Svjetlo riječi - broj 372

4)$0

~ #03ü24- ~ ô3*230

ô-0(8+

Učenje dobru Godina XXXII. ◆ broj 372 ◆ Sarajevo, ožujak 2014. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima

P

oštovani čitatelji, mjesec ožujak obilježava liturgijsko vrijeme koje se zove korizma. Kršćani se kroz ovo vrijeme pripremaju za slavlje Uskrsa.

Pripreme su različite. Crkva od svojih vjernika traži prije svega molitvu, post, slušanje i čitanje Božje riječi kao i činjenje dobrih djela. Ovaj broj naše revije odlučili smo posvetiti vjernicima koji, inspirirani “korizmenim zovom”, intenzivnije čine dobra djela negoli to inače običavaju. Posebno je to, možda, danas zanimljivo, u vremenu kada, ne samo naša zemlja i zemlje našeg okruženja, nego i mnoge druge “gospodarske sile” muku muče s teškim socijalnim stanjem svojih sugrađana. Svakodnevno siromaštvo i borba za golu egzistenciju nisu spriječili mnoge dobre pojedince i grupe, od onih najmlađih do starih, da pokažu svome bližnjemu “Isusovo lice”.

U ovom broju revije pročitajte temu broja koja je posvećena jednoj takvoj osobi imenom Pauline-Marie Jaricot. Iz njezinog velikog entuzijazma pomoći misio-

IZ SADRŽAJA

Tema broja Ljude voditi Bogu

narima diljem svijeta niknula je već 175 godina stara i u svijetu poznata udruga Missio – Internationales Katholisches Missionswerk koja danas djeluje u 35 zemalja.

Iz našeg miljea preporučujemo vam razgovor s gosp.

Brankom Lekom, predsjednikom Društva Crvenog križa Bosne i Hercegovine koje preko 100 godina djeluje na ovim prostorima, kao i reportaže iz “Majčinog sela” – Međugorja i “Male škole” – Vareša. U obje ove institucije, njihovi utemeljitelji, franjevci i časne sestre franjevke, rade s djecom i mladima kojima je pomoć bližnjih itekako potrebna. A dobra je vijest i da najmlađi znaju svojim vršnjacima umanjiti bol. Ovaj put kao primjer ističemo mlade iz župe Domaljevac. Svima nama, poštovani čitatelji, želim plodne korizmene dane!

Mir i dobro! urednik

Nenasiljem drugačije Odričem se nasilja

20

Razgovor – BRANKO LEKO U službi čovjeka

22

4

Život, ljudi i običaji u Bibliji Obitelj u Bibliji 8

Reportaža Čarobna priča po mjeri evanđelja

Život i vjera Askeza

Povratak Mala škola za velike ljude 50

10

26

U ime naroda U Zenici sam bio sam...

58

Od snova sazdani Početak pobune, komentari

64

Epimeteje Flâneur

82

www.svjetlorijeci.ba

vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena ◊ nakladnik: FMC Svjetlo riječi d.o.o. ◊ ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba ◊ glavni urednik: Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba ◊ redakcija: Janko Ćuro, Marko Ešegović, Irena Ljevak, Darko Rubčić /tehnički urednik/ i Hrvoje Vranješ /marketing/ ◊ adresa uredništva: Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO ◊ tel: + 387 (0)33 72 62 00 ◊ fax: + 387 (0)33 81 22 47 ◊ e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba ◊ uprava@svjetlorijeci.ba ◊ pretplata@svjetlorijeci.ba ◊ www.svjetlorijeci.ba ◊ uredničko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman i Nikica Vujica ◊ godišnja pretplata: BiH 40 KM ◊ Hrvatska 160 Kn ◊ Švicarska 80 CHF ◊ Zapadna Europa 40 € ◊ Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD ◊ bankovni računi – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 ◊ devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 ◊ račun u Njemačkoj: Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM ◊ račun u Švicarskoj: Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil ◊ račun u Austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Österreich ◊ grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ◊ tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja ◊ List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

ožujak 2014. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Fra Pavo Filipović

Ljude voditi Bogu Mlada Francuskinja, službenica Božja Pauline-Marie Jaricot, bila je samo jedna mala žigica koja je zapalila vatru karitativne i molitvene solidarnosti s misionarima u Novome svijetu

N

užna posljedica nijekanja čovjekove slobodne volje u protestantizmu – Martin Luther je u svojemu djelu De servo arbitrio zanijekao čovjekovu slobodnu volju – bila je ta da se od tada čovjekove čine gledalo u sasvim drugom svjetlu nego što je to bio slučaj u srednjemu vijeku. Osobito kad je riječ o zaslužnosti čovjekovih dobrih djela pred Bogom i njihovoj spasenjskoj vrijednosti, stvar se snažno zaoštrila jer je protestantizam nijekao potrebu dobrih djela budući da se (po protestantskomu shvaćanju vjere) pred Bogom isključivo vjerom opravdava (“sola fide” – načelo). Opomenu sv. Jakova – da je vjera bez djela mrtva (usp. Jakovljeva poslanica 2) – protestanti su ignorirali. U opravdanome (opravdan zato što je polovica Europe u 16. stoljeću prešla na protestantizam) strahu kako će zbog takva poimanja “ohladnjeti ljubav mnogih” (Lk 24, 12), katolički su pisci pokušali reafirmirati potrebu činjenja dobrih djela u vjerskomu ži-

4

Svjetlo riječi ožujak 2014.

votu i vršenja djela milosrđa prema bližnjima. Tako u Španjolskoj 16. stoljeća fra Louis de Granada piše traktat pod naslovom Dobra djela Katoličke crkve – molitva, post, milostinja. Tu on kaže: “Nema sumnje da se najviše savršenstvo za koje je neko stvorenje sposobno sastoji u sličnosti svojemu Stvoritelju i što više od te sličnosti čovjek posjeduje, to je savršeniji. Ta-

kođer je sasvim izvjesno da je jedna od najdivnijih osobina Božjih njegovo milosrđe. Krepost milosrđa čovjeka čini sličnim Bogu u jednoj od njegovih najljepših osobina.” Narav kreposti milosrđa fra Louis ilustrira na primjeru riječnoga toka i riječne delte. Dobrota je, prema njegovu mišljenju, poput riječnoga toka koji ne izlazi iz svoga korita nego mirno teče

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Obitelj u Bibliji sta riječ “kuća” (bayit) koristila i za državu. Tako se recimo za Južno Kraljevstvo, Juda, koristio izričaj “kuća Davidova” (1 Sam 20,16; 2 Sam 3,1; 1 Kr 12,19; Ps 122,5).

Pod pojmom obitelji se uključivao i širi krug, a ne samo najbliža rodbina.

Glava biblijske obitelji bio je otac. On je imao autoritet i vlast; zapovijedao je životom i radom obitelji te je bio odgovaran za njezin vjerski i duhovni život

8

Svjetlo riječi ožujak 2014.

ŽIDOVSKO VJENČANJE, AHARON YAKOBSON

O

bitelj u Bibliji je bila središte društva. Pojam “obitelji” nije uključivao samo biološku obitelj, tj. oca, majku, djecu, nego su se pod pojmom obitelji smatrale i do tri generacije ljudi koji su živjeli na okupu. Židovi su tako proširenu zajednicu nazivali bêt ͗āb – “kuća očeva” što se u hrvatskom prijevodu Biblije raznoliko prevodi, poput “pleme” (Br 1,4), “pradjedovski dom” (Br 1,44; 17,2-3; 18,1), “porodica” (Br 3,24; 25,14-15), “rod” (Br 3,30; 1 Ljet 12,28), “obitelj” (1 Ljet 9,13.19; Neh 9,34), “očev dom” (Iz 22,24).

Radi se, dakle, o “kućanstvu” ili “gazdinstvu”, gdje su mogli živjeti i stričevi i strine, tetke, rođaci i sluge. Riječju “kuća” (hebrejski bayit) označavala se “kuća”, “kućanstvo”, “dinastija”. Velike obitelji su činile mišpāḥâ, što se obično prevodi riječju “rod” (Br 3,21.27) “pleme” (Suci 17,7; 18,2). Takve obitelji su mogle brojiti i do 300 članova. Za Abrahama se kaže da je mogao skupiti 318 boraca koji su rođeni “u njegovu domu” (Post 14,14). Zanimljivo je da se u 8. i 9. stoljeću prije Kri-

Posebno propisi o Deset zapovijedi u Izl 20 i Pnz 5 donose propise ponašanja biblijskih obitelji.

Otac i prvorođenac. Glava biblijske obitelji bio je otac – pater familias. On je imao autoritet i vlast;

Duhovne stranice

/I. dio/

Tumačenje Očenaša O presveti Oče naš: stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju!

Koji jesi na nebesima: u anđelima i svetima, i prosvjetljuješ ih za spoznaju, jer si ti, Gospodine, svjetlo; raspaljuješ ih za ljubav, jer si ti, Gospodine, ljubav; prebivaš u njima i ispunjaš ih blaženstvom, jer si ti, Gospodine, najviše dobro, vječno dobro, od kojeg je svako dobro, bez kojega nema nikakva dobra.

K

omentari o Molitvi Gospodnjoj bili su opća pojava u XIII. st. Začuđujuće je što Franjo jednostavno ne preuzima neki predložak nego postaje kreativan.

Postupa stvaralački s tradicijom pri čemu iz nje crpi, a zadano dalje razvija na novi način. Vrlo dubokoumne misli vjerojatno su izrasle iz svakodnevnog meditiranja Očenaša. Neke izjave upućuju na istinsko iskustvo Boga. One nam otkrivaju Franju mistika. Glede vremena nastanka ove molitve, nažalost, nemamo pouzdanih podataka. Iz unutarnjeg sadržaja neki stručnjaci zaključuju da bi to moglo biti oko 1221. god.

Očenaš u uobičajenoj verziji prema Mt 6,9-13 sastoji se iz oslovljavanja proširena jednom relativnom rečenicom i sedam molbi. Svaku molbu Franjo moleći proširuje, također i oslovljavanje i njezin dodatak kao i usporedbu u petoj molbi. Tako se molitva Očenaša kod Franje raščlanjuje na deset odlomaka. Tumačenje Očenaša sadrži duboka duhovna iskustva u kojima se potvrđuje autentični Franjo.

Na početku, u oslovljavanju Boga, Franjo ističe povjerenje i strahopoštovanje: “O presveti Oče naš: stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju naš.” Prve dvije riječi su tipične za Franju. Kao što je već rečeno, on je uvijek ispred Očenaš običavao staviti “presveti”. Koliko god je doživljavao blizinu ljubljenog Oca, toliko je ipak bio svjestan beskrajnog odstojanja između čovjeka i Boga. On ne može jednostavno reći “Oče”, nego uvijek pridodaje “sveti” ili “presveti” kao što to dokazuju psalmi njegovog Časoslova. S druge strane, kada se kod dramatične scene na sudu

12

Svjetlo riječi ožujak 2014.

pred biskupom razriješio svojeg zemaljskog oca, toliko je oslobađajuće otkrio očinstvo Boga za sebe da radosno uzvikuje: “O presveti Oče naš!” I u Prvom pismu vjernicima čitamo tako oduševljene uzvike: “O, kako je slavno imati sveta i velika Oca na nebesima” (1PVj 1,11).

Na zadivljeno oslovljavanje Oca slijede četiri imenice, hvalospjevne titule koje vide Boga kao gospodara povijesti spasenja: stvoritelja, otkupitelja, tješitelja i spasitelja.

Posljednja riječ je Franjin tipičan dodatak. “Otkupitelj” i “Spasitelj” za njega nisu isto nego dvije etape povijesti spasenja; otkupljenje na križu i Kristov ponovni dolazak. Bog je taj “koji nas je stvorio, otkupio i koji će nas svojim milosrđem spasiti”; on je naš “Stvoritelj, Otkupitelj i Spasitelj”, kaže Franjo i u dugoj pjesmi zahvale Nepotvrđenog pravila (NPr 23,8-9).

Koji jesi na nebesima: Franjo ne podrazumijeva nebo lokalno nego personalno. Otac stanuje u svim ljudima koji se otvaraju njegovom duhu: “Duh Gospodnji prebiva u vjernima svojim” (Opom 1,12).

To je potpuno ispunjeno u anđelima i svetima. U nama treba zasjati spoznaja Boga, u nama početi njegova vladavina. “Nebo” je izraz za puninu Boga koja se otvorila savršenima, anđelima i svecima i prema kojoj težimo. U svecima je nebo za nas postalo vidljiv i opipljiv cilj.

Poput evanđelista Ivana, Franjo vidi Boga kao svjetlo, ljubav i dobro samo po sebi. Bog je počélo svake svetosti i posljednje ispunjenje, jer je izvor svakog dobra. Četiri puta se ponavlja riječ “dobro”. Iz Hvale uz svaki čas znamo kako je Franjo neprestano naglašavao sveopće Božje dobro. I ovdje on to ističe prilikom suprotstavljanja “svako dobro – nikakvo dobro”. To pokazuje koliko Tumačenje Očenaša potječe od njega. I trostruko oslovljavanje “Gospodine” kao i njemu draga misao o stanovanju Boga u ljudima idu u tom smjeru. U anđelima i svetima Bog si je uzeo stan. Oni su mu dali prostor i mogućnost djelovanja.

Tako su dospjeli do blaženstva. ☐ Pierre

Crkvena tradicija

Fra Vjeko Eduard Tomić

Nemoj bježati od Isusa Svrha 40 dana korizme je da istinskim obraćenjem od vjernika grešnika naprave novo stvorenje, ono koje prima spasenje od Boga i kojemu se zato otvaraju vrata raja

K

ako u korizmi ne bismo ostali na površinskom prepričavanju tko se odrekao i kakva ljuta pića, mesa, kolača, kave, čokolade, kladionica ili facebooka i hoće li ili neće napraviti pauzu u nedjelje ili na sv. Josipa, odnosno Blagovijest, od pomoći može biti usporedimo li svoje shvaćanje korizme s onim kod kršćana u prvim stoljećima. U traženju dubljeg smisla korizme nezaobilazni su nam svjedoci tzv. crkveni oci, drevni kršćanski pisci, pastiri i naučitelji Crkve iz prvih stoljeća poslije Krista.

Po svojoj vjeri, njezinu razumijevanju, naučavanju i življenju bili su to katolici sa-dna-kace, pa vrijedi zaviriti barem kratko u taj svijet.

Kateheze sv. Ćirila Jeruzalemskog.

Kad je riječ o korizmi, ne treba nam dalje tražiti od kateheza koje je kandidatima za krštenje u Jeruzalemu tijekom korizme održao sv. Ćiril Jeru-

14

Svjetlo riječi ožujak 2014.

zalemski (315-386), bilo 347. godine kao mladi svećenik ili što je vjerojatnije oko 350. kao novopečeni biskup na biskupskoj stolici svetog grada gdje je naslijedio Maksima. Od ukupno 24 kateheze prva je uvodna Predkateheza dobrodošlice, a sljedećih pet govore o obraćenju od poganstva te izlažu nauk o krštenju i Vjerovanju. Kateheze od broja 6 do 18 predstavljaju neprekidnu katehezu o jeruzalemskoj ispovijesti vjere s naglaskom protiv arijanskog krivovjerja koje je tada bjesnilo. Posljednjih pet zvane mistagoške tumače obrede krštenja i govore o krizmi, tijelu i krvi Kristovoj i euharistijskoj liturgiji. Osim ovih zadnjih koje su bile u uskrsnom tjednu, sve ostale su održane tijekom korizme, prije krštenja u vazmenoj noći. Zanimljivo je također da je Ćiril kateheze držane u bazilici Svetog groba izgovarao dok ih je netko od njegovih slušatelja bilježio u skraćenom obliku pa su kasnije kao prepisane stigle do nas. Za uvodnu i ovih prvih 18 kateheza općenito se smatra da zaista i potječu od Ćirila dok se za posljednjih pet misli da bi im tvorac mogao biti Ćirilov nasljednik, biskup Ivan Jeruzalemski (386-417).

Sv. Ćiril, koji se proslavio još i učenjem o božanstvu Duha Svetoga i bio sudionikom Carigradskog sabora (381), godine 357, u vrijeme velike gladi, rasprodao je skupocjeno crkveno posuđe kako bi sugrađanima kupio hrane zbog čega ga je krivovjerna

stranka protjerala s biskupske službe.

Isto im je pošlo za rukom kasnije u još dva navrata pa je ovaj crkveni otac od 38 godina biskupovanja čak 16 proveo u izgnanstvu.

U uvodnoj katehezi kojom Ćiril poučava one koji će tek biti prosvijetljeni krštenjem, ali i one koji su već kršteni, suvremeni čitatelj može pronaći bit ranokršćanskog shvaćanja korizme. Prema tumačenju ovog biskupa, korizma je za vjernike, krštene i za one koji se to spremaju postati.

Da bi korizmeno odricanje donijelo pravog ploda, prvi je preduvjet vjera u Krista. Bez nje tih plodova neće biti.

Korizma, istina, pretpostavlja duhovni napor vjernika, no djelo spasenja i

Kateheze sv. Ćirila na koptskom

Aktualno

Fra Ivo Pavić

Tetovaža umjetnost ili trend?

Kao i svaki drugi zahvat na tijelu, tetoviranje može biti vrlo opasno, može ozbiljno ugroziti zdravlje pa čak i skratiti život

M

nogi mladi danas nose tetovažu jer je to cool. Tako žele privući pozornost na sebe pod izlikom da danas to svi rade. S druge strane, tetovaža na tijelu pokazuje koji duh prevladava u čovjeku.

U Italiji je, recimo, oko 8% mladih u dobi od 12 do 18 godina tetovirano.

U prvenstveno bogatim državama roditelji čak svojoj maloljetnoj djeci obećavaju tetovažu u zamjenu za dobre ocjene.

Za jedne je tetovaža postala vrsta umjetnosti dok je za druge samo trend. Povijest je zabilježila tetoviranje kod mnogih naroda. U dalekoj prošlosti spominje se tetovaža već kod afričkih i indijanskih plemena. Također, i stari Grci i Rimljani ukrašavali su svoje tijelo tetovažama. U naše krajeve tetovaže su donijeli pomorci. Kod njih se često može vidjeti tetovirano sidro na ruci. No, tetoviranje je katkada bilo i simbol otpora. Naime, majke su u Bosni svojoj djeci urezivale križ na ruku da se zna da su kršćani kako

18

Svjetlo riječi ožujak 2014.

Razgovor Branko Leko predsjednik Društva Crvenog krsta/križa BiH

U službi čovjeka O

djelovanju Društva Crvenoga krsta/križa (DKC BiH) razgovaramo s gospodinom Brankom Lekom, predsjednikom Društva te dobitnikom niza najviših priznanja u strukturi Crvenog križa, kao i međunarodnih priznanja za volonterski i humanitarni rad.

Društvo Crvenog krsta/križa BiH prisutno je više od 100 godina na bh. prostoru. Možete li, na temelju dokumentiranih činjenica o prethodnim aktivnostima i trenutnog iskustva, dati osvrt na stoljeće djelovanja obilježeno različitim društveno-povijesnim događajima i krizama i je li moguće go-

22

Svjetlo riječi ožujak 2014.

voriti o određenim zaključcima u vidu preporuka za budućnost?

Govoriti o stoljeću djelovanja Crvenog križa/krsta u Bosni i Hercegovini je i izazov i ogromna obaveza zbog generacija izvrsnih profesionalaca i volontera koji su djelima bili u službi čovjeka, u službi najranjivijih kategorija društva. Generalni osvrt za cjelokupnu povijest djelovanja Crvenog križa/krsta ukazuje na činjenicu da je on, uvijek i neizostavno prateći društveno i političko uređenje društva, kroz cijelu povijest, posebno onda kada je to bilo najpotrebnije, najpouzdaniji i prvi partner državi, odnosno i najnižoj razini organizira-

nja – tj. lokalnoj zajednici, u sferi humanitarne djelatnosti. Iako bih želio da u budućnosti bude što manje potrebe za našom djelatnosti (jer bi to značilo da je manji broj osoba u stanju potrebe za našom pomoći), nažalost, okolnosti su takve i u državi i u svijetu da to nije realno očekivati. Prirodne katastrofe i nesreće, ratovi, prognanici i izbjeglice, traženje nestalih..., kao da su nešto bez čega čovječanstvo ne može živjeti.

DCK BiH je jedina organizacija Crvenog krsta/križa koja djeluje na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a čine ga Crveni križ Federacije Bosne i Her-

Reportaža

Majčino selo

Čarobna priča po mjeri evanđelja

Majčino selo je jedna velika i divna obitelj u naručju Crkve po mjeri evanđelja. Škola je to zdravog i jednostavnog života koji vraća narušeni sklad između Boga, čovjeka i prirode 26

Svjetlo riječi ožujak 2014.

M

eđugorje svojim krajobrazom tvori srce Brotnja. Vinorodni je kraj s bogatim oranicama, docima i većim brdima: Crnicom, sad već poznatije kao Brdo ukazanja, i Šipovcem, otkad je na njemu fra Bernardin Smoljan s međugorskim pukom izgradio velebni križ (1933), Križevac.

Sredinom sela teče potok Lukoč. Međugorje počiva na brežuljkastoj zaravni. Ti blagi brežuljci nemaju svoje prisojne i osojne strane. Sunce ih blago većim dijelom godine obasjava, a u ljetnim mjesecima grije i prži.

S njegove jugoistočne strane, od Vionice i Čitluka, prostire se krševita makijom i dračom obrasla valovita zaravan. Upravo na toj zaravni, između Međugorja (Bijakovića) i Vionice, danas počiva Majčino selo. Od crkve Sv. Jakova udaljeno je oko dva kilometra. Nastalo je u godinama Domovinskog rata kao plod međugorskih događanja. Franjevci su iz Mostara ratnih godina tražili smještaj za troje nejake napuštene djece. Obratili su se fra Slavku Barbariću, a on djecu nije ostavio. Primio ih je i oni su početak,

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Je li vrijeme za pomirenje i oprost u BiH? Istraživanja pokazuju kako su spremniji zaboraviti rat mladi i obrazovaniji nego umirovljenici, što nam pruža nadu da će se mržnja potisnuti, ako nikako drugačije, onda s novim naraštajima

K

orizma je vrijeme kad bi se kršćani trebali pomiriti s Bogom i ljudima, tražiti oprost i velikodušno ga davati. No, može li ovogodišnja korizma, koju Bosna i Hercegovina proživljava u velikom preispitivanju i pokušajima vlastitog redefiniranja, potaknuti naše sugrađane da se pomire sa cijelim narodima i da im oproste zlodjela koja su njihovi pojedinci i skupine počinili tijekom rata na našim prostorima, i da se počnemo doživljavati kao braća ili barem sugrađani, a ne protivnici!?

Možda bi odgovore na ta pitanja moglo dati istraživanje koje je nedavno proveo bosanskohercegovački ured njemačke političke zaklade Friedrich Ebert, nastojeći doznati što uistinu misle i žele naša tri konstitutivna naroda, a koje je objavljeno u studiji Imidž Bosne i Hercegovine iz perspektive

30

Svjetlo riječi ožujak 2014.

Pod povećalom

Luka Marković

Opasnost sjećanja Svaki pojedinac posjeduje sposobnost i slobodu razlučivanja između dobra i zla. Zato ga od odgovornosti za zle čine ne mogu osloboditi niti jedna država, ideologija, nacija ili mitologija

Z

lo je oduvijek zbunjivalo čovjeka snagom svoje destruktivnosti i unosilo razdor među ljude, narode i civilizacije. Problem zla je aktualan i danas, možda čak i više nego prije stotinjak godina. I to ne samo na globalnoj razini, gdje je mogućnost destrukcije, zahvaljujući tehnologiji, postala gotovo apokaliptična, nego i u međuljudskim odnosima. Pa ipak ima nade. Iako pojedinac nije bez krivice, nije niti pod potpunim utjecajem zla. Nije isključena mogućnost da se čovjek u danom povijesnom trenutku ipak trgne iz duhovne zapuštenosti i krene putem dobra.

Korizma je prilika i za promišljanje o tome, za preispitivanje vlastitog odnosa prema fascinaciji zla, a time i prema drugome i drugačijem. Naime, zlo doživljava svoju najveću afirmaciju i fascinaciju u prostoru međuljudskih odnosa, a čovjek ostvaruje svoj pozitivni ili negativni odnos prema Bogu i u relaciji prema drugome.

Filozofkinja Hannah Arendt, koja je mnogobrojnim teorijama o zlu pridodala i vrlo zanimljivo razmišljanje o “banalnosti zla”, o čemu je već u Svjetlu

32

Svjetlo riječi ožujak 2014.

riječi pisao fra Mile Babić, doživjela je oštru kritiku određenih filozofskih krugova. Mnogima je bilo teško prihvatiti činjenicu da državna ideologija može do te mjere utjecati na čovjekov odnos prema zlu da ga on poistovjeti s

odgovornošću. Kako je uopće moguće da pojedinac padne toliko pod utjecaj ideologije, da mu “zlo postane svakodnevnom banalnošću”?

Djelomičan odgovor leži zasigurno i u tome da se određena sjećanja

U retrovizoru

Petar Jeleč

Zaštitnik hrvatskoga naroda i katoličke vjere

Nakon raspada komunističkog sustava na našim

područjima mnogi zadrti partijski aparatčici, koji do tada vjerojatno nikada u životu nisu prešli prag bilo koje bogomolje, odjednom su postali oduševljeni vjernici i mjerilo hrvatstva, bošnjaštva, srpstva. Jedan od takvih likova kod bh. Hrvata je Dragan Čović, predsjednik najkorumpiranije hrvatske stranke koja je u ovih dvadeset godina opljačkala i uništila gotovo sva poduzeća u mjestima u kojima žive Hrvati, od Livna do Orašja, puštajući pritom spinove kako su ljudi osiromašili zbog Sarajeva koje izvlači novce i uzima harač poštenim i marljivim Hrvatima u županijama u kojima oni čine većinu. Što je najgore od svega, ova stranka i njezin vođa uništili su budućnost mladim ljudima koji u sve većem broju napuštaju svoja rodna mjesta i gradove.

Slična situacija je i u mjestima i gradovima u kojima vladaju srpski i bošnjački političari. Dragan Čović i njegovi poslušnici u svakoj izbornoj godini (a ova je izborna) zakrče prostor oko oltara u gotovo svim našim svetištima i župama gdje se “smjerno” mole Bogu i zahvaljuju mu za sva dobročinstva koja je udijelio “stožernoj” stranci. Čović je, kako to nedavno prenesoše mediji, postao zaista veliki molitelj, tako da njegovi smjerni uzdasi nisu ostavili ravnodušnom ni “Kraljicu mira” u Međugorju. Naime, preveslavši po ne zna se koji put sestrinsku stranku HDZ 1990, Čović je jednom dnevnom listu, nakon sastanka u Među-

34

Svjetlo riječi ožujak 2014.

gorju gdje je zajedno s Karamarkom priveo Martina Raguža, izjavio kako je “Kraljica mira” uslišala njegove molitve za zajedništvo Hrvata. Tako je, dakle, Dragan Čović uspio pridobiti na svoju stranu ne samo niži i visoki kler u BiH nego njegovim molitvenim zazivima nije mogla odoljeti ni sama međugorska “Kraljica mira”. Ostaje vidjeti hoće li mu ona i dalje ispunjavati smjerne molitve tijekom nadolazećih izbora.

Nakon nedavnih prosvjeda siromašnog i obespravljenog stanovništva u BiH, kada je mečka zaigrala i pred vratima središnjice HDZ-a u Mostaru, Dragan Čović je Zoranu Milanoviću suznim očima, pokazujući mu spaljene prostorije zgrade HDZ-a, rekao kako je tu izgorio i križ i Gospina slika i da on to više neće nikome dopustiti: “Ovo je posljednji put da je ovo netko napravio u hrvatskom Mostaru!”, zakleo se Dragan Čović, branitelj križa i “Kraljice mira”. U intervjuu banjolučkim Nezavisnim novinama (a kome drugome) izjavio je kako su tijekom nereda u Mostaru uništavani raspela i Gospini kipovi! Također se pohvalio kako su ga zvali Ivo Josipović, Vesna Pusić i Tomislav Karamarko i kako ih je obavijestio o svim događajima te da uskoro odlazi u Banju Luku na novi sastanak s Dodikom. Ne bi bilo loše da sa sobom povede i Milanovića, Josipovića, V. Pusić i Karamarka pa da tamo zajednički i udarnički nastave tobože braniti katolička

Dokument

Izjava Komisije Justitia et pax Biskupske Konferencije BiH u povodu aktualnih prosvjeda građana BiH VEĆ NEKOLIKO DANA SVJEDOCI SMO NEMILIH – ALI NE i neočekivanih – događaja koji su potresli mnoge gradove Bosne i Hercegovine. Građani su prosvjedovali prvenstveno zbog svojega dramatično teškog socijalnog stanja, ali i protiv načina kako je uređena i kako se vodi ova država.

Komisija Justitia et pax (Pravda i mir) Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine često je tijekom prošlih godina u svojim izvješćima o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini ukazivala na sve težu socijalnu i ekonomsku situaciju velikog broja stanovnika Bosne i Hercegovine.

Također je upozoravala da oni koji vladaju našom zemljom nemaju nikakvog osjećaja niti koncepcije, odnosno odgovarajućih socijalnih programa za prevladavanje teškoća s kojima se godinama bori većina stanovništva u BiH. Najnoviji prosvjedi zorno ukazuju na svoga uzročnika – duboki jaz između socijalno situiranih i socijalno obespravljenih u ovoj zemlji, kao i na veliki jaz između dramatične socijalne situacije ogromnog broja građana ove zemlje i kontinuirane ravnodušnosti pa i nesposobnosti političkih čimbenika, zaduženih za vođenje ove zemlje.

Umjesto da se domaći predstavnici vlasti, uz dostatnu pomoć međunarodne zajednice, uhvate odlučno u koštac s rješavanjem teškog socijalnog stanja u zemlji, bolno je i duboko nehumano njihovo politiziranje s iskazivanjem, najvećim dijelom opravdanih, frustracija većine građana, a posebno mladih, koji u ovakvoj Bosni i Hercegovini, nažalost, ne vide svoju budućnost.

Sve veće ekonomsko siromaštvo u Bosni i Hercegovini kao i aktualni prosvjedi protiv tijela vlasti pokazali su da je također prisutno još jedno problematičnije siromaštvo, a to je siromaštvo duha. Ono se očitovalo u nedopustivom vandalskom ponašanju uništavanja javnih dobara ove zemlje, kao i u zbunjenom ponašanju onih koji upravljaju ovom zemljom i koji su zaduženi za zaštitu ljudskih života i imovine svakog pojedinca i svih građana zemlje.

I ovaj put, kao i mnogo puta do sada, izražavamo svoju ljudsku solidarnost sa svim našim sugrađanima koji su, uglavnom ne svojom krivicom, prisiljeni na život koji nije dostojan čovjeka. Ujedno se najodlučnije protivimo i osuđujemo svaku vrstu vandalizma i ugrožavanja ljudskih života i uništavanja tuđe, odnosno zajedničke imovine,

kao i svako manipuliranje nezadovoljnim masama ljudi, osobito mladih.

Pozivamo sve odgovorne, osobito domaće i međunarodne političare, odgovorne za sadašnje stanje i budućnost ove zemlje, da se konačno počnu brinuti za opće dobro svih njezinih građana kao i sigurniju i stabilniju budućnost ove zemlje. Aktualni prosvjedi nezadovoljnih građana nedvojbeno ukazuju na nužnost provođenja strukturalnih reformi u zemlji. Korjenite reforme društvenog i pravnog ustrojstva BiH osnovni su preduvjet izgradnje pravne države i osiguranju njezine ekonomske i socijalne stabilnosti, a time i poštivanju ljudskog dostojanstva i temeljnih prava svakoga njezinoga sugrađana.

Svjesni da bez temeljite obnove duha neće biti moguće popraviti sadašnje naizgled beznadno stanje u zemlji, pozivamo sve naše sugrađane da zajednički uložimo sve svoje snage za dobrobit svakog čovjeka u našoj zemlji. Posebno pozivamo sve one koji opravdano traže svoja ljudska i građanska prava da se pri tome ne koriste nasiljem i uništavanjem privatne i društvene imovine, jer to zemlju vodi u još dublji ponor, ali i u još veću i težu neizvjesnost.

Iskustvo pokazuje da se jednom bačena iskra nasilja lako može pretvoriti u teško kontrolirani požar nesagledivih razmjera, koji se u ovoj našoj stvarnosti, koja je obilježena mnogim nezacijeljenim ratnim ranama, lako može sa socijalnih problema proširiti na međunacionalne odnose.

Pozivamo sve koji su odgovorni za funkcioniranje pravne i socijalne države da poduzmu sve što je potrebno – prije svega pravednom raspodjelom materijalnih dobara – kako bi se smanjio pa i premostio aktualni veliki jaz između bogatih i siromašnih.

Pozivamo sve na veću solidarnost, osobito prema onima koji oskudijevaju u osnovnim uvjetima za život dostojan čovjeka.

Ničija savjest ne bi smjela biti mirna dok u svojoj sredini ima ljude koji su na rubu ljudske egzistencije. I ovdje vrijedi geslo socijalnog nauka Katoličke Crkve, utemeljenog na drevnoj svetopisamskoj poruci: Mir je djelo pravde (usp. Iz 32,17).

Franjo Komarica, biskup banjolučki predsjednik Komisije Justitia et pax ožujak 2014. Svjetlo riječi

47

Povratak

S. Snježana Pavić

Mala škola za velike ljude Sestre u Varešu su postale važan oslonac zajednice koja se bori za kvalitetniji život stvarajući ozračje međusobnog uvažavanja i suživota, a Mala škola se afirmirala kao mjesto susreta, učenja zajedničkog života i usvajanja općeljudskih vrijednosti

P

rije pet godina je zajednica sestara franjevki bosansko-hrvatske provincije, zagledana u budućnost, u Varešu otvorila vrata Male škole, ustanove za prihvat i odgoj siromašne, zapuštene i djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U siječnju 2009. godine, s različitih strana svijeta gdje su djelovale: od Zagreba, Beča i Rima do Chicaga, šest sestara poslane su u jednu posve novu i nepoznatu pustolovinu: da skupini djece pruže toplinu doma te sigurnost i nježnost odrastanja.

Danas, nakon pet godina života i rada sestara s djecom, sve se lakše prepoznaju čudesni znaci Božje providnosti i vodstva. Ciljevi i zahtjevi sestara bili su postavljeni visoko, ali unatoč svim kasnijim poteškoćama

50

Svjetlo riječi ožujak 2014.

one su na njima uporno radile ne posustajući ni trena. Djevojčice i dječaci, njih dvadeset i jedno, koji su tijekom ovih pet godina prihvaćeni u Malu školu, nisu trebali samo krov nad glavom i ispunjenje osnovnih životnih potreba: mnogo više od toga žeđali su za toplinom obiteljskoga doma, za razumijevanjem i blizinom nekoga tko ih istinski voli, za snagom koja će ih iznutra pokrenuti i usmjeriti im pogled prema budućnosti, za ohrabrenjem u kojem će prepoznati da je nekome stalo do njih, povjerovati u

sebe i odvažiti se na izazove koje im život sprema.

Od sumnji do uspjeha. I kako

to život obično čini, tako je i velikoj

Tragom narodne baštine

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Korizma u tradiciji U korizmenim običajima ogleda se ljubav prema Kristu i suosjećanje s njegovom mukom, suosjećanje puka koji je često i sam prolazio kroz patnje, ali je upravo pronašavši čvrst oslonac u vjeri i Crkvi sačuvao svoje ognjište i običaje od najburnijih vremena

K

orizma obuhvaća vrijeme od četrdeset dana prije Uskrsa. U tom vremenu katolici nastoje posebno skrušeno živjeti te se molitvom, postom i pokorom pripremiti za slavljenje velikoga kršćanskoga blagdana. Osim crkvenih korizmenih propisa, naš je narod njegovao i svoje običaje. Na poklade, dan prije Čiste srijede, pravila se bogata večera, a ponegdje je bio običaj da se nakon obilne večere susjedi izvagaju kako bi se vidjelo koliko će tko smršaviti tijekom korizme. Uobičajena je bila izreka: “Pokladi, guzicom se okladi, nema mrsa do Uskrsa.” Post nije bio obvezan samo nedjeljom, a počinjao je na Čistu srijedu kada se, prema mogućnosti, jeo samo kruh i pila voda.

Post u kojemu se nije jelo sve do večere zvao se žinjanje ili žežinjanje (u Posavini i kupreškom kraju). Narod bi govorio: “Čista srida, čisti criva.”

52

Svjetlo riječi ožujak 2014.

U korizmi se nisu održavale svadbe, prestajali bi sastanci po sijelima te bi utihnula pjesma.

U vrijeme korizme slavi se sv. Josip, Marijin zaručnik. Na taj bi se dan križićalo, odnosno tetoviralo križ na vidljivo mjesto na koži. Razlog tomu je razdoblje osmanske okupacije u kojemu su turski vlastodršci sijali

strah u kosti katolicima, posebice ženama koje su vjerovale da ih od turskih nasrtaja mogu očuvati samo Bog i tako urezani križevi jer Turci ne bi ni doticali kršćanke koje su na sebi imale križ. Križićalo se tako što bi se u zdjelicu izmiješao med i usitnjeni ugalj od izgorenoga drveta. Bake bi u tako dobivenu crnu smjesu zamakale

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Očevi i djeca Očevi imaju različitu, ali nezamjenjivu ulogu u razvoju djeteta. Ako je ocu stalo do djeteta, on će o njemu brinuti i odgajati ga kao i majka, ali na drugačiji, očevima svojstven način

R

anijih vremena nekako se podrazumijevalo da su djeca majčina briga, a da otac donosi sredstva kako bi obitelj opstala, a djeca ojačala, odrasla i ugledala se na “oca”. Pitanje je kako se to moglo dogoditi kad otac uglavnom nije pokazivao osjećaje i djeci je izgledao dalek? Često djeca nisu znala kako se ponašati u prisutnosti oca pa bi bježala majci, a oca se bojala jer, u svojoj prevelikoj ljubavi i popustljivosti prema djeci, majke su znale prijetiti: “Vidjet ćeš kad ti otac dođe!” I tako je taj otac postajao sredstvo zastrašivanja, onaj kome bi se govorile stvari o djeci kad se više nije imalo kud i kad je trebalo spašavati obraz.

Promijenjena paradigma. Da-

nas to, srećom, u većini obitelji nije tako. Očevi se ponašaju jednako odgovorno kao i majke i sudjeluju u odgoju djece. Djeca ih se ne boje i vole s njima provoditi vrijeme.

Rado im se povjeravaju i ugodno

54

Svjetlo riječi ožujak 2014.

Riječ obiteljima

Željka Kujundžija, profesorica pedagogije

Dobro se dobrim vraća Tko pomogne jednom čovjeku, kao da je pomogao čitavom čovječanstvu

D

a djela govore više od riječi, svojim primjerom nas svako malo uvjeri aktualni poglavar Rimokatoličke crkve. Sedamdesetsedmogodišnji papa Franjo je odbio živjeti u papskoj palači. Oko vrata nosi željezni križ i vozi se autobusom.

Objeduje s beskućnicima za koje je humanitarnoj katoličkoj organizaciji Caritas darovao novac (četvrt milijuna eura) koji je dobio nakon što je na aukciji u Parizu prodat motor koji je dobio na dar od čuvenog američkog proizvođača motocikala. Ne libi se zagrliti čovjeka koji pati od teške kožne bolesti. Papa Franjo ne mora ni kazati da zagovara dobrotu i skromnost, cijeli je svijet to prepoznao.

Götz Werner, otac sedmero djece i vlasnik lanca DM trgovina, gotovo svu svoju imovinu, čija se vrijednost procjenjuje na više od milijardu eura, darovao je dobrotvornoj fondaciji. Potomcima u naslijeđe ostavlja “samo” kvalitetno obrazovanje, koje smatra dobrim temeljem da i sami postanu bogati. “Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti”, čuvene su riječi Wernera koji smatra da djeca imaju pravo na dobar start u životu, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje.

Među najdarežljivijim osobama na svijetu je i TV voditeljica Oprah

56

Svjetlo riječi ožujak 2014.

Od snova sazdani

Mile Stojić

Početak pobune, komentari Nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškoga roda ni ženskoga, jer ste vi svi jedno... (Sv. Pavao Galaćanima, 3,28) Petak, 7. veljače. Sinoćnji štrajk

64

Svjetlo riječi ožujak 2014.

FENA

radnika u Tuzli kazuje nam da se završio proces tranzicije u našoj zemlji. Žestina tog štrajka nas je iznenadila, ali ne i on sam, jer je odavno i vrapcima na grani jasno da ovako dalje ne može. Dovršen je raspad društva, upozorava Boris Buden, s jedne strane na neuke, sve bjednije mase jeftine radne snage, čija je jedina šansa u tome da se njihov rad proda još jeftinije na međunarodnom tržištu i s druge strane na elitu privilegiranih, koji su privatizirali, upropastili sve ono što je radnička klasa stvarala desetljećima. Ta nova klasa, međutim, bogatstva nije stekla svojom sposobnošću, već blizinom nacionalističkim vlastima. I sad, ne ostaje nam drugo nego da se prisjetimo bradatog Marxa: podigli se prezreni na svijetu.

Nije nimalo slučajno da je sve počelo u Tuzli. Tuzla, kao nekoć industrijski najrazvijeniji dio zemlje,

suočila se s pustoši u koju ju je zavila tranzicija – opljačkanim tvornicama, rasprodanim resursima, nezaposlenošću i bijedom. Potomci legendarnog Jure Keroševića digli su se ponovo protiv nepravde, ali ovaj put bez velikih izgleda na uspjeh, jer je socijalizam svoje završio, a kapitalizam im ništa ne može ponuditi do ciničnu bešćutnost.

I dok se na glavnoj političkoj areni biju bitke za tzv. vitalne nacionalne interese, (malo je onih kojima je ovaj pojam bistar), za konstitutivnost naroda (i ovo je tek malo jasnije), dok nacionalizam i šovinizam metastaziraju u svim sferama, dotle široke mase, opljačkane do gole kože traže

da im se ispune elementarna ljudska prava, kao što su pravo na rad, tj. pravo na život. Svega ima u ovoj našoj Dejtoniji, i demokracije i multikulture, i tolerancije, i pluralizma, svega ima samo života nema.

Parazitska država opet se pokazuje u svome pravom obličju: nema je tamo gdje bi morala biti, a prisutna je ondje gdje nije neophodna. Policija se ne pojavljuje kad razbojnici u po bijela dana u kinu Kriterion tuku našu djecu koja gledaju neke filmove, a spremna je nasrnuti na bijednike koji nisu godinama dobili svoje zarađene plaće. Razumije se da nitko ne smije tolerirati nikakvo nasilje, ali mora se pokušati prevenirati njegov uzrok.

Danas je drukčiji dan

Renata Dlouhi-Kastelic

Improvizacija Improvizacije su primjenjive na neke nutarnje dvojbe i borbe s istinama. Ili kao bijeg od loših misli o neumitnosti. Dokle god se može nešto izimprovizirati, može se i uteći...

U

daljene od svakog sustava, logike, rasporeda, učenja o uspjehu i poslovnosti, stoje na bedemu svakodnevnice – male improvizacije. Tako bih, naime, najprije nazvala sve one pokrete bića da učini svoj dan ili dan nekog drugog blagoslovljenijim za jedan smiješak više.

Možda bi se mogle nazvati i budalaštinama, gubljenjem vremena, gegovima ili igrom, no zbog svog odstupanja od svrhovitosti i zbog svoje (ako se hladno zdravorazumski definira) nepotrebnosti i suvišnosti, i jer bježe odrednicama, i jer su neponovljive, najradije ih zovem upravo – improvizacijama.

Improvizacija ne pripada skupu riječi kao što su red, odgovornost, znanje, pripremljenost, osposobljenost, spremnost..., riječi koje bi činile jedan divan skup kad bi postojalo idealno tlo (otprilike kao neki laboratorijski uvjeti) na kojem možemo posijati red, spremnost i znanje, kako bismo

68

Svjetlo riječi ožujak 2014.

ubrali dobre plodove. No, u stvarnim okolnostima (koje podrazumijevaju razne šumove i nesavršenosti), kad je tlo škrto i nepogodno za sjetvu znanja, reda i spremnosti, ono najbolje se može izvući tek smjelim kombiniranjem sveg naučenog, zdravog razuma, odvažnosti i ogromnih količina improvizacije. Toliko ogromnih kao da smo o njima pročitali sve iz svih svetih knjiga, to pomnožili s brojem knjiga popularne psihologije o osobnom uspjehu i dodali im broj recepata koji se nepotrebno ispišu za obične prehlade. Nisam slučajno spomenula liječničke recepte ovdje, mislim da bi se improvizacije trebale propisivati kao obavezne barem triput dnevno.

O kakvim improvizacijama je riječ?

O onima koje spase dan. Onima koje učine da ih se s radošću prisjetite prije počinka. Onima koje me čine ponosnom što sam ljudsko biće. Onima koje me uvjere da sam blagoslovljeno neznatna na globalnoj razini, ali da sam dovoljno znatna onima koje susrećem. O onima koje, iako su učinile da se netko osjeća bolje, nikad neće zbog svoje (ipak) nepotrebnosti, učiniti da se uzoholim, jer to je, na koncu, bio samo smijeh nekoj budalaštini. Verbalna dobra djela, nasmijavanje drugih; širenje radosti izazvane primjećivanjem stvari koje u sebi imaju barem jedan promil radujućeg potencijala; pronađeni trenutak da se čuje i prepozna drugo ljudsko biće. Šta će mi improvizacija? Pa, da se iz šturog reda i okrutnog tijeka dana napravi jedan omanji besplatan praznik. I ne samo za to. Improvizacije su

primjenjive i na neke nutarnje dvojbe i borbe s istinama. Ili kao bijeg od loših misli o neumitnosti. Mislim, dokle god se može nešto izimprovizirati, može se i uteći...

Samo prvi akord odabiremo sami, ostalo je sve konvencija – stoji u romanu Ferdydurke Witolda Gombrowicza.

Na stranu sad kako ona funkcionira

Kroz korizmu u molitvi s Gospom i sv. Antom Poznati molitvenik Biserje sv. Ante od 2003. godine FMC Svjetlo riječi izdaje u posebnom izdanju tiskanom krupnijim slovima, a namijenjen je osobito starijima i onima koji slabije vide.

Biserje svetog Ante prvi put se pojavljuje 1909. godine u izdanju Glasnika svetog Ante u Sarajevu. Budući da je za osobnu molitvu, a pogotovu zajedničku, potrebno imati određene obrasce kao pomagalo vjerniku ili zajednici vjernika u izražavanju vjere i pobožnosti, u ovaj se molitvenik unijelo sve što je potrebno za osobnu i zajedničku molitvu, a sve u suvremenom obliku i u duhu Crkve. Molitvenik je, posebice u Bosni, oduševljeno prihvaćen jer je posvećen svecu koji se u našem narodu osobito časti i jer je svojim sadržajem razumljiv običnom čovjeku te odgovara njegovim potrebama u štovanju Boga i sveca.

Gospin plač je spjev o Isusovoj muci. On izražava bol Isusove majke Marije koja plače zbog nevino osuđenog Sina. Izrazito emotivna pobožnost prema Muci Isusa Krista i Žalosnoj Gospi u našem narodu održala se kroz mnoga stoljeća povijesnih promjena sve do danas, a još uvijek se njeguje ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u Hrvatskoj. Specifičnost Gospinog plača u Bosni jest i u tome što postoje čak četiri različita standardna napjeva za Gospin plač po tekstu fra Petra Kneževića. To su: fojnički, kreševski, vareški i travničko-livanjski napjev. Novo 39. izdanje Gospinog plača nudi nekoliko mogućnosti i načina njegovog pjevanja ili recitiranja te ga preporučujemo svim vjernicima.

Biserje sv. Ante i Gospin plač možete naručiti kod Svjetla riječi ili nabaviti u knjižarama Svjetla riječi u Vitezu i Livnu te u župnim uredima.

www.svjetlorijeci.ba