Svjetlo riječi - broj 370

4)$0

~ #03ü24- ~ ô3*230

(1$*)$,(ü24-

Čežnja za domovinom Godina XXXII. ◆ broj 370 ◆ Sarajevo, siječanj 2014. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima

P

oštovani čitatelji, u novoj godini nudimo vam novi izgled naše revije. I do sada je – početkom građanske godine – bilo manjih, uglavnom grafičkih, izmjena. Ovaj put smo poradili i na samom obliku revije. Želeći se što više približiti europskim standardima, tj. njihovim tiskovinama, upustili smo se u ovaj posao. Rezultat toga je dimenzijama nešto manji časopis negoli ste navikli. Vjerojatno vam se čini “neobičnim”. Tako će i biti jedno vrijeme dok se ne priviknete.

Kada je riječ o samom sadržaju, ostali smo dosljedni dosadašnjoj koncepciji uz neizbježno proširenje broja stranica za rubriku Vijesti. Naime, u redakciju nam stiže mnogo više vijesti nego što smo u mogućnosti objaviti. Nadamo se da ćemo sada dobrim dijelom riješiti taj problem. A o tome kako ste prihvatili naš novi oblik i sadržaj lista, reći

Aktualno Afrički mučenik, heroj

IZ SADRŽAJA

Tema broja Hrvati izvan domovine

4

Život, ljudi i običaji u Bibliji Mjesta stanovanja biblijskih ljudi 8 Putovi do Boga Dar života

ćete nam sami u anketi koju planiramo provesti u drugoj polovici ove godine.

Prvi broj u novoj godini posvećujemo našem iseljeništvu: Hrvatima izvan domovinâ, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Prema nekim procjenama, broj Hrvata u dijaspori je gotovo jednak broju Hrvata u navedenim domovinama.

Iz dana u dan smo svjedoci – prvenstveno zbog gospodarske krize – da bi se lako moglo dogoditi da nas više bude u dijaspori. Kako biste upoznali život hrvatskog iseljeništva preporučujem vam, prije svega, da pročitate temu broja, intervju i tri izvješća o životu Hrvata u: Australiji, Švicarskoj i Njemačkoj koja potpisuju dugogodišnji iseljenici.

Mir i dobro!

11

urednik

18

Razgovor – FRA ŠIMUN ĆORIĆ Asimilacija je neizbježna 22 Otvoreni prozor (Ne)iskorištena dijaspora Oltar i tribina Čovjek autentične vjere

32

48

Tragom narodne baštine Pošto, kuma, lončić?

52 Od snova sazdani Sarajevo u stoljeću rata

64

Epimeteje Protiv snobizma i kružoka

82

Snimka na naslovnoj stranici: Flickr

www.svjetlorijeci.ba

vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena ◊ nakladnik: FMC Svjetlo riječi d.o.o. ◊ ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba ◊ glavni urednik: Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba ◊ redakcija: Janko Ćuro, Marko Ešegović, Irena Ljevak, Darko Rubčić /tehnički urednik/ i Hrvoje Vranješ /marketing/ ◊ adresa uredništva: Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO ◊ tel: + 387 (0)33 72 62 00 ◊ fax: + 387 (0)33 81 22 47 ◊ e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba ◊ uprava@svjetlorijeci.ba ◊ pretplata@svjetlorijeci.ba ◊ www.svjetlorijeci.ba ◊ uredničko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman i Nikica Vujica ◊ godišnja pretplata: BiH 40 KM ◊ Hrvatska 160 Kn ◊ Švicarska 80 CHF ◊ Zapadna Europa 40 € ◊ Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD ◊ bankovni računi – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 ◊ devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 ◊ račun u Njemačkoj: Sparkasse Ulm, Kontonummer 891343 BLZ 63050000 (Svjetlo riječi) Deutschland ◊ račun u Švicarskoj: Credit Suisse CS Wädenswil - 459061-10 Kontonummer PM Wädenswil 80-500-4 ◊ račun u Austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Österreich ◊ grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ◊ tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja ◊ List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

siječanj 2014. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Luka Marković

Hrvati izvan domovine Snaga hrvatskog iseljeništva i njegov značaj za Domovinu pokazali su se u punom sjaju devedesetih godina, za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu

P

ovijest hrvatskog naroda već je stoljećima duboko vezana uz pojam dijaspore. Riječ dijaspora dolazi iz grčkog jezika (diaspora) i znači raspršenost, a pojavila se već nekoliko stoljeća prije Krista, govoreći o židovskom narodu u babilonskom sužanjstvu. Dijaspora je usko vezana i uz pojam emigracije, koji dolazi od latinskih riječi ex (iz) i migrāre (seliti). U današnjem smislu riječ dijaspora upotrebljava se tek od 19. stoljeća označujući uglavnom vjerske i etničke skupine koje, izvan domovine, pokušavaju u novoj sredini njegovati vlastitu kulturu, vjeru, tradiciju i običaje.

Iseljavanje Hrvata, kao i kod mnogih drugih naroda, uglavnom je uvjetovano ratnim, političkim i ekonomskih razlozima. Prvi masovniji odlasci događaju se za vrijeme osmanlijskih upada u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Tadašnji iseljenički val mogao bi se usporediti čak s protjerivanjem Židova i Maura iz Španjolske 1492. ili sa sudbinom Indijanaca za vrijeme

4

Svjetlo riječi siječanj 2014.

Spomenik hrvatskim iseljenicima u Hamburškoj luci /LJUBICA

MATULEC/

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Mjesta stanovanja biblijskih ljudi Kuća je za biblijske ljude prije svega bila utočište, a ne dom, mjesto stalnog boravka i provođenja vremena u njoj. Pravi dom za biblijskog čovjeka je onaj nebeski

P

oštovani čitatelji, u rubrici naslovljenoj Život, ljudi i običaji u Bibliji želim s vama prolaziti i bolje upoznati život i običaje biblijskih ljudi. U ovoj rubrici želim donijeti prikaze iz svakodnevnog života ljudi koji su živjeli tisućama godina prije nas, a kojima se Bog u svojoj providnosti objavio i izabrao da budu njegov narod. Vjerujem da ćete uočiti nove i zanimljive detalje iz života biblijskih ljudi te da će vas to potaknuti da i sami prelistavate Sveto pismo i tako bolje upoznate ljude i običaje.

Mnogi običaji i način života u Bibliji razlikuju se od običaja i života današnjih ljudi; čak su neki običaji potpuno nepoznati današnjem svijetu. I sami znamo koliko je tradicija i poznavanje prošlosti važno, kako za našu osobnu povijest, tako i za povijest općenito.

Kažu da čovjek najprije zavoli ono što dobro poznaje. Želim svim čitateljima

8

Svjetlo riječi siječanj 2014.

Iskopine kuće u Nazaretu iz 1. stoljeća

da, upoznajući Bibliju, njezine ljude, život i običaje, raste njihova ljubav prema objavljenoj Božjoj Riječi.

Temelj izraelskog, a i svakog društva jest obitelj. Ona je bila središte ekonomskog, socijalnog i vjerskog života. Sveto pismo govori dosta o mnogim vidicima obiteljskog života,

a od velike pomoći je i arheologija koja je nadopunila našu spoznaju o mnogim detaljima obiteljskog života koji nisu opisani u Bibliji. Šator kao metafora. Sveto pismo

ne govori previše o prvim nastambama biblijskih ljudi. Iako znanost

Duhovne stranice

Franjine molitve

Pozdrav krepostima Zdravo, kraljice mudrosti, Gospodin te čuvao sa sestrom tvojom svetom, čistom jednostavnošću.

Gospođo sveta siromaštino, Gospodin te čuvao sa sestrom tvojom, svetom poniznošću.

Gospođo sveta ljubavi, Gospodin te čuvao sa sestrom tvojom, svetom poslušnošću.

Presvete kreposti, sve vas čuvao Gospodin od kojega dolazite i potječete.

Nema uopće nijednoga čovjeka na cijelome svijetu koji bi mogao posjedovati jednu od vas ako prije ne umre.

Tko jednu posjeduje i ostale ne vrijeđa, sve vas posjeduje, a tko jednu vrijeđa, nijedne nema i sve vrijeđa.

I svaka ometa poroke i grijehe.

P

ozdrav krepostima zapravo i nije tipična molitva nego djelo sasvim izraslo iz dugogodišnje Franjine meditacije i životnog iskustva. Ova meditacija spada u vrstu pohvala i nagovora koje su Manja braća kao Božji putujući svirači i pjevači izvodili ljudima. Iz nje progovara duh trubadura i žonglera, srednjovjekovnih minezengera i vitezova. Kreposti se pjesničkom živošću predstavljaju kao osobe i tituliraju prema viteškoj maniri kao “gospođe”, a mudrost čak kao “kraljica”.

“Kreposti i mane” teme su mnogih propovjedničkih djela ondašnjeg vremena. Franjo je bio pod tim utjecajem.

Njegov Pozdrav krepostima pokazuje

12

Svjetlo riječi siječanj 2014.

Crkvena tradicija

Sveti Jeronim

Fra Vjeko Eduard Tomić

Strastveno zaljubljen u Sveto pismo Sveti Jeronim posvetio se izučavanju Božje riječi i njezinu prevođenju i tumačenju, obrani vjere, borbi protiv krivovjerja i poticanju monaha na savršenstvo

S

Svjetlo riječi siječanj 2014.

MICHELANGELO MERISI DA CARAVAGGIO

14

SVETI JERONIM U MEDITACIJI,

v. Jeronim – crkveni otac, pisac, bibličar, naučitelj Crkve, prevoditelj Evanđelja i Starog zavjeta na latinski jezik, u svoje je vrijeme bio najznamenitiji čovjek podrijetlom s hrvatske strane Jadrana i jedan od najučenijih ljudi svoga vremena.

Kao nijedan njegov suvremenik, ovaj naš zemljak, onodobni Hrvat u svijetu, učenjak i svetac govorio je, pisao i čitao grčki, latinski, hebrejski, čitao aramejski, govorio sirijski i poznavao arapski. Bio je pustinjak, papin tajnik, propali kandidat za papu, duhovni vođa, prevoditelj Biblije, pisac biblijskih komentara, djela protiv krivovjeraca, brojnih pisama i propovijedi, osnivač samostana, primatelj hodočasnika. Provodio je isposnički život družeći se vječito s knjigom da bi na kraju umro sam. Burnog života i “teškog i raspaljivog karaktera što mu ga je dala priroda” (“Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!”), svađalica s kim god je trebalo pa čak

Aktualno

XVI. obljetnica smrti fra Vjeke Ćurića

Fra Stjepan Antolović

Afrički mučenik, heroj Fra Vjeko Ćurić uvijek je bio nasmijan i radostan, spreman za bilo koju pomoć – on je bio pravi heroj!

U

župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Osovi 31. siječnja ove godine obilježava se šesnaesta obljetnica smrti misionara fra Vjeke Ćurića. Prema informacijama župnika fra Antuna Perkovića, misno slavlje bit će u župnoj crkvi u 11 sati, a predvodit će ga fra Joso Oršolić, ravnatelj HKO Kruh sv. Ante. Prema prijašnjem običaju ova obljetnica slavljena je nedjeljom koja je najbliža datumu smrti, ali od prošle godine kada je proslavljena petnaesta - jubilarna obljetnica - potvrđeno je da će se ubuduće obilježavati na sam dan smrti.

Pokojni fra Vjeko je bio član Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. Rođen je u Lupoglavu kraj Žepča 1957. godine, gdje i danas živi njegova majka Ana. Ostala je udovica 21. veljače 2013. kada je nakon dulje bolesti u obiteljskom domu preminuo njezin muž Petar. Ovi supružnici su u braku stekli šestero djece, a posebnu ljubav gajili su prema sinu svećeniku, pokojnom fra Vjeki. Ono što se kod njih posebno očitovalo kroz život jest ljubav prema svećenicima i izraz velikog poštovanja.

Fra Vjeko je svoj život žrtvovao za rad u misijama. Nažalost, njegov rad

18

Svjetlo riječi siječanj 2014.

Kroz objektiv

NA FRANJIN NAČIN Na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra u Vatikanu 6. studenoga papa Franjo je skrenuo pozornost cijeloga svijeta nježno zagrlivši čovjeka koji pati od rijetke bolesti koja uzrokuje neuronski tumor po cijelom tijelu. Iako ova bolest nije zarazna, osobe koje boluju od nje često se suočavaju s diskriminacijom zbog svoje pojave. Nakon što je uobičajeno pozdravio prisutne hodočasnike nakon audijencije Papa je, ugledavši ovoga bolesnika, zastao, primio ga u svoje ruke, stavio njegovo lice u svoje ruke, poljubio ga i dao mu blagoslov.

CNS photo/Claudio Peri, EPA siječanj 2014. Svjetlo riječi

21

Razgovor

Asimilacija je neizbježna P

rema podacima Hrvatskog informativnog centra, danas približno svaki treći Hrvat živi izvan domovine čineći tako, razmjerno broju stanovništva matične zemlje, jednu od najvećih dijaspora u odnosu na druge europske zemlje.

O Hrvatima izvan domovine, organizacijama oko kojih su okupljeni, ali i o njihovoj integraciji i asimilaciji razgovaramo s fra Šimunom Šitom Ćorićem, dugogodišnjim misionarom u Švicarskoj, književnikom, profesorom psihologije na više sveučilišta, kantautorom i glasnogovornikom Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) – međunarodne, neprofitne, nevladine i nestranačke organizacije, koja ima zadaću povezati sve Hrvate i Hrvatice, hrvatske udruge i ustanove izvan domovine.

22

Svjetlo riječi siječanj 2014.

Možete li pojasniti sintagmu “Hrvati izvan domovine”? Odnosi li se ona samo na Hrvate iz Hrvatske ili i na Hrvate iz BiH? Izvan domovine sam, s dva mala prekida, od 1972. i uvijek sam, kao i većina Hrvata po svijetu, jednako ubrajao u hrvatsku domovinu i Republiku Hrvatsku (RH) i Bosnu i Hercegovinu (BiH). Naravno, nakon raspada bivše zajedničke države počeli smo isticati da, spletom političkih okolnosti, sad imamo dvije hrvatske države.

Kako je teže našemu narodu u BiH nego u RH i kako mnoštvo Hrvata danas u izvandomovinstvu potječe iz BiH, njoj smo osobito okrenuti. Drugo je što je Hrvatska “od stoljeća sedmog” bila središnji pojam za naciju, kulturu i vjeru našega naroda te što nosi njegovo ime. Hrvatsko izvando-

movinstvo u nesređenoj BiH i s ovako potlačenim hrvatskim narodom još nema dovoljno snažnog partnera za značajnije povezivanje. Dijelom i zbog političkih interesa i slabosti međunarodne zajednice, izgleda da se sva tri naroda u njoj osjećaju ugroženima i nezadovoljnima, a nema sreće za BiH ako tu svakome ne bude dobro.

Kada se s povijesnog aspekta govori o hrvatskom izvandomovinstvu ono se može i periodizirati. Možete li ukratko navesti valove iseljavanja te pojasniti motive i uzroke koji su im prethodili?

Razlozi su uglavnom bili politički i gospodarski. Nisu samo arapske pljačkaške lađe već od 9. stoljeća odvodile naše ljude u ropstvo nego smo išli i u dragovoljnu emigracijsku razmjenu: dolazili su nam učeni redov-

Reportaže

Hrvati Sydneya Hrvati i njihovi potomci koji žive u Australiji svjesni su da žive u jednoj od najbogatijih i najljepših zemalja na svijetu

S

ydney je najveći australski grad u kojem živi otprilike jednako ljudi kao u cijeloj Hrvatskoj, tj. oko četiri i pol milijuna stanovnika. U Sydneyu živi velika hrvatska zajednica od otprilike 30.000 ljudi, iako ih je zapravo i više jer je doista teško ocijeniti koliko Hrvata stvarno živi u ovome gradu. Naime, u standardnim australskim popisima stanovnika postoji zapravo samo jedno pitanje pomoću kojega se može doći do približnog podatka, a ono glasi: Kojim drugim jezikom govorite u Vašoj kući? S obzirom da veliki broj Hrvata doma govori engleski, njih u tim popisima više nema kao Hrvata, sada su Australci.

Sydney je godinama u mnogim anketama opravdano najpoželjnije ili među najpoželjnijim mjestima za život i rad u svijetu. Australija je već nekoliko godina zaredom zemlja koja ima najveći stambeni prostor po stanovniku u svijetu: kuće su velike, prostrane i lijepe, a zemlja je uređena, sigurna te među najbogatijima na svijetu.

Starije generacije naših doseljenika radile su teške i fizičke zahtjevne poslove, a i danas ima mnogo naših ljudi u Sydneyu koji imaju svoje uglavnom male tvrtke koje se bave građevinar-

26

Svjetlo riječi siječanj 2014.

stvom te raznim poslovima vezanima uz građevinu i izgradnju, ali i održavanje kuća i stanova.

Sport i kultura. Sport, a napose nogomet te nogometni klubovi, od kojih mnogi još uvijek nose hrvatska imena i koji su godinama bili australski prvaci, priča su za sebe. Hrvatska zajednica u Australiji može se pohvaliti i činjenicom da održava najduži nogometni turnir u toj zemlji. U četiri dana, koliko traje turnir, svake godine u drugom gradu (prošle godine bio je u Melbourneu, a ove će godine 40. uzastopni turnir biti u Wollongongu) okupi se i do 10.000 posjetitelja.

Sydney je u cijeloj hrvatskoj dijaspori te hrvatskom iseljeništvu poseban po

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

(Ne)iskorištena dijaspora Globalizacija, razvoj komunikacijskih tehnologija i prometa mogu nam pomoći u domoljubnom, ali i interesnom povezivanju.

No, prije svega se trebamo ponovno pošteno upoznati

K

ad je početkom devedesetih stvarana neovisna hrvatska država te kad je aktualizirana priča o zajedništvu domovine i dijaspore, povratku iseljenika i sretnijoj budućnosti, zasigurno nitko nije mogao ni sanjati da ćemo samo dvadesetak godina kasnije razgovarati o krizi u odnosima hrvatske države i njezinih iseljenika te svjedočiti još jednom valu emigracije. Sjećamo se, govorilo se tada o masovnom povratku hrvatskih iseljenika od Novog Zelanda do Čilea, milijunima dolara novih ulaganja i svehrvatskom zajedništvu koje je trebalo rezultirati novom društvenom elitom sposobnom da naše društvo pozicionira uz rame najboljim zapadnim uzorima. Spominjano je kako će vrijedne projekte očuvanja hrvatskog

32

Svjetlo riječi siječanj 2014.

identiteta, o kojima je do tada brinula isključivo Katolička Crkva preko stotina hrvatskih katoličkih misija, klubova i domova, preuzeti vječno zahvalna država, preko svojih diplomatsko-konzularnih predstavništava.

Jasno, to se nije dogodilo.

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je uključivanje hrvatskih iseljenika u sve strukture nove države smatrao vidom odgovornosti, ali i mudrim potezom, kako bi donijeli duh demokracije, domoljublja, rada i uspjeha u socijalizmom upropašteno

Pod povećalom

Luka Marković

Noćna mora Europe Bude li se političko stanje u svijetu siromaštva i dalje pogoršavalo, izbjeglice bi doista mogle postati noćna mora zapadnog čovjeka

P

rema svim današnjim znanstvenim pretpostavkama krenuo je prvi čovjek, ono što možemo već nazvati ljudskim bićem, iz svoje postojbine Afrike u daleki svijet, u potrazi za boljim uvjetima života. Na to su ga prisiljavale prirodne katastrofe, klimatski poremećaji i rivalstvo među grupacijama. To je bio slučaj i s današnjim čovjekom “homo sapiens”, koji je nastanio europsko tlo prije nekih četrdesetak tisuća godina. Povijest čovjeka je ujedno i povijest kretanja i traganja za boljim podnebljem, slobodom, i lakšim uvjetima života..

O takvim putovanjima govori se i u samoj Bibliji. Abraham seli u Kanaan, Jakovljevi sinovi odlaze u Egipat po hranu, a Mojsije bježi sa židovskim narodom iz Egipta u slobodu.

Povijest čovjeka jest ujedno i povijest kontinuiranog iseljavanja. Novija povijest također poznaje masovna iseljavanja. Jedno od takvih bilo je i ono Iraca 1852. godine, kada ih je gotovo dva milijuna otišlo zbog gladi u Ameriku i Australiju. Kako bi se pomoglo ljudima prisiljenim na bijeg iz domovine, donijeli su Ujedinjeni

34

Svjetlo riječi siječanj 2014.

narodi 1951. godine poznatu Ženevsku konvenciju o izbjeglicama u kojoj se izbjeglim licima proglašava sve one koji se nalaze izvan domovine jer im tamo nije zajamčena sigurnost života, zbog rasnih, nacionalnih, političkih i vjerskih razloga. Koliko je stanje alarmantno, najbolje pokazuje podatak UN-a iz 2008. godine, koji govori o

42 milijuna izbjeglica u svijetu. Danas je taj broj mnogo veći, na što upućuju deseci milijuna prognanih i izbjeglih iz Azije, Afrike i Južne Amerike.

Strah od emigranata. U Europi se počesto čuju kritički tonovi protiv sve većeg broja pridošlih emigranata.

Neke od kritika su i opravdane jer se

U retrovizoru

Petar Jeleč

Nevine žrtve i odlazak velikana Otkopavanje temelja Republike Srpske. Nagrađiva-

ni i ugledni bosanskohercegovački pisac mlađe generacije, Faruk Šehić, nedavno je u Danima objavio odličan tekst posvećen žrtvama Tomašice pokraj Prijedora. U jednom dijelu teksta Šehić veli: “Na teletekstu sam vidio vijest Dan sjećanja na žrtve saobraćajnih nesreća. Bio je valjda taj dan pa je to postavljeno na teletekst. Ništa ne bi bilo neobično da to nisam vidio na teletekstu Radio-Televizije Republike Srpske. Opet možda bi neko pomislio kako ni tu nema ništa neobično. I zaista nema tu ništa neobično osim što hronično nedostaje vijest da se baš tu, u toj Republici Srpskoj, u mjestu Tomašica, upravo otkopava najveća masovna grobnica u BiH. Da se svakodnevno izvlače iz ćutljive zemlje posmrtni ostaci oko 1.000 stanovnika Prijedora i okolnih mjesta ubijenih u ljeto 1992. Budući da su tijela brzo i duboko zakopana nije došlo do dodira sa zrakom, pa su tijela pod zemljom skoro mumificirana.

Radi se o nesrbima, Bošnjacima i Hrvatima koji su u tom gradu stradali na monstruozniji način nego što se to desilo za nekoliko julskih dana nakon pada zaštićene zone Srebrenice. Prije nego su ubijeni bili su dužni nositi bijele trake, razlika je u boji, princip je isti kao i tokom holokausta u nacističkoj Njemačkoj. Sumnjam da na teletekstu ove televizije ikada bude vijest o Danu bijelih traka kojima se obilježava ova užasavajuća nacionalna, religijska, i opšteljudska segregacija, kakvu Evropa ne pamti od kraja Drugog svjetskog rata. Bijele trake, konclogori i na kraju egzekucija.”

Pred zločinom Tomašice i mnoštvom drugih tomašica koje su velikosrpske snage ostavile iza sebe tijekom zadnjih ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu..., čovjek ostane skamenjen, posebno pred činjenicom da se jedan takav zločin uspješno skrivao punih dvadeset godina. No, ne treba se tomu previše čuditi jer iza svega je, kao i 1992. godine, stajao dobro uigrani paradržavni aparat tzv. Republike Srpske čiji čelnici ne samo da i dalje niječu genocid koji su počinili nad Bošnjacima i Hrvatima nego žele krivnju za masovna stradanja i početak rata, najblaže rečeno,

36

Svjetlo riječi siječanj 2014.

ravnomjerno razdijeliti na sve druge “strane u sukobu”, ili sve to prikazati kao nužnu borbu za obranu ugroženog srpstva. U Prijedoru su počinjeni užasni zločini prilikom kojih su istrijebljene gotovo čitave obitelji. S tog područja je i majka Hava Tatarević kojoj je ubijen muž s čak šest sinova i teško je i pomisliti u kakvoj boli i patnji živi ta žena i što ona uopće ima od takvog života. Pripadnici vojske i policije “RS”-a su tijela ubijenih Prijedorčana, Bošnjaka i Hrvata, premještali u sekundarne i tercijarne grobnice, ili ih uništavali čak i eksplozivom, što je bio slučaj u grobnici Jakarina Kosa, izjavio je Amor Mašović, predsjednik Komisije za traženje nestalih FBiH koji se već godinama ustrajno i požrtvovano bavi teškim poslom traženja nestalih osoba i iskopavanja njihovih posmrtnih ostataka.

Računa se da je u zločinačkim divljanjima nad Prijedorčanima sudjelovalo oko 2.000 vojnika vojske tzv. Republike Srpske. O zločinima vojske “RS”-a i vojske Srbije počinjenima u zadnjem ratu progovorio je i Slobodan Stojanović,

Povratak

S. M. Petronila Kovačević

Sestre u Derventi Narod je sretan što ponovno ima sestre u svom gradu i što može pozvoniti na vrata samostana na razgovor, gdje ih ima tko saslušati

S

estre milosrdnice djeluju u Derventi više od 140 godina. Njihov rad prekinuo je posljednji rat.

Derventa je u cijelosti spaljena, drugi “Vukovar”. Tako je i sestarska kuća bila uništena i devastirana. S obzirom da je povratak u Derventu bio otežan, Stara kuća u Bišnji

Procesija prije proslave 140. obljetnice

50

Svjetlo riječi siječanj 2014.

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Želim te čuti i razumjeti Aktivno slušanje zahtijeva razumijevanje osobe s kojom komuniciramo te uživljavanje u stvari s njezine točke gledišta

K

ad razumijemo druge, drugu, drugoga, onda i ne osuđujemo. Često čujemo ljude kako kažu: Kad bi me samo razumio/la, ne bi me osuđivao/la. Osuđivanjem drugih, prebacivanjem krivnje na njih, zapravo sebe želimo zaštititi. U svakodnevnom komuniciranju uglavnom se priklanjamo predrasudama i etiketama koje smo nekome pripisali, a ne stvarnim osobama. Stoga dolazi do nerazumijevanja i sukoba. Ako je naš odnos s drugima takav da od njih ništa ne očekujemo, onda se i ne prepuštamo razočaranju. Međutim, ako imamo velika očekivanja od drugih, tada nastaje problem. Ljudi teško podnose razočaranja i, želeći ih po svaku cijenu izbjeći, upadaju dublje u krize i nerazumijevanje.

Važno je uvidjeti da osuđivanje ili etiketiranje uopće nije bezazleno, čak zna biti i vrlo opasno. Ovakvim postupcima sve podatke o nekoj osobi počnemo tumačiti na način kojim samo potvrdimo svoje ranija očekivanja,

54

Svjetlo riječi siječanj 2014.

Riječ obiteljima

Željka Kujundžija, profesorica pedagogije

Ususret zimskim radostima Djeca 21. stoljeća, iako imaju “sve što požele”, ne znaju se igrati, veći dio dana su sama ili u društvu starijih osoba od povjerenja te im je kronično dosadno

S

pecijalist interne medicine i istaknuti svjetski stručnjak za odgoj, dr. Ranko Rajović, ostao je zatečen kada je vidio da se djeca iz jednog norveškog vrtića koji pohađaju i njegovi potomci bezbrižno igraju vani unatoč činjenici da kiša pada kao iz kabla.

Svoje iskustvo opisao je na sljedeći način: “Dolazim u vrtić, a kiša pada sa svih strana, kao iz kabla. Uđem u vrtić i pitam gdje su djeca, a teta kaže: Vani. Potom vidim da se igraju vani s kanticama, u kišnim čizmicama i kabanicama. Gledam, ne mogu vjerovati i pitam: Bune li se li roditelji? Oni me u čudu gledaju i kažu: Ne, jer moraju naučiti živjeti na kiši koja često pada. I još nešto, utorkom i četvrtkom pješače sat vremena do parka gdje se igraju sat vremena i onda natrag, bila kiša ili snijeg, nema veze, oni moraju hodati.”

Danas gotovo da se i ne može čuti dječja graja po dvorištima i ulicama

56

Svjetlo riječi siječanj 2014.

naših gradova i sela, rijetko se mogu vidjeti mališani koji skaču po travi ili se penju po drveću, idu u školu biciklom, koji se igraju u pijesku i blatu.

U želji da svoju djecu zaštite od lošeg društva, lokalnih kriminalaca, druge neodgojene djece ili pak bakte-

rija iz parkića, roditelji sve više djecu drže “pod staklenim zvonom”, obasipajući ih pri tome skupim darovima i mnogobrojnim igračkama, ali i braneći im pritom sve i svašta.

Djeca 21. stoljeća, iako imaju “sve što požele”, ne znaju se igrati, veći

Od snova sazdani

Mile Stojić

Sarajevo u stoljeću rata Ne bi li bilo logičnije obilježavati i proslavljati svršetak, a ne početak rata, pokolja, u kojemu je, po nekim procjenama, stradalo više od petnaest milijuna ljudi?

K

onac studenoga proveo sam u Beču. Na tamošnjem sajmu Buch Wien predstavljeno je njemačko izdanje moje knjige Via Vienna, tog bolećivog intimnog itinerera jednog ratnog izbjeglice, koji je u dunavskoj metropoli bio našao svoje privremeno pribježište. Knjiga je objavljena u: Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Varšavi, a evo na koncu i u Beču, glavnom “junaku” njezine priče.

U knjizi sam, između ostalog, iznio i neke ocjene o današnjem Beču, te o blagopočivavšoj carevini, kojoj je nekada pripadala i moja zemlja, pa sam na promociji imao malu tremu.

Lako je, mislio sam, našima raspredati o carstvujućoj Vijeni, a već je mnogo teže Bečanima. Draga, nikad zaboravljena lica, koja sam vidio u publici, obasjala su me toplinom, tako da se cijeli događaj na moment pretvorio u jedan nostalgični happening.

Da. Imao sam na trenutak dojam da i dalje živim u gradu koji sam napustio prije više od jednog desetljeća.

Tih dana sam, isto kao nekad, flanirao bečkim ulicama, koje su me čekale u istom savršenom redu, kakve

64

Svjetlo riječi siječanj 2014.

sam ih ostavio. Proveo sam tu cijelo jedno desetljeće, a kad sam otišao, nitko nije ni primijetio da me nema.

Jutarnji melange u Ritteru ili Westendu, šetnja Grabenom i Heldenplatzom, vožnja podzemnim vlakom do Schwedenplatza i dalje za Taborgasse, navečer priče i sjećanja s prijateljima u zadimljenom Alt Wienu, vrćenje starih filmova na Slavističkom institutu, muzikalni bečki naglasak koji čuješ sa svih strana, a koji više i ne razumiješ. Vijena te, kao žena, ponovno omamljuje mekotom, fascinira svojom monumentalnom poviješću, od koje danas nije ostalo ništa.

U godini koja je istom počela, Europa se sprema svečano obilježiti stotu obljetnicu početka Prvog svjetskog rata. Pitanje koje se na početku samo

od sebe postavlja – ne bi li bilo logičnije obilježavati i proslavljati svršetak, a ne početak rata, pokolja, u kojemu je, po nekim procjenama, stradalo više od petnaest milijuna ljudi? Ipak, svijet hoće spektakle i mirakule, a oni se najuspješnije hrane velikim ljudskim nesrećama. Njemačka, Engleska i Francuska već se natječu u “komemorativnim” idejama, u optjecaju su desetine novih knjiga, historijskih i političkih analiza, memoara, sjećanja...

Ponovno je Sarajevo u središtu pozornosti. U susjednoj Srbiji obnavlja se priča o Gavrilu Principu, ubojici austrougarskog prijestolonasljednika, kao o nacionalnom heroju i osloboditelju, pišu se drame o tom “pucnju u srce Evrope”, veliča se pozitivna uloga Mlade Bosne u stvaranju Jugoslavije. U

Danas je drukčiji dan

Renata Dlouhi-Kastelic

Rođena moja Ne želim misliti o tome da sam ustvari ja njezino dijete, a ne ona moje, i još uvijek joj dajem vremena da se sjeti svoje roditeljske uloge

R

adije nego da sudim, osuđujem i donosim ishitrene zaključke (da je prekasno za preodgoj, da neće nikad doći pameti), biram da budem blagonaklona prema njoj, kao prema djetetu koje stalno griješi i od kojeg očekujem da će nekad početi primjenjivati ono što nauči iz svojih grešaka i iz opomena drugih, djeteta koje se već jednom treba početi osjećati sigurnim, takvim kakvo jest da, ohrabreno ljubavlju roditelja, bude svoje i da počne misliti svojom glavom. Ona je još uvijek malo neodgojeno derište koje nije čak ni dovoljno prkosno, jer da jest, ne bi se povijala tamo i amo za svim i svačim što joj se nađe u vidokrugu.

Biram da mislim o njezinim vrlinama, pa i da je uspoređujem s drugima ne bih li istaknula sve ono što me još uvijek može činiti ponosnom na nju.

Kao njezine šljive, ne tako sjajne i uglačane ni krupne kao neke koje rastu u nekim većim zemljama, već sitne, tamne, prekrivene onom praškastom patinicom, a unutra – med medeni.

Sočne i kad su iznutra zlaćane, a i kad su tamnije, pametnije boje. Biram da

68

Svjetlo riječi siječanj 2014.

radije o njezinim javašlucima mislim kao o njezinom šarmu, a da njezin neodgoj pravdam srčanošću i slabošću iz nehata, pa i da njezine nemilosti podvodim pod potrebne lekcije čeličenja.

Radije nego da sudim, osuđujem i zapadam u tešku depresiju, biram bolno se nasmiješiti kad netko od onih koji dijele moju roditeljsku brigu prema njoj poželi da opet padne veeeeeliki snijeg na nju umornu, da nam sve zaustavi, da budemo malo sporiji, mirniji, pa valjda i spokojniji, a možda i radosniji, ili kad netko

drugi, opet od onih koji dijele moju roditeljsku brigu prema njoj, kaže da se postidio kad je vidio koliko su drugi odmakli u svemu, a ona, naše dijete, nezainteresirana, kao neozbiljni adolescent koji eksperimentira s frizurama, neodgovorna, kao da ništa ne ovisi o njoj, već o nekim neznanim roditeljima koji će je valjda, posvojiti, pa sve za nju riješiti. (Jer roditeljstva našeg ona nije svjesna.) Odabrala sam bolno se nasmiješiti, radije nego da sudim, osuđujem ili bježim odavde, i kad sam čula kako je netko od onih

Duh Afrike

Fra Ivica Perić, bosanski misionar u Kivumuu – Ruanda

Pomirenje u afričkoj kulturi Najveći čin pomirenja očitava se nakon pomirenja osobe s obitelji, klanom i plemenom. Najveća osuda za nekoga jest da bude protjeran iz obitelji, klana i plemena

P

omirenje u afričkoj kulturi i tradiciji ima dugu povijest i kulturalni običaj. Tako postoje uglavnom tri vrste pomirenja: pomirenje između dvije osobe, između pojedinca i obitelji te pomirenje između sela ili plemena i njihovih predaka i božanstava.

To se najbolje može razumjeti u umjetnosti, a posebno u Malawiju, na rezbariji od drveta koja je isklesana tako da oslikava pomirenje. Tako lijeva strana označava “privremeno pomirenje”, a desna “vječno pomirenje”.

I to je klasični primjer afričke simbolične teologije.

Afrička kultura daje veliki broj simbola pomirenja koji se mogu koristiti u liturgiji, u raznim simbolima i molitvama. Prema tome, u pripremi liturgije možemo upitati koji simbol je više za praštanje, koji za pomire-

70

Svjetlo riječi siječanj 2014.

nje, a koji za mir? Ove informacije nam mogu pomoći koje simbole da koristimo, recimo, za kraj pokajničkog čina, ili za pružanje mira. To je ljudima iz drugih kultura, posebno Europljanima, vrlo teško razumjeti jer razmišljaju analizirajući i pojmovno. U Africi su praštanje, pomirenje i mir tri aspekta iste stvarnosti. Oni su

isprepleteni i donose harmoniju i dobre međuljudske odnose.

Dobro prijateljstvo prašta mnogo.

Zeleni list “isale”, jedne vrste drveta, znak je pomirenja u nekim krajevima Ruande. Primjerice, na jednoj svadbi koja je bila lijepo organizirana, nakon svečane ceremonije u crkvi, mladože-