Svjetlo riječi - broj 368

VJERA DRUĹ TVO KULTURA

Godina XXXI. Broj 368 Sarajevo, studeni 2013. Cijena 3,5 KM (15 HRK) omot.indd 1

www.svjetlorijeci.ba 31.10.2013 13:53:56

rijeÄ? Ä?itateljima đ&#x;”˜

Zagledani u Život

iz sadrĹžaja tema broja Ne ubij!

4

boŞja djela u bibliji Biblija – knjiga pamćenja

12

aktualno – hkm traunreut Rubinski jubilej

20

razgovor – fra lovro gavran Oprost je vrlina, a zaborav mana

22

reportaĹža Tko stoji iza ubojstva fojniÄ?kih fratara? 28 danas je drukÄ?iji dan Pisanje spokoja

50

prikaz knjige Divković opet među nama

54

arhiva fojniÄ?kog samostana

nenasiljem drugaÄ?ije Nenasilje – temelj identiteta vjernika? 77

P

okoj vjeÄ?ni daruj im, Gospodine! – rijeÄ?i su koje ćemo u ovom mjesecu Ä?uti i izreći Ä?eťće nego inaÄ?e. Studeni je mjesec sjećanja na pokojne. Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, Crkva se poboĹžno sjeća svih koji su za Ĺživota ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bliĹžnjemu, a sljedeći dan, na DuĹĄni dan, svih pokojnih vjernika. Iako ih se u naĹĄe vrijeme zove “danima mrtvihâ€?, ovi su jesenski blagdani itekako dani Ĺ˝ivota: sjećajući se s ljubavlju osoba s kojima smo dijelili Ĺživot, svjedoÄ?imo svoju Ä?vrstu vjeru da ćemo se, nakon svoga Velikoga petka, s njima jednom zauvijek sjediniti – u svjetlu uskrsnoga jutra.

Kako se u studenom ove godine navrĹĄava dvadeset godina od stradanja fojniÄ?kih fratara, gvardijana fra Nikice MiliÄ?evića i vikara fra Leona Migića, koji su muÄ?ki ubijeni u svome samostanu, njima smo posvetili ovaj broj. Ni nakon dvadeset godina, naĹžalost, nije poznato tko stoji iza tog ubojstva. IzvrĹĄitelj ovog zloÄ?ina, vojnik Armije BiH s imenom i prezimenom, poznat je kao i trojica drugih vojnika koji nisu pucali, ali nisu ni sprijeÄ?ili ubojicu da puca u ljude Ä?ije je Ĺživotno geslo bilo mir i dobro. Iako su fratri Ä?inili zaista sve ĹĄto su mogli da se sprijeÄ?e sukobi izmeÄ‘u Hrvata i BoĹĄnjaka, pozivajući narod i njihove politiÄ?ke predstavnike na suzdrĹžanost od bilo kakvih ispada, netko ih je ipak osudio na smrt. TadaĹĄnji provincijal Bosne Srebrene fra Petar AnÄ‘elović, u povodu zloÄ?inaÄ?kog ubojstva fojniÄ?kih fratara, dao je izjavu u kojoj se zgraĹža nad zlodjelima Armije koja nosi naslov “Bosne i Hercegovineâ€?‌ Ovu tuĹžnu obljetnicu fojniÄ?ki će fratri obiljeĹžiti s nekoliko dogaÄ‘aja u okviru dvodnevnoga programa (12. i 13. studenoga), a od DrĹžavne agencije za istrage i zaĹĄtitu BiH (SIPA) traĹži se da pronaÄ‘e nalogodavce ovoga zloÄ?ina. Uz istu obljetnicu ovih je dana iz tiska iziĹĄla knjiga Zorana Oroza Pucnji u fratre, a u tijeku je i rad na dokumentarnom filmu.

U ovim “danima Ĺživihâ€? sjećamo se i muÄ?eniÄ?ke smrti mladog svećenika vlÄ?. Ivana Grgića, Ĺžupnika u Ravskoj pokraj Ljubije. Noću 7. na 8. studenoga 1992, u tridesetoj godini Ĺživota, njega su srpski ekstremisti odveli iz Ĺžupne kuće i kratko nakon ponoći ubili, a tijelo mu je pronaÄ‘eno na podruÄ?ju ljubijskog rudnika. Nakon 21 godine poÄ?initelji ovoga zloÄ?ina joĹĄ nisu imenovani, ĹĄto svakako ulijeva nepovjerenje prema lokalnim i entitetskim vlastima, a vrlo negativno djeluje i na povratak izbjeglica. No, ono malo mjeĹĄtana povratnika zajedno sa Ĺžupnikom i crkvenim pastirima svake se godine prigodnim programom prisjete muÄ?eniÄ?ke smrti vlÄ?. Ivana koji je tih burnih ratnih dana izrekao upeÄ?atljive rijeÄ?i: “Ja ne mogu napustiti svojih vjernika. Oni, osim Boga i mene, nemaju nikoga.â€?

Sjećajući se pokojnih svećenika fra Nikice, fra Leona i vlÄ?. Ivana, odajemo duĹžnu poÄ?ast svim pokojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama kao i svim nevinim Ĺžrtvama proteklih ratova, Ä?ije duĹĄe vape za pravdom i istinom.

Mir i dobro! urednik

www.svjetlorijeci.ba vlasnik: FranjevaÄ?ka provincija Bosna Srebrena • nakladnik: FMC Svjetlo rijeÄ?i d.o.o. • ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba • glavni urednik: Marko EĹĄegović marko@svjetlorijeci.ba • redakcija: Janko Ćuro, Marko EĹĄegović, Irena Ljevak, Darko RubÄ?ić /tehniÄ?ki urednik/ i Hrvoje VranjeĹĄ /marketing/ • adresa uredniĹĄtva: ZagrebaÄ?ka 18, BiH – 71000 SARAJEVO • tel: + 387 (0)33 72 62 00 • fax: + 387 (0)33 81 22 47 • e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba • uprava@svjetlorijeci.ba • pretplata@svjetlorijeci.ba • www.svjetlorijeci.ba • uredniÄ?ko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko EĹĄegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman i Nikica Vujica • godiĹĄnja pretplata: BiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn • Ĺ vicarska 80 CHF • Zapadna Europa 40 â‚Ź • Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD • bankovni raÄ?uni – KM: Raiffeisen bank d.d.

BiH, Sarajevo 1610000035150095 • UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 • devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S • UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 • raÄ?un u njemaÄ?koj: Sparkasse Ulm, Kontonummer 891343 BLZ 63050000 (Svjetlo rijeÄ?i) Deutschland • raÄ?un u ĹĄvicarskoj Credit Suisse CS Wädenswil - 459061-10 Kontonummer PM Wädenswil 80-500-4 • raÄ?un u austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Ă–sterreich • grafiÄ?ko oblikovanje: Branko R. Ilić • tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja • List Svjetlo rijeÄ?i je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem Ĺ M 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986 studeni 2013. Svjetlo rijeÄ?i 3

sr03.indd 3

31.10.2013 14:10:53

đ&#x;”˜ tema broja

UBOJSTVO, O Stefan Krikl

Ne ubij!

ÄŒovjek kao stvorenje kojemu je sve povjereno duĹžan je paziti ne samo na Ĺživot bliĹžnjega nego, u duhu svetog Franje, i na dostojanstvo ptice, vuka i magarca. DuĹžan je paziti da niĹĄta od te BoĹžje ljepote ne izgubi na Ĺživotu

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Luka MARKOVIĆ

U

danaĹĄnjem globaliziranom svijetu mnogo se govori o potrebi mira meÄ‘u narodima, o pravima manjina, o ljudskim m individualnim pravima, o pravu na in izbor vjere i ideologije. Govor o praiz vu na Ĺživot, koji se u civiliziranom svijetu podrazumijeva sam po sebi, sv zamjenjuje sve viĹĄe govor o pravu za na dostojanstven Ĺživot svakog pojedinca u svijetu moderne. NaĹžalost, i d unatoÄ? mnoĹĄtvu izgovorenih rijeÄ?i o u miru, unatoÄ? mnogobrojnim svjetm skim konferencijama o ljudskim s pravima, unatoÄ? ogromnom trudu p svjetskih humanitarnih organizas cija c da olakĹĄaju Ĺživot potrebitima, Ä?ovjeÄ?anstvo moderne ne samo Ä? da d nije uspjelo svakom pojedincu omogućiti dostojanstven Ĺživot, nije o uspjelo Ä?ak niti zaĹĄtiti pravo naroda u i pojedinca na Ĺživot. JoĹĄ uvijek se u svijetu dogaÄ‘aju masovna ubojstva, s Ä?ak Ä? i ona koja bi se mogla povezati s genocidnim namjerama (Ruanda, Srebrenica, Vukovar).

S Ono ĹĄto danas posebno zabrinjava jest sve prisutnije nasilje upen reno protiv ljudskog Ĺživota i to zbog r krivo shvaćenih religijskih poruka. k Za Z te Ä?ine snose odgovornost dobrim dijelom i vjerski predstavnici b jer j se ne distanciraju dovoljno jasno od o dvosmislenih religijskih poruka koje k je u dvadeset i prvom stoljeću nuĹžno povijesno interpretirati, ran cionalizirati i humanizirati, osloc baÄ‘ajući ih mitoloĹĄkih elemenata. b NaĹžalost, vjerski fanatici, Ä?esto poN taknuti politiÄ?kim i drugim motivita ma, m uniĹĄtavaju mnoge ljudske Ĺživote. te A upravo bi ljudi vjere, pa i oni s najmanjim prosvjetiteljskim duhom, n morali znati (netko bi ih morao poum Ä?iti Ä?i tomu) da je uniĹĄtavanje ljudskog Ĺživota protiv svakog prirodnog i boĹživ Ĺžanskog zakona. U tom kontekstu Ĺža ne moĹže biti nikada previĹĄe govora u politici i u religijskom okruĹženju o tome kako je ljudski Ĺživot neprocjeto njivi nji BoĹžji dar, koji je pridrĹžan samo Bogu Stvoritelju. Kako kaĹže filozof Habermas, analizirajući Ĺžidovsko-palestinske odnose, s obzirom na sva ta ljudska stradanja i patnje, “u Ä?itavom tom dogaÄ‘anju snosi i pojedinac odreÄ‘enu odgovornostâ€? koju se ne moĹže uvijek prebacivati na zajednicu. To bi trebala biti misao vodilja svakom pojedincu, svakom

4 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr04-09.indd 4

31.10.2013 14:29:35

Dvije stvari mi jasno govore da postoji Bog: zvjezdano nebo ponad mene i moralni zakoni u meni.

Immanuel KANT

Kad molimo, povezujemo se s nepresušnom zrelom snagom.

Alexis CARREL

Bože, molim te da ne tražim saveznike u životnoj borbi već da se oslonim na vlastite snage. Ojačaj me da ne preklinjem za spas od straha već za nadu da osvojim svoju slobodu.

Molitva Sioux Indijanaca

studeni 2013. Svjetlo riječi 11

sr10-11.indd 11

31.10.2013 14:30:55

đ&#x;”˜ boĹžja djela u bibliji

Biblija –knjiga pamćenja Za biblijsko pamćenje karakteristiÄ?na su dva temeljna obiljeĹžja. Prvo je ljubomorno Ä?uvanje svih naslijeÄ‘enih predaja, a drugo je nastojanje biblijskog pamćenja da naslijeÄ‘ene predaje aktualizira, da ih uÄ?ini smislenima u sadaĹĄnjosti

se moŞe reći da je cijela Biblija nastala u borbi pamćenja protiv zaborava.

Borba protiv zaborava – pouka i ponavljanje. U starozavjetnom prenoĹĄenju religioznih spoznaja na mlaÄ‘a pokoljenja posebnu je ulogu imao religiozni odgoj u obitelji. Otac, kao glava obitelji, imao je duĹžnost pouÄ?avati svoju djecu i u pouci koristiti metodu ponavljanja. Cilj ponavljanja bio je da se rijeÄ?i BoĹžje objave (Pnz 6,4) i BoĹžjih zapovijedi (Pnz 6,5) najprije ureĹžu u srce samome ocu (Pnz 6,6), a potom da budu proslijeÄ‘ene vlastitom potomstvu (Pnz 6,7). Pouka i ponavljanje vjerskih zapovijedi proĹžimali su svaku obiteljsku aktivnost, od lijeganja do ustajanja, od sjedanja za stol do pola-

ska na put. Stalno ponavljanje ukljuÄ?ivalo je i mnemotehniÄ?ka pomagala kao ĹĄto je privezivanje kljuÄ?nih biblijskih tekstova (Izl 13,1-16; Pnz 6,4-9; 11,13-21) kao znaka na ruku i zapisa na Ä?elo (takozvani filakterij; hebrejski tefilin), ili ispisivanje biblijskih redaka na dovratcima kuće (takozvana mezuza; usp. Pnz 6,9).

Glasovita “kateheza mladihâ€? u Knjizi Ponovljenog zakona formulirana je upravo kao odgovor starijih na kritiÄ?ko pitanje mladih pokoljenja o smislenosti vrĹĄenja zapovijedi vjere (Pnz 6,20-25: “A kad te sutra zapita tvoj sin: ĹĄto su te upute, zakoni i uredbe ĹĄto ih je Gospodin, Bog naĹĄ, vama propisao – kaĹži svome sinu:...â€?). Obveza poĹĄtivanja zapovijedi o Danu Gospodnjem bila je obrazloĹže-

Opasnost zaborava. Stalno se vodi borba izmeÄ‘u znanja i neznanja, izmeÄ‘u pamćenja i zaborava. ÄŒovjek stjeÄ?e znanje, proĹĄiruje vlastite spoznaje u borbi protiv neznanja. ÄŒovjekovo znanje jest zapravo pobijeÄ‘eno neznanje u odreÄ‘enim sferama Ĺživota. To pobijeÄ‘eno ili kontrolirano neznanje grÄ?ki filozof Sokrat definirao je kao svijest o vlastitom neznanju (scio me nihil scire = znam da niĹĄta ne znam). To znaÄ?i da bez obzira na opseg steÄ?enog znanja, joĹĄ uvijek ostaju ogromna, neizmjerna podruÄ?ja nepobijeÄ‘enog neznanja.

Osvojeno znanje, steÄ?ene spoznaje i iskustva, izloĹžena su stalnoj opasnosti da padnu u zaborav i da tako budu izgubljena. To vrijedi za sve vrste znanja bilo da je rijeÄ? o spoznajama na podruÄ?ju kulture, znanosti, u proizvodnim djelatnostima ili o spoznajama na podruÄ?ju vjere.

Ako se religiozna pouka ne prenosi na nova pokoljenja, religiozne spoznaje bit će zaboravljene. Stoga se danas i u Crkvi naglaťava vaŞnost prenoťenja dragocjenog sadrŞaja krťćanske vjere kao cilju nove evangelizacije.

Opasnost zaborava je stvarna i sveprisutna. Opasnosti zaborava u krťćanstvu suprotstavlja se krťćansko pamćenje koje svoje korijene vuÄ?e iz Biblije. S pravom

POSLJEDNJA VEÄŒERA, Salvador DalĂ­, 1955.

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Anto POPOVIĆ

12 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr12-13.indd 12

31.10.2013 14:32:44

đ&#x;”˜ krťćanstvo staroga vijeka

Sveti Leon Veliki

Lav po kojemu je govorio Petar SUSRET LEONA I ATILE, Sanzio da Urbino Raphael

I na drĹžavnom i na crkvenom planu Leon se pokazao kao mudra i snaĹžna liÄ?nost pa je takvo njegovo drĹžanje pridonijelo porastu vaĹžnosti i prestiĹžu Rimske Stolice đ&#x;”˜ PiĹĄe: Vjeko Eduard TOMIĆ

D

ok u rukama budete imali ovaj broj Svjetla rijeÄ?i, doći će i nedjelja 10. studenoga. Ona će nam tada u drugi plan potisnuti spomendan svetog Leona Velikog, pape koji je za svoje razdoblje upravljanja Crkvom (440–461) kao prvi papa u povijesti zaradio naziv “Velikiâ€?. Takav njegov smjeĹĄtaj u ovogodiĹĄnjem kalendaru moĹže nam biti povod da se pobliĹže upoznamo s ovim velikim papom, crkvenim Ocem i nauÄ?iteljem i pokuĹĄamo dokuÄ?iti razloge zbog kojih je zasluĹžio ove svoje sjajne naslove.

JoĹĄ je nekoliko zanimljivih posebnosti o ovome iznimnom papi koji je odigrao znaÄ?ajnu ulogu u donoĹĄenju pravovjernih odluka na veoma vaĹžnom koncilu Crkve u Kalcedonu 451. godine, ali i koji je godinu dana poslije hrabro i s uspjehom iziĹĄao ususret hunskom vojskovoÄ‘i Atili “BiÄ?u BoĹžjemâ€? odgovorivĹĄi ga od pustoĹĄenja Rima. Primjerice, on je prvi rimski biskup koji je ponio ovo ime Leon (Lav).

Nakon njega na Rimskoj Stolici slijedilo je joĹĄ 12 papa s ovim imenom, sve do posljednjeg Leona XIII. koji je na Ä?elu Crkve bio od 1878. do 1903. Nadalje, on je prvi papa od kojega imamo saÄ?uvane propovijedi koje je upućivao narodu oko sebe, njih stotinu. Uz njih saÄ?uvano je i 150 njegovih pisama. NauÄ?iteljem Crkve

pak proglasio ga je 1754. Benedikt XIV. Kao sveca ovog 45. papu po redu Ä?aste i katolici i pravoslavci. Njegov nasljednik, naĹĄ Benedikt XVI., za njega je kazao da je bio doista jedan od najvećih papa koji su poÄ?astili Rimsku Stolicu te da je njegovo papinstvo koje je trajalo 21 godinu bez sumnje jedno od najznaÄ?ajnijih u povijesti Crkve.

Skupa s Hilarijem, Petrom Krizologom i Izidorom Seviljskim, Leona se ubraja u one svete Oce koji su na krťćanskom zapadu dobili naslov “crkvenog nauÄ?iteljaâ€?.

DoduĹĄe, njega i trojicu ostalih otaca naziva se Ä?esto joĹĄ i “malim crkvenim Ocimaâ€? no tek kada ih se usporedi s “velikom Ä?etvorkomâ€?, Ä?etvoricom najistaknutijih crkvenih otaca Zapada: Ambrozijem, Jeronimom, Augustinom i Grgurom Velikim, koje se s pravom uobiÄ?ajilo nazivati “velikim crkvenim Ocimaâ€?.

Nepovoljna vremena. O datumu i mjestu njegova rođenja ne zna se previťe.

Pretpostavlja se da je bio etruĹĄÄ?anskog podrijetla, iz provincije Etrurije (Grci i Latini su je nazivali: Tuskija, Toskana) i da mu se otac zvao Kvintijan. Rimljani su rano ovladali tom provincijom pa se i Leon smatrao Rimljaninom. Za vri-

jeme dvojice papa koji su vladali prije njega, Celestina I. (422–432) i Siksta III. (432–440), Leon je arhiđakon Rimske biskupije. Kada je Siksto umro, Leon se nalazio na sluŞbenom putu u Galiji kamo ga je poslao car Valentinijan III. kako bi posredovao u nesporazumima između glavnog vojnog zapovjednika pokrajine i glavnog civilnog upravitelja. Saznavťi da su ga rimski puk i svećenstvo jednoduťno izabrali za Sikstova nasljednika pohitao je u Rim da bi papinsko posvećenje primio odmah po dolasku, 29. rujna 440.

Vrijeme u kojemu je Leon zasjeo na papinski tron nije bilo nimalo povoljno ni na crkvenom, a joĹĄ manje na drĹžavnom planu. Zapadnom Carstvu ozbiljno prijete dugogodiĹĄnje i sve ozbiljnije provale barbarskih naroda, posebice Vandala i Huna. IstoÄ?ni dio Carstva u to je vrijeme razdiran vjerskim raspravama oko naravi Kristove osobe, zbog Ä?ega će dva desetljeća poslije koncila u Efezu 451. biti sazvan koncil u Kalcedonu koji će odrediti kao konaÄ?no ono ĹĄto krťćani danas vjeruju o Kristu: da je on pravi Bog i pravi Ä?ovjek, jedna osoba, jedan te isti, u dvije naravi, boĹžanskoj i ljudskoj, nepomijeĹĄan, nepromjenjiv, nepodvojen i nedjeljiv. Na oba boja, drĹžavnom i

16 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr16-17.indd 16

31.10.2013 14:57:39

đ&#x;”˜ otvoreni prozor

Identitet BiH i njezin imidĹž u EU

Kako se predstaviti Europi?

Pojedini narodi mogu “prodatiâ€? svoj identitet suvremenom i zahtjevnom svijetu jedino ako ih upakiraju pod zajedniÄ?ki brend-kiĹĄobran zvan Bosna i Hercegovina đ&#x;”˜ PiĹĄe: BoĹžo SKOKO

Ĺ

to mislite kakve asocijacije i misli padnu na pamet stanovnicima Europske unije kad im netko spomene Bosnu i Hercegovinu? Za pretpostaviti je kako kljuÄ?nu poziciju drĹže joĹĄ uvijek rat i etniÄ?ki sukobi, potom zaostalost, neureÄ‘ena drĹžava, protektorat i sl. A nakon nedavnih nastupa naĹĄe politiÄ?ke “eliteâ€? u Bruxellesu, gdje su pojedinci pokazali nevjerojatnu tvrdoglavost i nekooperativnost, bojim se da bi nam imidĹž mogao biti i gori. “Ima li iĹĄta u Bosni i Hercegovini na ĹĄto bi Europa trebala bila ponosna i zbog Ä?ega bi se uopće trudila da ova balkanska drĹžavica postane jednog dana Ä?lanica EU? Uostalom, postoji li nekakav zajedniÄ?ki identitet ove drĹžave oko kojeg postoji konsenzus sva tri tamoĹĄnja naroda?â€? – tim rijeÄ?ima mi se obratio jedan europski diplomat na marginama nedavno odrĹžane konferencije u Londonu. U njegovim rijeÄ?ima se zrcale stajaliĹĄta i razmiĹĄljanja vjerojatno većine europskih birokrata kojima je BiH uglavnom nepoznati “tamni vilajetâ€? te samo joĹĄ jedan u nizu nerjeĹĄivih problema koji opterećuju suvremenu Europu. Svoje nazore o BiH većina njih je u poÄ?etku stvarala zahvaljujući medijskim izvjeťćima te eventualno Ä?itanjem prijevoda Ive Andrića, a u novije vrijeme i ponekim turistiÄ?kim posjetom ili kroz film. NaĹžalost, bosanskohercegovaÄ?ke vlasti se nisu pretjerano trudile upoznati svijet s pozitivnim aspektima Ĺživota, baĹĄtinom ili povijesti, kako bi pokazali i onu ljepĹĄu stranu svoje drĹžave.

Naprotiv, stalno smo se vraćali u proťlost, a svijet je zbunjen sluťao viťeglasje i nije

znao kome uopće vjerovati. “Iako se Bosna i Hercegovina Ä?ini kompliciranom, podijeljenom i sukobljenom, ipak postoje zajedniÄ?ki identiteti i vrijednosti koje baĹĄtine sva tri naroda i na kojima bi BiH mogla graditi suvremeni imidĹž i predstavljati se svijetu, bez obzira na joĹĄ aktualne etniÄ?ke razmirice!â€? – rekao sam diplomatu, iznijevĹĄi mu i nekoliko Ä?injenica koje ću ovdje podijeliti s vama.

Identitetsko bogatstvo, tradicija i modernost. Narodi u BiH stoljećima su u vlastitom krilu gajili one vrijednosti kojima se Europa danas diÄ?i, a to su zajedniĹĄtvo u razliÄ?itosti i snoĹĄljivosti...

Bosna i Hercegovina stoga ne smije i ne moĹže zaboraviti to svoje identitetsko bogatstvo jer se njime istiÄ?e i prepoznaje pred desecima drugih drĹžava koje moĹže smatrati konkurencijom na globalnom politiÄ?kom, gospodarskom, turistiÄ?kom i kulturnom trĹžiĹĄtu. Rat je donekle ugrozio to bogatstvo identiteta, ali BiH ima sve preduvjete, ali i obvezu da nastavi graditi svoj identitet u tom smjeru, jer su povijest i “puti Gospodnjiâ€? prisilili tri naroda da Ĺžive i grade budućnost zajedno na ovom malom prostoru. Ono ĹĄto je devedesetih godina pojedinim politiÄ?kim voÄ‘ama bila prepreka, danas ponovno mora postati magnet, jer to je jedini naÄ?in da BiH opstane. Strani turisti godinama posjećuju Sarajevo i Mostar kako bi osjetili “djelićâ€? Orijenta u srcu Europe.

Stoljećima se dive crkvama, dĹžamijama i sinagogama koje stasaju jedna pored druge i pozivaju ljude na molitvu i Ä?injenje dobra... NaĹžalost, neki upadaju u zamku razmiĹĄljanja kako jedan nacionalni identitet iskljuÄ?uje drugi, bez obzira je li rijeÄ? o boĹĄnjaÄ?kom, hrvatskom ili srpskom... Prava je istina da identitet Bosne i Hercegovine postaje prepoznatljiv jedino ako svi njezini identiteti Ĺžive u punini svojih posebnosti te se u stvarnosti nadopunjuju, a ne iskljuÄ?uju. Identitet Bosne i Hercegovine je mozaik razliÄ?itosti, poveznica drugih i drugaÄ?ijih...

Druga vaĹžna odrednica bosanskohercegovaÄ?kog identiteta je proĹžimanje tradicije i modernog naÄ?ina Ĺživota kakvu ćete rijetko pronaći u Europi. Na samo nekoliko kilometara udaljenosti pronaći ćete ljude i vidjeti njihov naÄ?in Ĺživota koji se stoljećima ne razlikuje od Ĺživota njihovih predaka i istodobno moderno bilo Ĺživota koje ovu zemlju povezuje s razvijenim svijetom, bez obzira je li rijeÄ? o modi, glazbi, filmu, plesu ili arhitekturi. Bez obzira je li rijeÄ? o BoĹĄnjacima, Hrvatima ili Srbima, kad su u pitanju tradicija i obiÄ?aji, malo gdje u Europi se oÄ?uvalo toliko izvornosti i malo gdje se tako ljubomorno i paĹžljivo prenosi s koljena na koljeno. To bogato naslijeÄ‘e se proĹžima kroz njihove manifestacije i proslave, gastronomiju i proizvode... Raznovrsna tradicija i narodni obiÄ?aji ovdje Ĺžive punim plućima, a ne Ä?uvaju se samo u starim muzejima i knjigama.

18 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr18-19.indd 18

31.10.2013 15:01:27

đ&#x;”˜ aktualno

40 godina Hrvatske katoliÄ?ke misije Traunreut

Uglavnom su se mogla vidjeti lica djece i mladih.

To danas nije nimalo podrazumijevajuće jer misionari u NjemaÄ?koj pred sobom imaju treću generaciju hrvatskih iseljenika koja sve manje poznaje hrvatski jezik i koja se drugaÄ?ije odnosi prema “zemlji svojih otacaâ€? đ&#x;”˜ Tekst: Fra Pavo FILIPOVIĆ

Snimke: Adolf POLEGUBIĆ

H

rvatska katoliÄ?ka misija, odnosno Hrvatska katoliÄ?ka Ĺžupa Traunreut, kako se od ove godine sluĹžbeno novim imenom zove, proslavila je 28. i 29. rujna ove godine Ä?etrdeset godina svojeg postojanja. ÄŒetrdeseta

obljetnica misije sveÄ?ano je proslavljena misnim slavljem u subotu 28. rujna u crkvi Presvetog Otkupitelja u Traunreutu i prigodnom akademijom u gradskoj dvorani “K1â€?. Misno slavlje je predvodio vlÄ?. Ivica Komadina, delegat za hrvatsku inozemnu pastvu (duĹĄobriĹžniĹĄtvo), a svetu misu su, osim voditelja HKĹ˝ Traunreut fra Mogomira Kikića, suslavili i mnogi drugi svećenici meÄ‘u kojima posebno istiÄ?emo prelata Josefa Obermaiera koji je mjerodavna osoba za duĹĄobriĹžniĹĄtvo na materinjem jeziku u nadbiskupiji MĂźnchen-Freising i fra Berislava Nikića, osnivaÄ?a misije. MeÄ‘u istaknutim civilnim gostima istiÄ?emo: generalnog konzula Republike Hrvatske u MĂźnchenu gosp. Petra Uzorinca. Nakon misnog slavlja upriliÄ?en je zajedniÄ?ki ruÄ?ak u Ĺžupnoj dvorani. Popodne je u povodu obljetnice pristigao i kardinal Vinko Puljić koji se susreo s krizmanicima HKĹ˝ Trunreut. Na akademiji, odrĹžanoj u veÄ?ernjim satima, misija je duhovnom, crkvenom i staronarodnom popijevkom predstavila neĹĄto od onoga ĹĄto radi. Mnogi istaknuti strani gosti primijetili su da su izvoÄ‘aÄ?i programa uglavnom bili djeca i mladi.

SveÄ?ano misno slavlje u nedjelju 29. rujna u susjednom mjestu Palling, u zajedniĹĄtvu s drugim svećenicima, predvodio je kardinal Puljić koji je tijekom euharistijskog slavlja podijelio sakrament svete potvrde za dvanaest krizmanika HKĹ˝

Traunreut. Na misnom slavlju su uz Hrvate sudjelovali i njemaÄ?ki vjernici Ĺžupe Palling. U popodnevnim satima organizirano je druĹženje u prostorijama HKĹ˝ Traunreut, a otvorena je i izloĹžba slika hrvatskih umjetnika s podruÄ?ja Ĺžupe u prostorijama “Heimathausaâ€? Traunreut.

Svaki jubilej je sveÄ?ano obiljeĹžena godiĹĄnjica odreÄ‘enog dogaÄ‘aja. U pravilu se jubilejom nazivaju proslave 5, 10, 20, 25, 50, 75, 100 itd. godina. MeÄ‘utim, u posljednje vrijeme se uvrijeĹžilo slaviti i 30, 40, 60 itd. godina od odreÄ‘enog dogaÄ‘aja. Tako se Ä?etrdeseta obljetnica u novijoj literaturi oznaÄ?ava imenom rubinski jubilej. Starozavjetni veliki svećenik je na naprsniku liturgijske odjeće nosio dvanaest dragih kamenova: “U prvome redu neka bude: rubin...â€? (usp. Izl 28). Svako od dvanaest plemena

20 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr20-21.indd 20

31.10.2013 15:05:29

đ&#x;”˜ razgovor

Fra Lovro Gavran provincijal Bosne Srebrene Svako dobro koje uÄ?inimo svome bliĹžnjemu, na neki naÄ?in će se vratiti nama samima, a tako i svako zlo.

Ne Ä?inimo nikad zla nikome! đ&#x;”˜ Razgovarao: Fra Janko ĆURO Snimio: Darko RUBÄŒIĆ

S

provincijalom FranjevaÄ?ke provincije Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom razgovaramo o izazovima navijeĹĄtanja evanÄ‘elja suvremenom Ä?ovjeku, o bosanskim franjevcima misionarima, muÄ?enicima i svecima.

ďż˝ Ĺ˝ivjeti i djelovati u danaĹĄnjem vremenu vrlo je kompleksno i proĹžeto izazovima raznih vrsta. Svijest se brzo mijenja. Tradicijske i druge vrijednosti se lome‌ Koliko VaĹĄa zajednica uspijeva odgovoriti znakovima vremena? Koje su poteĹĄkoće, ali i blagodati navijeĹĄtanja evanÄ‘elja suvremenom Ä?ovjeku?

Istina je, u naĹĄe vrijeme su prebrze promjene i u mentalitetu i u naÄ?inu Ĺživota, tako da ih je dosta teĹĄko i pratiti.

TehniÄ?ki napredak, koji je postignut u posljednjih tridesetak godina, nekada se nije mogao ni zamisliti, a ne ostvariti, ni za nekoliko stoljeća. Nekad je komunikacija je bila sporija, ali prisnija, prijateljstvo iskreni iskrenije ije i dublje nego danas.

22 Svjetlo rijeÄ? rijeÄ?i Ä?i studeni 2013.

sr22-25.indd 22

31.10.2013 15:07:36

đ&#x;”˜ reportaĹža Dva desetljeća od ubojstva fra Nikice MiliÄ?evića i fra Leona Migića

Tko stoji iza ubojstva fojniÄ?kih fratara?

Subraća fra Nikice i fra Leona traĹže novu istragu koja će voditi do nalogodavaca ubojstva kakvog samostan u Fojnici ne pamti ni u doba vladavine sultana Mehmeda el Fatiha đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ana POPOVIĆ

S

ubota je, 13. studeni ratne 1993. godine. Snage Armije BiH, donedavni saveznici Hrvata i potpisnici Sporazuma s francuskim generalom Philippeom Morillonom, tadaĹĄnjim zapovjednikom UNPROFOR-a u BiH, o Fojnici kao zaĹĄtićenoj “sanitetskoj zoniâ€?, pod nadzorom drĹže veći dio općine. Sporazum o Fojnici kao “sanitetskoj zoniâ€? koji su sklopili zapovjednik postrojbi HVO-a u Fojnici Branko Stanić, zapo-

vjednik Armije BiH Nihad KamenjaĹĄ i francuski general Philippe Morillon, Armija BiH prekrĹĄila je 2. srpnja 1993. godine. Toga dana buknuo je rat u Fojnici, poÄ?eo masovan progon hrvatskog stanovniĹĄtva, odvoÄ‘enje hrvatskih zatoÄ?enika, ubojstva, zloÄ?ini, pljaÄ?ka hrvatske imovine. I ubijeni fra Nikica i fra Leon Ä?esto bi iz samostana gledali kako pripadnici Armije BiH, uglavnom njima nepoznati, ali bilo je i domaćih, pljaÄ?kaju hrvatske kuće.

Mi, fratri, ostajemo. U vrijeme kada su fojniÄ?ki fratri ubijeni svakog su se dana otvarale nove rane, a da prethodne nisu stigle zacijeliti. Mnogi su ostali vjerujući da će ratnom ludilu doći kraj, a oni saÄ?uvati svoje domove i imanja koja su gradili godinama. MeÄ‘u njima su i fojniÄ?ki fratri na Ä?elu s gvardijanom fra Nikicom MiliÄ?evićem i vikarom fra Leonom Migićem. Ne Ĺžele ostaviti svoj narod, ali ni sedam stoljeća star samostan, jedan od tri najstarija franjevaÄ?ka samostana u BiH. Vidljivo je to i iz dijaloga koji fra Nikica vodi s roÄ‘akom u ljeto 1993. godine.

- Mi, fratri, ostajemo. Mi ne idemo nigdje.

- Ali, sada kad su grad zauzele neprijateljske snage‌ U ovakvu stanju ne moŞete ostati.

- Moramo. Bilo je i gorih vremena kada su fratri ostajali.

- Nikice, riskiraĹĄ svoj Ĺživot i Ĺživote ostalih fratara‌ - RoÄ‘aÄ?e, mi fratri moramo ostati kako bismo saÄ?uvali samostan i sve ono kulturno blago koje se u njemu nalazi.

- Povezi sve. Dat ćemo vam kamione.

I ljude koji će vam pomoći pakirati.

- Ne. Nikako se ne moĹže sve ponijeti.

A sve ĹĄto bismo mogli ponijeti previĹĄe je vrijedno. Zato smo se mi fratri dogovorili da ne nosimo niĹĄta... Dakle, mi ostajemo da sve to Ä?uvamo.

Tog kobnog 13. studenoga, oko 13 sati, u dvoriĹĄte samostana stiĹžu Ä?etvorica naoruĹžanih vojnika Armije BiH. Predvodio ih Miralem ÄŒengić, a s njim su i: Nedim Zerdo, Semin MuĹĄinbegović i Vahid Begić. PoÄ?inje svaÄ‘a, vojnici tjeraju gvardijana i vikara u samostan, na ulazu im pucaju u leÄ‘a. Fra Nikica i fra Leon ubijeni su u samostanu koji su u to vrijeme dijelili sa svojom braćom, Ä?asnim sestrama, ali i vjernicima koji su zaĹĄtitu zatraĹžili u zidinama samostana.

Nasilna smrt gvardijana i vikara neupitna je za sva tadaĹĄnja istraĹžna tijela, od ratne bolnice Igman u Fojnici do Osnovnog suda u Visokom. Da su gvardijan i vikar ubijeni hicima ispaljenim iz neposredne blizine, potvrdili su i u Stanici

Franjo MILETIĆ

28 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr28-33.indd 28

31.10.2013 15:14:50

đ&#x;”˜ u retrovizoru

HercegovaÄ?ki Aristotel Kontinuitet beĹĄÄ?aĹĄ ća. Gostujući nedavno na meÄ‘ugorskoj radiopostaji Mir u emisiji Agape koju ureÄ‘uje fra Mario Knezović, Nino Raspudić, taj “hercegovaÄ?ki Aristotelâ€?, kako mu voli tepati ÄŒovićev privatni bilten VeÄ?ernji list, uspio je u samo nekoliko minuta pokazati ĹĄirok spektar neznanja, zlobe i beĹĄÄ?aťća. Nakon ĹĄto su taj “reinkarnirani Aristotelâ€? i voditelj emisije nahvalili “naĹĄeg dragog vladiku Grigorijaâ€? i neka njegova imaginarna velika djela koja Ä?ini u Hercegovini, posvetili su se omiljenoj temi i onomu ĹĄto ih zapravo ponajviĹĄe Ĺžulja. Naime, na voditeljev nagovor da komentira “napise prije svega fra Drage Bojića i fra Petra JeleÄ?aâ€?, Raspudiću je jaka jednostrana emocija, potaknuta voditeljevim pitanjem, proizvela logiÄ?ki koĹĄmar u glavi kojem je teĹĄko naći presedan. Na ponovljeni voditeljev poticaj: “MoĹžete li neĹĄto o tome?â€?, Raspudić odgovara: “Mogu – o tome kao i o svemu.â€? (sic!) U nastavku tako sluĹĄamo: “Tu se radi o jednoj Ĺžalosnoj pojavi koja ima neke svoje povijesne uzroke. Mi imamo jedan kontinuitet kvislinĹĄke politike od Ahdname do danas i o tome treba govoriti.â€? Sve je prema Raspudiću dakle poÄ?elo s “kvislingomâ€? fra AnÄ‘elom Zvizdovićem, a razvijalo se kroz povijest sa svećeniÄ?kim udruĹženjem “Dobri pastirâ€? Ä?ijim je Ä?lanovima, kako, ne trepnuvĹĄi, podvali Raspudić, “bio puno bliĹži Tito i jugoslavenski reĹžim nego njihova braća stradalnici ili narodâ€?. Tu je joĹĄ Ä?itav niz besmislenih tvrdnji, da ne mogu biti besmislenije, u kojima se stalno perpetuiraju optuĹžbe o “kvislinĹĄkoj politiciâ€?,â€?nekom posebnom mentalitetuâ€?, “nemoralnom i nepoĹĄtenom odnosu prema vlastitom naroduâ€?, “tradiciji iz vremena komunizmaâ€?, â€œĹĄtokholmskom sindromuâ€? od kojeg smo oboljeli pa smo zavoljeli svoje progonitelje, a to su kod Raspudića naravno uvijek i samo zli BoĹĄnjaci kojima se inaÄ?e opsesivno bavi u Dodikovim i ÄŒovićevim medijima i prema kojima ne uspijeva sakriti svoju netrpeljivost i mrĹžnju.

Tako si je taj veliki “filozof â€? umislio da bi se netko od bosanskih franjevaca trebao uvrijediti ako ga on ili njemu sliÄ?ni nazovu “daidĹžaâ€? i bude im zaista krivo kada se takvo ĹĄto ne dogodi. Raspudićeva besjeda na radio MeÄ‘ugorju zavrĹĄava sugestivnim rijeÄ?ima: â€œâ€Śradi se o izrazitoj manjini i mislim da im Ä?ak ne treba davati previĹĄe pozornostiâ€?. ÄŒuvĹĄi poÄ?etak i kraj, sluĹĄatelj tako ostaje potpuno zbunjen jer ne zna treba li govoriti o toj “izrazitoj manjiniâ€? ili se na nju ne treba osvrtati kako se i Raspudić inaÄ?e nije osvrtao u toj radioemisiji kao i u VeÄ?ernjem listu samo nekoliko dana prije same emisije.

Sve ove optuĹžbe, naravno, nisu nove niti je Raspudić njihov kreator. On je samo jedan u nizu klevetnika: dosad su to Ä?inili, a povremeno se joĹĄ uvijek javljaju za rijeÄ?, obavjeĹĄtajci doĹĄkolovani za povjesniÄ?are poput Ive LuÄ?ića i zaviÄ?ajni povjesniÄ?ari sitnog interesa u sluĹžbi toboĹže nacionalnoga/domoljubnoga osvjeťćivanja poput bivĹĄeg svećenika-dominikanca Jure KriĹĄte koji je nedavno ukoriÄ?io svoj najnoviji neuspjeli pamfletić protiv franjevaca Bosne Srebrene nakon ĹĄto mu je jasno dokazano da u potpunosti izmiĹĄlja dogaÄ‘aje koji se nikada nisu zbili. Raspudić me inaÄ?e u svojim javnim nastupima viĹĄe puta prozivao te sam mu jednom i odgovorio iako se ne volim baviti takvim ljudima.

To ga je oÄ?ito jako zasmetalo Ä?im i dalje ima toliku potrebu da svako malo troĹĄi svoje “dragocjenoâ€? vrijeme i velike umne “sposobnostiâ€? na jednog nebitnog i odnaroÄ‘enog daidĹžu. Odgova-

ram mu i sada priliÄ?no nerado, viĹĄe zbog apsurdnosti iznesenih optuĹžbi, nego iz neke volje da ulazim i u kakvu raspravu s njihovim autorom.

Ovdje su sadrĹžaji navedenih optuĹžbi mnogo zlokobniji od samih formulacija koje su, sve redom, ukljuÄ?ene u sintagmu “kontinuitet kvislinĹĄke politikeâ€?, pa o njoj treba reći barem ono najvaĹžnije. Prvi Ä?lan sintagme (kontinuitet) upućuje na neprekinutost postojanja i/ili djelovanja, pa moĹžemo zakljuÄ?iti da Raspudić smatra kako je neka politika protegnuta od fra AnÄ‘ela Zvizdovića i Ahdname do danas, dakle, od 1463. do 2013.

Ono, meÄ‘utim, ĹĄto Raspudić naziva politikom treba nazvati pravim imenom: umijeće preĹživljavanja. Drugo, to umijeće preĹživljavanja nema svoj kontinuitet, jer se pojavljuje samo u situacijama egzistencijalne ugroĹženosti, pa od Raspudićeva kontinuiteta ne ostaje niĹĄta. Misli li se na duh Ahdname (na umijeće preĹživljavanja), a ne na njezino slovo, onda se moĹže govoriti iskljuÄ?ivo o memoriji jedne redovniÄ?ke zajednice koja je za duhom Ahdname posegnula samo joĹĄ jedanput, poslije Drugoga svjetskog rata, u doba kad se u drugoj Jugoslaviji nad katolike nadvila opasnost utjelovljena u novoj vlasti. Da bi svoje vjernike i svećenike spasili od progona i zatvora, od montiranih procesa i iznuÄ‘enih priznanja, od patnji na robiji i od vjerojatnoga odlaska iz svoje zemlje, nekoliko uglednih i mudrih Ä?lanova Bosne Srebrene (meÄ‘u najpoznatijima: Josip MarkuĹĄić, Bono Ostojić, Karlo Karin) uspostavili su poslije rata udruĹženje “Dobri Pastirâ€? kao jedini modus vivendi u danom povijesnom trenutku. Jednako je bilo i pet stoljeća prije toga.

Da nije bilo takvog “kontinuiteta kvislinĹĄke politikeâ€?, upitno je bi li bilo i Nine Raspudića i njegovih bezbrojnih profiterskih nastupa u javnosti kao fanatiÄ?nog izrugivatelja svega ĹĄto je bosansko. Za Raspudića i njemu sliÄ?ne u hrvatskim kleriÄ?kim krugovima izdajica i papuÄ?ar je, tako, jedan fra AnÄ‘eo Zvizdović koji je nakon turskog osvajanja ostao sa svojim narodom, a

44 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr44-45.indd 44

31.10.2013 16:09:17

đ&#x;”˜ povratak

Gdje je Ravska?

Raseljeni Ĺžupljani se okupljaju na glavne vjerske blagdane, osobito na Sv. Ivu, kada se okupi i do tisuću katolika na svetoj misi. Oni se druĹže, ispjevaju, isplaÄ?u, obiÄ‘u svoje poruĹĄene kuće, groblja i vrate u mjesta gdje su kao prognani ili izbjegli napravili novi dom đ&#x;”˜ Tekst i snimke: VlÄ?. Ilija PILIÄŒIĆ

G

ornja Ravska je manje naselje smjeĹĄteno u brdskim predjelima udaljenosti devet kilometara od rudnika Ĺželjezne rude Ljubija, tridesetak kilometara jugozapadno od Prijedora.

Prostor sela nastanjen je od najstarijih

razdoblja, a prema mnogim arheoloĹĄkim nalazima, poÄ?eli su ga naseljavati i stari Rimljani. Naime, na dubinama od jednog do tri metra mogu se naći ostaci rimskog novca, prstenja i sliÄ?nih stvari kojima su se oni koristili u svakodnevnom Ĺživotu.

Prije zadnjeg rata 1992.-1995. selo je imalo viĹĄe od 1.300 stanovnika, dok ih je sada manje od 300. Osnovna ĹĄkola je otvorena 1958. godine, elektriÄ?na energija je u selo stigla 1974., a tek 2004. srediĹĄte sela je asfaltirano dok je pristupni put Ravskoj joĹĄ uvijek makadamski. MjeĹĄtani se u ljetnim mjesecima suoÄ?avaju s nestaĹĄicom pitke vode.

Povijest Ĺžupe. RimokatoliÄ?ka Ĺžupa Sv. Ivana Krstitelja u Gornjoj Ravskoj je odvojena kao samostalna kapelanija od Ĺžupa Stara Rijeka i Ĺ urkovac 1967., a od 1971. vodi se kao samostalna Ĺžupa. U selu Gornja Ravska, sjediĹĄtu danaĹĄnje Ĺžupe, joĹĄ je 1930. sagraÄ‘ena skromna crkva Sv. Ivana Krstitelja kao podruÄ?na crkva Ĺžupe Stara Rijeka. SruĹĄena je u Drugom svjetskom ratu. DanaĹĄnja Ĺžupna crkva graÄ‘ena je od 1973. do 1976. Ĺ˝upna kuća sagraÄ‘ena je 1969, a 2000. temeljito je obnovljena. PodruÄ?na crkva Sv. Petra i Pavla u Donjoj Ravskoj sagraÄ‘ena je oko 1950. Srpski

ekstremisti zapalili su je i sruĹĄili 1992. Na groblju JabuÄ?ice 1977. podignuta je zidana kapelica. I ona je u proteklim ratnim zbivanjima teĹĄko oĹĄtećena. TakoÄ‘er je do 1991. na groblju u Ovanjskoj postojala kapelica Sv. Ilije, ali je u ratu posve sruĹĄena.

Na groblju u Donjoj Ravskoj postojala je skromna drvena kapelica koja se vremenom uruĹĄila i nestala.

U Ĺžupi Ravska od 1971. do 1986. djelovale su sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Kratko su, samo pola godine, tu djelovale i sestre Misionarke Krvi Kristove iz Poljske. DoĹĄle su 6. svibnja 2001, ali su ujesen otiĹĄle iz Ĺžupe.

I ova Ĺžupa kao i mnoge diljem Bosne i Hercegovine ima jednog Ĺžupnika-muÄ?enika. Noću 7. na 8. studenoga 1992. iz Ĺžupne kuće odveli su ga srpski ekstremisti i kratko nakon ponoći ubili na podruÄ?ju srediĹĄnjih rudiĹĄta rudnika Ĺželjezne rude Ljubija. Bio je to vlÄ?. Ivan Grgić. Imao je tek 30 godina. Strijeljan je rafalima. Po

UnutraĹĄnjost Ĺžupne crkve u Ravskoj i malobrojni preostali vjernici

46 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr46-47.indd 46

31.10.2013 16:27:43

đ&#x;”˜ pogled u duĹĄu

Inkluzija u ĹĄkoli – – inkluzija u druĹĄtvu Inkluzivno obrazovanje je sredstvo borbe protiv svakog iskljuÄ?ivanja prema bilo kojoj osnovi. To je proces promjene koji moĹže zapoÄ?eti u svakome od nas ako smo dovoljno otvoreni i spremni na takve promjene đ&#x;”˜ PiĹĄe: SnjeĹžana Ĺ UĹ NJARA

O

dnos prema djeci s poteĹĄkoćama u razvoju mijenjao se kroz povijest kako su se mijenjali uvjeti Ĺživljenja te politiÄ?ka, socijalna, kulturna ili ekonomska situacija odreÄ‘enog druĹĄtva. Europska i ameriÄ?ka iskustva segregacije osoba s invaliditetom utjecala su i na naĹĄa shvaćanja o njihovim potrebama i problemima. Nije stoga Ä?udno da smo i mi slijedili ideju da je osobama s invaliditetom najbolje kada su daleko od nas, izdvojene u posebnim prostorijama, zgradama ili institucijama.

Time se samo osnaĹživalo socijalne stigme i stvaralo odbojnost, pa i nelagodu.

Nastojanje da se djecu s poteĹĄkoćama u razvoju ĹĄkoluje odvojeno od druge djece stvorilo je u BiH dualno ĹĄkolstvo koje se dugo opiralo ukljuÄ?ivanju djece s poteĹĄkoćama u redovne razrede. To se pravdalo stavom da rad s tom djecom zahtijeva dodatnu izobrazbu i napor uÄ?itelja.

I nije to bilo prisutno samo u ĹĄkolama.

Cijela druĹĄtvena zajednica je preĹĄutno podrĹžavala ovakve postupke. U Americi je postojao slogan “mi protiv njihâ€? koji je pridonio nemogućnosti prihvaćanja socijalne i kulturne razliÄ?itosti, a kamoli poklanjanja pozornosti pozitivnome i onome ĹĄto nas obogaćuje. Danas se ova praksa iskljuÄ?ivanja sve viĹĄe napuĹĄta ili se

barem tako pokuťava prikazati kroz moderne trendove. Kroz obrazovna nastojanja Şeli se utjecati na svijest cjelokupne druťtvene zajednice, prvenstveno obitelji koja je model ponaťanja onih koji ťkole pohađaju. Djeca donose obrasce ponaťanja i prenose ih jedni na druge. Pitanje je mogu li djeca utjecati na obitelj onim

ĹĄto saznaju u ĹĄkoli o novim i humanijim stremljenjima? Mogu li ona, poput Branka Ćopića, pokuĹĄati uvjeriti svoje starije da vuk nije zelen, kako je to Brankov djed tvrdio u BaĹĄti sljezove boje, iako je uÄ?iteljica rekla drugaÄ?ije? Hoćemo li i mi, stariji, kao djed, reći da ta uÄ?iteljica niĹĄta ne zna i da se ona nije ni rodila kad smo mi

48 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr48-49.indd 48

31.10.2013 16:31:25

đ&#x;”˜ danas je drukÄ?iji dan

Pisanje spokoja Bi li bilo viĹĄak znati u svakom Ĺživotnom razdoblju ĹĄto je to ĹĄto nam pruĹža istinsku radost i koji je to prizor zbog kojeg ne Ĺžalimo umrijeti tog trena dok ga gledamo ili dok mislimo o njemu Nitko na svijetu nema vremena samo Bog. Edith SĂśdergran

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Renata DLOUHI-KASTELIC

Ĺ˝

elim napisati tekst o spokoju. Ne toliko da govori o spokoju koliko da sam tekst bude spokoj, kao kad vas netko pomiluje po kosi i kaŞe da će sve biti dobro.

Taj SavrĹĄeni Tekst o spokoju djelovao bi na Ä?itatelje u najmanju ruku onako kako na mene djeluje pjesma ruskog pjesnika Sergeja Gorodeckog Ĺ˝ega. TeÄ?no zlato prosuto je u svijet. (...) Plavo jezero ćutke leĹži. (...)

Pospanoťću izguŞvano, u vodu gleda (...)

Kako dopuĹĄtam toj snenoj pjesmi da me uspokoji svaki put, tako zamiĹĄljam neku kratku prozu koja bi imala sliÄ?an uÄ?inak. I o Ä?emu bi se tu govorilo. O Ä?emu bih ja govorila. I kako bih govorila.

Ne bih govorila o spokoju kao o dovrťenosti, nedjelovanju, mirovanju, već o spokoju koji bi, kao i radost, trebao biti nuŞan sastojak pokreta bića, i o tome da u

ovom odresku vremena i prostora prenapuÄ?enog naĹĄim planovima, djelovanjem, nadanjem, strahovima, nesigurnostima..., spokoj jest blagonakloni smijeĹĄak bića upućen samom sebi, smijeĹĄak izazvan saznanjem da tako treba i biti i da nas nemiri i nespokoji tjeraju naprijed i da stoga i Ä?inimo da bude bolje, te da Ĺžurba i nije tako straĹĄna ako nije bezglava i ako ima tog smijeĹĄka i nas u tom svemu.

U SavrĹĄenom Tekstu o spokoju trebale bi se naći dvije-tri dobre slike ili usporedbe. Jedna od njih bi mogla sadrĹžavati neka retoriÄ?ka pitanja.

O nuĹžnosti i viĹĄkovima. Mogla bih zamisliti jedan prizor iz uredskog Ĺživota.

Recimo, radila sam naporno sve do zasluĹžene i planirane stanke za ruÄ?ak i sad Ĺželim uĹživati u vrlo ukusnom toplom sendviÄ?u koji Ĺželim i njuhom i nepcem i Ĺželudcem i svakom miĹĄlju svojom i dahom svojim. PoÄ?injem jesti i tad poÄ?inju

50 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr50-51.indd 50

31.10.2013 16:32:07

đ&#x;”˜ duh afrike

Druga ĹĄkolska zgrada Zahvaljujući tome ĹĄto nam uporno pomaĹžete svojim donacijama, uspjeli smo skupiti sredstva za izgradnju temelja druge zgrade te dva velika ĹĄkolska skladiĹĄta đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ivica PERIĆ

J

oĹĄ smo jednom dokazali kako je sve moguće kada se ljudi udruĹže, ruke ujedine i kada se pokaĹže samo malo dobre volje. Ispunili smo san naĹĄeg pokojnog brata fra Vjeke Ćurića te smo u naĹĄoj Ĺžupi Kivumu u Ruandi izgradili toliko sanjanu srednju TehniÄ?ku ĹĄkolu. DoduĹĄe, joĹĄ nismo gotovi, ali veliki su trud i posao iza nas.

Izgradili smo i opremili prvu zgradu buduće ĹĄkole koja se prostire na 800 Ä?etvornih metara, a sastoji se od 11 uÄ?ionica i sanitarnog Ä?vora. Izgradili smo i dva velika spremnika za vodu, u koje će se skupljati kiĹĄnica da bismo osigurali vodu za potrebe ĹĄkole, jer u selu nema vodovoda.

Ovaj se san poÄ?eo ispunjavati prije neĹĄto viĹĄe od dvije godine kada su mi po treći put u goste doĹĄli moji prijatelji novinari, braÄ?ni par Ĺ˝eljko i Maja Garmaz.

PredloĹžili su mi da napiĹĄu knjigu o mom Ĺživotnom i misionarskom putu, a da sav novac od prodaje knjige iskoristimo za izgradnju ĹĄkole. “Pa, zaĹĄto ne?!â€?, rekao sam, jer mi se ideja uÄ?inila zanimljivom, iako sam se, iskreno, pitao tko bi to htio Ä?itati o Ĺživotu jednoga fratra koji viĹĄe od 20 godina Ĺživi po bespućima Afrike, u selima bez struje i vode...

rada u Africi. Sada im sa smijeĹĄkom na licu Ä?esto znam reći da su me “pravo izgnjaviliâ€?. Naravno, atmosfera je uvijek bila sjajna i sve smo radili uz mnogo ĹĄale.

Njihov trud na kraju se viĹĄestruko isplatio! Knjiga NaĹĄ Ä?o’ek u Africi pokrenula je pravu lavinu dobrote! Nakon toga, sve je bilo kao san.

Dobrota hrvatskoga naroda, koji nam je donacijama pomogao izgraditi ovu ĹĄkolu, oslikava se na vratima uÄ?ionica gdje se niĹžu grbovi gradova i mjesta: Kiseljak, PloÄ?e, Osijek, Zagreb, OraĹĄje, BeÄ?...

Neizmjerno sam zahvalan hrvatskom narodu iz svih krajeva svijeta jer su se u ogromnom broju odazvali akciji prikupljanja sredstava za izgradnju ťkole. Sam to nikada ne bih mogao napraviti. Ono ťto će ovdaťnja djeca dobiti – mogućnost

Knjiga pokrenula lavinu dobrote.

Mjesec dana Ĺ˝eljko i Maja bili su moja “sjenaâ€?. Pratili su me u stopu. Poticali su me da im priÄ?am o svome Ĺživotu, o svemu ĹĄto sam proĹĄao tijekom misionarskog

52 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr52-53.indd 52

31.10.2013 16:32:50

đ&#x;”˜ prikazi knjiga

Divković opet meÄ‘u nama Matija Divković, Nauk krstjanski i Sto Ä?udesa (latiniÄ?ni prijepis s bosanÄ?ice i pretisak izvornika), priredile: Darija Gabrić-Bagarić, Marijana Horvat, orvat, Dolores GrmaÄ?a i Maja BanoĹžić, noĹžić, Kulturno-povijesni institut nstitut Bosne Srebrene, Sarajevo 2013.

rasute u njegovim djelima. Na poÄ?etku svoga Nauka (1611) piĹĄe da ga s dijaÄ?koga (latinskog) jezika “skupi, istomaÄ?i, privede i sloĹži bogoljubni bogoslovac fra Matije Divković iz JelaĹĄakâ€?, te ga “izpisa budući kapelanom u Sarajevuâ€? 1609. Godina njegova roÄ‘enja neizravno je izvedena iz zapisa u Sto Ä?udesa u kojima navodi da je

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Marko KARAMATIĆ

P

roĹĄla su Ä?etiri stoljeća od pojaojave prve knjige iz Bosne i Hercegovine na narodnom jeziku ziku autora fra Matije Divkovića (Venecija, cija, 1611.) u kojoj su zajedno uvezana dva njegova djela: Nauk krstjanski za narod arod slovinski (tzv. “velikiâ€? Nauk) i Sto Ä?udesa aliti zlamenja blaĹžene i slavnee Bogorodice, Divice Marije (11,5 x 16,5 cm, 790 str.). Od toga izdanja saÄ?uvana su 23 primjerka Naukaa krstjanskoga uvezanih sa Sto Ä?udesa, a, ĹĄest primjeraka zasebno Nauka i dva primjerka zasebno Sto Ä?udesa u franjenjevaÄ?kim bibliotekama u: Kraljevoj Sutjesutjesci, Fojnici, KreĹĄevu, Gorici/Livnu,, Visokom, Mostaru, Makarskoj, Slavonskom nskom Brodu, Vukovaru te u drĹžavnim bibliotekama u: Sarajevu, Zagrebu, Vatikanu, Parizu, Londonu i Chicagu. ÄŒinjenica da je rijeÄ? o prvoj tiskanoj knjizi na narodnom jeziku iz Bosne i Hercegovine, moĹžda je dovoljna da novo izdanje (Sarajevo, 2013, 630 str.) u dijelu kulturno osjetljivije i struÄ?ne javnosti potakne daljnje promiĹĄljanje o Divkovićevu djelu i njegovu mjestu unutar bosanskohercegovaÄ?ke i hrvatske knjiĹževnosti i kulture, kamo ono pripada. Osim spomenutih, Divković je objavio joĹĄ dva djela, takoÄ‘er u Veneciji: Besjede svrhu evanÄ‘elja nedjeljnijeh priko svega godiĹĄta (1616) i Nauk krstjanski s mnozijemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi (1616), nazvan “maliâ€? Nauk.

Divković i njegovo djelo. O samom autoru knjige, fra Matiji Divkoviću, vrlo je malo podataka, a njih uglavnom nalazimo

djelo zapoÄ?eo pisati 1609. u Sarajevu s 46 godina. I toga slijedi da je roÄ‘en 1563. Nekoliko podataka o njemu biljeĹži fra Ivan Frano Jukić u Bosanskom prijatelju (1850) u kojem piĹĄe da je stupio u franjevaÄ?ki red vjerojatno u samostanu u Olovu, da se ĹĄkolovao u Italiji, bio kapelan u Sarajevu, da je sluĹžbovao kao propovjednik u Olovu i KreĹĄevu te da je 1631. umro u olovskom samostanu, kako je zabiljeĹženo u sutjeĹĄkom nekrologiju.

Divković je, kako vidimo, prva dva djela pisao u Sarajevu u vrijeme svoje kapelanske sluĹžbe. Nije, meÄ‘utim, sasvim razjaĹĄnjeno kojim se izvorima sluĹžio. On ih ne navodi nego samo napominje da knjigu “privede i sloĹži‌ iz jezika dijaÄ?kogaâ€?, ĹĄto znaÄ?i da ju je pisao vjerojatno na temelju viĹĄe latinskih predloĹžaka. Stanovite poveznice uoÄ?avaju se s katekizmima P. Canisija i J. Ledesme, tadaĹĄnjih uglednih teoloĹĄkih pisaca, a nije iskljuÄ?e-

no da je poznavao i neke hrvatske katekizme – prijevode i prerade (Komulićev, Budinićev, Sfrondatijev), koji su znatno manjega opsega od njegova Nauka. MeÄ‘utim, izvor za Sto Ä?udesa je poznat, a to je djelo njemaÄ?koga dominikanca Johannesa Herolta (†1468) o Marijinim Ä?udesima (Sermones Discipuli de tempore et sanctis cum Promptuario exemplorum de sa et de miraculis beatae Mariae Virginis), popularno nazivan Discipulus, prema p Divkoviću DiĹĄipuo. Budući da je ono D izvor i hrvatskoglagoljskim disipulima iz iz 16. st., nije posve jasno je li Divković preuzimao tekstove neposredno od Herolta ili se moĹžda dijelom koristio i H spomenutim disipulima. sp Divković je rodonaÄ?elnik pisane rijeÄ?i u Bosni i Hercegovini, “utemeljitelj kako bosanske franjevaÄ?ke, tako i, moderno reÄ?eno, cjelokupne knjiĹževnomo Bosne i Hercegovineâ€? (Midhat Begić), sti B pisac koji je dao “prvine bosanske knjipisa Ĺževnostiâ€? (KreĹĄimir Georgijević). NjegoĹžev sljedbenici u knjiĹževnom vi neposredni n radu i jeziku jesu franjevaÄ?ki pisci njegova stoljeća, njegovi suvremenici: Pavao Papić, Stjepan Matijević i Pavao Posilović, Papi kod kojih se, uz to ĹĄto su pisali bosanÄ?icom, zapaĹža i jeziÄ?na srodnost s njegocom vim djelom. SnaĹžan Divkovićev knjiĹževni poticaj pokrenuo je franjevaÄ?ko spisapoti teljstvo koje je kroz zadnja tri stoljeća teljs osmanske vlasti dalo zapaĹžene plodove. osm Pismo i jezik. Svoja djela Divković je Pism objavio na bosanÄ?ici (zapadna ćirilica), tradicionalnom pismu u Bosni. Njome su pisali franjevci u samostanima, sluĹžila je kao poslovno pismo trgovaca i obrtnika, nalazimo je na stećcima, bila je raĹĄirena u puku, a koristila se ne samo u Bosni nego i na prostoru srednje Dalmacije, u Poljicima i u Dubrovniku. OdluÄ?ivĹĄi se za bosanÄ?icu, Divković je imao u vidu svoj katoliÄ?ki puk koji ju je najbolje poznavao.

MeÄ‘utim, stigavĹĄi u Veneciju, u tiskari Petra Bertana nije naĹĄao bosaniÄ?nih slova pa ih je morao sam oblikovati: “Ja mojijemi rukami uÄ?inih svekoliko iznova i iz temelja svakolika slova.â€? Divković, dakle, svojim tiskanim knjigama ne samo da se iz svoje Bosne vinuo u visine Gutenbergove galaksije (Marshal McLuhan, 1962), nego je izradom slova krenuo tipografskim stazama izumitelja tiskarskoga stroja Johanna Gutenberga (1450). DavĹĄi slovnim znako-

54 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr54-55.indd 54

31.10.2013 16:35:36

đ&#x;”˜ dobra vijest

Volonteri u Kotor VaroĹĄu Dani su nam bili puni veselja i radosti jer smo zajedno radili i obilazili rodni kraj. Postigli smo sve ĹĄto je Ĺžupi i ljudima, koji u njoj Ĺžive, bilo potrebno

O

vdje sam postao, ovdje ću nestati.

Ovdje sam ugledao nebeski beskraj i puÄ?inu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. LjepĹĄih moĹžda ima, draĹžih nigdje... (MeĹĄa Selimović).

Ovaj citat poznatog bosanskog knjiĹževnika moĹžda ponajbolje opisuje namjeru mog projekta i rada u rodnom kraju - Kotor VaroĹĄu. ProĹĄle godine smo poÄ?eli s malom skupinom obilazeći sela, radeći i druĹžeći se. Mnogo toga smo tada postigli, ali ove godine joĹĄ viĹĄe.

Zahvaljujući JajÄ?anima: Suzani JeliÄ?ić, Ivani ÄŒavka, Josipu Ĺ imunoviću, Josipi i Ani Mariji PoplaĹĄen, s kojima sam tijekom godine volontiranja u “kraljevskom graduâ€? radio i proveo mnogo vremena, te KotorvaroĹĄanima: Goranu Antunoviću, Petru Veriću, Mariji Vilus i Josipi Grgić, imali smo mogućnost uÄ?initi i posti-

ći mnogo za dobrobit rodnog kraja te biti potpora naťim ujacima tijekom dolaska Kotorvaroťana koji obilaze rodni kraj za vrijeme Gospojine i Rokova.

Ove godine smo oÄ?istili Ĺžupnu crkvu u Kotor VaroĹĄu, dvoriĹĄte ispred i iza Ĺžupnog ureda te sam Ĺžupni ured. TakoÄ‘er, oÄ?istili smo crkvu i Ĺžupnu kuću na Sokolinama te smo ureÄ‘ivali dvoriĹĄte oko tamoĹĄnje crkve. Svirali smo i pjevali tijekom euharistijskih slavlja. OÄ?istili smo put do Sokolina za hodoÄ?asnike iz Jajca i Kotor VaroĹĄa te smo dva dana obilazili jednu stariju i nemoćnu Ĺženu koja Ĺživi u Kotoru (zbog zaÄ?epljenog dimnjaka zidovi su joj u dvije sobe bili potpuno crni).

MoĹžda izgleda kao da smo imali mnogo posla, ali vjerujte nam, nimalo nam to nije smetalo niti nam je bilo teĹĄko raditi.

Iako su noći bile kratke zbog zajedniÄ?kog druĹženja (pjevanje uz zvukove gitare), dani su nam bili puni veselja i radosti jer smo zajedno radili i obilazili rodni kraj. Uz pomoć naĹĄih Ĺžupnika fra Ante Ĺ imunovića i fra Marka Bandala te sestre Margarete Vilus i Viktorije BariĹĄić, zajedno smo postigli sve ĹĄto je Ĺžupi i ljudima, koji u njoj Ĺžive, bilo potrebno. Osim toga, imali smo namjeru da KotorvaroĹĄanima tijekom tih dana bude ĹĄto ljepĹĄi boravak u rodnom kraju.

NaĹžalost, ni ove godine nam se nisu prikljuÄ?ili mnogi KotorvaroĹĄani. Znam da poÄ?etak naĹĄeg projekta volontiranja ne odgovara svima (vjerojatno je za

mnoge preuranjen termin), znam da mnogi imaju drugih obveza, ali pitam se, ĹĄto raditi kod kuće u sluÄ?aju da sam u Kotor VaroĹĄu? Ĺ to bih ja, kao mladi KotorvaroĹĄanin, mogao raditi za rodni kraj iz kojeg vuÄ?em korijene? Ĺ to bih mogao uraditi za druge i nemoćne osobe koje Ĺžive u njemu?

Nadam se da će se naĹĄem projektu sljedeće godine prikljuÄ?iti veći broj KotorvaroĹĄana te da će se u njima probuditi svijest da je to njihov kraj, a da je ovaj projekt volontiranja, koji smo proĹĄle godine pokrenuli, jedinstvena i lijepa prilika da se taj kraj upozna uz (ne)poznato druĹĄtvo, radost i veselje. Vjerujte nam, nećete se pokajati!

Na kraju, Ĺželim zahvaliti svim KotorvaroĹĄanima koji su nam dali materijalnu i financijsku potporu. Hvala im jer cijene naĹĄ rad i jer vide da nije uzaludan. Hvala im jer svojom potporom potiÄ?u neĹĄto dobro, i to poÄ?evĹĄi od mladih KotorvaroĹĄana... Ĺ to joĹĄ reći, dragi KotorvaroĹĄani? Hvala Bogu dragom ĹĄto nam je dao snage i volje za ovaj projekt, ĹĄto nam je dao lijepo vrijeme, dobro druĹĄtvo, predivan kraj...

Sjetite se rijeÄ?i MeĹĄe Selimovića.

Dogodine ponovno...

Tko Ĺželi viĹĄe saznati o naĹĄem radu u rodnom kraju, tko Ĺželi vidjeti ĹĄto smo sve postigli i uradili, neka posjeti naĹĄ profil na facebooku Mladi KotorvaroĹĄani. đ&#x;”˛ Mateo TOPALOVIĆ

66 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr66.indd 66

31.10.2013 16:51:45

đ&#x;”˜ roditeljima i djeci

NEPROCJENJIVO! Nemojte djetetu dati skupe darove u znak iskupljenja ĹĄto ste ga zapostavljali nego mu darujte svoje vrijeme i paĹžnju đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ĺ˝eljka KUJUNDĹ˝IJA

N

iĹĄta nije brĹže od godina! Koliko je Ovidije, jedan od najpoznatijih rimskih pjesnika, bio u pravu kada je izrekao ovu Ä?uvenu misao koje, naĹžalost, mnogi postanu svjesni tek kada godine “nepovratno proleteâ€? i kada shvate ĹĄto su sve u Ĺživotu mogli i trebali uraditi, a nisu.

Tradicionalno suzdrĹžani Britanci su, primjera radi, proĹĄle godine javno poĹža-

lili ĹĄto se tijekom Ĺživota nisu viĹĄe druĹžili, igrali i uĹživali s djecom, iĹĄli na viĹĄe zajedniÄ?kih godiĹĄnjih odmora. Priznali su i da su pogrijeĹĄili ĹĄto su propustili najvaĹžnije trenutke njihovog Ĺživota i nisu uĹživali u trenutku već su se brinuli za budućnost.

Odgovarajući na pitanja o obitelji, u sklopu studije koja je provedena na 2.000 ljudi, gotovo polovina Britanaca je izjavila da smatra pogreťnim to ťto su provodili previťe vremena na poslu, a premalo s djecom dok su ona bila mala. Dvije trećine ispitanika je tvrdilo da bi sada rado to promijenili da mogu i da svojim primjerom pokuťavaju pomoći prijateljima da ne pogrijeťe kao i oni. Svaki sedmi roditelj priznao je da je djetinjstvo svog djeteta uzeo zdravo za gotovo, ali se trudi istu greťku ne napraviti s drugim djetetom.

Kvaliteta ili kvantiteta? Analizirajući navedenu studiju nameću se najmanje dva pitanja: provodimo li dovoljno vremena sa svojom djecom i jesmo li vrijeme s djecom proveli na najbolji naÄ?in?

68 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr68-69.indd 68

31.10.2013 16:54:03

đ&#x;”˜ franjevaÄ?ka obitelj

KliÄ?i Gospodinu glasom radosnim MOSTAR – Pod geslom KliÄ?i Gospodinu glasom radosnim 19. listopada u Mostaru je odrĹžan XVI. Festival franjevaÄ?ke mladeĹži – Framafest, u organizaciji Nacionalnog vijeća Frame Bosne i Hercegovine. Festivalu je nazoÄ?ilo oko 1.100 framaĹĄa iz cijele BiH, kao i gosti iz podruÄ?ja grada Zagreba.

Susret framaĹĄa je poÄ?eo sveÄ?anim misnim slavljem u crkvi Sv. Petra i Pavla u 12 sati koje je predvodio fra Mate Logara, u koncelebraciji nacionalnog duhovnog asistenta Frame BiH fra Danijela Rajića, podruÄ?nog duhovnog asistenta Frame Hercegovina fra Slavena Brekala te s oko 30 duhovnih asistenata. Fra Mate je u prigodnoj propovijedi istaknuo da je odnos s Gospodinom dublji i uzviĹĄeniji od meÄ‘usobnih ljudskih odnosa te da upravo zbog toga najveća umjetniÄ?ka djela imaju

duhovnu tematiku. TakoÄ‘er je potaknuo mlade da prilikom pjevanja teĹže iskrenom slavlju Gospodina umjesto Ĺželji da se njihov nastup svidi ljudima. Po zavrĹĄetku misnog slavlja okupljene framaĹĄe je pozdravio fra Slaven Ä?ije je podruÄ?no bratstvo bilo i domaćinom ovogodiĹĄnjeg Framafesta.

U 16 h u dvorani Doma hercega Stjepana KosaÄ?e upriliÄ?en je Festival koji je natjecateljskog karaktera. Na samom poÄ?etku framaĹĄe su pozdravili Ivana Baban, nacionalna predsjednica Frame BiH te fra Miljenko Ĺ teko, provincijal HercegovaÄ?ke franjevaÄ?ke provincije. Na Festivalu je nastupilo ukupno 20 izvoÄ‘aÄ?a: 11 predstavnika mjesnih bratstva Frame Bosne Srebrene (Brestovsko, Bugojno, Fojnica, Jajce, Kiseljak, Osova, PodmilaÄ?je, Rama, Rumboci, Sarajevo i Vitez), 8 iz HercegovaÄ?kog bratstva (ÄŒitluk, Humac, KoÄ?erin, MeÄ‘ugorje, Mostar, PosuĹĄje, Ĺ iroki

Sastanak nacionalnog vijeća Frame BiH SARAJEVO/KOVAÄŒIĆI – U Sarajevu je 5. listopada odrĹžan prvi sastanak novog nacionalnog vijeća Frame BiH koje je izabrano ove godine na nacionalnoj skupĹĄtini u Rami.

Sastanak je poÄ?eo u 12 h u prostorijama nacionalne srediĹĄnjice Frame BiH na KovaÄ?ićima. Na sastanku je uz naci-

onalnog duhovnog asistenta fra Danijela Rajića i podruÄ?nog asistenta iz Hercegovine fra Slavena Brekala bilo prisutno joĹĄ osam Ä?lanova nacionalnog vijeća. Sastanak je vodila Ivana Baban, nac. predsjednica Frame BiH. Raspravljano je o XVI. Framafestu, zatim o nacionalnom semi-

Brijeg i Tomislavgrad) te predstavnici Frame Grada Zagreba.

U revijalnom dijelu, dok su framaĹĄi iĹĄÄ?ekivali da ocjenjivaÄ?ki sud donese konaÄ?ne rezultate natjecanja, fra Marin KaraÄ?ić je izveo nekoliko autorskih pjesama u kombinaciji s duhovnim pjesmama, osobito omiljenim meÄ‘u framaĹĄima.

Prema ocjeni ocjenjivaÄ?kog suda najuspjeĹĄnije izvedbe ovogodiĹĄnjeg Framafesta su Frama Humac (sveukupni pobjednik Festivala), Frama Ĺ iroki Brijeg (najbolji scenski nastup) te Frama Mostar (najbolji tekst).

Sljedeći, XVII. Framafest bit će upriliÄ?en u Sarajevu kada će mu domaćinom biti podruÄ?no bratstvo Frame Bosne Srebrene. đ&#x;”˛ Marija PULJIĆ naru za voditelje formacije i odgovorne u Frami, izdavanju priruÄ?nika za formaciju, stanju Frame na nacionalnoj razini, projektu Frama prijatelj te o raznim drugim aktualnostima. Sve je na kraju uspjeĹĄno dogovoreno te su doneseni i zakljuÄ?ci sjednice. Nakon radnog dijela sastanka slijedilo je i druĹženje. đ&#x;”˛ Adriana DRLJEPAN

70 Svjetlo rijeÄ?i studeni 2013.

sr70-71.indd 70

31.10.2013 17:03:36

NARUČITE S ADRESE SVJETLA RIJEČI

Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo tel: +387 33 72 62 00 • fax: +387 33 81 22 47 e-mail: pretplata@svjetlorijeci.ba

Kalendarom se možete obogatiti kroz čitavu godinu!

knjiga

omot.indd Sec1:84

zidni

džepni 12-lisni 31.10.2013 13:54:43