Svjetlo riječi - broj 371

4)$0

~ #03ü24- ~ ô3*230

REDOVNIŠTVO

Evanđeoski izazov Godina XXXII. ◆ broj 371 ◆ Sarajevo, veljača 2014. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima

P

oštovani čitatelji, prvi je dojam da ste dobro prihvatili naš novi oblik i grafičko uređenje revije.

Hvala vam na usmenim, ali i pismenim čestitkama! No, kako u svakom poslu, tako i u ovome potkradaju se greške. Naime, u tiskari se potkrala greška prilikom slaganja broja. Prema dostupnim informacijama takvi primjerci naše revije isporučeni su uredništvu i jednoj župi u Bosni. Drugih reakcija nije bilo. Ako je netko od vas dobio svoj primjerak s greškom ovom prigodom mu se ispričavamo i poslat ćemo ispravan primjerak.

Tema ovoga broja je redovništvo. Dok smo još prošle godine na Uredničkom vijeću usuglašavali plan rada za 2014. godinu i donijeli odluku da ćemo reviju za veljaču posvetiti osobama posvećenog života (radi Dana posvećenog života koji se na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu – Svijećnicu obilježava od 1997. godine 2. veljače), ni slutili nismo da će papa Franjo najaviti 2015. godinu kao “Godinu posvećenog života”. Ova naša ažurnost neka

Aktualno Neuništivi simboli

IZ SADRŽAJA

Tema broja Posvećeni život

4

Život, ljudi i običaji u Bibliji Židovska kuća 8 Život i vjera Duhovna žrtva

bude mali uvod u bogatstvo ove teme. Ograničili smo se na redovništvo u Bosni i Hercegovini. Franjevci u Bosni i Hercegovini su 1991. godine obilježili 700 godina neprekidne prisutnosti na čijem se tlu, kroz isto povijesno razdoblje, promijenilo više društveno-političkih uređenja.

U najvećem dijelu ovog vremena bili su jedini duhovni i materijalni skrbnici katoličkog puka. Krajem XIX. stojeća pridružuju im se i drugi redovnici i redovnice.

U posljednji trenutak stiglo nam je otvoreno pismo ukrajinskog romanopisca i pjesnika Jurija Andruhoviča.

Mediji nas svakodnevno izvještavaju o gotovo “ratnim sukobima” između građana i Vlade ove zemlje na istoku Europe. Iz poštovanja i suosjećanja s ukrajinskim narodom objavljujemo ovo pismo kao naš mali prilog borbi za demokraciju i ljudska prava u toj državi.

Mir i dobro!

10

urednik

18

Pogled u dušu Brak u krizi

54

Razgovor – TONČI MATULIĆ Sveobuhvatna obnova Crkve 22

Povijest pred očima Franjevac spasio Gazi Husrev-begovu biblioteku 61

Otvoreni prozor Treba li državi Crkva?

Epimeteje O prijateljskom razgovoru

Oltar i tribina Smutnja ili izazov?

30

48

82

Snimka na naslovnoj stranici: kathbild

www.svjetlorijeci.ba

vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena ◊ nakladnik: FMC Svjetlo riječi d.o.o. ◊ ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba ◊ glavni urednik: Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba ◊ redakcija: Janko Ćuro, Marko Ešegović, Irena Ljevak, Darko Rubčić /tehnički urednik/ i Hrvoje Vranješ /marketing/ ◊ adresa uredništva: Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO ◊ tel: + 387 (0)33 72 62 00 ◊ fax: + 387 (0)33 81 22 47 ◊ e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba ◊ uprava@svjetlorijeci.ba ◊ pretplata@svjetlorijeci.ba ◊ www.svjetlorijeci.ba ◊ uredničko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman i Nikica Vujica ◊ godišnja pretplata: BiH 40 KM ◊ Hrvatska 160 Kn ◊ Švicarska 80 CHF ◊ Zapadna Europa 40 € ◊ Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD ◊ bankovni računi – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 ◊ devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 ◊ račun u Njemačkoj: Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM ◊ račun u Švicarskoj: Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil ◊ račun u Austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Österreich ◊ grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ◊ tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja ◊ List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

veljača 2014. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Anđelko Barun

Posvećeni život Papa Franjo izjavio je da će 2015. godina biti Godina posvećenog života. Očito je da će u njegovoj viziji vođenja današnje Crkve redovništvo imati iznimnu ulogu

S

vi su vjernici, bilo kojeg staleža i stupnja, pozvani na svetost. Jasan je to nauk II. vatikanskog sabora. Sabor, ipak, posebnu pozornost posvećuje redovnicima i redovnicama u dekretu Perfectae caritatis (PC).

Naziva ih onima “koji u većoj slobodi slijede Krista i izrazitije ga nasljeduju”. Važnost redovništva u suvremenoj Crkvi uvidio je papa Ivan Pavao II. pa je Svijećnicu proglasio danom posvećenog života.

Prve početke redovništva u kršćanstvu uočavamo u Djelima apostolskim (21,8-9). Žensko djevičanstvo po kućama početak je asketizma na kojem se temelji redovnički život.

Sv. Antun, opat, (†356) iz kućnog se asketizma povlači u pustinju i upravlja mnogim skupinama pustinjaka.

Sljedeći korak bio je okupljanje asketa u zajednice. Tako je nastao monaški način života. Reorganizaciju monaha na Zapadu poduzeo je sv. Benedikt (†543). Benediktinci su postali vjerski i kulturni odgojitelji srednjovjekovne Europe na polju poljoprivrede,

4

Svjetlo riječi veljača 2014.

društva, politike, filozofije, teologije i umjetnosti.

Prosjački redovi srednjega vijeka.

U 13. st. pojavljuju se redovi koji poput Krista i apostola nemaju vlasništva ni u zajednici. Po tome se nazivaju prosjačkim redovima. Njihov ideal je živjeti evanđeoske vrednote, ostati među običnim pukom i biti evangelizatori svijeta. S njima Crkva dobiva

novi zamah na vjerskom, kulturnom i socijalnom polju.

Red Manje braće – franjevce utemeljio je sv. Franjo Asiški, a potvrdio Papa 1209. Franjo je svojim životom dao odgovor na sva najteža pitanje koja su tada mučila društvo i Crkvu.

Franjevci napuštaju pohlepu i druge mane svijeta, nasljeduju siromašnog, poniznog i djevičanskog Krista, riječju i primjerom propovijedaju evanđelje.

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Židovska kuća Obitelj je radije ostajala bez hrane negoli bez svjetla lampi, budući da je kuća bez svjetla označavala napuštenost

Z

a izgradnju kuće biblijski ljudi koristili su različite materijale.

Ovdje govorimo o izgradnji jedne tipične židovske kuće.

Za drvenu građu koristile su se grede koje su za krov morale biti duge 4-5 metara. Drvena građa se također koristila i za okvire prozora, ovratnike itd. Arheolozi su otkrili da su najčešća drva koja su se koristila za građu bila: tamaris (mediteransko drvo – kod nas znano i kao metlika); akacija (koja se najčešće nalazi u pustinjskim dijelovima, a riječ je o čvrstom drvetu koje je vrlo pogodno za gradnju); cedar (drvo koje se obilno koristilo prilikom gradnje židovskog hrama, ali i za gradnju brodova – Ez 27,5 te mnogih drugih stvari: 2 Kr 19,23); čempres (Ez 27,5; 1 Kr 5,21-24). U Bibliji se često spominje i terebint te hrast. Međutim, ova dva drva se često miješaju (kao što je to slučaj i u hrvatskim prijevodima Biblije). Naime, terebint se na hebrejskom kaže ͗elâ ili ͗ellâ. Nekoliko biblijskih zgoda se dogodilo ispod terebinta.

Tako je poziv Gideona bio ispod terebinta (iako je u našem prijevodu upotrijebljena riječ hrast – vidi Suci 6,11;

8

Svjetlo riječi veljača 2014.

Hoš 4,13 također govori o terebintu, a kod nas je opet prevedeno kao hrast; Iz 6,13 kod nas je prevedeno kao drvo “duba”, a riječ je o terebintu; Sir 24,16 je prevedeno pak kao terebint). A slična hebrejska riječ je ͗allôn ili ͗ēlôn koja znači hrast, koji se u Bibliji vrlo često spominje i koji je tako moćno drvo da može živjeti 300-500 godina.

Poznata biblijska zgoda govori da se Mojsije nastanio kod hrasta Mamre – Post 13,18; o hrastu govori i Post 35,8.

Hrast se uglavnom koristio prilikom gradnji kuća i brodova. Uz to, u Bibliji se spominje i drvo alepski bor, i to pet puta. Može živjeti 100-150 godina.

Alepski bor se nekad krivo prevodi

kao “maslinovo drvo”. Kovčeg saveza je bio izgrađen od alepskog bora, a ne od maslinova drveta.

Svjetlo kao sigurnost. Tipične

židovske kuće u vremenu od 1200. do 500. god. pr. Krista uglavnom su imale dvije ili tri sobe, a u kuću se ulazilo kroz drvena vrata, uglavnom napravljena od sikomore (divlje smokve), a u bogatijim kućama od cedrovine (usp. Iz 9,10). Na vratima su bile “šarke” (usp. Izr 26,14). Donji dio kuće uglavnom se koristio za usprem i eventualno stoku, a gornji za boravak. Kada je riječ o prozorima, budući da nisu sačuvani cijeli zidovi

Crkvena tradicija

Fra Vjeko Eduard Tomić

Repa dubokih korijena Ocem kršćanskog monaštva, ali i redovništva u širem smislu smatra se sv. Antun, opat i pustinjak. Njegov životopis napisao je sv. Atanazije i glavni je izvor za podatke o Antunu

N

14

Svjetlo riječi veljača 2014.

SCENE IZ ŽIVOTA SV. ANTUNA PUSTINJAKA

a riječ redovnik, redovnica, redovništvo prosječan će katolik vjerojatno prvo pomisliti na muškarce i žene koje u raznim srednjovjekovnim odorama susreće po svojim crkvama, župama i svetištima.

U bosanskohercegovačkim i hrvatskim uvjetima takav će češće u taj pojam odmah smjestiti časne sestre koje viđa po bolnicama, vrtićima, školama, staračkim domovima, crkvama ili u gradu, na ulici, u tramvaju... Potom će vjerojatno u redovnike ubrojiti svoje župne svećenike: franjevce, kapucine, konventualce, dominikance, salezijance i druge. Samo bolje informirani u redovnike će uvrstiti i isusovce dok će rijetki znati objasniti

Aktualno

Josipa Vukoja

Neuništivi simboli Širokobriješka samostanska zajednica pretrpjela je više od polovine žrtava komunističkog režima.

Iako je bilo zabranjeno bilo kakvo istraživanje tih događaja, narod je nastavio štovati pobijene fratre kao “širokobriške mučenike”

F

ranjevačke ustanove na Širokom Brijegu za komuniste su od početka bile meta koju je bilo potrebno uništiti. Naime, narod je slijedio kršćanski nauk koji su propovijedali hercegovački franjevci pa je nauk komunističkog pokreta slabo prodirao među hercegovački i hrvatski puk.

Tako je u samo dva dana na Širokom Brijegu praktično ubijen 21 fratar. Kada je 7. veljače 1945. partizanska vojska došla u samostan, našli su 12 fratara, nekoliko đaka i nešto okolnog puka. Nakon što su puk poslali kućama, počeli su prozivati fratre jednog po jednog i odvoditi ih iz razgovornice u kojoj su bili zatvoreni.

Samostanska zajednica na Širokom Brijegu 1944. godine

18

Svjetlo riječi veljača 2014.

Prethodno su ih površno ispitivali. Ti fratri su ubijeni mecima u zatiljak, a zatim spaljeni u protuzrakoplovnom skloništu u samostanskom vrtu. Misleći da će ondje biti sigurniji, devet fratara sklonilo se u franjevačku mlinicu i hidrocentralu na rijeci Lištici.

Ujutro, 8. veljače vratili su se u samostan. Tu su ih dočekali vojnici koji su ih odvojili od puka i poveli nekamo prema Splitu, gdje im se gubi svaki trag. Jednoga su ostavili da im pokaže rukovanje hidrocentralom. Ubrzo se i njemu gubi svaki trag negdje na području Širokog Brijega. Nakon što su pobili fratre, sve objekte su devastirali, a imovinu opljačkali.

Razgovor Tonči Matulić teolog

Sveobuhvatna obnova Crkve D

r. sc. Tonči Matulić, rođen 1966. u Supetru na Braču, slovi kao jedan od istaknutijih hrvatskih teologa koji već niz godina sudjeluje u javnim raspravama.

Nakon završene Nadbiskupske gimnazije i studija teologije, na Alfonsiani Papinskog lateranskog sveučilišta 1995. magistrirao je moralnu teologiju, a 1998. doktorirao. Usavr-

22

Svjetlo riječi veljača 2014.

šavao se i u bioetičkoj disciplini na raznim institutima te je autor brojnih radova i znanstvenih istraživanja na temu bioetike. Jedna od njegovih knjiga Metamorfoze kulture. Teološko prepoznavanje znakova vremena u ozračju znanstveno-tehničke civilizacije prva je dobitnica nagrade Hrvatska knjiga godine. Prof. Matulić je i dekan na Katoličkome bogoslovnom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje kolegije iz moralne teologije i socijalnog nauka Crkve.

Ovom prilikom s njim razgovaramo o svrhovitosti teologije u suvremenom društvu, o simbiozi mjesne Crkve s nacijom, razmatramo model financiranja Katoličke Crkve, ali i smjernice za njezinu obnovu...

Reportaža

Život Franjevačke te Od početka djelovanja na Nedžarićima, Teologija je bila i ostala mjesto dijaloga te jedna od vodećih kulturnih institucija u gradu i državi

O

dgoj srca i uma kroz povijest Crkve i franjevačkog reda zauzima prvo mjesto u odgoju svećeničko-redovničkih pripravnika. Škola je tu radi čovjeka, kako bi mu

26

Svjetlo riječi veljača 2014.

pomogla upoznati, razumjeti i nadvladati teškoće svijeta u kojem živi.

Ona ima zadatak formirati čovjeka u njegovoj stvarnosti konačnog subjekta koji teži beskonačnom.

Hod kroz povijest. Bosanska fra-

njevačka vikarija (1340-1517), potom provincija Bosna Srebrena (1517-2014) kao članica velike franjevačke svjetske zajednice vodila se u školovanju svojih kandidata za svećenički red prema općim propisima Crkve i Reda. Filozofsko-teološki studij utemeljen je od osnutka Vikarije do pada Bosne pod osmanlijsku vlast te se u tom razdob-

lju organizirao po samostanima.

Od turske okupacije (1463) do kraja Bečkog rata (1699) provincija Bosna Srebrena nije imala vlastitih učilišta pa je studente slala vani. Uspostavljanjem Karlovačkog mira, u slobodnim samostanima koji su pripadali Bosni Srebrenoj, otvaraju se filozofsko-teološka učilišta.

Procvat tih učilišta trajao je do podjele provincije Bosne Srebrene 1735. na dalmatinsku Sv. Kaja te 1757. na provinciju Sv. Ivana Kapistrana. Bosna Srebrena na današnjem teritoriju BiH ostala je samo s tri samostana i bez filozofsko-teoloških učilišta koja

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Treba li državi Crkva?

U stotinama naših župa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini upravo su crkve jedina središta društvenog života. Je li onda Crkva partner ili nametnik državi, kako ju

iznos često prenapuhuje, riječ je od oko 250 do 300 milijuna kuna. Ostala davanja se odnose na naknade za povrat otuđene crkvene imovine u doba komunizma, obnovu zaštićenih kulturnih dobara i sl. To jesu veliki novci u vrijeme besparice, ali ako se usporede s iznosima koje primaju neke civilne udruge ili institucije skromnog društvenog doprinosa, onda se baš i ne čine pretjeranima.

se često želi prikazati?

30

Svjetlo riječi veljača 2014.

flickr

U

Hrvatskoj već mjesecima traje kampanja kojom se želi utjecati na vlasti da uskrate državna novčana davanja i druge privilegije Katoličkoj crkvi, koje proizlaze iz potpisanih međudržavnih sporazuma s Vatikanom. Inicijativu predvodi nekoliko nevladinih udruga, poneka stranka te jedan umirovljeni svećenik, koji se dao u politiku. A predsjednik države i premijer, koliko god se možda i slagali s takvim razmišljanjima, zasad se protive promjenama potpisanih ugovora koji uređuju međusobne odnose Crkve i države, a uključuju i godišnju naknadu koju Republika Hrvatska isplaćuje crkvenim institucijama za njihov pastoralni, socijalni, prosvjetni i drugi rad na dobrobit hrvatskih građana. Iako se taj godišnji

Sigurno je da bi u vremenima teške gospodarske krize i Crkva u Hrvatskoj, odnosno njezini predstavnici, mogli ponekad biti skromniji i pokazivati više osjetljivosti za mjesto i vrijeme u kojem živimo te potrebe običnog čovjeka, na čemu papa Franjo duboko inzistira i vlastitim primjerom pokazuje. Međutim, umjesto konstruktivne rasprave o eventualno mudrijem trošenju crkvenog blaga, u

Pod povećalom

Luka Marković

Svjetlo svijeta Ono što razlikuje one koji pokušavaju živjeti “posvećeno” u odnosu na druge među mnoštvom redovnika jest njihova sposobnost da u iznimnim vremenima uspijevaju odlučiti se dati prednost drugome

R

edovništvo bi trebalo biti u kriznim vremenima Crkve, kad joj prijeti opasnost da izgubi identitet svog duhovnog poslanja, “kako piše poznati njemački teolog Metz, “začin koji ju čini ukusnom”, ili kako piše biskup Joachim Wanke, redovništvo je bilo od Boga propisana terapija za Crkvu, koja ju je osposobljavala da u teškim povijesnim vremenima ne krene krivim stazama.

Posebnost redovništva u kriznim vremenima. Ta uloga redovništva

da u kriznim vremenima društva i Crkve bude “sol zemlje i svjetlo svijeta” rijetko se gdje mogla uočiti tako silno kao na području Bosne i Hercegovine. Potvrdu za to nalazimo u spremnosti franjevaca da nose križ života zajedno s katoličkim pukom za vrijeme osmanlijskog terora. Zato je današnji pokušaj političkog idealiziranja tog vremena, kao vremena dijaloga i mogućeg suživota, koliko god bio prožet željom da se potakne današnji

32

Svjetlo riječi veljača 2014.

U retrovizoru

Marko Karamatić

Slovo o spomeniku i posljednjem lovcu Prvi spomenik žrtvama komunističkog režima.

34

Svjetlo riječi veljača 2014.

branitelji.hr

Točno godinu dana nakon što je Sabor Republike Hrvatske donio Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, 30. prosinca 2013. otkriven je prvi spomenik žrtvama komunističkog terora u Tupalama kod Sinca, nedaleko od Otočca, s natpisom: “U spomen na 15 žrtava komunističkog režima ubijenih u rujnu 1946. godine”. Riječ je o deset muškaraca i pet žena.

Brigu o tome vodi Povjerenstvo za zatočene i nestale koje djeluje unutar Ministarstva branitelja. Ministarstvo je u kolovozu 2013. raspisalo natječaj za likovno rješenje spomenika žrtvama u Drugom svjetskom ratu i poratnom vremenu. Od 30 prispjelih radova ocjenjivački sud je kao najbolje likovno rješenje izabrao rad Mirele Bošnjak, Mirka Buvinića i Maje Furlan-Zimmermann iz arhitektonskog studija x3m. Spomenik je u obliku betonske kocke, teške 13 tona, čije su stranice 2,5 x 2,5 metara, s uspravnim otvorenim valjkom unutar kocke, promjera jedan metar, s popisom žrtava, a na vanjskoj desnoj strani prednje plohe je natpis o njegovoj svrsi, na lijevoj pak vjersko obilježje – križ. Spomenik je tipski, što znači da će svi biti istoga oblika na mjestima gdje su se dogodila stradanja ljudi tijekom II. svjetskog rata i poraća.

Spomenik su otkrili Predrag Matić, ministar branitelja, i Ivica Kostelac, unuk žrtve Ilije Kostelca, a tom su činu nazočili i predsjednik Sabora Josip Leko, gradonačelnik Otočca Stjepan Kostelac, pomoćnik ministra Matića pukovnik Ivan Grujić te predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak koji je, u odsutnosti svećenika, osobno predvodio molitvu za žrtve.

Na otvorenje nisu došli gospićko-senjski biskup Mile Bogović, mjesni župnik niti itko od svećenika. Oni su bojkotirali taj čin! Radi pojašnjenja Biskupski ordinarijat u Gospiću izdao je u vezi s tim priopćenje u kojemu, između ostalog, stoji: “Cijela akcija (iskopavanja žrtava u Tupalama) bila je skrivana od rodbine ubijenih i od mještana.

Oni su prosvjedovali i čak skupljali potpise protiv načina kako se sve to odvijalo; (...) Osim toga, kosti ubijenih nisu više na mjestu gdje se podiže spomenik i ne zna se hoće li i kada će doći onamo. Prenesene su bez dogovora s rodbinom i mještanima, koji su se ondje povremeno okupljali.

Kao da se željelo skriti zašto i kako su ljudi ubijani i tko su ubojice. (...) Nije nevažno ni što je napisano na spomeniku, a to je ostala tajna do kraja. Jučer smo pokušali vidjeti što je na spomeniku, ali osiguranje nas nije pustilo. Nevjericu je pojačala činjenica da cijelom akcijom upravlja bivši pukovnik UDBA-e Ivan Grujić, pa se ljudi pribojavaju da UDBA još uvijek nije bivša”. Tako iz ordinarijata.

Nije teško zapaziti da u Biskupskom ordinarijatu nisu baš sretni što je spomenik podignut bez njihova nadzora.

Optužujući Ivana Grujića, voditelja Povjerenstva za zatočene i nestale, propuštaju spomenuti da je on, osim što je ratni dragovoljac, tijekom zadnjih 20 godina sa svojim timom otkrio više od 100 grobišta i ekshumirao više od četiri tisuće ubijenih – dakle čovjek s respektabilnim iskustvom i značajnim rezultatima u tom zahtjevnom poslu.

Razgovor

Fra Marko Semren, biskup

Proročka dimenzija redovništva U

z Dan posvećenog života (2. veljače) o redovništvu razgovaramo s fra Markom Semrenom, pomoćnim biskupom banjolučkim.

Što znači biti redovnik ili redovnica u današnjem svijetu, ali ne onako kako bi to rekli službeni dokumenti, statuti i redovnička pravila nego konkretno, onako kako to stvarno izgleda u šarolikoj

44

Svjetlo riječi veljača 2014.

svakodnevici od Južne Amerike, preko Afrike pa sve do ostarjele Europe?

O redovnicima i redovnicama je napisano mnoštvo knjiga i stručnih rasprava. No, ovdje ćemo se usmjeriti samo na srž pitanja. U svijesti svake posvećene osobe koja živi u zajednici uvijek je prisutna svijest o pozivu.

O tome, na primjer, govori fra Matija Divković u svom djelu Nauk krstjanski za narod slovinski (1611, a lani je izi-

šao reprint originala i transkripcija), kad ističe da Bog nikoga ne prisiljava nego svakoga poziva na slobodnu odluku. Redovnički je život radikalno nasljedovanje Isusa Krista u obliku triju zavjeta: poslušnosti, siromaštva i čistoće.

Riječ je o poslušnosti svojoj savjesti i Bogu, jer je savjest Božji glas. Sloboda savjesti je temeljna i neotuđiva čovjekova sloboda. Na njoj se temelje sve

Otvoreno pismo

Jurija Andruhoviča svim Europljanima

Europa se brani u Ukrajini Dragi prijatelji, pogotovo dragi novinari i urednici u inozemstvu!

Ovih dana stiže mi mnoštvo upita i molbi za općenito objašnjenje situacije u Kijevu i Ukrajini te da, ako mogu, izrazim svoju viziju budućnosti ili barem nadolazećih mjeseci.

Budući da naprosto nisam u stanju napisati analitički članak za sve vaše novine, odlučio sam se obratiti svima vama pružajući vam neke informacije koje zatim možete slobodno koristiti.

Najvažnija informacija koju želim prenijeti je ova: u skoro četiri godine svog mandata (predsjednik) Janukovič uspio je zaoštriti situaciju u državi do najvišeg stupnja; još gore: samoga sebe uveo je u slijepu ulicu jer sada želi zauvijek ostati na vlasti i po svaku cijenu zadržati moć. Njegove krađe i potiskivanje naroda prekoračili su sve granice ljudske pohlepe.

Jedini odgovor na mirne proteste posljednjih mjeseci je sve veće nasilje, a ono bi se moglo nazvati “kombiniranim”: s jedne strane policijske jedinice napadaju Majdan (Trg neovisnosti u Kijevu), s druge strane progone aktiviste i sudionike demonstracija pojedinačno (uhođenje, batinanje, paljenje automobila i kuća, provale u domove, uhićenja, odugovlačenje sudskih procesa). Ključna riječ je zastrašivanje, a kako ono ne uspijeva, jer sve više ljudi izlazi na prosvjede, Vlada je sve brutalnija u represiji. Zakonska osnova za represiju stvorena

50

Svjetlo riječi veljača 2014.

Tragom narodne baštine

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Zagonetke i brzalice Brzalice i zagonetke svjedoče o narodnim stvarateljima kao odličnim poznavateljima književnoga jezika.

Naime, trebalo je pronaći sva izražajna sredstva kako bi se u jednoj rečenici na metaforičan način moglo oblikovati neku pojavu, stvar, događaj te ju kao takvu približiti slušatelju koji će ju dalje prenositi

Z

agonetke su mikrostrukturni književni oblici kojima se metaforično zagoneta o pojavama, događajima, predmetima itd. Sastoje se od pitanja (zagonetljaja) i odgovora (odgonetljaja). Njima se provjeravala intelektualna zrelost mladeži, ali su bile i razonoda na sijelima, za vrijeme odmora, putovanja… U prošlosti su imale i inicijacijsku ulogu. U upitnom dijelu postoji uspostavljen red te u pitanju nijedna riječ ne smije biti riječ iz odgovora.

U usmenoj književnosti prisutne su od najstarijih civilizacija do danas. No, još nisu dovoljno istražene.

Nema mnogo tiskanih knjiga narodnih zagonetki. Nekoliko ih navodi Pe-

52

Svjetlo riječi veljača 2014.

tar Hektorović u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568). Djelo Zganke za vrime skratiti Frana Krste Frankopana nastalo je na temelju narodnih zagonetki. Emerik Pavić u Kalendaru (18. st.) tiska zagonetke, a fra Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetki. Marijan Vuković objavio je Zbirku zagonetaka (1890), dok je u knjizi Poslovice, zagonetke i govornički oblici (1996) Josip Kekez objavio 442 zagonetke.

Zagonetanje je s vremenom postalo zanimljiva društvena zabava, duhovito natjecanje u oštroumnosti i dosjetljivosti. Zagonetke su prisutne i u našoj tradiciji te su slične u svim krajevima BiH. Uglavnom počinju upitom: Što mi je to i to? I danas ih se kazivači prisjećaju. (U nastavku je nekoliko zagonetki, a odgovori na njih nalaze se na kraju teksta). Što mi je to i to?

1. Crno sjeme, bijelo polje.

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Brak u krizi

drugo i razmjenjujući

žele se odricati ničega, onda će negdje rasti jaz, pojavit će se grižnja savjesti na nekom od područja ljudskog života, profesionalnom ili privatnom. U jednom trenu primijetit ćete oči koje vas prate i traže, vidjeti ručice koje bi vas grlile, ali vi kasnite i ne znate kada ćete opet stići suočiti se s malim bićima. U jednom trenu stat ćete i pogledati unatrag i zapitati se što je bilo važnije – život s bližnjima ili stalna odsutnost iz njihovih života.

iskustva. Ako se to ne

“Mi” – okosnica obitelji. Požrt-

dogodi, dolazi do razlaza

vovnost i spremnost služenja drugima

Ako oba partnera rastu zajedno, prihvaćajući nove i sve veće odgovornosti, povezivat će ih i novonastale dužnosti. Mijenjat će se zajedno cijeneći jedno

S

ve češće rastave brakova kojima smo danas svjedoci pokazuju nezrelost odraslih, nespremnost za nove uloge i pokušaj bijega od odgovornosti. Najlakše se rastati. Tim činom umišljamo sebi da smo važni i zaboravljamo razloge koji su nas privukli određenoj osobi. Odabir partnera može biti pogrešan, ali nije moguće da je baš svaki treći brak (koliko ih se raspada u Hrvatskoj) sačinjen od toliko nepremostivih razlika. Naravno da se javljaju problemi. Oni su tu i kad ne postoji brak, ne može ih se izbjeći ili ignorirati. Ako su osobe ušle u brak iz ljubavi, ako su vrijedne, dobre, poštene, pametne, naći će neki izlaz, pričekati, biti strpljive. Ljudi se mijenjaju s godinama, mijenjaju se i prioriteti, ali ako su djeca plod ljubavi i bračne zajednice, onda se trebamo zapitati kakvu sliku prenosimo djeci za njihov budući život.

Važno je odrediti prioritete u životu. Ako su roditelji preambiciozni i ne

54

Svjetlo riječi veljača 2014.

potrebni su za gradnju obiteljske kulture. Ova obilježja donose pobjedu, grade karakter i pridonose ispunjenju onih koji vole i koji su voljeni. Zapravo, to je pobjeda i za pojedinca, i za obitelj, i za brak, ali i cjelokupnu zajednicu koja ima koristi od ostvarenih i ispunjenih pojedinaca te složnih i snažnih obitelji.

U današnjem materijalnom svijetu u kojemu su vrijednosti potpuno izokrenute, brak postaje poligon natjecanja. Partnere više zanima tko ima pravo, a ne što je u tom međusobnom nadmudrivanju ispravno. Potrebno je postupno prelaziti s “ja” na “mi”, što i

Riječ obiteljima

Željka Kujundžija, profesorica pedagogije

Pišem ti pismo Bez obzira o čemu pisali, papir na koji smo prenijeli naše iskrene emocije mnogo više vrijedi od telefonskih razgovora ili poruka koje pošaljemo jednim klikom s mobilnog telefona i računara

56

Svjetlo riječi veljača 2014.

G

rađani Bosne i Hercegovine i Hrvatske su, prema još uvijek nepotpunim podacima telekom-operatera ove dvije zemlje, za posljednji Božić i Novu godinu poslali 112,3 milijuna SMS poruka čija vrijednost se procjenjuje na blizu deset milijuna KM. Taj broj je mnogo veći kada mu se pridodaju poruke koje su poslane drugim kanalima komuniciranja kao što su: e-mail, facebook, viber, twitter i druge društvene mreže.

Površno analizirajući navedene brojke moglo bi se zaključiti da ljudi

međusobmo sve više komuniciraju, da imaju veliki broj prijatelja i da brinu jedni o drugima. Međutim, različita istraživanja o kojim samo pisali u prošlom broju Svjetla riječi pokazuju da se ljudi, a posebno tinejdžeri, sve više osjećaju usamljeno i da zbog toga većinu svog vremena (više od trećine dana) provode za računarima. Stoga ne čudi što su poruke koje danas šaljemo jedni drugima bezlične, sliče kao jaje jajetu, svi kurtoazno jedni drugima želimo od srca sve najbolje u životu, puno zdravlja, sreće, ljubavi...

Povijest pred očima

Careva džamija pedesetih godina 20. stoljeća.

Tu je bila smještena Gazi Husrev-begova biblioteka od 1935. do 1992. godine

Franjevac spasio Gazi Husrev-begovu biblioteku

U

časopisu ‘Hrvatski krugoval’ tijekom 1942. godine tiskan je tekst Rešada Kadića o bombardiranju Sarajeva 13. travnja 1941. u kojem se opisuje i događaj kako je bosanski franjevac Miroljub Pervan (u tekstu piše Peruan) od požara spasio Gazi Husrev-begovu biblioteku. Tekst, preuzet s www.behar.hr, donosimo u skraćenom obliku.

PODNE JE VEĆ BILO DAVNO PROŠLO. Sarajevo je ležalo pusto i osakaćeno.

U njemu je vladao tužan mir. Zatim se ponovno pojavila jedna od brojnih metalnih ptica, koje su toga dana kružile nad gradom. Bačena bomba, namijenjena valjda jednom od okolnih vojnih objekata, pala je u obližnju Konak ulicu. Stari gorostasni kesten iz predvorja prve džamije, zasađen još za doba Topal Osman-pašina vakta, zastenjao je i poput posječenog diva naslonio se na niske lukove kamenog predvorja, koji su, krhki, popucali.

Fra Miroljub Pervan rođen je

24. srpnja 1905. u Podgradini, župa Podhum kraj Livna. Pučku školu završio je u Podgradini, gimnaziju u Visokom i Vukovaru, filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Parizu gdje i doktorirao iz crkvene povijesti s tezom Saint Boniface et la réforme de l’Ėglise Franque. Predavao je francuski jezik u visočkoj gimnaziji, a potom crkvenu povijest i druge predmete na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1933. do 1960. Obnašao je službe definitora, tajnika i ekonoma Provincije, gvardijana samostana Sv. Nikole Tavelića na Kovačićima u Sarajevu, meštra bogoslova...

Pisao je pjesme, komemorativne, prigodne i članke iz povijesti Bosne, razna izvješća i prikaze. Bio je vedar i veseo, inteligentan, duhovit i okretan, komunikativan, ali nenametljiv. Posjećivao je ljude, ulazio u razne ustanove, činio usluge i obavljao poslove za druge. Posebice se isticao u posjetu bolesnicima po kućama i bolnicama. Umro je u Zenici 15. studenoga 1968. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su 4. prosinca 2010. iz Zenice na groblje Sv. Mihovila na Gorici u Livnu. veljača 2014. Svjetlo riječi

61

Od snova sazdani

Mile Stojić

Djevojčica Helena Nisam tumačio o lirskom subjektu Ja sam pjesnik iz drugog razreda vlaka Sarajevo – Ploče. Snijeg na Ivanu, u Naroni ilinštak U istom danu snijeg, kiša, vjetar i sunce.

Toliko traje moja godina. Rodio se i školovao U provinciji, uvijek u drugoj klasi Hranio se u studentskoj menzi i čitao Majakovskog Džaba: Više sam volio čitati Krležu nego Sartrea Obrazovanje mi je loše: ponjimaju po ruski, Njemački nekako, francuski nikako.

Ja sam pjesnik iz siromašnog naroda Nikad nisam stanovao u dvorcu grofice Thurn und Taxis Nikad nisam ljubio kneginju Von Willemer Nikad prenoćio u Waldorf Astoria, uvijek u kolodvorskim Hotelima što mirišu na lizol i jeftinu rakiju Nisam objavljivao rasprave o Proustu i Swedenborgu Radije sam citirao Boru Stankovića i Tina.

Nisam pisao sonete, jer ništa se oko mene Nije nikad rimovalo. Samo nesklad, samo kakofonija Odijevam se na buvljacima, pušim jeftini duhan Ne izjašnjavam se o postmoderni, jer znadem Što znači post, ali nije mi dano razumjeti što je moderna Nisam doktorirao na temi spleena u evropskoj poeziji Fascinirao me Kranjčević sa svojim socijalnim temama.

Divim se profesorima literature, njihovoj lakoći Kad pišu o bolu, kad pišu o Bogu, o tome kako je Retardacija u stvari anticipacija. Meni je teško pisati Ja svijet ne doživljavam kao vrt uživanja, već kao brodolom Nikad nisam tumačio o lirskom subjektu, jer nisam Toliko pametan da objašnjavam sebe.

O temi hrvatska književnost u europskom kontekstu Mogu samo slegnuti ramenima, jer ono Što sam vidio u Europi uglavnom je duboki prezir (a živio sam četvrtinu života u eu-velegradovima) Prema tschussima, prema kanakima, Prema jugosima, prema krobotima.

Oduševljavaju me škriljci krajolici, morske uvale Proplanci na koje još nije kročila ljudska noga To su najljepši pejzaži moje domovine.

Pjevam o očima jedne hercegovačke djevojčice

64

Svjetlo riječi veljača 2014.

Već čitav vijek. O tome kako njeno lice prelazi iz tame U svjetlost. O dalekom nebu što se nastanilo U njezinim zjenicama.

Tiraži mojih knjiga su ništavni, ali tješim se Da živim u zemlji koja se raspada i okolnosti Mi nalažu da budem odgovoran, da ne posustanem Da se ne prodam bjelosvjetskim hohštaplerima i kurvama Uvijek svjestan važne zadaće da pišem O propasti malih naroda na europskom jugu.

Ako je takvim narodima poezija Uopće potrebna.

Pod Kočerinom Die Wüste wächst. /Nietzsche/ Prošlo je stoljeće poezije. Ponovo pod Kočerinom.

Božje mašinice zuje i skupljaju med, iz grmlja se javlja šturak Nadrealizam je oslobodio svijest, ali nije ostavio sklad Oblak na nebu podsjeća da je prošlo vrijeme bijelih jaganjaca Ekspresionizam je nihilizmu dao neponovljive forme Kao “svijetle časove u tamnim životima ljudi” – Šimić.

Benn i tamni sjaj nacije, Brecht i pohvala socijalizmu Sve se to utopilo u eonima patnje, u potocima vremena.

Pound je razbucao Eliotove teorije, estetika se zaglibila U topografiji logora za masovno uništenje. Filologija – kuga Filozofija – mržnja, estetika – rat. Nakon proloma i oluje sad toneš u modre virove Sretan što te nevrijeme izbacilo na prvobitne hridi Nebo je jošte plavo, miriše jugo, djetlić morzira na hrastu Pa onda Poljaci sa svojim beznadežnim paradoksima Pod čizmom Staljina, s druge strane Ginsberg i Kerouac Goli i mrtvi, u divovskim pustinjskim labirintima.

Opet je ljeto. Platane šumore mir, lasta izvodi svoju piruetu, sunce proviruje iza oblaka. Hercegovina Ti poručuje da sve zaboraviš i predaš se ilirskim nimfama Jošte bugare slijepci, Homer i Jorge Luis, ganga u daljini Prošlo je vrijeme ljubavi, sklupčaj se u šutnju, srce moje I poslušaj riječi dida Vignja što šumore iz trave: “Molu vas ne nastupaite na me, ja sam bil kako vi este Vi ćete biti kakov esam ja.”

Danas je drukčiji dan

Renata Dlouhi-Kastelic

Čudesno obično Javor ima šareniji šal – A polje haljine skerletne – Da iza mode ne zaostanem – Nakit ću da metnem.

EMILY DICKINSON

R

ijetki su dani koji su kao izliveni, kad se jedan sat pretače u drugi, kad se plovi od jednog do drugog susreta s dobrim, dragim ljudima (ili od jednog do drugog osmijeha kojim se nadmoćno pobjeđuju neke nervoze i lošije situacije), od jedne do druge smislene obveze, od ispunjavanja jedne do druge potrebne zadaće, od zadovoljstva fino zgotovljenom hranom do ushićenja dobrim štivom, od rasplesanih tonova jutra do smirujućih obrisa predvečerja. Češći su oni iscjepkani, između popisa sitnih obveza, bezglavih i bezrepih poslova, usitnjavanja svega, dani beskrajne rascijepljenosti, dani zdvajanja i razdvajanja (odvojeni TV prijemnici u domu, smještanje u stilove, profesije, uloge, mode, starosne skupine, dobne skupine, ciljane skupine, gledatelje, slušatelje, hodače, vozače, sudionike, dionike, svjedoke, konzumente nezdrave hrane, konzumente zdrave hrane...), kad je nužna kakva-takva sinteza ili barem poveznica da se nebezglavo usidri u noć i da snena glava blaženo usne. Poveznica kao put do onog što nas može osokoliti, okrilatiti, pa i posvijetliti nam ton ophođenja sa svojim danima.

Kako bi se zgrčeni vrat svagdana povremeno omekšao, pognuta ramena pregalaštva za preživljavanjem uzdigla i narušena probava radnih

68

Svjetlo riječi veljača 2014.

sati popravila, potreban je nevelik proplamsaj naglo posviještene ljepote. (Čitati je kao: smisao, mjera, red, savršeno, dobro, dar, biće, put, krug, nebesa, zanos, istina, Bog.) I ona bi ponekad mogla izroniti iz mjere, reda i sklada izvanjskih blagonaklonih

okolnosti. I nekad valjda tako i izroni.

No, budući da su okolnosti često bešćutno neblagonaklone, onda bi za ove proplamsaje trebalo imati ogromnu sposobnost izmicanja pometnjama, da ne kažem smirenost ili nepometenost kaosima. Sposobnost unutarnjeg

Uskoro u Svjetlu rijecˇi!

Naša najpopularnija knjiga ponovno među vama opširnija, veća, bolja, ukusnija!

www.svjetlorijeci.ba