30. obljetnica Duha Asiza - Nova nada žednima mira (403)

vjera

• društvo • kultura

30. OBLJETNICA DUHA ASIZA

Nova nada žednima mira l i sto p a d 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 403 ◆ Sarajevo, listopad 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba

Kvalitetna usluga i zadovoljan korisnik na prvom su mjestu!

Tko u pošti plati, to mu se isplati Niže naknade i do 50 % za uplate UPP nalozima preko 200 KM u poštanskim uredima Hrvatske pošte Mostar.

Posjetite HP Mostar jer kvalitetna usluga i zadovoljan korisnik na prvom su mjestu.

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Poštovani čitatelji!

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Borjana Jozeljić, Rafaela Obučić, Danijel Stanić redakcija@svjetlorijeci.ba marketing

Borjana Jozeljić marketing@svjetlorijeci.ba pretplata

Emil Perković pretplata@svjetlorijeci.ba adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Josip Ikić, fra Miro Relota, fra Janko Ćuro, fra Danijel Nikolić, fra Damir Pavić godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Franjevački samostan Sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007

Sveta Majka Tereza je jednom rekla: Ako nema mira, to je zato što smo zaboravili da pripadamo jedni drugima.

Mnogo je razloga za ovaj, najblaže rečeno, zaborav. Temeljni bi mogao biti taj što je današnje društvo, umjesto Boga, za polazište stavilo čovjeka. Ne mislim na spajanje religije i politike, jer pri tomu politika uvijek profitira nauštrb religije. Mislim ovdje na Bogu Božje, caru carevo (Mk 12,17). Car je tu, a Bog je sveden samo u sferu osobnog i vrlo intimnog. Bez duhovne vertikale, ljudi se nameću jedni drugima kao mjera. A tada je život najuži i najsiromašniji, jer se sam čovjek ne može izdići niti ga ima tko podići kako bi sagledao cjelovitu sliku, ljepotu i dubinu svega stvorenog, a najprije svoga bližnjeg. Kao kad se mozaik gleda iz velike blizine, tako i on vidi svijet i drugog čovjeka u komadićima: nepravilno raspoređenim, vrlo različitim pa i u nekim slučajevima besmislenim i nepotrebnim. Razlike se toliko ističu,

da je najbezbolnije sve zaboraviti ili, u najgorem slučaju, uništiti.

Bog nam nudi temeljitu promjenu percepcije sebe, drugoga i svijeta. Ona nas usmjerava da ne gledamo jedni u druge, nego da zajedno gledamo u istom smjeru. Njezin duboki izraz nalazi se u molitvi, koja je kadra uzdići čovjeka iznad zida vlastitog skučenog svijeta i uroniti ga u svijet nepregledne Božje ljubavi gdje je svaki čovjek slika Božja. Tada nitko nije nevažan, bezvrijedan, nepotreban, neprijatelj, vuk, pakao... Iz takve se intencije rodio Duh Asiza! Ne kao polemika, ni dijalog, ni monolog, ni forum, ni konvencija, ni sinkretizam ni... Samo molitva: čista, duboka i vlastita, koja nas tako različite i žedne mira može okupiti i usmjeriti prema Bogu koji je izvor mira. Tek tada bismo imali dobre izglede uistinu postati ujedinjeni i kao narodi.

glavni urednik

Napomena Uredništva: Obavještavamo Vas da smo otvorili novi račun za uplate iz Njemačke: Kreissparkasse Traunstein-Trostberg ■ Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) ■ Konto: 40504862 ■ IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 ■ BIC: BYLADEM1TST

račun u njemačkoj

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

iz sadržaja

Tema broja 30. obljetnica Duha Asiza Zajedno kako bi molili

4

Razgovor Vjerski predstavnici BiH i RH

8

Reportaža Franjevački samostan i crkva sv.

Ante na Bistriku Bosanski Asiz 20

Retrospektiva Lakoća krivotvorenja i etiketiranja

30

Zemlja planina Raduša − Granica između Bosne i Hercegovine

52

Duh Afrike Crkva među otrovnim kaktusima

66

Snimka na naslovnoj stranici: AP Photo, Asiz 2016.

Svjetlo riječi l i sto p a d 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

3

Tema broja

30. obljetnica Duha Asiza

Zajedno kako bi molili Suvremeno globalizacijsko društvo obilježavaju različiti oblici nasilja koje svakodnevno prenose mediji, internet i društvene mreže. Ratovi, teroristički napadi, nasilje, prirodne nepogode, uništavanje prirode, žrtve ratova i migracijskih ruta. Čovjekovo društveno okruženje obilježavaju strah i nesigurnost.

I

majući u vidu sve navedeno, ne različitih religija, koji je sveti papa zbog posebnog značaja svetog Frašto su franjevci i Za- Ivan Pavao II. sazvao 27. listopada nje koji je simbol mira, pomirenja i Krajiznenađuje 20. i početak 21. stoljeća u Europi protječu u znaku velikih diskusija o integraciji i asimilaciji. Razgovor jednica sv. Egidija ovogodišnji 1986. u talijanskom Asizu, gradu sv. bratstva. Papa je posebice istaknuo: Dan molitve od 18. dopojačan 20. rujnaje naFranje.

To što muslimanskih smo danas učiniliemigranata u Asizu, mo-s Neposredan povod tom o integraciji i asimilaciji poseban način dolaskom svePapivećeg broja kojim obilježavaju 30. obljetnicu nu pozivu bilo je to što su Ujedinje- leći i svjedočeći naše zalaganje za mir, prostora azijskog i afričkog islama, sobom donose1986. i mnogobrojne i religijske vrednote kojeu ni sa narodi proglasili godinom kulturne moramo nastaviti činiti svaki dan Duha Asiza naslovili Žedni mira.

Re- koji ligije kulture u udijalogu.

Tim nazi- civilizaciju. mira u svijetu. Kako bi i Crkva u toj našem životu. Od toga susreta 1986. se nei uklapaju liberalnu zapadnu vom se opisuje ozračje dijaloga među inicijativi aktivno sudjelovala, papa ideja molitve za mir u duhu Asiza bila religijama i općeg bratstva koje je Ivan Pavao II. sazvao je Dan molitve je s posebnim oduševljenjem prihvaispunilo sve predstavnike različitih u Asizu, kako bi kršćani molitvom ćena diljem svijeta. Sam papa Ivan Pavao II. govorio je o duhu Asiza religijskih tradicija koji su na prvom dali svoj poseban doprinos miru.

Danu molitve molili za mir u svijetu.

Kako bi se izbjegla svaka pomisao kako bi odredio ozračje koje se stvoTaj događaj je i predmet našega krat- o religijskom sinkretizmu, svi religij- rilo među svima koji su taj dan u Asikog promišljanja. ski predstavnici u Asizu susreću se zu zajedno molili za mir. Po povratku pod geslom biti zajedno kako bi mo- u Vatikan, Ivan Pavao II. primio je u Molitva omogućuje mir lili. Molili su i u šutnji slušali moli- audijenciju predstavnike nekršćanSvijet obilježava 30. obljetnicu povi- tve jedni drugih u Asizu, Gradu mira skih religija kojima se obratio pozijesnog susreta za mir, predstavnika koji je papa Ivan Pavao II. izabrao vom da zajedno nastave živjeti duh 4 www.svjetl ori jec i. ba

Nadbiskup vrhbosanski

Vinko kardinal Puljić Prije 30 godina započeo je Međureligijski molitveni susret za mir u Asizu. Nakon svih ovih godina, mislite li da duh Asiza donosi plodove mira i povjerenja između različitih vjerskih zajednica? Koliko je ova inicijativa zaživjela na našim prostorima?

Plodove duha Asiza ne možemo mjeriti kao što mjerimo materijalne stvari. Duh Asiza stvara klimu dijaloga i uvažavanja naše različitosti i traženja puta međusobnog povjerenja iz vjere u Boga, građenja mostova među različitostima. Taj duh Asiza postoji kod nas, ali nije lako nadići političko ozračje koje truje javno mnijenje kako bi se istinski uvažavala naša različitost u jednakopravnosti. Potrebno je uporno još poraditi da se zauzmemo, na temelju molitve i vjere, u izgradnji mira i međusobnog povjerenja. Ne smijemo odustati od nastojanja da se međusobno priznamo i poštujemo u različitosti te svi zajedno radimo za opće dobro.

Pročelnik Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini

Ako je dijalog uvjet mira, onda je zajednička molitva najbolji izraz istinskog opredjeljenja za mir. Smatrate li iskustvo zajedničke molitve s drugim vjerskim zajednicama obogaćujućima za vlastitu vjersku zajednicu?

Ne bih forsirao zajedničku molitvu, nego da se svaka zajednica ozbiljno uključi u molitvi za izgradnju mira.

Zamjenik Reisu-l-uleme

Husein ef. Smajić

Član Međureligijskog vijeća u BiH 10 www.svjetl ori jec i. ba

Kako osobno doživljavate lik i djelo Franje Asiškog? Smatrate li da je njegov rodni grad Asiz dobar izbor za susret i molitvu različitih vjerskih zajednica?

Franjo Asiški nama je Bosancima i Hercegovcima poznat po bosanskim franjevcima koji su svojim kulturnim pregalaštvom i djelovanjem obilježili bosansku državnost i stavili svoj osobit pečat na ono što nazivamo bosanskim duhom suživota i uvažavanja. Kad su u pitanju lik i djelo Franje Asiškog i njegovo rodno mjesto Asiz, važno je imati dvije stvari na umu. Bitna karakteristika i Franje Asiškog i bosanskih franjevaca je iskrenost i opredijeljenost za mir kao rezultat unutarnjeg duhovnog preobražaja, te spremnost na osobni susret s muslimanima. Franjin susret s egipatskim sultanom i susret franjevaca s osmanskim sultanom nalikuju, u svojoj poruci i dijalogu, susretom koji je upriličio papa Ivan Pavao II. davne 1986. godine u Asizu.

Tu tradiciju nastavlja sadašnji papa Franjo organizirajući 30. jubilarni susret naslovljen Ženi mira.

Napori Ivana Pavla II. na polju međureligijskog dijaloga i zbližavanja ljudi različitih religija i duhovnosti zaslužuju poštovanje svih dobronamjernih ljudi u svijetu. On je za svog pontifikata podržavao Bosnu i Hercegovinu tijekom agresije, a pružio je i podršku u procesu pomirenja njezinih naroda. U dva navrata pohodio je Bosnu i dao podršku novouspostavljenom dijalogu među predstavnicima religija. Posebnu zahvalu, u tom smislu, Papinim naporima na

Arhimandrit

Danilo Pavlović Već 30 godina Pravoslavna Crkva sudjeluje na Međureligijskom susretu Duh Asiza. Koji su konkretni plodovi ovog molitvenog susreta za mir kako u svijetu tako i u BiH? Evanđeoska poruka Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18,20) odnosi se prvenstveno na euharistijski skup, ali se također otuda prenosi na svako molitveno i dobronamjerno sabiranje ljudi okupljenih u ime Kristovo. Molitveni susret Duh Asiza jedan je od mnogobrojnih susreta koje organizira Crkva, potaknuta ovom evanđeoskom porukom, u cilju izgradnje mira i povjerenja među religijskim zajednicama.

Kada je davne 1986. godina papa Ivan Pavao II. organizirao prvi susret Duh Asiza i na njemu okupio 70 vođa i predstavnika velikih svjetskih religija, među njima su bili i delegati Pravoslavne Crkve. Od tada do danas pravoslavni sudjeluju na ovim skupovima, kako u svijetu tako i u našoj zemlji i to: molitvom, potpisivanjem deklaracija i upućivanjem jasne poruke vlastitim vjernicima kako duh zajedništva i povjerenja nije stran kršćanskom etosu. Ovakve poruke ne mogu ostati bez pozitivna odjeka u očima i srcima vjernika. Bosna i Hercegovina je zemlja koja se može pohvaliti dobrim međureligijskim dijalogom koji se ogleda u susretu Duh Asiza i mnogim drugim projektima ovakve vrste.

Iguman manastira u Žitomisliću 12 www.svjetl ori jec i. ba

Dijalog nema alternativu. Ipak, smatrate li da je za ostvarenje pravog mira dovoljno samo dijalogizirati?

Istina je da dijalog za kršćanina i vjernika ne može imati alternativu. Ovo je prvi stupanj bez kojeg je nemoguć daljnji razvoj odnosa. Bez

Predsjednik Židovske općine u Sarajevu

Jakob Finci

Duh Asiza pretpostavlja poštivanje autentičnosti svake religije. Je li to dugoročno najplodonosniji put za izgradnju istinskog mira i povjerenja među svim ljudima?

Kada je prije 30 godina sveti papa Ivan Pavao II. sazvao skup poglavara svjetskih religija u Asizu u Italiji, 20 godina nakon enciklike Nostra aetate, u židovskim je krugovima poziv s radošću primljen. Naime, to priznanje ravnopravnosti u različitostima svjetskih religija, za židovstvo s oko 13 milijuna sljedbenika naravno je velika stvar, uzimajući u obzir katolicizam ili islam s više od milijardu sljedbenika.

Jasno je da bez međusobnog upoznavanja teško možemo jedni druge poštivati, a bez međusobnog uvažavanja – nema suživota. To se ponajbolje vidi upravo u našoj zemlji, maloj Bosni i Hercegovini, s manje od četiri milijuna stanovnika, gdje se o svakom pitanju beskrajno raspravlja i gdje se, nažalost, s vremena na vrijeme zvecka i prijeti oružjem. Mir i povjerenje su stoga jedini put izlaska iz krize, a to će nesumnjivo doprinijeti i međusobnom poštovanju među ljudima, bez obzira kojoj religijskoj zajednici pripadali.

Član Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini 14 www.svjetl ori jec i. ba

Velike svjetske religije utemeljene su na poruci mira. Koliko su one doista oruđe mira u današnjem svijetu podjela i sukoba?

Mir je conditio sine qua non opstanka današnjeg svijeta, i jasno je da nema religije koja ga ne propagira u svojim osnovnim postulatima. Druga je stvar

Biskup sisački mons. Vlado Košić

Pročelnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog 16 www.svjetl ori jec i. ba

Dugogodišnja tradicija međureligijskog molitvenog susreta prisutna je u biskupijama HBK. U kojoj je mjeri duh Asiza prihvaćen u Katoličkoj Crkvi i među pripadnicima drugih religijskih zajednica u Hrvatskoj?

Međureligijski je dijalog u Hrvatskoj veoma dobar, čini mi se sve bolji. No, samo obilježavanje duha Asiza redovito se organizira, koliko ja znam, samo u Zagrebu u crkvi sv. Franje Asiškog na Kaptolu, kod zagrebačkih franjevaca.

Na tom međureligijskom susretu, na kojem svaka zajednica sudjeluje vlastitom molitvom, pjesmom ili nekom drugom glazbenom točkom, sudjeluju gotovo sve religijske zajednice prisutne u Hrvatskoj. Tako se susret već niz godina događa po ključu 6 + 2, tj. šest kršćanskih denominacija (Katolička Crkva, Pravoslavna Crkva, Baptisti, Evangelici, Reformirani i Pentekostni kršćani) + židovi i muslimani. Naime, kršćani su na međureligijskim susretima izabrali ključ članstva u Konferenciji europskih Crkava (KEK), a budući da pravoslavne kršćane predstavljaju Srpska, Bugarska i Makedonska Crkva, to znači da zapravo ima ukupno osam zajednica kršćana, uz židove i muslimane.

Osim tih godišnjih susreta na molitvenom susretu u duhu Asiza, na međureligijskim se susretima visoki predstavnici redovito susreću, a komuniciraju i u različitim drugim prigodama, okupljeni uvijek u drugoj vjerskoj zajednici, ovisno o tom koja je domaćin susreta. Imali smo tako nekoliko zapaženih zajedničkih izjava, kad smo se okupljali oko važnih tema o kojima smo imali svi zajedničke stavove, kao npr. o životu, o braku i obitelji, o migrantima... Jedan je od načina komuniciranja i međusobna razmjena

Pod povećalom

Dijalog nije polemika Religije u zapadnom sekulariziranom društvu ponovno počinju igrati značajnu ulogu. Uzrok za to je, prije svega, sve prisutniji i istovremeno sve zahtjevniji islam. Štoviše, moglo bi se reći da je islam poprilično uzdrmao prosvijećeno, religijski otuđeno zapadno društvo.

K

ako bi se izbjeglo stanje opasne netrpeljivosti i podjela, predstavnici kršćanstva i europski političari pozivaju na dijalog s islamom. Pritom se ne raspravlja o dogmatskim pitanjima, jer se već na samom početku nailazi na različite pristupe. Razgovor je usmjeren na zajedništvo u različitosti, a traže se vrednote koje bi mogle povezivati sve religijske zajednice. Međutim, pored određenog uspjeha na tom području, jedna je stvar zabrinjavajuća.

Princip do ut des

Razgovor s islamom o ljudskim pravima, o slobodi vjere, o toleranciji i prihvaćanju svakoga tko živi i misli drugačije, uglavnom se vodi samo na području Europe. Kao da se zaboravlja da nigdje u svijetu nema mira i suživota bez uvažavanja tih vrednota. I dok se u europskom svijetu dijaloga muslimane smatra ravnopravnim partnerima, u zemljama političkog islama kršćanske su manjine ugnjetavane.

Prisutnost kršćana u većinski muslimanskim zemljama postupno iščezava, a prisutnost islama u Europi je sve veća. Najbolji su primjer arapske zemlje, gdje se broj kršćana u zadnje vrijeme umanjio za nekoliko puta, ne samo zbog sukoba među muslimanima, nego zbog netolerancije prema drugim religijama u islamskom društvu. Tema svakog dijaloga s islamom 18 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

u Europi, morala bi biti ujedno i poziv na slobodu drugih religija u većinski islamskom svijetu. Tko zahtijeva, mora biti spreman i dati.

Kad je svojevremeno u Regensburgu umirovljeni papa Ratzinger kritizirao islam, napali su ga muslimanski uglednici u svijetu. Jedan od vrsnih poznavatelja i prijatelja islamskog svijeta Peter Scholl-Latour, rekao je tom prilikom da se Ratzinger ne bi trebao ispričavati, nego još jače lupiti šakom o stol i za kršćane u većinski muslimanskim zemljama zatražiti ista ona prava koja muslimani žele imati u Europi.

Nužnost islamske reformacije

Za europske kršćane, teror i nasilje u ime religije poodavno su postali neprihvatljivi, dok islamski ekstremisti pozivaju na sveti rat ne samo u islamskom svijetu, nego i u srcu Europe.

Upravo bi to trebao biti povod za kršćane i liberalnije muslimane u Europi i svijetu da uporno potiču na priznavanje vjerskih sloboda, odvajanje

religije od politike i pravo svakog pojedinca na prelazak iz jedne vjerske zajednice u drugu. Naime, odnos između kršćanstva i islama nije važan samo za mir u Europi, nego i u čitavom svijetu, jer ove dvije vjerske zajednice zajedno čine više od polovice svjetske populacije.

Nažalost, postoje mnogi neriješeni problemi koji opterećuju dijalog i suživot s muslimanima na globalnoj razini. Poznati egipatski orijentalist Samir Khalil smatra da je jedan od tih problema različit pristup Kuranu.

Ondje nailazimo na miroljubive, ali i ratničke izjave. Neprosvijećeni muslimani i ekstremisti koji islam smatraju jedinom pravom religijom često se pozivaju na ratoborne rečenice, izdvajajući ih iz povijesnog konteksta.

Problem najbolje rasvjetljuje nedavno revidiranje Ustava u Maroku. Kralj je pod pritiskom islamskih stranaka u Ustav unio članak da je islam državna religija koja garantira slobodu vjeroispovijesti. Vjersku slobodu dakle ne garantira država, nego islam. Oni koji su islamu okrenuli leđa ili se izjašnjavaju ateistima osuđeni su na diskriminaciju, pa čak i na smrt. Nažalost, Turska, koja je sve donedavno uz Indoneziju bila jedina sekularna država s većinski muslimanskim stanovništvom, pomalo se kreće u smjeru islamske republike, kakva je primjerice Iran. A u takvim

Reportaža

Bosanski Asiz

Franjevački samostan i crkva sv. Ante na Bistriku Svakoga tko prođe Baščaršijom i baci pogled podno Trebevića zainteresira visoki crkveni toranj na Bistriku.

On ondje gordo stoji, pokriven zelenom patinom bakra, pokazujući da i u ovom dijelu Sarajeva ima katolika. Nekoć je na tom mjestu stajala jedina crkva u čaršiji, koja je jedno vrijeme služila i kao katedrala.

Danas crkva sv. Ante na Bistriku, kao posljednja crkva građena prije Prvog svjetskog rata, svjedoči o nekom prošlom vremenu.

K

ad se mostom, koji kod Careve džamije spaja dvije gradske četvrti, prijeđe plitka Miljacka i dalje ulicom prođe između bivše zgrade suda i Konaka, poglede mami velebni

20 www.svjetl ori je c i. ba

neogotički toranj. Samostan i crkva sv. Ante pozivaju bliže svakoga tko zastane ispod trešnje i oronulog zida na početku Franjevačke ulice. Kamioni susjedne pivovare utihnuli su, radni dan je završen. U prolazu između crkve i franjevačkog samostana već su se skupili ljudi koji čekaju da počne večernja misa. Utorak je, dan kad bosanski katolici posebno štuju Padovanskog Čudotvorca.

Arheologija i kršćanstvo

Dašak predromanike u BiH Razdoblje predromanike podrazumijeva stilski pravac između kasne antike i romanike, koji karakterizira specifičan umjetnički izraz, lako prepoznatljiv u sakralnoj arhitekturi i skulpturi. Spomenuto razdoblje na prostoru Bosne i Hercegovine odlikuje se malim brojem sačuvanih spomenika, a ovdje su predstavljeni samo najznačajniji.

P

redromanika je stilsko razdoblje koje najčešće datiramo u 8. i 11. stoljeće, iako se ponegdje, primjerice na engleskom govornom području, pod tim pojmom podrazumijeva i raniji period, s početkom u 5. stoljeću. Vezana je gotovo isključivo uz sakralnu umjetnost, prije svega uz arhitekturu i skulpturu, zatim uz slikarstvo, iluminaciju knjiga ili primijenjenu umjetnost u vidu ukrašavanja relikvijara.

Na području Bosne i Hercegovine dosad je otkriven relativno mali broj predromaničkih spomenika, koji pokazuju određene posebnosti.

Romanička jednostavnost

Romaničke crkve, spomenici sakralne arhitekture toga razdoblja, javljaju se najčešće kao jednostavne, jednobrodne građevine s izduženom pravokutnom apsidom. Takve su crkve potvrđene na lokalitetima Crkvina u Koluniću kod Bosanskog Petrovca, Crkvina u Vrutcima kod Ilidže, Crkvenjak u Haljinićima kod Kaknja, Crkvina u Zavali kod Trebinja, Crkvina u Paniku kod Bileće itd. Apsida romaničke crkve može biti 24 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Ana Marić Zemaljski muzej BiH

i polukružna, kao na primjeru crkve sv.

Petra u Rapovinama kod Livna.

U tim jednostavnim oblicima može se prepoznati kasnoantička i ranokršćanska tradicija, s neznatnim utjecajem Karolinga u vidu pravokutnog oblika, ili pak bizantskim utjecajem, ako je crkva centralnog tipa. Ipak, monumentalne i reprezentativne romaničke građevine gotovo u potpunosti izostaju, a izraz koji se stvara uvijek se razlikuje od originala.

Skulptura se vezuje isključivo za crkveni kameni namještaj, odnosno unutarnje opremanje crkve, u vidu oltarnih pregrada, oltara, ciborija, propovjedaonica, kapitela, prozorskih rešetaka, okvira vrata i sl. Ti su se elementi ukrašavali geometrijskim i vegetabilnim motivima, stvarajući zanimljive preplete, a obično bi ih kombinirali s kršćanskim simbolima poput križa, kaleža ili stabla života te zoomorfnim motivima. Izvođeni su u plitkom reljefu i dosta shematizirano, a najčešće bi čitave plohe bile

popunjene iz straha od praznine, koji se u umjetnosti prema latinskom izvorniku naziva još i horror vacui.

Sva predromanička plastika koja je do danas otkrivena, bilo u sklopu crkve ili kao slučajni nalaz, grupirana je na tri područja: središnja Bosna, jugozapadna Bosna (Glamočko i Livanjsko polje) i područje Zahumlja.

Europski utjecaji

Crkva u Vrutcima kod Ilidže bila je posvećena sv. Stjepanu Prvomučeniku. Sustavno je istraživana 1975., a osim ostataka ranoromaničke crkve, otkriveni su još i rimski žrtvenik i nekropola stećaka. Sama crkva spominje se u pisanim izvorima 1244., u Povelji Bele IV. izdanoj u Glažu u Usori, a pretpostavlja se da je izgrađena u drugoj polovici 9. ili početkom 10. stoljeća. Srušena je sredinom 13. stoljeća, a nakon toga je obnovljena i proširena.

U to je vrijeme nastala i spomenuta nekropola sa stećcima. Otkriveni ostaci kamene plastike pripadaju oltarnoj pregradi, koja je na vrhu vjerojatno imala trokutasti zabat s križem u sredini. Križ je ukrašen trostrukim

Bonum commune

Sumorno stanje duha Već neko vrijeme govori se o tomu da je depresija fatalna bolest današnjice i da poprima razmjere epidemije. Smatra se da pogađa jednog od deset ljudi na Zapadu u bilo kojem periodu života.

M

eđutim, ako pratimo izjave medijski poznatih osoba koje su se liječile od depresije, zanimljivo je da one gotovo nikada ne navode da su patile od depresije, već kao glavni uzrok svojega stanja navode iscrpljenost poslom i različitim aktivnostima. Stječe se dojam da suvremeni čovjek uvijek traži nekakve izgovore za depresiju i kao da je danas iscrpljenost, koja dovodi do depresije, postala statusni simbol. Dok je ranije, primjerice u srednjem vijeku, iscrpljenost predstavljala ozbiljnu povredu duhovnoga života, odnosa između Boga i čovjeka, danas biti iscrpljen, izgorjeti od posla znači biti važan, uspješan. Zato mnogi uzroke toga neće pripisivati nekim svojim krivim životnim potezima, nego pretjeranim poslovnim obvezama, koje su si (gle apsurda!) često sami natovarili na svoja leđa. Drugim riječima, duhovna i fizička iscrpljenost danas se shvaćaju kao stvar prestiža, koje svoj vrhunac doživljavaju u tzv. burnoutu (hrv. pregorijevanje na radnom mjestu). Tomu u prilog ide i nedavna izjava njemačkog novinara Sebastiana Becka koji je rekao: Samo gubitnici padaju u depresiju. Burnout je dijagnoza pobjednika.

No, iscrpljenost koja dovodi do konačnog pregorijevanja nije samo karakteristika medijski poznatih ljudi i bilo bi pretjerano govoriti da je 26 www.svjetl ori je c i. ba

Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

ona uvijek pokušaj stvaranja nekog statusnog simbola. Naprotiv, obični ljudi često osjećaju iscrpljenost, a nije im izričita namjera koristiti je kao statusni simbol. Kultura gradova koji ne spavaju otežava čovjeku da se odmori u bilo koje doba dana ili noći. Stoga, zbog nemogućnosti da napuni svoje duhovne i tjelesne baterije, suvremeni čovjek stalno je na kritičnom stupnju života, gotovo potpuno ispražnjen. Bezbrojni mailovi, čavrljanje na društvenim mrežama, neprekidne scene nasilja i patnje na televiziji, financijska kriza, korumpirani političari, nagovještaji ekološke katastrofe: tko vas uopće može kriviti, ako kažete da ste umorni i iscrpljeni i da vam je dosta svega?

Iscrpljenost – znak našega doba?

Mnogi suvremeni sociolozi, psiholozi i kulturni kritičari smatraju da je iscrpljenost znak našega vremena. Ističu da je naglo širenje sindroma iscrpljenosti u vidu depresije i stresa zapravo posljedica izazova suvremenog tehnološkog doba. Taj argument oslanja se

na tezu da je čovjekov stupanj energije ostao potpuno isti kroz povijest, dok su se spoznajni i emocionalni zahtjevi danas naglo povećali. Tako književna kritičarka Anna Katharina Schaffner u svojoj knjizi Iscrpljenost navodi kako je danas narušena granica između posla i odmora, jer zaposlenici se vrlo teško mogu isključiti s posla.

U natjecateljskom duhu kapitalizma danas zaposlena osoba zapravo

Retrospektiva

Lakoća krivotvorenja i etiketiranja

30 www.svjetl ori je c i. ba

Patrijarh Bartolomej je 10. rujna u crkvi u Jasenovcu sudjelovao na liturgijskoj komemoraciji za srpske žrtve logora zajedno sa srpskim patrijarhom Irinejem te većim brojem episkopa iz BiH, Srbije i Crne Gore i Hrvatske! I ovaj put bogoslužje nije prošlo bez enormnog umnožavanja broja žrtava kao da ih je nekima premalo: rečeno je da je komemoracija sjećanje na 700 000 srpskih žrtava. Ta desetak puta uvećana brojka, i to samo srpskih žrtava, u bivšem je sustavu desetljećima propagirana kao nepobitna istina.

Iz toga je nastao jasenovački mit. Koristili su ga političari, širili mediji, u školama učili đaci. Svaki govor protivan toj službenoj istini o Jasenovcu izazvao bi oštar odgovor represivnog sustava.

Međutim, riječ je o gruboj krivotvorini proizašloj iz višedesetljetne komunističke i velikosrpske propagande.

Velikosrpski ideolozi, među kojima su i najistaknutiji predstavnici Srpske pravoslavne Crkve, i danas uporno ponavljaju tu laž s uvjerenjem da će ona jednom postati istina. To je u stvari projekt Memoranduma II SANU!

Pohod u krugu svojih

Ni Bartolomej se nije uspio odmaknuti od te nimalo bezazlene propagandne retorike, iako je u više susreta s vrhovnim poglavarom Katoličke Crkve demonstrirao ekumensku otvorenost i širinu. Ovdje se prilagodio domaćinima. Kazao je da su jasenovački novomučenici heroji i sveci cijeloga

Piše Marko Karamatić pravoslavlja, a pravoslavnim Srbima poručio da budu pod krošnjom srpskih mučenika, tog drveta blagoslovljenih Srba, i pozvao ih da slijede put svojih otaca, junaka i svetaca. Rekao je da je stradalo na stotine tisuća njegove pravoslavne braće te im sada odaje posebnu počast na mjestu gdje se došao napojiti njihova mučeničkog mirisa. Ali nije samo Jasenovac, kaže pakrački episkop Jovan, nego i svako selo oko Jasenovca, i svaka šuma, puna žrtava srpskih mučenika, izvješćuje Hina. Stradalnici drugih nacionalnosti i konfesija nisu spomenuti!

Bartolomej se kratko susreo s hrvatskim premijerom Tihomirom

Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej

U

Hrvatsku je 9. rujna 2016. stigao ne baš običan gost: carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej, u pravoslavlju po časti prvi među jednakima. Pozvan je odlukom Svetog arhijerejskog sabora sa zasjedanja u svibnju 2016. u Beogradu uz 75. obljetnicu otvaranja logora u Jasenovcu. U svezi s tim organizirana je konferencija o holokaustu Novomučenici: Poliperspektiva II, koja se trebala održati u Pakračko-slavonskoj eparhiji. Budući da je patrijarh dosta kasno, tek desetak dana pred konferenciju, potvrdio svoj dolazak, organizatori su je u zadnji čas premjestili u Zagreb, u Srpsko-pravoslavnu gimnaziju Katarina Kantakuzina Branković. U radu su sudjelovali povjesničari, sociolozi, teolozi... među kojima i Efraim Zuroff, voditelj Centra Simon Wiesenthal iz Jeruzalema, koji nerijetko upozorava na bujanje fašizma i ustaštva u Hrvatskoj.

Lovac na naciste, koji ne priznaje genocid u Srebrenici, neprikriveni je lobist srpske politike! Bio je nazočan također i srbijanski ministar Aleksandar Vulin, u novije vrijeme poznat po svojim huškačkim izjavama o tobožnjoj rehabilitaciji NDH, a šuti kao zaliven o stvarnoj rehabilitaciji četništva! Na konferenciju nije pozvan nitko od hrvatskih povjesničara a na simpoziju je bio prisutan pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u ime Katoličke Crkve!

Živjeti u Hrvatskoj

Utakmica je odigrana

N

ovi televizijski šou oživljava 925. godinu. Počiva na obračunima, dvorskim intrigama i borbama u areni, a sve na čast i slavu kralju Tomislavu!, kako se tamo pozdravljaju. Ipak ima nešto što uvijek ostaje isto – biseri.

Manje na čast ikome, a na slavu njima, rezime je i događaja u Hrvatskoj. Prevrata kao u turskoj sapunici!

Da je tadašnji nedužni hrvatski kmet, suprotno navadama mrkog medvjeda s najveće nam kovanice, usnuo snom pravednika, recimo proljetos, a probudio se ove jeseni, bojim se da bi završio kao i zrele kruške – na podu.

E da. Baš kao i mi, zajedno s 130 milijuna kuna. Drugi put ove godine. Jednom k’o nijednom. Tek da znate, samo tiskanje glasačkih listića (listića!? pa to je cijela plahta!) stoji nevjerojatnih 5,7 milijuna kuna. Budući da mi Hrvati više od dvorske intrige i politike volimo samo nogomet, razumljivim rječnikom zvučalo bi ovako...

Utakmica za povijest

Prilikom samog dolaska na teren, navijači su višekratno zviždali igračima, ovisno o tome s koje strane ulaze na teren. Jedna je navijačica, kao

32 www.svjetl ori jec i. ba

uvjerljivije sredstvo za pojašnjavanje vlastitih stavova, ponijela i kišobran, a umalo ga je dobila po glavi od igrača Obersnela.

Gubitaka je bilo na obje strane prilikom samog zagrijavanja. Tako je plava ekipa ostala bez Karamarka, kojemu se štiklom nezgodno nagazilo na nogu. Njegov se prijatelj (rekli su da nije lijepo koristiti riječ protivnik) iz crvenog tima, Milanović, u žaru borbe za glasove, pardon bodove, ishitreno približio desnici i pritom zabio autogol. Pokunjeno je izjavio da je vrijeme za time out, a ionako više nije namjeravao igrati, kaže. Mo’š mislit’!

Oko klupe već trče barem tri zamjene! Ivo Baldasar se do ovoga trenutka nije uspio načuditi kako loptu nije ni vidio, a tako je lijepo uspostavio treninge na relaciji Split – Zagreb. Vjerojatno i putne troškove!

Nesretni Stipe Petrina se toliko zagledao u svoj hologram na moru da mu je i travnjak slano mirisao. Jambo i Čačić su više mislili o spizi i biznisu nego o samoj taktici igre, tako da zadobivene bolove u vratu i egu neće uskoro izliječiti. Ivan Tepeš i Pero Ćorić su trčali naoko koordinirano i tek su na kraju shvatili da trče po krivom

Piše Marija Barbić terenu i to jedan na drugoga, pa je sudar bio neminovan. Ljubo Jurčić i vječni Ćiro zagrljeni kude lošu sportsku sreću i pitaju se što to bi? Milan Bandić sliježe ramenima i uporno tvrdi da sam može pokriti još deset položaja na terenu. Istovremeno. Pupovac je posrnuo preko noge vlastitog navijača i toliko zapomagao da je iskamčio poštedu. Baš kao i sedam-osam stranih igrača koji u šarenim dresovima trčkaraju po terenu i smatraju da je dovoljna i sama njihova nazočnost.

Ionako je nejasno u čijem su timu.

Formalno. Beljak je igru promatrao preko tuđeg ramena, u početku pjevušio, a potom i zakukao, prije nego što je uopće potrčao. Tako smoren, na brzinu je odlučio da je vrijeme podijeliti oproste većini svojih suspendiranih navijača, a da ih prije toga nije ispovjedio. Mogli bi uskoro zamijeniti mjesto, pa za svaki slučaj... Što se tiče onih u živom zidu ispred gola, razbježali se svaki na svoju stranu prije nego je lopta do njih i doletjela. Kažu, neke im čudne koverte privukle pozornost, osim toga već je kasno i moraju kući, zove ih

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Divlje životinje u Svetom pismu Koliko su bili česti u biblijsko vrijeme, moglo bi se zaključiti iz podatka da se skoro u polovici svetopisamskih knjiga spominje lav. Iako se radi o snažnoj životinji, Sveto pismo navodi da je bilo ljudi koji su porazili lavove boreći se s njima

D

osad je već opisano nekoliko vrsta domaćih životinja koje su biblijskim ljudima bile od izuzetne važnosti ili od velike koristi. Što se tiče divljih životinja u Svetom pismu, teško ih je sve identificirati, budući da su sveti pisci često nekoliko vrsta divljih životinja naslovljavali jednim općim izrazom, a ne pojedinačnim. Donosim pregled važnijih i češće spominjanih divljih životinja.

O magarcima je, kao domaćim životinjama, već bilo riječi ranije, no Sveto pismo spominje i divlje magarce, koji se na hebrejskom jeziku nazivanju pereʾ. Spominju se nekoliko puta: Post 16,12; Job 11,12; 24,5; 39,5; Hoš 9,5; Ps 104,11; Iz 32,14. Uz divlje magarce, Sveto pismo spominje i medvjede.

Medvjed koji se na hebrejskom zove dōḇ spominje se na nekoliko mjesta u Bibliji (Izr 17,12; 28,15; Iz 11,7; Tuž 3,10). Tih životinja je u biblijsko vrijeme bilo puno, a danas se mogu naći uglavnom u brdima Libanona. Glavni plijen su im bile ovce i koze.

Lisice imaju jazbine

Uz medvjede, Sveto pismo spominje i divlje svinje, posebno veprove. Te životinje su uglavnom zadavale probleme 36 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

poljoprivrednicima, a iznad svega vinogradarima, što izričito ističe Psalmist u Ps 80,13-14: Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri? Što se tiče jazavca, on se samo tri puta spominje u SZ, i to Lev 11,5; Izr 30,26 i Ps 104,18. Jeleni, srne, gazele, košute su pak životinje koje se poprilično često spominju u Svetom pismu (npr. Pnz 12,15.22; 14,5; 15,22; 2 Sam 22,34; 1 Kr 5,3; Job 39,1; Ps 18,33; 42,1; Izr 5,19; Pj 2,9.17; 8,14; Iz 35,6; Hab 3,19). Što se pak tiče lisica (koje se na hebrejskom zovu šûʿāl) i one se spominju ne samo u Starom zavjetu, nego i u Novom, gdje se na grčkom jeziku zovu alōpēx. U Starom zavjetu se govori da je čak Samson uhvatio 300 lisica i uz pomoć luči i lisičjih repova popalio filistejska polja (usp.: Suci 15,4-5). A Pjesma nad pjesmama

govori da su lisice oštećivale vinograde (Pj 2,15). U Novom zavjetu Isus ih spominje u kontekstu da on sam nema gdje glavu nasloniti, za razliku od lisica koje imaju svoje jazbine (Mt 8,20; Lk 9,58). A na drugom mjestu Isus Heroda naziva lisicom (Lk 13,32).

Sveto pismo spominje i šakale (čaglje). Prorok Mihej govori o šakalima koji zavijaju: Zato ću zakukati i zaridati, ići ću gol i bos, zavijat ću kao šakali, urlikat ću kao nojevi (Mih 1,8).

O šakalima ili čagljima ima relativno dosta referenci u Starom zavjetu, s tim da se u Novom zavjetu uopće ne spominju (usp.: Job 30,29; Ps 44,20; 63,11; Iz 13,22; 34,13; 35,7; 43,20; Jr 9,10; 10,22; 14,6; 49,33; 51,37; Tuž 4,3; 5,18; Ez 13,4; Mal 1,3). Treba spomenuti i leoparde kojih je bilo u Svetoj Zemlji te ih i starozavjetni proroci spominju. Tako recimo prorok Jeremija govori: I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi (Jr 5,6). Leopardi se spominju na još nekoliko mjesta u Starom zavjetu, poput Dn 7,6; Hoš 13,7; Jr 13,23; Hab 1,8; Job 4,10; Pj 4,8 te jednom u Novom zavjetu u Otk 13,2.

Koraci Treba krenuti. Prvi korak je bitan. Dogodi se, obično, uz nečiju pomoć. Ne možemo reći da su zanimljivi isključivo koraci ovog vremena, jer koraci su postojali i davno prije nas. Na početku je bio korak! Prošlost poučava, nadahnjuje. Gibanja i vrijeme, promjene, mjesto i cilj. Pred nama je dug put, ali i njime se kreće prvim korakom. Na putu čekaju ljubav, čežnja, bol, pjesma, radost, traženje, nalaženje, nenalaženje, nesnalaženje, dvojbe, strah od novog koraka. Dobronamjerne riječi, koji put zanemarene. Misao, ponekad, pogrešno protumačena.

Sloboda neshvaćena.

Zakoračiš u svjetlost, pa u sumaglicu. Onda opet kroz svjetlost.

Korak krut. Ideš. Zastajkivanja pred nepoznatim. Zaustavljanje?! Neee, usporavanje! Upoznavanje, pa opet put, često nepregledan. Upitamo svanuće, krik svanuća: koliko puta i koji put? A ono, kao iz navike, upali svjetiljku i namigne, dajući znak da nastavimo dalje. Godi idiličan hod po visoravni. Koraci uz planinu, pa strmo silaženje... Uzdah zbog raskoraka umjesto iskoraka. Pitanje hoću li moći? Hoću! Znam da hoću. Na ramenima obješen osjećaj odgovornosti, a neodgovornost vreba.

Odredište daleko, a strepnja blizu. I gle, odjednom trn u peti. Uh! Krik.

Zar još jedan uzaludan pokušaj? Zaustavljanje. Tišina se nijemo oglašava.

Sunce se iznova rađa. Bravo! Nova prilika! Proljeće nikada ne iznevjeri.

Korak ostavlja trag, svjedoči i piše povijest. I ovaj trenutak uskoro se seli u prošlost. Korak mora dalje, njegov cilj je susresti se. Ako zakasni, mogao bi se mimoići, ili čak nikada ne stići! Cilj je susresti se s novim danom kao svjedokom. Ispijena čaša nade. Preskočene prepreke. Srušen zid. Pogled iza i ispred sebe. Troše se tabani.

Idemo! Vječnost otvara vrata, spremna zažmiriti na naše nesnalaženje. Krik svanuća otvara pogled u daljinu. Idemo, ali još nismo otišli. Izgovaramo riječi koje su već bezbroj puta prije izgovorene. Ipak ostaje nada da će ih se još mnogo puta izgovoriti. Iste riječi, rečenice, a smisao različit. Nižu se koraci. Isti koraci, a hod različit.

Ne, koraci, nadam se, nisu umorni. Sve je dobro dok se pokreće. I priča!

Vrijeme će i tako učiniti svoje. A mi? I nama je činiti koliko se stigne. Što li nosi novi dan? Novo pitanje, stari odgovor: jutro!

Aktualno

Svetica je rođena!

Proces proglašenja Majke Terezije blaženom i svetom odvijao se po ubrzanom postupku, koji se omogućuje samo onim svecima, čija je svetost upadljiva i svima očita. U trenutku njezine blažene smrti, cijeli je svijet spontano uzviknuo: Umrla je svetica!

U

nedjelju, 4. rujna 2016. na Trgu sv. Petra u Rimu, papa Franjo je bl. Majku Tereziju iz Kolkate proglasio svetom.

Blaženom ju je proglasio sveti Ivan Pavao II. 2003. godine, u nazočnosti više od 150 tisuća hodočasnika iz cijeloga svijeta. Nije mnogo manje bilo ni na njezinoj kanonizaciji.

Iako su indijski biskupi molili Papu da kanonizaciju obavi u Indiji, u Kolkati, prevagnulo je mišljenje Papinih suradnika da se kanonizacija upriliči u Rimu, jer je Majka Terezija osoba koja je divno osvijetlila i istaknula lice sveopće Crkve te pripada cijelom svijetu. Slika Majke Terezije na pročelju vatikanske bazilike sv. Petra na dan kanonizacije nije bila prekrivena, iako je običaj da slika ostaje zastrta platnom sve do trenutka samoga proglašenja blaženim ili svetim.

Kao da se namjerno od toga odstupilo. Jer, Majka Terezija kao da je i sada živa i prisutna, duboko se urezala u pamćenje i svijest ljudi po čitavome svijetu.

Počasno mjesto kod kanonizacije, prema želji pape Franje, pripalo je skupini od 1500 beskućnika i siromaha u domovima Misionarki ljubavi u Italiji. Nakon svečanosti, njih je kod 48 www.svjetl ori je c i. ba

ručka posluživalo 250 redovnica i 50 redovnika Majke Terezije.

Čudesan uspon mlade svetice

Sveta Majka Terezija (Agnes Gonxha Bojaxhiu) rođena je u Skoplju, 26. kolovoza 1910. u katoličkoj obitelji.

Kao 18-godišnjakinja posvetila je život misijama, pristupivši redovničkoj zajednici Gospe Loretske. Već je 1929. poslana u indijsku Kolkatu, gdje je radila kao nastavnica zemljopisa i vjeronauka, a svečane zavjete položila je 1937. Devet godina poslije, Terezija je doživjela rasvjetljenje duha: odlučila je osnovati vlastitu redovničku zajednicu. Loretsko odijelo zamijenila je 1948. indijskim bijelim sarijem, s obrubom plave, Gospine boje.

Malo po malo, uglavnom putem medija, svijet je upoznavao novu, vrlo neobičnu i vrlo jednostavnu redovnicu, nagnutu nad teške bolesnike i umiruće po ulicama Kolkate. Prikupljala bi odbačenu djecu, koja su od gladi i bolesti umirala po gradskim ulicama. Za hranu i lijekove morala je prositi. Ubrzo je redovnica u bijelom indijskom sariju postala za bogataše ispit savjesti, za siromahe anđeo nade i utjehe, a za cijeli svijet snažan krik

Piše fra Slavko Topić velikog broja marginaliziranih, odbačenih, zanemarenih, gladnih, žednih, bolesnih, od bijede umirućih, potpuno zaboravljenih i ostavljenih ljudi širom svijeta. Kolkata je po cijelome svijetu, govorila je.

Nakon što je 1952. osnovala prvi dom za bolesne i umiruće Dom čista srca, sveta Majka Terezija stala je osnivati nove domove po Indiji, a zatim i po cijelom svijetu. Nju je zanimao čovjek, unesrećeni i najsiromašniji mali čovjek, kojega su svi odbacili i zaboravili. Majka Terezija u drugoj polovici prošloga stoljeća zaista je dotakla i uznemirila savjest cijeloga čovječanstva, svraćajući pozornost na mnogobrojnu vojsku siromaha suvremenoga svijeta – i materijalnih i duhovnih.

Njezina nova redovnička zajednica čudesnom brzinom se proširila po svijetu. Mnoge mlade djevojke htjele su biti kao Majka Terezija. Danas Misionarke ljubavi broje oko 5000 redovnica, oko 800 braće misionara ljubavi i oko 30 tisuća volontera koji se u 600 ustanova žrtvuju za samaritansko djelo Majke Terezije po cijelome svijetu.

Tragom narodne baštine

Sveti Frane šara grane U prošlosti su ljudi pokušavali prognozirati kakvo će biti vrijeme promatrajući nebo i ponašanje biljaka i životinja tijekom godine. Pučki su meteorolozi vrijeme u određenom dijelu godine prognozirali prema tomu kakvo je vrijeme bilo nekoga dana u godini, koji je bio ključni dan za vremensku prognozu.

O

bično su takvi dani vezani za spomendane svetaca.

Svoje iskustvo oblikovali su u izreke, nerijetko stihovane ili rimovane. Vrijeme se prognoziralo i prema zdravstvenom stanju tijela pa je tako netko znao govoriti kako ga bole zglobovi ili kosti jer sigurno će promjena vremena.

Kao zaštita od nevremena služili su i predmeti posvećeni tijekom godine, maslinove grančice, ostaci blagoslovljenog uskrsnoga jela, a na Sveta Tri kralja se nedogorjeli badnjak iznosio iz kuće i ostavljao u vinogradima i voćnjacima, za zaštitu od nevremena i za dobar urod.

U trenutku nevremena križalo se, škropilo i molilo uz upaljenu svijeću.

Za jakoga nevremena, običaj je bio iznijeti sadžak (željezni tronožac nad vatrom na koji se postavlja posuda za kuhanje), okrenuti noge sadžaka prema nebu, iznijeti blagoslovljenu vodu i sol te moliti Vjerovanje kako bi nevrijeme prestalo. U nekim su mjestima punili i puške kandelorskim svijećama s blagdana Svijećnice i pucali da krupa prestane.

Od nevremena i grmljavine branilo se i molitvama: Biži, biži, irudice!

Majka ti je poganica, od Boga prokleta, od svetog Ive krvi sapeta.

50 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Ana Papić

tragomtradicije@gmail.com

Osim izgovaranja ovih molitvi, vjerovalo se i da zvonjava crk­venih zvona može rastjerati oblake i tuču.

Dvanaest dana za 12 mjeseci

Od Svete Lucije do Božića (Lucini dani, vidioci) dvanaest je dana i svaki od njih predstavlja jedan mjesec sljedeće godine. Vjerovalo se da će vrijeme u sljedećih dvanaest mjeseci biti takvo kakvo bude u tih dvanaest dana.

Narodne priče kažu da se svakom svecu posti iz pobožnosti, a svetom Iliji iz straha. Za njega pučka tradicija kaže da po nebu vozi svoja kola: kada zamahne bičem, onda sijeva, a kad bičem udari konja, onda zagrmi. Za vrijeme grmljavine molilo se svetoga Iliju: O, Ilija ognjeni, koji grome odgoniš, goni ih od nas Isus je kod nas!

Promatranjem ponašanja biljaka nastale su brojne meteorološke izreke.

Tako se govorilo da će zima biti duga ako se na vrhu jablana dugo zadrži liš­će. Ako dobro rode lješnjaci, zima će biti duga. Ako dobro rode žirovi, bit će duga zima.

Veliki dio pučkih meteoroloških izreka nastao je promatranjem ponašanja životinjskoga svijeta u nekim dijelovima godine. Pučke predaje kazuju da na Kandeloru ili Svijećnicu medvjed izlazi iz brloga vidjeti svoju sjenu. Ako tog dana sja sunce, zima će potrajati još četrdeset dana i medvjed se još dublje uvlači u zimski san.

Ako lastavice lete visoko, bit će lijepo vrijeme.

Ako lastavice lete nisko i cvrkuću, padat će kiša.

Ako navečer blago iz ispaše neće kući, sutradan će nevrijeme.

Ako žaba krekeće i skriva se pod liš­ćem, padat će kiša.

Ako je blago u štali nemirno, bit će nevrijeme. Što je muha dosadnija, to je bliža kiša.

Ako mravi izlaze iz zemlje, bit će kiše i nevremena.

Ipak, najveći broj izreka o vremenu vezan je uz spomendane svetaca.

Za Svetoga Josipa (19. III.) sva se gora osipa – tj., stiže proljeće.

Blagovist – goveda u obist, čobani u nesvist. Goveda se mogu zaobadati – obadi ih ujedaju, a čobani mogu dobiti sunčanicu.

Zemlja planina

Granica između Bosne i Hercegovine RADUŠA

Planina Raduša predstavlja prirodnu granicu između Bosne i Hercegovine, a smjestila se između Vukovskog polja i Zahumskog prolaza koji je na 1224 metra nadmorske visine, na samom jugoistoku Kupreškog polja.

Na istoku graniči s dolinom rijeke Vrbas, dok se na sjeveru veže za planinu Stožer. Na jugu se Raduša spušta do Ramskog jezera, a na sjeveroistoku graniči s prijevojem Makljen na 1123 m.

S

ama planina ubraja se među visoke bosanskohercegovačke planine, iako ne prelazi 2000 metara. Najviši vrh je Idovac s 1956 m nadmorske visine i nedvojbeno je najbolji vidikovac između Hercegovine i Bosne.

Po svom zemljopisnom položaju, planina Raduša nalazi se na prijelazu visokih planina srednje Bosne u krševitu i jako razlomljenu morfološku strukturu visokih planina sjeverne Hercegovine. Zajedno s planinama Vran, Ljubuša i Vranica, Raduša stvara prirodnu granicu između šumovitog i plodnog tla srednje Bosne te grubih kamenitih i krških krajeva sjeverne Hercegovine.

Planina Raduša obiluje tragovima glacijacije, koji su najvidljiviji u području Kupreškog polja i Rame, gdje ima i dolinskih glečera. Na sjeveroistočnom kraju postojao je velik tok, koji se spuštao u dolinu Vrbasa. Na taj način je nastala plodna Ramska dolina s obiljem vode, a danas je potopljena umjetnom akumulacijom. Postoje i brojne glacijalne zaravni na Raduši, na kojima su Ramljaci napasali 52 www.svjetl ori jec i. ba

brojna stada, a i danas se koriste kao pasišta sitne i krupne stoke. Visokoplaninske zaravni koristile su se i u poljoprivredne svrhe, za proizvodnju krumpira i žitarica, a velike površine su se kosile, što se održalo do danas.

Planina Raduša nekoć je bila i naseljena, posebice u ljetnom periodu kada se na pašu istjerivalo brojna stada krava i ovaca. Također, na jugoistočnoj zaravni nalazila se i jedna kuća u kojoj bi boravili franjevci iz samostana na Šćitu. Danas je ta fratarska kuća u ruševnom stanju.

Poznata po mrkim medvjedima

Zbog svog položaja i veze s Koprivnicom, na Raduši se dijelom prostiralo i poznato lovište Koprivnica. Sama planina bila je poznata po brojnoj populaciji mrkih medvjeda, koja je u svoje vrijeme bila najveća u Europi. Takvo stanje je bilo do domovinskog rata.

Danas je populacija medvjeda smanjena, a surovi životni uvjeti na ovoj planini predstavljaju smetnju za razvoj brojnih vrsta životinjskog svijeta. Tako od zaštićene dlakave divljači u manjem broju nalazimo srne, koje

Piše Dalibor Ballian su kao i medvjedi nekada bile vrlo brojne. Za razliku od njih, populacija zečeva je prilično stabilna. Ovdje treba naglasiti da se u šumama Raduše može naći i tetrijeb gluhan, a brojna je populacija lještarki i jarebica kamenjarki na vrhovima kao i pašnjacima s južne strane.

Od nezaštićene dlakave divljači nalazimo lisice, kune zlatice, kune bjelice, vjeverice i puhove. Od zvjeradi u ovom području pored medvjeda brojni su vukovi i divlje mačke. U zadnje vrijeme pojavljuju se povremeno risovi, o čemu svjedoče tragovi koji se mogu primijetiti zimi. Što se tiče ptičjeg svijeta, osim već nabrojenih, u šumama nalazimo i jastrebove, sokolove i brojne sove. Tu su i male šumske ptice među kojima su najbrojnije sjenice i šojke. Treba spomenuti i gmizavce kojih najviše ima na južnim i jugoistočnim padinama, a prije svega to su poskoci i smukovi te brojni blavori, kao i druge vrste guštera.

Pogled u dušu

Tko nam odgaja djecu?

U teškim trenucima kad nas životne nedaće udaraju sa svih strana, kad stradaju naši bližnji a mi im ne možemo pomoći, patimo i mi s njima. I kada pokušavamo naći razumijevanje ili čuti utjehu, riječ potpore od drugih, što dobivamo? Kuknjavu koja je gora od svih naših besanih noći i samotnih sati u kojima se pitamo kako i što dalje.

T

akvi ljudi zaboravljaju zašto su vam uopće došli ili zašto ste od njih tražili savjet. Stanu se prisjećati svojih muka i bližnjih, milih i pokojnih i onda vi sjedite tako uhvaćeni u tu zamku tuđeg proživljavanja već davne prošlosti, a svi vaši pokušaji da pobjegnete ne mogu biti ostvareni jer se tako ne radi. U glavi vam se vrte razne misli, budi se bijes, reakcija koja se ne smije ispoljiti. Sva tuga koja vas je dovela drugima, ili njih vama, nestaje i jedini nagon koji osjećate jest kako pobjeći. Sadašnjost je svedena na nepotrebnost, a prošlost je postala život.

Ljudi bjesomučno i netaktično prizivaju svoje duhove prošlosti, ne misleći kako je osobi koja u tom trenutku proživljava teške trenutke, kad srce puca a oči se stalno natapaju suzama, jer je teško gledati bližnjega ili roditelja kako pati. Gledati kako ga drugi tretiraju u njegovoj bolesti, a ne može se boriti niti izbjeći gorku stvarnost.

Ti stari roditelji prepušteni na brigu drugima pobuđuju rane koje će teško zacijeliti i slike koje će vremenom 54 www.svjetl ori je c i. ba

Piše prof. dr. sc. Snježana Šušnjara izblijedjeti, ali neće manje boljeti. Stalan grč u stomaku podsjeća da nešto nije u redu i da stvari mogu biti i drugačije. I onda ljudi dođu utješiti, razgovoriti, a zapravo samo nepotrebno navode primjere: tako sam ja, tako je meni bilo, tako je moja rodica, tako je moja majka, moja baka, i ja sam patila, mučila se i bilo mi je teško. Kad se samo sjetim... I ne ostave prostora za sugovornika i njegovu muku. Preostaje samo kimati glavom i čekati da nametljivci odu.

Jedini spas i utjeha

Problem koji vas je doveo u razgovornu situaciju nestao je, ali je sjećanje u jednoj glavi proizvelo čuđenje u drugoj. To sjećanje je svelo vaše probleme na nulu, a svoje stavilo na pijedestal,

na kojemu je ono uvijek kad se govori o mukama i životnim izazovima. I kao da vam poručuje ja sam veći, teži, moćniji. Ti ne znaš kako je to, ali ja znam. I u tom trenutku požalite što ste uopće pomislili da će vas netko razumjeti, podržati, ohrabriti i što u ljudima tražite utjehu. Tu je onaj koji vas čeka i vidi sve vaše boli, samo ga treba zazvati. A mi to često zaboravimo. Molitva upućena Bogu jedini je spas i utjeha! Molitva upućena ljudima puna je proturječnosti, sitnih interesa i nepovjerenja, koliko god se trudili to prikriti. Rijetki su iskreni ljudi koji ljube druge bez ikakve zadrške i očekivanja.

I sve će biti gore. Roditelji koji danas ne znaju suspregnuti svoje traume i rane iz odnosa jednih s drugima, neoprezno svoje strahove prenose na djecu. Pred djecom govore sve i onda se čude kad ih djeca razotkriju pred drugima. Djeca su postala ravnopravni sudionici svih tema koje odrasli potežu i to do takvih ozbiljnih krajnosti, koje mogu prouzročiti neželjena ponašanja u djece.

Kaos kao fraktal

Zid tišine Previše je tu ali i zar, previše za čovjeka koji je odgovoran na poslu, a koji samo tako nije nikome javio da neće nazočiti kolegiju, niti otići na službeni put. A bio je sposoban sam se dovesti automobilom?

S druge strane, čak je i notorna laž tek sjena tuge, naspram njegova grubog odnosa prema najbližima

S

vako je dijete neizmjerno sretno kad mu roditelji tijekom šetnje kupe balon. Nešto kasnije, kad se ručica umori od čvrstog stiska, a pogled zastane na klackalici, balon postane teret.

Sve dok se uzica nenadano ne otme iz šake, a balon se onako šaren i sjajan vine slobodan, visoko u nebo. Tada opet postane – čežnja.

Mislav ne zna što je čežnja. Otkako se sjeća, sve mu je polazilo za rukom i bilo po njegovoj volji. Školovanje, sport, izlasci, odjeća ili kakav hir, uvijek je imao puno više nego što su mu roditelji, realno, mogli priuštiti.

Imali su samo najbolju namjeru...

Pažen i mažen ubrzo je izrastao u naočitog, pomalo uobraženog, mladog čovjeka. Oženio se pametnom, ali nesigurnom djevojkom, poslušnom jedinicom iz dobre građanske obitelji.

Obitelji koja ga, nekim čudom, nikad nije prihvatila.

Stigla su i djeca, mlada se obitelj kućila, sve prema Mislavovim željama. Desetak godina u centru, pa onda gradnja lijepe kuće s velikom okućnicom na periferiji grada. Dobro se oženio, a i prodao je dio imetka koji su mu dali roditelji, sve je birao i oblikovao po svojoj volji. Njegova su djeca rasla u blagostanju, ali je u obitelji samo jedan roditelj odlučivao o svemu – Mislav.

56 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@hotmail.com

Mali su ljudi brzo odrasli. Uglavnom previše odgovorni, često nesigurni, a sve zbog stalnih, visoko postavljenih zahtjeva njihova oca. Istovremeno, bez željenog priznanja, pa i jasno iskazane ljubavi. Naviknuli su živjeti tako, usmjereni jedni na druge. Mati, nesposobna suprotstaviti se ocu, šutke se povinovala njegovoj volji i odlukama, pa i kad bi duboko u sebi znala da nisu ispravne, da nisu najbolji izbor za neko od djece. Mislav je na poslu bio uspješan, priznat. Zarađivao je brzo i isto tako trošio, na sebe i svoje potrebe.

Jer ono najbolje ima svoju cijenu.

Jednog ranog ljetnog poslijepodneva njegova je suradnica uznemirila obitelj. Rekla je da Mislav ne odgovara na pozive, da trebaju dogovoriti detalje oko sutrašnjeg poslovnog puta. Vrijeme je protjecalo, on i dalje nije odgovarao. Primili su tek poruku s njegova telefona da je na putu. Nije se pojavio ni na zakazanom sastanku kasnije tog poslijepodneva. Nakon toga mobitel je bio isključen. Sada su bili ozbiljno

zabrinuti. Naviknuli su da odlazi i vraća se, često je službeno putovao. Ali bez osobnih stvari, bez terapije koju redovito uzima? Nazivali su poznanike, pokušavali rekonstruirati njegovo kretanje tog dana. Zabrinutost je rasla, a potraga ostajala bez rezultata. Spustila se noć, ubrzo se približilo i sljedeće jutro, a strah se uvukao u kosti.

U potragu je uključena i policija, svi koji bi mogli pomoći. Pretraživali su šire područje. Bez rezultata. Nadali su se, mada je od njegova nestanka prošlo već više od 24 sata.

Spustila se i druga noć. Po tko zna koji put obilazili su sva mjesta gdje je postojala i najmanja mogućnost da naiđu na kakav trag. Premoreni i beznadni pretraživali su parkirališta, pa i ona bolnička. I konačno, gotovo na odlasku, ugledali su parkiran poznati automobil! Utrčali su u bolnicu i dobili tek šturu informaciju da je dobro, da se sam dovezao, da im više bez liječnika ne smiju reći i da dođu ujutro. Od tada se sve odvijalo kao u ispremetanom filmu, prepunom pitanja na koje nema odgovora. Ili barem nema onih pravih. Mislav im je tek rekao da mu je pozlilo, stigao je do bolnice, upao na brzinu u obradu i zbog pregleda i umirujućih sredstava nije ni bio svjestan da su prošla dva dana. Hm...

Ubrzo je i otpušten s bolničkog liječenja. Čudio se, pa i durio zbog

Javna diplomacija

U tren oka u Londonu

Već duže vrijeme svjedoci smo klimatskih promjena i učestalih kiša na našim područjima. Zato, nije ni čudo da je autorica aforizama pod pseudonimom MAY napisala već poznatu frazu Londonsko vrijeme a niđe Londona. No, zapitam se, je li zaista točno da nema nigdje Londona? Može li se osjetiti dašak Velike Britanije uz ovu silnu kišu na koju se teško navikavamo?

I

stina je da će mnoge kiša podsjećati na London, budući da već godinama slušamo kako tamo kiša vrlo često pada, pa smo se već naviknuli da London zovemo još i Kišni grad. Mene osobno kiša asocira na mnoge stvari, ali kad je riječ o Londonu, posebno su mi dojmljivi prikazi britanskih sela, obavijenih kišom i sumaglicom. Oni prikazuju pravu ljepotu i čar majke prirode, koja je udovoljila svima pa i pluviofilima – osobama koje vole kišu.

Nisam nikad posjetila London a ni okolna sela, ali mogu zamisliti kako sve to izgleda. Zapravo, ne moram mnogo ni zamišljati, jer su se filmovi i serije potrudili da mi dočaraju tu sliku. Nije novost da smo već niz godina izloženi utjecaju javne diplomacije Velike Britanije. Nešto starije generacije zasigurno se sjećaju poznate humoristične serije ‘Alo ‘alo, a kroz filmove o Mary Poppins kreiran je i pojam britanske dadilje. Moja generacija, nešto mlađa, ipak je više bila zadubljena u čitanje Harry Pottera, serijal knjiga poznate britanske spisateljice J. K. Rawling, koji počinje i završava u Londonu i okolici, te gledanje istoimenih filmova. Premda su filmovi o Harry Potteru većinom 60 www.svjetl ori je c i. ba

snimani u Japanu, oni odišu britanskim šarmom.

Naravno, za ljubitelje klasike, neizostavno je spomenuti Williama Shakespeara te njegove knjige od kojih je svatko, sigurna sam, barem jednu pročitao. Iako važan dio kulture, filmovi, serije i knjige nisu jedini alati koje Velika Britanija koristi kako bi nam približila svoju kulturu, pa ovdje spominjem i British Council, organizaciju koja povezuje ljude kroz kulturu,

umjetnost i obrazovanje, a djelatna je i u Bosni i Hercegovini.

Tijekom srednje škole bila sam njihova članica i vrlo često posuđivala sam knjige, filmove i glazbu te izučavala povijest i kulturu Velike Britanije. Danas British Council više ne raspolaže knjigama, budući da su ih darovali Filozofskom fakultetu, ali održavaju tečajeve engleskog jezika uz međunarodno priznate testove za engleski jezik, kao i mnogobrojne

Brojke i slova

BiH ne spada u visoko rizične zemlje Bivši američki predsjednik J. F. Kennedy, još je sredinom šezdesetih godina izjavio: ‘Svijet je danas vrlo drugačiji. Jer čovjek drži u svojim smrtnim rukama moć, da uništi sve oblike ljudske bijede i sve oblike ljudskog života.’ Svjesni svakodnevnih ratnih i političkih događanja u svijetu, danas nitko ne ostaje ravnodušan.

N

edavno sam pročitao jednu kratku priču, povezanu s ovim zadnjim terorističkim napadima, koja me posebno dirnula. Njezin autor je bio nepoznat, a napisao je sljedeće: Prošle noći prije spavanja, sjeo sam na krevet, dohvatio globus s ormara i stavio ga u krilo. Pažljivo sam prstima prolazio po njemu i pitao Svijet: Gdje te boli? ‘Posvuda...’ Tiho mi odgovori. ‘Posvuda...’

Danas su rasne, vjerske i nacionalne netrpeljivosti, uzroci mnogih nesreća i žalosti u svijetu. Unutarnji sukobi i neslaganja, različita stajališta i pogledi na prošlost ili budućnost, u tolikoj su mjeri doprinijeli svjetskoj nestabilnosti da je jako teško naći sigurno mjesto za život. Svaka zemlja našeg planeta potencijalno je ugrožena terorističkim napadima ili drugim oblicima nasilnog ponašanja pojedinaca ili skupine sličnih. Dok jedni urušavaju svjetsku stabilnost, drugi se opet trude održati mir i omogućiti pozitivni napredak. Neovisna svjetska organizacija Fund for peace (Fond za mir), jedna je od onih koje imaju cilj spriječiti sukobe unutar država svijeta. Na poseban i pomalo nepopularan 62 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Željko Bošnjak način, ona prikuplja podatke te razmatrajući i prezentirajući njihove rezultate kroz tzv. indeks ugroženosti (Fragile States Index), otkriva uređenost svake od 177 država svijeta. S redovnim godišnjim izvješćima, Fund for peace signalizira javnosti što to svaka zemlja treba popraviti kako bi zadržala mir. Promatrane kategorije odnose se na 12 pokazatelja ljudske djelatnosti, a grupirana su na društvene, ekonomske i političke pokazatelje.

Ocjena za svaku promatranu kategoriju ima raspon od 0 do 10 bodova, s tim da najveće ocjene dobivaju upravo one najnesigurnije zemlje.

Najrizičnija zemlja Somalija

Prema najnovijim podacima za 2016. godinu, najviše ocjene i samim time najveću opasnost za izbijanje rata ima Somalija. Ova sjeveroistočna afrička

zemlja, na prvom je mjestu zbog gladi, neefikasnosti državne uprave, pirata koji sve više i više uzimaju maha te militantnog ekstremizma i čestih stranih intervencija. Somalija je već dugo godina među vodećim ugroženim državama, a slijede je Južni Sudan i Srednjoafrička Republika – jednako tako siromašne afričke zemlje. Jako veliki rizik za izbijanje rata procijenjen je i za Jemen, Siriju, Čad i Kongo. Što se tiče europskih zemalja, najveći rizik od mogućnosti izbijanja rata procijenjen je za Rusiju. Ona se nalazi na 65. mjestu, a slijede je Izrael (69.), Gruzija (72.) i Turska (79.).

Istraživanja pokazuju i one sigurnije zemlje. Najsigurnija zemlja na svijetu, po pitanju vjerojatnosti izbijanja sukoba, je Finska. Njezin ukupan zbroj svih 12 pokazatelja je manji od 19 bodova. Istraživanja su pokazala, ako će ikada izbiti neredi i u Finskoj, to bi moglo biti uzrokovano nešto lošijim ekonomskim razvojem, inflacijom ili nezaposlenošću. Međutim, ti pokazatelji su tako dobri da ih većina zemalja teško može dostići. Na primjer, korupcija, stupanj demokracije ili transparentnost izbora u Bosni i

Razgovor s precima

Pjesnik kršćanske pobožnosti Među sačuvanim slikama naših starijih pisaca, uvijek mi je najizražajniji bio onaj poznati portret Silvija Strahimira Kranjčevića: visoko, umno čelo, koje se širi između vijenca tamne kose i gustih, simetričnih obrva, dugih, njegovanih uskočkih brkova, s izrazom prijetnje i nadmoći u oštrom pogledu.

B

io sam uvjeren da baš tako i mora izgledati pjesnik one vrste kakve je bio Kranjčević: vizionar i buntovnik, oštra pera i meke duše. Zato sam se iznenadio kad sam u sjećanjima ljudi koji su ga poznavali susreo drukčiju ličnost: Bio je mršav, onizak čovjek, s dugim brkovima, s čuperkom nemirne kose na visokom, glatkom čelu (Kreševljaković). Nije bio visok muškarac, štoviše, prije bi se dalo reći da je bio ispod prosječne visine, nježne građe, nemirnog i nervoznog govora, brzog i oštrog pokreta, kao da je u trci s vremenom, pa stalno nekud žuri, ili kao da želi od nekog pobjeći (Dvorniković).

To nesuglasje između osobe koju su ljudi poznavali i lika sa slike ovako sam sebi objasnio: tko god da je radio Kranjčevićev portret nije mogao a da pri tome ne zamišlja pjesnika Uskočkih elegija, Mojsija, Zadnjeg Adama, Heronejskog lava, Anđela bola i mnogih drugih maestralnih Kranjčevićevih poetskih vizija, pa je umjesto njegova stvarnog lika, učitelja u bosanskoj provinciji, zapravo kreirao portret njegove poezije. Bez sumnje, ovdje se pjesničko djelo transformiralo u zamišljeni lik samog autora.

I tako sad iz te slike, koja uokvirena visi na zidu moje sobe, do mene često dopiru moćni tonovi jedne pjesničke simfonije, u kojoj variraju različita, ali uvijek jaka osjećanja: čas nada u promjenu društvenog poretka, čas 64 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Zdenko Lešić pjesničko klonuće, čas glorifikacija revolucije i afirmacija životnog elana.

– Ima li kod nas još pjesnika s tako širokim obzorjem, u kojem ima mjesta i za Krista, i za Buddhu, i za Bibliju, i za Darwina, i za daleku prošlost i za Rusku revoluciju iz 1905.? – upitao me. Svaki put kad mi se pričini da čujem taj glas iz slike, učini mi se da nastavljamo razgovor koji smo davno započeli. – Kažu: Kranjčević je pesimist. A već je Matoš upozorio da taj kozmički pesimizam kod mene dolazi otuda što ja konstatiram da je prirodni zakon u takvom nesuglasju s našom srećom, s našim moralnim potrebama, kao i socijalni zakoni. Kaže Matoš: Kranjčevićevo prometejstvo, buntovništvo i titanizam, što je jezgra njegove poezije, protest je povrijeđenog moralnog osjećaja, naročito osjećaja pravičnosti. – objasnio mi je.

Uistinu, Kranjčevićeve pjesničke vizije – a većina njegovih najboljih pjesama i nisu ništa drugo nego vizije – sugeriraju neprestani sukob sila koji je izazvan dvojnošću svijeta, u kojem prirodni i moralni zakoni izlaze na isto. Kad čitam njegove Izabrane

pjesme, čini mi se da se iz tih stihova oglašavaju dva Kranjčevića. Jedan se doima kao romantik, koji u prirodi nalazi sklonište od društva u kojem vlada nepravda i laž; drugi govori kao moderni pjesnik koji ironijom dovodi u pitanje svoje vlastite ideale: onaj prvi prepušta se časovima kad priroda slatko srcu ti tepa i pušta da mu sunce kroz spuštene vjeđe, kao kroz zavjesu svil’nu, veze svoj svjetlosni vez, a ovaj drugi zna da je sve što je lijepo, skladno i pravo u stvari tek čedo maštanja našeg, pa širom otvara oči i svud vidi kako bezumna obijest po lijepom tvojem Edenu hara...

Moj pokušaj interpretacije pjesme Iza spuštenijeh trepavica, Kranjčević je prekinuo s primjetnim nezadovoljstvom: – Svi koji su pisali o mojoj poeziji vezali su se uz tu pjesmu koja sasvim eksplicitno izlaže moju ideju o dvojnosti prirodnog i moralnog svijeta. Lijepo i ružno u prirodnom svijetu, kao i dobro i zlo u moralnom svijetu, dar su čovjeku i on se mora nositi s tim, ma koliko težak bio teret tog dara. Baš kao u onoj mojoj tercini: Meni Bog je pjevat reko, I ja vršim Božju volju – I ja jedem srce svoje!

A ja sam ispisao mnoštvo pjesama i u jednom i u drugom ključu. I mnoge od njih našle su mjesto u antologijama hrvatske poezije. Sud je davno izrečen, i ja se ponosim time: ja nisam samo najveći hrvatski lirik već

Duh Afrike

Crkva među otrovnim kaktusima Tanjur kuhanog kukuruza i graha nikad mi nije bio ukusniji. Ovaj kukuruz koji sad jedemo baš je mlad, nije još do kraja dozrio, pa je malo mekši i ima onu finu slatkoću. Svakog se dana od ranog jutra jedan lonac githerija kuha na vatri, dok radovi na gradilištu napreduju. Mi u svojoj misiji gradimo novu crkvu.

G

itheri je osnovno jelo koje ovdašnji ljudi jedu svakodnevno. Jedna mjera graha, dvije mjere kukuruza, vode i malo soli – to je cijeli recept. I tako stalno. Githeri se kuha svakog dana u godini, ne samo dok gradimo crkvu.

Priprema se na otvorenom ognjištu u zemljanim kućama mojih sumještana u Africi. Na njemu odrastaju generacije, oko njega se okupljaju obitelji, a i crkva se gradi. Uvečer se jede još ugali, tvrda pura, žganci od kojih se, kažu, dobro spava. Europski želudac teško bi se nosio s tim da čovjek iz dana u dan jede istu hranu, a da istovremeno bude vedar, strpljiv i spreman za posao. Bijelci jednostavno nemaju tu tjelesnu izdržljivost, a ni snagu volje.

Unatoč tome, iz dubokog poštovanja prema njima, ja volim taj podnevni ručak s radnicima na gradilištu.

Ovo je već druga crkva koju gradim za svog vijeka u Africi. Prvu smo prije četiri godine dovršili u selu Polepole.

Naziv tog sela na svahili jeziku znači polako, a upravo najbolje oslikava filozofiju života i kurs napretka kontinenta koji traži priliku da pokaže sve što može. Nova crkva gradi se u selu Suswa, na sjevernom području misije, koje je mirno i idilično.

66 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Miro Babić

Bez viska i vaservage

Za Polepole crkvu imali smo poseban nacrt, a sada taj isti nacrt dorađujemo prema svojim potrebama. Crkvu u Suswi gradimo od kamena, pokrit ćemo je limom, a bit će u obliku slova T, jednostavna i skromna poput pokrajine u kojoj se rađa. Nakon što smo prije nekoliko godina izlili temelje ove crkve, morali smo zaustaviti radove. U međuvremenu smo slavili mise u filijalnoj drvenoj crkvi koju su lokalni vjernici već uvelike prerasli.

U blizini mjesta Suswa, počinje jedan od najneprohodnijih dijelova ove zemlje. Ustvari, čak i široke krošnje kandelaber stabla najavljuju opasnost. Ova stabla izgledaju poput ogromnih razgranatih kaktusa, a na zalasku sunca daju one prekrasne pejzaže Afrike. Bijeli sok kandelaber stabla iznimno je otrovan, izaziva opekline na koži, a ako dođe u doticaj

s očima, dovodi do sljepila. Opasan je čak i dim ovog stabla, kad se zapali.

Ljudi u Africi stoljećima ga uzgajaju kao živicu, kako bi svoja stada zaštitili od divljih životinja. No kod nas u misiji nema grabežljivaca. Živimo u mirnom kraju, pa se selom uz krave i koze slobodno šeću i magarci – tvrdoglavi su kao i europski – a imamo i nešto majmuna. To je sve. Ali kaktusi su i dalje tu i moćno se granaju kroz nenaseljenu ravnicu.

Zemljani put kroz selo izgleda prilično dobro, no kada započne kišna sezona, a crno se blato u bujicama spusti s planinskih vrhova i prekrije put u tankom sloju, možeš se slikati. Tada više nema pristupa do sela Momoi i Bogoine. Toliko je rijetko to crno blato, a ljepljivo, da se kotači vozila teško mogu izvući. Motocikli ili kako ih ovdje zovemo piki-piki (od engleskog izraza pick up, što znači pokupiti, povesti nekoga), ljudima su jedini način transporta, a u ovakvim okolnostima nemaju nikakvu šansu za prolazak. Ostaju samo noge. Nanosi crnog blata sežu u blizinu naše nove crkve. Stoga nam je mjesto gradnje vrlo značajno, jer se onamo slijevaju ljudi do kojih bismo se za vrijeme kišne sezone teško mogli probiti.

Ne bojte se biti drukčiji

Franjevačka obitelj

Marija Puljić/SR

Nakon redovitih promjena u provinciji Bosni Srebrenoj, koje su obavljene tijekom ovog ljeta, služba duhovnog asistenta Frame i OFS-a Bosne Srebrene, pripala je fra Domagoju Šimiću.

Fra Domagoj je rođen 1986. u Bihaću, Gradu na Uni. Filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu. Ondje je za svećenika zaređen 2011. Budući da je tijekom petogodišnje svećeničke službe bio duhovni asistent Frame Nova Bila te Frame i Udruženja mladih La Verna u Fojnici, istaknuo je da rad u pastoralu nije uvijek bio lagan, ali je imao posebne draži.

– Rad s mladima uvijek iznova traži potpuno predanje, a to znači da ne postoji kalup ponašanja na koji smo mi navikli. Kod mladih nema kalupa.

Oni su svi posebni, uvijek razigrani i veseli, puni ideja i vrlo često zapaljivi te spremni za različite projekte, samo ako ih se dobro usmjeri. Smatram da je najvažnije darovati mladima svoje vrijeme, jer oni to najviše cijene. S njima živjeti znači naviknuti se na život pun iznenađenja, kako pozitivnih tako i negativnih. Ovaj rad traži aktivnost, a njegovi plodovi vide se tek kad ljudi odrastu. Živimo u svijetu gdje je sve užurbano, a rad s mladima je dugotrajan proces odgoja. Osobno me taj rad čini sretnim i tjera da iznova otkrivam svijet iz perspektive mladog čovjeka. – kaže fra Domagoj.

Koliko je rad s Franjevačkom mladeži važan pokazuje i činjenica da su tijekom 21 godine postojanja na tlu Bosne Srebrene, kroz Framu prošle tisuće mladih ljudi. Mnogi od njih su sada dragocjen dio društva u BiH: bilo da su članovi obitelji ili redovničkih zajednica, vrijedni studenti ili marljivi radnici. Stoga fra Domagoj naglašava da današnji framaši trebaju biti sol zemlje kako bi postali odgovorni nositelji sutrašnjice. Jer, društvo 68 www.svjetl ori je c i. ba

će biti onakvo kakvi oni budu, što dodatno obvezuje i odgovorne u radu s mladima. Da se temelji toj budućnosti postavljaju danas, a ne sutra, odvažno dokazuju framaši, kroz aktivnost u brojnim projektima humanitarnog, sportsko-rekreativnog, ekološkog i kulturnog karaktera.

– Frama je snažna skupina mladih ljudi, bez obzira što nam se čini ranjivom i nestašnom. Ta snaga se najviše očituje na velikim susretima, na kojima se u molitvi, zajedništvu i angažmanu okupi preko tisuću mladih. To nije zanemarivo, ako se uzme u obzir da je danas teško, pored šarolikog izbora, okupiti toliki broj mladih na jednom mjestu. – s ponosom progovara fra Domagoj.

On naglašava da će, uz brojne izazove s framašima, imati priliku raditi i s članovima Trećeg svjetovnog reda, koji je pomalo u sjeni framaških aktivnosti. Uzrok tomu fra Domagoj nalazi u vakuumu koji je nastao u ratnim vremenima, dok oporavak, nažalost, još uvijek nije sasvim vidljiv.

Stoga je pomlađivanje smjer u kojem bi trebao ići OFS. Svjestan je da to nije jednostavan proces, ali je izvodiv zadržavanjem mladih u Franjevačkoj obitelji, odnosno prijelazom iz Frame u OFS, u jednom trenutku životnog puta. Ističe da naše vrijeme nije obećavajuće, ali da nikada u povijesti naše zemlje nije ni bilo sve idealno.

– Trebamo biti svjesni da jedino ustrajnim radom u svojim bratstvima i sredinama možemo očekivati obnovu.

Stoga pozivam sve da se aktivno uključe u mjesna bratstva, a oni koji su već tu, neka preispitaju svoje djelovanje i još više prionu uz primjer sv. Franje.

– fra Domagoj poručuje trećorecima.

Uz poziv da nastave aktivno sudjelovati u nadolazećim projektima, fra Domagoj framaše hrabri da ne pokleknu pred strahovima svakodnevnice: – Ne bojte se budućnosti.

Dopustite da Bog djeluje više u vašim životima, a to će se očitovati tako što ćete osluškivati glas u sebi. Božji glas koji svakoga poziva. Ne bojte se biti drukčiji u društvu i svojoj sredini.

KRUH SVETOG ANTE

Podjela školskog pribora Početkom školske 2016./2017. godine, djelatnici HKO Kruh sv. Ante, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, podijelili su nekoliko stotina paketa s bilježnicama i higijenskim priborom učenicima nižih razreda osnovnih škola s područja Posavske županije. Fra Joso Oršolić, ravnatelj Kruha sv. Ante, kazao je

Primljeni novi studenti Franjevački studentski dom koji djeluje pod okriljem Humanitarno-karitativne organizacije Kruh sv. Ante javna je ustanova za smještaj i izobrazbu studenata. Djelatnost Doma je smještaj, odgoj, obrazovanje i socijalna skrb o studentima. Moderno je uređen i pruža studentima ugodnu atmosferu za učenje i udoban boravak.

U akademskoj 2016./2017., u Franjevačkom međunarodnom studentskom domu (Zagrebačka 18), na osnovu raspoloživih smještajnih 70 www.svjetl ori je c i. ba

da na ovakav način nastoje pomoći roditeljima, ali i djeci da budu što odgovorniji spram školskih obveza: − Nadam se da ti mladi ljudi neće tražiti neku bolju budućnost na drugim prostorima. Na našem se području zacijelo mnogostruko bolje živi nego u Africi ili u nekim drugim dijelovima svijeta. Uvijek postoji bolje, ali to bolje trebamo stvarati zajedničkim radom ili, kako

je i papa Franjo rekao, mir trebamo stvarati i graditi ovdje, a ne samo pričati o njemu.

Za učenike nižih razreda osnovnih škola Busovača, Kaćuni i Brestovsko, podijeljeno je 355 paketa školskog pribora i higijenskih setova.

Također, podijeljena su 44 paketa za dječji vrtić Framica i 154 paketa školskog pribora za udrugu građana Naša Kuća iz Tuzle.

kapaciteta, primljene su 24 nove studentice i dva nova studenta, a na drugoj lokaciji, u ulici Mustafe Busuladžića primljena je jedna studentica te pet novih studenata.

Od 2005. godine Franjevački međunarodni studentski dom osigurava smještaj za 112 studenata iz Bosne i Hercegovine i drugih europskih zemalja koji studiraju na Univerzitetu u Sarajevu, a od 2015. na drugoj lokaciji dodatnih 18 mjesta. Svake godine, na raspisani Natječaj za prijem studenata u dom, prijavi se veliki broj studenata. Prednost dajemo nadarenim

studentima, onima koji su lošije materijalne situacije te s boljim školskim ili akademskim prosjekom ocjena.

KAP DOBROTE

Dobročinitelji za listopad 2016.

Za fond Kap dobrote Stipo Breljak, Švicarska 100 CHF Ljubica Baban, Kiseljak 40 KM Slavko Čolo, Sarajevo 30 KM Goran Marić, Njemačka 300 EUR

Za Patrika Ivanovića N. N., Sinj

Napomena Uredništva: 100 HRK

Za Ljiljanu Krajnc Ljubica Čeko, Švicarska 50 CHF N. N., Sinj 100 HRK

N. N., Sinj (za franjevačke bogoslove u Africi) 100 HRK

Za Miu Stojak Ljubica Čeko, Švicarska 50 CHF N. N., Sinj 100 HRK

Za Tamaru Starčević N. N., Sinj

Za Leonitu Gabrić N. N., Sinj

100 HRK

100 HRK

Obavještavamo Vas da smo otvorili novi račun za uplate iz Njemačke: Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST

AKCIJE KOJE TRAJU Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma.

Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije. Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima.

Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek hepsera jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

72 www.svjetl ori jec i. ba

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leuke­mije.

Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji, zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži.

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­ gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

Medicinski kutak

Bolest kraljeva i bogataša giht

Riječ giht (eng. Gout) prvi je put upotrijebio Randolphus iz Bockinga, oko 1200. godine. Dolazi od latinske riječi gutta, što znači kap (tekućine). Prva dokumentacija ove bolesti dolazi iz starog Egipta 2600. godine prije Krista u opisu artritisa nožnog palca.

S

tarogrčki liječnik Hipokrat oko 400. godine pr. Kr. opisao je giht u svojim Aforizmima, primjećujući da se ne javlja u eunuha i premenopauzalnih žena. Aulo Kornelije Celzo oko 30. godine opisao je povezanost gihta s alkoholom, kasniji početak bolesti u žena te povezanost s bubrežnim bolestima.

Nizozemski znanstvenik Antoni van Leeuwenhoek prvi je opisao mikroskopski izgled kristala mokraćne kiseline 1679. Godine 1848. engleski liječnik Alfred Baring Garrod zaključio je da je višak mokraćne kiseline u krvi uzrok gihta. Urični artritis je recidivna upala jednoga ili više zglobova zbog odlaganja kristala urata zbog čega mogu nastati deformacije zglobova, bubrežnih kamenaca i posljedične bolesti bubrega. Javlja se kao nasljedna i kao stečena bolest. Incidencija uričnog artritisa iznosi 0.2 do 0.35 na 1000 stanovnika. Urični artritis je još stari Galen smatrao obiteljskom bolešću ali je nasljedna sklonost dokazana u najviše 5 % bolesnika.

Mokraćna kiselina je nusprodukt 74 www.svjetl ori jec i. ba

sve dulji životni vijek čovjeka i način prehrane. U povijesti je giht bio poznat kao bolest kraljeva ili bolest bogataša.

Postavljanje dijagnoze Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

razgradnje purina ili otpadnih produkata tijela. Normalno, mokraćna kiselina se razgrađuje u krvi i eliminira se urinom. Kada tijelo povećava proizvodnju mokraćne kiseline ili ako bubrezi ne eliminiraju dovoljno mokraćne kiseline iz tijela, njezina koncentracija u krvi se povećava. To stanje se zove hiperuricemija. Hiperuricemija nije bolest i može postojati bez simptoma. Ipak, ako se stvore kristali mokraćne kiseline kao rezultat hiperuricemije, može se razviti giht.

Učestalost gihta znatno se povećala zadnjih desetljeća i pogađa 1 – 2 % populacije zapadnog svijeta u određenoj dobi života. Vjeruje se da je do povećanja došlo zbog sve brojnijih faktora rizika kao što su metabolički sindrom,

Prvi napad uričnog artritisa javlja se obično u naizgled zdrava i dobro uhranjena muškarca srednjih godina, mnogo rjeđe u mladosti i u žena. Karakterističan je i vrlo bolan noćni početak u zglobu nožnog palca, ali može biti zahvaćen i svaki drugi zglob, pa i više njih. Bol se naglo pojačava, praćena oteklinom, često sa znakovima izljeva u zglob, crvenilom, toplinom i oštećenjem funkcije zgloba.

U prvim napadima upala se najčešće spontano smiruje već za nekoliko dana. Katkad se bol pojačava do nepodnošljivosti. Crvenilo poprima ljubičasti ton, koža postaje glatka, tanka, sjajna, napeta i vrlo topla, a oteklina se širi daleko i zahvaća susjedne zglobove. Tako jaka upala više zglobova može potrajati tjednima, pa i mjesecima, a često je praćena povišenjem tjelesne temperature te pogoršanjem općeg stanja i nepokretnošću

••

•

•

•

••

Priredila Jela Bejić

Pranje zubica

Boooog svima, velikima i malima J! Evo nas u još jednom broju omiljenog časopisa.

Sada smo u listopadu, što znači da je jesen već počela. U ovom broju nećemo vam prezentirati svoje aktivnosti (iako ih imamo puno), nego ćemo pisati o malo stručnijoj temi, a to je pranje zubi. Uvijek se postavlja pitanje kada je najbolje vrijeme za početak pranja zubića? Naš je odgovor, potkrijepljen istraživanjima, kako zube treba početi prati od pojave prvog dječjeg zubića. •

76 www.svjetl ori je c i. ba

U SPOMEN

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Mladenka Čolo († 2010.)

Tužno sjećanje na našu dragu suprugu, mamu, sestru, baku, svekrvu i punicu. Hvala ti za svu tvoju ljubav i dobrotu. U našim srcima živjet ćeš s najljepšim uspomenama. /Tvoji najmiliji/ Marija Dusper († 2015.)

Dana 30. rujna navršila se godina dana otkako je preminula draga nam mama, baka i svekrva. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima. /Tvoji najmiliji/

Fra Bono Vrdoljak († 29. rujna 2013.)

Fra Ivica Baketarić († 1. rujna 2014.)

Fra Tomislav Trogrlić († 13. rujna 2015.)

Fra Rafael Lipovac († 14. rujna 2015.)

Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima (Predslovlje pokojničko, I.)

NAŠI POKOJNICI Drago Josić (1944. – 2016.)

Drago Josić, otac fra Nike Josića, svećenika franjevačke provincije Bosne Srebrene, rođen je kao najmlađe dijete u obitelji 29. siječnja 1944. godine u Štrepcima, župa Zovik. Otac Ivo mu je nestao u II. svjetskom ratu, zbog čega se nikad nisu vidjeli.

Osnovnu školu završio je u Gornjem Zoviku. Nakon vjenčanja sa suprugom Marom, dobio je sedmero djece: šest sinova i jednu kćer, a jedno im je dijete umrlo odmah nakon poroda. Doživio je 12 unučadi.

Nakon odsluženja vojnog roka, jedno je vrijeme sa svojom suprugom radio sezonski posao u Bačkoj. Kasnije je otišao raditi u Beč, a nakon nekoliko godina vratio se u svoj rodni kraj gdje se bavio poljoprivredom.

Bio je poštovan i uvažen u svome rodnom kraju.

Rado je i svesrdno sudjelovao u svim društvenim i crkvenim događanjima. Nakon teškog moždanog udara, Gospodin ga je 3. rujna pozvao k sebi. Sahranjen je 5. rujna u župskom groblju u Gornjem Zoviku. Obred ukopa i svetu misu zadušnicu na kojoj je sudjelovalo 30 svećenika, predvodio je fra Zdravko Dadić, definitor Provincije.

Ivo Barešić (1936. – 2016.)

Ivo Barešić, otac fra Gorana Barešića, bogoslova Franjevačke teologiji u Sarajevu, rođen je 11. rujna 1936. u Kruščici, selu viteške župe, gdje je i živio. Sa svojom suprugom, pokojnom Ljubicom, od Gospodina je primio i u vjeri odgojio dvojicu sinova, blizance Josipa i fra Gorana.

Umro je 31. kolovoza, a sprovodni obredi počeli su 1. rujna molitvom kod obiteljske kuće, nakon čega je uslijedila sveta misa zadušnica u filijalnoj crkvi u Kruščici.

Svetu misu slavio je domaći župnik fra Velimir Bavrka uz koncelebraciju 11 svećenika. Na misi je uz obitelj, prijatelje i susjede pokojnika sudjelovao i veći broj franjevačkih bogoslova i časnih sestara franjevki. Nakon mise obred ukopa predvodio je gvardijan franjevačkog samostana u Gučoj Gori fra Drago Pranješ.

/Fra Antonio Gašić/

S dubokim vjerničkim suosjećanjem, našim fratrima fra Niki i fra Goranu izražavamo kršćansku sućut.

FMC Svjetlo riječi 80 www.svjetl ori je c i. ba

NOVE KNJIGE Razgovori s prijateljima. Montaigne – Nietzsche knjiga je o izboru tekstova jednoga i drugoga mislioca koje Ivica Raguž tumači svojim prijateljskim komentarima. Uvodi nas u samu misao Michela Montaignea i Friedricha Nietzschea te time dotiče najrazličitije teme iz života.

(Cijena: 99,00 kn)

prof. dr. Ivice Raguža Knjiga Epimeteje donosi promišljanja koja je autor objavljivao u časopisu Svjetlo riječi. Dotiču se raznih tema iz područja teologije, filozofije i društvenoga života: humanizam, nogomet, kockanje, mudrost, muškarac i žena, biti katolik, Blažena Djevica Marija, džentlmen, važnost spavanja itd.

(Cijena: 89,00 kn)

Knjige se mogu naručiti na communio.hr@gmail.com ili kupiti u Nadbiskupijskoj knjižari, Strossmayerov trg 6, Đakovo.

Best Doctors pruža uslugu koja je prisutna na tržištu u više od 70 zemalja s globalnom bazom od preko 50 000 liječnika iz cijelog svijeta. Best Doctors Plus Vam pruža sigurnost kada Vam je to najpotrebnije te Vam nudi pristup najboljim svjetskim liječnicima i vrhunskim klinikama.

Best Doctors Plus pokriva troškove liječenja u inozemstvu do iznosa od 1.000.000 € godišnje, odnosno do ukupnog iznosa od 2.000.000 € za vrijeme čitavog trajanja osiguranja.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, bolesti srca i krvnih žila vodeći su uzrok smrtnosti u BiH te uzrokuju više od polovice svih smrtnih slučajeva. Karcinomi su drugi najčešći uzrok smrtnosti u BiH. Sve su to bolesti od kojih može oboljeti svatko od nas. Osigurajte se na vrijeme kako bi o Vašem zdravlju brinuli najbolji svjetski stručnjaci.

Tko može ugovoriti Best Doctors Plus?

Best Doctors Plus namijenjen je svim dobnim skupinama, djeci od 31. dana života i odraslima do 65. godine života.

Pet razloga zašto ugovoriti Best Doctors Plus: 1. Pristup najboljim svjetskim liječnicima; 2. Drugo liječničko mišljenje za sve bolesti; 3. Pokriće troškova liječenja u inozemstvu do iznosa od 2 milijuna eura; 4. Liječenje u inozemstvu nevezano za liječenje u BiH; 5. Sigurnost kada Vam je najteže.

Besplatni info telefon 0800 818 84

17. MEĐUNARODNI SEMINAR ZA BRAČNE PAROVE 9. – 12. studenog 2016.

Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan (Lk 6,36) U Gospinoj školi

Program

Srijeda, 9. studenog 2016.

14.00 Registracija sudionika 16.00 Uvod u seminar 17.00 Večernji molitveni program u crkvi Četvrtak, 10. studenog 2016.

9.00 Jutarnja molitva 9.30 Predavanje, razgovor 12.00 Klanjanje Presvetom oltarskom

sakramentu u tišini 15.00 Predavanje, razgovor 17.00 Večernji molitveni program u crkvi

Petak, 11. studenog 2016.

6.00 Molitva na Križevcu 10.00 Predavanje, razgovor 12.00 Klanjanje Presvetom oltarskom

sakramentu u tišini 15.00 Predavanje, razgovor

Priprava za ispovijed pred Presvetim 17.00 Večernji molitveni program u crkvi Subota, 12. studenog 2016.

7.00 Molitva na Brdu ukazanja 10.00 Iskustva sudionika 11.30 Završna sv. misa

Koordinator seminara je fra Marinko Šakota.

Predavači na seminaru su: don Ivan Filipović i bračni parovi iz Zajednice Cenacolo.

Seminar će se održati u dvorani iza crkve. Prilog za troškove seminara je 40 € za jedan bračni par.

Prijaviti se možete na e-mail: seminar.marija@medjugorje.hr ili putem faxa na broj: +387 36 651 999 (za Mariju Dugandžić).

Broj sudionika je ograničen zbog prostora, stoga vas molimo da svoje prijave izvršite što prije.

Isto tako molimo sve bračne parove, sudionike seminara da sami osiguraju smještaj u Međugorju.