20 godina poslije - Daytonski (ne)mir (392)

vjera

• društvo • kultura

20 godina poslije

Daytonski (ne)mir studeni 2015. Svjetlo riječi Godina XXXIII. ◆ broj 392 ◆ Sarajevo, studeni 2015. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba

Autor obrađuje usporedbu u njezinu kontekstu i iz perspektive aktualnosti njezine poruke i o Bogu i o čovjeku.

U toj analizi na vidjelo dolaze važne premise Božjega spasiteljskoga djelovanja i logike Božjega kraljevstva.

Rad je pisan laganim i razumljivim jezikom s osjećajem za opće i konkretno. Iako je napisan prije dvadeset godina, on u bitnome nije izgubio svježinu i aktualnost.

Božo Lujić /Iz predgovora/

Ponuda u Hrvatskoj pošti Mostar

Paketska ambalaža U ponudi Hrvatske pošte Mostar nalazi se i paketska ambalaža. Prikladne kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena stigne do primatelja. Kada vam se ukaže potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP Mostar možete pronaći paketsku ambalažu u deset različitih dimenzija: Naziv artikla

Dimenzija (mm)

Cijena (KM)

Paket - kuverta M

240x185

0,80

Paket - kuverta XL

370x290

1,20

Paket za slike

80x80x740

1,50

Paket za knjige

310x220x90

1,70

Paket za bocu

310x110x110

2,00

Paket S

230x150x90

1,20

Paket M

300x200x100

1,70

Paket L

300x230x140

2,00

Paket XL

300x240x230

2,50

Paket XXL

480x300x200

3,00

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

Riječ čitateljima vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Borjana Jozeljić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

D

ragi naši čitatelji, više tekstova u ovom broju revije govori o 20. obljetnici Daytonskog mirovnog sporazuma. Hvala Bogu da je došlo do mira pa da više ničija majka nije morala zaplakati. No, isto tako, upravo ovakav sporazum kojim je zadovoljena samo jedna strana, a druge dvije misle da su na svoj način izigrane, nije trebalo nikada ni potpisati. Već tada je, naime, bilo jasno da rješenje koje je doneseno za BiH ne predstavlja ni njeno istinsko ni trajno dobro, nego tek manje zlo. Svi su, naime, znali da je sporazum klimav temelj za budućnost što se i pokazalo.

Dva su naroda stjerana u bošnjačko-hrvatsku federalnu polovicu, pri čemu su Hrvati prisiljeni da se odreknu Herceg-Bosne, a zaborave Posavinu, uz šarenu lažu o budućoj konfederaciji s Hrvatskom. Trećem je narodu, srpskom, kao nagrada za početak rata, agresiju i istrebljenje nesrba s pola države, pripala ista ta polovica zemlje. Rat bez pobjednika i poraženih, zločini bez kazne, narodi bez katarze, zemlja s ugrađenom sistemskom pogreškom koja se bilo kada opet može pokazati kobnom.

Iako je sačuvan naziv BiH, dogovorene zajedničke institucije, očuvane vanjske granice, zemlja je iznutra stvarno podijeljena, nelogično i nepravedno i na duže staze neodrživo, pa zbog toga tapkamo u mjestu. Jedinstvena zemlja u svijetu po svom društveno-političkom ustroju, na pola federacija dva naroda, na pola republika jednoga, osuđena je na neuspjeh i mučenje svojih građana od početka.

Svjedočimo o tome okruglo već 20 godina svi mi koji ovdje živimo čekajući da sve profunkcionira kako Bog zapovijeda, da se riješimo siromaštva i da ljudi prestanu odlaziti.

Do trajnog, realnog i održivog rješenja u BiH, koje će zadovoljiti sva tri naroda, mogu doći jedino oni sami novim Daytonom. Svjetskim velesilama, režiserima i kreatorima našeg kaosa, unatoč. Novi hrvatsko-bošnjačko-srpski temeljni dogovor o BiH je moguć i potreban. Jedino rješenje da ne izgubimo još 20 godina. Alternativa je ovo što sada imamo.

zamjenik gl. urednika

devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

iz sadržaja

račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Pod povećalom Potreban novi dogovor

12

Reportaža Potočani – besmisao nevidljivih granica

Čuvari postojećeg posjeda 16 Život u RS Srbi bez katarze Putopis – Niceja Grad crkvenih sabora

Dobra strana života Tvoje pravo na sreću

56

Medicinski kutak Pulsirajući bol koji traje satima

74

Epimeteje Džentlmen

82

30 Snimka na naslovnoj stranici:

36

Svjetlo riječi studeni 2015. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Uz obljetnicu Daytonskog sporazuma (1995 - 2015)

Povijest jednog promašaja Osim zaustavljanja rata, sve drugo vezano za funkcioniranje ove zemlje otišlo je krivim smjerom. Na površinu je ponajprije, uz časne iznimke, isplivala neodgovorna politička klasa, u kojoj je ne malo i ratnih profitera, zainteresirana isključivo za vlast i profit, a zaogrnuta nacionalnim plaštem, klasa koja vješto koristi nedostatak političke kulture u narodu, koja instrumentalizira pravosuđe i policiju, koja sve čini da zemlja na svim rang-listama bude na začelju u Europi i svijetu 4 www.svjetlorijeci.ba

D

vadeseto stoljeće obilježila su tri totalitarna sustava: fašizam, nacizam i komunizam. Dok su prva dva temeljito poražena 1945. godine, komunizam je, provodeći pod ogrtačem antifašizma perfidne metode represije protiv drukčije mislećih, opstao na tlu Europe još gotovo pola stoljeća. Ali i njemu je došao kraj. Godine 1989. srušen je Berlinski zid, simbol podjele Europe, i ubrzano je krenulo urušavanje komunističkog lagera iza “željezne zavjese” na istoku i jugoistoku Europe, pa tako i u Jugoslaviji. Povratak nazad više nije bio moguć. Njemačka se ujedinila, Sovjetski Savez, Čehoslovačka i Jugoslavija su se raspali.

Dok se oproštaj s komunizmom u istočnoeuropskim zemljama dogodio bez krvoprolića, Jugoslaviju je pogodio dramatičan i krvav rasplet. Tomu je ponajviše kumovao srbijanski režim na čelu sa Slobodanom Miloševićem, vođen velikosrpskom ideologijom, domišljenom i pomno razrađenom u Memorandumu SANU 1986. Milošević je bio je uvjeren da je konačno kucnuo pravi čas za stvaranje Velike Srbije, a u tome ga je ohrabrivala činjenica da je iza sebe imao moćnu oružanu silu jugoslavenske vojske.

Razgovor Dr. sc. Mile Lasić izvanredni profesor, Filozofski fakultet Mostar

Njegujući laži BiH neće preživjeti Mile Lasić je rođen 1954. godine u Uzarićima (Široki Brijeg), osnovno i srednje gimnazijsko obrazovanje završava u Širokom Brijegu, fakultetsko u Sarajevu (diplomirani politolog); poslijediplomski studij na Univerzitetu u Sarajevu (magistar društvenih znanosti). Prije rata bio je i državni službenik i diplomat, pa u poraću novinar. Trenutno je izvanredni profesor na studiju politologije 8 www.svjetlorijeci.ba

na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Za čitatelje koji nisu upoznati ili su slabo upoznati s Vašim likom i djelovanjem, kako biste se ukratko predstavili i što biste izdvojili iz svoga životopisa kao najznačajnije?

Autor sam tisuće tekstova dok sam radio kao dopisnik iz inozemstva i prevoditelj, pa potom i na stotine

znanstvenih referata i kulturoloških eseja, te 12 knjiga po povratku u BiH, dok bi se 13. knjiga („Avanti diletanti“) trebala pojaviti do kraja ove godine, tako mi je prije par dana rekao dobri čovjek Ivan Pandžić, prvi čovjek Synopsisa. Iz mojih javnih očitovanja, tekstova i knjiga je razvidno da sam slobodan čovjek i nastavnik, koji ne pripada nijednoj ideologiji ili političkoj stranci, dapače, stojim naspram

Pod povećalom

Luka Marković

Potreban novi dogovor Ovakva Bosna i Hercegovina je bure baruta koje svakog trenutka može eksplodirati. Ako je onaj “islamistički” jadnik, koji se očito osvećivao zbog ubijenog mu oca, sa svojim napadom silno uzdrmao Republiku Srpsku i čitavu Bosnu i Hercegovinu, što će se dogoditi ako u akciju stupe stotine povrijeđenih, puno motiviranijih i obučenijih

D

vadesetogodišnjica Daytonskog sporazuma potiče me na razmišljanje o američkoj politici. Analiziram aktualna događanja u svijetu, kaos u Iraku, Libiji, Siriji, Afganistanu, Jemenu, Palestini, dok mi glavom prolaze misli: Bože samo da nam Amerikanci i njihove europske marionete ne počnu opet rješavati 12 www.svjetlorijeci.ba

probleme u Bosni Hercegovini. Ako oni budu imali zadnju riječ, kao što je bilo prije dvadeset godina u Daytonu, bit će ponovno rata i Hrvati će iščeznuti zauvijek iz Bosne i Hercegovine.

Samo od sebe odnekuda se pojavljuje pitanje: Zašto se političari tog naroda ponašaju kao slon u porculanskoj radnji? Zašto razaraju sve čega se dotaknu? Zašto toliko godina nekritično

podržavaju Izrael, čija je brutalna politika prema Palestincima dobrim dijelom uzrokom arapske mržnje naspram zapadno-krš­ ćanskog svijeta?

Jesu li učinili svjesno ili iz neznanja silne pogreške koje su izazivale kaotično stanje u arapskom svijetu, koje vode potpunom nestanku krš­ćana u tim krajevima? Zašto se uopće ponašaju tako bahato? Valjda zato, naviru

Arheologija i kršćanstvo u BiH

Andrijana Pravidur Zemaljski muzej BiH

Kasnoantički pogrebni običaji Poseban način pokapanja mrtvih svojstven jedino krš­ćanima antičkog doba bile su katakombe, čija pojava predstavlja novinu u kulturi kasne antike, a najpoznatije se nalaze na području Rima

14 www.svjetlorijeci.ba

Šipovo, pročelje mauzoleja, prema Basler 1990.

P

remda se počeci i razvoj krš­ ćanstva manifestiraju preko arheoloških ostataka ranokrš­ ćanskih kultnih i profanih objekata, krš­ćanska arheologija u svom istraživačkom opusu doprinosi i boljem poznavanju svakodnevnog vjerskog života proučavajući krš­ ćansku simboliku i umjetnost. Osobito značenje imaju groblja, koja svjedoče o načinu pokapanja prvih kršćanskih zajednica.

Ovaj važan krš­ćanski čin proizlazi iz vjerovanja u Sudnji dan i uskrsnuće tijela. Krš­ćani su svoje pokojnike pokapali primjenjujući ritus inhumacije, a ne incineracije (spaljivanje) koja je bila uobičajena u antičkom razdoblju. Tijekom 3. i 4. st. pripadnici krš­ćanskih zajednica se ukapaju na posebno odvojenim pogrebnim mjestima gdje su prepoznatljivi krš­ćanski pogrebni običaji. U grobljima na otvorenom

Potočani – besmisao nevidljivih granica

Čuvari postojećeg posjeda Župa je dobrim dijelom smještena u općini Odžak, ali ne sva. Dio župe, posebno gdje je župna kuća i područje filijale Srnava, pripada Republici Srpskoj, pa ta granica prolazi između župne kuće i crk­ve

P

osavska župa Potočani, smještena nedaleko od Odžaka, pravi je smiraj za oči i dušu. Prolazeći plodnim ravnicama i brežuljcima, između rijeka Bosne i Save, pogled upija svježe izbrazdane oranice, 16 www.svjetlorijeci.ba

polja kukuruza, uređena dvorišta i kuće moderne gradnje, gotovo nove, a mnoštvo kapelica uz put cjelokupnom ambijentu daje notu svetosti. Čini se da ovdje vrijeme ima neki svoj ritam koji zahvaća i one koji kroče na potočansko tlo. Iščezava užurbanost, potreba za pogledavanjem na sat ili mobitel, napetost... Umjesto toga, prevladava mir, opuštenost, zadovoljstvo. Spontano se nameće misao o ljepoti življenja u ovom kraju i suživotu s prirodom koju je jesen dodatno prošarala i ukrasila svojim bojama, dok pluća udišu čist zrak koji tjera rumen u obraze. Tome uvelike pridonosi susret s ljubaznim i pristupačnim župnikom fra Mladenom Jozićem, koji nam je sa župnim vikarima fra Zlatkom i fra Ilijom Matanović, inače rođenom braćom, i kuharicom Slavicom Tipura poželio dobrodošlicu.

Od 2009. njih trojica djeluju na području župe Potočani koju čine naselja: Potočani, Brezik, Duge Njive, Drenovac, Jošava, Lipik, Novi Grad, Srnava i Vrbovac. Jednim dijelom župa je smještena u Federaciji BiH, a drugim dijelom u Republici Srpskoj.

Dok sa sjajem u očima pripovijeda o povijesti župe, vidljivo je da se župnik srodio sa župljanima i ovim mjestom. Na srcu mu leže. Veli da je područje župe Potočani oduvijek bilo na tromeđi ratnih zbivanja, pa tako i u zadnjem ratu: “Rat nikome nije brat. Učinio je dosta toga pogubnog na ovom području što se tiče ekonomije i personala. Župljani su prognani 1992, cijelo naselje je dobrim dijelom stradalo, porušeno, devastirano. Župna kuća i crk­va sv. Marka Evanđelista teško su oštećene.”

Snimka: www.zupapotocani.ch

Reportaža

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Nedovršeni mir Činjenice pokazuju kako je zemljovid Bosne i Hercegovine danas mogao izgledati sasvim drugačije, da je primjerice međunarodna zajednica dopustila hrvatskim vojnim snagama da uđu u Banja Luku u ljeto 1995

zemljom s figom u džepu! Vode li se oni istinom o kojoj je govorio papa Pavao VI. ili ih istina uopće ne zanima? Jesu li im u fokusu interesi ljudi koji ovdje žive ili rade za interese političkih i ekonomskih skupina i država koje su ih ovamo poslale!? Žele li oni u BiH uistinu uspostaviti pravedni mir na temeljima istine, pravde i razumijevanja (o kojem je govorio i sveti papa Ivan Pavao II.) ili im je ova zemlja tek veliki poligon za eksperimente, međusobna potkusurivanja i globalne geopolitičke igre!?

P

Daytonska BiH ne štima U svakom slučaju njihova neučinkovitost kojoj godinama svjedočimo dovoljna je da se zapitamo kako bi Bosna i Hercegovina funkcionirala bez Visokog predstavnika i tzv. međunarodne zajednice? Na to pitanje sam dobio odgovor bosanskohercegovačkih građana prije dvije godine,

apa Pavao VI, inače vrstan diplomat, koji je svojim pontifikatom obilježio šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, diplomaciju je smatrao djelom mira te vještinom čiji je cilj uspostaviti razumne i humane odnose među narodima. On se vodio načelom kako je diplomacija besmislena ako ne vodi pobjedi istine te kako mora biti u službi dobra.

Od izbijanja rata na prostorima Bosne i Hercegovine, ovu zemlju su pohodile stotine i stotine diplomata iz najutjecajnijih država svijeta, rijeke međunarodnih posrednika svih vrsta, koji su nas uvjeravali kako im je cilj uspostaviti mir i suradnju među tri naroda te zemlju usmjeriti u neku bolju budućnost. Mnogi od njih i danas u to ime primaju prilično velike plaće i ponavljaju istu priču. E sad se nameće pitanje – ili su toliko nesposobni pa se ne mičemo s mrtve točke punih dvadeset godina, ili hodaju našom 20 www.svjetlorijeci.ba

bez pomoći diplomata iz inozemstva.

Istraživanje je pokazalo kako čak 68 % građana srpske nacionalnosti smatra kako međunarodni diplomati i posrednici predstavljaju svojevrsnu kočnicu normalizaciji odnosa i kako bi se bez njih prije uredili međusobni odnosi. To je mišljenje dijelilo i 53 % Hrvata, te 45 % Bošnjaka. Kako je BiH, kao zemlja tri konstitutivna naroda, Daytonskim sporazumom nelogično podijeljena na Federaciju i Srpsku i kako to treba mijenjati složilo se čak 60 % ispitanika. Tako se izjasnilo čak 78 % Bošnjaka i 71 % Hrvata. Međutim, ono što je još zanimljivije jest podatak da se s time složilo i gotovo 30 % Srba, koji žive u RS-u kao vlastitoj državi u državi. Očito su i oni sve svjesniji da nema budućnosti bez pravednog mira i zadovoljnih susjeda. Ispitanici iz sva tri naroda najveći su konsenzus postigli kod opisa kako je ovakva Bosna i Hercegovina,

Ispitanici iz sva tri naroda najveći su konsenzus postigli kod opisa kako je ovakva Bosna i Hercegovina, utemeljena u Daytonu 1995. “podijeljena država bez budućnosti”. Tako je mislio svaki treći ispitanik, bez obzira na nacionalnu i etničku pripadnost provodeći anketu za njemačku zakladu Friedrich Ebert Stiftung s kojom sam radio na projektu utvrđivanja identiteta i imidža BiH. S tvrdnjom “tri naroda bi prije došla do konačnog dogovora bez tutorstva međunarodne zajednice” složilo se čak 55 % ispitanika, dok je njih tek 25 % vjerovalo da BiH ne može funkcionirati

utemeljena u Daytonu 1995. “podijeljena država bez budućnosti”. Tako je mislio svaki treći ispitanik, bez obzira na nacionalnu i etničku pripadnost. A kako u ovakvoj državi nema budućnosti najuvjereniji su bili mlađi od 30 godina i to u cijeloj BiH (43 %). Čak 75 % mladih svoju budućnost ne vidi u ovakvoj državi!

Zemlja planina

Osječenica

Dalibor Ballian

Krajiška ljepotica s jugozapadne i zapadne strane. S juga i jugoistoka je odvojen prijevojem Oštrelj od Klekovače, a istočnu i sjevernu granicu čine Petrovačko i Medeno polje te putni pravac Vrtoče - Kulen Vakuf, pa tako jednim dijelom pripada i Nacionalnom parku Una. Vapnenačke stjenovite mase grade najveći dio planinskog masiva. Na njima dominiraju korozijski procesi, pa se razvio specifičan endogeni (spilje ili pećine) i egzogeni (kamenice, škrape – škrapari, ponikve i uvale) kraški reljef. Zemljišta su plitka i siromašna, što je uvjetovalo ekstenzivnu poljoprivredu, odnosno stočarstvo nomadskog tipa. Tako na većem dijelu masiva dominira tip skrivenog krša. sječenica je najviša planina Najznačajniji i najrasprostranjeniji Bosanske Krajine, sa samo kraški oblici ovog područja su brojne jednim vrhom Velikom ponikve. Njihova pojava veže se za Osječenicom od 1791 m. Planina najtektoniziranije dijelove vapnenačje veoma pristupačna i lagano izdu- kih stjenovitih kompleksa, a to su najžena, s planinskim masivom koji se češće zaravnjenije predgorske stepeproteže dužinom od nekih 60 km, nice što se dobro vidi kada se obilazi Caritasovog s još 1600 pjevača na stadionu a ograničavajuČlanice ga rijeka Unac i zbora Una pjevale donjisutok rijeke Unac.

Na planini su zastupljene kontinentalno-planinska klima alpskog tipa, s mjestimično pretplaninskom klimom.

Ipak, šire područje planine po svom zemljopisnom položaju pripada pojasu umjereno-kontinentalne klime, s oštrim zimama i toplim ljetima

O

24 www.svjetlorijeci.ba

Siromašna vodom U hidrografskom pogledu Osječenica je jedna od najsiromašnijih planina, jer ne daje nikakve značajnije izvore vode te nema nikakvih površinskih tokova. Ipak, s obzirom na svoju veličinu te količinu padalina koje primi, sigurno igra ulogu u napajanju vodom Unačkog i Unskog bazena.

U klimatskom pogledu područje planine Osječenice je veoma heterogeno. Na planini su zastupljene kontinentalno-planinska klima alpskog tipa, s mjestimično pretplaninskom klimom. Ipak, šire područje planine po svom zemljopisnom položaju pripada pojasu umjereno-kontinentalne klime, s oštrim zimama i toplim ljetima. Inače najznačajnije odlike ove predplaninske, te kontinentalno-planinske klime se ogledaju u oborinama u jesenjim i u proljetnim mjesecima, te obilnim snježnim oborinama tijekom zime. Kako se planinski masiv u dolini Unca i Une naslanja manjim dijelom na granično područje sredozemnog tipa klime, s klimatološkog motrišta

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Vjerom do ozdravljenja Ozdravljenja koja je Isus činio, briga za čovjeka, blizina s njegovim patnjama i bolima pokazuju da Novi zavjet želi naglasiti da ozdravljenje može doći na ovome svijetu

G

ovoreći o liječenju u Svetom pismu, čini se da se može primijetiti određeni napredak na ovom polju. Naime, kao što je već bilo rečeno, u Starom zavjetu, liječnici nisu bili posebno na cijeni, to jest, ljudi su na bolest gledali kao na nešto što je Božja volja i što treba prihvatiti, bez posebnog nastojanja liječiti bolest (da liječnici nisu bili “na cijeni” može ukazati i činjenica da se u Starom zavjetu ne spominje ime ni jednog liječnika, dok se u Novom zavjetu spominje ime “ljubljenog liječnika” Luke – Kol 4,14). Ovaj “sumnjičav” stav prema liječnicima protegnuo se skoro do vremena 200-tih godina prije Krista.

Tad se u mudrosnoj literaturi primjećuje određeni pomak, i pozitivnije gledanje na liječnike. U knjizi Sirahovoj se tako ističe: “Časti liječnika 26 www.svjetlorijeci.ba

čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.

Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva” (Sir 38,1-2).

“Negativan” stav prema liječnicima, posebno u ranim biblijskim vremenima potječe zasigurno od činjenice da se Boga smatralo jedinim iscjeliteljem – liječnikom.

Zapovijed: liječite bolesne U Novom zavjetu se vidi napredak i odmak od stava koji je prikazan posebno u knjizi Levitskog zakonika.

Prema knjizi Levitskog zakonika (Lev 13-14) posebno su gubavi (a dijelom i slijepi i hromi) bili izdvajani iz zajednice i nije im se poklanjala posebna pozornost. Isus, a i njegovi učenici, one koji su potrebni ozdravljenja, prihvaća i osobno pomaže. To jest, onima koji su stavljeni na rub društvene zajednice, poklanja pozornost i brine se za njih. Isus je tako sam naložio svojim učenicima da bolesne liječe (usp. Mt 10,8).

bolesti. Tako Mt 15,22 donosi zgodu o ženi Kanaanki koja dolazi Isusu i traži pomoć za svoju kćer koja je opsjednuta. Nakon početnog odbijanja, a zbog ustrajnosti i vjere Kanaanke, Isus na koncu ozdravlja njezinu kći. I Lk 11,14 donosi zgodu o čovjeku koji je bio nijem, a uzrok ovoga je opet bio đavao. Tek nakon što je Isus izgnao đavla iz čovjeka, taj je progovorio.

Ozdravljenja koja je Isus činio, briga za čovjeka, blizina s njegovim patnjama i bolima pokazuju da Novi zavjet želi naglasiti da ozdravljenje može doći na ovome svijetu, i da ne treba neka utopijska budućnost gdje bi se riješili svi čovjekovi problemi. I Isusova direktna zapovijed učenicima “Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,8) mogla je biti naznaka da je kršćanstvo bilo spremno besplatno liječiti bolesnike, za razliku od ostalog grčko-rimskog svijeta, gdje su se za odlazak liječniku izdvajala velika mate-

Još je jedna stvar važna za naglasiti kad se govori o liječenju i ozdravljenju u Novom zavjetu. Kao jedan od uvjeta ozdravljenja vrlo često se spominje vjera. Bez nje, ni sam Isus nije mogao činiti čuda Govoreći o bolesti, Novi zavjet na nekoliko mjesta ističe da su sotonske sile mogle biti uzročnik određenih

rijalna sredstva (usp. Lk 8,43: “A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje

20 godina poslije Daytona

Feljton (1)

Srbi bez katarze Promatrajući sve strane kao gubitnike, Dayton je relativizirao ulogu službenog Beograda i miloševićevskog režima u ratu, prikrio je karakter rata kao agresorskog i genocidnog te tako u politički život BiH automatski ugradio “zaborav na agresiju i genocid nad nesrbima”

D

vadeset godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma lagano blijede sjećanja na sve monstruoznosti rata, beogradske agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Pokoji tužni jubilej, rad Haškog tribunala i svako malo neka novootkrivena masovna grobnica, usamljeni su podsjetnici tragedije koja je zadesila bosanskohercegovačko društvo i građane svih vjera i etnografija.

Umjesto arhiviranog i objektivnog sjećanja na rat, umjesto jasno locirane političke odgovornosti za rat i genocid, elite u Bosni i Hercegovini zloupotrebljavaju žrtve rata za svoje sitnosopstveničke i dnevnopolitičke potrebe. Ili još gore, za nastavak etnohomogenizirajućih i genocidnih politika koje su okupirale polovinu teritorije Bosne i Hercegovine i uspostavile 30 www.svjetlorijeci.ba

RS kao legitimni politički cilj prošlog ili možda nekog sljedećeg rata. Živimo sukob identiteta Dvadeset godina poslije rata mi ovdje još živimo sukob etno-nacionalnog i građanskog identiteta. Građanima RS koji sebe percipiraju kao Srbi, u čije ime je beogradska elita 90-ih provodila rat i istrebljenja komšija i sunarodnika

druge vjere i identiteta, rat se još uvijek prikazuje kao “oslobodilačko--odbrambeni” konflikt. Njihovo učeš­ će u ratu se predstavlja kao junački čin borbe protiv “vjekovnih srpskih neprijatelja”. Kao samo još jedna epizoda u identitarnoj emancipaciji tzv. “srpske nacije”. Epizoda koja se zajedno s temama “Jasenovca”, “ratova protiv Turaka” ili “nacionalno ujedinjujućeg

Pogled iskosa

Milo Jukić

Vesela država B

osna i Hercegovina je vesela država, država čiji žitelji imaju razloga za smijeh čak i dok čitaju, slušaju ili gledaju ozbiljne vijesti. Na stranu to što bi se zbog istih vijesti moglo i plakati, ta nećemo sad biti toliko sitničavi. Evo, krenimo od politike (makar je teško odgovoriti na pitanje što od stvari koje mediji bilježe nije politika).

Imamo novu većinu u entitetskom parlamentu i novu entitetsku vladu. Bit će stabilna i… A što nego se nasmijati?

Je li dosad bila ijedna da nije bilo tako rečeno, “bit će stabilna”? Ili se rasplakati?

Davanje i prodavanje Pa malo skrenuti u pravosuđe. Gdje se, među ostalim, sudi Živku Budimiru i nekima od Lijanovića. Šta je tu smiješno? Pa, naravno, to što i svaka budala, i to godinama već, zna kako su Lijanovići (svejedno je tu tko od njih je bio u vlasti, a tko je sjedio na Visokoj Glavici) dijelili poticaje – svojim stranačkim podanicima, pa čak i osobama koje nisu imali zemlje ni u saksiji. I oni su im vraćali državni novac, pola-pola ili kako se već tko nagodio. Ne svi, naravno, jer su Lijanovići davali i svojim poduzećima te svojim “nevladinim” udrugama. Tu im nisu vraćali pola, tu su Lijanovići uzimali sve. A, ustvari, bilo je dovoljno reći samo to: Svojim. A Budimir? On nije optužen za davanje poticaja nego za (pro)davanje pomilovanja. I za još štošta, ali nije ni važno. Važno je ono što, osim (pro)davanja, povezuje Budimira i Lijanoviće: u sarajevskim medijima nema puno povike na njih, Visoki predstavnik ih nije ni

32 www.svjetlorijeci.ba

okrznuo nijednom riječju, američko veleposlanstvo također. Zašto? Jer su odigrali ulogu u gaženju prava vlastitog naroda. Zašto su ipak optuženi? Pa jasno, jer više ne trebaju ni političkom Sarajevu, ni Inzku, ni Amerima.

Bugojanski matematičar Još malo ćemo se zadržati u pravosuđu, točnije na podatku Tužiteljstva BiH iz kojeg se tvrdi da je dosad riješena trećina prijava za ratne zločine. Ne računajući prijave podnesene nakon usvajanja novih planova njihovog djelovanja, tužiteljstva bi preostalih 7000 prijava trebala uspjeti riješiti, kažu u spomenutoj pravosudnoj instituciji - do prosinca 2023. godine! Eto, pa se nemojmo smij… Pardon, plakati!

Pogotovo što nigdje nije rečeno koliko je kojih i čijih prijava riješeno. Tako će, recimo, jedan Bugojanac, što bi se nekad reklo “istaknuti društveno-politički radnik”, ako mu to bude ćeif, mirno predavati matematiku do kraja života.

On je inače i istaknuti pisac: u svoj je dnevnik tijekom rata vlastoručno detaljno pisao o tome kako, gdje i kojim metodama treba fizički likvidirati neke njegove nepoćudne sugrađane, što je i učinjeno, pa ih već godinama (uzalud) traže po ledinama oko Bugojna. Oni koji su mogli posvjedočiti o njegovim sabranim nedjelima do 2023. godine će uglavnom biti pokojni. Ili jedan ugledni stanovnik Bihaća koji je snimljen kako naređuje da se pali sve u selima nekih nepoćudnih stanovnika u njegovom kraju, a da se ti nepoćudni strijeljaju na licu mjesta. Oni koji su nekim slučajem i preživjeli njegova naređenja do 2023. godine će…

Marija Barbić

Živjeti u Hrvatskoj

Prepucavanja i niski udarci U

svijetu se vrijeme dijeli na zimsko i ljetno računanje, a u Hrvatskoj u proteklih godinu i nešto dana od poplave do poplave. Još nije sanirano do kraja, a pogotovo ne obeštećeno sve ono što je uništeno u prošlogodišnjoj poplavi, a priča nam se evo i ponovila. Ovaj put Karlovac, Sisak, ali i Otočac, Tribunj, Vodice… Očajni ljudi s nevjericom pokazuju objekte koje su gotovo u potpunosti uspjeli obnoviti, a sada sve ispočetka. Bili su upozoreni, sklonili su što i koliko se skloniti dalo, ali od vode pobjeći još nikada nikome nije uspjelo. Treba napomenuti da štete prouzročene poplavama obuhvaćaju ne samo ono na što pomislimo u prvom trenutku, a to su štete nastale na privatnom vlasništvu fizičkih osoba nego i štete nastale od odrona, zbog klizišta, zatim štete na javnim površinama i infrastrukturi. Premda se radi o ogromnim iznosima i ovaj put ćemo samo naučiti ponešto o zečjim i običnim nasipima, gdje su mogući gdje ne, kanalima i njihovom (ne) održavanju, ali pravog rješenja i prevencije sljedeće takve nepogode neće biti kao niti do sada. Malom čovjeku su nedokučivi načini na koje se određuju prioriteti na državnoj razini, ali mu je itekako jasno kad netko curenje zaustavlja na način da stavi prst u rupu. Što preostaje? Opet krenuti sa sušenjem i obnavljanjem ili odustati od svega…

34 www.svjetlorijeci.ba

Najstariji ima 95 godina I evo opet, izbori. Parlamentarni. Izborna promidžba započela je 21. listopada objavom zbirnih lista izbornih jedinica od strane Državnog izbornog povjerenstva, popularnog DIP-a. Službeni brojčani podaci izgledaju ovako: u izbore “ide” 166 listi, od kojih 161 stranačka i pet neovisnih, a u 12. izbornoj jedinici, u kojoj biraju pripadnici manjina je 41 kandidat. Tako je broj listi prijavljenih za ove parlamentarne izbore manji nego 2011. godine kada ih je bilo 313, kao i 2007. kada ih je bilo 257. Na listama je ukupno 2311 kandidata, žena je 957 (41,41 %), muškaraca 1.354 (58,59 %). Od 166 listi njih 33 nemaju formalnu žensku kvotu prema kojoj bi na listama trebalo biti najmanje 40 % žena. DIP je o tome dužan obavijestiti pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, a ona odlučuje o daljnjim potezima. Kandidati su prosječno stari 42 i pol godine.

Najmlađi na listama imaju 18 godina, a najstariji čak 95 godina. Službena promidžba trajat će do ponoći 6. studenog. Subota, 7. i nedjelja, 8. studenog, dakle izborni dan do 19 sati, bit će vrijeme izborne šutnje. Što se samih glasačkih listića tiče bit će slični onima viđenim na izborima za Europski parlament. I tada se, također, moglo preferencijalno glasovati, pa su na listićima bili poimenično navedeni

Putopis

Niceja

Grad crkvenih sabora

Vrlo često smo svjedoci da se Niceja spominje u teološkim krugovima, kao i teološkim raspravama kao mjesto održavanja dvaju veoma značajnih crkvenih sabora. Ipak mnogi ne znaju gdje se ona nalazi, pa ni autor ovih redova nije znao sve dok je sasvim slučajno nije posjetio u Turskoj 36 www.svjetlorijeci.ba

R

anije su moje misli o tom nekada veoma značajnom gradu na istoku, lutale starim svijetom, tražeći ga, od Palestine do stare Grčke. Pregledavajući zemljopisne karte nije se moglo naći to mjesto, a razlog je bio što je od tada naziv grada promijenjen dva puta, ali je i dalje pod starim imenom bio jedan od ključnih za razvoj kršćanske misli. Tijekom sudjelovanja na znanstvenoj konferenciji o topolama u Izmitu, u Turskoj, treći dan boravka organizirana je stručna ekskurzija u cilju posjeta nasadima topola, i malim pogonima za preradu topolinog drveta te je to kratko putovanje slučajno pomoglo da riješim ovu nepoznanica za mene.

Niceja preživjela u Izniku Na stručnu ekskurziju smo krenuli starim putem iz Istanbula (Maloazijskog dijela ovog suvremenog megalopolisa) k Bursi, koji prolazi zapadnim dijelom Izmitskog zaljeva te pri kraju zaljeva skreće u brda koja predstavljaju veoma živopisno područje. Na brežuljcima su jako dobro uređeni maslinici i plantaže lješnjaka te brojna sela od kojih su mnoga prilično zapuštena ili napuštena. U mnogima od tih sela su smješteni Bosanci koji su nakon prvog svjetskog rata godinama emigrirali u Tursku, a kako su sela bila napuštena od strane autohtonih Grka koji su tada odlazili masovno u Grčku, oni su se tu nastanili. Ipak, tu se

Aktualno

Zaboravljena bosanska princeza

Dok je u našoj historiografiji njezin spomen gotovo zamro, u njemačkom gradu Geislingen an der Steige, iznad kojega se uzdižu ruševine starog grada Helfensteina, u tradiciji naroda više od šest stoljeća živa je uspomena na Mariju von Bosnien

Č

esto se dogodi da neka osoba iz raznoraznih razloga mora napustiti svoje ognjište i svoj rodni zavičaj, pa onda stekne novi dom u nekom dotad za nju potpuno stranom 40 www.svjetlorijeci.ba

kraju. Zna se, nadalje, dogoditi da ta osoba u svom novom boravištu postane jako popularna i značajna, a da joj se spomen u rodnom kraju gotovo sasvim izgubi. Sudbina je to, nažalost, mnogih muškaraca i žena iz ovih naših krajeva. Jednu takvu sudbinu još u srednjem vijeku doživjela je bosanska princeza i vojvotkinja Marija Kotromanić, kći bana Stjepana II. Kotromanića, jednog od najznačajnijih banova u bosanskoj povijesti.

Sredinom 14. stoljeća ova se plemkinja udala za grofa Ulricha X. od Helfensteina iz njemačke pokrajine Švapske. Nekoliko ugarskih i njemačkih historičara spominje Mariju kao značajnu žensku osobu njemačkog srednjeg vijeka. U brojnim njemačkim izvorima navodi se kao Maria Gräfin von Helfenstein Herzogin von Bosnien.

Međutim, u bosanskoj historiografiji njezina je uloga potpuno marginalizirana. Razlog tomu možda treba tražiti

u velikoj udaljenosti između Bosne i Švapske ali i u njezinom nedostatku kontakta s domovinom.

Zbog nedostatka točnih podataka o njezinu rođenju postoje i različite interpretacije. Ipak, najvjerojatnijom se čini teza da je ona kći Stjepana II. Kotromanića, a ne sestra kako neki tvrde, rođena oko 1335. Bila je odgajana na ugarskom dvoru ondašnjem središtu europske kulture. Sklapanjem braka 1352. godine grof Ulrich X, koji je bio niži po staležu od princeze Marije, pribavio je sebi i svojoj lozi viši društveni status. A i sama Marija često je uz svoj potpis isticala svoje podrijetlo Herzogin von Bosnien. Visina miraza od čak 10 000 ugarskih forinti, koji je sa sobom donijela Marija, govori o ugledu i moći bana Stjepana II. pod čijim je vodstvom srednjovjekovna bosanska država proživljavala ekonomski, kulturni i politički procvat.

Pjesma nad pje oduševila posj

Prva koncertna promocija albuma franjevačke duhovne glazbe “Pjesma nad pjesmama – izbor pjesama VIS-a Jukić” održana je pred brojnom publikom u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu 4. listopada 2015, na blagdan sv. Franje, u organizaciji Svjetla riječi i Udruge đaka FKG Visoko.

Na humanitarnoj koncertnoj promociji nastupili su: Tereza Kesovija, Zorica Kondža, Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac, Ivan Mikulić, Djordjija Palić, Alan Hržica i aktualni VIS Jukić.

Vrhunski glazbenici svojim su nastupom i izvedbama oduševili nazočne u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu i priredili uistinu jedinstven ugođaj i doživljaj duhovne glazbe. Na početku koncerta fra Janko Ćuro, ravnatelj Svjetla riječi, istaknuo je da ne postoji jednostavnija, a u isto vrijeme učinkovitija ljudska interakcija od one koja se prožme glazbom, tim univerzalnim i bezgraničnim jezikom duha, povezivanja i razumijevanja, te je dodao da je upravo ta želja za komunikacijom poticala i nadahnjivala Jukićevce za pisanjem i komponiranjem pjesama: – Kad se život ulije u pjesme, one jednostavno traže da se čuju. Bez umora, zastoja ili manjka riječi, VIS Jukić nam se jezikom glazbe obraća već gotovo pola stoljeća! I, evo, preko naše Udruge đaka FKG Visoko, njihove su pjesme došle do velikih i slavnih glazbenih imena, što je kulminiralo albumom koji se i nije mogao drugačije zvati nego upravo kako se zove: Pjesma nad pjesmama.

Sama ideja da se objavi izbor duhovnih pjesama franjevačkog vokalno-instrumentalnog sastava Jukić, nastala je u predsjedništvu Udruge đaka FKG Visoko i što je osobito bitno istaknuti, humanitarne je naravi.

– U ozračju duhovnih franjevačkih pjesmama odrastali su članovi Udruge kao đaci visočkog Sjemeništa ili kao studenti Franjevačke teologije iz Nedžarića. Stoga je posve razumljivo da se upravo naša Udruga odlučila ne samo od zaborava spasiti pjesme VIS-a Jukić, nego taj projekt osmisliti kao humanitarni projekt – istaknuo je dr. sc. Vine Mihaljević, predsjednik Udruge, dodavši da će prihodi od koncertne promocije biti korišteni za opremanje Centra za odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju Nada kod Tomislavgrada i kao pomoć siromašnim đacima i studentima na franjevačkim učilištima Bosne Srebrene.

Glazbeni je dio započeo pjesmom Nađeni Bog u interpretaciji Ivane Husar Mlinac. Svojim glasom zasigurno nikoga nije ostavila ravnodušnim, a osobito kod izvedbe autorske duhovne pjesme Gospodine hvala.

Na sceni joj se pridružila sestra Marija Husar Rimac s pjesmom Tvoje ime i Nikad (Kad polomim svoja brda).

esmama jetitelje

Potom je na pozornicu stupio Alan Hržica s pjesmom Negdje mi netko, koju na albumu izvodi Nina Badrić, a publici se predstavio i javnim svjedočenjem svoje vjere u Isusa Krista i obraćenjem koje mu je promijenilo život. Umjesto alkohola, nemorala i ispraznosti koja je proizlazila iz takva načina života, dospio je do života u čistoći i molitvi, a duhovnom glazbom danas proslavlja Boga. Pridružila mu se i Djordjija Palić te su zajedno otpjevali pjesmu Srce predajem ti.

Ivan Mikulić je uz skladbu Eli! Eli! Na križu moje Bosne, otpjevao i svoju poznatu pjesmu Daješ mi krila. Zorica Kondža prvi put je uživo izvela pjesmu Ovdje ja s albuma “Pjesma nad pjesmama” pa su upravo posjetitelji koncertne promocije u Sarajevu imali čast i zadovoljstvo uživati u njenoj interpretaciji i nenadmašivim vokalnim sposobnostima prožetim blues dionicama. S Ivanom Mikulićem izvela je pjesmu Ti si moj san, nakon koje je uslijedila dobro poznata Zar je voljeti grijeh, što je publika dočekala s oduševljenjem, pjevajući zajedno s Kondžom.

Glazbena diva Tereza Kesovija dočekana je ovacijama, a nastup je otvorila pjesmom Katedrala, iz mjuzikla Notre Dame de Paris. Budući da

Generalni pokrovitelj Ivo Komšić, gradonačelnik Grada Sarajeva Medijski pokrovitelji BHRT, Radio Sarajevo Federalni radio, Radio Marija bljesak.info HKR, CMC Radio postaja Mir Međugorje Prijatelji koncerta JU Centar za kulturu Sarajevo – Bosanski kulturni centar kupikartu.ba i Libertas Sponzori Franjevački provincijalat Bosne Srebrene HKO Kruh sv. Ante, Sarajevo Župni uredi Kiseljak i Stup Nikodil, Kiseljak Budo Export, Žepče Sarajevska pivara Lumen, Grude Zlatni Lav, Sarajevo Globtour, Međugorje Bili Brig, Grude STR Super Konzum, Kiseljak Corium, Bugojno Načelnici općina: Busovača, Kreševo, Orašje, Vitez, Žepče Croatia Records, Zagreb HKR, Zagreb Wiena grupa, Zagreb Bit - centar za prevođenje, Zagreb Obrt Idovac, Zagreb Lerino, Zagreb Tehnomont, Zagreb je ovaj koncert bio i svojevrsni hommage velikom čovjeku i glazbeniku Kemalu Montenu, koji je na albumu “Pjesma nad pjesmama” otpjevao Pjesmu za druge (Ana), Tereza je izvela pjesmu Moja posljednja i prva ljubavi posvećenu njemu. Nastup je okrunila Pjesmom nad pjesmama, za koju je snimljen i istoimeni spot.

Bogoslovi aktualnog sastava Jukić nastupili su s pjesmom Kad budem velik kao mrav, koju na CD-u interpretira Željko Bebek.

Sve izvođače pratio je glazbeni sastav poznatog hrvatskog gitarista i producenta Ante Gele, koji je na albumu “Pjesma nad pjesmama” aranžirao, obradio i snimio 12 pjesama. Kako je istaknuo, najveće osobno bogatstvo pronašao je u tekstovima: – Upravo zbog ozbiljnosti i težine tekstova bilo mi je jasno da ćemo trebati ozbiljne vokale i velike interprete, što mi je bio poseban izazov – dodao je Gelo.

Na koncu, izvođači su izveli pjesmu Milost, a publika je svoj doživljaj cjelokupnog događaja iskazala gromoglasnim pljeskom. ◀ Tekst: Rafaela Obučić Snimke: Fra Josip M. Matijanić i Danijela Čurić

Tragom narodne baštine

Sjećanje na Katarinu

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Rađanje za vječni život Za Dušni dan, u novije vrijeme i za blagdan Svih svetih, običaj je posjetiti i zapaliti svijeće na grobovima pokojnika. U našoj se tradiciji Dušni dan naziva i Mrtvi dan, Dan mrtvih i Mrtvo spomenuće Rod bo samo koji mrtve štuje, na prošlosti budućnost si snuje.

P. Preradović

O

bičaji i vjerovanja uz smrt i ukop postoje u svim kulturama svijeta i razlikuju se lokalno. U pitanju smrti naš se svjetonazor kretao između krš­ćanskog i nekrš­ ćanskog vjerovanja. Smrt se pokušavalo i predvidjeti različitim predznacima, glasanjem nekih životinja ili ju je pak mogao najaviti i san. Tako se vjerovalo da ne valja sanjati ispadanje zubi praćeno krvlju jer će umrijeti netko od bliže rodbine, a ako se sanja ispadanje zubi bez krvi, da će umrijeti netko od daljnje rodbine, što naravno nema veze s krš­ćanskom tradicijom.

Govorilo se da će ako pokisne otvorena grobnica, netko iz sela brzo umrijeti. Ukopni običaji nisu dovoljno 50 www.svjetlorijeci.ba

istraživani i zabilježeni, vjerojatno zbog činjenice što se o smrti nerado govori. No, iz onoga što je poznato dâ se zaključiti kako je naš narod uvijek brinuo o umirućima i o dušama pokojnika, a i Crk­va im je posvetila Dušni dan.

Lagana ti crna zemlja Dušni dan (Spomen svih vjernih mrtvih) obilježava se 2. studenog, a osim u Katoličkoj obilježava se i u Anglikanskoj Crk­vi i nekim evangeličkim crk­ vama. Obilježavanje ovoga spomendana uveo je benediktinski opat iz Clunyja, sveti Odilo. Papa Klement V. službeno je taj blagdan potvrdio 1311. godine (Quin, 2005). Za Dušni dan, u novije vrijeme i za blagdan Svih svetih, običaj je posjetiti i zapaliti svijeće na grobovima pokojnika. U našoj se tradiciji Dušni dan naziva i Mrtvi dan, Dan mrtvih i Mrtvo spomenuće.

I kada ne bi htjeli, o smrti su morali razmišljati. Domaćin je razmišljao o financijskoj strani ukopa. Žene su pripremale ukopninu, a mnoge su i same sebi pripremale ukopno odijelo.

Ukopna bi odjeća obično sadržavala marame, čarape, terluke i pregače, a muška odjeća duge bijele gaće, čarape i terluke. Oko pojasa pokojnika vezala se trobojnica, a za nju se stavljao križ savijen od mukata, suho cvijeće i svete sličice. Na ruke pokojnika se stavljala krunica. Pazilo se da umirući

ne premine bez svijeće. Bolesniku bi se dok je pri svijesti dovelo svećenika kako bi se ispovjedio, pričestio i primio bolesničko pomazanje. U kući u kojoj se nalazio mrtvac običaj je bio zrcala zastrijeti tkaninom, zaustaviti sat, a u susjedstvu se ne bi ručno radilo. Pokojnika bi rođaci ili susjedi oprali i obukli.

Navečer se organiziralo noćno čuvanje na kojemu su se izmjenjivali ukućani, rodbina i prijatelji. Uz upaljene svijeće se neprestano molilo, a uz mrtvaca je bila čaša sa svetom vodom i grančicom kako bi oni koji dolaze mogli poškropiti pokojnika, pomoliti se, a onda izraziti sućut ožaloš­ćenima. Pokojnik se podbrađivao gazom ili maramom kako bi mu usta bila zatvorena. Zatvarale bi mu se oči, a slamarica na kojoj je ležao se spaljivala. Žene bi iz svojih vrtova donosile svježe cvijeće te stavljale na lijes ili oko tijela pokojnika. Nad pokojnikom se nabrajalo (žalilo), a ako je umro netko mlađi, žalovalo se cijeli dan. No, noću se nije smjelo žaliti. Djecu se izvodilo iz kuće kako ne bi slušala žalovanje. Nakon što se uz pokojnika bdjelo cijelu noć, sutradan ga se pokapalo. Po svećenika se išlo kočijom. Svećenik bi se najprije pomolio u kući, a onda i ispred kuće. U pogrebnoj povorci na čelu je bio križ, zatim svećenik pa lijes uz kojega je bila najbliža rodbina. Kad je povorka

U ime naroda

Marijan Karaula

Dvaput osuđen na ukupno 18 godina U studenom 1947. jugokomunistički režim je na višegodišnju robiju i gubitak građanskih prva osudio 66-godišnjeg fra Antu Jurića, franjevca Bosne Srebrene. Poslije dvije godine pušten je na uvjetnu slobodu, no 1953. osuđen je ponovno, ovaj put na 11 godina zatvora i na pet godina ograničavanja građanskih prava

A

leksandar fra Anto Jurić rođen je 26. siječnja 1882. godine u Jajcu od roditelja Mate i Kate rođ. Krešo. Osnovnu je školu svršio u Jajcu, gimnaziju u Gučoj Gori, a bogosloviju u Kraljevoj Sutjesci. U franjevački red stupio je 16. kolovoza 1899. ulaskom u novicijat. Svečane je zavjete položio 14. siječnja 1904. godine, a iste mu je godine, 15. kolovoza, banjolučki biskup fra Marijan Marković u Banjoj Luci podijelio 52 www.svjetlorijeci.ba

sakrament svećeničkog reda. Svoju svećeničku službu započeo je kao duhovni pomoćnik u Bihaću. Istu službu obnašao je još u Jajcu i na Petrićevcu, a onda je postao župnik te je djelovao u Stratinskoj, Sanskom Mostu, Staroj Rijeci, Podmilačju, Sokolinama i Kotor Varošu. Dva puta je bio gvardijan i župnik u Jajcu. Umro je 22. svibnja 1960. u Jajcu.

Zatvoren je najprije u veljači 1947. godine, imao je tada čak 66 godina, i Okružni sud u Banjoj Luci osudio ga je 18. studenog 1947. na sedam godina lišenja slobode s prinudnim radom i dvije godine gubitka građanskih prava. Vrhovni sud NR Bosne i Hercegovine samo je potvrdio prvostupanjsku presudu. Kaznu je izdržavao u Kazneno-popravnom domu u Zenici. Na slobodu je pušten uvjetno 1. prosinca 1949. godine, s tim da mu je uvjetna trajala do 10. veljače 1954. godine. No, ponovno je, kao župnik u Sokolinama kod Kotor Varoši, zatvoren 19. rujna 1952. godine i 22. lipnja 1953. Okružni sud u Banjoj Luci, pod predsjedanjem Nenada Petrovića, osudio ga je na kaznu strogog zatvora u trajanju od jedanaest godina i na kaznu ograničenja građanskih prava u trajanju od pet godina.

Zvonima upozoravao ustaše Njegova krivnja bila je u tome što je: “1) U aprilu mjesecu 1943. kao

sveštenik u selu Sokolini, povezavši se prethodno sa ustaškim rukovodiocima iz Kotor Varoša, dogovorio se da zvonjenjem crk­venim zvonom dade

Fra Valerije Jurić

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Poštenima ne treba zakletva Ljudi su toliko naviknuli na zaklinjanje da više i ne razmišljaju hoće li to krivokletstvo ostaviti traga na njihovoj duši. Takvi krivokletnici navode druge da im vjeruju kunući se u svoje roditelje, djecu, pa čak i pokojne

U

današnja vremena teško je biti čestit i pošten, a posebice iskren. Postalo je normalno činiti sve suprotno od navedenoga.

Zbog nedostatka čestitosti prema drugima i prema samome sebi, čovjek upada u zamke i slijedi put svojstven sebi, put po kojemu ga drugi stanu karakterizirati. Naravno da on taj put mijenja po svojoj volji, priklanjajući se potrebama, čulima ili nekim drugim željama ne misleći više na svoju savjest ili mišljenja drugih, a pogotovu ne na vjerske zasade svoga života. Čovjek se često nepotrebno zaklinje, a sve kako bi opravdao svoju laž ili učvrstio neku misao s kojom ni sam nije načisto. Među poštenima ne treba zakletve. Rečeno je: Ne svjedoči lažno! Čovjek bi trebao biti iskren, a 54 www.svjetlorijeci.ba

to mu garantira vjernost njegovoj riječi od koje ne bi smio odstupati ako naiđu teža vremena. Onaj koji osjeća potrebu davanja zakletve pokazuje da nije siguran u samog sebe i ono što bližnji misli o njemu, a onaj koji zahtjeva zakletvu kako bi bio siguran da će zadana riječ biti i održana, samo pokazuje da ne vjeruje sugovorniku i da dvoji oko njegova poštenja i iskrenosti. Običaj zaklinjanja je posljedica čovjekova moralnog nepoštenja i sramotna je ljaga na čovjeku koji se zaklinje i ne promišlja o posljedicama tog lažnog i prijetvornog čina.

Naviknuti na zaklinjanje Još je gore kad se čovjek kune svetim stvarima, a pogotovu Božjim imenom. Koliko puta dnevno čujemo zaklinjanje Bogom, a uopće ne mislimo kime se mi to kunemo i koliko nas to obvezuje. Ljudi su toliko naviknuli na zaklinjanje da više i ne razmišljaju hoće li to krivokletstvo ostaviti traga na njihovoj duši. Takvi krivokletnici navode druge da im vjeruju kunući se u svoje roditelje, djecu, pa čak i pokojne. Daju i svoje zdravlje i dijelove svoga tijela samo da bi postigli svoj cilj, ne misleći na posljedice i pogubnost takvog čina. Govore, očinjeg mi vida, majke mi, djece mi, itd. Time se vara bližnji. Ono čime se ovaj kune može bit prevažno za onoga kome se molba upućuje, što ovaj vjerojatno zna i stoga

čini krivokletstvo i iskorištava drugoga. Bližnji potresen zaklinjanjem u ono što je njemu sveto poklekne pred moliteljem, a ovaj ode niti ne misleći ispuniti obećano, i još pričajući uokolo kako je nasamario dobričinu, koji vjeruje ljudima. Ljudima se ne smije, ne može i ne treba vjerovati, poručuje on porugljivo, ne primjećujući da je

Dobra strana života

Viktorija Banić

Tvoje pravo na sreću Vrlo nerado puštamo jesensko svođenje računa u svoje živote. Tako teško krećemo s popisom stvarnog stanja svega onoga s čime zbilja i možemo računati tijekom duge zime. Teško se suočiti s istinom

T

oplo, bogato i prekrasno godišnje i životno doba – jesen. Doba smiraja i istovremeno praska boja neviđenog sklada. Vrijeme je to kad priroda tuguje, oprašta i otpušta do sljedećeg proljeća. Otpušta Život.

Tražeći za sebe trenutak predaha i preispitivanja, pušta tog bezobzirnog Pana da ode i luduje negdje drugdje.

Tako sve ono što je klijalo i raslo, bujalo i dozrijevalo, sav onaj nemir i graja postaju sve tiši, dok na koncu potpuno ne umuknu. Oni koji odluče ipak ostati, brzo se i nevoljko zavuku u siva debla već ogoljelih krošnji.

Mučno i bolno, a opet, toliko je dostojanstva i ljepote sadržanih u tom odlasku. Tako mora biti. Jednostavno mora. Periodično pospremanje, odbacivanje onoga što je ispunilo svoju ulogu ili nikada niti neće, pa sada samo predstavlja teret. Pripremanje mjesta za drugo i novo. Jer tvrdoglavo, besmisleno, nastojanje zadržavanja postojećeg stanja, nikad ne donosi 56 www.svjetlorijeci.ba

niti sjenu onoga što se očekuje. Ma koliko se trudili.

Slično je i s ljudima. Zbilja, rekla bih i nasreću, nemoguće nas je odvojiti od prirode i prirodu iz nas. Ljudski je vijek prepun raznih “jeseni”, predstojećih oproštaja koje besmisleno odlažemo i trudimo se izbjeći. Koliko puta ljudi održavaju neodrživa prijateljstva? Neravnopravne odnose u

kojima se uvijek ista strana prilagođava, popušta i primiruje? Kakva su to prijateljstva koja bole? Održavaju se tako i neodržive ljubavi u kojima samo jedan iskreno voli, a onaj drugi samo treba? Jednostavno se teško pomiriti s odlaskom drage osobe, pogrešno vjerujući da je moguće voljeti dovoljno za oboje? Pa obiteljski, rodbinski odnosi, zasnovani na formal-

Župa sv. Franje, Dobrinja

Danijel Stanić/SR

Napokon u svome!

U najmlađoj sarajevskoj župi, u naselju Dobrinja, 3. listopada posvećena je novoizgrađena crk­va sv. Franje

M

isno slavlje i posvetu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju provincijala fra Lovre Gavrana te bivših župnika Dobrinje i drugih svećenika iz Sarajeva. Slavlje je započelo procesijom, a na samom ulazu u crk­vu, pred zatvorenim vratima, kardinal Puljić je blagoslovio ključ i potom ga predao župniku koji je svečano otvorio vrata novog bogoslužnog prostora.

Poslije službe riječi započeo je obred posvete. Nakon otpjevanih litanija svih svetih, moći sv. Jakova Zadranina položene su u oltar koji je posebno izrađen za apostolski pohod pape Franje Sarajevu, 6. lipnja ove godine, a zatim darovan ovoj župi. Kardinal Puljić je zatim pomazao oltar blagoslovljenim uljem; zapalio je i pet grumena tamjana na oltaru kao znak pet rana Kristovih.

Potom je župnik dobio zadaću da kao dušobrižnik upali sva svjetla i svijeće u crk­vi i kod oltara. Time je zasjalo novo svjetlo i službeno je dovršena posveta nove crk­ve.

Na kraju misnog slavlja župnik fra Pero Karajica zahvalio je dobročiniteljima. “Prije pet godina dobili smo 62 www.svjetlorijeci.ba

sve moguće i nemoguće dozvole koje je Općina tražila te smo 2. listopada 2010. započeli građevinske radove za naš pastoralni centar. Danas, nakon pet godina gradnje, imamo svoju novu župnu crk­vu i kuću. Rado se sjećam brojnih dobročinitelja i trajno molim za njih. Posebna zahvala dobrinjskim svećenicima fratrima za njihov angažman, i fra Perici Vidiću što je oslikao vitraje nove crk­ve”, napomenuo je fra Pero te odao priznanje i dosadašnjim župnicima: fra Ivici Matiću, fra Franji Radmanu, fra Anti Ivanoviću, fra Blažanu Lipovcu i fra Janku Ćuri. Misu i obrede posvete svojim je pjevanjem uljepšao bogoslovski zbor Franjevačke teologije Fra Nenad Dujić. Slavlje su Dobrinjci nastavili u dvorištu crk­ve.

Fratarska blizina i solidarnost Župa Dobrinja prva je sarajevska župa koja je povjerena franjevcima od reorganizacije crk­vene hijerarhije u BiH 1882. Formalno-pravno je osnovana 1997. godine, a rodila se na temeljima ljudske blizine i krš­ćanske solidarnosti za vrijeme rata u BiH početkom devedesetih godina. Tada su franjevci priskočili u pomoć ljudima ovog rubnog dijela grada koji se nalazio na prvoj crti obrane. Odmah su, usred grozota rata, otvorili pučku kuhinju koja je služila ne samo kao mjesto tjelesne okrepe i pukog preživljavanja, nego kao mjesto molitve, nade i duhovne utjehe. Zato se župa savršeno i prirodno ulila u višestoljetnu i čvrstu povezanost katoličkog puka i franjevaca Bosne Srebrene

Od snova sazdani

Mile Stojić

Crk­va u kamenom dvorištu Naša uloga, osim časnih izuzetaka, neće se spominjati s ponosom, nego sa stidom u budućim danima i pokoljenjima

Z

a mog višegodišnjeg lektorskog boravka u Beču, u periodu između 1994. i 1996. godine stanovao sam na Penzingu, četrnaestom bečkom kotaru. Becirk je poznat po velikoj duševnoj bolnici, izgrađenoj za vrijeme Monarhije, ansamblu paviljona poredanih u borovoj šumi, poput kakva divovskog porculanskog servisa. U središtu tog arhitektonskog kompleksa nalazi se crk­va sv. Leopolda, remek djelo bečkog arhitekta Otta Wagnera. Ta “crk­va u kamenom dvorištu”, kako je zovu Bečani (Kirche am Steinhof), jedna je od najljepših koje sam u životu vidio – služila je za iscjeljenje oboljelih duša Austro-Ugarske Monarhije, jednog multikulturalnog carstva u Europi devetnaestog stoljeća. Crk­va je podignuta u prvim godinama dvadesetog stoljeća, kad je carstvo već bilo na izdisaju, a otvorio ju je nadvojvoda Franz Ferdinand, sedam godina prije no što će ga pokositi teroristički kuršum u Sarajevu.

64 www.svjetlorijeci.ba

U rana jesenja jutra, ili u periodima naglih promjena vremena, čuli su se otuda, iz pravca crkve, krici duševnih bolesnika, kao jezivi eho, a zlatna kupola crk­ve blještala bi sablasnom ljepotom za ljetnih večeri na mjesečini. Taj kristalni Kristov hram, spušten u mrtvo more bolesti, meni se činio kao amblem i metafora čitavog tog svijeta Monarhije, čije granice danas rekonstruiramo kao područje Srednje Europe. K. und K. monarhija, ili Kakanija, kako ju je nazivao Musil, na neki način je bila preteča današnje Europske Unije – više jezika, više kultura, ali jedan novac. Od te divovske carevine ostala je danas tek mala alpska država, Austrija, koja je nastavila njegovati njezinu baštinu – carstvo Straussovih valcera i sacher-torta, operetnih balova i ženama prevođenih intelektualnih salona, koji su njegovani tek kao muzejski eksponati u svrhu poboljšanja originalne turističke ponude.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je željezna zavjesa počela pucati po šavovima, ponovno se počelo govoriti o pojmu Srednje Europe, i mogućnosti njenog rekonstituiranja.

Mitteleuropa je danas tek meteorološki pojam, vrtio je tad sumnjičavo glavom austrijski pisac Peter Handke, dok je iz njegovih djela izbijao prezir prema austrijskoj malograđanskoj zaparloženosti, koji će kasnije prerasti

u obožavanje Balkanskog kasapina, kao “borca protiv današnje licemjerne Europe”. Veliku, pak, nostalgiju za tim carstvom opere i bidermajera pokazivali su Danilo Kiš i Milan Kundera. Kiš je Srednju Europu doživljavao kao prostor jedinstvenog književnog iskustva, u kome je ljepota isprepletena s užasom. Sin mađarskog Židova u opisima je vojvođanskih gradova (Ulica divljih kestena) otkrivao slojeve tog europskog palimpsesta u kome se smjenjuju zlato i olovo, umjetnost i fašizam.

Kundera, pak, tvrdi da je podjela na Istočni i Zapadni blok potpuno uništila Srednju Europu, da je vojnom diktaturom Staljin ubio njezino tijelo, a Hitler istrebljenjem Židova njezinu dušu. “Tamo je, u Srednjoj Evropi, moderna kultura pronašla najveće podsticaje: psihoanalizu, strukturalizam, dodekafoniju, Bartókovu muziku, Kafkinu i Musilovu novu estetiku romana. Poslijeratno pripajanje Srednje Evrope (ili njenog najvećeg dijela) ruskoj civilizaciji doprinijelo je da zapadna kultura izgubi svoj ključni gravitacioni centar. To je najznačajniji događaj u historiji Zapada dvadesetog vijeka, i ne možemo odbaciti mogućnost da je kraj Srednje Evrope označio početak kraja čitave Evrope”, piše Kundera.

Više od deset godina proveo sam kao lektor na Bečkom sveučilištu, na

Duh Afrike

Fra Ivica Perić, bosanski misionar u Kivumuu – Ruanda

Ostvariti franjevački poziv u misijama S godinama sam se uvjerio koliko sestre mogu pomoći u siromašnim župama, pa sam nastavio oživljavati duh misionarstva i kod lokalnih kongregacija u Ruandi.

Tako smo baš nedavno ispratili tri sestre franjevke Krista Kralja iz mog Kivumua u Ruandi, koje su otišle u svoju prvu misiju u Ugandu

66 www.svjetlorijeci.ba

P

rije nekoliko dana obilježili smo sedamnaestu godišnjicu kako su sestre Kćeri Božje Ljubavi došle u misiju u Ugandu. U prvoj grupi koja je tada došla u Ugandu, bilo je pet sestara – dvije iz Brazila, jedna iz Njemačke, jedna iz Poljske te naša Hrvatica, sestra Vedrana Ljubić iz župe Uzdol kod Prozora.

Došle su u nadbiskupiju Mbarara, u selo Rushooka i odmah se “bacile” na posao. Prvo su počele obilaziti bolesne i siromašne te su istovremeno “snimale” situaciju na terenu kako bi uvidjele što je najpotrebnije u župi i kako najbolje mogu pomoći ovom narodu.

Odmah su primijetile da bolesni u selu nemaju adekvatnu zdravstvenu skrb, odnosno da uopće nemaju ambulantu u kojoj bi mogli zatražiti prvu

pomoć u slučaju bolesti. Nisu sestre dugo čekale. Uredile su i opremile te vrlo brzo otvorile ambulantu. Ta je ambulanta zaprimala najviše oboljelih od malarije. Oboljeli su konačno mogli dobiti adekvatnu pomoć. Pomagale su sestre i u drugim slučajevima nekih lakših oboljenja, dok su teže slučajeve vozile u bolnicu u 40-ak kilometara udaljen gradić Kabale.

Kada su ambulantu postavile “na noge”, sestre su krenule i s drugim projektima. Počele su rad sa ženama u domaćinskoj školi, otvorile mlin za mljevenje žitarica i izradu brašna. Uz sve to, istovremeno su radile i sa zvanjima za svoju kongregaciju.

Sada imaju lijep broj mladih sestara Uganđanki i sljedeće godine će imati dvije sestre iz Ugande sa doživotnim zavjetima.

Kap dobrote Dobročinitelji za mjesec studeni 2015.

Za Fond Kap dobrote Ljubica Baban, Kiseljak Šimo Bakula, Kiseljak Pavić Plast d. o. o. Livno Stipo Breljak, Švicarska Ilija Majić, Švicarska

80 KM 100 KM 50 KM 100 CHF 100 CHF

Dragoljub Ivanković, Švicarska

100 CHF

Za Leonitu Gabrić Jelena Miletić, BiH N. N., BiH

50 EUR 50 KM

Akcije koje traju

Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma.

Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Petar Ramljak obolio je od teške bolesti – Leucosis lymphoblastica acuta. Skromna primanja oca Gorana i bakina mirovina ni približno nisu mogli biti dostatni za liječenje malenog Petra. Petar je počeo s intenzivnim kemoterapijskim liječenjem koje će, prema prognozama liječnika, biti dugotrajno. Sada mu je potrebna pomoć ljudi dobroga srca. Ubrojimo se među njegove dobročinitelje i pomozimo da prebrodi ovu tešku bolest.

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije.

Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloična leuke­mija. Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma.

Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji,

zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži.

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­ gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

“Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40) 72 www.svjetlorijeci.ba

Medicinski kutak

Migrena

Dr. Boris Adašević specijalist pedijatar

Pulsirajući bol koji traje satima Bolesnik se često već ujutro probudi sa glavoboljom ili osjeća tipično razdražljivo neraspoloženje po kojemu prepoznaje predstojeći migrenski napadaj

M

igrena je osobiti oblik periodičnih glavobolja. Bolovi su iznenadni, pulsirajući i većinom vrlo jaki. Migrenu obično prate mučnina, povraćanje te osjetljivost na buku i svjetlost. Prema različitim istraživanjima, javlja se u prosjeku u 5 - 10 % pučanstva. Postoji čak 16 podskupina migrene. Učestalost je različita u različitim klimatskim područjima, a ovisi i o dobi, spolu te načinu života. U Europi od migrene boluje najmanje 65 milijuna ljudi, što uzrokuje milijune izgubljenih radnih dana, te osim zdravstvene, migrena ima i jasne društveno-ekonomske implikacije. Puno je slavnih ljudi iz javnog života, umjetnosti, znanosti patilo od migrene – Julije Cezar, Edgar Allan Poe, Lav Nikolajevič Tolstoj, Frederic Chopin, Čajkovski, Madame de Pompadour, Karl Marx, Alfred Nobel, Friedrich Nietzsche, Thomas Jefferson, 74 www.svjetlorijeci.ba

Sigmund Freud itd. Prvi opis migrene nalazimo 3000 godina prije Krista u jednoj poemi u Mezopotamiji.

Dvaput češća u žena Migrena je otprilike dva puta češ­ća u žena nego u muškaraca. Obiteljsko pojavljivanje migrene utvrđuje se u otprilike polovice bolesnika, no nije poznat način nasljeđivanja. Napadaji migrene mogu početi već u ranom djetinjstvu. Najčeš­ća životna dob je između puberteta i trećeg desetljeća

života. Čini se da napadaju migrene najčeš­će pogoduje promjena atmosferskih prilika. U nekih bolesnika s migrenom kao uzročnik se navodi uzimanje određene vrste hrane, npr. alkohola, čokolade, sira, mliječnih proizvoda, voća. Neki navode gladovanje ili nedostatak sna, a neki opet psihičko opterećenje, južni vjetar te zadržavanje u neprozračenoj prostoriji. U žena može postojati izražena povezanost napadaja s početkom menstrualnog ciklusa.

Naši pokojnici

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Blaž Lovrić (1938 - 2015) Dana 16. listopada nakon duže bolesti, u 78. godini života blago je u Gospodinu preminuo Blaž (Anto) Lovrić, otac fra Marka Lovrića, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Pokojni Blaž rođen je 3. 2. 1938. godine u Snozu, župa Breške. Sa svojom suprugom Ljubom r. Stojaković imao je sedmero

djece (5 sinova i 2 kćeri). Cijeli svoj život radio je u rudniku mrkoga uglja Lipnica. Uvijek je bio čovjek od akcije, molitve i pomoći. Dugi niz godina bio je prakaratur u župi Breške. Pokopan je 20. listopada na groblju sv. Luke u Matićima u župi Šikara, a obred pokopa predvodio je delegat provincijala Franjevačke provincije Bosne srebrene fra Marijan Karaula. Sv. misu zadušnicu predslavio je nadbiskup vrhbosanski

kardinal Vinko Puljić uz sudjelovanje 31 svećenika te velikog broja vjernika katolika i nekatolika koji su poznavali pokojnoga Blaža. Nakon sv. mise oproštajne govore održali su fra Marijan Karaula, fra Mario Divković i fra Marko Lovrić sin pokojnoga Blaža Lovrića. Izražavamo kršćansku sućut našem fra Marku, kao i cijeloj njegovoj obitelji i rodbini.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! ◀

Mijo Stojčić (1976 - 2015) Dana 13. listopada svoj ovozemaljski život završio je Mijo Stojčić, u tragediji u jami Begići-Bištrani. Sutješkom dolinom 15. listopada vladala je grobna tišina, bilo je nekako posebno teško, jer je na vječni počinak ispraćen naš, prije svega, veliki čovjek, muž, sin, otac, brat i prijatelj. Ne postoje riječi kojima bi se mogla opisati Mijina ljudska veličina.

Njegovim odlaskom ostala je praznina

kako u njegovoj obitelji, tako i u župi Kraljeva Sutjeska. Njegovim roditeljima, Iliji i Jelki, i dragom Bogu hvala što smo, iako kratko, imali priliku poznavati ovu veličinu koja je uvijek imala vremena za svakoga i za sve. A koliko je bio velik pokazuje njegova spremnost da se jedini od svoje braće i sestara vrati u Ratanj, na rodnu grudu i osnuje život sa suprugom Lucijom, s kojom je dobio dva mala slavuja Iliju i Mateja te s kojom bi se za koji dan radovao i novom članu obitelji, koji nikad

neće upoznati svog oca. Dragi naš Mijo, bila ti laka crna ratanjska zemlja, na koju si bio ponosan i koju si volio svim srcem i koju si cijeli život opjevavao izvornom pjesmom. Jedno je sigurno, ostavio si nas u bolu i tuzi, ali dragi Bog uvijek uzima ono što je najbolje, pa tako i tebe. Mi ćemo te se uvijek sjećati i spominjati u molitvama, a tvojoj obitelji neka dragi Bog da snage da njihova srca sve ovo izdrže.

Počivao u miru Božjem! ◀ /Obitelj Luke Lukića/

ard Dajo i Marica još su uvijek blago prisutni u dragoj uspomeni mnogih bosanskih franjevaca. Dajina topla vjera i tom vjerom prožeta duša oblikovala je mnoge, a ja to nosim kao trajni pečat u svojoj duši. Nagradio ih dragi Bog za svu ljubav i dobrotu!

Počivali u Miru Božjem! /Seka/

našim mislima, srcima i molitvama.

Hvala ti za sve.

Počivala u miru Božjem. /Tvoji tugujući suprug Vinko, kći i sinovi s obiteljima/

U SPOMEN Fra Drago Kolar († 1991) “Bog je ljubav” 1 Iv 4,16.

Ljubav premoš­ ćuje ponor između nas živih i mrtvih koji su otišli nekamo. /Josip Andrić/

Fra Eduard Lončar i Marica Stojanović († 1995) Prošlo je 20 godina od smrti fra Eduarda Lončara Daje i njegove sestre Marice koje je poslijeratna kob kao obitelj s Maricinom djecom utkala u život bosanskih franjevaca. Fra Edu80 www.svjetlorijeci.ba

Stipo Klarić († 2005) Pokoj vječni daruj mu Gospodine. Svjetlost vječna neka mu svijetli. /Supruga i djeca s obiteljima/ Ana Lozančić, rođ.

Turalija († 2007) Tužne su godine bez tebe draga naša. Uvijek si u

Mladen Kalaica († 2008) Prazno nam je i tužno bez tebe. Mnogo nam nedostaješ. Neka ti dragi Bog podari vječni mir. /Tvoja obitelj/ Fra Ignacije Gavran († 2009) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u našim srcima i mislima.

Počivao u miru Božjem. /Tvoje nećakinje/

Boris Divković († 2011) Dana 19. studenog navršavaju se četiri godine otkako je preminuo naš kolega Boris Divković. S pravom

može izgledati da je Borisov život nedovršen, ali ako ga promotrimo u cjelini, i to iz kuta darivanja, onda je njegov kratki hod svjedočanstvo zauzetosti, blagotvornog trošenja za bližnje, za otvaranje opće društvene

nade i suosjećanja sa svakim oblikom ljudske patnje i nesreće u ovoj zemlji.

To je bio vrlo ispunjen život. Počivao u miru Božjem! ◀

Vinko Stjepandić († 2013) Dragi Vinko, umro si u svitanje 29. studenog 2013. kod kuće, u krugu svoje obitelji. Još uvijek si s nama jer osjećamo tvoju prisutnost. Vrijeme žalovanja daje nam odgovor dubokog smisla življenja i umiranja, jer ti si umro a živiš i dišeš u svojoj djeci, u svakom od njih. Ti si usađen s pet čvrstih korijena na ovoj majčici zemlji. Ti si im svima peteroma utro put koji nije posut ni zlatom ni srebrom, ali je siguran, jer

je očinski, jer je tvoj. Kako se osjećaš u toj novoj dimenziji vječnosti, ne znam.

Odživio si svoj život koji je bio plodan i bogat. Tuga za izgubljenom Bosnom bila je neutješna. Kornica, tvoje rodno selo, umrla je neke od godina ovog zadnjeg rata “Domovinskog” (možda je i tuga umiranja tog tebi rodnog i dragog sela i tvoju smrt ubrzala). Odlazio si na očevinu, ali kuće ni ognjišta više nije bilo. Odlazio si na očev i majčin grob, i trpio nesreću svoje domovine.

Nakon Daytona ostade ti samo tvoja obitelj, tvoja djeca, tvoje jedino blago.

Ostavio si nam u nasljedstvo nedosanjane snove “o lijepoj i dragoj i slatkoj slobodi”. Hvala ti Vinko od srca na toj ostavštini. Ostao si za svoju obitelj blistava zvijezda na velikom nebu koje obećava. Kako je tiho i mirno kraj groba u kojem spavaš. Čuje se samo lagano slijetanje jesenjeg liš­ća, ali je i ono preglasno. Smeta tišini i miru koji dolikuje ovom svetom mjestu tvog vječnog počinka. U nadi našeg ponovnog susreta u vječnosti tvoja djeca: Hrvoje, Zvonimir, Marija, Ana i Katarina i supruga Vera. ◀

/Uredništvo Svjetla riječi/

** Riječ čitatelja

Vjerodostojni krš­ćani

Povodom središnje teme SR za listopad 2015. Vjerodostojno krš­ćanstvo, slažem se sa SR da nema vjerodostojnog krš­ ćanstva bez vjerodostojnih krš­ćana kao što su to na primjer: sveti Franjo Asiški i današnji papa Franjo, kojemu je ideal baš svetac iz Asiza i zato je njegovo ime i uzeo. Obojici je isti cilj vratiti krš­ćanstvo izvorima Evanđelja u služenju bližnjima i siromašnima, u poniznosti i ljubavi po uzoru na Isusa i njegove apostole. Zapravo nositelji kulture i vjere imaju dvostruku zadaću: slavljeničku i proročku. Ili kako reče jedan njemački učenjak – feste i proteste. Zato što su bili ispred svoga vremena bili su neshvaćeni i često proganjani.

Nažalost, zapadna kultura i vjera su zapali u duboku krizu i daleko su od Krista i sv. Franje, a ni papu Franju ne čuju. Sve više žive u strahu od gubitka profita i blagostanja i zato bježe od susreta s novim kulturama i vjerama koje ih s Istoka sve više pritiš­ću. (...)

Ipak budućnost pripada vjerodostojnim nositeljima kulture, vjere i prorocima, koji će vršiti slavljeničku i proročku ulogu riječima i djelima i zato biti čudni svojim suvremenicima, a istodobno biti razlog divljenja i nasljedovanja u poniznosti i služenju u ljubavi prema Bogu i bližnjemu i koji se neće bojati susreta i suživota sa drugim vjerama i kulturama, kao što je slučaj u današnjoj EU, sve daljoj od izvora vjere i proroka. (...)

Tomo Barbić, Schwabmunchen, Njemačka studeni 2015. Svjetlo riječi

81

Pripreme za Božić već mogu da počnu.

Obradujte svoje najbliže slasticama od jednostavnih i svima dostupnih sastojaka prema recepturi sestre Anđelke!

Knjigu možete nabaviti u našim knjižarama u Livnu i Vitezu, u župnim uredima, u Sarajevu u Svjetlu riječi ili naručiti na tel. 033 726 200 i na našem portalu po cijeni

35 KM

www.svjetlorijeci.ba studeni 2015. Svjetlo riječi

83

Kalendar

svetog Ante 2016

Knjiga Kalendar sv. Ante za temu ima osam blaženstava. Iz bogatog sadržaja knjige izdvajamo tekstove o Molitvi za mir u Asizu i o potpunom oprostu u povodu Godine milosrđa. Tu su i redovne rubrike o obitelji, pučkoj pobožnosti, našim ljudima i krajevima, povijesti i obljetnicama.

Dvanaestlisni Kalendar sv. Ante opremljen je slikama akademske umjetnice Blaženke Salavarda.

Na naslovnici knjige, džepnog i jednolisnog Kalendara, nalazi se kip Sv. Anto s djetetom Isusom (Kiseljak), rad akademskog kipara Zdenka Jurišića.

Svjetlo riječi • 71000 Sarajevo • Zagrebačka 18 • tel: 033 726 200 • fax: 033 812 247 • www.svjetlorijeci.ba