirza HASANEFENDIĆ

boĹžja djela u bibliji Nadahnuta Biblija i Biblija koja nadahnjuje

P

rema posljednjem popisu stanovniĹĄtva, u oĹžujku 1991, Bosna i Hercegovina je, joĹĄ uvijek kao dio SFR Jugoslavije, imala 4.377.033 stanovnika, od kojih 43,47% Muslimana (BoĹĄnjaka), 31,21% Srba, 17,38% Hrvata i 5,54% Jugoslavena, dok su ostale nacionalne skupine bile ispod 1%. Iako UN preporuÄ?uje da se popis stanovniĹĄtva provodi svakih deset godina, u 2001. godini za to nije bilo politiÄ?ke volje, kao ni deset godina kasnije, kada je popis proveden u većini drĹžava svijeta. Sada, kada su se politiÄ?ki predstavnici dogovorili o modalitetima, znamo sigurno da će se popis stanovniĹĄtva provesti od 1. do 15. listopada.

ZaĹĄto je popis stanovniĹĄtva vaĹžan? Iako su mu ciljevi specifiÄ?ni za svaku pojedinu zemlju, ipak vrijede neke konstante: to je najĹĄire statistiÄ?ko istraĹživanje, kojim se prikupljaju, obraÄ‘uju i objavljuju podaci o stanovniĹĄtvu, kućanstvima i stanovima, a cilj je ustanoviti broj stanovnika na razini drĹžave, entiteta, kantona, općine, naselja itd. Bez podataka o demografskim, etniÄ?kim, obrazovnim, ekonomskim, migracijskim i drugim obiljeĹžjima stanovniĹĄtva, bez popisa je nemoguće racionalno planirati razvoj infrastrukture, ulaganja u gospodarstvo, ĹĄkolstvo, zdravstvo, mirovinski sustav itd. Ti su podaci prijeko potrebni i za buduće europske integracije, jer nemoguće je aplicirati za Ä?lanstvo u EU bez osnovnih informacija o drĹžavi.

Nasuprot tomu, kod nas se stjeÄ?e utisak da se popis, sudeći prema kampanji koja ga prati, strateĹĄki uklapa u proces homogenizacije etno-religijskih skupina, isti onaj koji se tako krvavo razmahao u ratu i poraću, kao da su za popis vaĹžne samo tri stvari: narodnost, vjera i jezik. U zemlji u kojoj rat nikada nije mentalno zavrĹĄen, sukob se s bojnoga polja prenosi na statistiÄ?ko, a rezultati nagonske borbe za bioloĹĄkom i teritorijalnom dominacijom jednih nad drugima i trećima – i obratno – toboĹže demokratski se ozakonjuju i pretvaraju u polaziĹĄte za nove kolektivne frustracije. I dok svi misle da pritom dobivaju, zapravo su svi na gubitku, a najviĹĄe – Ä?ovjek, i to onaj najmanji: izbjeglica, patnik kojemu je viĹĄe dosta prebrojavanja krvnih zrnaca. Na djelu je neviÄ‘ena borba za statistiÄ?ku dominaciju Srba nad Hrvatima i BoĹĄnjacima u RS-u, a isto tako Hrvata i BoĹĄnjaka meÄ‘usobno i nad Srbima u FBiH. Od popisa stanovniĹĄtva 1991. broj Hrvata-katolika u BiH je dvostruko umanjen. Crkvene statistike na kraju 2012. godine ukazivale su da u BiH Ĺživi 435.562 katolika, a procjena je da u BiH ima joĹĄ oko 50.000 Hrvata koji nemaju veze s Crkvom. U svakom sluÄ?aju za Hrvate-povratnike, kao i za ostale, ovaj je popis bolan i osjetljiv proces, jer Aneks 7 Daytonskoga mirovnog sporazuma, koji izbjeglicama jamÄ?i pravo na povratak, joĹĄ nije proveden. Ove su spoznaje svakako bile povodom i Biskupskoj konferenciji BiH da vjernicima uputi poruku. Kasnije su biskupi to uÄ?inili i pojedinaÄ?no – na ĹĄto smo se takoÄ‘er osvrnuli – podsjećajući vjernike da je rijeÄ? o dogaÄ‘aju s vrlo dalekoseĹžnim posljedicama za bh. druĹĄtvo u cjelini, a time i za KatoliÄ?ku Crkvu u BiH. Mir i dobro! urednik

www.svjetlorijeci.ba vlasnik: FranjevaÄ?ka provincija Bosna Srebrena • nakladnik: FMC Svjetlo rijeÄ?i d.o.o. • ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba • glavni urednik: Marko EĹĄegović marko@svjetlorijeci.ba • redakcija: Janko Ćuro, Marko EĹĄegović, Irena Ljevak, Darko RubÄ?ić /tehniÄ?ki urednik/ i Hrvoje VranjeĹĄ /marketing/ • adresa uredniĹĄtva: ZagrebaÄ?ka 18, BiH – 71000 SARAJEVO • tel: + 387 (0)33 72 62 00 • fax: + 387 (0)33 81 22 47 • e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba • uprava@svjetlorijeci.ba • pretplata@svjetlorijeci.ba • www.svjetlorijeci.ba • uredniÄ?ko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko EĹĄegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman i Nikica Vujica • godiĹĄnja pretplata: BiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn • Ĺ vicarska 80 CHF • Zapadna Europa 40 â‚Ź • Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD • bankovni raÄ?uni – KM: Raiffeisen bank d.d.

BiH, Sarajevo 1610000035150095 • UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 • devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S • UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 • raÄ?un u njemaÄ?koj: Sparkasse Ulm, Kontonummer 891343 BLZ 63050000 (Svjetlo rijeÄ?i) Deutschland • raÄ?un u ĹĄvicarskoj Credit Suisse CS Wädenswil - 459061-10 Kontonummer PM Wädenswil 80-500-4 • raÄ?un u austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Ă–sterreich • grafiÄ?ko oblikovanje: Branko R. Ilić • tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja • List Svjetlo rijeÄ?i je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem Ĺ M 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986 listopad 2013. Svjetlo rijeÄ?i 3

sr03.indd 3

26.9.2013 15:20:57

đ&#x;”˜ tema broja

Popis stanovniĹĄtva u Bo Popis stanovniĹĄtva u BiH, kao i kampanje i rasprave koje su mu prethodile, svjedoÄ?e o tome u kakvom se stanju joĹĄ uvijek nalazi bosanskohercegovaÄ?ki milje nakon viĹĄe od dvadeset godina od poÄ?etka rata đ&#x;”˜ PiĹĄe: Fra Pavo FILIPOVIĆ

P

osljednjih tjedana je tema Popis stanovniĹĄtva u bosanskohercegovaÄ?koj javnosti predmetom mnogih rasprava. Izraz popis stanovniĹĄtva zapravo je pomalo zbunjujući i neprecizan naziv za jednu mnogo obuhvatniju i ĹĄiru stvarnost, budući da se viĹĄe teĹži ka prikupljanju podataka negoli pukom brojenju stanovnika. Zbog toga se na letcima tiskanima u informativne svrhe redovito govori o popisu stanovniĹĄtva, domaćinstava i stanova. MeÄ‘utim, ni to ne odreÄ‘uje potpuno znaÄ?enje takve drĹžavne akcije.

Zbog toga se u svijetu uvrijeĹžio jedan drugi naziv, izveden od latinske rijeÄ?i, census.

Tako ću ga i ja u daljnjemu tekstu ponegdje oznaÄ?avati tehniÄ?kim izrazom cenzus.

Na web-stranici www.popis2013.ba, izraÄ‘enoj u informativne svrhe popisa stanovniĹĄtva u BiH 2013. godine, gospodin Zdenko Milinović, predsjedavajući Centralnoga popisnog ureda, govori vrlo optimistiÄ?no o ishodu popisa: “Popis stanovniĹĄtva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini je jedan od najvaĹžnijih i najsloĹženijih projekta koji se realizuje u posljednje 22 godine od kojeg će imati koristi svaki graÄ‘anin BiH.â€?

Nasuprot tomu, velik broj graÄ‘ana, udruga i stranaka u BiH tvrde kako je 4 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr04-09.indd 4

26.9.2013 15:32:48

đ&#x;”˜ boĹžja djela u bibliji

Nadahnuta Biblija i Biblija koja nadahnjuje

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Anto POPOVIĆ Biblija – nadahnuta Knjiga.

Za krťćane Biblija je “Knjiga nad knjigamaâ€?, zato ĹĄto je to Knjiga koja sadrĹži jedincatu BoĹžju objavu i BoĹžji govor izreÄ?en ljudskim rijeÄ?ima. Sam Bog je, naime, na poseban naÄ?in po Duhu Svetom “pratioâ€? proces zapisivanja “svetopisamskih knjigaâ€?, tako da su “svetopisamski tekstoviâ€? boĹžanski nadahnuti (2 Tim 3,16; Dei Verbum 11).

Biblija – Knjiga koja nadahnjuje.

Za svaki, pa tako i svetopisamski tekst, uz zapisivanje vaĹžno je i Ä?itanje teksta. To znaÄ?i da boĹžansko nadahnuće nije pratilo samo proces zapisivanja nego boĹžansko nadahnuće (Duh Sveti) prati i proces Ä?itanja istih svetopisamskih tekstova. Zahvaljujući ovoj aktivnoj dimenziji boĹžanskog nadahnuća, Ä?itanje Biblije postaje

BOŽANSTVENA KOMEDIJA – RAJ, Salvador Dalí

Najprodorniji tumaÄ?i Biblije su oni koji se prepuste da ih oblikuje RijeÄ? BoĹžja po revnom sluĹĄanju, Ä?itanju i razmatranju. Isti je, naime, Duh Sveti koji je nadahnuo pisce Biblije i koji nadahnjuje svijetle krťćanske likove da u pouzdanoj nadi Ĺžive spasenjsku istinu EvanÄ‘elja

kruh Ĺživota za vjeru Crkve i po Ä?itanju svetih knjiga “Otac nebeski dolazi u susret svojim sinovimaâ€? (Dei Verbum 21).

Zahvaljujući Ä?itanju zapisanih rijeÄ?i Sve-

toga pisma Isus Krist je trajno nazoÄ?an i on ponovno progovara svaki put kada se u Crkvi Ä?ita Sveto pismo (usp. Sacrosanctum Concilium 7).

12 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr12-13.indd 12

26.9.2013 15:35:57

đ&#x;”˜ krťćanstvo staroga vijeka

Sirijska veza između apostola i mlade crkve

Ognjeni Sirijac Ignacije Glavne osobine sv. Ignacija Antiohijskog bile su posvemaĹĄnja predanost duĹžnosti, Ĺžarka ljubav za Ĺžrtvom te bezgraniÄ?na neustraĹĄivost u obrani krťćanskih istina đ&#x;”˜ PiĹĄe: Vjeko Eduard TOMIĆ

D

ok su oÄ?i svijeta uprte u Siriju u kojoj već bjesne vojni sukobi, praćeni razaranjem zemlje te stradavanjem i izbjegliĹĄtvom civila, uniĹĄtavanjem crkava i krťćanske nazoÄ?nosti uopće, u kalendaru naĹĄe Crkve za 17. listopada iz takve se apokaliptiÄ?ne izmaglice promalja kao Ĺžarka buktinja ime jednog Sirijca, sv. Ignacija Antiohijskog, biskupa i muÄ?enika, crkvenog oca koji je – kao ĹĄto mu ime, a i Ĺživot kazuju – gorio nevjerojatnim Ĺžarom za Krista.

Ignacija se ubraja u apostolske oce, tj. u one svete pisce koji su bili neposredni uÄ?enici svetih apostola i koji su osobno poznavali Kristove apostole ili njihove uÄ?enike. Osim njega u tom probranom druĹĄtvu glavnih otaca tog vremena joĹĄ su i druga dva sveta muÄ?enika rane Crkve. Jedan je sv. Klement Rimski, treći nasljednik sv. Petra na biskupskoj stolici u Rimu (92-101) Drugi je sv. Polikarp, biskup grada Smirne u Maloj Aziji (danaĹĄnji turski Izmir) koji je muÄ?eniĹĄtvo podnio oko godine 155/156.

gonosac) koje je Ignacije sam sebi Ä?esto pridavao, ĹĄto su neki naglaĹĄavajući treći slog od kraja, a ne predzadnji kako je to Ä?inio svetac, razumjeli kao “noĹĄen od Bogaâ€?. Zapravo, Ignacije “nije nikad vidio Spasitelja niti osobno općio s njimeâ€?, kako nam potvrÄ‘uje sv. Ivan Zlatousti (344/354-407).

Podatak da je, zajedno s prijateljem sv.

Polikarpom, bio meÄ‘u uÄ?enicima apostola sv. Ivana, smatra se pouzdanim. Jednako takav je i podatak da je u sirijskoj Antiohiji poslije sv. Petra i Evodija bio treći biskup ovog znamenitog grada, u vremenu od 68/70. do 107/110. Povijesni izvori svjedoÄ?e da je biskupsku posvetu primio od apostola, sv. Petra ili sv. Pavla.

Antiohija – kolijevka krťćanstva.

Grad Antiohija u kojem je i rođen danas

se naziva Antakya, a nalazi se u juĹžnoj Turskoj, blizu granice sa Sirijom i ima 216.000 stanovnika. U Ignacijevo vrijeme Antiohija je “kraljica Istokaâ€? kako su joj tepali, slobodni grad u sastavu Rimskog Carstva. S viĹĄe od pola milijuna stanovnika, s ljepotom arhitekture, razvijenom kulturom i snaĹžnom trgovinom te vaĹžnim prometnim i vojnim poloĹžajem, na bitnim trgovaÄ?kim putovima zaÄ?ina i svile, drugi je grad carstva i, uz Aleksandriju u Egiptu, najvaĹžniji grad Bliskog istoka, svojevrsni istoÄ?ni Rim. U to vrijeme u njoj je prisutna i snaĹžna Ĺžidovska zajednica pa je shvatljivo da su se nakon prvih progona u Jeruzelemu krťćani skrasili upravo ovdje (Dj 11). U njoj su, osim apostola Petra, boravili i djelovali i Pavao i Barnaba (usp.

Dj 11–13), a ondje su Isusove uÄ?enike “i to prvi putâ€? nazvali “krťćanimaâ€? (Dj 11,26)

Je li Ignancije dijete u Isusovom naruÄ?ju? Ignacije je roÄ‘en u Siriji oko 50. godine, a muÄ?eniĹĄtvo je pretrpio u Rimu, u vrijeme cara Trajana (98-117), najvjerojatnije oko godine 110. Prema jednoj legendi, Ignacije bi bio ono malo dijete iz EvanÄ‘elja po Marku (9,36) i EvanÄ‘elja po Mateju (18,2) koje je Isus u Kafarnaumu zagrlio i postavio pred apostole koji su putem raspravljali tko je meÄ‘u njima najveći. Temelj ovoj legendi bilo bi ime Theophoros (Teofor, Bo16 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr16-17.indd 16

26.9.2013 15:44:41

đ&#x;”˜ otvoreni prozor

Ĺ to je hrvatsko Ä?lanstvo u EU donijelo bh. Hrvatima?

Europske putovnice i nova iseljavanja Umjesto da ulazak Hrvatske u EU pamtimo kao veliki dan i za Hrvate u BiH, mogao bi se olako pretvoriti u poÄ?etak zavrĹĄne etape iseljavanja, u definitivan bijeg iz bosanskohercegovaÄ?ke stvarnosti đ&#x;”˜ PiĹĄe: BoĹžo SKOKO

K

ako će se Ä?lanstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji dugoroÄ?no odraziti na poloĹžaj bosanskohercegovaÄ?kih Hrvata? Gledamo li na ovaj veliki dogaÄ‘aj, kojem smo ljetos posvjedoÄ?ili, kroz ruĹžiÄ?aste naoÄ?ale, onda bismo mogli reći kako su i hrvatski drĹžavljani u Bosni i Hercegovini 1. srpnja postali graÄ‘ani Europske unije. Naime, svatko tko posjeduje hrvatsku putovnicu ili ima pravo na nju, automatski ima putovnicu Europske unije, a s njome i prava koja ona nosi – od Ä?injenice da moĹžete bezbriĹžno putovati svijetom bez viza i ograniÄ?enja do mogućnosti privremenog ili trajnog naseljavanja u europskim drĹžavama. Nema dvojbe kako je stoga hrvatsko drĹžavljanstvo dobilo na cijeni, i kako je postalo pitanje prestiĹža, ne samo meÄ‘u Hrvatima već i BoĹĄnjacima i Srbima. I sami smo proteklih mjeseci bili svjedoci da su neki od poznatih boĹĄnjaÄ?kih umjetnika iz Bosne i Hercegovine traĹžili hrvatsku putovnicu‌ Netko reÄ?e, Hrvati će u Bosni i Hercegovini pronositi duh Europe kojoj teĹže sve balkanske drĹžave pa i BiH, ali se bojim da će to biti viĹĄe simboliÄ?ne prirode nego ĹĄto će se odraziti na dodatno uvaĹžavanje.

Kako viĹĄe niĹĄta nije isto na granicama naĹĄih dviju drĹžava, već su osjetili mnogi koji su ovo ljeto prelazili hrvatsku granicu. U Vinjanima Donjima, BijaÄ?i, Crvenom Grmu, Kamenskom ili GradiĹĄci doÄ?ekala ih je Europska unija, a s njome i sumnjiÄ?avi policajci, dodatne provjere i kolone. Hrvatska ponovno postaje “predziÄ‘eâ€? uljuÄ‘ene i uĹĄtogljene Europe, iako nas povijest uÄ?i da je uvijek bilo pogubno Ä?uvati granicu.

Znamo da se Europa zalaĹže za meÄ‘ugraniÄ?nu suradnju, posebice izmeÄ‘u drĹžava Ä?lanica i onih koje to nisu. Tako će oni sposobniji sigurno moći uzeti novce europskih fondova za svoje projekte.

MeÄ‘utim, isto je tako Ä?injenica da će ova duga granica izmeÄ‘u naĹĄih drĹžava postajati sve tvrÄ‘a. Bilo je ĹĄverca oduvijek i bit će ga vjerojatno i nadalje, ali su već danas iza nas vremena u kojim smo mogli bezbriĹžno putovati, prevoziti domaće proizvode i oÄ?ekivati mahanje rukom graniÄ?nog policajca. Ĺ engenski reĹžim nosi jasna pravila i procedure i teĹĄko će bilo koji carinik ili policajac riskirati svoju egzistenciju da bi nama ispunio Ĺželju, primjerice, da prenesemo preko granice sir ili prĹĄut.

Granica je granica, a pogotovo kad dijeli Europu, s jasnim pravilima igre, od Balkana, gdje nikada nije bilo pravila igre.

TakoÄ‘er, pograniÄ?na podruÄ?ja uvijek su imala odreÄ‘enih prednosti i Ĺživot je ondje bio specifiÄ?niji, Ĺživlji, protoÄ?niji, zanimljiviji... Ipak, isto tako su prva bila na udaru svih povijesnih mijena.

Da su gospodarski postojanija vremena, onda bismo mogli reći kako će podizanje ĹĄengenske granice izmeÄ‘u Hrvatske i Bosne i Hercegovine natjerati mnoge hrvatske tvrtke da otvore svoje proizvodne pogone s druge strane granice. Na taj naÄ?in bi postale i domaće kompanije u BiH te bile liĹĄene carina i posebnih poreza, a takav potez bi nesumnjivo pomogao zapoĹĄljavanju domaćih ljudi.

No, u kojoj će mjeri do toga doći, odnosno hoće li hrvatske kompanije graditi, kupovati i stvarati u BiH, naŞalost, viťe ovisi o gospodarskim prilikama i raspoloŞivom kapitalu kompanija nego o njihovoj dobroj volji.

OptimistiÄ?niji meÄ‘u nama će reći kako će nakon ulaska Hrvatske u EU bosanskohercegovaÄ?ki Hrvati dobiti i jaÄ?e politiÄ?ko zaleÄ‘e, jer će Hrvatska biti

18 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr18-19.indd 18

26.9.2013 15:45:59

đ&#x;”˜ aktualno Dva desetljeća Zlatnoga cekina

Plemeniti rad Proťlo je dvadeset godina, a o naprecima koji su postignuti najbolje znaju roditelji koji su za svoju djecu traŞili i dobili pomoć.

Zahvaljujući struÄ?nim i kvalitetnim uslugama djelatnika Zlatnog cekina, pomaci na njihovoj djeci itekako su vidljivi đ&#x;”˜ Tekst i snimke: Brankica LUKAÄŒEVIĆ

P

rije toÄ?no dvadeset godina, u jeku Domovinskog rata 1993. godine, poput mnogih hrvatskih gradova, granatama i bombama, takozvanim

krmaÄ?ama, neprijatelji su i Slavonski Brod Ĺželjeli sravniti sa zemljom. RuĹĄili su kuće i druge objekte, a u njima su ginuli i ranjavani neduĹžni ljudi. Od 400 djece poginule u cijeloj Hrvatskoj najviĹĄe ih je ubijeno u Slavonskom Brodu, njih 28, cijeli jedan razred. Zbog toga je upravo u tom gradu podignut spomenik DjevojÄ?ica u sjećanje na svu poginulu djecu u Hrvatskoj. Koliki je tek broj ranjene djece? Suludo je u to vrijeme bilo i pomisliti graditi neĹĄto novo. VaĹžno je bilo samo preĹživjeti. No, Ĺživot je morao teći dalje, a hrabri vizionari promiĹĄljali su ĹĄto Ä?initi, kako pomoći svom narodu koji pati.

MeÄ‘u tisućama izbjeglica koji su 1992. godine padom Bosanske Posavine utoÄ?iĹĄte pronaĹĄli u Slavonskom Brodu bio je i fra Ilija Jerković, svećenik FranjevaÄ?ke provincije Bosne Srebrene koji je prije rata bio Ĺžupnik u Koraću, a u izbjegliĹĄtvu se opet brinuo za svoje stado. Tih su mu godina franjevci u Bologni predloĹžili da se u Slavonskom Brodu osnuje DjeÄ?je selo u koje bi udomili djecu koja su u ratu ostala bez roditelja.

Svjestan da, nasreću, u naťoj sredini brigu za takvu djecu preuzima rodbina, fra Ilija je krenuo graditi ustanovu koja bi na

drukÄ?iji naÄ?in pomagala djeci i njihovim roditeljima. Sami poÄ?eci bili su teĹĄki jer se u gradu nije imao gdje kupiti ni ekser, a kamoli neĹĄto drugo, te se za najobiÄ?nije stvari koje se danas mogu naći u svakoj trgovini moralo ići i u druge zemlje. O drugome da se i ne govori. No, uz pomoć franjevaca iz Bologne i djeÄ?jeg festivala Zecchino d’Oro, kao i drugih brojnih donatora, uspjeli su u roku od sedam mjeseca dovrĹĄiti sve potrebne graÄ‘evinske radove i opremiti objekt. Od tada do danas ravnatelj te u Hrvatskoj rijetke zdravstveno-odgojne ustanove je fra Ilija, koji se doista kao lav borio, kako u samim poÄ?ecima kada je rat bio najveća opasnost, tako i poslije u raznim drugim teĹĄkoćama, do danas kada ekonomska situacija nimalo nije laka.

Zlatni cekin moderno je opremljeni centar za rehabilitaciju i odgoj djece s teĹĄkoćama koji se bavi zdravstvenom (poliklinika), odgojnom (djeÄ?ji vrtić) i socijalnom djelatnoťću (tjedni, dnevni i poludnevni boravak djece) te patronaĹžom. Tu dolaze roditelji s djecom razliÄ?itih vrsta i stupnjeva teĹĄkoća. Mnoga djeca usluge centra koriste godinama, dok ih je većina otiĹĄla dalje na ĹĄkole.

20 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr20-21.indd 20

26.9.2013 15:49:19

đ&#x;”˜ razgovor

direktor Agencije za statistiku BiH

22 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr22-25.indd 22

26.9.2013 15:59:10

đ&#x;”˜ reportaĹža

U NiĹĄu proslavljena 1700. obljetnica Milanskog edikta

Bez slobode i ljubavi nemoguće je graditi zajedniĹĄtvo u KatoliÄ?koj Crkvi, izostat će snaga za ekumensko zbliĹžavanje i autentiÄ?nu solidarnost za izgradnju sretnog Ĺživota u graÄ‘anskom i politiÄ?kom druĹĄtvu đ&#x;”˜ PiĹĄe: Fra Niko JOSIĆ

K

atoliÄ?ka Crkva je 20. i 21. rujna u NiĹĄu, rodnom gradu cara Konstantina, organizirala proslavu u povodu 1700. obljetnice od donoĹĄenja Milanskog edikta koji je krťćanima i drugim vjernicima jamÄ?io slobodno ispovijedanje vjere. U ime MeÄ‘unarodne biskupske konferencije, organizator proslave bila je Beogradska nadbiskupija i

Ĺžupa UzviĹĄenja Svetoga KriĹža u NiĹĄu. Sve ove dogaÄ‘aje svesrdno je pomogla FranjevaÄ?ka provincija Bosna Srebrena sa svojim svećenicima i bogoslovima. DogaÄ‘aj pod geslom Za slobodu osloboÄ‘eni pripreman je gotovo tri godine i imao je karakter regionalnog hodoÄ?aťća. Bio je to veliÄ?anstveni dogaÄ‘aj kojeg je naÄ?i-

nila KatoliÄ?ka Crkva bez obzira ĹĄto je to mala zajednica vjernika i ĹĄto je u manjini s obzirom na pravoslavni puk. Vrhunac hodoÄ?aťća bilo je misno slavlje koje je predvodio legat pape Franje, milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola.

U petak, 20. rujna, mladi iz cijele regije organizirali su molitveno-meditativni program koji je zapoÄ?eo u obliĹžnjem Aleksincu, a nastavljen je u sportskoj dvorani u NiĹĄu.

Duhovni program kao uvod u jubilarno slavlje zapoÄ?eo je veÄ?ernjom molitvom koju je sveÄ?ano predvodio uzoriti kardinal Angelo Scola. Nakon ove molitve pred relikvijarom je grkokatoliÄ?ki vladika sa svećenicima otpjevao prigodnu molitvu. Sve se ovo dogaÄ‘alo uz sudjelovanje oko 300 mladića i djevojaka i velikog broja Ĺžupljana Ĺžupe NiĹĄ.

Nakon Prve veÄ?ernje molitve i pozdrava kardinala Scole mladi su cijelu noć proveli u molitvi i meditiranju pred relikvijama (moćima) Kristova kriĹža i svete Jelene, majke cara Konstantina. U povodu sakralnog ureÄ‘enja crkve UzviĹĄenja Svetog KriĹža u NiĹĄu, ove relikvije darovala je biskupija iz Modene i biskupija iz Triera.

U subotu, 21. rujna, u ranim satima okupio je veliki broj mladih hodoÄ?asnika pred Ĺžupnom crkvom u NiĹĄu, gdje je

28 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr28-31.indd 28

26.9.2013 16:18:24

oblj ljjet tni n ca obljetnica đ&#x;”˜ ob

Po Pola stoljeća Glasa Koncila

Prijatelj od nedjelje Sve do 1990. Glas Koncila bio je jedina tiskovina u Hrvatskoj na koju KomunistiÄ?ka partija nije imala izravan utjecaj te je zbog zauzimanja za vjeÄ?ne vrednote, kao i zbog njegovanja hrvatske narodne kulturne i vjerske baĹĄtine, Ä?esto dolazio u sukob s vlastima đ&#x;”˜ Priredila: Ines ĆURKOVIĆ

P

rvi broj katoliÄ?koga tjednika Glas Koncila svjetlo dana ugledao je 4. listopada 1962. na inicijativu zagrebaÄ?kih franjevaca i prema odluci zagrebaÄ?kog nadbiskupa Franje Ĺ epera, kao bilten, Glas s Koncila bio je ciklostilom umnaĹžan, a izvjeťćivao je o dogaÄ‘anju II. vatikanskog koncila. IzdavaÄ? je bio Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu, a odgovorni urednik ravnatelj te crkvene ustanove. PrireÄ‘ivali su ga i raspaÄ?avali franjevci na Kaptolu, a pri umnaĹžanju pomagale su sestre DruĹžbe NaĹĄe Gospe te franjevci trećoredci. Kao crkvene novine, tiskan u tiskari Informator u Zagrebu pod imenom Glas Koncila i s motom Novo lice Crkve, poÄ?eo je izlaziti 29. rujna 1963. List je bio dvotjednik do rujna 1984. Od 1. sijeÄ?nja l985. tjednik su zajedno izdavale nadbiskupije: ZagrebaÄ?ka, Splitska, Sarajevska, RijeÄ?ka i Zadarska, a od l987. do 1991. izdavaÄ? je bila i Beogradska nadbiskupija. Uz suglasnost nadbiskupa, izdavaÄ? Glasa Koncila, od 11. travnja 2004, ponovno je samo ZagrebaÄ?ka nadbiskupija. Od 1967. uz (dvo)tjednik pojavljuje se Mali koncil – Mak, djeÄ?ji mjeseÄ?ni list, a nakon 41mjeseÄ?nog ‘Priloga’ Glasa Koncila od

Uskrsa 2004. do BoĹžića 2007. poÄ?eo je od sijeÄ?nja 2008. izlaziti mjeseÄ?ni magazin Glasa Koncila ‘Prilika’.

U komunistiÄ?kom razdoblju list je pratio razvoj ateistiÄ?ke misli i prakse te se suprotstavljao sustavnoj ateizaciji svega druĹĄtva, dosljedno se zauzimajući za dostojanstvo svakoga Ä?ovjeka. Jedini se,

do demokratskih promjena, argumentirano odupirao velikosrpskoj propagandi i branio dostojanstvo i ponos hrvatskog naroda i Crkve u njemu. Sve do 1990.

Glas Koncila bio je jedina tiskovina u Hrvatskoj na koju KomunistiÄ?ka partija nije imala izravan utjecaj te je zbog zauzimanja za vjeÄ?ne vrednote kao ĹĄto su

32 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr32-33.indd 32

26.9.2013 16:24:17

đ&#x;”˜ u retrovizoru

KvislinĹĄke sjene i druge Kvislinzi svuda oko nas. U veÄ?ernjoj emisiji na Radiju Mir MeÄ‘ugorje, koju vodi Mario Knezović, gostovao je 30. kolovoza 2013. dr. Nino Raspudić sa SveuÄ?iliĹĄta u Zagrebu. Razgovor se vodio o uobiÄ?ajeno ĹĄarolikim temama. Nakon ĹĄto su, izmeÄ‘u ostalog, sluĹĄateljstvu s pohvalom predstavili “naĹĄe drage biskupa i vladiku, Ratka i Grigorijaâ€?, voditelj je predloĹžio da nastave o bosanskim franjevcima. Raspudić je to rado prihvatio jer kod njih, veli on, “imamo jedan kontinuitet kvislinĹĄke politike od Ahdname do danas i o tome treba govoritiâ€?. Oni su kvislinzi/ izdajice i ta kvislinĹĄka nit ide od fra AnÄ‘ela Zvizdovića iz 15. st. preko udruĹženja “Dobri pastirâ€?, sve do sadaĹĄnjih profesora na FranjevaÄ?koj teologiji. Mirno gledaju i niĹĄta ne poduzimaju “dok se gaze politiÄ?ka prava najmalobrojnijeg naroda u Bosni i Hercegoviniâ€?. Oni, koje “kolokvijalno u Hercegovini zovemo daidĹžeâ€?, smatraju da bi se Hrvati “u većinskim podruÄ?jima trebali odreći svojih politiÄ?kih prava, da bi njima bilo komotnije na NedĹžarićima. (...) To je jedan poseban mentalitet..., razvili su jednu vrstu ĹĄtokholmskog sindroma..., viĹĄe se ljute od BoĹĄnjaka na neke hrvatske zahtjeve... Nalazili su se uvijek na jaÄ?oj strani.

Oni su miljenici ovih medija u Hrvatskoj koji imaju kulturnu hegemoniju, recimo Jutarnji list ih je pun. Predstavlja ih se kao većinski glas Hrvata u Bosni..., koristili su tu udobnu ulogu toboĹže poĹĄtenih Hrvata i ...onda uĹživali silnu medijsku potporu u Sarajevu, u dominantnim krugovima u Zagrebu i od meÄ‘unarodne zajednice, a koji se potpuno nemoralno i neodgovorno odnose prije svega prema vlastitom narodu... te kojima je puno bliĹži bio Tito i jugoslavenski reĹžim nego njihova braća stradalnici... a sve to ima svoje povijesne korijene...â€? NeobiÄ?no duga kvislinĹĄka linija kroz povijest, koju je javnosti otkrio zagrebaÄ?ki profesor posredstvom meÄ‘ugorskog radija Mir! Tako se (ne)hotice, u iseljeniĹĄtvu u Zagrebu, pridruĹžio svojim zemljacima dr.

Juri KriĹĄti i dr. Ivi LuÄ?iću, te u poneÄ?emu upotpunio ‘njihova viÄ‘enja’ o Bosni Srebrenoj. Njegova su originalna ‘otkrića’ o “dugom kontinuitetu kvislinĹĄke politike od Ahdname do danasâ€? i o â€œĹĄtokholmskom sindromuâ€?.

ÄŒini se da je dotiÄ?ni doĹživio jak tektonski potres u glavi koji je u njemu izazvao pravi tsunami zloćudnih misli! I on postupa prema već ustaljenom naÄ?elu: o franjevcima Bosne Srebrene nikad dobro, koje je briĹžno odnjegovano kod KriĹĄte i LuÄ?ića, ali mogao je svojim ‘otkrićima’ barem dati neki privid utemeljenosti! PokuĹĄamo li u tom velikom valu kvislingÄ , u kontinuitetu od stoljeća petnaestoga, formirati lanac od onih najistaknutijih, onda je na Ä?elu kvisling fra AnÄ‘eo Zvizdović koji je ishodio opstanak fratara i katolika pod Osmanlijama (a mogao je uteći u zavjetrinu podno Sljemena te biti poĹĄteÄ‘en nominacije za kvislinga, odnosno papuÄ?ara, po jednom Raspudićevu sliÄ?niku!); slijede kvisling fra Matija Divković, pisac prve knjige na narodnom jeziku u BiH (1611); kvisling fra Filip Lastrić, zaÄ?etnik znanstvene historiografije u BiH (18. st.); kvisling fra Augustin Miletić, utemeljitelj analfabetskih teÄ?ajeva (19. st.); kvisling fra Mato Nikolić, prvi diplomirani lijeÄ?nik u BiH (1807) i osnivaÄ? prve moderne apoteke (1813); kvisling fra Ilija StarÄ?ević, osnivaÄ? prve puÄ?ke ĹĄkole u BiH (1823); kvisling fra Ivan Frano Jukić, pokretaÄ? prvog Ä?asopisa u BiH (1850); fra Grgo Martić, kreĹĄevski Hercegovac, pjesnik i utemeljitelj realke u Sarajevu, Ä?lan osmanske Ä?etveroÄ?lane komisije za trasiranje ceste Sarajevo–Mostar preko Ivan planine, koju su tvorila “dva inĹžinira od vojniÄ?koga kora, jedan civilni inĹžinir iz Sarajeva i jaâ€?, veli fra Grgo, kvisling jedan! Toliki val u nevelikoj ljudskoj glavi! Sve kvisling do kvislinga preko Dobrog pastira do profesora FranjevaÄ?ke teologije danas. Raspudić je tu ‘nemilu’ pojavu dijagnosticirao i objasnio â€œĹĄtokholmskim sindromomâ€?! Taj sindrom, navezanost na vlastite progonitelje, kod Ä?lanova Bosne Srebrene, jest jak, akutan, moĹžda neizljeÄ?iv, jer je, prema Raspudićevu miĹĄljenju, prerastao “u jedan poseban mentalitetâ€?! Tom mentalitetu na osobit su naÄ?in pridonijeli fratri, pioniri medicine u BiH – da uzmemo njih za primjer Raspudićeva ‘otkrića’. Tako fra Franjo Gracić, ‘zahvaćen’ tim sindromom, u svojoj medicinskoj knjiĹžici (1795) poruÄ?uje Ä?itatelju ako mu se djelo ne svidi neka se “barem svide pokuĹĄaj i ljubav koju osjećam prema ljudima, ne praveći razlike meÄ‘u osobama i vjeroispovijestima, bilo da su muslimani, pravoslavci i drugiâ€?. On radi i za svoje progonitelje, i ne sluteći, naravno, za moguću potonju dijagnozu. Pod tim su sindromom djelovali, sudeći prema Raspudićevoj dijagnostici, takoÄ‘er lijeÄ?nik i farmaceut fra Tomo Dafinić (18. st.) kao “nepopravljiv prijatelj bolesnog dela Ä?oveÄ?anstvaâ€? (Ivo Andrić), diplomirani lijeÄ?nici-kirurzi fra Mato Nikolić i fra Mijo SuÄ?ić (19. st.), kao i fra Petar Bakula, koji je Ä?ak bio kućni lijeÄ?nik Ali-paĹĄe Rizvanbegovića, pravi pravcati kvisling! Tako je nastajao taj poseban mentalitet kod fratara sve s ciljem da im bude komotnije u Ĺživotu! SliÄ?no i Raspudićev sudrug na bojiĹĄnici protiv daidĹža, Ivo LuÄ?ić, tu teĹžnju za komocijom vidi u njihovoj stalnoj borbi za “materijalne vrijednostiâ€?. Tako su u vrijeme bivĹĄe drĹžave uĹživali brojne blagodati i koristili se, izmeÄ‘u ostalog, “besplatnim lijeÄ?enjemâ€? i “mirovinamaâ€? (Ä?itaj: izdaja ‘naroda i Crkve’!).

Kako je ovu nemilu pojavu, od stoljeća petnaestoga, teĹĄko iskorijeniti, slutimo da će tri barjaktara s predziÄ‘a nacionalnog i crkvenog pravovjerja, dr. Raspudić, dr. LuÄ?ić i dr. KriĹĄto, produĹžiti svoj monitoring na sljemenskim osmatraÄ?nicama te i dalje, kao pravi domoljubi i katolici, motriti kretanje pritajenih heretiÄ?kih, nenarodnih, kvislinĹĄkih i neokomunistiÄ?kih sjena kroz Bosnu Srebrenu i pravodobno izvjeťćivati svekoliku javnost! (O tome i u sljedećem broju!) đ&#x;”˛

40 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr40-41.indd 40

26.9.2013 17:02:59

đ&#x;”˜ povratak

Danas u Ĺ urkovcu Dok su do sada Ä?eťće dolazili stariji Ĺžupljani da vide svoja ognjiĹĄta i da se prisjete vremena svoje mladosti, danas viĹĄe dolaze mladi – neopterećeni proĹĄloťću đ&#x;”˜ PiĹĄe: Fra Josip BOĹ˝IĆ

O

tići ili navratiti danas u Ĺ urkovac doista veseli i raduje. ÄŒovjek koji pamti kako je Ĺ urkovac izgledao u nedavnom ratu, i neposredno poslije rata, ostaje zaÄ?uÄ‘en i zadivljen kad danas doÄ‘e i vidi sve te promjene i novine koje se iz dana u dan dogaÄ‘aju. Ako je ranije i pomiĹĄljao da tu nikada viĹĄe “neće biti Ĺživota za nas katolike-Hrvateâ€?, danas se mora bar zamisliti nad takvom izjavom, ako ne i nanovo promiĹĄljati i mijenjati takvo uvjerenje.

Ĺ urkovac je bio jedna od najteĹže stradalih i uniĹĄtenih Ĺžupa na prostoru prijedorske općine, pa i ĹĄire. Ĺ˝upna crkva Presvetog Srca Isusova je bila do temelja sruĹĄena. Ĺ˝upna kuća i pomoćne zgrade opljaÄ?kane, devastirane, razotkrivene i izloĹžene vremenskim nepogodama da kiĹĄa, snijeg i led uÄ?ine svoje i dokrajÄ?e ono ĹĄto ljudska zloba i mrĹžnja nisu uspjele. Istu sudbinu su doĹživjela i sva druga zdanja: mjesna ĹĄkola, zadruĹžni dom, trgovina, mjesna zajednica, sva katoliÄ?ka groblja, grobljanske kapele, seoski usputni kriĹževi i spomenici, sve ĹĄto je odavalo tragove katoliÄ?ke i narodne prisutnosti u ovom kraju. Prelijepe i bogate kuće uzduĹž asfaltnog puta, kao i Ä?itava ĹĄurkovaÄ?ka dolina, koja je viĹĄe sliÄ?ila nekom alpskom naselju nego selu podno Majdanskih planina, sve je to bilo poruĹĄeno, opljaÄ?kano, uniĹĄteno, sablasno je strĹĄilo i brzo zarastalo u draÄ?u i ĹĄiblje, te se Ä?ovjek teĹĄko usuÄ‘ivao proći kroz mjesto i danju, a pogotovo noću.

Veće zlo i veća ĹĄteta od ove materijalne je, svakako, protjerivanje i izgon naĹĄeg svijeta iz ovih podruÄ?ja. Sve ono poruĹĄeno i uniĹĄteno, te materijalne ĹĄtete, mogu se nekako ukloniti. PoruĹĄeno je moguće popraviti, obnoviti, na-

praviti moĹžda bolje i ljepĹĄe, ali ljudski Ĺživoti, naĹĄ dobri ĹĄurkovaÄ?ki katoliÄ?ki svijet, svi oni stradali, ubijeni, nestali, prognani, oni su za Ĺ urkovac i za Ä?itav ovaj kraj zauvijek nestali! To je ĹĄteta i zlo koje smo doĹživjeli i koje se ne da popraviti!

To su misli koje spontano naviru svaki put kad se Ä?ovjek, koji je sve to gledao i proĹživljavao, navrati i sjeti Ĺ urkovca i svih onih straviÄ?nih dogaÄ‘anja u tom kraju! Ipak, danas je neĹĄto drugaÄ?ije. Ĺ urkovac poÄ?inje pokazivati “znakove Ĺživotaâ€?, poÄ?inje buditi lagani optimizam! ÄŒovjek je jednostavno prisiljen mijenjati svoje miĹĄljenje i uvjeravati se da bi ovdje, ipak, i za katolike-Hrvate moglo biti Ĺživota i budućnosti!

Sve je poÄ?elo dolaskom mladog i poĹžrtvovnog Ĺžupnika, karizmatiÄ?nog svećenika-franjevca, dr. sc. fra Ive Pavića. Svećenik je to koji malo govori, a mnogo moli i radi. Dolaskom u Ĺ urkovac fra Ivo nije krenuo putem brojnih svećenika u BanjoluÄ?koj biskupiji, sklonih kuknjavi i kritiziranju, poviku kako na domaće tako i strane moćnike i politiÄ?are koji su se, navodno, “urotili protiv nas katolika-Hrvataâ€? i ne Ä?ine ama baĹĄ niĹĄta za nas i povratak naĹĄeg svijeta u zaviÄ?aj i na svoja ognjiĹĄta?!

44 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr44-45.indd 44

26.9.2013 17:09:47

đ&#x;”˜ pod povećalom POMIRENJE, Maurice Harron – Londonderry, Sjeverna Irska

Za ostvarenje pozitivnih pomaka u Bosni i Hercegovini najvaĹžnija je sposobnost kajanja i praĹĄtanja, ĹĄto bi moglo dovesti do pravih politiÄ?kih rjeĹĄenja. NaĹžalost, Bosna i Hercegovina je joĹĄ uvijek puna onih koji se ne mogu kajati i praĹĄtati đ&#x;”˜ PiĹĄe: Luka MARKOVIĆ

U

ťestom stoljeću prije Krista postavili su revoltirani građani Atene, nakon socijalnih nemira i pobune protiv bogataťa, Solona za

upravitelja. On je uspio u kratkom vremenu uspostaviti izvornu puÄ?ku demokraciju (demos = puk i kratein = vladati) i dokinuti omraĹženo pretvaranje duga u ropstvo. Slavni Periklo će neĹĄto kasnije prenijeti svu vlast na narod (ekklesia = narodni sabor), mimo Ä?ije volje ni sam nije mogao donositi dalekoseĹžne odluke, oslanjajući se tako u potpunosti na narod i njegov osjećaj za pravednost i razboritost. Dok je za Platona takva demokracija pogubna, jer upravljanje predaje u ruke neukima, Aristotel je miĹĄljenja da se na taj naÄ?in moĹže upravljati drĹžavom samo onda ako se glas gradskog vjesnika moĹže Ä?uti na svim njezinim rubovima.

DanaĹĄnja zapadna demokracija, koja se naslanja viĹĄe na naÄ?in upravljanja drĹžavom prema uzoru na Rimsku Republiku, u kojoj su rimski graÄ‘ani izborima prenosili ovlasti na predstavnike, legitimirajući ih da u njihovo ime oblikuju zakonodavnu i izvrĹĄnu vlast, ipak je neĹĄto drugaÄ?ija od one za vrijeme Solona i Perikla. Pa ipak bi vjerojatno i za nju Platon rekao da je pogubna, jer “narod nije dovoljno sposoban izabrati prave predstavnikeâ€?. Istina, i danas ima skeptika u odnosu na ovaj naÄ?in upravljanja drĹžavom.

MeÄ‘utim, većina teoretiÄ?ara se slaĹže da je to najpravedniji i najbolji mogući naÄ?in voÄ‘enja druĹĄtvene zajednice. Ono ĹĄto se kod Platona o upravljanju drĹžavom Ä?ita sa simpatijama, razbilo bi se o glavu onome tko bi danas sliÄ?no razmiĹĄljao.

Ipak, ne moĹže se pobjeći od pitanja, kada je rijeÄ? o Bosni i Hercegovini, je li Platon barem djelomiÄ?no imao pravo ili je pak rijeÄ? o neÄ?emu potpuno drugaÄ?ijem, neÄ?emu ĹĄto se ne moĹže poistovjetiti s “normalnim demokracijamaâ€?, gdje narod legitimira predstavnike da rade za njegovu dobrobit? I dok su svojevremeno pred razjarenim pukom drhtali rimski delegati, bosanskohercegovaÄ?ki predstavnici spavaju mirno, bez ikakvog straha da bi se protiv njih mogli pobuniti njihovi glasaÄ?i.

Je li na djelu dogovor izmeÄ‘u politiÄ?ara (boĹĄnjaÄ?ki, srpski, hrvatski) prema naÄ?elu “divide et imperaâ€? (zavadi pa vladaj), kako neki teoretiÄ?ari misle, ili je ipak stvar malo kompliciranija? U svakom sluÄ?aju, mnogo toga zbunjuje. Korupcija cvate meÄ‘u “legitimiranimaâ€?. Narod zna i ĹĄuti.

MeÄ‘unarodni gubernatori, Ä?iji bi zadatak bio koordinirati dogovaranja izmeÄ‘u joĹĄ uvijek “zaraćenih stranaâ€?, zadovoljavaju se svojim visokim plaćama i ĹĄutnjom,

46 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr46-47.indd 46

26.9.2013 17:13:06

đ&#x;”˜ pogled u duĹĄu

Roditelji i djeca – – zamrťeno klupko Ako roditelji djetetu daju previťe slobode, oni ne shvaćaju da mu time ťkode jer se tako ne razvija njegova slobodna volja.

Da bi ono razvilo svoju slobodnu volju, mora se osjećati sigurno i zaĹĄtićeno đ&#x;”˜ PiĹĄe: SnjeĹžana Ĺ UĹ NJARA

okoline bez prisile i pretjerane brige, a da mu se, istodobno, pruĹži prilika suoÄ?avanja s odreÄ‘enim smislenim i potrebnim ograniÄ?enjima koja, svjedoci smo tomu, uglavnom izostaju. Upravo za ovakvo suÄ?eljavanje danaĹĄnji roditelji nisu spremni ni dovoljno pripravni. Roditelji dopuĹĄtaju sve, ne postavljaju ograniÄ?enja i tako ne rasterećuju poriv djeteta za agresivnoťću koji teĹži osloboÄ‘enju nego, upravo suprotno, omogućavaju njegovo jaÄ?anje. Konrad Lorenz u svom istraĹživanju opustoĹĄenog Ĺživotnog prostora civiliziranih ljudi ukazuje na to da su tisuće djece postale nesretni neurotiÄ?ari zbog “odgoja koji ne Ĺželi stvarati frustracijeâ€?.

Č

ovjek danaĹĄnjice sve viĹĄe doĹživljava Ĺživot praznim i besmislenim jer stvarni osjećaji ne odgovaraju predodĹžbama o ljudima te ih zbog toga treba potisnuti, ignorirati kako bismo se zaĹĄtitili od drugih. Danas se rijetko uoÄ?avaju neuroze iz ranijih vremena kao ĹĄto su paralizirajući osjećaji krivice, strahovi, fobije i prisilne radnje, već odrasli zapadaju u depresiju ili gube mogućnost svakog osjećaja. Uzroke ovome valjalo bi potraĹžiti u djetinjstvu.

Christa Meves istiÄ?e kako bezobzirna neumjerenost i materijalno blagostanje utjeÄ?u na prave odgojne vrijednosti danas u obitelji, koje sve Ä?eťće gube bitku zbog sve prisutnijeg hedonizma i sebiÄ?nosti. Ona krivnju, uglavnom, prebacuje na majke koje su prezaposlene i stoga malo vremena provode s djecom kojoj, umjesto ljubavi i predanosti, nude “proĹžvakanuâ€? tvar u obliku gotove hrane, a umjesto igraÄ?aka – televiziju. Ona istiÄ?e kako bi se djeÄ?ja agresivnost, sve prisutnija i oÄ?itija kod posve male djece danas, mogla izbjeći kad bi se djetetu pruĹžila mogućnost vlastite aktivnosti i inicijative prilikom istraĹživanja svoje

48 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr48-49.indd 48

26.9.2013 17:14:51

đ&#x;”˜ danas je drukÄ?iji dan

Takni malo odlaska u neĹĄto drugo‌ Misli, da se dogaÄ‘a Ä?udo za male pare.

Ivan Slamnig

Blagovanje jeseni Ĺ˝eljela bih da u malom kozmosu bude mjesta za radost zbog iskoraka prema otkriću neÄ?eg oÄ?itog, bez obzira na to koliko se to Ä?inilo zgubidanskim ili podrazumijevajućim ili suviĹĄnim đ&#x;”˜ PiĹĄe: Renata DLOUHI-KASTELIC

P

onukana jednom od svagdaĹĄnjih jadikovki “smantranomâ€? otprilike ovako: da viĹĄe niĹĄta nije nalik na ono na ĹĄto bi trebalo biti nalik (!), stavljam izazov posvjeťćivanja konstanti, recimo, jednog pametnog godiĹĄnjeg doba za kakvo smatram jesen – ne pred

prirodoslovce, sociologe, antropologe, zvjezdoznance, nutricioniste ili bilo kakve promatraÄ?e bilo kakvih stanja i promjena, nego pred one koji luksuzno prisutni u sebi samima mogu ĹĄetati parkom ne krećući se od toÄ?ke A do toÄ?ke B, već – ĹĄećući; one koji uĹživaju u tome da se posve ozbiljno pozabave oblicima i bojama liťća (a da im to nije struka i da to ne treba djetetu za ĹĄkolu), pa i one koji se mogu vratiti koju godinicu ili decenijicu unatrag u neki svoj jesenji zanos ili se prisjetiti koje poduke dobivene od jeseni; na kraju i one koji su barem jednom, blagujući jesen, osjetili da nisu zakopali mogućnost da si time dodaju koju kapljicu sjaja u svoj stvarni ili izmaĹĄtani kozmos. A onda, moĹžda nas prepoznavanje tih konstanti, tog neÄ?eg ĹĄto je ipak nalik na ono na ĹĄto bi trebalo biti nalik, uz pomoć jednog neznanstvenog, blago “opoetiziranogâ€? i popriliÄ?no osobnog popisa potakne na blagovanje uĹžine koju je ove godine rujan već donio, a listopad evo joĹĄ donosi. Da se ne propusti jesen. Ĺ teta baciti (ne primijetiti).

Budući da nas ima i ovakvih koji jednostavno, priŞeljkujući svrsishodnost ba-

rem donekle sistematiÄ?nog (mada ni to nije nuĹžno), a odnekle moĹžda i lijepog – popisa, kaose svakodnevnice preraÄ‘ujemo u malene kozmose (koje svakom od nas Ĺželim, od sveg srca) i vjerojatno i zato ĹĄto me svakodnevnica sama poÄ?esto podsjeti na onaj stih V. P. Disa “meni nije dano da ja imam zemlju bez ubogih ljudiâ€?, drĹžim da su sezonski popisi blagodati vrlo lijepo gubljenje vremena ako nam se hoće da ga izgubimo. A trebalo bi se to htjeti, barem ponekad, u ovom vremenu dokinutih kozmosa. Zato organiziram ovogodiĹĄnji lov na jesenje konstante predvodeći ga ulovljivim (nadam se mnogima od nas) poetiÄ?nim oÄ?itovanjima Elemenata u nekom naĹĄem gradu ili Ä?arĹĄiji, uz napad s boka zdravorazumskog povlaÄ?enja ljeta iz bilo kojeg seoceta ili mjestaĹĄca joĹĄ podobro zaraslog prirodom, te dovrĹĄavajući ga udarcem u sridu – s kartom na najtananije emotivne strune.

Oni koji su ikad ijednom svojom ćelijom oćutjeli ma i najmanji djelić jesenjih blagodati u gradu, mogli bi neťto od ovoga staviti na svoj popis svog malog kozmosa:

50 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr50-51.indd 50

26.9.2013 17:15:59

đ&#x;”˜ duh afrike

Duhovi i magija

U Africi se ljudi najviĹĄe pribojavaju crne magije, Ä?arobnjaĹĄtva i uroka.

Drugi neprijatelji su: bolesti, nesreće, patnje, zla kob, problemi koje uzrokuju duhovi i smrt đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ivica PERIĆ

T

ekstom iz proĹĄloga broja Svjetla rijeÄ?i poÄ?eli smo niz Ä?lanaka o afriÄ?kim religijama i vjerovanjima. Ovdje ćemo progovoriti neĹĄto o afriÄ?kom poimanju duhova, o magiji i medicini te o zapadnjaÄ?kim zabludama s obzirom na afriÄ?ka vjerovanja.

Duhovi (Emizimu). Vjeruje se da između Boga i ljudskih bića postoje druga bića koja nastanjuju svemir. Bog je njihov stvoritelj, isto kao ťto je stvorio

i sve drugo. Ljudi obiÄ?no govore o njima u ljudskom obliku; tretiraju se kao da imaju ljudske osobine poput: razmiĹĄljanja, govora, inteligencije i posjedovanja moći.

Prirodni duhovi. To su oni koje ljudi osobito poistovjećuju s prirodnim objektima i silama. Za neke se vjeruje da su bili ljudska bića u dalekoj proťlosti.

Prirodni duhovi na nebu. Neki od duhova povezuju se s objektima i silama na nebu. Oni ukljuÄ?uju: sunce, mjesec, zvijezde, dugu, kiĹĄu, vjetar, grmljavinu i munje. Ljudi vjeruju da su ti objekti i snage same po sebi duhovi ili da ih duhovi opsjedaju i upravljaju njima.

Prirodni duhovi zemlje. Oni se poistovjećuju sa stvarima i silama zemlje. Ovo su stvari i sile bliske Şivotu ljudi. Oni su povezani sa: zemljom, breŞuljcima, planinama, stijenama, drvećem, ťumama, vodom i jezerima.

Ljudski duhovi. Ljudski duhovi su oni koji su prije bili obiÄ?ni muĹĄkarci, Ĺžene i djeca. Mnogi od njih pojavljuju se u legendama i mitovima, o njima se govori u uobiÄ?ajenim razgovorima izmeÄ‘u ljudi, a neki opsjedaju ljude ili im se priÄ?injavaju u vizijama i snovima.

Duhovi onih koji su davno preminuli.

Većinu njih nitko ne pamti u njihovom

ljudskom obliku. To su duhovi onih koji su preminuli u dalekoj proĹĄlosti. Ljudi nemaju jasnu predodĹžbu o ovim duhovima. Vjeruje se kako su neki od njih postali prirodni duhovi. Duhovi ljudi koji su nekada bili: voÄ‘e, junaci, utemeljitelji i ostali znaÄ?ajni muĹĄkarci i Ĺžene, ponekad se nastavljaju cijeniti te im se odaje poÄ?ast. Ljudi traĹže njihovu pomoć kroz molitvu, ceremonije ili ih spominju prilikom obraćanja Bogu. U osnovi, ljudi se boje i ne vole duhove onih koji su davno umrli ili duhove nepoznatih ljudi. Uhode je druga rijeÄ? za ove duhove.

Duhovi ljudi koji se nedavno preminuli. Njihove obitelji, roÄ‘aci i prijatelji pamte ih i dulje od Ä?etiri do pet generacija. Njihove duhove nazivamo Ĺživućim mrtvacima kako bismo ih razlikovali od duhova osoba koje su davno preminule. Ĺ˝ivuće mrtvace se i dalje smatra dijelom njihovih obitelji. Vjeruje se da su oni bliski obitelji na podruÄ?ju gdje su Ĺživjeli u ljudskom obliku. Oni mogu posjećivati svoje Ĺživuće roÄ‘ake u snovima ili vizijama.

Kada su ljudi bolesni ili proŞivljavaju nesreću u obitelji, to se mnoŞe pripisati Şivućim mrtvacima.

Magija i medicina (neprijatelji druĹĄtva). U Africi se ljudi najviĹĄe

52 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr52-53.indd 52

26.9.2013 17:19:14

đ&#x;”˜ kultura

Jedan davno zaboravljeni bh. filozof

Andrija Kreťić u Sa Premalo je i istodobno preistinito sa samim Kreťićem reći da su ga "Bosanci" – kada je preťao u Beograd – vazda smatrali svojim "kadrovikom".

Pred tim Andrija KreĹĄić nikada nije uzmicao, gradeći svima vazda zaviÄ?aj kako bi se i sam osjećao zaviÄ?ajnim đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ĺ˝eljko PAVIĆ

K

ad god se svatko od nas pokuĹĄa poizvijestiti o vlastitu izvoru, porijeklu, biva o nekakovrsnoj kulturnoj ili ljudskoj pripadnosti naprosto, onkraj svakoga svjetonazora i vjeronazora, taj pokuĹĄaj odmah zamuti jedan temeljni “uvidâ€? koji bi, valjda, trebao svojom bistrinom otkloniti svaku pomutnju.

Taj uvid, koji uvijek iznova – Ä?ak i u budizmu – govori: “To Ti jesiâ€? (Tat tvam asi!), ipak raz-oÄ?arava zato ĹĄto upravo u tom “jesiâ€? nema nikakvoga “zaviÄ?ajaâ€?, samo “pustinjaâ€? koja se opasno ĹĄiri i prijeti da “zamukneâ€?, kako bi s HĂślderlinom rekao Heidegger, posebice mi danaĹĄnji!

Uvijek iznova kopajući po vlastitu “zaviÄ?ajuâ€?, po Bosni, u kojoj se nikad ne izgovara “jestâ€? nego “bivaâ€? (a to je onda vazda: bir-vaktile), u svakom se novom “zaletuâ€?, kako bi rekao Jaspers, otvori jedan novi svijet, u kojemu smo i sami oduvijek već (i sigurno nesvjesno, ali utoliko istinitije i poĹĄtenije) bili zaviÄ?ajni.

To nije “transcendentalna arheologijaâ€? do sada ne-osvijeĹĄtenoga jednoga uma europske duhovnosti već “arheologija ljubaviâ€? prema onome ĹĄto oduvijek već jesmo, Ä?ak i u bezizglednoj budućnosti

koju nam je obećala naťa samoskrivljena, nezrela proťlost.

Taj mi se “bosanski svijetâ€?, ne samo puki pĂťk, dunjaluk, Ä?arĹĄija, Tunjo Filipović, uvijek iznova otvarao i otvara u takvim nesagledivim drugaÄ?ijostima i posebiÄ?nostima koje Ä?ak ni onaj u Bosni naj-roÄ‘eniji i naj-praviji nikada – Bogu hvala – ne moĹže dokuÄ?iti do kraja.

Sjećanje je opasno, posebice za Aurelija Augustina, budući da ga uvijek iznova baca ne samo u ono: “Tko sam ja bio?â€?, nego u Ä?istu osjetilnost koja mu do kraja oteĹžava pitanje: “Tko sam ja sada?â€?

Usvojimo li ono ranije spomenuto bosansko (brzoizgovarajuće) “bivaâ€?, tada sa svetim Augustinom ulazim u ĹĄiroku poljanu sjećanja, ulazim tamo gdje sam zbog svojega predodĹžbenoga miĹĄljenja već unaprijed i već unatrag “zaboravioâ€?

Boga, ali nisam zaboravio ono ĹĄto me je – kao ne-prisutno – suoblikovalo u mojemu vlastitu prisuću. To nisu samo roditelji, to nije samo zaviÄ?aj već, prije svega, prijatelji i uÄ?itelji koji su taj zaviÄ?aj uvijek iznova Ä?inili zaviÄ?ajnim!

Nismo svi istoga iskustva! Nismo svi u istoj vjeri, ma koliko se ispovijedali u istoj religiji! Nismo svi zaviÄ?ajni, ma koliko kao tuÄ‘inci u vlastitu svijetu svugdje nastojimo “sviti gnijezdoâ€?, uvijek iznova graditi zaviÄ?aj (ethos).

Andrija KreĹĄić, kojega nikad nisam osobno upoznao, uÄ?inio je svojim “dijelomâ€?, ne samo djelom, neĹĄto ĹĄto bi se za mladoga studenta filozofije moglo nazvati “upoznavanjem sa zaviÄ?ajemâ€?. Davno, davno, upravo na godinu mojega roÄ‘enja (1962), Andrija KreĹĄić otiĹĄao je iz Bosne. Premalo je i istodobno preistinito sa samim KreĹĄićem reći da su ga “Bosanciâ€? – kada je preĹĄao u Beograd – vazda smatrali svojim “kadrovikomâ€?. Pred tim, koliko sam uspio i znanstveno i ljudski istraĹžiti, Andrija KreĹĄić nikada nije uzmicao, gradeći svima vazda zaviÄ?aj kako bi se i sam osjećao zaviÄ?ajnim.

No, upravo “toâ€? iskustvo, ma kako ga vrednovali, uvijek iznova sili na promiĹĄljanje: ZaĹĄto je otiĹĄao? Naime, osobno svjedoÄ?im, nakon ovoga rata, mnogi su istovjerci, istonacionalni,

54 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr54-57.indd 54

26.9.2013 17:33:57

đ&#x;”˜ od snova sazdani

Vijest o Mirkovoj smrti odjeknula je bolno kroz sve sfere mojega Ĺživota.

Tepih uspomena prostro se ispred mene kao svila na kojoj je bila narisana mapa jednog prohujalog vremena. Bio je genij, veliki posvećenik i prvosvećenik knjiŞevnosti

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Mile STOJIĆ

Gdje je stajao kriĹž U

prvoj polovici srpnja putovao sam u Crnu Goru, gdje bijah gost na tribini festivala Grad teatar u Budvi. Vozili smo se preko TjentiĹĄta i ÄŒemerna za Gacko i Bileću, odakle smo skrenuli za Crnu Goru, prema NikĹĄiću.

Nisam od poÄ?etka ratnih devedesetih prolazio ovom marĹĄrutom, za koju me veĹžu lijepe uspomene iz mladosti. Svijet od juÄ?er, kako bi to rekao Zweig, polagano se pomalja iz ruĹĄevina: spomenici revoluciji i revolucionarnoj pjesmi zarasli su u korov i Ä?kalj, a naĹĄe mladalaÄ?ke zanose već je prekrila travuljina zaborava. Ali svejedno, uvijek iznova opija te bistrina krĹĄevitog krajolika, Ä?ije su slike i dalje oĹĄtre, kao u vremenu tvog djetinjeg blaĹženstva.

Kojih desetak kilometara od Bileće, tik nakon ĹĄto smo preĹĄli od kontejnera i dasaka sklepanu graniÄ?nu postaju, ulazimo u selo Petrovići, krĹĄku naseobinu od stotinjak kuća, Ä?iji crveni krovovi vriĹĄte u sivoj teksturi kamena. Moj vozaÄ?, Budvanin, objaĹĄnjava da Petrovići bijahu jedno od naprednijih crnogorskih sela sve do ukidanja uskotraÄ?ne ĹželjezniÄ?ke pruge ÄŒapljina–NikĹĄić. “Kada je 1976. dignuta ĹĄtreka, ljudi su poÄ?eli iseljavati, tako da danas u Petrovićima Ĺživi dvadesetak domaćinstava, uglavnom staraca. Selo vikendom malo Ĺživne, kad doÄ‘u mladi da obiÄ‘u stareâ€?, kaĹže. Julska je Ĺžega, na horizontu trepti usijani zrak, na cesti satima ne prolazi nikakvo vozilo.

Zastajemo pod stoljetnim stablom hrasta pored druma, ali nam njegov hlad pruĹža rÄ‘avu zaĹĄtitu od nemilosne pripeke. Nigdje Ĺžive duĹĄe na vidiku, svud oko nas samo nesnosna vreva cvrÄ?aka. Ovdje je, kaĹžem svom suvozaÄ?u, roÄ‘en knjiĹževnik Mirko KovaÄ?, koji je na pitanje ima li iĹĄta gore od Bileće ljeti, ironiÄ?no odgovorio: Ima. Bileća zimi. S Mirkom sam prijatelj već mnoge godine, ali sam prvi put ovdje. Mislim da ni on nije već dugo dolazio. SliÄ?ne su naĹĄe zaviÄ?ajne priÄ?e.

Mene Petrovići podsjećaju na moje rodno mjesto, udaljeno svega kojih stotinjak kilometara zapadno. Isto obilje u ĹĄkrtosti, ista prozraÄ?nost i ista muka. “Mi, ljudi sa sela, divimo se mekoputim gradskim gospoÄ‘ama‌â€?, citirao sam po sjećanju.

Nedugo nakon povratka iz Crne Gore prijatelj mi javlja da je Mirko KovaÄ? umro. Znao sam za njegovu dugogodiĹĄnju bolest, s kojom se hrabro nosio, ali me vijest presjekla do srĹži. Tepih uspomena prostro se ispred mene kao svila na kojoj je bila narisana mapa jednog prohujalog vremena. Mirka KovaÄ?a prvi put sam “uĹživoâ€? sreo joĹĄ kao gimnazijalac u kavani imotskog hotela.

Mogla je to biti godina sedamdeset druga, sedamdeset treća – on i Danilo Kiť sjedili su tad za kavanskim stolom preko puta mojega i Şivo diskutirali, nesvjesni da jedan provincijski mladić u njima prepoznaje knjiŞevne bogove. Ja tad

60 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr60-61.indd 60

26.9.2013 17:50:06

đ&#x;”˜ roditeljima i djeci

Do you speak English?

NajÄ?eťća zamka u koju većina upada na poÄ?etku uÄ?enja ili prilikom prvih prepreka jest da se obeshrabri i posumnja u uspjeh, ĹĄto je pogreĹĄno. Ako ste primijetili da dijete ili vi niste dobro izgovorili ili ponovili rijeÄ?, ne odustajte. NasmijeĹĄite se i pokuĹĄajte ponovno! đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ĺ˝eljka KUJUNDĹ˝IJA

J

edna latinska izreka kaĹže: Quot linguas calles, tot homines vales, ĹĄto u prijevodu znaÄ?i: Koliko jezika znaĹĄ, toliko ljudi vrijediĹĄ.

U danaťnje vrijeme, tko god ne poznaje bar jedan od velikih svjetskih jezika, ne moŞe se u potpunosti smatrati pismenom osobom. Ima male mogućnosti za zaposlenje ili napredovanje u karijeri.

NajblaĹže reÄ?eno, u nepovoljnijem je po-

loĹžaju na putovanjima ili prilikom upoznavanja i druĹženja s ljudima koji dolaze iz drugih sredina od onih koji govore viĹĄe jezika.

Prema najnovijim istraĹživanjima, najrasprostranjeniji jezik na svijetu je mandarinski i njime govori oko 370 milijuna ljudi, uglavnom Kineza.

Drugo mjesto na ljestvici najrasprostranjenijih jezika na svijetu pripada engleskom jeziku koji govori oko 341 mi-

lijun stanovnika Zemlje i koji se ujedno najÄ?eťće koristi u poslovnoj komunikaciji, dok je na trećem mjestu ĹĄpanjolski jezik koji govori oko 320 milijuna ljudi.

U posljednje vrijeme, zahvaljujući serijama na malim TV ekranima, na naĹĄim prostorima sve je popularniji i arapski jezik koji govori oko 250 milijuna ljudi, a poĹželjno je poznavati i ruski jezik koji govori oko 170 milijuna ljudi ili njemaÄ?ki koji govori oko 100 milijuna ljudi.

Tko sve moĹže nauÄ?iti strane jezike i koja je optimalna dob za njihovo uÄ?enje?

Većina struÄ?njaka se slaĹže da jezike moĹže nauÄ?iti svatko, bez obzira na dob i formalno obrazovanje. Tu tezu potvrÄ‘uju i brojni primjeri radnika koji su nauÄ?ili jezike nakon ĹĄto su otiĹĄli u inozemstvo “trbuhom za kruhomâ€? kao i primjeri emigranata, raseljenih i prognanih osoba, sportaĹĄa, umjetnika, ali i svih onih koji jednostavno imaju volju i Ĺželju da govore joĹĄ jedan jezik.

Ipak, najpovoljnije razdoblje za uÄ?enje generalno, a osobito uÄ?enje jezika, jest predĹĄkolska dob. Dijete do sedam godina, zahvaljujući mozgu koji u tom uzrastu poput spuĹžve upija nova znanja brzo i temeljito, uÄ?i kroz igru i zabavu, s nevjerojatnom lakoćom i bez opterećenja.

Upravo zbog toga sve viĹĄe predĹĄkolskih ustanova nastavnim planovima i programima predviÄ‘a i uÄ?enje stranih jezika, a gotovo sve osnovne ĹĄkole već

68 Svjetlo rijeÄ?i listopad 2013.

sr68-69.indd 68

26.9.2013 18:05:36

NARUČITE S ADRESE SVJETLA RIJEČI

Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo tel: +387 33 72 62 00 • fax: +387 33 81 22 47 e-mail: pretplata@svjetlorijeci.ba

Kalendarom se možete obogatiti kroz čitavu godinu!

knjiga

omot.indd Sec1:84

zidni

džepni 12-lisni 26.9.2013 15:08:04