Svjetlo riječi - broj 378 by Svjetlo riječi

4)$0

~ #03ü24- ~ ô3*230

!-*-,)1ô( .0-"$1

Stanje i očekivanja Godina XXXII. ◆ broj 378 ◆ Sarajevo, rujan 2014. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima

oštovani čitatelji, ovaj broj naše revije posvetili smo studentskoj populaciji. Mnogi problemi, gotovo identični, muče studente kako u Bosni i Hercegovini tako i u okolnim zemljama. Upisi na željeni fakultet, smještaj, prehrana, nabavka skupocjene literature... Još k tomu ako su im roditelji nezaposleni, pitaju se kako doći do stipendije koja je, ako ju i dobiju, češće u rangu socijalne pomoći. Na muci su i profesori. Dugogodišnja recesija nije zaobišla ni odgojno-obrazovne ustanove, pa tako ni fakultete. S jedne strane fakultetima, kako se to obično kod nas kaže “na državnim jaslama”, zabranjena su nova zapošljavanja i smanjena su sredstva za rad, dok se s druge strane od njih očekuje kvalitetniji rad i primjena najsuvremenijeg oblika studiranja koji se zove Bolonjski proces. U ovom broju revije pokušali smo dati odgovore barem na neka pitanja. Pitali smo studente u tri sveučilišna

IZ SADRŽAJA

Tema broja Bolonjski proces u BiH

grada (Sarajevo, Mostar i Banja Luka) s kojim se izazovima suočavaju tijekom studija i kako ih rješavaju. O trenutnom stanju Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini piše bivši rektor Mostarskog sveučilišta prof. dr. sc. Vlado Majstorović, a kako je sa studiranjem u susjednoj Republici Hrvatskoj pročitajte u intervjuu s novim rektorom Zagrebačkog sveučilišta gosp. Damirom Borasom. I na kraju, srdačno pozdravljam novog člana naše redakcije fra Vjeku E. Tomića koji je od ovoga ljeta, odlukom uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene, imenovan pomoćnikom glavnog urednika. Mir i dobro!

urednik

Razgovor – DR. DAMIR BORAS Znanje je ključ napretka 22

Pogled u dušu Obrazovanje nema cijenu 54

Reportaža Studentski život u BiH

Od snova sazdani Na Stradunu

Epimeteje Apologija mržnje

Život, ljudi i običaji u Bibliji Brak u Starom zavjetu 8

U retrovizoru Razbijači Bosne i Hercegovine

Nenasiljem drugačije Kako oprostiti?

Tragom narodne baštine Narodne poslovice 52

36 Svjetlo riječi SNIMKA NA NASLOVNOJ STRANICI:

Flickr

vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena ◊ nakladnik: FMC Svjetlo riječi d.o.o. ◊ ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba ◊ glavni urednik: Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba ◊ zamjenik glavnog urednika: Vjeko Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba ◊ redakcija: Janko Ćuro, Marko Ešegović, Irena Ljevak, Darko Rubčić /tehnički urednik/, Vjeko Tomić i Hrvoje Vranješ /marketing/ ◊ adresa uredništva: Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO ◊ tel: +387 (0)33 72 62 00 ◊ fax: + 387 (0)33 81 22 47 ◊ e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba ◊ uprava@svjetlorijeci.ba ◊ pretplata@svjetlorijeci.ba ◊ www.svjetlorijeci.ba ◊ uredničko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko Tomić i Nikica Vujica ◊ godišnja pretplata: BiH 40 KM ◊ Hrvatska 160 Kn ◊ Švicarska 80 CHF ◊ Zapadna Europa 40 € ◊ Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD ◊ bankovni računi – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 ◊ devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S◊ UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 ◊ račun u Njemačkoj: Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM ◊ račun u Švicarskoj: Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil ◊ račun u Austriji: Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX ◊ grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ◊ tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja ◊ List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

rujan 2014. Svjetlo riječi

Tema broja

Prof. dr. sc. Vlado Majstorović Sveučilište u Mostaru

Bolonjski proces u Bosni i Hercegovini Bolonjski proces vodi prema sve većoj kompatibilnosti i usporedivosti visokoobrazovnih sustava, čime se studentima olakšava pokretljivost, a institucijama mogućnost privlačenja studenata i znanstvenika iz različitih dijelova svijeta 4

Svjetlo riječi rujan 2014.

olonjski proces je najveća reforma visokog obrazovanja u novijoj povijesti koja je već na početku obuhvatila cijeli europski prostor. Ključna motivacija za taj proces proizišla je iz uočavanja novih i drugačijih potreba na svim razinama tržišta rada. Posebno se to odnosi na visokoobrazovni kadar koji će moći bolje i djelotvornije reagirati na stalne promjene u okruženju. Kako bi odgovorile na ove izazove vremena, visokoobrazovne ustanove se nužno moraju otvarati prema društvenoj zajednici, a uz to trebaju zadržati i svoju tradicionalnu misiju pokretača društvenog i gospodarskog napretka. Upravo zbog toga u ovom prilogu će biti prikazano trenutno

stanje Bolonjskog procesa u BiH prema njegovim ključnim elementima. Bolonjski proces i ključni elementi ostvarenja zadanih ciljeva. U sve-

učilišnim krugovima, a i šire, najčešće spominjani pojam je Bolonjska deklaracija odnosno Bolonjski proces. Službeno započet Bolonjskom deklaracijom, 19. lipnja 1999. godine, Bolonjski proces se temelji na nizu dokumenata i deklaracija, počevši od Magna Charta Universitatum, u kojoj se daju osnovni principi utemeljenja, izgradnje i djelovanja sveučilišta, pa preko Lisabonske konvencije, Sorbonske deklaracije, Bolonjske deklaracije, Salamanske konvencije, Praškog i Berlinskog komunikea, do

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Brak u Starom zavjetu /I. dio/ U Starom zavjetu roditelji su često igrali ključnu ulogu prilikom sklapanja braka. Brak se uglavnom sklapao unutar jedne grupe, tj. unutar roda, plemena, naroda

rak je u Starom zavjetu smatran svetim ili, najblaže rečeno, nečim što se posebno poštovalo i cijenilo. Naime, već su prve stranice Biblije obilježene brakom. U Post 1 se kaže da je “brak” Adama i Eve bio “veoma dobar” (Post 1,31); a u biti, moglo bi se reći, da je brak vrhunac Božjeg stvaranja – nešto što dolazi kao kruna svega stvorenoga. Nešto slično sveti pisac donosi i u drugom poglavlju knjige Postanka gdje kaže da “će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo” (Post 2,24). Stoga bi se s pravom moglo reći da je brak smatran temeljem izraelske zajednice; da mu je mjesto stavljeno u same početke stvaranja i postojanja. Iako se ne može reći da su starozavjetni brakovi bili idealni, kako se to opisuje u Post 1–2, ipak treba reći da je ovakvim pisanjem sveti pisac utro put kojim treba ići – tj. naglasio je kako treba gledati na brak i u kojem smjeru ići. Govoreći o braku u Starom zavjetu treba reći da Stari zavjet ne obiluje

Svjetlo riječi rujan 2014.

zakonskim propisima koji se striktno odnose na brak. Propisi koji se donose odnose se prije svega na to koga netko može oženiti ili za koga se netko može udati; koji su propisi prilikom ponovnog sklapanja braka; kako se brak razvrgava itd. Budući da je brak živa zajednica, dakle nije “zabetonira-

na”, postojao je često nerazmjer između propisa i same prakse. Propisi su se temeljili na Božjoj volji, koja, nažalost, često nije pretakana u praksu. Jedno od obilježja starozavjetnih brakova je bilo to da su roditelji često igrali ključnu ulogu prilikom sklapanja braka. Najčešće je otac birao

Duhovne stranice

Molitve sv. Franje

Hvale uz svaki čas Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina. I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke. Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, i koji se bojite Boga, mali i veliki. I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke. Neka ga slavna hvale nebesa i zemlja. I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke. Sve stvorenje koje je na nebu i na zemlji i pod zemljom, i more i što je u njemu. I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke. Kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.

ranjina molitva Hvale uz svaki čas predajom je sačuvana i zapisana u najstarijem manuskriptu Codex 338 u Asizu. Stari rukopis iz 13. stoljeća sadrži osim teksta Hvale uz svaki čas i poučnu rubriku koja govori o molitvenom životu sv. Franje. Prema toj opasci Franjo je molio pored osam časova dana i Časoslov za

Svjetlo riječi rujan 2014.

pokojne kroz tjedan i mali Marijanski časoslov. Ova uvodna rubrika potvrđuje kako je opravdano o Franji pisao njegov životopisac fra Toma Čelanski u svom Drugom životopisu: “Nije se samo činilo kao da svim svojim bićem moli nego kao da se sav pretvorio u molitvu” (2Čel 95). Prije svakog časa molio je ove Hvale. One nisu izraz toliko privatnih pobožnosti

/II. dio/

koliko plod molitvene kreativnosti i proširenja crkvene liturgije. Upravo u ovakvom svom obliku, kao izmjenično pjevanje, Hvale uz svaki čas uvod su u molitvu časova. To je svojevrsni franjevački pozivnik. Dok se prvi dio Hvala sastoji od izjave o Bogu i Jaganjcu Božjem: Bog je svet, dostojan je primiti hvalu, dostojan je Jaganjac koji je zaklan..., u drugom dijelu nisu više na prvom mjestu izjave “je”, nego pozivi: blagoslivljajmo, hvalimo i uzvisujmo... Druga scena tako počinje kratkim pozivom na hvalu iz knjige proroka Danijela: “Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina” (Dan 3,57). Stih je kao natpis za cijelu scenu u kojoj se poziva čovjeka i svaki stvor na hvalu Gospodinu. Franjo poziva “Sve sluge njegove, koji se boje Boga”, male i velike – neovisno od njihovog socijalnog položaja – da hvale Gospodina. U sljedeći stih Franjo umeće karakteristični pridjev “slavan”: “Neka ga slavna hvale nebesa i zemlja”. Istom je riječi oslovio pred raspelom u Sv. Damjanu Boga: “Uzvišeni, slavni Bože!” U promijenjenom obliku Franjo preuzima iz Otkrivenja poziv svim stvorenjima koji su prema biblijskoj slici svijeta naseljeni na tri kata –

Crkvena tradicija

Fra Vjeko Eduard Tomić

Školovanjem do savršenosti Početak nove školske i studentske godine pravo je vrijeme za razmišljanje o svrsi obrazovanja. Želite li školovanjem stignuti do savršenosti, nije zgoreg uteći se poticajima koje nude naučitelji rane Crkve

Svjetlo riječi rujan 2014.

TRI SVETA HIJERARHA

jednoj župi u Bosni na kojoj sam služio dogodilo se da je u jednom seocetu duže vremena među župljanima bilo trzavica glede održavanja njihova groblja i kapele. Jedne ljetne nedjelje na kraju pučke mise sazvao sam za naredni dan navečer radni sastanak kako bi se na licu mjesta izgladili među njima nakupljeni sporovi. Sastanku za koji se u cjelini može reći da je bio svrhovit pa je kakav-takav ishod i polučio, odazvalo se desetak domaćina (i domaćica). Unatoč prepucavanjima kojih po običaju nije nedostajalo, seljani su u sat i pol ipak uspjeli reći jedni drugima ono što su željeli (najčešće ono čuveno Šuvarovo popu pop, a bobu bob). Jedna od onih koja je najčešće uzimala riječ i stalno ispravljala krive

Životni zapisnik

Uđi, slugo dobri i vjerni! slovo u spomen fra Luke Markešića

ga krstim, to jest da mu dam ime. Meni, pukom novinarskom amateru, kakav si bio i sam. I tada si napisao stožerni članak: “Čemu novi vjerski list?” Drugi su o tome godinama besplodno razmišljali i razgovarali, a Ti si, bez ikakvih sigurnih preduvjeta, pokrenuo grudu. Nismo željeli da se Zvizdovićeva i fra Lujina franjevačka

baš na početku patnje sa životom Ti ode u naručje Božje ili vječni smiraj. Sad se ne brineš za budućnost, sigurno je da si zaslužio nagradu Božje blizine. Ja Te samo upozoravam što si učinio za Svjetlo riječi koje nikad ne bi ugledalo svjetlo dana da ga Ti nisi rodio bez ičije pomoći, svojim trudom, a meni si naložio da

Svjetlo riječi rujan 2014.

23. 12. 1937. - 7. 8. 2014.

Razgovor

Prof. dr. Damir Boras novi rektor Sveučilišta u Zagrebu

Znanje je ključ napretka P

rof. dr. Damir Boras (Zagreb, 1951), nakon studija elektrotehnike te doktorata iz informacijskih i komunikacijskih znanosti, od 2009. bio je dekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a u travnju 2014. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu, ne samo najstarije nego s 33 sastavnice, 65 tisuća studenata te oko 12 tisuća zaposlenika i najveće visokoškolske ustanove u Hrvatskoj. U međuvremenu je bio predavač na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta, pomoćnik ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, predsjednik

Svjetlo riječi rujan 2014.

Upravnog vijeća Hine i predsjednik Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Kršćanin i humanist po odgoju i uvjerenju, već je svojim nastupnim govorom izazvao polemike tvrdeći da se “moramo vratiti biblijskim vrijednostima koje su u Hrvatskoj zanemarene, a na kojima se temelji Europa”. Profesore, hvala Vam što ste pristali na ovaj intervju. Pođimo od kraja: kako gledate na to da se Europa polako ali sigurno udaljava od svojih kršćanskih korijena? Ne bih rekao da se udaljava – samo ih se boji spominjati. Vrijednosti koje

mi nazivamo kršćanskima utemeljene su i u mnogim drugim religijama, one su prepoznatljive i mnogi ih poštuju, a na njih se pozivaju i oni koji ne vjeruju. Ipak, čini mi se da ima sve manje tolerancije za one koji su drugačiji od nas i koji imaju drugačiji svjetonazor, ali u velikoj mjeri dijele iste općeljudske vrijednosti. U ime političke korektnosti, da se oni drugi ne bi osjetili povrijeđenima, često se prozivaju oni koji izražavaju mišljenje o svijetu i društvu u terminima svoga svjetonazora, ne želeći time povrijediti one druge. Oni koji ih napadaju u ime političke korektnosti zaboravljaju

Reportaža

Studentski život u Bosni i Hercegovini

Sarajevu djeluje šest privatnih (uključujući samostalne fakultete i koledže) i jedan državni univerzitet koje pohađa više od 50.000 studenata. Univerzitet u Sarajevu je najstariji i najveći univerzitet u BiH, broji 25 fakulteta i akademija. Sveučilište u Mostaru jedino je sveučilište izvan Hrvatske na kojem se nastava odvija na hrvatskom jeziku te je treće po veličini sveučilište u BiH. Osim bh. studenata, veliki broj je i onih iz susjedne Republike Hrvatske. Banja Luka je univerzitetski grad – grad mladih, u kojem studira 17.000 studenata iz Bosne i Hercegovine i

Svjetlo riječi rujan 2014.

susjednih zemalja – Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Univerzitet u Banjoj Luci sastoji se od šesnaest fakulteta. O ljepoti ali i izazovima i problemima vezanim uz studiranje na navedenim univerzitetima svoja iskustva podjelilo je nekoliko studenata. Sarajevo. Studentska situacija u Sa-

rajevu je takva da nema dovoljan broj domova pa su mnogi primorani potražiti smještaj po privatnim stanovima koje nerijetko moraju skupo plaćati i mislim da to muči veliki broj studenata i njihovih roditelja. Osim toga, teško je pronaći kvalitetan smještaj. Sarajevo

nudi različite sadržaje tijekom cijele godine pa se studenti mogu opustiti kada im je to potrebno. Ja sam Petra Krezić i studentica sam Muzičke akademije (II. god.) u Sarajevu. Dolazim iz Viteza gdje sam završila osnovnu glazbenu školu. Tu sam otkrila svoju veliku ljubav prema glazbi, a potom se upisala u Srednju glazbenu školu u Novom Travniku. Trenutno usavršavam svoje znanje na Muzičkoj akademiji, Odsjek violina. S obzirom da nisam imala nikakva očekivanja kada sam se upisala na Akademiju, nije me imalo što iznenaditi ili razočarati. Ima trenutaka kada sam sve

Studentski domovi i stipendije u BiH i RH

snovne informacije o studentskim domovima u glavnim studentskim centrima u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Tuzla) i u Republici Hrvatskoj (Zagreb, Split i Osijek) te o stipendijama prikupio je fra Zoran Topalović.

Sarajevo. Studentski centar u Sarajevu nudi dva doma: Studentsko naselje Bjelave i Studentski dom Nedžarići. Portal klix.ba prenosi da studenti smješteni u tim domovima plaćaju između 100 i 150 KM, ovisno o kategoriji sobe. Studentski centar, kako stoji na službenoj stranici (www.student-centar.ba), studentima nudi: kvalitetnu uslugu ishrane, korištenje učionica, biblioteku, prostor za vjerske aktivnosti, internet klubove, TV dvorane. Na raspolaganju su i sportska igrališta i prostori za zabavu. Studentsko naselje Bjelave. Kapacitet doma je 1.000 ležajeva. Dvokrevetnih soba je 152, trokrevetnih 201, a četverokrevetnih 29. U 108 soba se nalazi i kupaonica. Studentski dom Nedžarići. Dom posjeduje 960 mjesta, od toga su 192 dvokrevetne i 192 trokrevetne sobe. Svaka od soba ima kupaonicu. Na stranici: www.student-centar.ba možete vidjeti primjer natječaja za prijam u jedan od studentskih domova Studentskog centra u Sarajevu. Franjevački studentski dom. Dom prima 76 studenata koji smještaj, ručak i pranje posteljine plaćaju 150 KM. Deset studenata s najlošijim financijskim stanjem boravi besplatno. Na stranici www.kruhsvante.org može se vidjeti natječaj za prijem u Franjevački studentski dom u Sarajevu. Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo (HKDD), kako stoji na službe-

Svjetlo riječi rujan 2014.

noj stranici društva (www.hkddsa.com), nudi studentima u Sarajevu smještaj u Studentski dom Dr. Dragutin Dujmušić. Prijavnica za navedeni studentski dom u Sarajevu nalazi se na stranici HKDD. Klix.ba navodi da u Sarajevu postoji i novi studentski dom koji je sagradila turska Fondacija za razvoj obrazovanja i kulture Sulejmanija. Taj dom prima 60 osoba, a namijenjen je najprije učenicima i studentima težeg materijalnog stanja i studentima bez jednog ili oba roditelja koji će u ovom domu imati besplatan smještaj. Dom je moderno opremljen te sadrži pro-

storije za učenje stranih jezika i prostorije za rad na računalima. Mostar. Portal bljesak.info donosi

informacije o ponudi smještaja studenata u domove u gradu Mostaru. Studentski centar Sveučilišta u Mostaru posjeduje dva paviljona koji nose nazive Stari i Novi dom. Centar raspolaže kapacitetom od 480 ležajeva. Sve sobe imaju kupaonicu te besplatni internetski i kablovski priključak. Studentima se nude i dva multimedijalna centra, fitnes-klub, teretana, praonica rublja. Centar posjeduje dvije učionice,

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Dioklecijan, sv. Jeronim i Hrvati Nekad je dobro da nas i stranci podsjete da bez ustručavanja imamo pravo “prigrliti” neke zaslužnike iz naših krajeva, jer nas svijet očito po njima prepoznaje, makar ih nismo sasvim doživljavali svojima

oga možemo nazivati hrvatskim velikanom? Što je presudno da bismo nekoga smatrali hrvatskim, odnosno što je morao učiniti za Hrvatsku i hrvatski narod da bismo ga smatrali velikanom? Na ta i slična pitanja pokušao sam odgovoriti u novoj knjizi Hrvatski velikani koja ove jeseni izlazi u nakladi Večernjeg lista. Međutim, dok sam završavao rukopis iznenadilo me istraživanje jednog od najuglednijih sveučilišta na svijetu. Istraživački tim s Massachusetts Institute of Technology (MIT) sastavio je listu 11.000 osoba, koje su ostavile neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti, odnosno u državama iz kojih potječu. Prema njihovom nalazu, najpoznatija osoba čije se ime veže uz Hrvatsku je rimski imperator Diokle-

Svjetlo riječi rujan 2014.

cijan, a slijede ga Nikola Tesla, sveti Jeronim i Josip Broz Tito. Mnogi će se možda nasmijati na njihov izbor najvećih hrvatskih velikana, ali su njihovi argumenti prilično jasni. Vodili su se s dva kriterija – teritorij gdje su rođeni i njihova “vidljivost” na Wikipediji na barem 25 jezika. Naime, uvidom u mjesto rođenja automatski su pripisivali pojedine velikane državama koje danas postoje na tom teritoriju. A njihovu su važnost, dakle, rangirali na temelju zanimanja koje u svijetu vladaju u pogledu njihova lika i djela. Ispade tako da se na različitim

jezicima svijeta najviše spominjalo rimskog cara, koji je udario temelje Splitu, katoličkog sveca, koji je preveo Bibliju na latinski, znanstvenika koji nam je darovao struju i bivšeg komunističkog vođu, o kojem su mišljenja u hrvatskom narodu još prilično podijeljena. Poznato je da je car Dioklecijan rođen u Saloni, današnjem Solinu. Bio je važan državnik tadašnjeg Rimskog Carstva koje je modernizirao, reformirao, ojačao i teritorijalno preustrojio. A očito je bio zaljubljen u svoj rodni kraj i smatrao ga idealnim

Pod povećalom

Luka Marković

Studenti budućnost društva? Krajnje je vrijeme da studenti u Hrvatskoj i BiH pokažu vjernost europskoj studentskoj tradiciji, izađu na ulice i potraže promjene za svoje dobro, kao i za dobrobit čitavog društva

tudenti (studeo = težiti k nečemu) bi trebali biti onaj dio populacije koji se trudi oko više spoznaje i znanja, za svoje osobno dobro, ali i za dobrobit čitavog društva. Osim doprinosa na ekonomskom području, od studenata se očekuje, kad završe izobrazbu, da budu i širitelji novih ideja, da budu oni koji će, kako kaže veliki filozof Kant, u vezi s prosvjetiteljstvom, biti “iskorak čovječanstva iz njegove osobno skrivljene maloljetnosti”, vodeći ga u odrastanju i spoznaji sebe i svijeta u cjelini. Naime, bez studija, pa makar se radilo i o onom privatne naravi, nevezano uz sveučilište, nema ni napretka zajednice. Ondje gdje nema novijih spoznaja o životu, svijetu i svemiru, dominiraju često retrogradne srednjovjekovne ideje, koje unazađuju, dajući prednost “ptolomejskom umjesto kopernikanskom pogledu na svijet”. A da samo ekonomsko bogatstvo nije garant

Svjetlo riječi rujan 2014.

prosperiteta društva u cjelini, pokazuje najbolje primjer nekih islamskih zemalja, u kojima je studentska populacija uglavnom prisiljena na šutnju (Saudijska Arabija, Iran, Sudan...) koje još uvijek nemaju gotovo nikakve suvremene spoznaje o ljudskim pravima, slobodi vjere i ravnopravnosti spolova, gdje se ženu još uvijek promatra kao manje vrijedno biće. Na sreću, u Europi su studenti kroz čitavu povijest, izuzevši vrijeme

diktatura fašizma i komunizma, bili ne samo poticatelji ekonomskih nego i prosvjetiteljskih promjena. Njihove demonstracije su često ukazivale na ekonomske nepravde u društvu, na diskriminacije i potrebu novih putova. Zahvaljujući studentima u zapadnom svijetu dolazi i danas do sve učestalijeg otpora beskrupuloznom neoliberalnom kapitalizmu, koji čovjeka obezvređuje i gomila dobra svijeta u ruke pojedinaca, dovodeći na taj

Tragom narodne baštine

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Narodne poslovice Kao životne mudrosti, humane misli koje veličaju pravednost, istinitost te moral i etiku u svakidašnjici, brojne su izreke zapisane, reproducirane i sačuvane u našoj usmenoknjiževnoj baštini

oslovice su najbrojnija i najviše rabljena vrsta usmene književnosti. To su sažete, stilski oblikovane izreke koje sadržavaju neku životnu mudrost. Poslovice postoje u svim jezicima i u svim kulturama. Životne su mudrosti i situacije njima izrečene antropološkoga ishodišta te su primjenjive u svakoj situaciji. Baština su velikoga broja korisnika i upravo one govoru daju ozbiljnost i težinu. Raznolike su poslovične teme: odnos prema Bogu, prema drugome i samome sebi, obitelj, zajednica, dom... Zahvaljujući sadržajnosti i duhovitosti zadržale su se u narodu i neprestano se reproduciraju. Poslovica se kao termin ustaljuje tek u XIX. stoljeću i u hrvatski jezik dospijeva iz ruskoga jezika. Prije toga je u višestoljetnoj upotrebi priričje, što je doslovan prijevod latinskoga proverbium (Kekez, 1998). Gledajući natrag u povijest vidjet ćemo da su Pouke mudrosti (oko 2400. god. pr. Kr.) – veliko djelo staroegipat-

Svjetlo riječi rujan 2014.

ske književnosti – najvećim dijelom satkane od poslovica. I sumeranskobabilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700. god. pr. Kr.) sadrži poslovice. U Bibliji je veliki broj poslovica (sama Salomonova zbirka izreka sadrži ih šestotinjak). Može ih se pronaći i u Talmudu, Vedama i Kur’anu. Zanimanje za bilježenje ovih oblika javlja se rano, od početaka pismenosti (od crkvenih otaca, pisaca pravnih spomenika, kronika, povijesnih djela...). U XV. st. razvila

se znanost paremiologija koja se bavi izučavanjem poslovica. Hrvatske poslovice nalazimo već u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. Prvi zapisivač poslovica u Hrvatskoj je Benedikt Kotruljević (Benko Kotruljić, ?1400-1468), a kasnije ih je zapisivao Juraj Šižgorić (oko 1420-1509). Ovaj podatak govori da Hrvatska ima dvojicu vrsnih paremiologa prije najvećega europskoga paremiologa E. Rotterdamskog (1467-1536). Poslovice su često koristili pisci u svojim

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Obrazovanje nema cijenu Bh. studenti ne žele prihvatiti činjenicu da su stvari u društvu nepromjenjive i beznadne. Onakve su kakve ih želimo vidjeti, ali uvijek postoji i drugi pristup problemu ovisno o tomu kako gledamo na stvari i koliko imamo snage za promjene

ad je Bog pitao mladog Salomona, sina kralja Davida, što bi želio da mu podari, ovaj je istaknuo da bi htio pronicljivo i mudro srce, kako bi znao prvo sobom upravljati, a potom onima koji su mu povjereni. Koliko danas u mladima ima i ima li uopće ovakvih želja? I ako ima, od koga će učiti i tko će im znanje prenositi i na koji način? Mladi, sukladno svojim željama, sposobnostima, sklonostima, odluče upisati određeni fakultet, odabrati budući poziv i naučiti što više od svojih profesora, mentora, ali i kolega. Puni pouzdanja dolaze u te institucije koje danas, već pomalo, umorno otvaraju vrata novim generacijama, ali i novim saznanjima

Svjetlo riječi rujan 2014.

i postignućima. Ako se promotri literatura koja se studentima nudi na bh. fakultetima, vidjet će se da su to uglavnom knjige iz prošloga stoljeća, pune ideologijskih stavova i upitnih podataka za današnje vrijeme.

Bolonja je došla u BiH kao i sve druge novotarije koje smo “morali” potpisati i preuzeti, ako želimo u Europsku uniju. Kao i sve, BiH je i Bolonju “prilagodila” svojoj složenoj i nesređenoj situaciji. Svaki fakultet doživljava ju i

Riječ obiteljima

Željka Kujundžija profesorica pedagogije

Pustite djecu da “odlete” Nesumnjivo je da svi roditelji svom djetetu žele sreću. Ipak, često subjektivno promatraju svoje potomke i tjeraju ih da uče ono što se smatra “poštovanim” ili “unosnim”, ili žele da oni uče ono što su oni željeli učiti, a nisu mogli

ala djeca – mala briga, velika djeca – velika briga. U istinitost ove stare izreke proteklih mjeseci su se uvjerili roditelji koji su zajedno s djecom promišljali kojim putem krenuti nakon velike mature. Tražiti zaposlenje ili upisati fakultet? Na koji fakultet se upisati i kako?, pitali su se mnogi. Oni čija su djeca upisivala studij koji nije blizu kuće ili mjesta prebivališta, suočili su se još i s dilemama gdje će dijete živjeti tijekom studija i kako isfinancirati studij, smještaj, hranu... Studentski dom ili unajmljeni stan? Ivana K. iz Tomislavgrada stu-

dentica je završne godine Filozofskog fakulteta u Sarajevu. I ove godine će, kao i prethodne, živjeti u Franjevačkom studentskom domu.

Svjetlo riječi rujan 2014.

Za studentski dom se odlučila, kaže, jer je blizu fakulteta, nekoliko puta je jeftiniji od unajmljenog stana, ima osigurana dva obroka, i mnoštvo prijatelja s kojima može dijeliti knjige, skripte, ali i družiti se. Različita istraživanja na temu: studentski dom ili unajmljeni stan pokazuju da studenti iz domova tijekom studiranja postižu bolji uspjeh, komunikativniji su i tolerantniji, ne moraju razmišljati jesu li platili račune i hoće li im isključiti struju, plin ili internet.

Studenti koji tijekom studija žive u unajmljenim stanovima kažu da su se za tu opciju odlučili uglavnom kako bi imali svoj mir. Prema njihovim riječima, prednosti stana su i te što mogu pozvati prijatelje u goste, obitelj ih može posjetiti, a uz to mogu jesti kad hoće i što žele. Za koju opciju stanovanja će se ove godine odlučiti Vaš student, u velikoj mjeri će zavisiti od kućnog budžeta, sklonosti i navika djeteta te njihovih prijatelja. Ono što je sigurno jest da je svaki odlazak djeteta od

Od snova sazdani

Mile Stojić

Na Stradunu N

akon cijelog jednog desetljeća lutanja evo te ponovno na mjestu zvanom Porporela. Doživljavao si Dubrovnik, poput svih kontinentalnih pjesnika, kroz stereotipne suvenirske metafore školjke, bisera. Prije gotovo četiri decenije upravo na ovom mjestu prvi put vidio si boju koja se zove akvamarin, zatim si od ljeta do ljeta tu otkrivao ujevićevsku mistiku malenih mjesta – Pile, Lapad, Ploče, Boninovo... Ova porporela (scogliera artificiale), bila je i ostala branik tvoje luke, signum nekakva našeg imaginarnog utočišta, zemna šara na kojoj se planiramo zaustaviti nakon svih lutanja i brodoloma. Nekad davno dolazio si u grad vlakom sa sjevera, nakon toga autobusima i automobilima sa zapada, ponajčešće s juga na brzim skuterima mladosti. Danas, nakon tog košmarnog desetljeća stojiš ponovo na lukobranu kao istinski stranac, tuđin u svome vlastitom jeziku, ali ponovno fasciniran tim oblicima, tom šumornom divovskom

Svjetlo riječi rujan 2014.

školjkom, kao na početku, na iskonu. Ovdje si uvijek prvi put, tjeran onom prastarom hölderlinovskom čežnjom za jugom, stihom koji govori da se samo na ovome mjestu jednom u životu može biti sličan bogovima. Den Göttern ähnlich, samo jednom. Nakon deset godina ponovno u Gradskoj kavani, kao na osvijetljenoj pozornici kazališta. Ponovno su Igre i očekuješ poznati žamor, svjetlost lica koja si nekoć tu ostavio – priviđa ti se da odnekud iz ugla dopire miris lule Dalibora Foretića, pramen dima. Kao da čuješ negdje s mora iza Porporele odjek poznate deklamacije Tomislava Durbešića, kakav ad hoc sastavljeni brechtovski komentar-refren. Negdje iza horizonta izviru lica Ljube Tadića, Danila Kiša, Šerbedžije... Desetljeće što je prohujalo ispunilo ti je život himerama i sad ne znaš odakle bi počeo. Sve je apsolutno novo i sve je déjà vu. Stari zanosi izgubljeni su u jednoj vještičjoj noći koja je potrajala godinama i mi smo osuđeni tek da klipšemo ovom stradunskom kaldrmom kao generali čije su vojske poražene i pokopane. Sjećaš se, u kasnu jesen devedeset prve gledao si Stradun u po-

žaru i dimu, i prizor je bio toliko irealan da ti se na trenutak učinilo kako je u pitanju neslana inscenacija kakva ekscentrična kazališnog redatelja, ali ljudski krici bili su stvarni. Zar grad nisu zapalili upravo oni “usrani knezovi” kojima je on dugo i nesebično otvarao svoje dveri, dok si ti kao skitnica i čudak i tada bio stranac, dopustivši da ti te hijene unište dragocjeno desetljeće? Danas se na vitkim i elegantnim linijama Sponze i Revelina odmara tvoje napola usahnulo oko, deset godina ranjavano milijunima stratišta i razvalina. Stoga te je pomalo strah te turističke rijeke na Stradunu. Panika te obuzme pri pomisli na stampedo mase, kojoj su arhitekti smrti stalno kadri udvarati. Prisjećaš se Canettija: “Nekolicina ljudi stoji zajedno, pet ili deset ili dvanaest, ne više. Ništa nije najavljeno, ništa se ne očekuje. Odjednom sve je crno od ljudi.” To ljudsko crnilo prekrilo je sunce tvojih dana, poput olujnog oblaka. Danas svi pričaju o upropaštenom desetljeću, dok ti na kamenoj plaži ispred hotela Libertas, koji nakon vremena razaranja i destrukcija

Priča Jozo Mašić

Leptiri N

itko od onih koji su poznavali Ljiljana, makar i površno (a takvih je bilo najviše; u dušu ga nitko nije znao jer je poput kukca tvrdikrilca, jednog od onih što su pribadačama pripeti za jastučiće u kutijicama na Florinim policama, uspio podignuti jak i visok suhozid iza kojega bi se pritajio i, ustreba li, iza nj čamio danima i noćima, mjesecima..., cijeli vijek!), nije mogao naslutiti njegove nakane kad se je nakon duga izbivanja nenadano pojavio u rodnom Samogradu. A on je samo jedno snio: ponovno biti Florin cvijet. I onda se jedne večeri, blagoslovljena plodom u utrobi, pred vratima njegove trošne kućice pojavila Flora. Poput leptirića što se prejeo, cijeli bi dan u nisku letu oblijetala oko kuće: plijevila korov, brala cvijeće, zagledala se u cvjetove, kidala latice i stavljala ih u staklenku s vodom... I ona se, poput Ljiljana, u početku otimala znatiželji, borila se s ljubopitljivošću znatiželjnika, onih što ne mogu živjeti ako ne prokljucaju tuđe tajne. Gotovo nikamo osim u vrt iza kuće nije izlazila, tako da je gotovo nitko nije viđao, sve dok na svijet nije donijela Evu, plod tko zna koje i kakve mladenačke ljubavi. Kako bilo, sva ta nagađanja i nepoznanice rađali su nova i nova pitanja, dajući svemu uvijek jaču notu začudnosti. Tako bi i ostalo da netko nije prokljucao: Ljiljan i Flora su u velikom gradu, gdje su se školovali, imali burnu ljubavnu vezu, s mnogim svađama i razlazima, mirenjima i ponovnim zajedničkim životom. I čekali su svoju Evu. Ipak, tko će leptire smiriti, njihovi su svi cvjetovi, i u letu se lako izgube... Flora je Ljiljanu bila još jedan misterij u nisci koja mu je visila o vratu otkako se vratio u Samograd. No, ona nije bila obično tajnovito zrnce, obična knjižica kakvima je bio okružen i koja se nudila i razotkrivala već nakon prve letimično pregledane stranice. Otvarao je on tu tajnu, prelistavao, čitao, iščitavao, napamet učio pojedine odjeljke, pa i čitava poglavlja, ali joj nije mogao stati u kraj, ni onda kad su se u tajnosti vjenčali, pred zakonom postali supružnici i nastavili živjeti u staroj obiteljskoj kućici: njih dvoje i sićušna Evica.

Svjetlo riječi rujan 2014.

Nerijetko je, udivljen ljepotom, promatrajući je sebično počeo misliti “kao da sebe gledam u zrcalu!”, ali nije se usudio to izreći, da je ne povrijedi, te samo izusti: “Lijepa si, ljupka, predivna...!” “Još...? Ima li još...? I ja sam sujetna, i ja bih da mi tepaš, da u meni vidiš vilu, krasoticu, kao što u sebi gledaš neodoljiva stvora pred kojim sve pada, sve se otvara. Reci, ima li još nešto čime bi me kupio, razoružao?” On se zbuni: “Ne..., nema..., nema riječi kojima bih te dostojno opisao!” A ona će: “Slušaj kako ću ja tebe opisati!” I nastavi ga razoružavati: “Samoljubiv, sklon samosažalijevanju, sebičan, nesvjestan svojih nedostataka, bahat, nadmen, debeo...” Mimo Flore, uronjene u užitak, u bujno i burno življenje sebe, minuše promjene koje i ne primijeti. Živjela je poput cvijeta što bez kapi vode otužni i poružni, počne se sušiti. Vlaga cvijetu vrati život, a tko će Floru vratiti u život?! “Vjeruj u se i vratit ćeš se”, tješila se je i samu sebe bodrila Flora. “Koje li pljuske, koje li pljuvačke u vlastito lice, u oči: tu je tvoja propast, Flora, u tome je tvoje skončanje! Oni što su te jučer mazili, milovali, tepali ti i ljubili te, sad gadljivom slinom lijepe tvoje lice! Ti si još uvijek igračka, ali sad raščerupana, raskomadana, popljuvana i – odbačena!” Nije trebalo dugo čekati, zaludna su bila Florina nadanja u brz oporavak i povratak – Ljiljan je bio jači, a s Florom je znao što želi: ona je bila samo još jedan bobak na sramotnoj krunici koju je nizao... Zaludne su bile njezine težnje da mu – govoreći u lice istinu o njemu samu – vrati ljudski sjaj u dušu: to se njega nije doticalo, ta on je lovac na trofeje i nije ga briga što je lovostaj, što je u krivolovu. Sve češće je izbivao iz kuće, a kad se jednom vratio, Flore više nije bilo tu, tek između zavjese

Danas je drukčiji dan

Renata Dlouhi-Kastelic

Pretočavanje Kod velikih životnih lomova i rana potrebna je infuzija s neba. Potrebno je da svjetlost do bića dođe jednim jedinim putem, onom žilom kojom svjetlost teče do bića. To je milost, put koji je darovan svima, koji svatko može naći. Jedini kutak tebe koji ne mogu silom razvaliti

vatko bi trebao imati samo svoj, dobro skrojen i njemu samom prilagođen menu hrane za svoje biće. Pa makar to bilo i svakodnevno, toplo dobrojutro ukućana, što nikako nije malo. Ili molitva. Ili smiješak samom sebi. Omiljeni pjesnik. Bilo što, da bi se dotaklo sretno biće u nama, na način koji najbolje odgovara potrebi tog bića. Ako govorimo nutricionističkim ili farmaceutskim jezikom, to bi odgovaralo unosu svakodnevne doze, recimo, B vitamina za nerve ili, kad zatreba, Paracetamol da se težina u glavi razmakne, a glava razbistri. Ili kao C vitamin zimi, da se bude otporniji na udare. Tako bi te svakodnevne doze hrane za biće trebale razbistriti glavu,

Svjetlo riječi rujan 2014.

Duh Afrike

Dejan Anić

Tragedija sa sretnim krajem Jedna stipendija donijela je veliku nadu i omogućila da jedan vrijedan i nadaren momak na svoju budućnost gleda s mnogo više optimizma

za vrata gotovo svake kuće u selu Kivumuu krije se neka teška i tužna sudbina. Ljudi su bez dovoljno hrane, osnovnih uvjeta za život, bez izvjesne budućnosti… Ipak, priča Jeana Baptistea Mwizerwea prelazi i velike romane tragedije. Osamnaestogodišnjaku rođenom u Kivumuu život je surovo namijenio odrastanje bez roditelja. Već s tri mjeseca je ostao bez majke, a otac je umro samo dvije godine kasnije. Tada je brigu o njemu i šest godina starijem bratu Remyju preuzela baka Claire. Starica se borila i davala sve od sebe da dječaci ne oskudijevaju bar osnovnim stvarima, i da im što više olakša život bez roditelja. Međutim, u međuvremenu je oboljela od multiple skleroze, bolest je uzela maha, a posljednjih nekoliko godina njezin život je vezan za invalidska kolica. Tada je Jean Baptiste, iako još dijete, morao preko noći odrasti i preuzeti brigu o bolesnoj baki koja ga je odgajala.

Svjetlo riječi rujan 2014.

Zajedno s bratom preuzeo je sve kućne obaveze: kuhanje, čišćenje, pranje, donošenje vode za piće i održavanje higijene. Dodatnu teškoću u svemu tome predstavlja činjenica da obitelj, kao i većina drugih u selu, živi bez struje, vode i bez ikakvih stalnih prihoda. Također, obitelj osim kuće i male okućnice nema nikakvu zemlju. Zbog toga često nisu u mogućnosti osigurati hranu čak ni za jedan obrok dnevno. I kad je sve izgledalo crno da crnje ne može, život se još jednom najsurovije poigrao s Jeanom Baptisteom.

Na rutinskom pregledu u seoskom dispanzeru saznao je da je HIV pozitivan. Podmukli ubojica Afrike nije zaobišao ni njega. I sada su, uz sve ostale nedaće, dio njegovog života postali i stalni odlasci na terapije, lijekovi i neizvjesnost. Ipak, momak se ni u tim uvjetima, koji bi većinu obeshrabrili, nije predao. Uz sve ostale obveze, završio je osnovnu školu, i to kao jedan od najboljih učenika! Međutim, prilikom nastavka školovanja iskrsnuo je veliki problem. Srednjoškolsko obrazovanje

Pripremite zimnicu od jednostavnih i svima dostupnih sastojaka prema tradicionalnoj recepturi sestre Anđelke! Knjigu možete nabaviti u našim knjižarama u Livnu i Vitezu, u župnim uredima, u Sarajevu u Svjetlu riječi ili naručiti na tel. 033 726 200 kao i na našem portalu