Svjetlo riječi - broj 369

VJERA DRUĹ TVO KULTURA

Godina XXXI. Broj 369 Sarajevo, prosinac 2013. Cijena 3,5 KM (15 HRK) omot.indd 1

www.svjetlorijeci.ba 28.11.2013 14:43:57

BOŽIĆ, Josip Biffel

U početku bijaše Riječ...

U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.

I svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze...

(Iv 1,1.4-5)

Poštovani čitatelji Svjetla riječi, dragi prijatelji, sretan vam Božić!

Svjetlo riječi, koje držite u rukama i kojemu ste godinama vjerni prijatelji, od samih svojih početaka od prije 30 godina želi biti svjetlo one Riječi koja je u Bogu postojala od početka, koja je Bog i po kojoj je postalo sve što postoji, kao što svjedoči Isusov ljubljeni učenik, sv.

Ivan apostol i evanđelist, na samom početku svoga Evanđelja. Ta Riječ daruje ljudima i život i svjetlo, koje tama ne može nadvladati.

Ta Riječ, “Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše u svijetu i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše, dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime” (Iv 1,9-12). Ta ista “Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine” (Iv 1,14).

Ta Božja Riječ, utjelovljena u prečistom krilu Blažene Djevice Marije, rodi se kao čovjek, Isus Krist, sličan nama ljudima u svemu, osim u grijehu (usp. Fil 2,7) – da nas spasi i oslobodi od naših grijeha i da

nas učini dionicima svoje slave, koju od početka ima kod Oca. Zato s pravom radosno slavimo njegov rođendan, jer po njemu je rođena i naša nada i naš vječni spas.

Današnji čovjek sve manje ima nade i sve više pada u razočaranje i očaj, ali dok nas obasjava svjetlo božanske Riječi, Isusa Krista, dok vjerujemo u njega i slavimo njegov rođendan – Božić – nema mjesta ni očaju ni razočaranju! Jer, ako itko donosi sreću, radost, mir i smisao života, ako itko očarava svijet ne iluzijama nego divnim Božjim djelima, onda je to naš Gospodin Isus Krist. Neka mu je slava, čast i vlast u vijeke vjekova!

Radujući se skupa s vama Kristovu rođendanu, svima vam želim sretne i blagoslovljene božićne blagdane i uspješnu novu, 2014. godinu!

Sretan Božić svima!

Fra Lovro Gavran provincijal

Bo`i} s franjevcima u Sarajevu 14. i 15. 12.

9:00-19:00

Samostan Sv. Ante – Bistrik

Božićni sajam

19. 12.

17:00

Franjevački međunarodni studentski centar – Kovačići

Prigodni božićni program /žive jaslice/

20. 12.

19:00

Samostan Sv. Ante – Bistrik

Izložba slika HKD Napredak

21. 12.

19:00

Franjevačka teologija – Nedžarići

Božićna priredba

21. 12.

19:00

Crkva Sv. Ante – Bistrik

Koncert dječjeg zbora iz Čitluka

24. 12.

19:00

Crkva Sv. Ante – Bistrik

Misa božićnog bdjenja

24. 12.

24:00

Crkva Sv. Ante – Bistrik, Franjevačka teologija – Nedžarići, Župa Sv. Franje Asiškog – Dobrinja

Ponoćka

25. 12.

omot.indd 2

Crkva Sv. Ante – Bistrik (8:00, 9:30, 11:00, 12:00, 18:00); Oratorij Sv. Nikole Tavelića – Kovačići (8:30); Franjevačka teologija – Nedžarići (9:30); Župa Sv. Franje Asiškog – Dobrinja (10:00)

Božićna misa

28.11.2013 14:47:49

rijeÄ? Ä?itateljima đ&#x;”˜

iz sadrĹžaja tema broja ÄŒudo Greccia

6

12

aktualno O, blagoslovljeni jeziÄ?e

20

razgovor – Davor ÄŒordaĹĄ Ljudi ne odustaju od svoje oÄ?evine

22

reportaĹža Hrvatska TiĹĄina u Bosanskoj Posavini

28

povratak – Vrbanjci Na zgariťtu rodnoga kraja

44

epimeteje Credo quia absurdum est

82

Ivan ĆURIĆ

boŞja djela u bibliji Isusovo rodoslovlje u Matejevu i Lukinu evanđelju

ÄŒitateljima, suradnicima i dobroÄ?initeljima Svjetla rijeÄ?i u zahvalnosti Ä?estitamo BoĹžić i Ĺželimo sretnu novu 2014. godinu!

Ana, Branko, Darko, Dijana, Emil, Hrvoje, Irena, Janko, Lidija, Lucija, Marko i Pero

www.svjetlorijeci.ba vlasnik: FranjevaÄ?ka provincija Bosna Srebrena • nakladnik: FMC Svjetlo rijeÄ?i d.o.o. • ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba • glavni urednik: Marko EĹĄegović marko@svjetlorijeci.ba • redakcija: Janko Ćuro, Marko EĹĄegović, Irena Ljevak, Darko RubÄ?ić /tehniÄ?ki urednik/ i Hrvoje VranjeĹĄ /marketing/ • adresa uredniĹĄtva: ZagrebaÄ?ka 18, BiH – 71000 SARAJEVO • tel: + 387 (0)33 72 62 00 • fax: + 387 (0)33 81 22 47 • e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba • uprava@svjetlorijeci.ba • pretplata@svjetlorijeci.ba • www.svjetlorijeci.ba • uredniÄ?ko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko EĹĄegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman i Nikica Vujica • godiĹĄnja pretplata: BiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn • Ĺ vicarska 80 CHF • Zapadna Europa 40 â‚Ź • Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD • bankovni raÄ?uni – KM: Raiffeisen bank d.d.

BiH, Sarajevo 1610000035150095 • UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 • devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S • UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 • raÄ?un u njemaÄ?koj: Sparkasse Ulm, Kontonummer 891343 BLZ 63050000 (Svjetlo rijeÄ?i) Deutschland • raÄ?un u ĹĄvicarskoj Credit Suisse CS Wädenswil - 459061-10 Kontonummer PM Wädenswil 80-500-4 • raÄ?un u austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Ă–sterreich • grafiÄ?ko oblikovanje: Branko R. Ilić • tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja • List Svjetlo rijeÄ?i je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem Ĺ M 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986 prosinac 2013. Svjetlo rijeÄ?i 3

sr03.indd 3

28.11.2013 14:49:17

đ&#x;”˜ tema broja

ÄŒudo Greccia

fra Zvjezdanu Liniću, sa zahvalnoťću

U Grecciu razumijemo da svatko od nas stoji pred djetetom Isusom u svoje osobno ime, ali i u ime svih ljudi, da je svatko od nas pozvan u ime djeteta Isusa poći ususret svakome Ä?ovjeku, kao glasonoĹĄa radosti đ&#x;”˜ PiĹĄe: Stjepan LICE

O

SVETI FRANJO S JASLICAMA, Luka PetraÄ?

Gospodine moj, molim te da mi udijeliĹĄ dvije milosti prije nego ĹĄto umrem. Prva je da za svoga Ĺživota osjetim u svojoj duĹĄi i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol ĹĄto si je ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da osjetim u svom srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine BoĹžji, gorio da dragovoljno podneseĹĄ toliku muku za nas greĹĄnike, molio je sveti Franjo AsiĹĄki u ljeto 1224. godine na La Verni. Molio je za ono ĹĄto je na osobit naÄ?in već bio iskusio za BoĹžić prethodne godine u Grecciu.

BoŞićni događaj u Grecciu 1223. godine posve je jednostavan. No, upravo po toj jednostavnosti i preobilan.

Franjo je poŞelio BoŞić proslaviti u Grecciu, mjestaťcu u koje je rado odlazio. PoŞelio je u toj svetoj noći uprizoriti Isusovo rođenje, onako kako se ono zbilo u Betlehemu, i ťto snaŞnije iskusiti blagoslovnost i zahtjevnost toga događaja.

Zbog toga je zamolio svoga prijatelja Ivana Velitu da u otvorenom prostoru pripravi sve potrebno: jasle, slamu, vola, magarca... I mnogo, mnogo svjetla: svijeće i zublje. I duťe.

U tom zanosnom okruŞenju slavila se misa. Jasle su posluŞile kao oltar. Franjo je pjevao Evanđelje i propovijedao. Njegova potresenost proŞela je sve okupljene. Uprizorenje betlehemskog događaja i zbilja euharistijskog događaja slili su se u jedan, Şivotan i Şivotvoran događaj.

Snagu toga dogaÄ‘aja, koja je zahvatila sve prisutne, Toma ÄŒelanski opisuje u Prvom Ĺživotopisu svetoga Franje, oslanjajući se oÄ?ito na neÄ?ije svjedoÄ?anstvo: “Neki je kreposni Ä?ovjek imao viÄ‘enje: Vidio je, naime, kako u jaslama leĹži prestraĹĄeno DjeteĹĄce i BoĹžjeg Sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće od sna probuditi. To viÄ‘enje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuÄ‘eno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje.â€?

Greccio, La Verna, Pjesma brata Sunca. Potkraj Franjinog Ĺživota prepunog Ä?uda ljudske i BoĹžje ljubavi dogaÄ‘aju se tri izuzetna Ä?uda: nakon Greccia 1223. godine dogaÄ‘a se La Verna 1224. godine. Nakon nje Pjesma brata Sunca 1225. godine. Potom preminuće, prijelaz 1226. godine.

U Pjesmi brata Sunca sabiru se iskustvo Greccia i La Verne. Kroz potresno iskustvo Isusovog rođenja te Isusove muke, raspeća i preminuća, Franjo i svojom duťom i

6 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr06-09.indd 6

28.11.2013 15:01:55

đ&#x;”˜ duhovne stranice

Pozdrav BlaŞenoj Djevici Mariji Zdravo, Gospođo, sveta Kraljice, sveta Bogorodice Marijo, koja si djevica postala Crkvom, i izabrana od presvetog Oca nebeskoga, koji te posveti s presvetim Sinom svojim ljubljenim i Duhom Svetim Tjeťiteljem.

U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro.

Zdravo, palaÄ?o njegova, zdravo, ĹĄatore njegov, zdravo, kućo njegova.

Zdravo, odjećo njegova, zdravo, sluĹžbenice njegova, zdravo, majko njegova, i vi sve, svete kreposti, koje se po milosti i prosvjetljenju Duha Svetoga ulijevate u srca vjernih, da ih od nevjernih uÄ?inite vjernima Bogu.

10 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr10-11.indd 10

28.11.2013 15:03:17

đ&#x;”˜ boĹžja djela u bibliji

Isusovo rodoslovlje u Ma Isus utemeljuje novo i “horizontalnoâ€? i “vertikalnoâ€? rodoslovlje kada ustvrÄ‘uje da je njegov brat, sestra i majka onaj “tko vrĹĄi volju njegova nebeskog Ocaâ€?, odnosno, tko rijeÄ? BoĹžju sluĹĄa i vrĹĄi đ&#x;”˜ PiĹĄe: Anto POPOVIĆ

Funkcija rodoslovlja. Suvremena istraĹživanja rodoslovlja otkrila su da rodoslovlja mogu imati razliÄ?ite funkcije i da je za ispravno razumijevanje rodoslovlja potrebno utvrditi upravo njihovu konkretnu funkciju.

Uz temeljnu funkciju kontinuiranog prenoĹĄenja Ĺživota po raÄ‘anjima, a koja proizlaze iz BoĹžjeg blagoslova (Post 1,28; 4,1), biblijska rodoslovlja oslovljavaju trajno aktualnu temu odnosa izmeÄ‘u posebnog i općeg, izmeÄ‘u partikularnog i univerzalnog, izmeÄ‘u općeljudske solidarnosti i posebne etniÄ?ke pripadnosti. U tom smislu genealogije tumaÄ?e u kakvom je odnosu

JESEJEVO STABLO – Galerija Tretyakov, Moskva

Suvremeni stav prema rodoslovljima. Suvremenom mentalitetu genealogije nerijetko djeluju zamorno. ÄŒak se mogu Ä?uti miĹĄljenja da su suviĹĄna Isusova rodoslovlja u evanÄ‘eljima. Na estetskoj razini puko ponavljanje imena u rodoslovnom nizu, doista, djeluje monotono. Na povijesnoj razini dvije novozavjetne genealogije stvaraju problem zbog meÄ‘usobnih razlika. Na moralnoj je razini problematiÄ?no ponaĹĄanje pojedinih likova iz rodoslovnog niza. Tako je nastao dojam da novozavjetne genealogije ne priopćuju vaĹžnu spasenjsku poruku.

Međutim, Isusovo rodoslovlje u saŞetom obliku donosi povijest spasenja. Stoga je poznavanje novozavjetnih rodoslovlja vaŞno za razumijevanje Isusove uloge u povijesti spasenja.

12 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr12-13.indd 12

28.11.2013 15:04:39

đ&#x;”˜ krťćanstvo staroga vijeka Sv. Ivan DamaĹĄÄ?anski

Svetac s turbanom Sv. Ivan DamaĹĄÄ?anski zasluĹžan je za obranu naĹĄeg prava da se kao krťćani moĹžemo moliti pred svetom slikom đ&#x;”˜ PiĹĄe: Vjeko Eduard TOMIĆ

P

“Zlatna bujicaâ€?. “Zlatna bujicaâ€? ili “zlatostruniâ€? (Chrysorrhoas), kako su ga zvali zbog njegova izuzetnog govorniÄ?-

va, na Istoku uĹživaju joĹĄ samo tri “velika ekumenska nauÄ?iteljaâ€?: sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Nazijanski i sv. Ivan Zlatousti.

Njima je naĹĄa Zapadna Crkva joĹĄ pridruĹžila i sv. Atanazija, pa Zapad tako priznaje Ä?etiri istoÄ?na “velika crkvena ocaâ€?.

Ovaj je DamaĹĄÄ?anin zbog svog znaÄ?aja jedan “od najvećih velikana u povijesti bizantske teologije i izravni svjedok prijelaza s grÄ?ke i sirijske krťćanske kulture, prihvaćene u istoÄ?nom dijelu Bizantskog Carstva, na novost islama, koji se vojnim osvajanjima ĹĄirio na podruÄ?ju koje obiÄ?no poznajemo kao Srednji i Bliski istokâ€?

(Benedikt XVI).

SV. IVAN DAMAĹ ÄŒANSKI, 1550-1600.

resudni poticaj da ovu rubriku o krťćanstvu starog vijeka posvetimo joĹĄ jednom Sirijcu po roÄ‘enju dala je, naĹžalost, ona granata koja je 11. studenoga pala na osnovnu krťćansku ĹĄkolu u Damasku i ubila petero, a ranila 27 uÄ?enika! Ĺ kola se zove Sveti Ivan DamaĹĄaÄ?anski. Dan ranije u granatiranju jedne krťćanske Ä?etvrti u tom gradu smrtno su stradali otac i njegovo Ä?etvero djece! Dok Sirija tone sve dublje u rat svih protiv svih, krťćani u toj zemlji vape za mirom i sigurnoťću, opravdano strepeći nad svojom sudbinom u ovoj drevnoj kolijevci krťćanstva. Redci koji slijede, uz vaĹĄu pomoć, mogu biti odjek te njihove molitve.

Ivan DamaĹĄÄ?anski (675-749) odnosno Yanah ibn Mansur ibn Sargun, arapski je krťćanin iz Sirije, daroviti mladić kojemu je uÄ?itelj bio krťćanski zarobljenik sa Sicilije po imenu Kuzma. Yanah je bio visoki drĹžavni sluĹžbenik na kalifovom dvoru u Damasku, Ä?ovjek kojemu je zbog navodne veleizdaje, kako navodi najstariji njegov Ĺživotopis, odsjeÄ?ena desnica koju mu je Gospa preko noći Ä?udesno vratila na svoje mjesto. Glasoviti je filozof i teolog kojega mnogi smatraju Tomom Akvinskim krťćanskog Istoka. Starokrťćanski je pisac, pjesnik, govornik, propovjednik, crkveni otac, poboĹžni monah u samostanu blizu Jeruzalema, zagovornik ĹĄtovanja svetih slika, borac protiv krivovjerja, otac krťćanske mistike. Zbog arapskog podrijetla svetac je koga slike nerijetko prikazuju s turbanom na glavi. Ĺ˝ivio je u Siriji i u Svetoj zemlji.

kog umijeća, ubraja se u niz posljednjih crkvenih otaca. Na Zapadu je patristiÄ?ko razdoblje zavrĹĄilo sa sv. Grgurom Velikim (†604), sv. Izidorom Seviljskim (†636) te sv. Bedom ÄŒasnim (†735) dok je sv. Ivan DamaĹĄÄ?anski posljednji crkveni otac Istoka. Njegovom smrću ujedno zavrĹĄava i cijelo to otaÄ?ko razdoblje Crkve prvih stoljeća. Spada u one oce istoÄ?ne Crkve koji su na Zapadu dobili naziv “crkvenog nauÄ?iteljaâ€? te ide u red tzv. “malih crkvenih otacaâ€? IstoÄ?ne Crkve. U tom su druĹĄtvu uz njega joĹĄ sv. Efrem Sirski, sv. Ćiril Jeruzalemski i sv. Ćiril Aleksandrijski. Stupanj viĹĄe u priznanju obiju Crk-

16 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr16-17.indd 16

28.11.2013 15:07:57

đ&#x;”˜ otvoreni prozor

I BoĹžić i crkve na rasprodaji Vjerujemo da će naĹĄi novi naraĹĄtaji svojoj djeci ostaviti u nasljeÄ‘e naĹĄe narodne obiÄ?aje i puÄ?ku poboĹžnost đ&#x;”˜ PiĹĄe: BoĹžo SKOKO

U

oÄ?i poÄ?etka adventa, proveo sam anketu meÄ‘u svojim zagrebaÄ?kim studentima upitavĹĄi na ĹĄto ih asocira rijeÄ? “BoĹžićâ€?? Navodili su razliÄ?ite odgovore poput: darova, ĹĄopinga, guĹžvi, praznika, bogatog stola, nakita, bora, snijega, Djeda Mraza, domjenaka, zabave, SMS-a i odmora...

Tek dvoje ih je spomenulo crkvu i polnoćku. Jedno – malog Isusa! Nitko nije spomenuo obiteljsko zajedniĹĄtvo, a kamoli ispovijed. Dakle, uobiÄ?ajena slika BoĹžića, kakvu svakodnevno gledamo na televiziji i novinama ili uoÄ?avamo na gradskim ulicama. GuĹžve, iznimna trgovaÄ?ka ponuda, mnogo zabave, jurnjava i kupovina obiljeĹžile su poÄ?etak adventa i u Zagrebu. Hrvatski graÄ‘ani će, procjenjuju struÄ?njaci, unatoÄ? krizi i neimaĹĄtini do BoĹžića potroĹĄiti i nekoliko milijardi kuna u razliÄ?itim trgovinama.

Uglavnom na stvari koje nam nuĹžno ne trebaju ili nam BoĹžić neće uÄ?initi nimalo sretnijim. Mnogi će se zaduĹžiti kako bi sve to kupili jer Ĺžele biti “u trenduâ€? i ne Ĺžele zaostajati za susjedima. Onima koji imaju previĹĄe novca, BoĹžić je Ä?esto izlika za novu odjeću, automobile, skupe darove, luksuzne veÄ?ere i putovanja u inozemstvo. Oni siromaĹĄniji pokuĹĄat će skrpati kraj s krajem, kako bi osigurali bogatiji obiteljski stol i tjeĹĄiti se time da potroĹĄnja ionako nije bit BoĹžića...

Zaboravljen bit BoĹžića. Da smo prije tridesetak godina proveli anketu meÄ‘u naĹĄim sugraÄ‘anima i zapitali ih na ĹĄto ih asocira BoĹžić, sigurno bismo dobili sasvim drugaÄ?ije odgovore poput: jaslice, bor, polnoćka, obiteljsko okupljanje, mali Isus, solidarnost, crkva, Ä?estitke... MoĹžda je to ipak samo nostalgiÄ?no prisjećanje, ali morate priznati

Crkva u Worcesteru u Engleskoj pretvorena u restoran

da su nam BoĹžići prethodnih desetljeća izgledali sasvim drugaÄ?ije. Onaj tko je slavio – u tom je blagdanu pronalazio smisao i poticaj. A onaj tko nije, ionako nije imao potrebu pretvarati se da mu je taj blagdan vaĹžan. Danas BoĹžić slave svi, pa Ä?ak i oni koji ne znaju zaĹĄto se on uopće slavi. Mali Isus koji se prije neĹĄto viĹĄe od dvije tisuće godina s Neba spustio na zemlju i postao Ä?ovjekom, kako bi okusio sva naĹĄa iskuĹĄenja i pokazao nam da se – unatoÄ? svemu – moĹže biti Ä?ovjek sukladno svim boĹžanskim i ljudskim pravilima ponaĹĄanja, gotovo je postao nevaĹžan. U ovoj silnoj predblagdanskoj guĹžvi, zaboravili smo na to DjeteĹĄce iz betlehemske ĹĄtalice. A ako

Snimio: BoĹžo SKOKO

ga se i sjetimo, onda je to viĹĄe-manje na razini folklora, ĹĄoubiznisa, marketinga ili umjetnosti. ÄŒesto Ĺželimo pobjeći iz te gradske predblagdanske vreve i jurnjave, pogasiti sve one prigodniÄ?arske TV-emisije i vratiti se toplini obiteljskog ognjiĹĄta, predboĹžićnoj radosti i adventskom iĹĄÄ?ekivanju kakvo nosimo iz djetinjstva. MeÄ‘utim, pitanje je – moĹžemo li uopće viĹĄe pronaći takav BoĹžić!? NaĹžalost, komercijalizacija ovog velikog blagdana u dobroj mjeri zahvatila je i naĹĄ bosanskohercegovaÄ?ki zaviÄ?aj. Globalizacija je uÄ?inila svoje pa zapadni trendovi “pakiranjaâ€? BoĹžića i popratni sadrĹžaji, koji nemaju veze s njegovim

18 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr18-19.indd 18

28.11.2013 15:08:39

đ&#x;”˜ aktualno

O, blagoslovljeni jeziÄ?e Uz 750. obljetnicu pronalaska neraspadnutog jezika svetog Ante Padovanskog đ&#x;”˜ PiĹĄe: Fra Pavo FILIPOVIĆ

S

vetog Antu se u njegovoj bazilici u Padovi ne proslavlja samo 13. lipnja, kada je njegov sluĹžbeni crkveni spomendan, nego u joĹĄ jednoj posebnoj prigodi, naime 15. veljaÄ?e – na tzv. “blagdan jezikaâ€?. Taj neobiÄ?ni naziv za jedan crkveni blagdan zahvaljujemo dogaÄ‘aju koji se zbio 8. travnja 1263. godine. Sveti Anto je blago u Gospodinu usnuo 13. lipnja 1231. u samostanu Santa Maria de Cela (ili de Arcella u nekim izvorima) u mjestu Camposampiero udaljenom dvadesetak kilometara od grada Padove. Dana 17. lipnja, dakle pet dana nakon preminuća, tijelo

sveca, do tada Ä?uvano u obiÄ?nom drvenom sanduku, u sveÄ?anoj je procesiji preneseno u crkvicu Santa Maria Mater Domini koja predstavlja prvotnu jezgru danaĹĄnje velebne Bazilike sv. Ante u Padovi. Trebale su proći trideset i dvije godine od sveÄ?eve smrti dok je sagraÄ‘ena nova bazilika svecu u Ä?ast. U prisutnosti tadaĹĄnjeg generala franjevaÄ?kog reda, sv. Bonaventure iz Bagnoregia, posmrtni ostaci sv. Ante Padovanskog su 8. travnja 1263. godine preneseni u novosagraÄ‘enu baziliku. Kako bi se sveÄ?evo tijelo moglo poloĹžiti u novu mramornu grobnicu, trebalo je najprije otvoriti drveni sanduk u koji je do tada bio poloĹžen. Pri otvaranju dogodilo se Ä?udo: cijelo tijelo bijaĹĄe se već raspalo zajedno sa svim udovima osim jednoga – sveÄ?eva jezika. Ĺ˝ivotopis sveca nazvan Benignitas tvrdi da je jezik bio “rubicunda et pulchraâ€? (crvenkast i lijep), iako je sveÄ?evo tijelo bilo već trideset i dvije godine “sub terraâ€? (pod zemljom). Tada je sveti Bonaventura uzeo u ruku jezik sveca, podigao ga pred svim narodom i plaÄ?ući od ganuća izjavio: “O lingua benedicta, quae Dominum

semper benedixisti et alios benedicere docuisti: nunc perspicue cernitur quanti meriti fueris apud Deumâ€?. To u prijevodu znaÄ?i: “O, blaĹženi jeziÄ?e, koji si uvijek blagoslivljao Gospodina i druge uÄ?io da ga blagoslivlju: sada se potpuno jasno oÄ?ituje kolike li si zasluge stekao kod Boga!â€?

Svi dokumenti iz tog vremena potvrÄ‘uju jednoduĹĄno kako je pronalazak neraspadnutog jezika svetog Ante Padovanskog dan kao dokaz njegova apostolskog Ĺžara i njegovih pentekostalnih darova. DogaÄ‘aj iz 1263. godine dao je i nove impulse u ĹĄtovanju sveca i novi elan pri proĹĄirenju sveÄ?eve bazilike. Uzeo sam ovu obljetnicu za povod kako bih progovorio o daru govora i Ä?ovjekovoj odgovornosti za rijeÄ?.

Odgovornost za rijeÄ?. Neraspadnuti jezik sv. Ante Padovanskog predstavlja poziv na preuzimanje odgovornosti za rijeÄ?. On nam doziva Isusovu opomenu u pamet da će “ljudi za svaku nekorisnu rijeÄ? ĹĄto je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te rijeÄ?i opravdati, tvoje će te rijeÄ?i osuditiâ€? (Mt 12,36-37). Francuski medievalist Jacques Le Goff trinaesto

20 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr20-21.indd 20

28.11.2013 15:11:21

đ&#x;”˜ razgovor

ministar za izbjeglice i raseljena lica RS

22 Svjetlo etlo rijeÄ?i pr pprosinac pro sin nac ac 201 2013.

20 3.

sr22-25.indd 22

28.11.2013 15:13:09

đ&#x;”˜ reportaĹža

Hrvatska TiĹĄina u Bosanskoj Posavini Vjerujemo da će Ĺžrtva i krv prethodnih muÄ?enika i teĹĄkog vremena biti sjeme novoga Ĺživota na prostorima Bosanske Posavine pa i u samoj Hrvatskoj TiĹĄini đ&#x;”˜ Tekst i snimke: Fra Joso ORĹ OLIĆ

B

osanskom Posavinom već viĹĄe od dva desetljeća vlada tiĹĄina. Lijepo bi bilo kada bi to bila samo pjesniÄ?ka figura, a ne bolna realnost... Ni Hrvatska TiĹĄina nije iznimka. I ona je, opustoĹĄena, zaĹĄutjela. Na svoja ognjiĹĄta vratili su se najhrabriji, uglavnom najstariji, njih oko 5% koji znaju da je tu uvijek bilo Ĺživota i da će ga biti.

Kako je oĹživjela Hrvatska TiĹĄina?

Hrvatska TiĹĄina je Ĺžupa pokraj Bosanskog Ĺ amca. Nastala je kao kapelanija 1848, a Ĺžupom je postala 1858. godine, dijelom od Ĺžupe Garevac, a dijelom od Ĺžupe Tolisa. Pretpostavlja se da je meÄ‘u prvim propovjednicima na ovom podruÄ?ju djelovao fra Jakov Markijski. Cijelo podruÄ?je je dobilo ime TiĹĄina prema glasovitom “Ä?uduâ€? koje je uÄ?inio: stiĹĄao je Ĺžabe koje su ga ometale u molitvi. U nedavnom ratu njegovim su se primjerom poveli i neprijatelji Ä?ovjeka pa su “stiĹĄaliâ€?, protjerali ljude kako Hrvate i BoĹĄnjake, tako i same svoje Srbe. U svoje logore su otjerali preko 500 mjeĹĄtana, meÄ‘u njima i tadaĹĄnjega Ĺžupnika fra Jozu PuĹĄkarića. Ĺ˝upna crkva je potpuno devastirana, a toranj miniran.

Ipak, oko 2000. godine Ĺžupa je ponovno oĹživjela sa svojih pet sela: Donji Hasić, Gornji Hasić, Hrvatska TiĹĄina, 28 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr28-31.indd 28

28.11.2013 15:20:47

đ&#x;”˜ u retrovizoru

NepodnoĹĄljiva lakoća i Narodnosna inventura. Tijekom prve polovice listopada 2013., nakon 22 godine, u Bosni i Hercegovini proveden je popis stanovniĹĄtva, premda je uobiÄ?ajeno da se to Ä?ini u ritmu svakih deset godina. Zadnji je bio 1991. PolitiÄ?ki Ä?elnici nacionalnih zajednica nisu bili u stanju ranije se dogovoriti o njegovu odrĹžavanju. Pa i nakon dogovora izraĹžavali su bojazan o mogućim manipulacijama. Nacionalne stranke su se u provedbi popisa vidno angaĹžirale, jer im je bilo stalo da njihova strana ne bude iz bilo kojih razloga zakinuta. Stoga su uoÄ?i popisa davali precizne upute o izjaĹĄnjavanju. Jednako su postupali i predstavnici vjerskih zajednica. BosanskohercegovaÄ?ki biskupi su poruÄ?ili vjernicima da se prilikom popisa izjasne da su po nacionalnosti Hrvati, vjeroispovjedno katolici, a da im je jezik hrvatski. Sve je donekle nalikovalo atmosferi parlamentarnih izbora, s neobiÄ?nim pozivom – izaÄ‘ite na popis!

No, bilo kako bilo, popis je proveden. Iznesene su i prve procjene o rezultatima. Ako se pokaĹžu toÄ?nima, Bosna i Hercegovina ima 3,8 milijuna stanovnika, ĹĄto je za oko 13% manje u odnosu na zadnji popis (1991) kada ih je bilo 4.337.033. To je rezultat zadnjega rata (velik broj stradalih i iseljenih). Osobito se smanjio broj Hrvata, kojih je danas za jednu trećinu manje od zadnjega popisa kada ih je bilo 760.852. To i nije neko iznenaÄ‘enje. Razlozi za to su poznati. Samo s prostora srpskoga entiteta, ponajviĹĄe iz Bosanske Posavine, protjerano je oko 200.000 Hrvata od strane srpske agresorske vojske, ali i uz asistenciju sluĹžbene hrvatske politike. Dio ih je svoje zaviÄ?aje napustio pred progonom od strane BoĹĄnjaka u vrijeme boĹĄnjaÄ?ko-hrvatskog sukoba (1993). O tome se mnogo zna. Pa ipak ima ih koji na sve to gledaju protivno evidentnim Ä?injenicama. Tako, na primjer, glavni urednik VeÄ?ernjeg lista (izdanje za BiH), Jozo Pavković,

piĹĄe kolumnu pod naslovom “ViĹĄe je BiH protjerala Hrvata za dva desetljeća nego Turci stoljećimaâ€?, te nastavlja: “Statistika upozorava – Turci i komunisti pogubni su za Hrvate-katolike. I daytonska BiH. Nikada u povijesti nije zabiljeĹžen tako drastiÄ?an demografski pad kao u ovih posljednjih 20 godina. Za to vrijeme u BiH je nestalo 30 posto Hrvata ili Ä?etiri posto od ukupnog stanovniĹĄtva. Ono za ĹĄto su Turcima trebala stoljeća Sarajevu je uspjelo za dva desetljeća.â€? (VeÄ?ernji list, 29. 10. 2013). Tako VeÄ?ernjakov urednik!

Da se ovdje radi o iskrivljivanju Ä?injenica, suviĹĄno je objaĹĄnjavati. Ipak, mnogo je Ä?udnije da se pred ovdaĹĄnju javnost, koju se inaÄ?e nemilice zaluÄ‘uje, uopće moĹže izaći s takvim priÄ?ama.

Ciljano se pritom zaobilazi svaki spomen Banje Luke, gdje danas vladaju oni koji su stotinama tisuća Hrvata (i BoĹĄnjaka) oteli zaviÄ?aj. Izgleda da to ima neko svoje objaĹĄnjenje. Naime, entitetski voÄ‘a M. Dodik je VeÄ?ernjakov ‘peÄ?atlija’, on uz to dobrohotno i milostivo udijeli i pokoji orden, obeća potporu trećem entitetu i time nekima razgali duĹĄe, gradi blisko savezniĹĄtvo s Ä?elnikom stoĹžerne stranke – a sve to, makar je beskrajno licemjerno i laĹžno, ima odjeka na pisanje urednikove kolumne! Kako prozvati takvoga prijatelja i saveznika i reći da su on i njegovi protjerali Hrvate iz zapadne Bosne i Posavine i tako poÄ?inili genocid, a da se pritom ‘nepromiĹĄljeno’ ne ugrozi politiÄ?ka idila!? Tu je ulogu uputnije predati Sarajevu! I u tome nema sluÄ?ajnosti!

Falsifikat je, ili notorno neznanje, i urednikova tvrdnja da nikada u povijesti nije zabiljeĹžen tako drastiÄ?an demografski pad katolika Hrvata u BiH. Naime, nakon BeÄ?koga rata izmeÄ‘u Austrije i Osmanskoga Carstva (1683-1697), s podruÄ?ja danaĹĄnje Bosne i Hercegovine izbjeglo je viĹĄe od 80 tisuća katolika u Prekosavlje i Dalmaciju, a ostalo ih je tek oko 20 tisuća s tri franjevaÄ?ka samostana i tridesetak franjevaca – ĹĄto je neusporedivo teĹži demografski gubitak od ovoga nad kojim urednik lije krokodilske suze.

VeÄ?ernjakov urednik nekom Ä?udnom lakoćom iskrivljuje stvarnost. Time nimalo ne pridonosi stvaranju povjerenja meÄ‘u ljudima kojega je ionako premalo u ovoj zemlji. A pitanje je koliko je i njemu do takvoga neÄ?eg stalo! đ&#x;”˛ Papirnata pripadnost. U ratnom i poratnom vremenu u naĹĄoj zemlji sve se viĹĄe gleda na nacionalno odreÄ‘enje i, ĹĄtoviĹĄe, ‘mjeri’ se intenzitet nacionalnog osjećaja. To se podjednako dogaÄ‘a u svim etniÄ?kim zajednicama. Ni Hrvati nisu iznimka!

Tako uz obiÄ?ne, normalne, Hrvate imamo i one prave, velike, nedostiĹžne... Mnogo je meÄ‘u njima onih koji su svoj nacionalni identitet prije rata skrivali ili sasvim zanijekali. Nije im bio isplativ! MeÄ‘utim, od 1990-ih oni su u dobro pripremljenom nacionalnom ‘sprintu’ pretekli obiÄ?ne Hrvate i postali hrvatske vedete, visoko izdiĹžući nacionalni barjak. Nitko im ravan u hrvatstvu!

Nekima se ono posebno isplatilo jer je ‘urodilo’ pravim bogatstvom (kuće, raskoĹĄne vile, stanovi, umjetnine, automobili...).

Tako su iznenada problem postali oni obiÄ?ni i drukÄ?ije misleći Hrvati, jer su u oÄ?ima velikih i pravih nacionalno ‘neosvijeĹĄteni’, izdajice i kvislinzi! Oni ne istiÄ?u svoju pripadnost i ne maĹĄu nacionalnim barjakom! Na njih upozoravaju revnosni prokazivaÄ?i.

MeÄ‘u njima je i urednik KatoliÄ?kog tjednika iz Sarajeva, Josip

40 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr40-41.indd 40

28.11.2013 15:28:44

đ&#x;”˜ povratak

Uz 130. obljetnicu osnutka Ĺžupe Vrbanjci

Na zgariĹĄtu rodnoga kraja Prognani VrbanjÄ?ani se i danas Ĺžele vratiti svojim domovima, ali na povratku nailaze na zgariĹĄta i ruĹĄevine za Ä?iju obnovu, umjesto donacija, dobivaju samo obećanja đ&#x;”˜ Tekst: Fra Stipo MARÄŒINKOVIĆ

i fra Marko BANDALO Snimke: Fra Stipo MARČINKOVIĆ

U

općini Kotor VaroĹĄ joĹĄ uvijek su Ĺžive tri katoliÄ?ke Ĺžupe: Kotor VaroĹĄ, Sokoline i Vrbanjci koje su od 17 st. pa do 1872. godine bile jedna Ĺžupa, zvana Kotor, koja se prvi put spominje 1623. godine (390. obljetnica) kao osma Ĺžupa fojniÄ?kog samostana. Tri kotorvaroĹĄke Ĺžupe nalaze se u sjeverozapadnom dijelu kotorvaroĹĄke općine kroz Ä?ije srediĹĄte protjeÄ?e rijeka Vrbanja po kojoj su ime dobili mjesto i Ĺžupa Vrbanjci koja se prostire na jugoistoÄ?nom dijelu kotorvaroĹĄkog kraja, 40 kilometara istoÄ?no od Banje Luke. S obje strane Vrbanje i njezine doline ĹĄumovita su brda i planine. Mnogobrojne su pritoke i izvori pitke vode. Tu Ĺžive tri naroda i tri vjere: Hrvati, Srbi i BoĹĄnjaci.

Duga prisutnost katoliÄ?anstva.

Tridesetak kilometara jugoistoÄ?no od Vrbanjaca, kraj Ĺ ipraga, bilo je rimsko naselje i u njemu veća krťćanska zajednica. Tu su 1891. godine otkopane ruĹĄevine starokrťćanske bazilikalne crkve s kraja 4. stoljeća. A desetak kilometara sjeverozapadno od Vrbanjaca, u selu PodbrÄ‘u, pronaÄ‘eni su brojni ostaci rimske kulture. Dolaskom Slavena na Balkanski poluotok u 5. i 6. stoljeću krťćanstvo je i u kotorvaroĹĄkom kraju teĹĄko stradalo, ali nije potpuno uniĹĄteno. Obnovili su ga zapadni misionari iz Dalmacije. U danaĹĄnjoj Ĺžupi Vrbanjci spominje se crkva Sv. Ilije u VeÄ?ićima i “Stjepana Poglava-

raâ€? u Plitskoj. OsvojivĹĄi BiH 1463. godine Turci su poruĹĄili gotovo sve franjevaÄ?ke samostane i crkve, a neporuĹĄene crkve pretvorili su u dĹžamije.

Poslije turskog poraza pod BeÄ?om 1683. godine na nepoznatoj lokaciji u kotorskom kraju sruĹĄena je crkva Svete Marije. Od tada pa sve do 1892. godine kotorvaroĹĄki katolici nisu imali svoje crkve.

Oni koji nisu izginuli, odvedeni u ropstvo ili su se iselili u susjedne krťćanske zemlje, na mise su se okupljali pod vedrim nebom, na skrovitim mjestima ili u nekoj privatnoj kući. SaÄ?uvana je predaja o nedjeljnim misama na “otariťćimaâ€? i “crkviťćimaâ€? na Ranom ÄŒepku, u ZabrÄ‘u i Plitskoj. Na temelju toga i spomenutih crkava u VeÄ?ićima i Plitskoj znamo da su katolici do 18. stoljeća Ĺživjeli na podruÄ?ju nekadaĹĄnje Ĺžupe Kotor.

Tursko nasilje, kuga i glad. Prve sigurne podatke o katolicima nekih sela danaťnje vrbanjske Şupe, Plitskoj Orahovi i Rujevici, donosi 1737. godine apostolski vikar biskup fra Matija Delivić koji piťe da Şupnik boravi u Sokolinama gdje

su se turski silnici teťko usuđivali popeti.

Za nas je danas iznimno zanimljivo kako se već 1768. provincijal Bosne Srebrene fra Bono Benić u svom izvjeťću tuĹži na postupke pravoslavaca i muslimana prema franjevcima. Prvi ih optuĹžuju ĹĄto katolici već odavno nisu pravoslavci, a drugi ĹĄto im prijeÄ?e prelazak na islam. U izvjeťćima apostolskih vikara vrlo Ä?esto govori se o gladi i kugi koje su godinama harale i u kotorvaroĹĄkom kraju.

PoboljĹĄanjem turskih odnosa prema krťćanima Ĺžupnik fra Anto Gutić 1870. godine sa Sokolina, gdje su svećenici kotorske Ĺžupe boravili viĹĄe od stotinu godina, spustio se u Kotoriťće. Od tada se Ĺžupa Kotor naziva Kotoriťće. Od nje se 1872. godine odvaja Ĺžupa Sokoline, a Ĺžupa Vrbanjci krajem 1883. godine. Ĺ˝upa Vrbanjci, koja zauzima viĹĄe od polovice kotorvaroĹĄkog podruÄ?ja, 1884. godine imala je 846 vjernika. Ĺ˝upnik je postao banjoluÄ?ki Ĺžupnik fra Lovro Lacić. Novoj Ĺžupi pripala su sela: Brdo, Orahova, Plitska, dio Postolja, Rujevica, VeÄ?ići i Vrbanjci kao srediĹĄte. Ĺ˝upnik fra Anto SubaĹĄić poÄ?eo je graditi novu crkvu koja je posvećena

44 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr44-45.indd 44

28.11.2013 15:33:02

đ&#x;”˜ pogled u duĹĄu

Druga slika rijeÄ?i Ako posvijestimo da smo svi mi razliÄ?iti i da ne reagiramo isto na Ĺživotne izazove, nećemo zamjeriti drugima niti smatrati da nas ne poĹĄtuju ako se ne ponaĹĄaju prema naĹĄim uzusima đ&#x;”˜ PiĹĄe: SnjeĹžana Ĺ UĹ NJARA

D

anas ljudi sve viĹĄe prikrivaju svoje emocije i govore suprotno od onoga ĹĄto osjećaju. PaĹžljivom promatraÄ?u neće promaknuti govor tijela. MeÄ‘utim, istina je da se joĹĄ uvijek malo paĹžnje pridaje ovim znakovima i da

su oni zanemareni. Primjetni su jedino ako su karakteristiÄ?ni ili ako ih ljudi namjerno napadno koriste da bi zavarali ili zato ĹĄto su tako naviknuti. ProuÄ?avanjem neverbalnih znakova struÄ?njacima je lakĹĄe otkriti uzroke i posljedice odreÄ‘enog zbivanja u ljudskoj psihi i ponaĹĄanju.

Manjkavost svijeta danas je to ĹĄto nitko nema strpljenja sasluĹĄati drugoga, njegove probleme ili nedoumice nego svi misle da su baĹĄ njihovi problemi najvaĹžniji i da baĹĄ oni imaju neĹĄto vaĹžno reći te stoga nerijetko upadaju jedni drugima u rijeÄ?, nemajući vremena sasluĹĄati sugovornika. Znamo da je ĹĄutnja zlato, ali slabe primjene i vrijednosti, jer europska kultura Ĺživljenja ne poznaje ĹĄutnju i rijetko ju primjenjuje.

Verbalna i neverbalna komunikacija. Neverbalna komunikacija je ‘rjeÄ?itija’ od verbalne i Ä?esto otkriva pravu stranu neÄ?ijeg izlaganja ili govorenja.

Onaj tko je viÄ?an Ä?itanju neverbalnih znakova nerijetko će biti iznenaÄ‘en nerazmjerom, recimo, politiÄ?ara s onim ĹĄto govore i onim ĹĄto neverbalno pokazuju.

Ovo je pokuĹĄaj da se Ä?ovjek zamisli nad svojim svakodnevnim “brbljavimâ€? i brzopletim postupcima te da istraĹži moguće posljedice svojih nedosljednosti i nemogućnosti prepoznavanja znakova koji tako oÄ?ito stoje ispred njega.

Verbalna komunikacija je svakome dostupna i bliska i svi se njome sluĹžimo, dok neverbalnu komunikaciju Ä?esto zaboravljamo ili joj ne pridajemo znaÄ?aj koji bismo trebali. MeÄ‘utim, i verbalna i neverbalna komunikacija vrlo su vaĹžne u komuniciranju. Naime, kombinacija ovih dvaju naÄ?ina komuniciranja u svakodnevnom Ĺživotu, a pogotovu prigodom odreÄ‘enih sluĹžbenih pregovora ili dogovora, Ä?esto je kljuÄ? uspjeha.

PokuĹĄaji da se neverbalnoj komunikaciji da potreban znaÄ?aj u meÄ‘usobnoj komunikaciji sve su oÄ?itiji. Zapravo, ona je stalno tu, mi ju prakticiramo, ali joj ne dajemo mjesto u svojim srcima i umovima. U naĹĄoj kulturi je nedopustivo ĹĄutjeti. Ĺ utnja je nepoĹželjna i negativna, nepristojna pojava. Zbog toga praznine popunjavamo sadrĹžajima zbog kojih naknadno Ĺžalimo ĹĄto smo ih koristili te se

48 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr48-49.indd 48

28.11.2013 15:37:43

đ&#x;”˜ danas je drukÄ?iji dan

ÄŒetiri boĹžićna doba Nije li ĹĄteta ne dopustiti da se BoĹžić nezimski, nekomercijalni, ali onakav kakav jest, kao Ä?isti dar, radost i blagoslov, dogaÄ‘a tijekom cijele godine? đ&#x;”˜ PiĹĄe: Renata DLOUHI-KASTELIC

M

eÄ‘u priÄ?ama o komiÄ?nom i mudrom junaku flamanskih narodnih priÄ?a Tilu OjlenĹĄpigelu (poput priÄ?a o Nasrudin-hodĹži), ima jedna kad Til putuje s nekim druĹĄtvom preko breĹžuljaka. Svi su u druĹĄtvu turobni kad se ide uzbrdo, a veseli nizbrdo. Svi osim Tila. A breĹžuljci se niĹžu jedan za drugim. Til, pak, uzbrdo pjeva i veseli se, a nizbrdo tuguje i oÄ?ajava. Kad su ga pitali zaĹĄto to tako Ä?ini, jer je mnogo ugodnije i lakĹĄe spuĹĄtati se nego uspinjati, Til je odgovorio da penjući se razmiĹĄlja kako je to moĹžda zadnji breĹžuljak na koji se moraju uspeti i tome se veseli, a da, kad idu nizbrdo, vidi onaj sljedeći koji je pred njima pa se unaprijed sneveseli zbog uspona koji slijedi.

Ova drukÄ?ijerazumska ojlenĹĄpigelovska logika bi se mogla primijeniti bar na neke okolnosti koje si Ĺželimo uÄ?initi prijateljskijima i lakĹĄima za preveslavanje metodom “sve je u mojoj glaviâ€?. Uzmimo klimatske i kalendarske okolnosti. Malo tko se u studenom mjesecu neće poĹžaliti na teĹĄko privikavanje na kraći dan, smanjenu energiju, miĹĄiće zgrÄ?ene od bijega od studeni. Ekstremni primjeri bi mogli za moto druge polovice studenoga uzeti stih R. Tagora: Kad milost Ĺžiće napusti... Pa i djeluje tako, ĹĄto jest-jest. Sivo je, Ä?aÄ‘avo, studeno, vlaĹžno, rano se smrkne, zavlaÄ?imo se u sebe, u svoje ćoĹĄkove... Bi li se tu ĹĄtogod moglo promatrati ojlenĹĄpigelovski? GodiĹĄnja doba kroz Tilovu vizuru?

Obrnuta perspektiva. Dok se svi veselimo proljeću i predstojećem ljetu, a u jesen gubimo energiju već pri pomisli 50 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr50-51.indd 50

28.11.2013 15:40:17

đ&#x;”˜ duh afrike

Hrana i euharistija Hrana u Africi uvijek se dijeli. Svatko je dobrodoĹĄao. Uvijek je jedno mjesto viĹĄe za stolom.

DobrodoĹĄlica za stolom je velika stvar i vaĹžan ritual đ&#x;”˜ PiĹĄe: Fra Ivica PERIĆ

V

aĹžnost i simbol zajedniÄ?kog obroka u Africi se neizmjerno ĹĄtuju, o Ä?emu nerijetko govori i piĹĄe kenijski svećenik i antropolog John Mutiso-Mbinda.

“Hrana je od samoga poÄ?etka Ä?ovjeÄ?anstva najvaĹžniji i najveći simbol prijateljstva, ljubavi i zajedniĹĄtva. U afriÄ?kom kontekstu nezamislivo je da netko jede sam. Samo vraÄ?evi, gatare i osobe koje nisu dobrodoĹĄle u zajednicu jedu same.

Hrana se uvijek dijeli i jede zajedno. Obitelj uvijek jede zajedno. Jesti zajedno je znak da je netko prihvaćen u zajedniÄ?ki Ĺživot i na jednakost.â€?

Hrana vaĹžnija od ĹĄefa. Primjerice, ako ĹĄef uÄ‘e u prostoriju gdje njegovi podreÄ‘eni rade ili su na sastanku, onda je red da se oni ustanu i pozdrave ga. MeÄ‘utim, ako u tom trenutku sjede za stolom i jedu, nisu obvezni ustajati i pozdravljati ĹĄefa. Ako netko od njih, u vrijeme objeda, ustane kako bi pozdravio nadreÄ‘enog, on će mu na to reći: “Ja se ne brinem za vaĹĄ Ĺživot. Ugali (pura, palenta, Ĺžganci op. a.) se brine za vaĹĄ Ĺživot kao ĹĄto

se brine i za moj Şivot. Hrana je ťef tvoga Şivota. Nije dobro slaviti nadređenoga u poslu viťe od hrane.�

Tako se to radi i dandanas u mnogim afriÄ?kim zemljama. ÄŒak i kada doÄ‘ete nekome u goste, a obitelj u to vrijeme upravo jede, oni neće ustajati da vas pozdrave jer tijekom objeda razgovaraju sa â€œĹĄefomâ€?, odnosno izraĹžavaju strahopoĹĄtovanje prema hrani.

Jedna izreka kaĹže da “ni Gospodin ne bi zasmetao osobi pri jeluâ€?.

U afriÄ?kim zemljama svetost je jesti zajedno i na to se joĹĄ uvijek stavlja veliki naglasak. John Mutiso-Mbinda naglaĹĄava kako su “ponekada te dnevne rutine u obitelji ‘naruĹĄene’ nekim prilikama kao ĹĄto je roÄ‘enje djeteta, inicijacija u klan ili pleme, Ĺženidba ili zahvalni obredi. Ovakve proslave traĹže da se odstupi od svakodnevne rutine. U tim sluÄ?ajevima hrana se dijeli ili se slavi u većem oblikuâ€?.

52 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr52-53.indd 52

28.11.2013 15:41:56

đ&#x;”˜ boĹžićni obiÄ?aji

Na materice se otkupnina traĹži od majki, a na oÄ?iće od oÄ?eva. Otkupninu su uglavnom Ä?inili slatkiĹĄi, orasi, ljeĹĄnjaci đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ana PAPIĆ

Č

uvajte svoje obiÄ?aje i svoj narodni Ĺživot, po tom ste bili svoji, i jeste i bit ćete. Koliko ćete si saÄ?uvati narodnog blaga, toliko ćete i vrijediti. RijeÄ?i su ovo hrvatske spisateljice, pjesnikinje, politiÄ?arke i etnografske djelatnice Mare MatoÄ?ec koje svjedoÄ?e o vaĹžnosti narodne baĹĄtine koja nam pred oÄ?ima uzmiÄ?e, a u kulturu nam se polako uvlaÄ?e “uvozniâ€? obiÄ?aji slavljenja Noći vjeĹĄtica, Djeda Mraza‌, koji nemaju veze ni s krťćanstvom ni s obiÄ?ajima naĹĄih predaka.

ObiÄ?aji koji su nam ostavljeni u baĹĄtinu neprocjenjivo su blago naĹĄe proĹĄlosti, sadaĹĄnjosti i budućnosti. Tako je i s obiÄ?ajima materica i oÄ?ića koji su se obiljeĹžavali treću, odnosno Ä?etvrtu nedjelju doĹĄaťća. Ovi obiÄ?aji karakteristiÄ?ni su za Hrvate Zagore, Sinjske krajine, BaÄ?ke te Hrvate Bosne i Hercegovine. Materice u pojedinim krajevima nazivaju i Majke nebeske, a oÄ?iće Oci i Oci nebeski. Na materice se otkupnina traĹži od majki, a na oÄ?iće od oÄ?eva. Otkupninu su uglavnom Ä?inili: slatkiĹĄi, orasi, ljeĹĄnjaci‌ Na treću nedjelju doĹĄaťća, materice, obiÄ?aj je bio Ĺženama, majkama Ä?estitati materice, a zauzvrat bi ih majke darivale. ÄŒestitanje je pratila i pjesma: Hvaljen Isus, gazdarice! ÄŒestitam ti materice!

Mi smo doĹĄli, znaĹĄ, da nam neĹĄto daĹĄ.

Ja sam stig’o priko mora da mi dadeť koji ora’, snaťla me je vel’ka muka, ajde daj mi i jabuka.

Ja sam doťa’ priko strane, da mi dadeť malo hrane.

Ja sam doťa’ priko polja, da mi bude bolja volja.

U Livnu se pjevalo i ovako: Faljen Isus, gazdarice, Ä?estitam ti materice!

Ja sam priť’o priko mora da mi dadeť malo ora.

Vidijo sam i ovaca da mi dadeĹĄ i novaca.

Na polju je teĹĄka zima da mi dadeĹĄ Ä?aĹĄu vina.

U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (Stolac, Vitez, Livno) na ovaj se dan

56 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr56-57.indd 56

28.11.2013 15:47:08

đ&#x;”˜ od snova sazdani

Tiha noć u Ĺ˝itomisliću Uvijek kad bih na Kärtnerstrasse u BeÄ?u ili na prolazu Marienplatzem u MĂźnchenu zaÄ?uo kako vergl ili uliÄ?na glazba, ili kakav prosjak s gitarom izvodi Gruberovu uspavanku, ja sam se sjetio Ĺ˝itomislića đ&#x;”˜ PiĹĄe: Mile STOJIĆ

A

ustrougarska pjesmica Tiha noć (Stille Nacht) postala je opće mjesto, neka vrst radosne himne katoliÄ?kome BoĹžiću. Deset posljednjih dana posljednjega mjeseca u godini ona se vrti na svakom djeliću globusa kao radosni refrain u slavu roÄ‘enja ljudskoga sina, kojemu (roÄ‘enju) drevna knjiga daje atribute boĹžanskoga.

Pjesmicu je napisao salzburĹĄki Ĺžupnik Joseph Mohr, a uglazbio orguljaĹĄ Franz Xaver Gruber, 1818. godine. O nastanku pjesme kruĹže mnoge legende – govori se da ju je Gruber napisao u slavu roÄ‘enja vlastitog sina, a prvi put odsvirao na gitari, jer su seoske orgulje tad bile u kvaru; pripovijeda se da su je zaraćeni talijanski i austrijski vojnici zagrljeni pjevali prilikom boĹžićnih primirja u Prvom svjetskome ratu i sl. U suvremenom austrijskom filmu Grubera igra popularni beÄ?ki Talijan Tobias Moretti, dajući mu obliÄ?je neke vrsti seoskoga Mozarta. MeÄ‘utim, moĹže se reći da je ova pjesmica nadmaĹĄila i Mozartovu slavu, i postala dio planetarnoga folklora.

Imao sam viĹĄe puta priliku uznosite note ovog lieda sluĹĄati u raznim interpretacijama – od rock’n’rolla do crnaÄ?koga gospela, a na aerodromu u Bangkoku 1993. godine prepoznao sam je kao zvonjavu nerazumljivih koloraturnih glaso-

va kora malih Kineskinja. Ipak, za mene će ona ostati u prvom redu otajstveni znak djetinjstva, zvonjava u seoskoj crkvici u ÄŒ., glazba koja me dizala u nebesa u vremenima kad sam mislio da je svijet ĹĄarena livada, mirisno procvjetalo polje.

U naĹĄu ĹĄkolu pjesmicu je donio profesor Benjamin S., muziÄ?ar i dirigent. S. se pojavio u naĹĄoj sredini iznenada, poÄ?etkom ĹĄkolske godine 1965./66., da bi nakon nepune godine isto tako nenadano i nestao.

Njegov dolazak u malu hercegovaÄ?ku varoĹĄ bijaĹĄe povodom bezbrojnih Ä?arĹĄijskih naklapanja i traÄ?eva, ali se sa sigurnoťću jedino znalo da se vratio iz Zagreba, gdje je svirao u simfonijskome orkestru.

ZaĹĄto je iz tako velikog grada, gdje je napravio zavidnu karijeru, doĹĄao u siromaĹĄni rodni kraj, pitali su se svi, osim nas Ä‘aka, kojima će njegov dolazak predstavljati novu etapu Ĺživota, etapu koja bi se slobodno mogla nazvati nekom vrstom uvoda u carstvo muzike. Odmah je iz naĹĄeg muziÄ?kog predmeta izbacio infantilne djeÄ?je pjesmice tipa “Poť’o zeko u ĹĄumicuâ€?, ili joĹĄ gore, socrealistiÄ?ke, “Kad poveĹžeĹĄ maramuâ€?, a umjesto njih donio je partiture Mozartove ÄŒarobne frule, taktove Beethovenove Ode radosti, ili Smetanine Vltave. Nedugo potom, uz pomoć seoskog Ĺžupnika, veleÄ?asnog Slavka K. oformio je ĹĄkolski zbor.

Njegovu suradnju s franjevcima, koji su u to vrijeme bili tretirani kao opaki klasni neprijatelji, ĹĄkolske vlasti tolerirale su iz dva razloga: muzika se u to vrijeme nije smatrala znaÄ?ajnim medijem in-

doktrinacije i, ťto je joť vaŞnije, Şupnik je nastavniku posuđivao pijanino, koji naťa ťkola tad nije mogla kupiti.

Pa, ipak, da bi izbjegao optuĹžbe da vrĹĄi “zatupljivanjeâ€? djece, S. je do kraja depolitizirao svoju nastavu. “Muzika ne poznaje ni naciju ni klasu, ona je kao rosa ĹĄto se spuĹĄta s nebesa na sve listove i na sve traveâ€?, govorio nam je. UoÄ?i BoĹžića 1965. godine uÄ?io nas je pjevati pjesmicu Stille Nacht. Mi smo teĹĄkom mukom napamet uÄ?ili te njemaÄ?ke stihove, jer je on tvrdio da je pjesmu nemoguće prevesti tako da lijepo bude pjevana.

Mnogo kasnije sam shvatio da je on samo bio oprezan, jer se religiozni sadrĹžaji nipoĹĄto nisu smjeli unositi u ĹĄkolu. A njemaÄ?ki jezik je mogao proći, jer ga nije razumijevao ni direktor ĹĄkole, niti bilo tko u općinskim vlastima. Crkva i ĹĄkola bile su tad dva suprotstavljena svijeta.

Nastup mjeĹĄovitoga zbora u kojem sam pjevao i ja tog BoĹžića u crkvi Sv. Stjepana PrvomuÄ?enika u ÄŒ. bio je Ä?arĹĄijski dogaÄ‘aj prvoga reda. Umjesto grubog i seoski grlenog, praslavenskog U se vrime godiĹĄta ili Narodi nam se, u prepunoj crkvi odzvanjali su zanosni tonovi njemaÄ?koga: Stille Nacht, heilige Nacht, alle schläft, einsam wacht...

Iako su, rekli smo, crkva i ĹĄkola bile dva suprotstavljena svijeta, nakon nastupa, sutradan na sat MuziÄ?koga doĹĄao je osobno direktor ĹĄkole da nam Ä?estita na nastupu u crkvi. “Vi ne ĹĄirite klerikalizam, nego kulturne vrijednosti, koje su obiljeĹžje bratstva i jedinstvaâ€?, rekao je on i nastavio: “Dobro bi bilo da sa ovom pje-

60 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr60-61.indd 60

28.11.2013 15:48:26

đ&#x;”˜ roditeljima i djeci kathbild

OpuĹĄteno blagdansko ozraÄ?je idealna je prilika za razvijanje i upoznavanje djeteta s obiteljskom blagdanskom tradicijom, uÄ?enje kako darivati drage osobe, kako ĹĄto maĹĄtovitije ukrasiti dom

godiĹĄnjim ili nekim drugim blagdanima, nemoguće je ne prisjetiti se Ä?arolije koja u to vrijeme vlada u domovima, na trgovima i ulicama, mirisa ĹĄto dolaze iz najfinijih kolaÄ?a, darova skrivenih ispod okićenih borova, u Ä?izmicama ili ispod jastuka.

Kako unutar obitelji i s prijateljima ťto kvalitetnije provesti blagdansko vrijeme te predstaviti djetetu vrijednosti nadolazećeg BoŞića?

OpuĹĄteno blagdansko ozraÄ?je idealna je prilika za razvijanje i upoznavanje djeteta s obiteljskom blagdanskom tradicijom, uÄ?enje kako darivati drage osobe, kako ĹĄto maĹĄtovitije ukrasiti dom.

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ĺ˝eljka KUJUNDĹ˝IJA

Obiteljska blagdanska tradicija.

Svaka obitelj na drugaÄ?iji naÄ?in obiljeĹžava blagdane. Moderno doba i ubrzani naÄ?in Ĺživota, naĹžalost, sve Ä?eťće pred mlade obitelji stavlja dilemu: treba li blagdane obiljeĹžavati tradicionalno – onako kako su to radili njihovi roditelji, bake i djedovi, a ĹĄto njihovi potomci mogu smatrati staromodnim, ili pak prihvatiti nove, modernije naÄ?ine slavljenja?

N

a svijetu gotovo da ne postoji ljudsko biće koje se ne sjeća lijepih trenutaka provedenih sa svojom obitelji, prijateljima, u ťkoli, prve simpatije, bakine ili mamine kuhinje.

U sjećanju svakog od nas posebno mjesto zauzimaju blagdani. Bez obzira je li rijeÄ? o boĹžićnim, uskrĹĄnjim, novo-

Tako su mnogi pjevanje blagdanskih pjesama i priÄ?anje prigodnih priÄ?a uz toplu peć i ĹĄalicu mlijeka zamijenili gledanjem televizije, obiteljske ĹĄetnje uoÄ?i Badnjaka ili nakon blagdanskog ruÄ?ka pretvorili su u obilazak brojnih trgovaÄ?kih centara, odrekli se simboliÄ?nih i ruÄ?no izraÄ‘enih darova i prednost dali onim skupim i bljeĹĄtavim, te na kraju blagdansku radost pretvorili u blagdansku groznicu.

Kako stvoriti i razviti obiteljsku tradiciju? Prisjetite se i ispriÄ?ajte djeci kako su se blagdani obiljeĹžavali kad ste vi bili djeca, kako su izgledali rituali darivanja ili ukraĹĄavanja doma.

Ukoliko imate starije Ä?lanove u obitelji, zamolite ih da oni to uÄ?ine. Na taj naÄ?in će se dijete emocionalno razvijati, usvajat će temeljne obiteljske vrijednosti i uspostavljati prisne odnose i s Ä?lanovima obitelji s kojima ne Ĺžive i kojih će se uvijek rado sjećati.

MeÄ‘utim, unutar svojih obitelji razvijte i druge rituale, poput obiteljskog blagdanskog ruÄ?ka, pregledavanja obiteljskih fotografija, zajedniÄ?kog ureÄ‘enja doma, ruÄ?ne izrade Ä?estitki i darova za drage ljude. Aktivnosti koje se ponavlja-

68 Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2013.

sr68-69.indd 68

28.11.2013 15:55:22

Udruga Sveta zemlja, Ljubuški 88265 Čerin www.svetazemlja.com email: mika@svetazemlja.com mobiteli: 063 700 875 (Udruga), 063 324 323 (fra Mika), 063 321 210 (Davor) telefon: 036 650 126 (Agencija G-tour Međugorje)

Hodočašća u Svetu zemlju u 2014. godini 25. veljače – 4. ožujka • 11. – 18. ožujka • 25. ožujka – 1. travnja 28. lipnja – 8. srpnja (Jordan i Izrael – cijena još nije poznata) • 12. – 19. studenoga Cijena hodočašća je 1.420 US dolara U cijenu je uključeno: avionska karta (iz Zagreba), osiguranje, svi obroci, kišna kabanica, kapa, molitvenik te napojnice vozačima, vodičima i hotelskim djelatnicima.

U Galileji ćemo posje Nazaret, Genezaretsko jezero, Kanu Galilejsku, goru Karmel, a u Judeji Jeruzalem, Jerihon, Mrtvo more i mjesto Isusova krštenja kod Betanije na Jordanu.

Na hodočašću u terminu od 25. ožujka do 1. travnja bit će upriličeno postavljanje spomen-ploče u Maslinskom vrtu.

Naime, Maslinski vrt otkupili su bosanski katolici Ante, Jakov i Pavao Branković (Brnjaković) na po caj gvardijana fra Marka iz Sarajeva i predali ga franjevcima u Svetoj zemlji. Franjevački arhiv u Jeruzalemu čuva kupoprodajni ugovor koji je potpisan 13. svibnja 1681. godine. Slavlje će predvoditi kardinal Vinko Puljić, a pozvani su i franjevački provincijali iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Udruga Sveta zemlja nastala je kao plod hodočašća u Svetu zemlju iz 2005. godine. Do danas smo organizirali preko trideset hodočašća u Svetu zemlju. S nama je hodočas lo preko dvije suće vjernika te preko dvjesta svećenika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Slovenije, Austrije, Njemačke, Švicarske, Kanade, Australije, SAD.

Svim članovima Udruge Sveta zemlja, svim našim hodočasnicima, svim Kristovim vjernicima i svim ljudima dobre volje želimo čes t Božić i sretnu novu 2014. godinu. Neka naš trud uz Božji blagoslov pomogne ostvarenju mira i dobra svim ljudima, a sve naše plemenite želje neka daju prednost Božjoj volji u našem životu.

Bit će nam velika radost ako se sretnemo na nekom hodočašću!

Fra Mika Stojić, predsjednik Udruge Sveta zemlja

omot.indd Sec1:83

28.11.2013 14:46:06