Svjetlo riječi - broj 381

4)$0

~ #03ü24- ~ ô3*230

!-ă(â

Potvrda života Godina XXXII. ◆ broj 381 ◆ Sarajevo, prosinac 2014. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast.

Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.

Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja. /Iz 9, 5-6/

BOŽIĆ, VLADIMIR BLAŽANOVIĆ

Poštovani čitatelji Svjetla riječi, SRETAN VAM BOŽIĆ!

Svetkovinu Božića rasvjetljava nam svjetlo proročke riječi: Dijete nam se rodilo, sina dobismo (Iz 9,5). Još više nas raduje sama utjelovljena Božja Riječ, Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji,

koji je silom Duha Svetoga postao čovjekom i rodio nam se od Djevice Marije. On, Bog silni, Knez mironosni, čijemu miru neće biti kraja – dođe na ovaj svijet da nam donese mir s Bogom i radost vječnoga spasenja. Njegov rođendan slavimo i zato mu se toliko radujemo.

Osobita nam je radost slaviti Božić u godini posvećenog života! Ustvari, svaki je život svet, jer je posvećen samim svojim Stvoriteljem i Darovateljem, Bogom Životvorcem, bez kojega bi bilo kakav život bio nemoguć. A posvećeni život, koji ove godine imamo u centru svoje pažnje, jest naš osobni odgovor Bogu Životvorcu, Darovatelju i života i životnog poziva, kojim mi, njegova stvorenja, zahvalno odgovaramo na njegov očinski poziv, prihvaćajući sa zahvalnošću njegov dar stvaranja i izabranja i njegovu milost mogućnosti sinovskog komuniciranja s njim kao sa svojim dragim nebeskim Ocem.

Bog nam daje dar života u obitelji i preko obitelji. Djetetom Bog obdaruje i posvećuje svaku obitelj: muža i ženu, koji svjesno surađuju sa svojim Stvoriteljem na njegovu djelu stvaranja, slušajući i izvršavajući njegovu prvu zapovijed, zapisanu u Svetom pismu (Bibliji): Plodite se i množite i napunite zemlju (Post 1,28). I svoga jedinog Sina, Krista Spasitelja, Bog nam je poslao preko ljudske obitelji – Marije i Josipa.

Blago svakoj obitelji koja prima dijete radosno i zahvalno, kao što su Marija i Josip primili Isusa, i također radosno i zahvalno ga prikazali Gospodinu kao svoga prvorođenca! Jer Bogu se uvijek posvećuje ono prvo i najdraže, a onda Bog uzvraća obilnim blagoslovom.

U tom duhu, u ime Svjetla riječi i u ime sve braće franjevaca Franjevačke provincije sv. Križa – Bosne Srebrene, svima našim dragim čitateljima želim SRETAN BOŽIĆ i blagoslovljenu cijelu novu 2015. godinu!

Fra Lovro Gavran, provincijal

Božić s franjevcima u Sarajevu 13. i 14. 12. 9:00-19:00

Samostan Sv. Ante – Bistrik

Božićni sajam

14. 12.

19:00

Crkva Sv. Ante – Bistrik

Koncert

16. 12.

17:00

Franjevački međunarodni studentski centar, Zagrebačka 18 – Kovačići

Žive jaslice, Božićna priča, koncert

16. 12.

18:30

Crkva Sv. Ante – Bistrik

Božićna ispovijed

17. 12.

18:30

Crkva Sv. Ante – Bistrik

Koncert Christmas Carols (božićne pjesme)

21. 12.

19:00

Franjevačka teologija – Nedžarići

Božićna priredba

23. 12.

19:00

Samostan Sv. Ante – Bistrik

Napretkova likovna izložba

24. 12.

19:00

Crkva Sv. Ante – Bistrik

Misa božićnog bdjenja

24. 12.

24:00

Župa Sv. Franje Asiškog – Dobrinja, Crkva Sv. Ante – Bistrik, Franjevačka teologija – Nedžarići

Ponoćka

Oratorij Sv. Nikole Tavelića, Zagrebačka 18 – Kovačići (8:30) Crkva Sv. Ante – Bistrik (8:00, 9:30, 11:00, 12:00, 18:00) Župa Sv. Franje Asiškog – Dobrinja (10:00); Franjevačka teologija – Nedžarići (9:30)

Božićna misa

25. 12.

ɌQ\I\MTRQUI []ZILVQKQUI Q LWJZWɋQVQ\MTRQUI ;^RM\TI ZQRMɋQ ] bIP^ITVW[\Q ɋM[\Q\IUW *WɉQƭ Q ɉMTQUW [ZM\V] VW^] OWLQV] Ana, Branko, Darko, Emil, Hrvoje, Janko, Lidija, Marko, Pero i Vjeko

Tragom narodne baštine U iščekivanju Božića 52

Razgovor MILAN KUJUNDŽIĆ Hrvatska očajnički treba promjenu

IZ SADRŽAJA

22 Tema broja Božji dar plodnosti Nenasiljem drugačije Sretan Božić - svakome

4

20

Reportaža DOM ZDRAVLJA TOMISLAVGRAD Nigdje nema ovakvih žena!

26

Otvoreni prozor Nije sve tako crno

30

Pogled u dušu Roditelji glavni voditelji

54

Svjetlo riječi SNIMKA NA NASLOVNOJ STRANICI:

Flickr

U 2015. nove cijene godišnje pretplate na Svjetlo riječi za Švicarsku 60 CHF i Australiju 100 AUD

vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena ◊ nakladnik: FMC Svjetlo riječi d.o.o. ◊ ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba ◊ glavni urednik: Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba ◊ zamjenik glavnog urednika: Vjeko E. Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba ◊ redakcija: Janko Ćuro, Marko Ešegović, Darko Rubčić /tehnički urednik/, Vjeko E. Tomić i Hrvoje Vranješ /marketing/ ◊ adresa uredništva: Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO ◊ tel: +387 (0)33 72 62 00 ◊ fax: + 387 (0)33 81 22 47 ◊ e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba ◊ uprava@svjetlorijeci.ba ◊ pretplata@svjetlorijeci.ba ◊ www.svjetlorijeci.ba ◊ uredničko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica ◊ godišnja pretplata: BiH 40 KM ◊ Hrvatska 160 Kn ◊ Švicarska 80 CHF ◊ Zapadna Europa 40 € ◊ Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD ◊ bankovni računi – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 ◊ devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S◊ UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 ◊ račun u Njemačkoj: Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM ◊ račun u Švicarskoj: Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil ◊ račun u Austriji: Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX ◊ grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ◊ tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja ◊ List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

prosinac 2014. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Dr. med. Antun Lisec

Božji dar plodnosti Nužno je odreći se grijeha, usprotiviti se nagovorima na grijehe koji dolaze od nekih zaposlenih u medicini, farmaciji, školstvu, javnim glasilima, raznim udrugama i centrima te živjeti u skladu s voljom Boga koji nas je i stvorio 4

Svjetlo riječi prosinac 2014.

D

ragi Bog nije kriv što neki narodi izumiru. On stvara brojnu djecu, a pripravan ih je stvarati još i više. Problem je u ponašanju nekih ljudi. Raduju li se ako imaju priliku sudjelovati u tom veličanstvenom djelu zajedno s dragim Bogom?

Koliko je čovjek Bogu zahvalan za svoj život, za bračnog druga i sv. sakrament ženidbe ako mu je dragi Bog to podario?

Ljudima treba pomagati da poštuju predbračnu suzdržanost, svetost braka, Božji dar plodnosti i dostojanstvo začeća, da se odreknu grijeha kontracepcije, sterilizacije, ubijanja

nerođene djece i umjetnih oplodnji.

Brak je Božje otkriće, ne treba ga se bojati, nego ga treba poštivati! Za odgađanje i izbjegavanje braka treba imati opravdani razlog, a to razumiju oni koji se na posebni način žrtvuju za Kraljevstvo Božje, za dobrobit drugih, kao što su svećenici, redovnici, redovnice i mnogi laici.

Svako dijete je veliki Božji dar! Djeca nisu razlog siromaštva! Upravo će nam dobro odgojena djeca stvoriti bolje uvjete za život. Treba se bojati zmija, mina, granata i grijeha, ali ne djece!

Treba imati povjerenja u dragoga Boga. Isus je doslovno rekao: “Ne

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Rađanje djece – radost i bogatstvo Za biblijskog čovjeka djeca su bila bogatstvo, a ne novac. Upravo radi toga, biblijski ljudi, nakon sklapanja braka, željeli su imati potomstvo što prije i što više djece

K

oji su sve običaji vezani uz rođenje djece u biblijsko vrijeme?

Kako se gledalo na djecu i potomstvo? Što o tome izričito kaže Sveto pismo?

Gledanje današnjeg čovjeka prema potomstvu i djeci se razlikuje od gledanja biblijskog čovjeka. Današnji čovjek kod sklapanja braka najčešće “planira obitelj” i koliko će djece imati, dok je takav stav stran biblijskom čovjeku.

Dok današnji čovjek gleda često na djecu kao na “teret” i na “financijski” problem, o tome biblijski čovjek nije razmišljao. Za biblijskog čovjeka djeca su bila bogatstvo, a ne novac. Upravo radi toga, biblijski ljudi, nakon sklapanja braka, željeli su imati potomstvo što prije i što više djece.

Ova želja za potomstvom povezana je s prvom Božjom odredbom

8

Svjetlo riječi prosinac 2014.

Crkvena tradicija

Prva Crkva i dar života

Fra Vjeko Eduard Tomić

Ljubi život!

Unatoč istinama objavljenima u Evanđelju te usprkos postojanja Crkve, “majke i učiteljice”, kao i ljudskog razuma kojim svi ljudi bez ikakve razlike mogu prema naravnom zakonu zaključiti da je život dobar i poželjan, a smrt loša te da je treba izbjegavati i otklanjati, čini se da 2000 godina poslije prvog Božića čovječanstvo i nije baš predaleko odmaklo u toj Božjoj školi

G

ovorimo li samo o poštivanju života, tog prvog i najvećeg dara koji smo svi primili, valja nam priznati da živimo u vremenima kada se taj isti dar nemilice uništava, odbacuje i bez razloga nasilno oduzima. Dovoljno se sjetiti klaonica dvaju svjetskih te nebrojenih lokalnih ratova, pobačaja, kontracepcije, samoubojstava i eutanazije pa do najnovijeg izuma barbarskog odsijecanja zapadnjačkih glava u video-režiji navodnih

14

Svjetlo riječi prosinac 2014.

islamskih fanatika na Bliskom istoku.

Upravo zato, uoči Božića, može biti korisno podsjetiti se kako su kršćani rane Crkve cijenili život, a oštro kažnjavali one koji su ga bezrazložno oduzimali.

Za crkvene oce, pastire, pisce i naučitelje Crkve prvih stoljeća, ljudski

život je bio svet i nepovrjediv. Starozavjetni nauk o zabrani ubijanja te potom Isusova potvrda te zabrane (npr.

“A zapovijedi znaš: ne čini preljub, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca i majku!” Lk, 18,20) kao i njegove središnje zapovijedi o ljubavi čak i prema neprijatelju, drevnim

Aktualno

Broj katolika i Hrvata u Bosni i Hercegovini 2013. godine ◆ Prema procjeni Agencije za statistiku BiH, godine 2012. u BiH je bilo 3.836.000 stanovnika, a prema preliminarnim rezultatima popisa stanovništva u BiH iz 2013. godine, koje je objavila ista Agencija, popisano je 3.791.622 osoba; ◆ Prema zbirnim podacima Biskupskih ordinarijata, koji su prikupljeni od svih župnih ureda na području pojedinih biskupija, na kraju 2013. godine u BiH je bilo 432.177 katolika.

18

Svjetlo riječi prosinac 2014.

Priredio: Tomo Vukšić

◆ Iako je vrlo nezahvalno vršiti procjene, gornjem broju katolika, koji su uglavnom svi Hrvati, trebalo bi dodati još oko 10% Hrvata koji ili nisu katolici ili nisu u kontaktu sa župnim uredima; ◆ Pretpostavljeni broj Hrvata na objavljeni broj stanovnika popisa iz 2013. godine mogao bi iznositi oko 13% od ukupnoga stanovništva. ◆ Podaci o broju katolika u pojedinim biskupijama i na razini cijele BiH, koji slijede u nastavku ovoga prikaza, rezultat su izvještaja koje su iz svih župa dobili nadležni biskupski ordinarijati. Ovdje, međutim, treba napomenuti da su

podaci o ukupnom broju katolika posebice iz gradskih župa, gdje je gotovo nemoguće voditi točnu evidenciju vjernika, više procjena negoli siguran podatak, dok su podaci iz seoskih župa mnogo sigurniji. No, podaci o krštenima, umrlima i priraštaju katolika posvema su točni jer su preuzeti iz župnih knjiga.

Izvori podataka: Biskupski ordinarijati: Sarajevo, Mostar, Banja Luka; Biskupska konferencija BiH; Agencija za statistiku BiH, Sarajevo; Službeni popis stanovništva iz 2013.

Razgovor

Razgovarao: Fra Marko Ešegović

Dr. Milan Kujundžić kandidat na predsjedničkim izborima u RH

novilist.hr

Hrvatska očajnički treba promjenu K

ako se 28. prosinca, prve nedjelje poslije Božića, održavaju izbori za predsjednika Republike Hrvatske, na kojima će moći glasovati i brojni hrvatski državljani u BiH, za ovoj broj Svjetla riječi odlučili smo pripremiti razgovore s troje u hrvatskoj javnosti najistaknutijih kandidata za Pantovčak: aktualnim predsjednikom dr. Ivom Josipovićem, kandidatkinjom

22

Svjetlo riječi prosinac 2014.

HDZ-a Kolindom Grabar-Kitarović te dr. Milanom Kujundžićem, kandidatom Saveza za Hrvatsku i predsjednikom Hrvatske zore. Kandidatima kojima sve ankete daju najviše izgleda za pobjedu na izborima, sredinom studenog smo u njihove izborne stožere dostavili nekoliko istovjetnih pitanja.

Do zaključenja našeg lista odgovor je stigao jedino od dr. Kujundžića pa

razgovor s njim ovdje i donosimo. Iz Ureda predjednika Josipovića dobili smo odgovor kako predsjednik ne može odgovarati na naša pitanja prije nego što kampanja službeno započne.

U stožeru gospođe Grabar-Kitarović potvrdili su prijem naših pitanja, ali na tome je sve i završilo iako smo više puta – bezuspješno – nazivali ne bismo li dobili odgovore.

Reportaža

Laboratorij Doma zdravlja u Tomislavgradu

Tekst i snimke: Fra Mate Tadić

Nigdje nema ovakvih žena!

Djelatnice Ana i Višnja ističu da tijekom dvadesetogodišnjega rada imaju pozitivna iskustva i dobro se slažu sa svojim pacijentima, unatoč nekim iznimkama. Pacijenti ih uglavnom vole i hvale

U

Domu zdravlja Tomislavgrad uposleno je 115 djelatnika, a u laboratoriju koji vodi ing. Valentina Šimunović i u kojem je moguće obaviti 50-ak različitih pretraga – njih šest: Davorka Radoš, Stana Madunić, Dragica Ančić, Katica Perić, Višnja Radoš i Ana Bagarić. Osim nalaza krvne slike, sedimentacije, tumorskih markera, biokemijskih pretraga, hormona, šećera i sl., ovdje se obavljaju i neke pretrage poput eritropoetina, što se ne čini niti u Kliničkoj bolnici u Mostaru.

Pacijenti kao “kućna čeljad”.

Djelatnice Ana i Višnja ističu da tijekom dvadesetogodišnjega rada imaju pozitivna iskustva i dobro se slažu sa svojim pacijentima, unatoč nekim iznimkama. Pacijenti ih uglavnom vole i hvale ističući da ih treba svima pokazati i izvući iz sobice u kojoj uzimaju uzorke nalaza. Posjećenost

26

Svjetlo riječi prosinac 2014.

Djelatnice u laboratoriju Doma zdravlja u Tomislavgradu

je velika s oko 80 pacijenata po danu, u sezoni po 110, dok su u zimskom vremenu najveće gužve kad ljudi drže da imaju gripu pa kad je i nema. Tako nekom zgodom jedna osoba reče: “Kod vas se slio vas duvanjski puk!”

Svi pacijenti su im uglavnom dobro poznati, jer su ih Višnja i Ana kroz dugogodišnji rad upoznale bolje nego “kućnu čeljad” dok se s djecom rado sprijatelje.

Unatoč dvadesetogodišnjem radnom stažu, mladoliko izgledaju na čemu im mogu zavidjeti i dvadesetogodišnjakinje. Ističu da su im draga i važna zajednička druženja kod stanki u opuštenom ozračju koje su redovito ispunjene šalom i radošću. Djelatnice ističu da su zadovoljne svojim poslom, kao i pacijenti njima. Najviše

vole kad imaju puno posla jer im tada vrijeme brzo prolazi, a kad ga nemaju, prilično im je dosadno.

“Tete, vi ste zločeste!” Sa svojim

malim pacijentima lako se sprijatelje, a oni im rado donose svoje crteže.

Kažu da u radu s djecom imaju jednu izmišljenu macu Mici, pa kad djeca započnu plakati, utješe ih riječima: “Eno Mici na prozoru, sad će pobjeći!”, pri čemu djeca gledaju u prozor.

Dok djeca shvate da nigdje nema Mici, sve već brzo prođe i obave potrebno. Zanimljivo je istaknuti da je jedno dijete priznalo kako je i vidjelo zamišljenu macu da maše repom.

U slučajevima kad djeca počnu jako plakati, znaju im reći: “Ispasti će ti zubi!”, nakon čega djeca brzo zatvore usta.

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Nije sve tako crno Preostaje nam krenuti od čovjeka, pojedinca, zapravo od samih sebe i zapitati se koliko mi sami pridonosimo lošem stanju u našem društvu, odnosno što možemo učiniti da stvorimo iskorak u svome vlastitom okruženju

O

ve jeseni u domovini je boravio jedan moj dobar prijatelj iz Kalifornije, inače naš iseljenik koji se ondje skrasio ranih sedamdesetih u potrazi za boljim životom, napustivši rodnu Hercegovinu. Htio je što više vidjeti i osjetiti pa je tijekom boravka obišao dobar dio Bosne i Hercegovine, a potom i Hrvatske.

Kaže kako su ga razveselile nove prometnice i građevine, duh Zapada koji se sada može osjetiti na svakom kraku, poduzetnički iskoraci, modernizacija života, ali i ponovo oživljavanje tradicije, te čak i turisti iz Amerike koje je susreo u Mostaru.

Svjestan je krize koja nas već godinama pritišće, ali i inovativnosti našeg naroda da se u svim okolnostima izbori za budućnost svoje djece. Zato se nije dao pokolebati visokom nezaposlenošću, niskim plaćama ili teškom političkom situacijom. Kaže – sve se to može brzo riješiti ako ima odlučnosti, volje i

30

Svjetlo riječi prosinac 2014.

zajedništva. Ono što ga je pomalo zateklo i na što nije imao odgovor, jest “negativnost, koja se uvukla u ljude, gubitak povjerenja i u ljude i u institucije, zatim ljubomora koja vlada u našem društvu” te – kako kaže – ljudska zloba, koja nikada nije bila toliko prisutna. “Što se to događa s našim ljudima i što bismo mogli učiniti da im pomognemo?” – pitao je, ali i sam svjestan da nema jednoznačnog odgovora.

Očito smo svi zajedno postali žrtve mnogih strujanja koja su nam se dogodila posljednjih dvadesetak godina, a i kriza je mnoge dovela do ruba. Izišli smo iz socijalizma i zakoračili u demokraciju i kapitalizam, a da nismo glavu “izluftali” od starog socijalističkog mentaliteta u kojem smo odrastali, niti smo naučili što je bit demokracije i kako se ona živi. Nažalost, stječe se dojam da smo pokupili ponajgore iz

Pod povećalom

Luka Marković

Kladite se s Pascalom Kad Pascal u okladi upozorava da se isplati vjerovati u Boga, jer ako ga ima, dobit će puno (vječni život), a ako ga nema, neće izgubiti ionako ništa, onda to nije samo pitanje postojanja ili nepostojanja Boga, nego i poziv na životnu odluku u skladu s Isusovim shvaćanjem života

F

ilozof Ludwig Wittgenstein svojevremeno je ustvrdio u svom poznatom djelu Tractatus (1921) kako je najbolje šutjeti o onome o čemu se ne može jasno govoriti. Kasnije se korigirao, napominjući kako ipak ima trenutaka u životu kad se čovjek mora baviti i “do vrtoglavice uzbudljivim mislima” (schwindelerregende Gedanken) kako bi došao do određene spoznaje. Govor o Bogu pripada tim mislima, onoj iskonskoj ljudskoj želji da progovori i o onome što nikada ne može shvatiti do kraja, o onome što ne samo da nadilazi ljudska osjetilna iskustva, nego transcendira također sve njegove razumske spoznajne mogućnosti. Ta potreba za pojašnjenjem onog misterioznog, duboko skrivenog, što je ponekad više u nama nego mi

32

Svjetlo riječi prosinac 2014.

sami u sebi, kako kaže Augustin, ostala je izazov za čovjeka i u svijetu moderne. Iako se pojavom prosvjetiteljstva, pogotovo nakon Kanta, ne govori više tako mnogo o mogućnostima ili nemogućnostima dokazivanja postojanja Boga, jer znanstvenim putem nije moguće niti jedno niti drugo, u čemu se danas slažu i znanost i teologija – pitanje Boga ostaje, unatoč svemu, i dalje veliki izazov za ljudsku misao.

Naš mozak, koji je trajno zaokupljen razvrstavanjem i svrstavanjem onoga što doživljavaju naša osjetila,

trudi se istovremeno shvatiti i odrediti naše mjesto u svijetu. U sličnoj relaciji stoji ljudski mozak i prema onim nejasnim izazovima razuma, koji nadilaze svaki osjetilni svijet čovjeka, i koji također traže odgovor na mnoga pitanja. U to područje spada zasigurno razmišljanje o Bogu, pitanje smrti i s time povezano pitanje smisla ljudskog života. Religije su već u svojim počecima pokušavale dati odgovor na ta pitanja, istina vežući ih često uz mnoge tada nejasne prirodne pojave, koje su danas, zahvaljujući znanosti,

Povratak

Fra Velimir Bavrka

Kuća nade

Komadić raja na zemlji Kuća nade u Odžaku primjer je kako se na najbolji način organizirati i pomoći osobama s poteškoćama u razvoju

N

e tako davno naš kardinal, uzoriti Vinko Puljić na 15. danima sjećanja za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća u odžačko-modričkom kraju, održanima u Odžaku reče: “Gruda natopljena trudom, znojem i krvlju, sveta je, nema cijene, neprocjenjiva je, jer cijena je život.” I doista, dok sam se vozio prema Odžaku, gradu smještenom u plodnoj nizini srednje bosanske Posavine, na lijevoj strani Bosne, osjećao sam istinitost ovih riječi. Ipak, danas je teško govoriti o pravom životu i radosti! Sve je nekako tmurno i sumorno. Magla i mrak u svijetu, magla i mrak u srcima ljudi. Tu i tamo se pokažu mali izvori svjetla i radosti, kao munja zaparaju nebom, a onda opet magla i tamni oblaci.

Boreći se s ovim mislima dolazim pred Kuću nade, centar za rehabilitaciju i edukaciju osoba s invaliditetom.

Gledajući ovu kuću, taj komadić ljubavi, ljubavi koja se troši, koja se dijeli, ali ne nestaje, osjetio sam radost koja

50

Svjetlo riječi prosinac 2014.

je trajno obilježje života. Kuća nade u Odžaku primjer je kako se na najbolji način organizirati i pomoći osobama s poteškoćama u razvoju. U toploj i radosnoj kući zatičem ravnateljicu Ivanku Šimić koja se uz majčinsku brigu i ljubav nesebično ugrađuje u rad Centra. Osim Ivanke tu je uvijek radosna sestra franjevka Marijina misionarka Agnieszka Chwalinska, inače defektologinja. Centar je angažirao još dvije profesionalne osobe koje po-

mažu pri realiziranju projekata Centra, kao i četiri stalna volontera.

Govoreći o počecima centra ravnateljica Ivanka ističe da su oni bili teški, mukotrpni. No, kotačić koji je sve pokrenuo bio je poslijeratni dolazak u Odžak časnih sestara franjevki Marijinih misionarki koje su, želeći pomoći Posavljacima u prvim povratničkim danima, poduzele razne aktivnosti. Jedna od njih, časna sestra Cirila Korsic, uspjela je 2001. godine dobiti

Tragom narodne baštine

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

U iščekivanju Božića...

Uz ono što Crkva naučava o otajstvu Božića, običaji daju puni odjek slavljenju i doživljavanju ovoga najradosnijega kršćanskoga blagdana

K

atolička pučka tradicija Hrvata u Bosni i Hercegovini tijekom cijele godine obiluje brojnim običajima, ali u folklornom smislu najraznovrsnije i najbogatije je razdoblje adventa (došašća). Advent (lat. adventus – dolazak, dohod) je razdoblje iščekivanja Božića. Počinje nedjeljom najbližoj svetkovini Sv. Andrije, a sastoji se od četiri nedjelje koje simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do Isusovoga dolaska. Razdoblje je to u kojemu prestaju slavlja i svadbe te se intenzivnijom molitvom i pokorom priprema za Božić.

U adventu počinju zornice koje imaju pokorničku simboliku jer se kršćani “odriču” sna kao bi u šest sati ujutro odlazili u crkvu te molili i pjevali u čast Majke Marije. Zora je simbol Kristova dolaska i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas (Badurina, 1990).

Jedan je od simbola adventa vijenac s četiri svijeće koji se obično pleo od zimzelenih grančica na način da nema početka ni kraja, što označuje vječnost. Prema nekim tradicijama

52

Svjetlo riječi prosinac 2014.

prva je svijeća prorokova, druga betlehemska, treća pastirska, a četvrta svijeća anđela.

Nekoliko je svetkovina tijekom adventa. Za Sv. Barbaru (4. prosinca) u nekim hrvatskim krajevima postojali su običaji sijanja pšenice, počinjali bi božićni ophodi te se darivalo dobru, a kažnjavalo neposlušnu djecu.

Djeca se posebice vesele svetom Nikoli (6. prosinca) kada čiste svoje

čizme, stave ih na prozor te ujutro nalaze poklone (a oni neposlušni i šibu). U zajedničkim molitvama Hrvati se preporučuju sv. Nikoli, primjerice, u Rami: Svetom Nikoli putniku, za naše putnike i bolesnike koji putuju da zdravo kući dolaze koji boluju, da im Bog dadne lašćinu (Dragić, 2007).

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Roditelji glavni voditelji Ako se želimo promijeniti, osobito u odnosima prema članovima svoje najuže obitelji, moramo primijeniti pristup iznutra prema van, a ne više izvana prema unutra

M

eđugeneracijska podrška unutar obitelji itekako je važna i pomaže opstanku obitelji.

Danas često vidimo obitelji koje zapadaju u dvije krajnosti. Ili se roditelji odviše upliću u živote svoje odrasle djece ili se uopće ne upliću, nego se distanciraju. Prvo zna dovesti do bolećive ovisnosti jednih o drugima, pa često i socijalno i financijski, a drugo, upravo zbog straha od te ovisnosti, do potpune neovisnosti i udaljenosti.

Covey to naziva vrstom protuovisnosti. Tako vidimo obitelji koje u međusobnom komuniciranju optužuju ili kritiziraju jedni druge, bez velike mogućnosti razumijevanja i dopuštanja drugačijih stavova i mišljenja.

Ovdje ćemo pokušati govoriti i o povezanosti djedova i baka s unucima na način na koji ovi prvi nikada nisu bili povezani sa svojom djecom.

54

Svjetlo riječi prosinac 2014.

Covey misli da je to stoga što djedovi i bake misle da ih njihove ‘prve’ obitelji više ne trebaju na isti način te se posvećuju unucima na novi način koji im u tom trenu odgovara. Oni

misle da su i u obitelji otišli u mirovinu i da sada nastupa drugo vrijeme za njih, da se njihove uloge mijenjaju. Međutim, stalna je potreba njihove prisutnosti u životu svoje odrasle

Riječ obiteljima

Željka Kujundžija profesorica pedagogije

Božić pripada djeci M

ilijuni kršćana diljem svijeta uskoro će proslaviti Božić – rođenje Isusa Krista. Dok iščekuju ovaj najradosniji kršćanski blagdan, mnogi će i sami dobiti prinovu u obitelji, a veliki je broj i onih koji će Božić dočekati u društvu najmlađih potomaka. Kako s malim i “velikim” bebama očistiti i za blagdan ukrasiti kuću, napraviti ukusna jela i mirisne slastice, pripremiti darove za najmilije te opušteno i s osmijehom dočekati Božić?

zadovoljili njihova očekivanja i nastavili obiteljsku tradiciju. Radije prihvatite pozive i vi posjetite njih ili im objasnite da prvi blagdan sa svojom bebom želite proslaviti sami u svojem domu. Ukoliko se ipak odlučite ugostiti obitelj i prijatelje, ne morate pripremiti 12 vrsta slanih jela i 7 vrsta kolača. Gosti će ionako ubrzo zaboraviti kakvog su ukusa bila Vaša jela, ali će se dugo sjećati Vaše nervoze. Zato neka jelovnik bude jednostavan, a većinu jela (sarma, juha) možete pripraviti ranije i zamrznuti.

Ne pretjerujte s hranom. Iako je

Božić, ne morate na blagdanski ručak zvati užu i širu obitelj kako biste im se predstavili u najboljem svjetlu,

Ne pretjerujte s darovima. Pla-

nirajte iznos koji ste voljni, spremni ili u mogućnosti potrošiti za daro-

ve. Članovima obitelji i prijateljima možete pokloniti darove iz kućne radinosti (vidi: Uradi sam), a djeci pod drvce ne stavljajte gomile skupih igračaka. Jednogodišnjacima (i mlađim) je svakako božićno drvce, ukrašeno svjetlucavim kuglama i lampicama, najbolji dar. Reda radi, svojoj bebi možete pokloniti neku sitnicu koja je lijepo upakirana. Starija djeca su više svjesna Božića, ali i darova. Najbolji dar koji im možete darovati jest da im dozvolite da zamotaju darove za druge (tako će uživati što vam pomažu a ujedno će naučiti i da daju darove, a ne samo da ih primaju), sudjeluju u ukrašavanju bora ili pomažu oko pravljenja

kathbild

56

Svjetlo riječi prosinac 2014.

Od snova sazdani

Mile Stojić

Hotel na Labi Ne možeš se odreći zemlje u kojoj se oblikovao tvoj život, zemlje u kojoj si se školovao, volio, plakao i koju si, ma kakva ona bila, smatrao svojom jedinom domovinom

S

jedim u hotelu na Labi i čitam knjigu Petera Wawerzineka Rabenliebe (Ljubav gavranova).

Pozna je jesen u Magdeburgu, gusta magla prekriva krajolik s opalim lišćem; već tri dana vozamo se po malim mjestima istočne Njemačke, u kojima se odvija međunarodni književni festival Interlese. Pisci iz Armenije, Poljske, Sirije, Bugarske, Belgije, među njima i ja, dolutao odnekud s kraja svijeta, iz ukletih balkanskih predjela. Družimo se s njemačkim kolegama, nastupamo po knjižnicama, književnim društvima i među abiturijentima. Putujemo taksijima ili moćnim njemačkim željeznicama, novim prugama koje su povezale nasilno razdvojenu braću.

Navečer pijemo vino i punč u toplim krčmama, tiho diskutiramo, dok se rasprave ne pretvore u beskrajne monologe. Ali nema nikoga tko bi nas slušao. Gdje je do jučer brenčala balalajka, danas odzvanja jazz i country.

Wolfgang i Antonio, Amerika je Mozart, Europa Salieri.

Knjiga Ljubav gavranova u Njemačkoj je pravi bestseler. Izišla je prije

64

Svjetlo riječi prosinac 2014.

dvije godine i odmah je okrunjena uglednom nagradom “Ingeborg Bachmann”. To je saga o jednom djetinjstvu u nekadašnjem DDR-u, o dječaku čija je majka pobjegla u Zapadnu Njemačku, a njega ostavila da se potuca i odrasta po sirotištima. Ta trauma utisnula je u njegovo biće osjećaj izgubljenosti i tjeskobe: postao je čovjek bez identiteta i bez zavičaja. Tek kao četrnaestogodišnjak saznao je da ima sestru. Kasnije, kao vojnik DDR-a, služio je na granici i razmišljao da pobjegne na zapad i potraži majku, ali ni za to nije ima snage. Nekoliko godina nakon pada Berlinskog zida otputovao je u jedan zapadnonjemački gradić i tu pronašao majku i osmoro

nove braće i sestara. Tek kao pedesetogodišnjak, odlučio je da napiše i objavi ovu potresnu priču, prepunu čiste poezije.

Dok se zavjesa magle i noći spušta na rijeku Labu, u toploj hotelskoj sobi razmišljam o stotinama sličnih sudbina u mojoj zemlji. Nove granice nastale u krvi i plamenu razdvojile su očeve i sinove, mladiće i djevojke, rasturile brakove i unesrećile milijune, koji se danas potucaju od nemila do nedraga. Nesreća Europe, veli Kundera, leži u dvije diktature: Hitler joj je, pobivši Židove, ubio dušu, a Staljin joj je, kasnije, nemilosrdno raskomadao tijelo. Wawerzinekova priča o sumanutim ljudima, koji,

Priča Jozo Mašić

Sretan rođendan, Isuse!

P

očelo je najprije lagano, kao da uljuljkani dječji snovi, mekani i lagani padaju na uzglavlje, a potom je zasulo jače – nebo se sa zemljom dogovorilo: eto me, dolazim, spuštam se poput perja, ma upravo ovako: pahulja na pahulju, paperje na paperje... Ovako obilno nikad u Betlehemu nije sipalo, nikad se ono Gore s ovim Dolje nije ovako ljubilo... Ovo je posebna noć, odmah se vidi: tiha noć, sveta noć! Josip je ispred štalice puhao u promrzle ruke no nije odustajao: djetetu je zacijelo hladno u ovoj noći u kojoj se nebo otvorilo i prosulo kristalnu studen po zemlji i on mora pripraviti drva kako djetešce ne bi promrzlo od studeni i leda. Marija je uz jaslice pjevušila: S anđelima skupa svima neka nebo klikuje, što je igdje Božje moći Bogu nek zahvaljuje...!

Danima već Stjepan pravi jaslice... U gazdaričinu vrtu siječe korov, okoštalu trsku podsijeca i slaže u trošnu nadstrešnicu štalice čiji je krov ugrađen u liticu nalik onima što se u Kiku spuštaju nad selom. Dječak je, kad bi bio tu, ljubopitljivo gledao što otac radi. A danas je kod bake i majka će nakon posla navratiti po njega. Uzradovat će se oboje kad ugledaju novi susret Neba i Zemlje. Eto, mislio je miran i spokojan, kako se i u progonstvu znade oćutjeti pravi božićni ugođaj!? Čarobni poljubac događao se tu nad njegovom glavom... Padaj s neba roso sveta, pjevušio je umirući u ljepoti, u blagosti nebeske i zemaljske tišine. Što je jače padalo, Stjepan je sve laganije i opuštenije tonuo u san. Bože, lijepo li je..., bez granata, bez uzbuna, kao da rata i nema.

66

Svjetlo riječi prosinac 2014.

S naramkom maslinovih grana i suhoga korijenja kročio je Drvodjelja u mračnu štalicu, složio kupicu tanjih grančica, iza pojasa izvadio kresivo i upalio vatricu po kojoj je prosuo usitnjene komadiće kristalno žute smole. Smola je bljesnula i zacvrčala na vatri, jače je raspaljujući. Marija je povijala Dijete i tiho mu pjevala: Zrak izađe zorniceeee...!

Bio je to prvi plamičak u Djetetovu životu, prva vatrica što će se uskoro razgorjeti i obasjati Svijet. Josip je dodao još pokoji odsječak maslinova suhog korijena i svečano zasjaše jaslice, obasjaše Majku i Dijete, kravicu i magarca i nekoliko janjčića. Uzeo je potom jednu maslinovu račvastu grančicu nalik križu i njome raspirio vatru. Dijete se javilo nejakim plačem...

Stjepan u stanu potraži sina kojeg je jasno čuo, čiji se je plač rasuo poput bisera nad ledenom površinom rijeke.

Ne nađe ga. Bio je to samo san! Shvati kako se nalazi u tuđoj zemlji, u stančiću koji je volio zbog radosti koja se uselila u nj njihovim dolaskom i rođenjem djeteta. I sada čuje kako uz njega djetešce guguče, dok on tiho pjeva: Mir se svijetu navijesti... Opet ga poče tražiti pogledom, rukama... Ne nađe ga! Bilo je to tek priviđenje, opsjena...

A gdje je Katarina, zapita se. Sjeti se: izbjegli su, protjerani iz svoje zemlje u neku tuđu, on bez posla a ona na crno čisti stanove ovdašnjih gospođa i strahuje da je negdje ne

Danas je drukčiji dan Dolaskom Božića događa se susret. I potrebno je očekivati, jer se na taj način svakidašnje oplemenjuje onim nesvakidašnjim što će doći, koje nas čini još spremnijima za susrete, i s drugima, i sa sobom

68

Svjetlo riječi prosinac 2014.

Renata Dlouhi-Kastelic

Susret J

ednom je tako jedan čovjek pošao na posao i putem je sreo drugoga čovjeka, koji je, nakon što je kupio štrucu bijeloga kruha, krenuo svojoj kući. I to je, zapravo, sve.

Ovo gore je jedna cijela priča. Nosi naslov Susret, a napisao ju je ruski pisac Daniil Harms. Zbog svoje potpu-

nosti i lapidarnosti, priča je izvanredan naratološki primjer. U priči se događa susret, a čitatelj prema priči ima neka svoja očekivanja te nedoumicu o tome što je potrebno za priču i što je dostatno za priču, te možda – na tragu Harmsove lucidnosti i vrckavosti – i pitanje je li priča uopće trebala biti napisana.

Duh Afrike

Fra Ivica Perić, bosanski misionar u Kivumuu – Ruanda

Škola za bijeg iz siromaštva Učenike se što više pokušava osposobiti da nakon završene škole budu sposobni stvoriti sebi posao u struci i tako si osigurati bolju budućnost

S

vakog jutra, kada krenem iz samostana prema našoj strukovnoj školi ‘Otac Vjeko’, dočeka me isti prizor. Prizor u kojem uživam i koji mi nikada neće i ne može dosaditi.

A to je ‘more’ naših učenika, koji čekaju da se otvore vrata školskoga dvorišta kako bi mogli krenuti put svojih učionica.

Prije nastave, mladi se okupe ispred škole i crkve. Veselo pričaju, stoje u grupama, čuje se smijeh, žamor. Jedni na sebi već imaju školske uniforme, neki ih nose sa sobom da ih odjenu u školi.

Uvijek mi je drago i sretan sam vidjeti toliki broj mladih koji čekaju još jedan školski dan, još jedan novi dan u kojem će stjecati znanje, ono toliko potrebno znanje koje će ih, ako se budu trudili, izvesti iz siromaštva.

Kada se samo sjetim početaka...

Tada smo im morali objašnjavati da se u školu mora doći svaki dan u isto

70

Svjetlo riječi prosinac 2014.

vrijeme, da nastava počinje svakoga dana u točno određeno vrijeme, da ne mogu doći i otići kada požele. I da škola nije gubljenje vremena, nego naprotiv, njihov prozor u bolje sutra.

Prvih godina u školi bismo imali dvadesetak učenika. Dolazili su i odlazili kada su htjeli. Danas imamo pravu malu ‘vojsku’ učenika! Njih 400! Naši mladi danas znaju da se na nastavu mora doći točno na vrijeme, znaju kada je vrijeme odmora, znaju da se poslije ručka moraju vratiti na nastavu. Znaju koliko im obrazovanje može pomoći da postignu nešto u životu.

Znaju, jer su vidjeli na primjerima svojih sumještana, koji su kod nas pret-

hodnih godina završili školu. I danas svi imaju posao i žive jedan bolji život.

Ipak, kao i svugdje u svijetu, početak nastave svakoga dana mora se označiti školskim zvoncem, da se učenici požure prema svojim učionicama.

84

Svjetlo rijeÄ?i prosinac 2014.