Svjetlo riječi - 400 (400/401) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

400 s r p a n j - ko l ovoz 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 400-401 ◆ Sarajevo, srpanj - kolovoz 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Poštovani čitatelji!

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Borjana Jozeljić /marketing/ redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata

Emil Perković pretplata@svjetlorijeci.ba adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

Nakon mnogih kišnih dana, ugrija nas žarko sunce s visine. Visoke su temperature prva najava da trebamo početi razmišljati o godišnjim odmorima. Odmor od uobičajenih svakodnevnih poslova nije izmišljotina 21. stoljeća. I Isus je svojim učenicima preporučio odmor: Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo (Mk 6,31). On jednostavno želi da čovjek u svom životu zna poredati prioritete. A jedan od njih je i odmor! Dok ih savjetuje da se idu odmoriti, ne šalje ih same, dapače, i on ide s njima! Time želi i nama reći – i na odmoru ja sam s vama! Ne dopustimo da se vrijeme odmora pretvori u dokoličenje iz kojeg nećemo izići odmorniji, jači i svježiji za daljnji rad. Ispunimo ga tako što ćemo staviti Boga na prvo mjesto! Odmor je posebno milosno vrijeme

u kojem možemo biti s Bogom. Stoga u ovom jubilarnom – 400. (dvo)broju revije govorimo baš o odmoru s Bogom u prirodi, s ljudima, voljenima... Ovih dana bosanski franjevci obavljaju uobičajene personalne promjene, pa tako i promjene u našoj redakciji. S ovim brojem, poštovani čitatelji, opraštam se od vas kao glavni urednik, isto tako i moj zamjenik fra Vjeko. Zahvaljujem suradnicima u Uredničkom vijeću i Redakciji, kao i stalnim i povremenim dopisnicima koji su se iz broja u broj trudili kako bismo bili što aktualniji, a onda i čitaniji. Jedno veliko hvala i vama, našim dragim čitateljima i podupirateljima. Neka nas Svjetlo Božje riječi i dalje okuplja kroz ovaj projekt Bosne Srebrene!

glavni urednik

iz sadržaja

devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Franjevački samostan Sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Tema broja Godišnji odmori Važno je izići iz kolotečine Razgovor Bakir Krajinović, fhmz Pred nama je nešto toplije ljeto Naši u svijetu Hrvatski katolički centar Canberra Crkva u novom ruhu Povratak Smrtonosan udarac banjolučkoj biskupiji

Poseban prilog 400-ti broj Svjetla riječi

Aktualno Kako razdvojiti religiju i politiku

Javna diplomacija Što su nam donijele turske sapunice?

Medicinski kutak Pravi odmor za „punjenje baterija”

Snimka na naslovnoj stranici:

Svjetlo riječi s r p a n j - ko l ovoz 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Tema broja

Važno je izići iz kolotečine Tijelo i duša na odmoru

Nalazimo se u najljepšim mjesecima ljetnog vremena kada rijeke auta, vlakova, zrakoplova i inih prometala jure ka odredištima gdje čovjek misli naći ugodan kutak da odmori i tijelo i dušu

ovjek čezne za godišnjim odmorom gotovo cijelu godinu. Godišnji odmor i postoji zato da u to vrijeme obnovimo tjelesnu i duševnu snagu koju smo svakodnevno trošili i da radimo ono što smo u svagdašnjici zapostavljali. Dakle, izbor godišnjeg odmora presudan je i mora biti razuman. Direktor koji svaki dan napreže mozak da bi uspješno upravljao tvrtkom, a ne stigne se baviti sportom za godišnji odmor ne smije svaki dan planirati neko razgledanje, nego bi se trebao više kretati jer je cijelu godinu zapostavljao mišiće. Samo je po sebi razumljivo da je zabranjeno obavljati zaostale poslove na godišnjem odmoru. Dakle, odgovarati na pisma koja već dugo stoje na stolu, čitati stručnu literaturu i slično. Takav materijal ne treba ponijeti sa sobom na put jer se zna da ga ionako nećete pogledati. Sedamdesete su godine bile godine „jurnjave” na godišnje odmore. Zatim se na godišnji odmor odlazilo ljenčariti. Danas je ponovno popularan aktivan godišnji odmor. 4 www.svjetl ori jec i. ba

Savršen odmor

Kakav je, dakle, odmor prikladan za vas? Treba li vam mjesto za duhovnu obnovu uz Bibliju, tri tjedna ležanja i ljenčarenja ili ranojutarnje trčanje na šumskoj trim-stazi, to samo vi možete znati. Važno je da iziđete iz svakidašnje kolotečine. Pravilno se odmarao onaj tko se vrati duševno opušten i tjelesno svjež. Dakle, za pravi odmor valja razmišljati i o tjelesnoj kondiciji i o duševnom zdravlju. Sada je već gotovo jasno kakav vam je odmor potreban. – Prije godišnjega pitajte se kako za vas izgleda „sasvim drukčiji” dan: ljenčarenje, razgovori, aktivnosti, kultura, Biblija i molitva...? U kolikoj mjeri? – Svesrdno uživajte u odabranom odmoru – bilo da ste na aktivnom odmoru, doma ili na moru. – Namjerno uspostavite kontakt s nepoznatima kako biste više doznali o njihovu životu. Jeste li otvoreni za nepoznato? Proširite svoje obzore kroz nova iskustva. – Jeste li svjesni kolika je blagodat da na godišnji odmor možete automobilom, vlakom ili zrakoplovom?

Piše Ilija Matanović – Koristite li svjesno godišnji odmor da napunite životne baterije? To bi moglo značiti da katkad treba namjerno odvojiti vrijeme za Boga. – Koliko dug treba biti odmor? Odmor ne mora uvijek trajati tjednima. Često je i nekoliko dana dostatno. – Često se na godišnjem odmoru

Sunce, svjež zrak i tjelesna aktivnost uvelike pridonose smanjenju stresa suvremenog čovjeka. Priroda i njezina raznolikost imaju čudesnu moć i pomažu u liječenju rana koje nam nanosi život pojavljuju neočekivane teškoće, jer imamo mnogo više vremena za bračnog druga ili obitelj. Nagomilana se pitanja i problemi koje smo potiskivali

Razgovor

Pred nama je nešto toplije ljeto

Bakir Krajinović, federalni hidrometeorološki zavod bih Često možemo čuti kako ništa više nije kao prije, a uz to dodamo da i vremenske prilike nikad nisu bile ovakve. Zanimalo nas je jesu li nastupili uistinu neuobičajeni vremenski uvjeti za naše podneblje, pa smo odgovore potražili u Federalnom hidrometeorološkom zavodu Bosne i Hercegovine gdje se već 120 godina prate meteorološke pojave i redovito izvještava javnost te izdaju svakodnevne vremenske prognoze. Razgovarali smo s Bakirom Krajinovićem, stručnim suradnikom u Sektoru primijenjene meteorologije na temu ovogodišnjih i aktualnih vremenskih prilika kod nas, prognoze za ljeto, klimatskih promjena i sl. 8 www.svjetl ori jec i. ba

Pod povećalom

Umijeće života je pravi odmor Prosječan europski građanin govori kako je zadovoljan svojim životom jer ima dobar posao, kuću, auto, zdravu i nadarenu djecu. Pa ipak praksa pokazuje da su mnogi i pored svega nezadovoljni vlastitim životom, da im nešto bitno nedostaje. Upravo u tome i leži problem

ovor o odmoru ne bi smio biti samo govor o onom velikom godišnjem od nekoliko provedenih tjedana negdje na moru ili u planinama, nego i o tome što čovjeka ponajviše odmara od dnevnih obaveza. Nažalost, moderni čovjek razmišlja sve manje o tome i ima sve manje vremena za opuštanje. Bezbrojne ponude, „tiranija mogućnosti”, kako kaže filozofkinja Hannah Arendt, tjeraju ga kontinuirano na razmišljanje o zaradi, kako bi si mogao priuštiti što više pojavnog, i to često na štetu vlastitog zdravlja. Tek kad oboli pod pritiskom stresa ili neočekivanih osobnih tragedija, počinje shvaćati da su zdravlje i harmoničan obiteljski život važniji od slave, velike kuće, skupog automobila ili mnoštva realiziranih ponuda. U tom momentu postaje jasno da i odricanje od ponekih ponuda modernog svijeta ima smisla. U takvim trenucima stječe pojedinac još jedno važno životno iskustvo. Počinje shvaćati vlastitu ograničenost, da o njemu samom ne ovisi sve, da život nije jednosmjerna ulica, nego da je često pun obrata te da se s njima treba znati nositi. A za tako 12 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

nešto treba se iznutra osposobiti, shvaćajući i prihvaćajući život onakvim kakav jest. Prosječan europski građanin govori kako je zadovoljan svojim životom jer ima dobar posao, kuću, auto, zdravu i nadarenu djecu. Pa ipak praksa pokazuje da su mnogi i pored svega nezadovoljni vlastitim životom, da im nešto bitno nedostaje. Upravo u tome i leži problem, misle neki od psihologa. Jer čovjek može sve to imati i biti vrlo nezadovoljan jer mu nedostaje nešto što ga iznutra ispunja. Uzroke za to, pored spomenutog, treba tražiti i u želji pojedinca u vremenu globalizacije da preko medija bude povezan s čitavim svijetom, što mu danas obilno nudi suvremena tehnologija.

„Sagorijevanje” na poslu

Ta „nametnuta znatiželja” umanjila

je komunikaciju s onima u blizini, s onima s kojima se može podijeliti dobro i loše. Problem pojačava činjenica da čovjek postmoderne ne živi samo u svijetu velikih tehnoloških mogućnosti, koje privlače, nego i u svijetu ubrzanog vremena, koje ga prisiljava na život pod stalnim stresom. Štoviše, moglo bi se reći da je moderni čovjek u neprestanoj trci za ispunjenjem želja, koje ga čine kontinuirano nesretnim, jer im nikada nema kraja, jer mu oduzimaju toliko potrebno vrijeme za sebe i najbliže. I dok ga te ponude, kad ih ostvari, čine trenutno zadovoljnim, oduzimaju mu na drugoj strani onu pravu iskonsku sreću koja se može postići samo u skladnom odnosu prema samome sebi, obitelji, bližnjima i prirodi. Ta neprestana borba za ostvarenjem luksuza, realiziranje svega ponuđenog, izlaže pojedinca kontinuiranom stresu koji utječe na poremećaj funkcioniranja njegovih živčanih stanica, što vodi često u različite bolesti, kao što su depresija, strah ili nesposobnost ispravnog prosuđivanja života, gdje se redovito neuspjeh preuveličava, a uspjeh umanjuje. Upućujući na opasnost kontinuiranog stresa, gdje pojedinac

Otok meda i molitve Mljet

Mljet pripada južnodalmatinskom otočju te s Korčulom i Lastovom čini vanjske otoke dubrovačkog arhipelaga. Dug je 37 kilometara. Zapadni dio otoka oko jezera, od 5375 hektara, zbog iznimnih ljepota proglašen je 1960. Nacionalnim parkom, a kasnije i morskim. Morsku ljepotu upotpunjuju brojne uvale, plitka Blaca, zarasli Prisjel, plaže Grabove, ostatci kolana rimskih galija u Polačama, a brojni grebeni su čuvari ulaza u luku 14 www.svjetl ori jec i. ba

ljet je za slikara i pjesnika neiscrpna, živa kulisa... Zeleni otok nije samo nadahnuće, već poticaj za otkrićima. Mogla bih nabrojiti niz ljepota i prigoda za vratolomne pustolovine, morske špilje rikavice, pomorske zgode i nezgode, brojne crkvice zbog kojih treba posjetiti Mljet, otok molitve i meda, ali jedna je posebna – San magaradi Nikole Šopa, na otočiću Sv. Marije, živa pjesma uklesana u kamenu staje s tovarima što ustrajno mole: Isuse, u ovom kasnom času sad, u sve staje ćemo ući. Od nježnosti ti ćeš svu magarad, blago za uho povući. I kad odeš, u doba to gluho, među njima riječi da kruže: Ko je taj koga si za uho, držo najduže. I svaki će usnuti opet, sa najljepšim snom u duši: da tvoja meka ruka još miluje, baš njegove uši. Ljupkost prirodnih ljepota i znamenitosti Zelenog otoka, posebno dva slana mljetska jezera, nadahnule

Tekst i snimci Dragica Zeljko Selak su brojne umjetnike i pjesnike, od benediktinca Mavra Vetranovića, Mavra Orbinija, Anselma Banduria, do Nikole Šopa... Ali najljepše riječi o prekrasnim jezerima, šumi alepskog bora, hrasta crnike, iznjedrio je pjesnik Ignjat Đorđić. Ljepote jezera i šuma koje okružuju brežuljke i spuštaju se od vrhova sve do mora zasjenjuju obale. Ovdje je ljupkost prirode sve stvorila bolje od ljudskog umijeća... Ali i bogata kulturna baština stvorena ljudskom rukom pridonijela je da je Mljet najljepši pučinski otok na Jadranu.

Mljetom, Mljetom

Primamljiva ponuda Mljeta sačuvana je samo za sretnike i zaljubljenike koji vole iznenađenja. Ni ja nisam odoljela izazovu posjetiti ga i uvjeriti se u priču Mljećana,

Otok u otoku, snimka NP Mljet

Reportaža

Arheologija i kršćanstvo

Svetište Majke Božje OLOVO

Prvi pisani spomen franjevačkog samostana datira iz godine 1400., što ukazuje na činjenicu da je crkva vjerojatno postojala i ranije, dakle, možda već kroz 14. stoljeće. Nažalost, izgled te najstarije građevine nam nije poznat, s obzirom da ona nije arheološki potvrđena

anas je Olovo poznato kao značajno hodočasničko mjesto, u koje dolaze ljudi svih vjera. Osim crnog kamena, jedinog ostatka samostana koji je izgorio i priče o čudotvornoj Gospinoj slici, posebno se ističe i sama crkva Sv. Majke Božje, čiji današnji izgled nije i njezin prvobitan. Olovo se nalazi u srednjoj Bosni, 50-ak kilometara sjeveroistočno od Sarajeva, a danas administrativno pripada Zeničko-Dobojskom kantonu. Prvi spomen grada datira još u srednji vijek, kada se u dokumentima iz 1382. godine spominje kao „Plumbum”, a nešto kasnije, 1415. godine kao „città de Piombo”. Oba naziva ukazuju na primarnu djelatnost naselja, odnosno, postojanje bogatih ležišta olova koja su poslužila kao temelj za razvoj trgovačkog središta. Eksploatacija olova sigurno je počela i ranije, no ojačala je posebice u razdoblju srednjeg vijeka, s pojavom nove tehnologije, ali i otvaranjem novih trgovačkih putova. Prvi pisani spomen franjevačkog samostana datira iz godine 1400., što 18 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Ana Marić Zemaljski muzej BiH

ukazuje na činjenicu da je crkva vjerojatno postojala i ranije, dakle, možda već kroz 14. stoljeće. Nažalost, izgled te najstarije građevine nam nije poznat, s obzirom da ona nije arheološki potvrđena. Sačuvana su i dva štura opisa sljedeće faze crkve. U prvom se kaže da je crkva imala oblik duguljastog četverokuta, 27 stopa dužine i 15 stopa širine, s dvojim vratima, od kojih su jedna bila s prednje, druga s desne strane. Također, osim jednog oltara sa čudotvornom slikom, nije bilo drugih ukrasa. Po drugom opisu, crkva je bila kvadratne forme, duga 22, a široka 15 koračaja. Imala je dvoja vrata, jedna na pročelju, druga s desne strane te jedan oltar sa mjestom za sliku. Po jednoj vijesti, samostanu je pripadala i tvrđava na Gradini, kao i rudnici olova.

Stoljeća preživio jedan kamen

Osnovni podaci o arhitekturi crkve, njene dimenzije, tlocrt kao i opis unutarnje dekoracije datiraju iz 1886. godine,

kada je Kosta Hörmann, na poticaj tadašnje austrougarske vlasti izvršio manje arheološke radove. Prvobitna je crkva bila jednostavna, pravokutnog oblika i dimenzija 12,60 x 9,50 metara. Nasuprot ulazu nalazila se apsida, a s lijeve strane kapelica. Pod je bio prekriven sa 6 kamenih ploča, ispod kojih su bile grobnice, a u kapelici su bili sačuvani ostatci fresko slikarstva, s karakterističnim motivom riba. Ribe su protumačene kao simbol smrti i pretpostavljeno je da se tu radi o grobnici, što je i potvrđeno. Nasuprot kapelici nalazila su se vrata iznad kojih je bila postavljena ploča od crnog kamena, koja je uz stupiće na vanjskoj strani portala bila jedini arhitektonski dekorativni element. Kroz ta se vrata ulazilo u samostanski trijem i dvorište, a preko njih u prostorije samostana. U svezi s propaš ću samostana, javljaju se podaci o dvije godine, 1687. i 1703., no u svakom slučaju, riječ je o kraju 17. ili početku 18. stoljeća. Danas je sačuvan samo jedan kamen od dovratnika prvobitne crkve, nalazi se in situ ispred današnje crkve i služi kao mjesto štovanja.

Bonum commune

Nesreća suvremenog Europljanina Stanje u koje je zapao suvremeni Europljanin dakako otvara prostor i za Katoličku Crkvu i njezino djelovanje. U tom kontekstu dobro je prisjetiti se riječi pape Benedikta XVI. koji je 2012. godine upozoravao da je potrebno „skinuti s prijestolja moderne idole” individualizma, konzumerizma i tehnokracije te ih zamijeniti „bratstvom” i „solidarnom ljubavlju”

očno na dan masakra karikaturista Charlie Hebdoa 7. siječnja 2015. godine, na naslovnici istoimenoga časopisa objavljena je slika s karikaturom pisca Michela Houellebecqa. Houellebecq je zasigurno jedan od najpoznatijih suvremenih francuskih književnika. Ovaj po mnogima kontroverzni pisac, autor djelâ Širenje područja borbe, Elementarne čestice, Platforma, Mogućnost otoka i dr. plijeni pozornost europske i svjetske javnosti svojim stavovima koje mnogi nazivaju rasističkim, seksističkim i islamofobnim. Ovdje ne želim ulaziti u sve te, prilično teške kvalifikacije koje mu se pripisuju, već na poruku koja se dade iščitati iz njegovog posljednjeg romana koji nosi naslov Pokoravanje (franc. Soumission).

„Pokoravanje” islamu

Mnogi će ovaj roman predstaviti kao političku satiru koja nagoviješta da bi se izborom muslimana za predsjednika u bliskoj budućnosti mogla dogoditi islamizacija Francuske. Naime, u romanu se govori o događanjima 20 www.svjetl ori je c i. ba

Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

nakon predsjedničkih izbora 2022. godine, kada muslimani predvođeni Mohammedom Ben Abbesom u koaliciji sa socijalistima pobjeđuju desnicu koju predvodi Marine Le Pen. Istoga dana ženama je zabranjeno izići na ulicu ako nisu pokrivene, a u državne škole se uvodi kurikul zasnovan na islamu i svi se moraju obratiti na tu religiju. Međutim, Pokoravanje nije roman koji se prvotno bavi politikom. To je vješto napisana knjiga i ona nije nešto tako banalno kao „proročanstvo” budućnosti Francuske. Meta Houellebecqove satire, kao i u njegovim prijašnjim djelima, zapravo je besmisleni, bezbožni hedonizam suvremenoga čovjeka – hedonizam bez ljubavi. Houellebecq ne govori o budućnosti, nego o Francuskoj, ali rekao

bih i Europi, kakva je ona sada i u kakvom je stanju njezin intelektualni i društveni milje. U biti ako realno sagledamo situaciju, postoji li doista mogućnost da u bližoj budućnosti (za šest godina) Francuskom zavlada islamska vlada? Gotovo, sigurno da ne. Dakle, beskičmeno „pokoravanje” Francuske, pa i Europe islamu zapravo tek je usputna, čak rekao bih, sporedna tema ovoga romana. Iz romana se može iščitati puno dublja poruka za Europljane, a nju nam autor odašilje kroz život glavnoga lika. Glavni lik, François zapravo je anti-junak, sveučilišni profesor koji predaje književnost na Sorbonni i koji je vrlo dobar poznavatelj francuskoga književnika Jorisa Karla Huysmansa. Međutim, dok je Huysmans obraćenik na katolicizam i piše djela nadahnuta religioznošću, François je potpuna suprotnost njemu. Doduše, on pokušava oponašati Huysmansa, no bezuspješno. On ne vjeruje u Boga, nema nikakav odnos s drugima koji bi bio vrijedan spomena, čak niti s roditeljima. François s vremenom zapada u melankolično stanje koje je praćeno

Naši u svijetu

Crkva u novom ruhu Hrvatski katolički centar Canberra

Piše Ivana Damjanović

Plan obnove hrvatske crkve u Canberri, glavnom gradu Australije, uključivao je obnovu njene cjelokupne unutrašnjosti. Nove klupe dopremljene su iz BiH, dok je mramorni kamen kojim je popločen pod crkve stigao iz Hrvatske. Ugrađen je i novi strop, zatim sustav podnog grijanja i rashladni sustav, a prostor je dodatno obogaćen crkvenim namještajem

24 www.svjetl ori je c i. ba

ilo je sunčano uskršnje jutro 27. ožujka kada su župljani Hrvatskog katoličkog centra Canberra-Queanbeyan napokon ugledali svoju crkvu sv. Augustina u novom ruhu. Radovi na obnovi su intenzivno trajali tri mjeseca, ali su pripreme za obnovu počele puno ranije. Kanberski župnik fra Miroslav Jelić imao je viziju nove crkve već u prvoj godini svoga manadata u Canberri, kojeg je započeo u kolovozu 2012. godine. Kao i svaki veliki projekt, i ovaj je zahtijevao detaljno planiranje, logističku pripremu, i prije svega potporu onih bez kojih nijedna crkva nema smisla – svojih vjernika. Hrvatski katolički centar u Canberri osnovan je 1971. godine. Prije dolaska franjevaca Bosne Srebrene, za duhovne potrebe Hrvata Canberre brinuli su hrvatski franjevci iz Sydneya. Od 1998. godine hrvatski centar je vezan uz crkvu sv. Augustina (St. Augustine) u četvrti Farrer,

izgrađenu 1976. godine. Nakon što je ova crkva ustupljena za potrebe naših doseljenika, prostor oko crkve i župna kuća prošli su kroz nekoliko projekata uređenja, ali sama crkva nije doživjela preobrazbu. Plan obnove crkve osmišljen je prije gotovo dvije godine. Nacrt za novi interijer izradio je arhitekt Zlatko Ugljen, nadahnut idejom australskog glavnog grada Canberre, franjevačkom filozofijom i crkvom za hrvatski narod, kao odraz tradicije u suvremenom ruhu.

Vjernici poduprli obnovu

Trebalo je prikupiti novčana sredstva, uvjeriti ljude da se isplati ulagati u svoju crkvu. Nimalo lak zadatak za mladog svećenika, inače najmlađeg u australskom glavnom gradu. Međutim, fra Miroslav, koji uživa puno povjerenje svojih župljana, uspješno je prebrodio i ovu prepreku. Hrvati, koji su u Canberri poznati kao uspješni

Živjeti u Hrvatskoj

Suze i povratak... u stvarnost

ijepa li si zemljo moja, bogata propalim pregovorima i dramama, siromašna kompromisima. Pismena iznad svega. Još kad zaživi kurikularna reforma... Čemu buka oko popisa lektire, čemu prosvjed zbog još jedne organizacije općih gimnazija? Svaka vlast, pa i neuhvatljiva kao naša, shvaća prostu jednakost: male glave – budući glasači. Kratki rezime: voditelj kurikularne reforme Jokić sa svojim timom daje ostavku nakon medijskog prepucavanja i nerealiziranih dogovora s bivšim ministrom kulture Šusterom, zbog nametanja dodatnih podobnih poslušnika. Zašto se netko boji revizije svoga rada, pri tom zaboravljajući način vlastitog imenovanja, pitaju prozvani. Umiješali se i sindikati – nastavnici potplaćeni, zanemareni, bez osiguranih sredstava za dodatnu edukaciju... Val nezadovoljstva rezultirao je prosvjedima potpore reformi pod nazivom „Hrvatska može bolje”, a koje je bivši ministar nazvao „feštom”?! Broj okupljenih u Zagrebu, ovisno o mediju koji izvještava, protezao se od nekoliko do pedesetak tisuća građana. Protivnici prosvjeda izjavljivali su da trećina okupljenih ljudi čeka tramvaj, a većina ostalih su tek u prolazu?! Bio je to, čini se, veeeliki zastoj, ali roditelja s djecom, mladih i starih, od kojih mnogi priznaju da ne znaju što je sve zapravo sporno u samom sadržaju reforme, ali znaju da žele da se nastavi jer je 26 www.svjetl ori je c i. ba

sadašnje stanje loše. Traže konačno „sretne škole, sa sretnom djecom” i iskoristivim znanjem... Poruke i izjave, nad kojima bi se mnogi trebali zamisliti umrljane su lošom politikom na ovom, kako su rekli, nepolitičnom skupu. Kontradiktorno samo sebi, jer nema ozbiljnije politike od budućnosti cijelog naroda. Naroda kojeg većina možda i nije ekspert za reforme, ali grca od siromaštva, zapostavljenosti i ogorčenosti zbog kola koja se uvijek na njima slome i sasvim im je svejedno što je danas na redu. Njima je dosta – svega.

Izbori na hrvatski način

Dosta je i stranim investitorima priče iz Hrvatske, pa se, opet bivši, ministar financija Marić vratio iz Londona s praznom knjigom upisanih državnih obveznica u vrijednosti milijardu eura, potrebnih za refinanciranje dugova i kamata i to isključivo zbog političke krize u zemlji. Investitori su procijenili da je ponuđena kamata premala za sve veći politički rizik

Piše Marija Barbić u Hrvatskoj. Marić je samo ponavljao „Proračun je pod kontrolom. Izvršenje proračuna ni u kom slučaju nije ugroženo. Sve je pod kontrolom”. Tko je tu lud? A svi smo ludi i od Ustavnog suda – raspisan je izbor novih 10 sudaca brzo, najbrže, prije nego što je sud ostao bez kvoruma da se izbjegne ustavna kriza. Kako je za izbor, s obzirom na potrebnu većinu glasova bilo nužno usuglasiti stavove, čitaj kvote, HDZ-a i SDP-a, danima nam se, kao glupoj djeci, ponavljalo kako su „u tijeku dodatne konzultacije pojedinih stranaka oko kandidata, te da se radi o pitanjima koja su manje-više tehničke prirode”. Dovoljno se samo prisjetiti činjenice da Ustavni sud proglašava rezultate izbora i odlučuje o žalbama na izborni proces, pa je zainteresiranost stranaka za sastav istog suda više nego razumljiva, s političkim aršinom kao najvažnijim kriterijem. Tako su se među

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Koze i konji u Svetom pismu „Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi: lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče; pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom.” Čak se i za Aleksandra Velikog, grčkog vladara, koristi metafora jarca

z ovce, o kojima je bilo riječi, sljedeća vrlo često spominjana životinja u Svetom pismu jest koza. Koze su jako korisne životinje: uzgajale su se prije svega jer su one vlasnicima davale meso za hranu, mlijeko za piće, a kozja koža se koristila za pravljenje raznih odjevnih predmeta (usp. Heb 11,37 gdje se govori o kožusima od kozje kože). Uz to, od mlijeka se koristila i sirutka te sir, posebno stoga što koze daju skoro duplo više mlijeka od ovaca. Kozja dlaka se koristila za pravljenje vreća i šatora (zato što je kozja dlaka jako otporna na vrućinu), zatim se dijelom koristila kod pravljenja tepiha. Čak se kozja dlaka koristila i za pravljenje zastora u Šatoru gdje su bile ploče saveza (usp. Izl 26,7: gdje se u hrvatskom prijevodu govori samo da je zavjesa napravljena od kostrijeti, ali se u hebrejskom originalu koristi riječ ʿēz, tj. dlaka od koze. Kostrijet jest u biti koža koze, a rjeđe deve.). Uz sve to, poput ovaca i koze su bile životinje prikladne za žrtvu, te su i radi toga uzgajane. Praotac Abraham je kod sklapanja saveza s Gospodinom, upravo, uz ostale životinje 30 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

prinio i „kozu od tri godine” (Post 15,9). A treba reći i to da uzgoj koza nije zahtijevao velik materijalni izdatak. Kozama ne trebaju obilni pašnjaci, njima je dovoljna i kora drveća ili nisko granje i grančice. S druge strane, zbog ovakve ishrane, one su često uništavale kako voće, tako i zasađeno povrće, pa je moguće da je njihov velik broj doprinio ogoljenju mnogih brežuljaka u današnjoj Svetoj Zemlji.

Kraljevski status jarca

Da se doista radilo o važnoj životinji za biblijskog čovjeka pokazuje i činjenica da se za kozu u Svetom pismu upotrebljava sedam različitih hebrejskih i tri različite grčke riječi. Najčešća hebrejska riječ za kozu je ʿēz, dok se koriste čak četiri riječi za jarce (śāʿîr, tayiš, ʿattûḏ i ṣāpîr), jedna za mlado

kozle (gĕḏî), te jedna riječ za divlju kozu (ʾaqqô). Biblijski ljudi su imali jako puno koza. Tako Post 32,14 ističe da je Jakov svojem bratu Ezavu dao „dvjesta koza i dvadeset jaraca”; Nabal je imao „tri tisuće ovaca i tisuću koza” (1 Sam 25,2-3); Jošafatu su Arapi kao danak poklonili „sedam tisuća i sedam stotina jaraca” (2 Ljet 17,11). U Svetom pismu se mogu naći i mnoge simbolične i metaforične slike, povezane s kozama. Koze su po prirodi nemirne i često nište usjeve, a zbog svojeg izgleda, isturena čela i spuštene donje usnice, simbolično predstavljaju snagu i ratobornost. Čak i sama hebrejska riječ ʿēz potječe od riječi ʿāzaz što znači „biti jak”. Zbog svoje agresivnosti, pastiri su često morali čuvati ovce od napasnih koza i jaraca, pa se tako, recimo u Zah 10,3 koristi slika da su izraelske vođe poput jaraca koji napastuju ovce. Ipak, postoje i slike koje nisu potpuno negativne, nego jarcima daju neku vrstu kraljevskog statusa. Tako se npr. u Izr 30,29-31 kaže: „Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi: lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče; pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom.”

Povratak

Smrtonosan udarac Banjolučkoj biskupiji Protjerivanje katolika i druga zlodjela rata 1992. − 1995.

Piše fra Velimir Blažević

Pred ovdje prikazanim zločinima, izvršenim nad katolicima i Hrvatima Banjolučke biskupije u Republici Srpskoj, kao i drugdje po Bosni i Hercegovini, a ništa manji nisu izvršeni i nad muslimanima Bošnjacima, ne mogu se zatvarati oči. Jasno se daje za pravo onima koji tvrde da je “Republika Srpska stvorena na zločinima”, i to će trajno obilježavati i pečatiti njezin nastanak!

34 www.svjetl ori je c i. ba

atovi uzrokuju pogibije i ubijanja mnogih ljudi, uništavanje materijalnih dobara, masovna iseljavanja i protjerivanja stanovništva, i to se događa uglavnom na područjima na kojima, i za koja se vode izravne borbe. Takvih borbi, međutim, nije bilo u dijelu Republike Srpske, na prostoru između rijeka Ukrine, na istočnoj, i Une, na zapadnoj strani, s Banjom Lukom u središtu, a ipak je na njemu bilo itekako teških ratnih posljedica. Ovdje govorim o posljedicama rata 1992. – 1995. samo za katolike i Hrvate Banjolučke biskupije.

Stanje Banjolučke biskupije

Da bi bila jasnija slika onoga što se u Banjolučkoj biskupiji dogodilo u vrijeme rata 1992. – 1995., potrebno je iznijeti neke podatke o stanju Biskupije neposredno pred rat, godine 1991. Cijela Banjolučka biskupija se sastojala od 6 dekanata: banjolučkog, s 10 župa, i u njima oko 27 500 katolika; bihaćkog, s 12 župa, i oko 15 000 katolika; bosanskogradiškog, s 5 župa, i oko 2500 katolika; jajačkog, s 4 župe, i oko 7500 katolika; livanjskog, s 10 župa i oko 23 000 katolika; i prnjavorskog sa 6 župa i oko 15 000 katolika. Ukupno je bilo 47 župa, i oko 90 500 vjernika katolika.

Na području koje pokriva današnja Republika Srpska nalazile su se u navedenim dekanatima 32 župe (sve župe banjolučkog, bosanskogradiškog i prnjavorskog dekanata, te 9 župa bihaćkog i 2 jajačkog dekanata, s oko 57 000 katolika, dok je 15 župa (sve livanjskog dekanata, dvije jajačkog i četiri bihaćkog) bilo na prostoru današnje Federacije Bosne i Hercegovine, i u njima oko 38 500 katolika. Sve župe su imale svoje župne crkve, neke od njih također područne crkve i velik broj kapela, što grobljanskih što drugih. Također se unutar današnjeg prostora Republike Srpske, a na području Banjolučke biskupije, nalazio franjevački samostan na Petrićevcu, samostan trapista Marija Zvijezda (Banja Luka), samostani časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Budžaku (Banja Luka), Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli, te samostan sestara Milosrdnica u Banjoj Luci i kuća sestara Bazilijanki istočnog obreda u Budžaku. O ratnim posljedicama za katolike i Hrvate i za Banjolučku biskupiju, evo nekih konkretnih činjenica i statističkih podataka, koji mogu dovoljno zorno i uvjerljivo pokazati što se tijekom rata i neposredno po njegovu završetku događalo i dogodilo katolicima Banjolučke biskupije na prostoru u Republici Srpskoj.

U povodu 400. broja Svjetla riječi

Riječ je most između ljudi

Piše fra Janko Ćuro ravnatelj Svjetla riječi

Svjetlo utjelovljeno u riječ, jednostavno mora svima svijetliti. Takav stav prema pisanoj riječi, puno je više od običnog zadatka ili dužnosti. To je životno poslanje, utemeljeno na evanđeoskoj riječi da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta (Mt 5,13-16), koje je naš utemeljitelj, sv. Franjo Asiški, bez kompromisa i dodatnih amandmana jednostavno živio. U više od 30 godina postojanja i 400 brojeva, Svjetlo riječi se vodilo upravo tim načelom i to sve ovo vrijeme, poprilično, uspješno

400 U prosincu ove godine Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene organizira simpozij u povodu 400. obljetnice tiskanja dvaju djela našeg fra Matije Divkovića: novo izdanje Nauka krstjanskoga koje je bilo namijenjeno vjernicima i Besiede Divkovića svrhu evangelia nedieljnieh priko svega godišta (1616.). Kako smo i mi došli do 400. broja revije Svjetlo riječi, upravo mi se fra Matija nameće kao paradigma odnosa bosanskohercegovačkih fratara prema pisanoj riječi. U ono vrijeme, bio je opasan i rizičan pothvat pisati i tiskati knjige, zbog kojih je ovaj hrabri fratar morao proći 38 www.svjetl ori je c i. ba

dalek, neizvjestan i opasan put, savladavajući one prirodne ali i neke ljudske nepogode. Nije ga čak obeshrabrila ni činjenica da je u Veneciji morao izlijevati slova! Drugačije nije ni moglo biti, jer je bio prvi bosanskohercegovački pisac koji je pisao na narodnom jeziku, što je našoj zemlji otvorilo novo poglavlje kulture pisane riječi. Ali, mi jednostavno ne možemo bez paradoksa. Tako ono, što bi svaka država brižljivo isticala i njegovala kao svoje nacionalno kulturno blago, ovdje se još uvijek, blago rečeno, ignorira. I nakon četiri stotine godina, širu javnost, akademsku zajednicu i državne institucije kao da

nije briga za to. A i zašto bi, kad ‘nije naš’ – formula po kojoj kod nas svi sve rješavaju. Fra Matija se ne bi na to obazirao, ni tada, a niti danas. Jer, nije on pisao i tiskao da bude priznat i poznat, čašćen i slavljen. Činio je to da poduči, osvijetli i izgradi. Boljeg čovjeka, prosperitetnije društvo i temeljitiju vjeru. U tom kontekstu, nije bez poveznice i ovo malo slavlje 400. broja revije njegove subraće s vremenskim odmakom od 400 godina. Barem što se tiče one naše zajedničke poruke i želje da se, čitajući riječ, širi i živi svjetlo. A svjetlo, samo po sebi, nema oštro iscrtanih granica, niti pojedinačnih

Što i tko je pisao u Temi broja u zadnjih 100 brojeva?

Šarolikost

sadržaja i suradnika

Piše fra Vjeko Eduard Tomić zamjenik glavnog urednika

Tema broja nalazi se na prvih nekoliko stranica našeg mjesečnika. Svrha joj je da vas dobro informira o nekom od – kako to novinari vole reći – gorućih pitanja bilo crkvenog bilo društvenog i kulturnog života kod nas i u svijetu za koja ocijenimo da bi vas mogli više zanimati

400 U šest ovogodišnjih brojeva u ovoj rubrici smo pisali o nezavidnom društvenom položaju naših umirovljenika (Veselje zbog kilograma teletine), potom o lijekovima i liječenju (Od njih ste zdraviji i bolesniji) kao i o Godini milosrđa (Božje je ime milosrđe). U uskrsnom broju pisali smo o Isusovom uskrsnuću (Konkretan putokaz kako hodati ovom zemljom), dok smo svibanjski broj posvetili položaju kulturnih institucija Hrvata u BiH (Većina životari entuzijazmom pojedinaca). U lipanjskom broju u središtu je bila – mnogima čak i kod nas bliska – tema siromaštva. Autori tekstova u ovoj godini bili su Branka Jukić, novinarka TV KISS-a iz Kiseljaka, potom liječnica dr. sc. Amra Čabaravdić iz Sarajeva, fra Pavo Filipović, voditelj HKM u njemačkom Traunreutu, dr. fra Božo Lujić, predavač biblijskih znanosti na KBF-u u Zagrebu, dr. fra Darko Tepert, njegov kolega na istom fakultetu te Leona Sabolek, umirov40 www.svjetl ori je c i. ba

ljena profesorica matematika iz Sarajeva.

Šetnja kroz 100 brojeva

Kratko ćemo se sada prošetati kroz prethodnih osam godina i pogledati što se pisalo u ovoj rubrici od 2008. U godini 2008. kada se nogometni Euro igrao u Švicarskoj i Austriji, a ljetne olimpijske igre održane u Pekingu, naša revija je osim božićnih i uskrsnih tekstova i onog vezanog za Svi svete i Dušni dan, u ovoj rubrici pisala i o duhovnosti, o ženi u kršćanstvu i islamu, potom o posebnostima franjevačke duhovnosti, o odnosu prema Bogu, o arhitekturi i umjetničkom opremanju naših crkava, o radosti i o smrti. Autori tekstova su bili naši teolozi i teologinje Mile Babić, Marinko Pejić, Rebeka Anić, Roberta Nikšić, Zilha Spahić-Šiljak, Mirko Jozić, Bono Zvonimir Šagi, Miro Jelečević te pisac i pjesnik Ivica Jakšić Puko. Izniman dar čitateljima u kolovozu ove godine bio je „posebni broj”

na 100 stranica koji je donio popis Hrvata BiH ubijenih i nestalih u ratu 1991. – 1995. Godine 2008. i 2009. Crkva je obilježavala kao Godine sv. Pavla, a u temi broja svoje mjesto su dobili i eseji o Pavlovom obraćenju i apostolskom djelovanju, potom o katekizmima u Katoličkoj Crkvi, o duhovnosti i moralnosti, o kršćanima kao hodočasnicima, o feminizmu, 800. obljetnici Franjevačkog reda kao i o obljetnici pada berlinskog zida. Tekstove su napisali naši teolozi, teologinje, povjesničari i pisci – Antun Ivešić, Mile Babić, Ivan Bubalo, Anna-Maria Gruenfelder, Rebeka Anić, Miro Jelečević, Željko Tanjić, Boris Beck, Jozo Džambo i Franjo Ninić. U godini 2010. naši suradnici su u ovoj rubrici pisali o korizmi, Božiću, ali i o vjeri, ekumenizmu, dostojanstvu rada, o svećeništvu, osobama s poteškoćama u razvoju, o Hrvatima i katolicima u Sarajevu, o obrazovanju, o međureligijskom dijalogu, opra-

S kim smo razgovarali u zadnjih 100 brojeva?

Razgovor

sa 138 sugovornika

Piše Borjana Jozeljić

U rubrici Razgovor trudili smo se ugostiti manje ili više poznate, ali svakako zanimljive osobe, koje imaju što reći i poručiti našim čitateljima. Bilo je tu različitih osobnosti, od svećenika i časnih sestara, preko stručnjaka iz različitih zanimanja s područja društva, vjere i kulture, pa do ljudi iz puka koji svojim životom svjedoče Božju prisutnost

400 U posljednjih 100 brojeva Svjetla riječi razgovore su vodili pored članova redakcije (Darka Rubčića, Drage Bojića, Franje Ninića, Hrvoja Vranješa, Irene Ljevak, Ivana Šarčevića, Maje Bagarić, Marka Ešegovića, Miljenka Petričevića, Rafaele Obučić, Vjeke E. Tomića, pok. Borisa Divkovića) i brojni suradnici koji su često surađivali s uredništvom Svjetla riječi u rubrici Razgovor (Ante Tomić, Biljana Acan, Brankica Lukačević, Bruna Velčić, Grozdana Cvitan, Igor Franjković, Ivan Nujić, Ivica Studenović, Ivica Vrgoč, Ivo Lučić, Ivo Marković, Jelena Čevra, Jozo Džambo, Lovro Gavran, Luka Marković, Mirko Jozić, Miroslav Jonjić, Neven Šimac, Pavo Filipović, Stipo Kljajić, Velimir Blažević, Višnja Spajić, Zdenka Kolak, Zoran Grozdanov, Zvonko Benković, s. Željka Dramac). Razgovarali smo s 38 žena i 100 muškaraca među kojima je bilo sve42 www.svjetl ori je c i. ba

ćenika (27), političara (12), teologa (11), književnika i novinara (11), profesora (9), liječnika (7), sociologa (5), časnih sestara (5), arhitekata (4), povjesničara (4), glumaca, glazbenika (4) i dr. Napravit ćemo kratak pregled s kim smo to sve razgovarali kroz osam godina u kojima je izašlo 100 brojeva.

Budi promjena

Od ožujka 2008. godine kada je izašao naš 300. broj objavili smo devet razgovora do kraja te godine. Sugovornici u ovoj godini bili su raznolikih zanimanja, od teologa (Karl-Josef Kuschel, Paul M. Zulehner) i franjevca (fra Bonaventura Duda), preko sociologa (Jean-Louis Schlegel) i književnice (Grozdana Cvitan) do poznatog hrvatskog glumca (Pero Kvrgić) i domaćice Serafine Lauš s kojom smo razgovarali o njenom životu sklopljenih ruku.

U 2009. godini razgovarali smo s 12 osoba. Prateći teme koje su se obrađivale u Svjetlu riječi te godine, razgovarali smo o školstvu s fra Ivicom Studenovićem, a o mladima i njihovom životnom stilu sa sociologinjom Ingom Tomić-Koludrović. Saznali smo i kakav je život u BiH tadašnjeg visokog predstavnika i posebnog izaslanika EU u BiH, Valentina Inzka. U travnju je stranice ove rubrike sigurno pročitao veliki broj naših čitatelja. Naime, razgovarali smo s jednim od najpoznatijih kantautora, Zlatanom Stipišićem – Gibonnijem gdje nam je otkrio neke stvari o sebi koje do tada mnogi nisu znali. U razdoblju od 2010. do 2013. godine rubrika Razgovor zauzimala je nešto veći broj stranica u reviji, tako da smo u skoro svakom broju imali po dva razgovora, a ponekad i više. Godinu 2010. obilježili su razgovori s mladom profesoricom Ma-

Gdje smo sve putovali u zadnjih 100 brojeva?

Putovanje bez granica

Piše Rafaela Obučić

Pripremiti prikaz reportaža objavljenih u zadnjih 100 brojeva revije Svjetlo riječi znači putovati osam godina i tri mjeseca kroz više od 60 župa i gradova, susretati mještane zalazeći u gotovo svaki kutak, šetati planinama, odmarati se uz rijeke, obilaziti otoke..., usput prijeći granice deset država i boraviti na tri kontinenta, slijedeći stope 45 muškaraca i 16 žena: novinara, spisatelja, fratara, svećenika, časnih sestara, studenata, bogoslova, laika... I sve to ukoričeno u 98 priča iz kojih pulsira sami život

400 Godina 2008. započinje u ožujku, u srednjovjekovnom planinskom gradiću pitanjem Kako se kovalo Kreševo? Dok nestrpljivo čekam odgovor, pozornost mi odvlači razglednica iz sjeverozapadne Afrike, gdje je Andrea Feldman zakoračila U zemlju Berbera i Arapa. Za rukav me odjedanput povlači fra Mišo Sirovina i vodi U Asiz – u domovinu, na mjesto susreta sa sv. Franjom, sa sobom i s Bogom. Utom me trznu Dragana Sivonjić iz Viteza uzvikujući To je život!, a iz Tuzle maše Boris Divković dok u Breškama pali Svjetlo na rubu planine, svjetlo s neba koje sja u višestoljetnoj prisutnosti katolika u našoj domovini uvjeren da će uz Božji blagoslov sjati još mnogo ljeta. I hoće, a posebno u Bosni gdje ima školskih sestara franjevki, Žena sa sestrinskim srcem (Dražana Radman). 44 www.svjetl ori je c i. ba

Godina 2009. U Nišu sam, Gradu cara Konstantina (fra Niko Josić). Župa je prostorno velika, zauzima gotovo čitavu južnu Srbiju, od Aleksinca pa do granica s Makedonijom, Kosovom i Bugarskom. S drugog kraja pak fra Miljenko Petričević dovikuje o Novim katoličkim župama na Kordunu, o Gvozdu i Vojniću, a Franjo Bešlić iz grada na rijeci Isaru pripovijeda o najvećoj Hrvatskoj katoličkoj misiji ovdje i u svijetu. Tu, u Münchenu i njegovoj okolici živi oko 42 000 Hrvata katolika! A dvostruko više, ne samo katolika, nego i ljudi drugih vjeroispovijesti i svjetonazora, „hrli” već godinama sv. Ivi u Podmilačje kraj Jajca. Kako bilježi fra Nikica Vujica o Životu uz sv. Ivu, oko Svetišta sv. Ive, mjesta pokore i molitve, zavjeta i susreta, uvijek se u burnoj povijesti

podmilačke župe odlučivalo za život. A negdje i za isključivost, kao u Mostaru – gradu isključivih simbola.

Znanjem i radom...

Godina 2010. Tamo Gdje Majevica postaje ravnicom (fra Drago Bojić) put me vodi do Dubrava kraj Brčkog, a dalje nastavljam do Orašja, S naše strane Save. Ubrzo stižem i do Plehana, gdje Život nastaje iz pepela. Zaletih se potom do Žepča na Osovsko sabiranje, gdje Ilija Dević propituje hoće li se ponosni župljani Osove osoviti na svoj ponos i sposobnosti ili će i dalje mladi odlaziti tražiti kruha izvan zavičaja? Dobacih i do Rame, na sate Stjepana Lovrića o Povijesti – dobroj ili lošoj učiteljici? Kako kome i kako kad, zar ne? Godina 2011. Dok je Katoličkih školskih centara – Kuća odgoja i

Mladomisnici 2016.

fra Silvano di Benedetto – sin Maria i Dragice r. Trgovčević, rođen 1989. u Zenici, župa Kraljeva Sutjeska. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 17. srpnja u Kraljevoj Sutjesci.

vlč. Ivan Ivančević – sin Petra i Milenke

vlč. Boris Jorgić – sin Zorana i Anđelke r.

vlč. Dražen Kustura – sin Zdravka i Li-

dije r. Miljak, rođen je 1991.godine u Zenici, župa Zenica. Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 16. srpnja u Zenici.

fra Bojan Martinović – sin Frane i Anđe r. Đeno, rođen je 1990. u Jajcu, župa Podmilačje. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 7. kolovoza u Podmilačju.

fra Ivan Mijatović – sin † Pave i Luje r. Pejić, rođen je 1990. u Brčkom, župa Tolisa. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 7. kolovoza u Tolisi.

fra Ivan Penavić – sin Mladena i Dunje

don Ilija Petković – sin Ivana i Veroni-

vlč. Marko Slišković – sin Ilije i Kate r. Ivandić, rođen je 1991. u Žepču, župa Lug-Brankovići Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 24. srpnja u Lugu-Brankovićima.

r. Mandić, rođen je 1990. u Širokom Brijegu, župa Široki Brijeg. Član je Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 3. srpnja u Širokom Brijegu.

vlč. Ljubo Zadrić – sin Stipe i Anđe r. Glibo, rođen je 1991. u Prozoru, župa Prozor. Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 2. srpnja u Prozoru.

r. Topić, rođen je 1991. u Jaklićima, župa Prozor. Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 30. srpnja u Prozoru.

ke r. Šimunović, rođen je 1992. u Čapljini, župa Studenci kod Ljubuškog. Član je Mostarsko-duvanjske biskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 13. kolovoza u Studencima.

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju ” (Mk 16,15)

Stijepić, rođen je 1991. u Zenici, župa Kraljeva Sutjeska. Član je Banjolučke biskupije. Svećeničko ređenje: 25. lipnja u Banjoj Luci. Mlada misa: 24. srpnja u K. Sutjesci.

vlč. Anto Zubak – sin Mate i pokojne Radmile r. Savić, rođen je 1991. u Derventi, župa Kulina. Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 9. srpnja u Kulini.

Aktualno

Kako razdvojiti religiju i politiku? Piše Ivica Raguž

U Hrvatskoj, a bojim se da je slična situacija i u Bosni i Hercegovini, ne postoji još takvo razborito razdvajanje. Izgleda kao da religija, ovdje mislim na kršćanstvo, nije još naučila razborito biti odvojeno od politike, države, kao da joj to predstavlja velik problem zbog još uvijek prisutne želje za političkom moći. A to zapravo ostavlja negativne posljedice na društvo!

50 www.svjetl ori je c i. ba

ije mi se dugo dogodilo da me lijeva ruka zaboli od čitanja, ali nedavno sam i to doživio. Pročitao sam jednu knjigu od šest stotina stranica. Premda ju je teško bilo držati u lijevoj ruci, kako ja to činim, čitao sam ju s takvim užitkom da nisam ni primijetio bol. Zaista se radi o izvrsnoj knjizi, na koju već duže vremena nisam naišao, pa bih ju ovdje ukratko predstavio. Vjerujem da će ona biti nezaobilazna za teologiju, sociologiju, političku filozofiju, političke teorije te za Crkvu u njezinu ophođenju s modernim društvom i državom. Radi se o knjizi berlinskoga filozofa i teoretičara politike Ahmeta Cavuldaka Gemeinwohl und Seeleneil. Cavuldakova je teza da puki „metaforički govor” o razdvajanju religije i politike, bez povijesno-teorijskih pojašnjenja, ne samo da ih ne rješava, nego stvara samo još veće probleme. Stoga je potrebno konkretno progovoriti o tom razdvajanju, ukazati na povijesne razloge i različite modele toga razdvajanja. Jedino tako govor o razdvajanju religije i politike dobiva svoje teorijski vjerodostojno uporište u današnjim društvima. U tom smislu Cavuldak povijesno-teorijski analizira odnos kršćanstva i politike u najvažnijim zapadnim državama: Francuska, SAD i Njemačka. Tomu

je posvećeno prvo golemo poglavlje, a drugo se bavi iscrpno filozofima koji su se na poseban način bavili tom temom: Rousseau, Tocqueville, Habermas. U posljednjem dijelu toga drugoga poglavlja berlinski filozof promišlja današnje stanje, odnosno današnje argumente za razdvajanje religije i politike, s posebnim osvrtom na kršćanstvo, židovstvo i islam. Sve su analize zaista iscrpne, ali posebno je prvo poglavlje zanimljivo, jer ono donosi izvrstan uvid u genealogiju odnosa, a onda i razdvajanja religije i politike u najvažnijim demokratskim društvima.

Hrvatska „1905.” godina

S Francuskom revolucijom dolazi do reza, do razdvajanja između religije, kršćanstva i politike. Prema Cavuldaku, dva su osnovna razloga toga razdvajanja: pretjerano združivanje Katoličke Crk ve s apsolutističkom monarhijom, dakle s državom, politikom, ali i antikršćanske misli uperene protiv kršćanstva. Dakako, to se nasilno združivanje nije dogodilo odmah s Francuskom revolucijom, nego tek 1905. godine. Cijelo 19. stoljeće svjedoči o nepoštednoj borbi između lijevih i desnih stranaka, dok konačno 1905. godinu bitku dobivaju lijevi. Ono što je zanimljivo u toj Cavuldakovoj analizi jest to da se ona gotovo

Tragom narodne baštine

Majstori zlatnih ruku Brojna su mjesta ime dobila po radinostima koje su u njima bile razvijene, a ima i prezimena koja svoje podrijetlo duguju nekom vrsnom majstoru svoga zanata. Zanimanja kao što su urari, rezbari, četkari, bombondžije... bez kojih je život u prošlosti bio nezamisliv dio su naše bogate obrtničke baštine i jedinstvenosti te dokaz da su naši stari doista bili majstori zlatnih ruku

oseban dio etnoloških proučavanja čine stari zanati. Naši su preci sve izrađivali ručno pa je svaki predmet iz prošlosti neprocjenjivi unikat. Iako danas stari zanati sve više padaju u zaborav, valja se prisjetiti naših majstora u prošlosti. Krznari su proizvodili ćurkove (toplu odjeću), a sarači (sedlari) su proizvodili sedla. Uglavnom su se koristile dvije vrste sedala: oni od drveta (slični samarima, bosanska sedla) i od kože (švapska). Kožna su sedla imale samo najbogatije obitelji. Konje za jahanje (sedlenike) imali su u vrijeme turske uprave begovi i age, kasnije svećenici i imućniji trgovci. Domaćini su u grad stizali na svojim sedlanicima te kupivši što je potrebno, uz čašicu u gostionici proljudikali s prijateljima. Vlasnici su ispred gostionica postavljali binjektaše (veći kamen) kako bi jahač nakon nekoliko čašica mogao lakše uzjahati konja. Zanimljivo je spomenuti da je u Livnu jedan od ponajboljih sedlara bio Anto Jurkić, otac poznatoga slikara Gabriela Jurkića. Posla su imale i samardžije. Izrađivali su samare – tovarno sedlo. Na osamarenom konju i magarcu dogonila su se drva, osušene grane, mlivo iz vodenica, sijeno s livada... Stari je naziv za cipelu kundura, 54 www.svjetl ori je c i. ba

a proizvodili su ih cipelari ili kundurdžije. Majstori su onima koji su htjeli skrenuti pažnju na cipele stavljali posebnu prašinu – škrip među đonove kako bi cipele jače škripile pri hodu. Oni koji su i dalje nosili opanke bili su podvrgavani ruglu: U moga komšije noge kokošje, kada stupa, ne čuje se lupa. (Manđeralo, 1999, 29.) Vuneni su obrti bili karakteristični za stočarske krajeve. Zabava i pjesma pratile su striženje ovaca te vlačanje i pranje vune. Predenjem su se prerađivala vlakna biljnoga ili životinjskoga podrijetla u pređu za tkanje i pletenje. To se radilo preslicom tako što se vlakna pričvrste na preslicu, povlače prstima i oblikuje se pređa koja se namotava na vreteno.

Tufekčije i kujundžije

Ćebedžije su se bavile izrađivanjem ćebeta. Vuna se rastavljala na striževinu (ovčja vuna dugih vlasi ostrižena škarama – nožicama od koje se plelo čarape i terluke) i stružovinu (vuna strugana s osušenih ovčjih mješina, a bila je prikladna za tkanje ogrtača – ćebadi i biljaca – pokrivača). Potom se vuna pucala i nuzala – pravila se potka za tkanje ćebeta. Najviše su

Piše Ana Papić

tragomtradicije@gmail.com

posla imali u vrijeme svadbi jer se mladencima kupovalo ćebe i kad je čobanima trebala nova ćebad. Suknari su od sukna krojili muška i ženska odijela. U ovaj su zanat spadala i janjčeta – sukna u koja se utkaju bičevi vune, a njima su se pokrivala sedla. Putnici su sa sobom na putovanja nosili tende (šatore) za prenoćišta, a životinje bi zaštitili mutapima (čulovima) – kositrenim pokrivačima koje su izrađivali mutapčije (čulari). I pokretni su se oltari, dok su se mise držale vani, natkrivali kositrenim pokrivačima. U Bosni su radili i majstori koji su pravili i popravljali oružje – puškari (tufekčije) te zlatari (kujundžije) koji su izrađivali muški i ženski nakit. Đunđer je bio zajednički naziv za tesare, stolare, tokare, zidare koji su pogađali gradnju kuće. Nezaobilazni su u izradi motika,

Zemlja planina

Čvorište nezaboravnog vlaka „Ćire” Srnetica

Piše Dalibor Ballian

Kroničari su sedamdesetih godina, zabilježili štošta veoma interesantnoga. Tu je na primjer i podatak da je željeznička pruga do Strmice, na jednoj, Jajca na drugoj i Prijedora na trećoj strani imala istu dužinu. Sva ta tri mjesta, odnosno odredišta, od Srnetice, svoga centra, bila su udaljena po 107 kilometara

56 www.svjetl ori je c i. ba

planini Srnetici se malo zna, a i oni koji prolaze pored nje ne znaju za nju. Vrlo je mirna, ali u sebi krije brojne tajne. Smještena je u zapadnoj Bosni, jugozapadno od Ključa te predstavlja ulaz u Bosansku krajinu. Planina je s dvije strane omeđena poljima, Bravskim sa sjeveroistoka koji je odvaja od Grmeča i Petrovačkim poljem s jugozapada koji je odvaja od Klekovače. Srnetica ne dolazi u red visokih bosanskohercegovačkih planina, a najviši vrh je Miljakuša na 1378 metara nadmorske visine, koji se nalazi na grebenu koji se pruža pravcem sjeverozapad-jugoistok. Najlakši pristup planini Srnetici je iz Drinića koji su se smjestili između Srnetice i Klekovače u samom dnu Petrovačkog polja. Od Drinića vodi makadamski put do istoimenoga mjesta koje se nalazi u prostranoj planinskoj dolini, a s tog puta je veoma lako doći do vrha planine. Srnetica je izgrađena od krednih vapnenaca kao i sve ostale krajiške planine te je krase brojni kraški fenomeni. Među njima su najbrojnije

vrtače koje prekrivaju cijelu planinu i otežavaju kretanje po njoj. Od drugih kraških fenomena tu su brojne jame koje kada ih u jesen zaspe lišće predstavljaju pravu opasnost za neoprezne. Cijelu Srneticu karakterizira velika površinska kamenitost, ali to nije predstavljalo prepreku da ova planina obraste visokim šumama. Vapnenačko podrijetlo planine uvjetovalo je specifičnu hidrologiju. Zbog toga je planina slabo opskrbljena vodom. Na njoj nema velikih izvora, ali ni planinskih jezera i bara. Svi izvori koji se jave vrlo brzo poniru u poroznu vapnenačku podlogu.

Pogled u dušu

Rat za duše naše djece Baš je slatko to malo čudovište, čut ćete komentare kad dijete dobije neku figuru Transformera, strašnog zmaja ili nešto tomu slično. Tako je i s vanjskim izgledom tinejdžera koji se odijevaju u tamne boje, prave neke sulude frizure, šminkaju se čudno, bodu svoje tijelo raznim predmetima, nose naušnice u nosu, uhu, obrazu, usni, obrvi

akve su to knjige o vampirima koje mladi gutaju? Kakve one poruke prenose? Čudni likovi niču iz mračnih strana nečije inspiracije i truju nerazvijene umove adolescenata i upućuju na ponašanja koja jednostavno nisu ovozemna niti prikladna za masovnu uporabu. Otkuda ta potreba za okultnim i mračnim u današnjim generacijama? Jesu li ih oni sami tražili ili su im nametnuti novim trendovima i novim pokretima?! Prati li itko što je novo na tržištu i što će se još izopačiti i pretvoriti u poželjno. Da stvar bude gora, snimljeni su i filmovi o tim ‘vampirskim dnevnicima’ i glumci koji su glumili te onozemne likove su stekli golemu popularnost kao da je riječ o umjetnosti i stvarno nečemu dobrom. Ovime se slabi instinktivna odbojnost djece prema svemu što je uistinu zastrašujuće. Razum i stvarno znanje postaju suvišni, ismijavaju se dok se čudesne, magijske zgode umnažaju.

Scene viđene u filmu

I kad vidimo pod kakvim slovima, zvukovima, prizorima i utjecajima mladi odrastaju onda se zaista nemamo 58 www.svjetl ori je c i. ba

Piše prof. dr. sc. Snježana Šušnjara što čuditi ovakvim vidovima ponašanja. Idoli koji im se nameću kao poželjni ne nude ništa dobro, ništa svijetlo ili u boji, nego naprotiv, mračno, zlo i odbijajuće. I oni to upijaju, ne što bi htjeli, ne svjesno, nego zato što to svi čitaju, gledaju, slušaju. To je ‘in’ i to tako treba. A kad ih to ‘in’ potpuno otuđi od njih samih i unese nemire u njihove snove i postojanje, onda se ne stignu zapitati o čemu se radi, jer više ne znaju suvislo razmišljati nego ti likovi razmišljaju umjesto njih. Njihovi nastupi agresivnosti samo su odglumljena scena viđena u filmu, oponašanje nečega za što im rijetko tko govori da nije dobro i da bi se trebali ostaviti takvih sadržaja. Baš je slatko to malo čudovište, čut ćete komentare kad dijete dobije neku figuru Transformera, strašnog zmaja ili nešto tomu slično. Tako je i s vanjskim

izgledom tinejdžera koji se odijevaju u tamne boje, prave neke sulude frizure (s jedne strane je glava potpuno izbrijana, s druge imaju višak kose), šminkaju se čudno, bodu svoje tijelo raznim predmetima, nose naušnice u nosu, uhu, obrazu, usni, obrvi... Tetoviraju se gdje stignu i time se hvale, pogotovu kad reklamiraju umjetnika za tetovažu čije usluge nisu nimalo male, financijski gledano. I otkud tinejdžerima novci za takve ispade? Pogledat ćemo u roditelje, a u koga drugoga?! Još je gore ako su i roditelji poklonici tetoviranja koji svoje mišice oslikavaju čudnim, često oprečnim simbolima, što je danas sve češća pojava. Što dijete pred sobom vidi, to dijete usvaja i kopira kao nešto dobro jer dolazi od roditelja, glavnog autoriteta svoga malog svijeta.

Okultno kod Harryja Potera

Je li to neki čudni lik iz Gospodara prstena stigao i na naše tlo i zaveo mozgove mladih ili se Harry Potter udružio sa svojom elitom i sije strah i mržnju prema svima koji mu se suprotstave i ne ispune njegove želje. On je ismijavao ružnog dječaka,

Kaos kao fraktal

Izgubljena godina i otkazano vjenčanje Samo pravi omjer osjećaja i promišljanja učinit će da budeš ponosan i častan čovjek koji će stajati iza svojih odluka. Svjestan da se one odražavaju na tuđe živote oštrije od tvog lika na površini vode

unce je škiljilo između dva suncobrana na terasi i spuštalo nam se poslušno pred noge. Ulovih ga tek krajem oka proučavajući Martu. Sposobnost i odlučnost joj piše na licu. Uz to je i dobra majka. Iza nje je već respektabilan bračni staž, a brak temeljen na razumijevanju i podršci. Bez lažne idile, samo stvaran život u dostojanstvenom izdanju. Razgovor spontan, a aktualna tema se ugurala između nas – upisi u srednje škole, na fakultete, odluke. Zamislila se i počela pripovijedati: kad je njen sin Ivan polagao maturu bio je prilično neozbiljan – instrukcije u zadnji čas, bez neke konačne ideje o svom budućem zanimanju. Odlučio se za računarstvo, ali ne u svom rodnom gradu, već u manjem mjestu, udaljenom stotinjak kilometara. Bio je to njegov izbor – studij, navodno bolji, a život dalje od roditelja, zanimljiviji. Postao je brucoš, pronađen je privatni smještaj, sustanari također studenti. Sveučilišna godina je brzo proletjela. Uglavnom u znaku druženja i tuluma. Već će se sve stići... Kad je stiglo ljeto, rokovi prošli i bilo vrijeme da se donese indeks, ispostavilo se da Ivan nema uvjete za upis sljedeće godine. Tek za „parcijalu”. 60 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@hotmail.com

To je gotovo jednako dobro, ponavljao je. Marta je razmišljala, dok je njen suprug grmio – Ti dobro znaš što je parcijala! To nije ništa! Ispisat ćemo ga isti čas! Neka se vrati kući! Ima i ovdje fakulteta! Kad se prva bura stišala razgovarala je još jednom, nasamo, sa sinom. Rekao je da mu se sviđa tamo živjeti, da ima prijatelje, da shvaća da je pogriješio, da se nikako ne želi vratiti... Pokušala je razgovarati i sa suprugom. Kad je shvatila da ne odstupa od svoje odluke, rekla mu je da će mu se ovaj put suprotstaviti. Sama će platiti ponavljanje godine i Ivan će ostati gdje želi. Pozna svoje dijete, zna da je uvidio grešku i misli da je ostanak ispravan. Suprug se ljutio, prvi put su među njima pale teške riječi. Nije odustajala. Narednih mjesec dana živjeli su u istom kućanstvu, ali gotovo bez riječi. Ivanu je uplatila godinu studija.

Pronašla mu drugi stan i preselila ga, a onda s njim otvoreno razgovarala. Rekla mu da je ovo prvi i zadnji put u životu da svoj brak stavlja na kocku zbog nekoga ili nečega, da ne zna kako će to uopće završiti, ali da ga obvezuje da se uozbilji i prihvati se učenja jer još jednu priliku neće dobiti. Napeta situacija u kući se postupno primirila, a uhodani ritam života vratio. Došlo je sljedeće ljeto. Ivan je donio indeks, a Martin suprug se poput pauna sretno šepurio po kući. Uglavnom, Ivan je vrlo uspješno završio studij. Dobio je i dekanovu nagradu kao izvrstan student. Nakon studija se zaposlio u Bruxellesu. A Marta? Kaže da pozna svoje dijete i da je bila sigurna da se tada vratio kući nikad ništa ne bi završio. Pokazalo se da je ispravno odlučila, ali da to više ni za što ne bi ponovila. Život nije pravilan trag kapi vode. Češće je krivulja suze na obrazu. Lepeza prilagođavanja i kompromisa. Iznalaženja skrivenog puta. Kažu da se inteligencija definira kao sposobnost snalaženja u nepoznatoj situaciji. Ponekad niti to nije dovoljno. Tada preostaje inzistirati na promjeni smjera, potpunom zaokretu. Prije toga dobro promisliti i tek onda odlučiti.

Javna diplomacija

Što su nam donijele turske sapunice? Sapunica 1001 noć ili u narodu više poznata kao „Šeherzada” emitirala se punih godinu dana u skoro svim zemljama jugoistočne Europe – od Grčke do Hrvatske. I svi su bili ludi za njom. Danas se emitira barem pet turskih sapunica na našim TV programima, različitih žanrova kako bi zadovoljili svačiji ukus

a ljeto 2010. godine otišla sam ljetovati na Jadransku obalu, hotel smješten u prelijepoj borovoj šumi, raj za sve koji žele pobjeći od vreline sunca. Nezamislivo mi je bilo kada sam ušla u hotelsku sobu, i čula kako u susjednoj sobi netko gleda 1001 noć (popularna turska sapunica emitirana te godine), jer ne mogu povjerovati da bi netko došao na more, i umjesto kupanja sjedio u sobi i gledao seriju. Ali, to je uistinu bilo tako. Sapunica 1001 noć ili u narodu više poznata kao „Šeherzada” emitirala se punih godinu dana u skoro svim zemljama jugoistočne Europe – od Grčke do Hrvatske. I svi su bili ludi za njom. Ono što je uslijedilo, kao odlična brending strategija je bila i turneja glavnih glumaca po zemljama jugoistočne Europe, obilazeći glavne gradove ne samo BiH, nego i susjedne Hrvatske te Srbije. Prva u nizu mnogih drugih, otvorila je vrata naših domova za širenje turske kulture. Nije trebalo mnogo, i nakon nekoliko godina možemo vidjeti dokaze popularnosti. Smatram da je turska javna diplomacija trenutno jedna od najjačih turskih diplomacija na svijetu. Turska 64 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Dajana Bogdanović dajana.bogdanovic@gmail.com

se veoma dobro profilirala u širenju javne diplomacije, ne samo na zemlje koje su nekada kroz povijest bile pod vladavinom Osmanskog carstva, već i na Bliski Istok, prilagođavajući načine i kanale ovisno o podneblju, ali i grupama koje cilja. No, vrlo je zanimljivo izučavati utjecaj javne diplomacije Turske na zemlje koje već imaju „kulturološku podlogu”, koje su povezane povijesno jedna s drugom. Postoji toliko vidljivih znakova da smo počeli adaptirati kulturu i običaje, koje nismo dijelili prije turskih sapunica, da kada bih počela nabrajati, nisam sigurna gdje i kada bih stala. U posljednjih nekoliko godina otvorili su se turski privatni fakulteti, osnovne i srednje škole, turski kulturni centri gdje ljudi u velikom broju uče turski jezik, ‘pobratimljeni’ su

gradovi, otvoreni kafići, restorani, a o izboru hrane da i ne govorim. Sve to ima veliki utjecaj na nas, željeli mi to priznati ili ne. Otprilike u isto vrijeme kada je 1001 noć kročila na velike ekrane i kroz mala vrata, tako je i krenula kampanja „Visit Turkey” (Posjeti Tursku) pa su se kupači s obala Egipta počeli lagano premještati na obale Turske. A tamo ih je dočekalo... blagodat prostranih plaža, ukusne hrane i sokova, te usluga na koju nisu naviknuti. I malo po malo, mala srca su se počela osvajati jedno po jedno.

Brojke i slova

Tamo, tamo da putujem Nacionalni parkovi su savršen spoj netaknute prirode i aktivnog odmora, a dugi ljetni dani su najpogodniji kako biste ljepote nacionalnih parkova doživjeli u potpunosti. BiH ima tri Nacionalna parka: Una, Sutjeska, Kozara. Hrvatska ih ima čak osam: Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica, Plitvička jezera, Risnjak i Sjeverni Velebit

ako je prošlog mjeseca obilježen svjetski dan zaštite okoliša (5. lipnja), a sa srpnjem polako ulazimo u vrijeme godišnjih odmora, ovaj tekst je posvećen nacionalnim parkovima kao idealnoj kombinaciji netaknute prirode i aktivnog odmora. Iako nacionalne parkove možete posjetiti u bilo koje godišnje doba i u bilo koje slobodno vrijeme, dugi ljetni dani su upravo oni koji pružaju odličnu priliku da ljepote nacionalnih parkova doživite u najpunijem izdanju. Uz bogatu reportažu koju možete pronaći u svakom ljetnom izdanju Svjetla riječi, ovdje su nacionalni parkovi prikazani globalno, uz jedan statistički osvrt kako priliči i samom nazivu rubrike „Brojke i slova”. Nacionalni parkovi su područja netaknute prirode i očuvanog ekosustava. Njihova glavna razlika od drugih zaštićenih područja je u zabrani bilo kakve gospodarske upotrebe prirodnih dobara koja se u njima nalaze. Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN), kao svjetska organizacija za zaštitu prirode i korištenja prirodnih resursa, definirala je kriterije koje treba imati svaki nacionalni park. Međutim, kako samo ime kaže „nacionalni” – on postaje zaštićenim područjem kad 66 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Željko Bošnjak ga takvim proglasi vlastita država tj. odgovarajuće rukovodstvo unutar nje. Uz propisane smjernice IUNC-a, spomenute države mogu imati i svoje dodatne kriterije, što ponovo naglašava njihovu dominantnu ulogu.

Nitko kao Australija i Kanada

Najviše nacionalnih parkova na svijetu ima Australija. Razlog je prvenstveno velika površina njihove zemlje/kontinenta, ali i izrazito velika težnja njihove vlasti da zaštiti svoje područje ugroženo valom novih doseljenika. Tako su osnivanje počeli već 1879. godine i danas imaju više od 600 nacionalnih parkova. S druge strane, najveću površinu nacionalnih parkova ima Kanada. S više od 304 tisuće km², raspoređenih u 43 nacionalna parka, Kanada je gotovo 4 % svoga teritorija označila nacionalnim parkom. Da bi predočili koliko je to puno, zamislite teritorij kao 6 površina Bosne i Hercegovine. Najveći udio državnog teritorija označenog kao

nacionalni park imaju Belize u Srednjoj Americi, Zambija u Africi i Izrael u Europi. Svaka od ovih država je više od jedne trećine svoga teritorija označila nacionalnim parkom. Bosna i Hercegovina ima tri Nacionalna parka. Najveći od njih je NP Una (198 km²), a zatim slijede NP Sutjeska (173 km²) te NP Kozara (34 km²). Najstariji je NP Sutjeska koji je nacionalnim parkom proglašen davne 1965. godine. Od zemalja u našem susjedstvu najviše nacionalnih parkova ima Hrvatska, dok najveću ukupnu površinu nacionalnih parkova ima Srbija. U ne tako davno vrijeme, površina srpskih nacionalnih parkova je bila i veća. Odvajanjem Republike Kosovo, odvojio se i NP Šar Planina koji sada pripada novonastaloj državi. Inače, najveći nacionalni park u našem susjedstvu je slovenski NP Triglav s površinom od 839 km².

Ponesite novčanik

Države u Europi s najviše nacionalnih parkova su Turska i Rusija. Obje imaju po 40 nacionalnih parkova. Po jedan nacionalni park imaju Belgija, Portugal, Švicarska, Slovenija te Malta koja službeno ima i najmanji nacionalni park u Europi sa svega 2,5 km². Najstarije nacionalne parkove u Europi ima Švedska (1909. godine proglasili

Duh Afrike

Biti nekome životni oslonac Držim to nejako stvorenje i čujem njezino i moje srce kako lupaju i nadglasavaju se, njezino od uzbuđenja i sreće jer zna da će dobiti novu nogu, a moje srce od tuge. Moj životni oslonac krenuo je put Nebesa, a ja sam baš danas poslan da pridržim ovu djecu koja odrastaju bez roditelja, u teškim afričkim uvjetima, potpuno neprilagođenim njihovim slabašnim mišićima i da donesem tračak veselja u njihove živote

rvi tjedan u osnovnoj školi u Bugojnu učiteljica nas je pitala imena naših roditelja. Kad je došao red na mene ustao sam i rekao: „Jela i Ivćo Babić.” Tog dana došao sam zbunjen iz škole i pitao mamu kako se tata zove, a moja mama kao iz topa reče „pa Ivćo”. Rekao sam joj kako me je učiteljica upozorila da to ime ne postoji i bio sam prilično zbunjen jer dotad baš nikada nisam čuo da je mog tatu netko drugačije zvao osim Ivćo. Mama je razumjela: „Aaaaa Ivo, pravo ime mu je Ivo, ali ga tako nitko ne zove.” Na Duhovski ponedjeljak, kada sam se ujutro vratio s mise iz naše misijske kapelice ovdje u Subukiji u Keniji i upalio telefon, do mene je stigla tužna poruka koja mi je u trenu odrezala noge i poljuljala tlo kojim sam dotad sigurnije hodao. Mog Ivće više nema. Preminuo je u nedjelju navečer na Duhove, u Okučanima, gdje moja obitelj živi od rata kada su izbjegli iz Bugojna. Ovog ljeta trebao sam na godišnji, nakon tri godine došao je ponovno moj red za odmor i odlazak Jeli i Ivći koji me strpljivo dočekuju, ne samo ove zadnje tri koliko me nisu vidjeli od prošlog dolaska iz Afrike, već svih 28 godina koliko sam već pod franjevačkim krovom. Otkako sam otišao u Afriku pomirili smo se da su naši 68 www.svjetl ori je c i. ba

Dogodilo se čudo!

Tog jutra kada mi je stigla vijest dogodilo se da sam imao goste u Subukiji. Sjedili su u blagovaonici samostana i bili spremni da nakon doručka krenemo na vrlo važan posao kojeg smo baš Piše fra Miro Babić

OFM, misionar u Keniji mirosbabic@yahoo.com

susreti svake tri godine. Tako je trebalo biti i ovaj put. No došao sam do polovice gradnje škole Sv. Franje koju vodim za djecu u misiji i sad ne mogu odustati, ne mogu zaustaviti gradnju jer djeca nemaju gdje spavati. Djevojčice sam preselio u blagovaonicu dok obnovimo njihove spavaonice, a tek onda me čekaju tri barake u kojima oko 120 dječaka svakodnevno kisne. Ovo ljeto trebam konačno izgraditi i započetu crkvu u selu Suswa čiji smo temelj izlili još prije pet godina i do danas nismo uspjeli krenuti dalje, a svete mise još uvijek slavimo u pokrajnjoj brvnari. Godina dana će brzo proletjeti, odgađam godišnji za sljedeće ljeto, a ja ću dotad skinuti s leđa poslove koji me čekaju, svi sretni, jedino što se moji Jela i Ivćo moraju strpjeti još jednu godinu. Tako sam se nadao. Ali moj Ivćo zadnjih je godina bio labavijeg zdravlja i više ipak nije mogao čekati.

Franjevačka obitelj Dani dječjeg zajedništva Mirela Šimunić

Već četvrtu godinu zaredom, Frama Fojnica je zajedno s duhovnim asistentom fra Domagojem Šimićem priredila Dane dječjeg zajedništva u župi Duha Svetoga u Fojnici, u razdoblju od 14. do 16. lipnja. Framaši su animirali 83 djece uzrasta od drugog do šestog razreda osnovne škole. U tri dana koliko je trajao kamp djeca su stekla mnogo novih znanja, a posebno su naučila mnogo o mjestima u kojima je boravio sv. Franjo Asiški. Framaši i djeca su svaki dan započinjali misnim slavljem. Prvog dana djeca su bila podijeljena u sedam skupina u kojima su ostala tijekom cijelog kampa, a svaka skupina je nosila ime nekog talijanskog mjesta u kojemu je boravio sv. Franjo. Osim aktivnog rada u skupinama djeca su zajedništvo pokazala i sudjelujući u brojnim igrama i plesovima kojima su ih učili animatori i volonteri. Posebno su se zabavila drugog dana kada su pjevala karaoke i imala zadatak „našminkati” svoje animatore i volontere te ih tako spre-

Oprost u Godini milosrđa Gordana Ljubos

Dana 21. svibnja trećoredci iz župe Busovača, s duhovnim asistentom fra Vinkom Tomasom, hodočastili su u Gospino svetište u Olovu. Na naš poziv odazvala se i jedna skupina župljana župe svetog Ante iz Busovače. Povod za hodočaš će je crk vena jubilarna Godina Božjeg Milosrđa koju je proglasio papa Franjo. Čuvar svetišta fra Ilija Božić srdačno nas je primio, izrazio dobrodošlicu i izmolio hodočasnički blagoslov. Fra Slavko Topić nas je ukratko upoznao s poviješću ovog 70 www.svjetl ori je c i. ba

miti za izlazak u grad. Ova tri dana dodatno su obogatile igre s vodom koje su djeca uvijek s radošću dočekivala. Posljednjeg dana djeci se na kampu pridružila i dramska skupina iz Viteza pod vodstvom Anele Križanac, koja je izvela predstavu pod

Gospinog svetišta, dok je pobožnost Puta križa predvodio fra Joso Oršolić. Uslijedila je procesija oko crk ve sa čudotvornom slikom Gospe Olovske, uz molitvu krunice s upaljenim svijećama. Nakon toga smo imali kratku pripravu za sakrament ispovijedi što smo okrunili svečanim slavljem euharistije. Bogu smo beskrajno zahvalni za ovaj dan milosrđa. Veoma nas se dojmilo ovo predivno svetište, a isto tako i otvorenost naših duhovnih pastira koji su nam se stavili na raspolaganje i pomogli da kroz sveti sakrament ispovijedi i sv. mise doživimo potpuni oprost grijeha.

nazivom Kako nastaju ružne riječi. Iako ih je nebo blagoslovilo kišom, djeci i framašima ništa nije moglo pokvariti sreću i veselje ovih dana. Djeca su ostvarila mnogo novih poznanstava i shvatila koliko je zajedništvo važno u životu.

Gradimo mostove Frama Uskoplje

Dana 1. lipnja pod večernjom sv. misom, u zajednicu Franjevačke mladeži Uskoplje primljeno je 23 simpatizera. Osim primanja novih framaša, 32 framaša je dalo ili obnovilo svoje obećanje pripadnosti Frami. Ovogodišnje geslo bila je poruka pape Franje izrečena u Sarajevu „Gradimo mostove”. Euharistijsko slavlje je predvodio fra Marko Jukić, duhovni asistent Frame Suho Polje. On je u svojoj propovijedi poručio kako Frama ne treba biti ograničena na prostor crkve i župnog dvorišta nego otvorena prema svijetu i okolini. Pjevanje je animirao vokalno-instrumentalni sastav Novo nebo iz Zenice. Također, ovom svečanom događaju prisustvovali su gosti iz Bugojna, Suhog Polja, Zenice, Jajca i Rame-Š ćit. Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani OŠ Uskoplje mladi su nastavili druženje. Uskopaljski framaši su pripremili objed i zabavni program uz karaoke festival, nagradne igre, dobru svirku i druženje.

Na putu da postanu ribari ljudi Frama Bugojno

Dana 29. svibnja održana su primanja i obećanja Frame Bugojno pod geslom „Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi”. U središtu događaja bila je sv. misa koju je predvodio fra Josip Matijanić, duhovni asistent Frame Uskoplje. Pod sv. misom u bratstvo je primljeno 12 framaša, 16 ih je prvi put obećalo slijediti Isusa Krista po primjeru sv. Franje, dok je 32 obnovilo svoje obećanje dano Bogu. Sviranjem i pjevanjem sveto misno slavlje pratili su članovi benda Dominiks iz Žepča. Također, ovom svečanom događaju prisustvovali su i framaši iz

Uskoplja, Suhog Polja i Fojnice. Nakon euharistijskog slavlja, druženje je nastavljeno u dvorani župnog ureda uz domjenak, pjesmu i ples.

s r p a n j - ko l ovoz 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

N atj e č a j

za prijem studenata u Franjevački studentski dom u akademskoj 2016./2017. godini HKO Kruh sv. Ante, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, vrši prijem studenata u Franjevački studentski dom: GLAVNE ODREDBE | Prijaviti se mogu samo studenti na redovnom studiju. | Uzorno ponašanje za vrijeme sve četiri godine srednje škole (navedeno u svjedodžbi). | Socijalne prilike, ozbiljnost i čestitost u studiju, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost. | Talentirani studenti slabijeg imovnog stanja. | Djeca bez jednog ili oba roditelja. POTREBNI DOKUMENTI | Popunjena prijavnica za prijem u Dom (obrazac prijave se nabavlja u Franjevačkom međunarodnom studentskom domu, Zagrebačka 18 ili na www.kruhsvante.com | Kopija osobne karte ili CIPS potvrda. | Zamolba s kratkim životopisom. | Uvjerenje od visokoškolske ustanove da je osoba redovan/na student/ica u akademskoj 2016./2017. godini, s prijepisom ocjena o svim položenim ispitima (ovjereni obrazac uvjerenja sa dotičnog fakulteta). | Studenti koji ne mogu dobiti ovo uvjerenje do kraja Natječaja, kopijom indeksa trebaju dokazati da su redoviti studenti, te da su SVI ispiti položeni, tako da upis u 2016./2017 nije sporan, dakle kopija treba sadržavati liste predmeta, kao i položene ispite (studenti koji dostave Uvjerenje od visokoškolske ustanove da je osoba redovan/na student/ica u akademskoj 2016./2017. imaju prednost). | Za studente koji upisuju prvu godinu studija potrebne su ovjerene kopije svjedodžbi od sve 4 godine i završnog (maturalnog) ispita, te potvrda ili isprintana rang lista kao dokaz o upisu na fakultet. | Ovjerena kućna lista. | Potvrda o primanjima obitelji (za svakog člana s kućne liste): potvrda o visini zadnje plaće (kopija zadnjeg izreska plaće), kopija zadnjeg izreska mirovine, potvrda o neuposlenosti (od ureda za upošljavanje) ili dokaz o nekom drugom izvoru primanja (ovjerena izjava o tome čime se obitelj uzdržava – na primjer socijalne pomoći ili iz nekog drugog izvora prihoda). | Potvrdu o stupnju invalidnosti izdanu od strane mjerodavne komisije (osobna, za roditelja ili staratelja). | Potvrde ili preporuke od mjerodavnih osoba i institucija za one koji su u posljednjih 12 mjeseci obavljali volonterski rad. | Potvrda visokoškolske ustanove o studiranju brata/sestre – ukoliko studira izvan mjesta boravišta. NEMAJU PRAVO NATJEČAJA | Studenti Univerziteta u Sarajevu s mjestom prebivališta u Županiji/Kantonu Sarajevo, studenti stanari Doma iz prethodnih godina koji su izgubili to pravo zbog kršenja Pravilnika o kućnom redu, studenti koji obnavljaju godinu, izvanredni studenti i studenti koji su u srednjoj školi imali vladanje manje od „uzorno – odličan”. ROK ZA PRIJAVU | Prijave za natječaj s potpunom dokumentacijom primaju se isključivo od 15. srpnja do 15. kolovoza 2016. g. Prijave slati na adresu: Franjevački studentski dom | Zagrebačka 18 | 71000 Sarajevo PRIJAVE DOSTAVLJENE NAKON 15. KOLOVOZA NEĆE SE UZETI U OBZIR! Detaljnije informacije možete dobiti na telefon 033 728 869 ili e-mail mladi.ksa@gmail.com Obrazac prijave možete preuzeti s web-stranice: www.kruhsvante.com ili izravno u službi Doma. Komisija za prijem studenata napravit će rang listu primljenih studenata, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči u Domu i na web stranici www.kruhsvante.com

Rastimo s osmijehom S. Talanga

Humanitarno-karitativna organizacija Kruh svetog Ante djeluje s misijom da pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija. Iz godine u godinu, osim naših redovitih djelatnosti, organiziramo humanitarne akcije. U okviru Dana Kruha sv. Ante pozivamo 72 www.svjetl ori jec i. ba

ljude na dobročinstvo. Ove godine prikupljena pomoć je usmjerena djeci bez roditeljske skrbi. Humanitarnu akciju pod nazivom Rastimo s osmijehom provode stipendisti i volonteri KSA – mladi studenti i studentice koji primaju financijsku pomoć tijekom studiranja od naše Organizacije. Akcija prikupljanja sredstava održana je 10., 12. i 13. lipnja

na lokacijama: Crkva sv. Ante na Bistriku, Katedrala Srca Isusova te Konzum trgovine. Svoj doprinos možete uplatiti na žiro račun 3383202267237172 UniCredit bank, ili osobno donijeti u Ured Kruha sv. Ante, Zagrebačka 18., Franjevački studentski dom. „Podržimo mlade, pomozimo djecu bez roditeljske skrbi.”

Dobročinitelji za lipanj 2016. Dan Kruha sv. Ante Fr. samostan Fojnica 900 Župni ured Trn 20,7 Župni ured Domaljevac 710 Župni ured Livno 1.000 Župa Jajce 250 Župa Hrvatska Tišina 160 Župa Bugojno 415 Župa Kreševo 833 Župa Novi Šeher 1.000 Župa Bila 320 Župa Dobretići 530 Župa G. Tramošnica 400 Župa Kotor Varoš 230 Župa Brestovsko 500 Župa Dubrave 1.250 Župa Dobrinja, Sarajevo 350 Župa Svilaj 260

HKM Canberra HKM Wollongong KM KM KM KM KM KM KM EUR KM EUR KM KM KM KM KM KM KM

7.320 AUD 7.165 AUD

Za socijalne projekte Kruha sv. Ante HKC St. John’s Park, Sydney, NSW 15.000 AUD T. N. 20 KM N. N., Sarajevo 100 KM Skupina donatora iz Njemačke 300 EUR Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM Caritas Bjelovarsko-križevačke biskupije 1.000 EUR Marina Prskalo, Mostar 100 KM HKM Klagenfurt 1.213 EUR Za pučke kuhinje Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Kata Bošnjak 20 KM Vinko Cvijanović, Kiseljak 100 KM Ana Aždajić, Njemačka 90 EUR

Terapijski postupak

Dobrotvorni ručak za Kruh sv. Ante

TZ Izvor

Franjo Harmat

U okviru trogodišnjeg projekta podrške mentalnom zdravlju ovisnika u programu rehabilitacije i resocijalizacije u terapijskim zajednicama, za čiju implementaciju je sredstva osigurao Mennonite Central Committee, u Terapijskoj zajednici Izvor na Plehanu se od 11. do 12. svibnja održao prvi od tri planirana dvodnevna seminara radioničarskog tipa „sistemske konstelacije”. Seminar je vodio g. Horst Broemer, psiholog, psihoterapeut, supervizor i sistemski konstelator i trener iz Berlina. G. Broemer je umirovljeni izvršni direktor Tannehof BerlinBrandenburg e. V. (THBB) – mreže ustanova za rehabilitaciju ovisnika u Njemačkoj. Kao dugogodišnji prijatelj i suradnik TZ Izvor, prethodnih godina je u nekoliko navrata bio gost naše TZ i vodio radionice na kojima je terapijski postupak „sistemske konstelacije” primjenjivao u radu s klijentima u rehabilitacijskom programu.

WOLLONGONG – U Hrvatskom katoličkom centru Marija Kraljica Hrvata u Wollongongu 12. lipnja održan je dobrotvorni ručak za HKO Kruh sv. Ante, tradicija duga više od deset godina. Druženje koje za cilj ima prikupiti sredstva te time pomoći rad Kruha sv. Ante, i ove je godine okupilo veliki broj vjernika ne samo iz Wollongonga, nego i šire okolice, napose iz Sydneya, kao i predstavnike društvenog i političkog života Hrvata iz Australije. Druženje je započelo sv. misom koju je predvodio voditelj HKC Wollongong fra Ivo Tadić. Povezujući liturgijska čitanja sa slavljem, fra Ivo je u nadahnutoj propovijedi posebice naglasio važnost zajedništva i zajednice, ali i važnost voditelja i vođe te njihovu međusobnu povezanost i upućenost. Primjer grešnice kojoj je mnogo oprošteno, jer je mnogo ljubila iskoristio je kao ohrabrenje i poticaj svima da u svom životu više

KRUH SVETOG ANTE Pomoć iz prve ruke Vesna i Dragoslav Rašević, Sarajevo 50 KM Darovatelji za Kruh sv. Ante – Zagreb M. Petrušić, Nizozemska 500 EUR Fr. samostan Vukovar 2.500 KN Petar Kovačić, K. Varoš 200 KN Ana Bratinčević, K. Stari 50 KN Davor Borošak, Zagreb 400 KN DB Inženjerski studio, Zagreb, Dragica Barišić 1.500 KN Vladimir Vidović, Petrinja 100 KN Arabesca d. o. o., Zagreb (čajevi) 2.310 kut. Caritas Sisačke biskupije (jabuke) 1.500 kg Tena d. o. o., Osijek 3.000 KN Fra Stipo Karajica, voditelj KSA u Hrvatskoj praštaju i više ljube te da se ne boje svoju ljubav prema drugima i konkretno pokazivati. Primjer jedne takve, življene i nesebične ljubavi, vjernici su mogli vidjeti i doživjeti u proslavi Zlatnog pira Mije i Reze Vidaković, koji su nakon pedeset godina sretnog braka ponovno obnovili svoja bračna obećanja. Tom prilikom uručeni su im papinski blagoslov i krunice s likom milosrdnog Isusa i amblemom Godine milosrđa. Vidljivi znak zajedništva, ali i dobro organizirane zajednice kakva HKC Wollongong uistinu jest, bio je i blagoslov prostorija nadograđenih na postojeću crkvenu dvoranu. Investicija vrijedna oko 500 000 AUD financirana je isključivo dobrovoljnim prilozima vjernika koji su bilo novcem bilo radnim akcijama iznjedrili ovo velebno zdanje. Nezaobilazna na slavljima ove vrste bila je i tombola od koje je skupljeno 7165 AUD za potrebe Kruha sv. Ante. s r p a n j - ko l ovoz 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

KAP DOBROTE

Dobročinitelji za srpanj-kolovoz 2016. Za Fond Kap dobrote Ljubica Baban, Kiseljak 80 KM Šimo Bakula, Kiseljak 100 KM Stipo Breljak, Švicarska 100 CHF Zdravko Mijić, Švicarska 50 CHF Karlo Miletić, Dubrovnik 200 KN Josip-Jole Raos, Iserlohn, Njemačka 50 EUR Zdravka Rašić, Tihaljina 50 EUR Za Tamaru Starčević Lucija Zekić, Žepče

Za Patrika Ivanovića Lucija Zekić, Žepče

100 KM

Za Ljiljanu Krajnc Obitelj Vuleta, Sarajevo 20 KM Zoran Franjić, Hrvatska 100 KN Lucija Zekić, Žepče 100 KM Za Petra Ramljaka Stipan Trogrlić, Pula Lucija Zekić, Žepče

1.000 KN 100 KM

Za Miu Stojak Pavić Plast d. o. o., Livno 50 KM Franjo Topić, Sarajevo 200 KM Lucija Zekić, Žepče 100 KM Za Leonitu Gabrić Lucija Zekić, Žepče

100 KM

Za HKO KSA Vera Babić, Švicarska N. N., Švicarska

200 CHF 700 CHF

100 KM

AKCIJE KOJE TRAJU Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma. Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema. Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije. Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

74 www.svjetl ori jec i. ba

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leukemije. Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji, zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži. Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od koje boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

Medicinski kutak

Pravi odmor za „punjenje baterija” Zelena terapija

Preporuka je svima da svoje godišnje odmore ili slobodno vrijeme provedu u prirodi bogatoj crnogoričnom šumom, cvjetnim planinskim livadama, uz šum rijeke ili potoka, miris ljekobilja i eteričnog šumskog zraka, pjev ptica, da osjete ljepotu i spokoj planinske noći sa čarobnim zvjezdanim nebom

rijeme je godišnjih odmora. Vjerojatno će većina ljudi, naravno onih koji si u ovom okružju izrabljivačkog kapitalizma mogu uopće priuštiti godišnji odmor, ta dva ili tri tjedna odmora provesti u nekoj od destinacija na obali mora. Međutim, to u većini slučajeva ne garantira pravi odmor i opuštanje nego obično dugotrajno čekanje u kolonama vozila te gužve na graničnim prijelazima, boravak među mnoštvom drugih turista, izlaganje nesnosnim vrućinama, boravak na prepunjenim plažama gdje se jedva nađe slobodno mjesto, i na kraju i velike financijske troškove. Nakon svega toga čovjek se sa godišnjeg odmora često vrati umorniji i napetiji nego prije odlaska. S druge strane, na dohvat ruke nam se nudi jedan potpuno drugi način provođenja našeg odmora koji je dokazano odličan za „punjenje baterija”, pravi odmor koji nas psihofizički odmara i obnavlja, a ne iziskuje velike financijske troškove. Radi se o odmoru provedenom u prirodi – planini, šumi, negdje uz rijeku, jezero 76 www.svjetl ori je c i. ba

priuštivši sebi na taj način razinu stresa koja je velika vjerojatno kao nikada u dosadašnjoj povijesti.

Šumska medicina Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

ili slično. U znanstvenim krugovima boravak u prirodi danas nazivaju „zelenom terapijom” ili „ekoterapijom”, zbog niza nevjerojatnih učinaka za zdravlje. No, danas je čovjek udaljen od prirode što pokazuje veliki postotak bolesnih ljudi, jer ljudsko biće je kreirano da živi unutar prirode sa svime što ona predstavlja, a ne unutar umjetnih betonskih naselja u kojima je čovjek izoliran i „izvađen” iz svoga prirodnog okružja za koji je namijenjen i kojemu je prilagođen. Poseban problem je današnji način života koji je užurban do te mjere da „moderni” čovjek više ne nalazi vremena niti za samoga sebe, a kamo li za druge, u svakodnevnoj utrci za stjecanjem što više materijalnoga, okružen mnoštvom različitih „pametnih” uređaja,

Japanci, kao jedna od najrazvijenijih nacija na svijetu, još su davno spoznali veliki utjecaj šume na cjelokupno zdravlje pojedinca. Još daleke 1981. godine japanska Uprava za šume je na osnovu rezultata istraživanja japanskih znanstvenika utvrdila učinak na zdravlje ljudi koji nastaje udisanjem šumskog zraka u 24 različita šumska područja. Ova tehnika postala je standardna u preventivnim programima zdravstvenog turizma Japana. Zadnjih godina užurbano se razvija nova grana medicine, tzv. „Forest medicine” ili „Šumska medicina”. To je nova grana medicine koja se bavi utjecajem boravka u šumi na ljudsko zdravlje i predstavlja interdisciplinarnu znanost koja obuhvaća elemente alternativne medicine, medicine temeljene na dokazima iz preventivne medicine. Godine 2011. osnovana je Internacionalna organizacija šumske medicine – INFOM koja objedinjuje

NAŠI POKOJNICI Šimica Ivelj (1945. – 2016.) Nakon kratke i iznenadne bolesti 28. svibnja, opremljena svetim sakramentima preminula je Šimica Ivelj r. Filipović iz Jošave (župa Potočani kraj Odžaka). Pokojna Šimica rođena je 23. lipnja 1945. godine i sa svojim mužem, pokojnim Matom, rodila je osmero djece: Ivu, Peru, Juru, fra Šimu, Lucu, Anu, Mandu i Anđelku. Sprovodni obredi 31. svibnja počeli su ispred obiteljske kuće u Jošavi molitvom mjesnog župnika fra Mladena Jozića i oproštajnim govorom

pokojničinog sina fra Šime, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene i profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Uslijedila je pogrebna povorka i ukop sa svetom misom na groblju Smrekovac. Obred ukopa prevodio je župnik fra Mladen a misu zadušnicu fra Vili Radman, uz koncelebraciju tridesetak svećenika. Na misi su sudjelovali i franjevački bogoslovi, časne sestre i brojni puk koji se došao oprostiti od drage susjede, rodice i prijateljice koju su odmila zvali Matnica Iveljeva. Neka joj milosrdni Gospodin udijeli vječni smiraj u svome krilu.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! Marica Vukadin (1927. – 2016.) U Rogoznici kod Šibenika, preminula je 21. lipnja Marija - Marica Vukadin, r. Ivić, majka svećenika Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Krešimira Vukadina, župnika u župi Dobretići. Sprovod pokojnice i misa zadušnica održani su 22. lipnja na gradskom groblju Sultanović u Bugojnu. Marica je s pokojnim mužem Stipom imala četvero djece od kojih su trojica sinovi (fra Krešimir, Ivica i Anto), te kćer Zrinku koja je preminula u dobi od 3 godine. /kta/

U SPOMEN Ivo Perić († 1978.) Ana Perić rođ. Bilić († 1979.) Ivo Perić rođen je 1903., a Ana Perić 1905. Naši divni roditelji imali su devet sinova i dvije kćeri, a potom mnogobrojnu unučad i praunučad. Jedan unuk, na njihov ponos, postao je naš misionar – fra Ivica Perić. Zahvalni smo dragom Bogu na blagodati što nas je obdario tako dobrim roditeljima koji su nas i našu djecu odgajali u ljubavi prema našem hrvatskom narodu i vjeri katoličkoj, i što su kao takvi u ovozemaljskom životu hodali tom zemljom naših predaka mukotrpno, ali dostojno i pošteno, te se nadamo da ćemo se s njima ponovno sresti u vječnosti. Molimo za vas. /Vaša djeca, unuci, praunuci, kao i vaši najbliži i najmiliji/ Jozan Puljić († 1953.) Anica Puljić († 2003.) Jozan je rođen u selu Deževice kod Kreševa 9. rujna 80 www.svjetl ori je c i. ba

1911. Dragi naš tata, izgledao si kao starac sa svojih 42 godine života, jer si prošao pakao koji su ti priredili komunistički zlotvori poznatim metodama mučenja i prebijanja, a potom bacanja u komunistički zatvor kojeg si nevin odležao i to samo zato što si beskrajno volio svoj hrvatski narod. Previše rano si nas morao napustiti i ostaviti same na onoj svetoj grudi, pa nismo mogli, kao druga djeca, u potpunosti osjetiti Tvoju očinsku ljubav i radosti života uz oba roditelja tijekom našeg stasanja. Naša draga majka Anica je rođena u selu Sultići, u Hercegovini 2. studenog 1914., od oca Ive Kasića i majke Ruže Bekavac. Umrla je 3. srpnja 2003. u Americi, gdje do današnjeg dana žive njene tri kćeri. Njezini posmrtni ostaci su prevezeni na vječiti počinak u tatin grob na svetu domovinsku grudu u Podastinje, župa Kiseljak. Majka se udala u Bosnu Ponosnu, a doselili su se iz Deževica u Križiće, župa Gromljak. Kada je tata umro, majka nas je uz velike napore, žrtvu i samoodricanje, doista junački odgajala. Uz Božju pomoć uspjela je od nas stvoriti čestite

ljude u katoličkom moralnom i vjerskom naukovanju. Bili smo velika sirotinja, ali nikada nismo bili gladni, zahvaljujući njoj. Iza njih je ostalo sedam kćeri, 19 unučadi, 44 praunučadi i šest pra-praunučadi. Najviše nam je žao što naš dragi tata nije doživio slobodu hrvatskog naroda, kojeg je beskrajno volio i na svakom se koraku za njega borio. A sada, najnježnije Srce Isusovo, uvijek nazočno u svetom sakramentu, uvijek puno vrele ljubavi za siromašne duše zarobljene u čistilištu, smiluj se dušama naših roditelja Jozana i Anice i privedi ih u svoje kraljevstvo, neka duše njihove i svih vjernih mrtvih po milosti Božjoj, počivaju u miru. Molimo za vas. /Zahvalne vam vaše kćeri i svi vam najmiliji/ Ivana Ćosić-Kolenda († 2006.) Dana 7. srpnja navršava se deset tužnih godina kako si otišla od nas. Bolna je istina da te više nema i da smo te izgubili, ali si nam kćeri ostavila ljubav, pažnju, plemenitost, svoj osmijeh

i vedrinu. Još uvijek osjećamo neopisivu bol i prazninu otkad nisi s nama. Hvala Ti za sve što si nam pružila u životu. /Tvoji mama i tata/ Josef Otto († 2008.) Dragi Joška! Ništa Te ne može izbrisati iz naših srca i naših sjećanja. Počivaj u miru među anđelima! /Leona/ Stjepan Burić († 2009.) Prošlo je sedam godina otkako nisi više s nama. S ljubavlju, tugom i ponosom čuvamo uspomenu na tebe. /Tvoja obitelj/

lović. Uvijek je u našim molitvama i mislima. Ožalošćeni sestra Ruža, brat Vinko s obitelji, nećaci i nećakinje: Zlatko, Ankica, Zrinka, Krešimir, Dubravka, Ljerka i Mladen. Andrija Petrović († 2012.) Dana 14. kolovoza navršit će se četiri godine otkako nije s nama naš dragi sin, sestrić i nećak. Vrijeme koje je prošlo ne može izbrisati tvoj plemeniti i dragi lik iz naših srdaca i sjećanja. Volimo te! Dok živimo molit ćemo se za tebe i nositi te u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! /Tvoja mama (mamić), ujko s obitelji i tete s obiteljima/

Draško Vuleta († 1999.) Dana 12. rujna navršit će se sedamnaest godina od smrti dragog nam tate i supruga. Da se ne bismo izgubili, i danas beskrajnom milinom svijetliš na našim putovima. Hvala ti. Počivaj u miru Božjem! Vole te i mole za tebe tvoja djeca s obiteljima i tvoja supruga.

Marica Sušilović († 2011.) Navršilo se pet godine od smrti drage nam pokojne sestre i tete Marice Suši-

Govorimo hrvatski

Poštovana redakcijo Svjetla riječi! U vašem cijenjenom časopisu u posljednje vrijeme se mogu primijetiti sljedeći primjeri: ne ću, ne ćemo umjesto neću i nećemo... svetci, podatci, zadatci... grješnik, pogrješka, grješka i sl. Znam da su oblici neću i ne ću ravnopravni mada je prednost data sastavljenom načinu. Dosad su svetci bili sveci, a grješnici – grešnici pa me kao laika to pomalo zbunjuje. Stoga sam, kao osoba koja se pomalo amaterski bavi pisanjem – prije svega poezije, slobodan da Vam predložim da u vaš časopis uvrstite jednu rubriku po uzoru na odličnu emisiju hrvatskog radija „Govorimo hrvatski”. U toj rubrici bi netko od vaših stručnjaka za jezik analizirao dvojbene situacije i novouvedene promjene kako bismo na taj način i mi vaši čitatelji držali korak sa suvremenim hrvatskim jezikom. S nadom da ćete razmotriti ovaj moj doista dobronamjeran prijedlog srdačno vas sve skupa pozdravljam i želim svako dobro. Ivica Kesić

RIJEČ ČITATELJA

Siromaštvo – svi smo odgovorni Kao sinovi siromaha iz Asiza, koji je dragovoljno siromaštvo živio, a duhovno bio najbogatiji i najsretniji, isto tako slijedeći ga, pokazujete djelima i riječima da čovjek ne živi samo o kruhu i vodi, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta, kako kaže Biblija, čijih načela i suživota i ljubavi prema slabima i siromašnima se doslovno držao sveti Franjo. Zato za mene, a možda i za SR, papino ime Franjo nije posebno iznenađenje i otkriće, jer fratri to milosrđe i ljubav prema siromasima preko 800 godina u Bosni žive i svjedoče gradeći mostove, andrićevski rečeno, između Istoka i Zapada. Siromaštvo je posljedica kompleksnih i dubokih problema i uzroka ljudskog roda od postanka i izgona iz raja. SR je to studiozno i popularno obradilo s više naučnih aspekata, a opet svima razumljivo. (...) Čestitam SR što proročki viče poput glasa iz pustinje da se nešto učini i narod okrene pravom Bogu i putu, a ne da se klanja zlatnim teladima i čeka da mana padne s neba i nekim čudom uđu u obećanu zemlju bez siromaštva i rada. (...) Tomo Barbić

s r p a n j - ko l ovoz 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Vaš ovlašteni ŠKODA partner

Prodaja vozila: antonija.juric@gmail.com

Postanite član obitelji Svjetla riječi Kako biste naručili godišnju pretplatu za sebe ili za nekoga drugog kao dar, popunite obrazac i pošaljite na adresu: FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, 7100 Sarajevo, BiH Mjesečnik Svjetlo riječi šaljite na adresu /p o p u n i t i

č i t k o v e l i k i m s l o v i m a/

Prezime

Ime Adresa Grad

Poštanski broj

Država

tel/mob:

Prilažem ček u iznosu od Želim platiti Visa Broj kartice Potpis

ili molim da s mog računa naplatite iznos od MasterCard

/križićem označiti kvadratić/

Datum isteka kartice Datum:

Više informacija na: 033 726 200

Godišnja pretplata: BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD



Hvala vam što riječju donosite svjetlo

Čestitamo vam 400. broj Svjetla riječi Vita Sarajevo M. Tita 44 033 222 522

Vita Kiseljak

Vita Fojnica

030 877 300

030 830 111