Svjetlo riječi - broj 375 by Svjetlo riječi

4)$0

~ #03ü24- ~ ô3*230

,-&-+$2,- .04$,124-

Idemo u Brazil! Godina XXXII. ◆ broj 375 ◆ Sarajevo, lipanj 2014. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima

oštovani čitatelji, sportski natjecateljski duh bit će tema sljedećih mjesec dana svih vrsta domaćih i svjetskih medija. Razlog tomu je Svjetsko prvenstvo u nogometu koje će se održati od 12. lipnja do 13. srpnja u Brazilu, koji je izabran u skladu s politikom FIFA-e da se pravo na organizaciju prvenstava ravnomjerno rotira među konfederacijama koje činu ovu organizaciju. Brazil je nogometna velesila (do sada je pet puta bio svjetski prvak u nogometu!), po drugi put je organizator ovako jednog prestižnog događaja i kao domaćin bez kvalifikacijskih utakmica uključen u završnicu prvenstva. Prvenstvo se otvara utakmicom između Brazila i Hrvatske kojoj je najveći uspjeh dosad na ovakvom natjecanju bila brončana medalja iz 1998. godine. To je bio i povod našem razgovoru s izbornikom Nikom Kovačem, inače Livnjakom iz sela Lusnića, koji je doslovno izborio odlazak “Vatrenih” na svjetsko prvenstvo.

S druge strane, bosanskohercegovački su građani ovaj put posebno ponosni na svoje Zmajeve! Prvi puta od svoje neovisnosti Bosna i Hercegovina nastupa na ovom prestižnom natjecanju. To je bio povod da razgovaramo i s bh. izbornikom Safetom Sušićem. Kada smo pomislili da ćemo ovaj broj revije zaključiti sportskim temama, pogodila nas je prirodna nepogoda! Poplave i klizišta prouzrokovane obilnim kišnim padalinama kao i izlijevanjem rijekâ u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji odnijele su više ljudskih života i prouzrokovale velike materijalne štete. U ovom broju naše revije donosimo kratki prikaz onoga što se događalo, a i ubuduće ćemo pratiti što će se sve na terenu činiti da bi se u opustošena naselja vratio normalan život! Mir i dobro!

Aktualno Teologija u postkonfliktnom društvu 18

IZ SADRŽAJA

Razgovor – SAFET SUŠIĆ Prvi put na Svjetskom prvenstvu

Život, ljudi i običaji u Bibliji Djeca u biblijskoj obitelji 8

Reportaža Od Daytona do Brazila

Tema broja Najvažnija sporedna stvar

Život i vjera O mudrosti

urednik

Vijesti Poplave u regiji

Pod povećalom Džeko

Tragom narodne baštine Vila polomljenih krila 52 22

Od snova sazdani Samrtno proljeće

Epimeteje Ili trijumfator ili luzer?

40 Svjetlo riječi

vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena ◊ nakladnik: FMC Svjetlo riječi d.o.o. ◊ ravnatelj: Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba ◊ glavni urednik: Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba ◊ redakcija: Janko Ćuro, Marko Ešegović, Irena Ljevak, Darko Rubčić /tehnički urednik/ i Hrvoje Vranješ /marketing/ ◊ adresa uredništva: Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO ◊ tel: + 387 (0)33 72 62 00 ◊ fax: + 387 (0)33 81 22 47 ◊ e-adrese: redakcija@svjetlorijeci.ba ◊ uprava@svjetlorijeci.ba ◊ pretplata@svjetlorijeci.ba ◊ www.svjetlorijeci.ba ◊ uredničko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman i Nikica Vujica ◊ godišnja pretplata: BiH 40 KM ◊ Hrvatska 160 Kn ◊ Švicarska 80 CHF ◊ Zapadna Europa 40 € ◊ Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD ◊ bankovni računi – KM: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 ◊ devize: Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S ◊ UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 ◊ račun u Njemačkoj: Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM ◊ račun u Švicarskoj: Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil ◊ račun u Austriji: Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX ◊ grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ◊ tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja ◊ List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

lipanj 2014. Svjetlo riječi

Tema broja

Fra Pavo Filipović

Najvažnija sporedna stvar Zapad je sekularizirao srednjovjekovni sakralni svijet, ali sveto iz njega nije nestalo nego se preselilo u druga područja. Jedno od njih svakako su nogometne arene i stadioni

asebno mjesto u olimpu sportova svakako zauzima nogomet. Njegova univerzalnost iščitava se iz prizora u kojima djeca u slamovima Mumbaja udaraju limenku na pješčanom putu, a seoska djeca na Andama bosa nabijaju krpenjače na zemlji. Nogomet je, s izuzetkom Sjedinjenih Američkih Država, osvojio sve zemlje svijeta. O popularnosti ovoga sporta svjedoče i svakodnevne životne zgode. Jedna vjeroučiteljica nedavno je provela malo istraživanje među djecom. Tražila je da nabroje nogometne igrače koje poznaju. S lakoćom je svako dijete ne samo nabrojalo po tridesetak nogometaša nego je znalo i mnoštvo drugih informacija o njima: zemlju podrijetla, klubove u kojima su igrali, koliko godišnje zarađuju itd. Svetaca su znali nabrojati jedva nekoliko, a o njihovim životima gotovo ništa. To dovoljno govori o nadmoćnoj popularnosti ovoga

Svjetlo riječi lipanj 2014.

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u Sarajevu

Djeca u biblijskoj obitelji U Svetom pismu djeca su gledana kao izuzetan Božji blagoslov. Djeca su gledana kao blagoslov, s tim da treba reći da su muška djeca smatrana još većim blagoslovom. Ona su nastavljala obiteljsko ime

jeca su u Svetom pismu gledana kao izuzetan Božji blagoslov, prije svega zbog uvjerenja da i sami roditelji nastavljaju živjeti preko svoje djece, ali i zbog očekivanja da će se djeca pobrinuti za ostarjele roditelje te da će ih dostojno ukopati. Uz to, Božju zapovijed “plodite se i množite” (Post 1,28) Izraelci su uzimali ozbiljno. Rane knjige Svetog pisma izriču blagoslov na potomke (Pnz 28,4; Ps 128,3). Bogatstvo je bilo imati mnogo potomaka, stoga ne čudi smatranje da su blagoslovljeni oni koji potomcima “napune tobolac” (Ps 127,5). Žene koje nisu mogle donijeti poroda u Svetom pismu su smatrane na neki način prokletima, tj. svoju neplodnost su gledale kao Božju kaznu, nesreću i sramotu (primjer je Ana – 1 Sam 1,16; ili Elizabeta kojoj je ro-

Svjetlo riječi lipanj 2014.

đenje djeteta značilo da joj je “skinuta sramota” – Lk 1,25). Djeca su gledana kao blagoslov, s tim da treba reći da su muška djeca smatrana još većim blagoslovom. Ona su nastavljala obiteljsko ime, a i više su mogla pomagati u zemljo-

radničkim poslovima. Ženska djeca su smatrana vrijednom zbog posla i zbog zaručničke “cijene” koja je plaćana roditeljima zbog toga što su “gubili” jednog radno sposobna člana. Ponekad se na žensku djecu gledalo kao onu koja zadaju veću

Crkvena tradicija

Fra Vjeko Eduard Tomić

Idolopokloničke priredbe Na šport i zabavu u prvim kršćanskim vremenima kršćani su gledali kao na nešto posve pogansko i religiozno po svom sadržaju te zbog toga sasvim strano kršćanskom ćudoređu

a Svjetskim prvenstvom koje u Brazilu 12. lipnja (uočnica sv. Ante) otvara utakmica Brazil– -Hrvatska, ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu obilno će doći na svoje. Pred njima, ali i pred cijelim svijetom tridesetak je dana nogometnog praznika. Oči svijeta do sredine srpnja bit će u domovini sambe, dok će sve ostalo otići u drugi plan: gospodarske i političke krize kao i ratni sukobi koji uzduž i poprijeko potresaju isti taj globus. Kada je izabran novi papa Franjo, jedna od prvih stvari koje smo o njemu saznali bila je da voli tango, nogomet i da je navijač San Lorenza, jednog od pet vodećih nogometnih momčadi u Buenos Airesu. Veliki zaljubljenik u šport bio je i sv. Ivan Pavao II. koji je dugo odlazio na skijanje. Zabilježeno je da je o športu govorio 120 puta.

Svjetlo riječi lipanj 2014.

Aktualno

Mile Babić

Teologija u postkonfliktnom društvu Uz Međunarodnu konferenciju ‘Teologija u postkonfliktnom društvu – religija i identitet’ koja će se održati na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 9. i 10. lipnja 2014.

eđunarodni teološki časopis Concilium što su ga 1965. pokrenuli najznačajniji katolički teolozi, koji izlazi na šest svjetskih jezika kao najotvoreniji i najprodavaniji časopis u Katoličkoj crkvi, zatim Franjevačka teologija u Sarajevu i Međunarodni centar za etiku i znanost u Tübingenu organiziraju Međunarodnu konferenciju pod naslovom Teologija u postkonfliktnom društvu – religija i identitet u povodu 100. obljetnice početka Prvoga svjetskog rata, koja će se održati na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 9. i 10. lipnja 2014. Sudionici konferencije (iz Europe, Afrike, SAD, Latinske Amerike, Azije i iz naše zemlje) govorit će o problemu religije i identiteta iz različitih perspektiva: teološke (katoličke, pravoslavne, protestantske i islamske), filozofske, sociološke i iz perspektive suvremene književnosti. Konferenciju koja će se održati pod pokrovitelj-

Svjetlo riječi lipanj 2014.

stvom Grada Sarajeva otvorit će gradonačelnik prof. dr. Ivo Komšić. Iz inozemstva je potvrdilo dolazak dvadeset članova uredništva Conciliuma (iz petnaest zemalja), šest izdavača (iz Engleske, Hrvatske, Italije, Njemačke, Portugala i Španjolske), sedam profesora iz naše zemlje te trojica danas planetarno poznatih teologa: Jürgen Moltmann (Njemačka), Jon Sobrino (Salvador) i Miroslav Volf (SAD). Iz Njemačke dolazi grupa doktoranata, njih trideset. Osnivači Conciliuma bili su sljedeći katolički teolozi: Johann Baptist Metz, Anton van den Boogaard, Paul Brand, Yves Congar, Hans Küng, Karl Rahner i Edward Schillebeckx. Autor prvoga članka u prvome broju bio je Yves Congar (glasoviti francuski dominikanac), a drugoga Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI. Časopis se od početka do danas zalaže za slobodu teologije i teološkoga istraživanja, za obnovu Crkve, a time neizravno i za obnovu cijeloga svijeta; dosljedno razvija temeljne poruke Drugoga vatikanskog sabora: vjer-

Osnivačka skupština Conciliuma

nost kršćanskome izvoru – Isusu Kristu i svome vremenu, drukčije rečeno, suvremeno naviještanje i svjedočenje Isusova evanđelja. Časopis Concilium svake godine organizira međunarodnu teološku konferenciju o određenoj temi. Prošle je godine bila održana u Montrealu (Kanada) pod naslovom Život u različitosti. Raspravljalo se o tome kako skladno živjeti u raznolikosti, u multikulturnom, multinacionalnom i multireligioznom društvu. Istaknuti kanadski profesor teologije i religijskih znanosti Gregory Baum govorio je samokritički o kolonijalizmu kanadske politike prema Indijancima kao domorodačkom stanovništvu. Malo je tko u Kanadi bio svjestan kolonijalnoga odnosa prema Indijancima i njegovim kulturnim posljedicama. Iako su kanadski teolozi napisali mnoštvo knjiga, nijedna se nije odnosila na domoroce. Kanadske Crkve počele su sada otklanjati sljepoću prema domorocima. Crkve su se pokajale za svoje grijehe te im obećale potporu i solidarnost. Konferencija u Sarajevu želi raspravljati o uzrocima koji dovode do sukoba i ratova te kako nadići ono što u sukobe i ratove vodi. Je li nasilje spojivo s biti kršćanskoga humanizma, koji je istaknut u Mt 25,40: “Ono što ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili.” Ono što ste učinili strancu, čovjeku koji ne pripada vašoj kulturi, religiji, naciji, stranci, politici i slično, meni ste učinili. Tako konkretnu i praktičnu

Razgovori

Safet Sušić izbornik nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine

Prvi put na Svjetskom prvenstvu P

raviti životopis Safeta Sušića, izbornika nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, nezahvalan je i težak posao. Toliko je bitnih detalja da bi bila potrebna jedna dobra knjiga da se to sve spomene i opiše. Za mlađe čitatelje koji nisu imali prilike gledati Safeta na djelu, reći ćemo, usporedbe radi, da je u svojoj generaciji bio jedan od najboljih igrača i Europe i svijeta. Oni stariji, koji su imali prilike uživati u njegovim driblinzima i golovima mogu se složiti da je, bez pretjerivanja, bio u rangu npr. francuskog virtuoza Zinédina Zidana. Karijeru je započeo u Krivaji iz Zavidovića, gdje je već sa 16 godina počeo igrati u prvom timu. Sezonu 1972./73. počeo je kao igrač NK Sarajeva. Početkom osamdesetih, 1982. Safet prelazi u Paris Saint-Germain

Svjetlo riječi lipanj 2014.

(PSG) gdje ostaje devet godina. U timu iz glavnog grada Francuske Sušić ostavlja veliki trag. Jedan je od najvećih nogometaša koji su igrali u klubu. Mnogi navijači PSG-a tvrde da je najbolji strani igrač svih vremena. Godine 1983. je i službeno proglašen najboljim stranim igračem u Francuskoj. Naime, PSG je klub osnovan u sedamdesetim godinama i u vrijeme kada je Safet igrao, postao je veoma slavan i jak. Osim toga, Safet je nositelj laskave titule najvećeg umjetnika s loptom u povijesti PSG-a. Godine 1983. osvojio je kup Francuske, a 1986. bio je prvak Francuske u dresu Parižana. Da ne spominjemo da je reprezentacija bivše Jugoslavije bila nezamisliva bez Sušića! Nogometnu karijeru je okončao 1992. sa 37 godina igrajući za francuski Red Star. Prema njegovim riječima, jedina neispunjena že-

lja u karijeri je bila da igra za Bosnu i Hercegovinu. No, to je doživio kao izbornik i trener. Svakako je najveći njegov trenerski uspjeh do sada plasman BiH na svjetsko prvenstvo u Brazilu. U našoj zemlji Safet je ono što je u Njemačkoj Franz Beckenbauer, a u Francuskoj Michel Platini, a to znači – neupitni nogometni autoritet. Gospodine Sušiću, jeste li zadovoljni uvjetima rada s reprezentacijom? Kakve su šanse naše reprezentacije u Brazilu sada kad ste već dobro proučili naše protivnike? Zadovoljan sam uvjetima. Situacija se sada dosta promijenila u odnosu na vrijeme prije moga dolaska i kada sam došao. Iz dana u dan situacija je sve bolja. Ljudi iz Saveza se trude da nam stvore optimalne uvjete. Pojavljuju se stalno novi igrači tako

Niko Kovač izbornik nogometne reprezentacije Hrvatske

Put u Brazil Razgovarao: Pero Baotić

iko Kovač, izbornik reprezentacije Hrvatske, primjer je gospodina u kopačkama kakvih je malo. Kao igrač ostao je u sjećanju ljubiteljima nogometa kao momak koji se daje sto posto za tim. Krasile su ga sve pozitivne osobine potrebne za uspješnu karijeru. Niko je na terenu bio beskompromisan, odlučan, “vatren” u pravom smislu riječi. Nije štedio ni sebe ni protivnika, ali uvijek u granicama korektnog nadmetanja. Bio je vođa na terenu, a prednjačio u odmjerenom ponašanju izvan terena. Zajedno s bratom Robertom činio je jedan od najpoznatijih svjetskih, bratskih tandema koji su igrali na visokom nivou. Marljivošću i zalaganjem uspio je od niželigaša doći do svjetskog trona, do njemačkog nogometnog diva Bayerna. Vidimo i danas što taj klub znači u nogometnom svijetu. Bayern je uvijek bio vrh. Nikino mjesto je, bez sumnje, u tom društvu; i kad je kao lokomotiva vukao i poticao svoje suigrače na terenu i danas kada pored

Snimio: Drago Sopta linije predvodi vatrene dečke u nove pobjede. Za hrvatsku reprezentaciju igrao je od 1996. do 2008. godine, a nacionalni dres je oblačio 83 puta i postigao 14 zgoditaka. Čak 42 puta bio je kapetan hrvatske reprezentacije za koju je debitirao 12. prosinca 1996. u susretu protiv reprezentacije Maroka kada je, gle ironije, ušao u igru umjesto – Igora Štimca. Reprezentativnu karijeru zaključio je 11. listopada 2008. godine u Harkivu u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo u kojoj su naši reprezentativci s Ukrajinom igrali 0:0. Niko Kovač nastupio je na svjetskim prvenstvima 2002. u Japanu i Južnoj Koreji i 2006. u Njemačkoj te igrao na europskim prvenstvima 2004. u Portugalu i 2008. u Austriji i Švicarskoj. Nakon nekoliko godina provedenih kao trener druge momčadi svog zadnjeg kluba, Red Bull Salzburga, Niko je zajedno s bratom Robertom početkom 2013. preuzeo vođenje Hr-

vatske nogometne reprezentacije do 21 godine s kojom je sjajno “kormilario” u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Naime, nakon četiri kola odabranici braće Kovač imali su maksimalnih 12 bodova uz impresivnu gol razliku od 13-0 i uz gostujuće pobjede protiv najvećih konkurenata Ukrajine i Švicarske. Zbog maksimalnog učinka s mladom selekcijom Niko je dobio nadimak “Mister sto posto”. Danas je Kovač deseti izbornik najbolje nogometne vrste Hrvatske koju su od stjecanja samostalnosti vodili: Dražan Jerković, Stanko Poklepović, Vlatko Marković, Miroslav Blažević, Mirko Jozić, Otto Barić, Zlatko Kranjčar, Slaven Bilić i Igor Štimac. Gospodine Kovač, hvala Vam što ste se odazvali za razgovor sa Svjetlom riječi. Kakvi su dojmovi nakon nekoliko dobrih nastupa s reprezentacijom? Čemu se, prema Vašem mišljenju, Hrvatska može nadati u Brazilu? Hrvatska želi u Brazilu dostojno predstaviti hrvatski nogomet i hrvatsku državu u najboljem svjetlu. Dobili smo veliku privilegiju otvoriti Svjetsko lipanj 2014. Svjetlo riječi

Reportaža

Pero Baotić

Od Daytona do Brazila Put bh. nogometne reprezentacije do Brazila bio je sve samo ne lagani hod. Počeo je zapravo od prvoga dana bh. nezavisnosti, a završio posljednjim sudačkim zviždukom u Bjelorusiji gdje su “Zmajevi” ovjerili vizu za Brazil

vjetsko prvenstvo u nogometu održava se ovoga mjeseca u “najnogometnijoj” zemlji na svijetu, u Brazilu. Ako se za Englesku kaže da je kolijevka nogometa, onda je Brazil zemlja gdje je nogomet religija, više od igre, više od zabave, više od nadmetanja. Prvi put u svojoj povijesti, sudionik jednog velikog nogometnog natjecanja bit će i naša zemlja Bosna i Hercegovina. Dvadeset dvije godine Bosna i Hercegovina funkcionira kao samostalna država. Kada je u pitanju nogomet, jednako toliko godina bilo je potrebno da se BiH uspije kvalificirati na jednu veliku svjetsku smotru kakvo je svjetsko nogometno prvenstvo. Čast svim ostalim sportovima, ali nogomet je ipak za veći dio zemaljske kugle najvažnija sporedna stvar na svijetu. Ogroman je to uspjeh naših nogometaša ako se pogleda cijeli niz

Svjetlo riječi lipanj 2014.

“sređenih i normalnih” zemalja čije će nogometne zvijezde svjetsko prvenstvo pratiti putem malih ekrana, a ne kao protagonisti na terenu. Zlatan Ibrahimović, nesuđeni bh. reprezentativac, možda trenutno najmoćniji napadač svijeta, sjedit će ispred TVprijemnika i gledati naše asove kako se nadmeću sa svojim protivnicima. Put do Brazila bio je sve samo ne lagani hod. Počeo je zapravo od prvoga dana bosanskohercegovačke nezavisnosti, a završio posljednjim sudačkim zviždukom u Bjelorusiji gdje su “Zmajevi”, golom Ibiševića, ovjerili vizu za Brazil. Gledajući unatrag mo-

žemo se složiti da su svi oni eventualni neuspjesi tijekom ove dvije decenije bili nužni da bi došlo do sazrijevanja i ekipe i navijača i svega onoga što je potrebno kako bi jedan tim postao respektabilan faktor u svijetu nogometa. Očigledno da su bolne lekcije

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Francuska 1998. i Brazil 2014. I Hrvatska i Bosna i Hercegovina već sada mogu biti ponosne, jer je riječ o malim zemljama, koje su samim kvalifikacijama ušle u krug najboljih, dok su puno moćnije države, koje u sport ulažu mnogo više, ostale doma

ogomet više nije “najvažnija sporedna stvar na svijetu”, kako smo mu desetljećima tepali. On je uistinu važan i nimalo sporedan. Tko može okupiti toliko ljudi oko malih ekrana? Tko može izazvati toliko emocija i ponosa, radosti i zabave? Tko može potrošiti, ali i priskrbiti milijarde, poput nogometa? Nogomet je već odavno više od sporta. On je i kultura, i gospodarstvo, i politika. Izuzmemo li eventualne sudačke pristranosti, nogomet je autentičan izraz nečije nadmoći, budući da počiva na prirodnoj, antropološkoj moći. Još je John Orwell govorio kako je sport na državnoj razini samo oponašanje ratovanja, odnosno nadomjestak rat-

Svjetlo riječi lipanj 2014.

nog rivalstva u mirnodopskom razdoblju. John Street tvrdi da sport kreira moderni nacionalni identitet, ali istodobno upozorava kako stvaranje komentatorske predodžbe o nama i o njima može osnažiti i šovinizam. Naime, sve nacije u suvremenoj Europi govore o europeizaciji i ujedinjenju, ali istovremeno traže putove za nove artikulacije moderne nacionalne ideje i identiteta, pa im pritom nogomet

pruža sjajan alibi. A pojedine države, kao što je bio slučaj s Hrvatskom, zahvaljujući nogometu mogu doživjeti zvjezdani status i od nepoznatih zemalja postati poznate i popularne. Međutim, kritičari u nogometu vide sve manje sportskog duha i zdravog nadmetanja, a sve više komercijalizacije, utrke za zaradom i spektakla. Imamo li u vidu vrtoglave iznose koje medijske kuće izdvajaju za prava

redinom svibnja velike poplave su pogodile regiju – Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Srbiju – a veličinu katastrofe najbolje oslikava poplavljena površina koja iznosi blizu 22.900 km2, što je površina veća od pojedinih država svijeta (Slovenije, Izraela, Kuvajta). Promatrajući situaciju prema državama, poplavljena područja iznose: u BiH gotovo 13.200 km2, u Srbiji gotovo 9.100 km2, a u Hrvatskoj blizu 600 km2. Velika su oštećenja domaćinstava, putnih komunikacija i željezničke infrastrukture, a zbog stradanja i smrti velikog broja građana Srbija je proglasila trodnevnu (21. do 23. svibnja), a BiH jednodnevnu (20. svibnja) žalost. Prema trenutno dostupnim informacijama, broj poginulih u poplavama u Srbiji iznosi 33, u BiH 23, a u Hrvatskoj 2, što, nažalost, nije konačan broj. Samo u BiH je oko 950.000 ljudi moralo napustiti svoje domove zbog

Svjetlo riječi lipanj 2014.

Apel za pomoć Draga braćo i sestre, ljudi dobre volje! Bosnu i Hercegovinu je pogodila poplava kakva se ne pamti u posljednjih 120 godina. Ova elementarna nepogoda nadilazi snage svakoga čovjeka i može se nadvladati samo zajedničkim naporom, uz Božju pomoć i pomoć ljudi koji svojom ljubavlju znaju da mogu pobijediti svako zlo. Obraćamo Vam se s porukom da nam pomognete u organiziranju pomoći ljudima koji su zahvaćeni poplavama diljem Bosne i Hercegovine, posebno u riječnim područjima i samoj Posavini. Ljudi su ugroženi u svim dijelovima Bosne i Bosanske Posavine. Za samo nekoliko sati mnogi su ostali ne samo bez svojih domova

nego bez svega što su imali, tek su uspjeli sačuvati živu glavu. Praktično je cijela Bosna zahvaćena poplavama, odronima i nanosima koje su stvorile neizmjerno velike padaline u zadnjih mjesec dana. Na nekim područjima palo je i više od 300 litara po m2! Posljedice ove katastrofe su neizmjerne i vjerojatno će trebat još mnogo vremena kako bi se sanirale. Zato pozivamo sve ljude dobre volje da pomognu stanovnicima Bosne i Hercegovine, posebno Bosanske Posavine i Slavonije u Republici Hrvatskoj! Svoju pomoć možete dostaviti na račun Humanitarno-karitativne organizacije Kruh sv. Ante, Zagrebačka 18 – BiH 71000 Sarajevo. Kontakt telefon: + 387 33 711 121

Pod povećalom

Luka Marković

Džeko Ne bi bilo dobro ako bi se u Bosni i Hercegovini sve zaustavilo samo na nogometnom uspjehu. Pogotovo ne tada, ako bi to bio samo uspjeh jednog od tri svijeta, u dva entiteta

eogradski vlak, koji se zaustavio u Bosanskom Šamcu, uklapa se dobro u izgled zapuštenog kolodvora. Ovdje, pomislih, kao da je vrijeme stalo osamdesetih godina. Unutrašnjost vlaka je djelovala još sablasnije. Sreća da je svibanj, rekoh tiho za sebe, pa nisu potrebni grijanje ni rashlađivanje. Jer tko zna kakvih bih sve bolešćura u ovoj krntiji mogao navući na sebe do Sarajeva? I dok sam se neudobno smještao, vlak je polagano krenuo. Nisam uspio ni noge ispružiti, a već se zaustavio. Kroz prozor primjećujem automobile koji prolaze cestom. Gospođa prekoputa se podsmjehuje mojem iznenađenju i pojašnjava kako u ovom dijelu “Republike Srpske” ne radi signalizacija, pa vlak daje prednost automobilima i pješacima. Ah? Tako. Rekoh spontano, uzimajući naočale. Zadubljen u čitanje, nisam ni primjećivao učestalo zaustavljanje i kretanje. Tek kad je prekid vožnje potrajao nešto dulje, digao sam glavu i uočio tablu s natpisom Doboj. Otvaram prozor

Svjetlo riječi lipanj 2014.

kako bi u olupinu od vlaka ušlo nešto svježeg proljetnog zraka. Primjećujem po strani nekoliko starih lokomotiva i kompozicija, kakve se u mnogim europskim državama već poodavno nalaze u muzejima. Nakon malo duljeg zastoja, krećemo ponovno. Iza mosta uočavam tablu s natpisom “Federacija Bosne i Hercegovine”. Jedna država, dva entiteta i tri svijeta. A uz malo širine, pameti i

tolerancije mogla bi biti jedinstvo u trojstvu, pomišljam. Zatvaram prozor i bacam pogled na okolne brežuljke raskošno umotane u svibanjsko zelenilo. Očekujem da vlak ponovno brzo stane, ali on juri dalje. Radujem se i mislim na to kako ćemo sada zasigurno nadoknaditi ono vrijeme koje smo izgubili u lakrdijaškoj tvorevini, u kojoj vlakovi daju prednost pješacima. Uostalom, sva ta igra oko “Republike

U retrovizoru

Marko Karamatić

Isprazna očekivanja i sekularna inkvizicija Virtualno prstenovanje Bosne. Tijekom prošloga sto-

ljeća, napose u njegovoj drugoj polovici, iz Bosne i Hercegovine iselio se velik broj Hrvata, što u Hrvatsku, što u zapadne zemlje i Australiju. Ma koliko se oni nastojali suživjeti s novom sredinom, veza sa zavičajem još dugo živi. Kroz kulturna, folklorna, sportska društva i udruge, njeguju zavičajnu tradiciju i pučke običaje, čime održavaju poveznicu sa svojom domovinom, a u kriznim vremenima daju joj i svoju potporu. Među brojnim iseljeničkim udrugama posebno mjesto ima Udruga bosanskih Hrvata Prsten koja djeluje u Hrvatskoj. Nju su 2005. osnovali poduzetni pojedinci iz gospodarstva, kulture i znanosti koji potječu iz Bosanske Posavine i srednje Bosne. Utemeljena je “kao nevladina, nepolitička, neprofitna organizacija” kojoj je cilj “poticanje na okupljanje, međusobno tješnje povezivanje i pomaganje Hrvata i drugih građana iz Bosne i Hercegovine radi zaštite gospodarskih, informacijskih, znanstvenih, kulturnih, povijesnih, etničkih, nacionalnih, ekoloških, humanitarnih, prosvjetnih, socijalnih, športskih i drugih vrijednosti Hrvata iz BiH i zauzimanje za poštivanje

Svjetlo riječi lipanj 2014.

međunarodnih standarda u očuvanju temeljnih načela demokracije, zaštite ljudskih prava i sloboda i razvoja demokratskog društva”. Udruga broji oko 3.000 članova te više od 150 poduzetničkih tvrtki, među kojima je po snazi njih desetak u elitnom poduzetničkom društvu u Republici Hrvatskoj. U članstvu su istaknuti pojedinci iz znanosti, kulture i sporta. Njezin aktualni predsjednik, Ilija Tolić, kaže da su “iza Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske gospodarske komore”, oni “najveći kada se ima na umu i poduzetnički dio”, da su ustrojeni u “šest podružnica, dva ogranka u RH” da je “godišnji bruto prihod” njihovih članica “između 3,5 i 4 milijarde eura”, da su “najveća hrvatska lobistička udruga” (Večernji list, 16. 4. 2014). Iako tvrde da su nestranački, njihova diskretna isprepletenost s HDZ-om u vlastitom profitnom usponu, s jedne strane, i njihova lobistička i financijska potpora konkretnoj stranci u dizajniranju političke scene, s druge, ne može se prikriti. Pripisuje im se i kadrovski dizajn sadašnjeg vrha HDZ-a. U javnosti nastupaju nepolitički. Organiziraju gospodarske forume, okrugle stolove, tribine znanstvenikā, kulturne i humanitarne priredbe, večeri i zabave – uglavnom u Hrvatskoj, ali i u BiH, Austriji i dr. Iako su tvrtke članova ove udruge uistinu respektabilne gospodarske snage, to bosanskim Hrvatima nije donijelo neku blagodat. Od njihova godišnjeg prihoda, u milijardama eura, nema ozbiljnih investicijskih tragova u Bosni, premda su u početku obećavali snažniju potporu Bosanskoj Posavini. Oni nesumnjivo solidno funkcioniraju gospodarski i lobistički, a ono što obećavaju bosanskim Hrvatima, na raznim konferencijama i skupovima, jest tek za dobru marketinšku sliku o sebi. Za oči je zapela, usputno rečeno, tek darovnica auta crkvenom velikodostojniku u Sarajevu, ne iz humanitarnih razloga jer poglavar nije siromašan, nego kao vješt poslovno-promidžben potez! Visoko izaslanstvo Prstena u travnju 2014. posjetilo je Mostar, gdje je “gotovo cijeli dan provelo u prijateljevanju s vodstvom Hrvatskog narodnog sabora”, privatne “tvrtke” Dragana Čovića, čelnika HDZ-a BiH, stranke koja je

Tragom narodne baštine

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Vila polomljenih krila Diva Grabovčeva je simbol svih naših predaka koji su stoljećima pokazivali kako su vjera, čast i poštenje vrijednosti za koje su bili spremni vlastiti život žrtvovati

rv mučenika sjeme je novih kršćana (Tertulijan) izreka je koja je potvrđena i u našoj povijesti i pučkoj tradiciji nemalim brojem ujaka, djevojaka, žena, mladića koji su spremno mučenički završili svoje živote stavši u obranu svojih ideala te tako postali izvor nade i snage. Grobovi diljem BiH koje narod časti i čuva u pučkoj predaji svjedoče o onima koji pokazaše kako mučeništvo spada u narav kršćanskoga svjedočenja. Takav se grob kojemu puk hodočasti na prvu nedjelju u srpnju nalazi na Vran planini, na Kedžari. O njemu piše i Ivan Aralica u svom djelu Graditelj svratišta: “Bio je obrubljen netesanim kamenjem, a ograđen drvenim rešetkama. Među kamenjem rasla je trava s nekoliko cvjetova, a u vrh glave dizao se drven križ išaran trokutićima i zvjezdicama, kao što se šaraju štapovi, preslice i dvojnice. Uokrug groba vodila je staza, izlizana koljenima žena, koje su, s krunicom u ruci, lizle dvije po dvije jedne za drugima...”

Svjetlo riječi lipanj 2014.

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Krizme i pričesti Situacija u kojoj većina mladih živi u našoj zemlji nije ohrabrujuća, ali ipak, sve je lakše podnijeti ako imamo zdravu obitelj iza sebe i ljubav koju nam ona može dati. Odgoj kojim se djetetu usađuju prave vrijednosti daleko je od ispraznosti ovoga svijeta

vih dana su krizme i pričesti učestale u našim mjestima i svako malo susrećemo mlade ljude velikih očekivanja. Ovisno nalazite li krizmanika ili pričesnika, uočavate koliko zrače materijalnim željama i koliko im je važno pohvaliti se jedni drugima “koliko su zaradili”! Roditelji su okupirani organizacijom same svečanosti nakon obreda, rodbina također, pa se zna dogoditi da nitko iz bliže obitelji ne bude prisutan na svetoj misi jer je “ionako gužva, a ima se mnogo toga dovršiti prije negoli gosti počnu stizati”! Čemu sve pripreme svećenika i časnih sestara, vjeronauk, ispitivanje svetih činjenica važnih za život, prenošenje poruka koje se ne bi smjele zaboraviti, odnosno koje bi se trebale primjenjivati u životu? Kako primijeniti nešto “neprimjenjivo” u stvarnosti, kad sve one istine, sve one Božje zapovijedi bivaju pogažene i ismijane čim

Svjetlo riječi lipanj 2014.

se malo popije i pojede. Djeca blijedo gledaju starije kako govore – ma ukrade se tu i tamo ponešto, a što ćeš, kako bi se drukčije opstalo. Država svima

krade pa je nitko ne tuži! Na drugom kraju čuje se informacija da se razvode nedavno vjenčani, psuje se, ogovara, poželi se tuđe, ubijaju se duša i tijelo,

Riječ obiteljima

Željka Kujundžija profesorica pedagogije

Naprijed, Zmajevi! Zmajevi su kao nitko i ništa u posljednjih 20 godina uspjeli ujediniti Bosance i Hercegovce, što je osobito fasciniralo svijet

estogodišnji Edin Džeko u travnju 1992. godine imao je dvije želje – samo da rata u BiH ne bude i da jednog dana postane dobar nogometaš. Prva želja mu se, nažalost, nije ispunila, ali zato nije dopustio da mu četverogodišnji rat uništi snove o nogometnoj karijeri. Kad god bi prestalo granatiranje i pucanje po sarajevskim ulicama, Edin Džeko je izlazio iz skloništa kako bi s drugarima igrao nogomet. Jedinu utjehu i nadu u ratnim i poratnim godinama, ispunjenim neimaštinom i stalnim strahom za život, pronalazio je u lopti.

Dosanjani san. “Jednom kada zaigram za veliki klub i budem zarađivao brdo novca, kupit ću ti automobil”, obećao je potkraj devedesetih godina jednom taksisti koji ga je često besplatno vozio na treninge. Čovjek se tada vjerojatno samo slatko nasmijao, ali Džeko nije zaboravio obećanje iz dana kada nije bio bogataš. Prije nekoliko godina pokucao je na vrata taksista i odveo ga u salon gdje mu je kupio novi automobil vrijedan 40.000 €. Prije toga je

Svjetlo riječi lipanj 2014.

ispunio obećanje koje je dao sam sebi i svojoj obitelji – postao je nogometaš svjetskog kalibra zbog čega su mu navijači dali nadimak Dijamant. Upravo zahvaljujući njemu i njegovim fascinantnim igrama, te igrama Emira Spahića, Zvjezdana Misimovića, Vedada Ibiševića, Miralema Pjanića, Tonija Šunjića, i mnogih drugih koji su, također, svoje dječačke godine proveli u skloništima diljem BiH ili u izgnanstvu, nogometna reprezentacija BiH se uspjela prvi put od neovisnosti ove zemlje plasirati na svjetsko nogometno prvenstvo.

Hrvatski reper Ante Vlašić, poznatiji kao Ante Cash snimio je navijačku pjesmu, bosansko-hrvatsku himnu Vatreni Zmajevi. Himnu je dosad na youtube-u poslušalo 558,429 posjetitelja koji će navijati za obje reprezentacije. Svidjela se i Edinu Džeki koji je Anti poslao svoje sretne kopačke.

Od snova sazdani

Mile Stojić

Samrtno proljeće Općenarodna nesreća ponovno nas je vratila u žižu svjetske javnosti. Ratom i neradom opustošena zemlja dodatno je osiromašena, a nesposobni političari, umjesto da zasuču rukave, ponovno su ispružili ruke i čekaju svjetsku milostinju

oda nešto nosi... – tako se zvala jedna od omiljenih knjiga mog ranog djetinjstva, a na njezin naslov podsjetile su me aktualne poplave na Balkanu. Riječ je, dakako, o djelu Lajosa Zilahyja (1891-1974), vjerojatno najpopularnijeg mađarskog pisca u bivšoj državi. Tu knjigu, kao i cijeli komplet izabranih djela tog, tada vrlo čitanog, pisca dobio je moj otac kao premiju na nekoj uličnoj tomboli u Mostaru, a ja sam kroz tu malu kolekciju ulazio u svijet panonske pastorale, sporih, pitoresknih srednjoeuropskih rijeka, koje često donose smrt. Uvijek bih se spomenuo Zilahyja kad sam tumarao obalama Mure, Tise, Dunava. Ne znam je li išta Lajos danas čitan u Mađarskoj, a u zemljama bivše Jugoslavije on se odavno ne štampa. Njegove knjige nestale su iz moje biblioteke, odnio ih je ratni metež. Ja ih nisam dugo listao, ali nji-

Svjetlo riječi lipanj 2014.

hove naslove u moje sjećanje donose olujni dani. Voda nešto nosi... Samrtno proljeće. Da, ovo proljeće godine 2014. zaista je samrtno, i po vatri i po vodi. Njegov rani početak donio je plamen ljudskog nezadovoljstva na ulice bosanskih gradova; u ognju su nestajale institucije ionako slabe i nemoćne države, a mjesec svibanj osuo je zemlju kataklizmičkim poplavama, gdje se

država pokazala još jadnijom. Vodena je stihija u tili čas uništila gradove i plodna polja, ponajvećma u Bosni i Srbiji, ali u svakom zlu, kaže naš narod, ima barem zrnce dobra. Ugroženi ljudi su pritekli jedni drugima u nevolji, Hrvati su spašavali Bošnjake, Bošnjaci Srbe, pa su podivljale vode potopile postojeći koncept vlasti u dejtonskoj državi. Stada su se u nevolji previše zbližila, otela kontroli svojih

Danas je drukčiji dan

Renata Dlouhi-Kastelic

Tuđe cipele Ljudima moje zemlje najviše od svega treba da mi koji nismo izravno pogođeni ovom nesrećom i koji možemo pomoći na bilo koji način obujemo njihovu obuću, da budemo u njihovim gumenim čizmama i osjetimo što im treba. I da budemo tu za njih

ednom sam imala zadatak da napišem priču o Van Goghovim cipelama, odnosno priču koju bi one trebale ispričati. Riječ je o paru starih zemljoradničkih cipela koje je Van Gogh kupio na buvljaku i na platnu ovjekovječio, ostavljajući jednima da promišljaju i pretpostavljaju, a drugima opet da “samo” prime njihovu poruku. Pomno sam promatrala ovo Van Goghovo djelo, zamislila tko je mogao nositi ovakve cipele, napravila fabulu u glavi, napisala priču i – dobila jedan poprilično neistinit i vještački uradak. Ali i važnu lekciju. Kako mogu znati kako je u drugim cipelama? Pretpostavke ili analize, izmišljanje i dodavanje tu nisu dostatni. Potrebno je suživjeti se s tim. Osjetiti kako je u tuđim cipelama. Otvoriti oči i srce i osjetiti, pa tek onda znati.

Svjetlo riječi lipanj 2014.

Duh Afrike

Fra Ivica Perić, bosanski misionar u Kivumuu – Ruanda

Fratri su mi pružili ruku Joseph Nzirorera je dijete fratara i dijete Kivumua. Kada su ga svi odbacili, fratri iz Kivumua su mu pružili ruku, privili ga uz sebe i dali mu šansu za novi početak u životu

oslije petnaest godina rada naša strukovna škola Otac Vjeko u Kivumuu zaista je jedna od najljepših i najopremljenijih u ovom dijelu Ruande. Moderno uređene učionice, radionice i kabineti opremljeni su svim potrebnim strojevima i alatima za kvalitetan rad s učenicima. Ipak, to nije najveća vrijednost škole. Najveća vrijednost su – ljudi. Učitelji, oni koji rade s našim učenicima, prenose im svoje znanje i iskustvo. A jedan od najvažnijih učitelja naše škole, ili prvi među jednakima, jest Joseph, šef krojačkoga odjela. A ovo je njegova životna priča, ravna pravim filmskim scenarijima! “Zovem se Joseph Nzirorera. Rođen sam prije 34 godine u općini Nyamasheke na zapadu Ruande, gdje sam proveo prvih jedanaest godina života. Ipak, za razliku od mnoge druge djece, moje djetinjstvo nikako nije bilo sretno. U ranom djetinjstvu obolio sam od polia koji je ostavio trajne posljedice po moje zdravlje. Od tada su štake moj nerazdvojni životni pratitelj. Ubrzo poslije toga sam

Svjetlo riječi lipanj 2014.

ostao i bez roditelja. U tom trenutku moj život se srušio. Nisam vidio nikakvu nadu za budućnost... Bio sam sâm na svijetu, bolestan i napušten. A onda su mi ruku pružili fratri iz Kivumua, posebno fra Vjeko Ćurić.

Hodočašće sv. Ivi 23. i 24. lipnja 2014.

Ponedjeljak, 23. lipnja 16.00 Otvaranje proslave iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji i misa s pokorničkim bogoslužjem 18.00 Sveta misa i molitve za bolesnike 20.00 Put križa uz brdo Grabež 21.30 Molitveno-meditativni program

Utorak, 24. lipnja 6.30 Početak ispovijedanja 7.00 Sveta misa 8.30 Sveta misa 11.00 Središnja hodočasnička misa s molitvama za bolesnike