Integracija i asimilacija - Europa različitih brzina (402) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

INTEGRACIJA I ASIMILACIJA

Europa različitih brzina r u j a n 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 402 ◆ Sarajevo, rujan 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Sve usluge na jednom mjestu!

Najjednostavniji način plaćanja računa HP Mostar nudi Vam najbrži način plaćanja računa na jednom mjestu! Sve Vaše račune možete platiti tijekom cijelog radnog vremena poštanskih ureda na brz i jednostavan način. Izaberite najbliži poštanski ured i sve račune platite na jednom mjestu! Za više informacija nazovite besplatni info telefon 080 088 088.

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Borjana Jozeljić, Rafaela Obučić, Danijel Stanić redakcija@svjetlorijeci.ba marketing

Borjana Jozeljić marketing@svjetlorijeci.ba pretplata

Emil Perković pretplata@svjetlorijeci.ba adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 www.svjetlorijeci.ba godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

Poštovani čitatelji! U pjesmi Iseljenik, A. G. Matoš, pun gorčine prema tuđem krovu i slobodi tuđeg kraja, tvrdi da je bez svog zavičaja teško živjet, teže još umrijeti: jer svaka ptica k svome jatu leti. Zadnjih godina u Europi svjedočimo procesu jednakom seobi narodâ, jednostavno nazvanom migrantska kriza: milijunskom priljevu migranata iz azijskih zemalja, uglavnom iscrpljenih stalnim ratovima, nesigurnošću, siromaštvom... S druge strane, Europa se sama dovela do toga da joj, zaokružimo problem, nedostaje ljudi. Pogotovu za budućnost. Odjednom je više od milijun ljudi ušlo u Europu i, isto tako odjednom, prestalo dolaziti. Služeći se Matoševom analogijom, sve dobro funkcionira kad pridošle ptice usvoje svojstva domaćeg jata. Ali ima i onih koje tuđe jato prilagođavaju sebi, a kojima na tom putu cilj opravdava svako sredstvo. Tad nastaju problemi, strah, bodljikave žice, zidovi, neformalni policijski sati, stalni audio-video nadzor... Zabrinuo bi se čak i Orwell! U trenu

erodiraju, mukotrpno stvarane, sloboda i sigurnost. Zašto? Nije problem u nekim drugim i drugačijim ljudima, niti bi uopće trebao biti problem u vjeri koja zapovijeda (!) da bližnjeg (nema preciznijih odrednica!) tretiramo kao sami sebe. Sloboda, sigurnost i otvorenost su vrijednosti kojih se ne smijemo odricati. Ali se moramo odreći ideološke bahatosti i etičke prijetvornosti iza kojih najčešće stoje osobna korist i profit. Ne bismo trebali negirati, već njegovati vlastite kršćanske korijene, kako bismo mogli istinski cijeniti i prihvatiti tuđe. Moramo razraditi strategiju samarijanske integracije onih koje je nevolja otjerala iz vlastitog jata. Iznad svega, mi ovdje moramo iskoračiti iz dobro ograđenih torova, zasukati rukave i vlastitu zemlju učiniti mjestom dostojanstvenog života, a ne tražiti ga po bijelom svijetu. Jer, kako reče Matoš: Slobode traži samo, gdje ti zbori majke mlijeko! Po narodu si svome sve, bez njega – Niko, Neko... glavni urednik

račun u hrvatskoj

Franjevački samostan Sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007

Aktualno Divljanje velikosrpskog agitpropa

Kaos kao fraktal Hrvatski migranti duše

Žena u Crkvi Majka Terezija Svetica našeg vremena

Razgovor s precima Jukićev korak u modernost

iz sadržaja

račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Tema broja Uspješna integracija vodi u asimilaciju Razgovor Marina Perić Kaselj Domovina živi i u dijaspori

Reportaža Iseljenici − prije i poslije Utrka za mjesto pod suncem 14 Izbori u RH 2016. Neizvjesnost i društveno beznađe

Snimka na naslovnoj stranici: Danijel Stanić, Sarajevska Ferhadija

Svjetlo riječi r u j a n 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Tema broja

Uspješna integracija vodi u asimilaciju Kraj 20. i početak 21. stoljeća u Europi protječu u znaku velikih diskusija o integraciji i asimilaciji. Razgovor o integraciji i asimilaciji pojačan je na poseban način dolaskom sve većeg broja muslimanskih emigranata s prostora azijskog i afričkog islama, koji sa sobom donose i mnogobrojne kulturne i religijske vrednote koje se ne uklapaju u liberalnu zapadnu civilizaciju.

azgovor o nužnosti brže integracije i jačeg uključivanja muslimanskih pridošlica u europsko društvo eksplodirao je medijski u zadnje dvije godine zbog velikog priljeva izbjeglica iz arapskog svijeta. O tom problemu u medijima gotovo svakodnevno 4 www.svjetl ori jec i. ba

polemiziraju takozvani stručnjaci, a do izražaja dolaze uglavnom isključivi pristupi. Dok bi jedni sve pridošlice najradije preko noći asimilirali ili vratili nazad, drugima kao da i ne smeta getoizacija i odbojan odnos mnogih muslimanskih emigranata prema zapadnoj civilizaciji. Rijetki su, nažalost,

ozbiljni i stručni razgovori o problemu integracije i asimilacije. Stručnjaci se često drže po strani kako ne bi bili proglašeni rasistima. Ustvari, ta se dva pojma i ne isključuju onoliko koliko to nestručni pojedinci misle. Naime, koliko god pojam integracije zvučao pozitivno, on dugoročno

Razgovor

Dr. Marina Perić Kaselj Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu

Mnoge zemlje vode sustavnu politiku asimilacije useljenika. Oni se prije svega moraju prilagoditi zahtjevima tržišta rada i nove okoline. Moraju naučiti jezik nove sredine i usvojiti potrebne radne vještine. Iako su u depriviranom položaju u društvu prijema, njihova je ekonomska situacija najčešće povoljnija nego u starom kraju

Domovina živi i u dijaspori

Pod povećalom

Njegovanje hrvatskih korijena Govor o hrvatskoj dijaspori u Austriji ne uključuje samo hrvatske političke i ekonomske emigrante iz druge polovice 20. i početka 21. stoljeća nego i one iz 15. i 16. koji su se masovno, među ostalim, iselili i u današnju Austriju (Burgenland – Gradišće), bježeći pred osmanlijskim osvajačima. Iako su stoljećima bili bez posebne povezanosti sa svojim matičnim narodom, uspjeli su Hrvati Gradišća očuvati nacionalni identitet i kulturu, ne izbjegavajući integraciju u društvo domaćina.

Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

govorom pobjedničkih sila o razgraničenju nakon Prvog svjetskog rata 1919. u Saint-Germain-en-Layeu stvorena je regija Burgenland, u kojoj ostaje živjeti oko 50 000 Hrvata. Zahvaljujući tom Ugovoru, Hrvati dobivaju određenu zaštitu, što im omogućuje nastavu na materinskom jeziku u osnovnim školama. Sustavna borba za očuvanje nacionalnog identiteta nije se odvijala samo u vrijeme pripadnosti Mađarskoj ili kasnije Austriji, nego i za vrijeme nacističke vladavine. Tek nakon Drugog svjetskog rata otvara se u Gradišću prostor za potpuno slobodan angažman na području 12 www.svjetl ori jec i. ba

hrvatske kulture i jezika. Stjecanjem položaja nacionalne manjine u Austriji 1976., pruža se prilika toj grupi austrijskih građana hrvatskog podrijetla za još jače zauzimanje oko očuvanja nacionalne kulture, tradicije i jezika. Taj se proces pojačava nastankom hrvatske države, koja ih počinje sustavno podupirati. Prema popisu stanovništva iz 2001. u Burgenlandu još uvijek živi oko 20 000 stanovnika hrvatskog podrijetla i to u selima oko gradova Željezno i Gornje Pulje (Eisenstadt i Oberpullendorf), dok ih se u obližnjem Beču prema procjenama hrvatskih udruga nalazi oko 15 000.

Sjećanje ne blijedi

Njihov položaj i život razlikuju se od stotinjak tisuća hrvatskih doseljenika koji su došli u Austriju kao politički ili ekonomski emigranti ili kao prognanici pred Srbima u Bosni i Hercegovini. Ono što razlikuje gradišćanske Hrvate od drugih hrvatskih emigranata jest njihova potpuna integracija u austrijsko društvo, ali ne i potpuna asimilacija, što se nažalost

događa s drugom i trećom generacijom hrvatskih migranata 20. stoljeća. Gradišćanski Hrvati, iako dobro integrirani u austrijsko društvo, nikada nisu izgubili svijest o nacionalnoj pripadnosti hrvatskom narodu.

Reportaža

Utrka za mjesto pod suncem Iseljenici − prije i poslije

Više od 80 000 ljudi u posljednje dvije godine napustilo je svoj zavičaj i odselilo iz Bosne i Hercegovine u neku drugu zemlju. Svakodnevno svjedočimo okolnostima koje provociraju i mlado i staro na potragu za boljom budućnosti. Imali smo priliku razgovarati s nekolicinom ljudi koji su tek nedavno otišli. Za razliku od njih postoje i pohvalni primjeri onih koji su se unatoč boljim životnim uvjetima, odlučili vratiti i započeti novo poglavlje života u svojoj domovini.

ntonio Džoja (37) iz predgrađa Visokog, prije dvije godine dao je otkaz u trgovačkom lancu u kojem je radio kao vozač kamiona, spremio osnovne stvari i odselio u Njemačku. Nakon nekoliko mjeseci zaposlio se u kompaniji za veleprodaju cvijeća. Kaže kako je iz BiH otišao zbog nepoštivanja 14 www.svjetl ori jec i. ba

ljudskog dostojanstva i političke klime. – Čovjek jednostavno ne vrijedi ništa! Radiš i nedjeljom i zapovjednim blagdanima. Ako imaš štelu možeš sve, ako ne, možeš umrijeti. Smučilo mi se od političke manipulacije narodom. – objasnio je ogorčen. U Njemačkoj se ne nada zaraditi milijune, nego samo želi normalne uvjete

Piše Rafaela Obučić života i da ga kolege i šefovi na poslu poštuju. Upravo je to pronašao na novom radnom mjestu, u novoj državi. U lipnju je i bračni par Savić iz Visokog s dvoje djece napustio BiH. Đorđe (42) i Maja (33) govore da ih

Arheologija i kršćanstvo

Od crkve sv. Antuna do džamije Fethije BiHAĆ

Prilikom osvajanja novih područja, Osmanlije su ponekad crkve pretvarali u džamije. Takve primjere susrećemo u Jajcu – crkva sv. Luke, u Livnu – crkva sv. Petra, u Bihaću – crkva sv. Barbare i drugdje. Jedan je od najreprezentativnijih primjeraka takvih prenamjena današnja džamija Fethija u Bihaću, koja je kao franjevačka crkva sv. Antuna Padovanskog izgrađena krajem 15. stoljeća. Arhitektonski se elementi crkve još uvijek mogu prepoznati.

rlo je izvjesno da se toponim Bihać prvi put spominje 1260. u darovnici ugarskog kralja Bele IV., u kojoj je napisano da grad leži na Otoku sv. Ladislava, te da kralj u trajno vlasništvo daruje svoj posjed opatu cistercitskog samostana. Neposredno nakon toga, 1262., Bihać je dobio status slobodnog kraljevskog grada i postao važno uporište ugarsko-hrvatskih kraljeva. Grad je izgorio u osmanskom napadu 1578. godine i potpuno je osvojen te predan Hasan-paši Predojeviću 19. lipnja 1592. godine. Nije u potpunosti sigurno kada je izgrađena crkva sv. Antuna, tj. današnja džamija Fethija. Najčešće se u literaturi spominje godina 1266. uz podatak da je ova crkva u stvari dominikanska, ali to nije ispravno. Naime, 1550. godine Ivan Lenković u svom opisu utvrda u Hrvatskoj krajini opisuje zidine i kule Bihaća te ovu crkvu spominje kao franjevačku, što bi ukazalo 18 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Ana Marić Zemaljski muzej BiH

na to da je nastala tek krajem 15. stoljeća. Tome u prilog idu i stilske značajke arhitekture koje nikako ne mogu biti romaničke ili prijelazno romaničko-gotičke, već samo gotičke s primjesama renesanse. Također, na jednom prikazu Bihaća iz 17. stoljeća može se razaznati nekolicina sakralnih objekata, od kojih je jedan bila jedna druga crkva, dominikanska. Crkva sv. Antuna nije u potpunosti sačuvana, nego samo njezin brod s određenim arhitektonskim elementima. Gotički zvonik srušen je 1863. godine.

Korišten je bihaćki kamen

Sama crkva građena je klesancima od kamena bihacita, postavljenim u redove visine oko 35 cm. Sjeverni zid djelomično je zidan klesancima, a ostatak je izveden lomljenjakom i

sedrom te je ožbukan. Na istočnoj strani objekta ispod recentne žbuke naziru se ostaci zazidanog trijumfalnog luka. Bio je šiljast i vodio je u svetište, koje je bilo nešto uže od samog broda. Dimenzije crkve su približno 12 x 22 metra, dok je unutarnji prostor dimenzija oko 9 x 21 metar. Pritom se razilaze autori koji su pisali o dimenzijama crkve. Debljina zidova iznosi oko 1,4 m, što ukazuje na činjenicu da je građevina bila nadsvođena. Od gotičkih detalja sačuvani su zapadni portal i rozeta nad njim, dva prozora na južnom zidu visine šest metara, zazidani trijumfalni luk, nekoliko bogatije izvedenih profiliranih konzola na zapadnom i sjevernom pročelju te sokl oko crkve. Zapadni je portal bogato profiliran, s dva dijela okvira koji imaju različite nadvoje – šiljasti vanjski i polukružni unutarnji. U luneti portala između vanjskog i unutarnjeg nadvoja danas stoji ploča s natpisom na arabici, dok je izvorno ondje

Bonum commune

Suvremeni terorizmi Postoje mnogobrojne zajedničke odrednice napada koje su izvodili teroristi u prošlom stoljeću i onih suvremenih koje izvodi Islamska država. Terorizam IDIL-a danas drži otvorenim staro pitanje: Što je terorizam i kako se nositi s njime?

akon nedavnih napada u Europi, prije svega u Francuskoj, „politički korektni” zapadnoeuropski političari pokazali su da se ne znaju nositi s terorizmom, a zadržavaju se na ispraznoj govoranciji o europskim i demokratskim vrednotama u koje zapravo ni oni sami više ne vjeruju. U mnoštvu reakcija prošla je, nedovoljno zapaženo, važna izjava pape Franje: Terorizam raste kad nema druge opcije, kad novac, a ne osoba dođe u središte svjetskoga gospodarstva. To je prvi terorizam. Odbacio si čudesnost stvorenoga, muškarca i ženu, i stavio namjesto njih novac. To je temeljni terorizam protiv čitavoga čovječanstva. Uz brojne medijske analize u zadnje vrijeme objavljeno je i nekoliko knjiga koje tematiziraju problematiku terorizma. Jedna od njih, politologa Richarda Englisha, nosi naslov Djeluje li terorizam? U njoj autor donosi povijesnu analizu djelovanja nekih terorističkih organizacija poput Al-Kaide, IRA-e, Hamasa te pripadnika palestinskog i baskijskog terorizma. U drugom dijelu knjige govori o djelovanju IRA-e. To je najzanimljiviji dio knjige, jer pruža najviše informacija o teroristima i terorizmu. Svakako je najznačajnija njegova opća analiza kognitivnog i emocionalnog stanja terorista. 20 www.svjetl ori je c i. ba

najučinkovitiji način da se ostvare određeni ciljevi.

Terorizam i europska politika Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

Autor analizira tzv. unutarnja zadovoljstva koja teroristi osjećaju za vrijeme i nakon terorističkih operacija. Na temelju svjedočanstava nekih bivših članova IRA-e, on zapaža da teroriste preplavljuju osjećaji uzbuđenja i katarze zbog ostvarenih ciljeva. Oni postaju slavni i utjecajni u svojoj okolini, razvijajući dubok osjećaj pripadanja zajednici. Jedan od pripadnika IRA-e nakon izvršenog terorističkog čina izrazio je taj osjećaj riječima: Sada se osjećam kao dio ekipe. No, kad su u pitanju Al-Kaida i IDIL, unutarnje zadovoljstvo pruža radikalna religijska komponenta. Velikim su dijelom njihovi napadi samoubilački ili završavaju smrću terorista, s nadom da će zbog tih herojskih čina u onostranom životu zadobiti nagradu. Osim toga, prema Englishu teroristi u pravilu nisu psihopati, a podrška terorizmu oslanja se na činjenicu da razumni ljudi u određenom vremenskom periodu smatraju da je terorizam

Na temelju ove analize, papa Franjo je potpuno u pravu kada povezuje svjetsko gospodarstvo s terorizmom. Ipak, treba reći da je današnja globalna i europska ekonomija u sprezi s politikom, a to je često izvor moći gospodarstvenika. Stoga djelovanje terorističkih organizacija poput IDIL-a dijeli brojne sličnosti s političarima današnje Europe, među koje ubrajamo i hrvatske te bh. političare. Prva je vidljiva u tome što brojni suvremeni europski političari, baš kao i teroristi, teže za nutarnjim zadovoljstvima. Jako im je važan utjecaj u društvu, pa svoje političko djelovanje organiziraju u stranke. Ondje zadovoljavaju svoju želju za pripadanjem (biti dio ekipe), a stranačka pripadnost im zauzvrat otvara mogućnost za čitav niz sitnih ili krupnih privilegija i zadovoljstava. Osim toga, većina današnjih političara, baš kao i teroristi, iz mržnje i osvete prema svojim neprijateljima (političkim oponentima) koriste sva moguća sredstva da se domognu katarzičnih ciljeva: vlasti, slave te političke i ekonomske moći. Druga sličnost vidljiva je u razumskoj platformi

Izbori u RH 2016.

Neizvjesnost i društveno beznađe Političari u Hrvatskoj ovo ljeto nisu odmarali. Nakon što je izglasano nepovjerenje Vladi HDZ-a i MOST-a nezavisnih lista, na čelu s povratnikom iz dijaspore Tihomirom Oreškovićem te je raspušten Hrvatski sabor, započela je neslužbena, a onda nakon Velike Gospe i službena predizborna kampanja za prijevremene izbore, koji će se održati 11. rujna.

nogi nisu mirno spavali, strepeći hoće li se svidjeti stranačkim šefovima i pojaviti na izbornim listama, koji će redni broj zauzeti te kakve su im šanse da se ponovno vrate u parlament ili ministarstva. Neizvjesnost je tim veća što se približava izborni dan, jer ni najbolje ankete ne mogu predvidjeti sigurnog pobjednika izbora, a ni najbolji analitičari nisu sigurni tko bi s kime mogao koalirati ove jeseni. Svi se ponajviše boje scenarija od prošle godine, kad ni HDZ ni SDP nisu mogli samostalno sastaviti vladu pa se MOST, kao treća opcija, nametnuo kao ključni arbitar. On ih je mjesecima vukao za nos dugačkim i neobičnim pregovorima, da bi na kraju zajedno s HDZ-om formirao prilično nefunkcionalnu Vladu u kojoj se nije znalo tko je vlast, a tko oporba. Istini za volju, donio je MOST i neke svježine. Lijepo je bilo vidjeti kako discipliniraju velike i moćne stranke i čine poslušnima njihove šefove, ali ozbiljniji rezultati cijele te priče nažalost su izostali. 28 www.svjetl ori je c i. ba

Kozmetičke promjene

Iako se mnogima sve ovo čini kao već viđena priča, puno toga se u HDZ-u promijenilo od prošle godine. Na čelu stranke više nije Tomislav Karamarko, koji je napustio Vladu zaslugom i pritiskom koalicijskih partnera, nego europarlamentarac i vrstan diplomat Andrej Plenković. U koaliciji s HDZ-om više nije desni HSP Ante Starčevića, a ni niz manjih političkih opcija. Na listama nema nekoliko ljudi koji su bili simboli te stranke, ali su se za njih u međuvremenu vezale kojekakve negativnosti. Doduše, HDZove liste su prepune kompromisa, a oni se najbolje očituju na listi za 11. izbornu jedinicu, u kojoj glasuju hrvatski državljani u BiH i dijaspori. Zato mnogi kažu da su promjene više kozmetičke, nego stvarne naravi. S druge strane, SDP za razliku od HDZ-a koji samostalno ide na izbore, pred birače izlazi u širokoj Narodnoj koaliciji, u kojoj posebno mjesto zauzima desna Hrvatska seljačka stranka, pa ih protivnici više ne mogu nazivati ljevičarima niti svrstavati striktno ideološki. Međutim, na njihovim listama

Piše dr. sc. Božo Skoko nismo baš vidjeli velikih promjena – uglavnom su to lica koja gledamo i pratimo već godinama, bilo u Saboru, bilo u Vladi. A ako su im jedini aduti ministri, čija smo nesnalaženja već trpjeli četiri godine, onda nam se ne piše baš blistava budućnost. MOST, koji sebe drži moralnim autoritetom na hrvatskoj političkoj sceni, opet odašilje iste poruke kao i uoči prošlih parlamentarnih izbora, poput onih da su HDZ i SDP braća blizanci te da oni predstavljaju istinski treći put koji brani hrvatske nacionalne interese, zatim kako neće dopustiti da ijedna od dvije velike stranke daju premijera, nego da to mjesto pripada njima i sl. Prošle godine ova je opcija bila ugodno iznenađenje na stranačkoj sceni i prirodna opcija za sve one kojima na živce idu ljevičari i desničari i njihove ideološke teme, pa su tako imali velik kredibilitet u javnosti. Postavlja se pitanje može li se dva puta prodati ista priča i imaju li građani strpljenja za njihove eksperimente? Tim više što smo ih već vidjeli

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Magarci i deve u Svetom pismu Osim već spomenutih životinja u Svetom pismu (ovaca, koza i konja) biblijskim ljudima od velike koristi bili su i magarci, koji su bili od velike pomoći u nošenju tereta (usp.: 2 Sam 16,1-2; Post 44,13; Jš 9,4).

agaraca je bilo kako pripitomljenih, tako i divljih. Job opisuje način kako su živjeli divlji magarci, ističući da su boravili u pustinji, a izbjegavali buku gradova i povike goniča (usp.: Job 39,5-8). Čak su i neki ljudi opisani da imaju karakteristike divljih magaraca. Tako se za Jišmaela u Post 16,12 kaže: On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići. Uz divlje magarce, bilo je puno pitomih magaraca koji se u hebrejskom jeziku najčešće nazivaju ḥămôr, ali se koriste i riječi ʾāṯôn za magaricu te ʿayir za mlado magare.

Magarci od koristi Izraelcima

Prednost u uzgoju magaraca je bila i ta što te životinje nisu zahtijevale previše hrane, a to je za siromašno područje Svete Zemlje bilo jako važno. Ne samo da su magarci bili pogodni za rad, uz nošenje tereta, pogodni su bili i za vuču, oranje i sijanje (usp.: Iz 30,24). Biblija tako govori da su magarci nosili hranu (Post 42,26; 1 Sam 16,20), blago (Iz 30,6), mrtve ljude (1 Kr 13,29), vojnike (Iz 21,7). Uz to, bili su prikladni za jahanje (kako muškarcima tako i ženama – usp.: Jš 15,18; Suci 1,14; 32 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

1 Sam 25,20.23), a korist od magarica je bila i ta, što su se mogle musti. Magarci su bili vrijedan imetak (usp.: Izl 20,17; 21,33; Pnz 22,3; Jš 7,24) koji se davao kao vrijedan dar (Post 12,16; 32,15) i smatrao blagoslovom (Post 24,35; Job 1,3). Magarci su se koristili kao razmjena za hranu (Post 47,17). U vrijeme opsade i gladi ljudi su za magareću glavu plaćali 80 šekela srebra (usp.: 2 Kr 6,25), što je malo čudno, budući da su i magarci smatrani nečistim životinjama prema židovskom zakonu (usp.: Lev 11,3; Pnz 14,3-6) te ih je stoga trebalo otkupiti, kao što ističe Izl 13,13: Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. Magarac je bio i znak prestiža i bogatstva (usp.: Post 30,43; 32,5). Biblija spominje čak i bijele magarice, koje nisu bile česte i očito su ih mogle imati samo bogate osobe (usp.: Suci 5,10).

Možda je najpoznatija biblijska magarica bila ona Bileamova, koja je bila pronicljivija od svojeg gospodara Bileama te je čak i progovorila i na taj način spasila svojeg gospodara od Božje kazne (usp.: Br 22,21-35; 2 Pt 2,16). Uz magarce, Biblija spominje i mazge, križance konja i magarice. Mazge su poznate zbog svoje izdržljivosti i sposobnosti nositi jako teške terete. Mazga se u Bibliji na nekoliko mjesta spominje kao životinja za jahanje (posebno velikaša – usp.: 2 Sam 13,29). Tako se ističe da ju je jahao Abšalom kad je zapao pod grane hrasta i nakon toga ubijen (2 Sam 18,9). Prva knjiga Kraljeva govori da je Salomon jahao mazgu prije nego li je postao kraljem (1 Kr 1,33.38.44). Magarci su u Bibliji bili simbol poniznosti i poniznog služenja. Stoga nije čudo da evanđelist Matej citira proroka Zahariju ističući da će Isus, krotki kralj, doći na magarcu, mladetu magaričinu (usp.: Mt 21,5; Zah 9,9; Mk 11,1-11; Lk 19,28-38; Iv 12,12-19).

Nečište ali korisne deve

Uz magarce koji su bili izvrsno pomagalo za nošenje tereta, biblijski su ljudi koristili i deve (hebr. gāmāl) za istu svrhu. Iako deve znaju biti neposlušne i ponekad nerado nose terete, ipak su

Aktualno

Divljanje velikosrpskog agitpropa Ovoga ljeta naša je javnost izložena neviđenoj verbalnoj agresiji srpskog vodstva s obje strane Drine koje prelazi sve granice uljuđenog i normalnog ponašanja u diplomaciji. Srbiju trenutno vode trojica ljudi koji su na ovaj ili onaj način bili aktivni sudionici velikosrpske agresije na Hrvatsku, BiH i Kosovo.

redsjednik države je Tomislav Nikolić, četnički vojvoda koji je tijekom rata sudjelovao u etničkom čišćenju hrvatskog stanovništva u Slavoniji. Predsjednik vlade je Aleksandar Vučić, ponajbolji Šešeljev učenik, koji je ne tako davno u skupštini Srbije govorio kako za svakog ubijenog Srbina treba ubiti stotinu muslimana, a na mjestu ministra vanjskih poslova je Miloševićev omladinac Ivica Dačić. Kad se pogleda kakav profil ljudi vodi Srbiju, postaje jasno da se ni za dlaku nije makla od devedesetih godina, samo što sada nema mogućnosti da svoju verbalnu agresiju pretoči u vojnu. Sve to ne bi trebalo previše zabrinjavati ljude koji ne žive u Srbiji, da ova trojica velikosrpskih ideologa aktivno ne utječu na dizanje tenzija s ovu stranu Drine, jer se nikako ne mogu pomiriti s činjenicom da su izgubili rat u Hrvatskoj. Tako recimo Aleksandar Vučić, zajedno s Miloradom Dodikom – velikim prijateljem čelnika „stožerne” hrvatske politike u BiH – legitimnu vojnu akciju Oluju naziva „najvećim etničkim čišćenjem poslije Drugog svjetskog rata”. Zatim su napadali Hrvatsku zbog navodnog oživljavanja i divljanja ustaštva 38 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Petar Jeleč te optuživali da je današnja hrvatska država sljedbenica NDH, da se tamo slave zločinci i teroristi itd. Predsjednik tzv. Republike Srpske se na skupu s Vučićem u Beogradu sasvim osokolio te je nastavio tamo gdje mu je mentor stao: „Tukli ste nam žene i decu i ubijali nas onda kada smo potpuno bili nemoćni, i mislili ste da ste junaci. Naš narod kaže da su takve kukavice... Mislili smo da su možda to potisnuli ulaskom u EU. Ali, nisu, i dalje veličaju svoje zločince... Hrvati nikad neće moći od Stepinca da naprave pozitivnu ličnost.” Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić rekao je: „Rehabilitacija Stepinca, ustaško divljanje u Srbu i širom Hrvatske, davanje imena ulicama po Mili Budaku, ustaškom ministru koji je tvorac ideje da trećinu Srba treba pobiti, trećinu protjerati i trećinu pokatoličiti, pa čak i po 10. travnju, danu stvaranja NDH, fašistički ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ po stadionima i koncertima, kukasti križevi na terenu na Poljudu, podizanje spomenika ustaškom teroristu Barišiću koji je ubio jugoslavenskog ambasadora, kao i po antifašističkim

spomenicima, što je to ako ne rehabilitacija fašističke ustaške NDH? Današnju Hrvatsku vode nasljednici ustaša i nacista i nasljednici onih koji su devedesetih protjerali više od 250 000 Srba. Tragikomično je da oni danas pozivaju na europeizaciju. Jadan taj EU ako mu sistem vrijednosti počiva na današnjoj Hrvatskoj i njenim idejama rehabilitacije fašističke ustaške NDH, protiv koje se cijeli svijet borio.”

Stepinčeva uloga u NDH

Vučić, Nikolić i Dačić, a priključuje im se i ministar u njihovoj vladi Aleksandar Vulin, ne propuštaju nijednu priliku da zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca nazovu ustaškim vikarom i ratnim zločincem, uz redovno ponavljanje mantre o preko 700 000 ubijenih Srba samo u Jasenovcu. O kardinalu Stepincu i osobno sam pisao, ističući njegove zasluge za spašavanje Židova, Srba i ostalih koje je tada proganjala ustaška vlast. Navodio sam i neke njegove postupke koje je moguće i potrebno trijezno i racionalno analizirati i koji mogu biti problematični i izloženi argumentiranoj kritici. Ali govor o Stepincu kao o ratnom zločincu je van svake pameti i normalnog rasuđivanja.

Malteški proces

Sud za ratne zločine nad Armencima Zemlje pobjednice I. svjetskog rata već su od samog početka Genocida nad Armencima imale točne informacije o svim događanjima, na temelju brojnih izvještaja međunarodnih organizacija, novinara, ali i diplomatskih predstavnika. No zločini nisu zaustavljeni, niti su počinitelji kažnjeni.

ok je još trajao I. svjetski rat, mogla se nazreti namjera o kažnjavanju ratnih zločinaca nad Armencima. Vidjelo se to već u izvještaju tadašnjeg američkog veleposlanika u Osmanskom Carstvu Henryja Morgenthaua Starijeg o armenskom otporu tijekom genocida u području grada Van, na što su sile Antante službeno upozorile vladu Osmanskog Carstva dopisom od 24. svibnja 1915. u kojem stoji: U pogledu tih (...) zločina Turske protiv čovječnosti i civilizacije (...) savezničke vlade javno objavljuju (...) da će držati osobno odgovornim (...) sve članove osmanske vlasti i njihove agente koji su upleteni u takve masakre. To ipak nije zastrašilo počinitelje zločina te su oni nastavili s njima do potpunog istrebljenja Armenaca koji su živjeli na području uprave Osmanskoga Carstva. Saveznici su pak, na temelju tog upozorenja, a nakon zaposjedanja Carigrada, vršili pritisak na vlast da počne procesuirati odgovorne. Išlo je to veoma teško, uz brojne opstrukcije. Ipak, nešto kasnije se formirao niz vojnih sudova koji su se bavili problematikom suđenja za počinjene zločine. 46 www.svjetl ori je c i. ba

Svršetak I. svjetskog rata

Dana 30. listopada 1918. potpisano je primirje između Osmanske vlade i Saveznika, kojim je okončano osmansko sudjelovanje u ratu. Dvije sile zastupali su ministar osmanske mornarice Rauf Orbay i admiral britanske flote Sir Somerset Gough-Calthorpe. Bilo je, dakle, potrebno da se oko milijun Osmanlija povuče s bojišta te da se obustave borbe malih razmjera koje su se još vodile u graničnim pokrajinama početkom studenog 1918. Upravo je tad Velika Britanija imenovala admirala Gough-Calthorpea Visokim povjerenikom u Carigradu, a admirala Richarda Webba njegovim pomoćnikom. Nedugo zatim, 12. studenog 1918., u Carigrad ulazi francuska brigada, a britanski vojnici stižu već sutradan. Početkom prosinca 1918. savezničke su postrojbe konačno okupirale Carigrad i uspostavile vojnu upravu. Dana 2. siječnja 1919. admiral Gough-Calthorpe je zatražio od Vlade i Ministarstva vanjskih poslova da uhite i predaju sve koji su odgovorni za kršenja uvjeta primirja i sustavnog zlostavljanja Armenaca i Grka. Tada je, na ovaj njegov zahtjev, uhićeno

Piše Dalibor Ballian između 160 i 200 osoba, a još je 60 osumnjičenih za sudjelovanje u pokolju Armenaca ostalo na slobodi. Kako Sile pobjednice I. svjetskog rata svojevremeno ništa nisu poduzele da spriječe brojne ratne zločine u Osmanskom Carstvu, zgrožene učinjenim nedjelima, željele su kazniti počinitelja na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. Da se ne bi zaustavili samo na riječima, ova se problematika protegnula i na Mirovni ugovor Memorijalni centar Cicernakaberd u armenskom Erevanu

Tragom narodne baštine

Kolovođa kolo vodi Piše Ana Papić

tragomtradicije@gmail.com

Ples je utkan u život svake ljudske zajednice. Dio je običaja i obreda i vezan je uz važnije životne događaje. Narodni plesovi prikazuju važne povijesne i društvene osobitosti pojedinoga kraja.

50 www.svjetl ori je c i. ba

tnokoreologija je znanost koja je posvećena istraživanju narodnih plesova. I dok su neki plesovi svojom raširenošću duboko ukorijenjeni u hrvatsku tradiciju (kolo, staro sito, tanci...), postupno su prihvaćeni i neki plesovi europskih zemalja (čardaš, polka, mazurka, valcer...). Kao scenske izvedbe dio su baštine i plesovi s mačevima kao što je moreška u Korčuli, pokladarsko kolo na Lastovu, kraljice u Slavoniji itd. Mogu se plesati bez instrumentalne pratnje, uz vokalnu pratnju i uz vokalno-instrumentalnu pratnju. Prema načinu izvođenja mogu biti solistički, u paru, trojkama, četvorkama, u otvorenom ili zatvorenom kolu. Većinu narodnih plesova čine kola koja su raznolika s obzirom na svoj sadržaj, namjenu, stil, formu. Kod otvorenoga kola važni su kolovođa i posljednji plesač jer određuju smjer kretanja, a u zatvorenom su kolu svi plesači jednako važni. Kolovođa kolo

vodi , određuje izmjenu koraka i daje ritam. To je ponajbolji plesač u selu, veseljak, zabavljač.

Tipovi narodnih plesova

U simetričnom kolu broj koraka u lijevu i desnu stranu je jednak, dok se u asimetričnom razlikuje. Mjesta gdje se plesalo obično su se nazivala igrište, kolište, kolarište. Plesovi se prema svojim koreološkim i stilskim svojstvima razlikuju po regijama. Ženske osobe ne sviraju, a u plesanju se ističu skromnijim držanjem, glumačkim sposobnostima, duhovitošću u sastavljanju stihova. U pojedinim krajevima momci kolaju sami, a ponegdje istovremeno s djevojkama. Muškarci se odlikuju intenzivnijim plesanjem, krućim koracima, naglašenijim udaranjem tabana o tlo. Pjesme uz kolo nazivaju se kolske, a ukoliko se izvodi bez vokalne i instrumentalne pratnje, kolo je nijemo, šutke, nasuvo, gluho, gluvo, tiho,

Zemlja planina

Život u vrtačama LEBRŠNIK

Planinu Lebršnik nalazimo sjeveroistočno od Gacka, odnosno istočno od puta koji vodi od Gacka ka Tjentištu. Smještena je južno od Volujka, a s njim je povezana prijevojem iznad sela Vrbice. Pripada lancu Dinarskih planina, a načinjena je od mezozojskih vapnenaca koji se kao slojevite grede dižu do preko 1800 m.

ebršnik je, kao i Maglić i Volujak, granična planina. Najvećim dijelom nalazi se u Bosni i Hercegovini, a manjim dijelom u Crnoj Gori. Najviši vrh Lebršnika je Orlovac s 1985 m, a drugi vrh po visini nalazi se kod Viline pećine s 1859 m visine. Međusobno su povezani veoma interesantnim grebenom. S planine se pruža pogled na cijelu Istočnu Hercegovinu, posebno na Gatačku dolinu, a prema sjeveru na vrhove Istočne Bosne, naročito Zelengore. Zbog njezina strateškog položaja, na planini je prije Domovinskog rata bio ustrojen vojni objekt koji je služio kao centar veze, a tu su i radio i TV predajnik koji su vidljivi s prijevoja Čemerno.

Oštra planinska klima

Lebršnik ima veoma surovu klimu, o čemu svjedoče podaci iz meteorološke postaje Čemerno. Ona se nalazi ispod same planine, a locirana je na planinskom prijevoju s 1273 m nadmorske visine. Zbog vrlo oštre planinske klime, vegetacija je prilagođena kratkom vegetacijskom periodu od svega 120 dana i zadržava se na većim nadmorskim visinama, 52 www.svjetl ori jec i. ba

gdje se ne osjeti utjecaj Mediterana. Tijekom zime na planini vladaju jako niske temperature te su ekstremni minimumi često ispod -25 °C. Ljeta su zbog cjelodnevne osunčanosti i utjecaja toplih zračnih strujanja iz submediterana jako topla, osobito na južnim i zapadnim padinama. Kako dolazi do sudara submediteranske i kontinentalne klime, planina obiluje padalinama. Ako za analizu koristimo podatke meteorološke postaje na Čemernu, godišnji je prosjek padalina preko 1500 mm. Zimi planina obiluje visokim snijegom, često višim od 2 m. Ovakve klimatske prilike uvjetovale su pojavu specifične vegetacije i vrlo dragocjenih visokoplaninskih pašnjaka s obiljem rijetkih i endemskih biljnih vrsta. Planina Lebršnik sastoji se od permskih stijena, odnosno mezozojskog vapnenca, dijabaza i malafira. Tijekom zadnje glacijacije bio je zahvaćen ledenjačkim aktivnostima, o čemu svjedoče brojni manji cirkovi i morenski nanosi. Brojne su rasjekline u stijenama, što je jedna od najvažnijih karakteristika krša, i to u vidu manjih kanjona s periodičnim vodotocima koji su relativno slabi, jer voda brzo ponire.

Piše Dalibor Ballian Postoje i pećine i špilje, ali one do sada nisu istražene. Kako je u pitanju kraška planina, njeno je podnožje bogato izvorima vode, a najviše ih je u jugozapadnom dijelu, gdje izviru rječice Vrba, Dramešinka i Žanjevica. Na Vrbi su izgrađene dvije brane. Jedna od dviju brana, koja nosi ime po rječici Vrbi, služi za snabdijevanje termoelektrane vodom, a stara brana Klinje, s poznatim istoimenim jezerom, služi za navodnjavanje Gatačkog polja. Te dvije akumulacije sve više utječu na okoliš. Tijekom zimskog perioda zagrijevaju okolinu, pa je sve manje snijega na tom području, a ljeta su suha i sparna. Na planini postoje i manji izvori koji ne presušuju, ali im voda brzo ponire, a postoji i nekoliko manjih ledenjačkih jezera od kojih je najpoznatije Jagodino jezero. Količine padalina na ovom području i manji broj izvora i vodotoka upućuju na to da padaline koje padnu na ovu planinu podzemnim tokovima i vapnenačkim sifonima otječu ili u sutješki sliv ili u sliv crnogorske rijeke Zete.

Pogled u dušu

Kamo ideš čovječe? Slušam nekidan jednog školovanog čovjeka koji svojim poučavanjem želi privući slušatelje i prenijeti im korisnu poruku. On očito zna što želi reći, no način na koji to kazuje kvari moguće razumijevanje slušatelja i unosi nemir u njihove misli, čak vrstu razočaranja, jer nitko ne očekuje takve izraze u toj prigodi.

aime, mladi predavač želi biti aktualan, želi se svidjeti, ali radi to na način koji nije primjeren njegovu pozivu i mjestu kazivanja. Koristi žargon, ulični govor, umanjujući tako važnost poruke koju želi prenijeti i njome poučiti druge. Nekoliko puta bilo je neugodno slušati riječi koje su kvarile smisao sadržaja koji je iznosio i remetile njegovu ozbiljnost. Riječi belaj, bezveze, džaba i budala ponovljene nekoliko puta doista uznemiruju slušatelja i umanjuju govornikovu učenost. Time je i njegov ugled znatno narušen i ne bi čudilo da mu se ljudi počnu obraćati na sličan način. I što će se tada dogoditi? Sjećam se da sam na jednoj proslavi upozorila na nedolično ponašanje i pjevanje kojemu tu nije bilo mjesta, no tada mi je rečeno kako to narod voli. Pogledala sam mladog znalca i poručila mu da je njegov poziv poučavati narod i usmjeravati ga pravim putem, a ne izazivati sablazan i jad. Život i okolnosti koje postaju sve ispraznije i napetije već su dovoljno izmijenile lica ljudi. Čovjeka sa svih strana šamaraju razni utjecaji koji 54 www.svjetl ori je c i. ba

Piše prof. dr. sc. Snježana Šušnjara često nemaju veze s njegovim potrebama i stvarnostima, ali su trenutno u modi i nekritički će ih slijediti ukoliko ga netko ne uputi drugačije. A taj netko često je i sam zaražen boljeticama modernog vremena. Oni koji bi trebali upućivati i usmjeravati druge ljude često ih vode stranputicama. Žalosti siromaštvo duha koje se prenosi na sva područja života i koje, kao neka pošast, hara među mladim ljudima s nedostatkom kritičke misli i razbora. Da ne govorimo o njihovu rječniku koji je sve oskudniji. Mladi ne razumiju kad im se obraćaju stariji, jer neke riječi nikad nisu čuli, a ni ne zanimaju ih. Proguglat će ih ako baš bude potrebno i, eto, problem riješen.

Podilaženje trendovima

Tako je i u školama. Nastavnici često zaborave svoju ulogu u

Kaos kao fraktal

Hrvatski migranti duše Kako život rijetko kome ide pravocrtno, i njegov je skrenuo. Uglavnom, došlo je do razmirica između njega i ostatka obitelji, imovinskopravnih, međuljudskih ili bolje rečeno neljudskih. Tko je kome i što skrivio, koliko je muka trajala dok situacija nije eskalirala, to samo oni znaju. Niti mogu, niti želim suditi

igracija je, u širem smislu, prostorna pokretljivost stanovništva, a ljude koji se nalaze u migraciji naziva se migrantima. U posljednje vrijeme toliko puta izgovoreni, napisani pa i zloupotrebljavani izrazi. Gotovo da su dobili pogrdno značenje. Upravo u Godini milosrđa... I mada nije smjelo, dogodilo se ovako: Marko je bio pristojan, tih i povučen mladić. Rano je ostao bez oca, a ostatak obitelji se, po inerciji, oslanjao na njega. Čim se na horizontu ukazala naznaka početka Domovinskog rata, zajedno s mnogobrojnim dragovoljcima prijavio se i on. Odlazio bi na bojište, dolazio posjetiti obitelj i onda opet odlazio. Teško u teškim vremenima brzo postaje uobičajeno. Glas o njegovoj hrabrosti i spremnosti pratio ga je od prvoga dana. Unatoč strahotama, činilo se da je neokrznut. Prije svega nedirnute duše. A onda je bio zarobljen. Samo dragi Bog i on zapravo znaju što se tada točno događalo. I kako se uopće našao u neprijateljskom tenku! Izvukao se. Nekako. Za ostalo su se liječnici, valjda, pobrinuli. Tko je tada 56 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@hotmail.com

imao vremena detaljno se baviti nečijim nedaćama? Živjelo se dan po dan. Umirovljen je zajedno s velikim brojem branitelja, posebno onih sa sličnim životnim putom. Dobio je pristojnu mirovinu i prividno status u svojoj zajednici. Međutim, često je ponavljao: Što ću ja u mirovini s 30 godina? I tako se ponovno aktivirao u Hrvatskoj vojsci. I bio zadovoljan, raspoložen, u izvrsnoj tjelesnoj kondiciji. I ponosan. Na svijet oko sebe i svoje mjesto u njemu. Kako život rijetko kome ide pravocrtno, i njegov je skrenuo. Uglavnom, došlo je do razmirica između njega i ostatka obitelji, imovinskopravnih, međuljudskih ili bolje rečeno neljudskih. Tko je kome i što skrivio, koliko je muka trajala dok situacija nije eskalirala, to samo oni znaju. Niti mogu, niti želim suditi.

Uglavnom, pozvana je policija, pa i vojna, pa je sada sve dobilo i službenu deklaraciju. Obiteljsko nasilje. Marko je priveden i nakon provedenog postupka dobio je nečastan otpust iz službe. Obitelj je teško uspjela fizički odijeliti nekada zajednički životni prostor. A njihov privremeni suživot i kasniji neizbježni susreti postali su pravo poprište međusobnog podmetanja, obračunavanja, prijetnji i fizičkog uništavanja svega što je drugoj strani bilo značajno. Život, blagotvorni protok vremena, usmjerio je ostatak obitelji nekim drugim pravcima, prema nekoj drugoj svakodnevici. A Marko? On je ostao živjeti u nekad zajedničkom domu, sam, bez primanja. Bez osnovnih uvjeta za život. Teško je plaćati račune bez ikakvih prihoda. Nabavio je psa. On mu je povod za izlazak, sugovornik, supatnik. Od čega žive? U međuvremenu je ostvario neku majušnu socijalnu pomoć. I da, prebire bačene ostatke hrane po kontejnerima u ulici u kojoj uglavnom žive umirovljenici, što dovoljno govori o širini pronađenog. U međuvremenu? Sjedi na terasi i drži kontejner na oku, a baš jučer je

Javna diplomacija

Japan u srcu Sarajeva Koliko često razmišljate o utjecaju javne diplomacije? Smatrate li da su javna diplomacija i bilateralni odnosi između država povezani? Ukoliko je Vaš odgovor pozitivan, onda ste svakako u pravu. Vlada Japana posljednjih je nekoliko godina u mnogočemu pomagala Bosni i Hercegovini te su ove dvije zemlje učvrstile i unaprijedile svoje odnose u političkom i ekonomskom smislu.

ije nov utjecaj javne diplomacije Japana na Bosnu i Hercegovinu. Prije mnogo godina, prvi sam put primijetila žute autobuse javnog gradskog prometa u Sarajevu, s natpisom Donirali građani Japana, a nedugo poslije čula sam da je japanska Vlada donirala glazbene instrumente Sarajevskoj filharmoniji. Imajući to u vidu, nije ni čudo da se ove godine može osjetiti procvat japanske kulture u Bosni i Hercegovini, s mnogobrojnim uspješno organiziranim kulturnim i obrazovnim događajima. Iako već godinama postoji i tečaj japanskog jezika u organizaciji Ambasade Japana, ove je godine mnogim aktivnostima i događajima unaprijeđen i pojačan ovaj utjecaj, s ciljem promocije specifične kulture ove države. U veljači ove godine imala sam priliku nazočiti ceremoniji ispijanja japanskog chado čaja. Iako nisam ljubitelj zelenog čaja, za razliku od mnogobrojnih kolega i prijatelja, zanimalo me kako to izgleda te zašto Japanci tomu pridaju toliku pažnju. 60 www.svjetl ori je c i. ba

Naime, piti čaj za njih ne znači samo utažiti žeđ. Zapravo je to mnogo više. Uz prikaz detaljne i vrlo specifične pripreme čaja, vrlo je zanimljiv naklon koji se uputi domaćinu, kao izraz

dubokog poštovanja, a čaj se ispija iz napuklih keramičkih zdjelica, koje asociraju na prolaznost. Chado čaj ne sladi se šećerom. Ja sam naviknuta na šećer u gotovo svakom piću, osim

Brojke i slova

Trbuhom za kruhom... i kolačima Krajem 2015. godine, broj migranata u cijelome svijetu iznosio je oko 244 milijuna. Zbog prirodnih, društvenih ili ekonomskih razloga, stanovnici redovito odlaze (emigriraju) iz svojih domovina i kao imigranti (doseljenici) nastanjuju se po svim krajevima svijeta. Statistike koje prate njihovo kretanje u zadnjih 15 godina kažu da će taj broj biti još i veći.

a statistike govore istinu možemo se i sami uvjeriti. Svakodnevno možemo vidjeti i čuti o valovima novih doseljenika s prostora zemalja Bliskog istoka u Europu, a u novije vrijeme i unutarnjim migracijama samih Europskih stanovnika. S ovakvim trendom danas gotovo dvije trećine svih migranata živi u Europi (76 milijuna) ili Aziji (75 milijuna). Sjeverna Amerika ima 54 milijuna imigranata, a samo ih SAD broje oko 47 milijuna. Dvadeset država širom svijeta predstavljaju novu domovinu za gotovo dvije trećine svih svjetskih migranata.

Koja su odredišta migranata?

Veliki broj migranata nastanio se u

Piše Željko Bošnjak Njemačku i Rusiju (po 12 milijuna), Saudijsku Arabiju (10 milijuna) i Veliku Britaniju (8,5 milijuna). Gledajući migrante po nacionalnosti, najveće svjetske migracije su selidbe Meksikanaca u Ameriku, Indijaca u Ujedinjene Arapske Emirate te Rusa u Ukrajinu i obratno. Velike su migracije i Indijaca i Kineza u Ameriku kao i Poljaka i Turaka u Njemačku. U novije vrijeme primjetan je i veliki porast

migracija stanovnika bivše Jugoslavije u Njemačku, Austriju i Irsku, odnosno sve one zemlje koje su zapadno od one iz kojih dolaze. Broj migranata koji svoj dom napuštaju prisilno kao izbjeglice, prema godišnjem izvješću Ujedinjenih naroda o migracijama za 2015., procijenjen je na 19,5 milijuna osoba. Ratnim događanjima u Siriji, Turska je postala najveća izbjeglička zemlja na cijelome svijetu 2015. godine i trenutno ima oko 1,6 milijuna izbjeglica. Slijede je Pakistan (1,5 milijuna), Libanon (1,2 milijuna) te Islamska Republika Iran s jednim milijunom izbjeglica. Više od polovice svih izbjeglica na svijetu 2015. dolazi iz tri zemlje: Sirija, Afganistan i Somalija.

Kamo najčešće odlaze emigranti? (ukupno do kraja 2015. god.) Bosna i Hercegovina

Hrvatska

Hrvatska (404 874)

Crna Gora

Srbija

Slovenija

Srbija (283 247)

Srbija (71 224)

Austrija (195 177)

Njemačka (39 738)

Njemačka (209 477)

Austrija (21 842)

Švicarska (168 629)

Hrvatska (19 587)

Australija (69 890)

Makedonija (9229)

Njemačka (106 673)

Austrija (17 908)

Slovenija (49 719)

Luksemburg (8559)

Francuska (84 701)

Srbija (10 930)

SAD (44 598)

Hrvatska (6181)

Hrvatska (52 185)

Kanada (9190)

Srbija (335 992) Njemačka (199 837) Austrija (155 164) SAD (122 190)

62 www.svjetl ori je c i. ba

Razgovor s precima

Jukićev korak u modernost U posljednje vrijeme obuzima me čežnja da razgovaram s piscima o čijim sam književnim djelima i sam pisao. Svijest o tomu da su svi oni odavno mrtvi nije ublažavala tu čežnju. Želio sam od njih čuti ono što sam propustio uočiti dok sam im čitao djela i pokušavao odgonetnuti njihova značenja.

ve je počelo jedne kišne ljetne noći kad mi se, iz mraka, kao iz sjena prošlosti javio mladić u habitu. – Jukić. – rekao je tiho. – Svetjenik i književnik. – našalio sam se, obradovan. Znakove njegova stradanja i teške bolesti mogao sam tek naslutiti. Upustili smo se u razgovor koji je pokrenuo pitanjem: – Zašto se u kulturnoj povijesti Bosne moje ime uvijek pojavljuje na kraju kronološkog niza... Divković, Posilović, Margitić, Laštrić, Lašvanin? Je li to samo zato što sam i ja franjevac? Zbunio me je. – Što hoćeš reći? – pitao sam. Odgovorio je: – Poštujem naše starce. Uostalom, ja sam prvi o njima pisao. Ali zar ne misliš da sam ja nešto drugo? Oni su u svojim spisima poučavali svoje župljane nauku krstjanskom, ili su, pak, nastojali od zaborava spasiti ono što se u samostanima i oko njih događalo u zla i dobra vremena. A ja sam želio biti književnik. I djelovati kao književnik. O tome govore moji pokušaji da u Bosni osnujem književno društvo po ugledu na ono ilirsko u Zagrebu. Radi toga sam pokrenuo časopis Bosanski prijatelj, prvi književni časopis u Bosni. 64 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Zdenko Lešić Želio sam imati čitatelje. I pisao sam za čitatelje. Morao sam se složiti s njim. Iako svetjenik, on je imao čitatelje, kojima je, više od kršćanskih pouka, izlagao znanja o svijetu u kojem žive, ispisujući svojim književnim, povijesnim, zemljopisnim i drugim spisima ljetopis rodne zemlje, čiju je sudbinu prihvaćao kao svoju, čak i kad je iz nje za cijeli život bio prognan. A upravo ta svijest o svom zvanju bitno ga razlikuje od njegovih prethodnika. S tom sviješću on je prvi u bosansko-hercegovačkoj književnosti iskoračio u modernost. Pokušao sam objasniti što pod tim podrazumijevam: – Za razliku od svojih prethodnika, koji su svojim župljanima govorili u parabolama, s poukama o zemaljskim grijesima i kršćanskim vrlinama, ti si svojim čitateljima pričao o onom što si sam vidio i doživljavao na svojim putovanjima po Bosni i u susretu s njezinim ljudima. U svemu tome što je nažalost tek

fragmentarno iza tebe ostalo, posebno u putopisima i memoarima, tim najstvarnijim književnim žanrovima, uočljiva je tvoja težnja da stvarnost onovremene Bosne što konkretnije preneseš čitateljima i izložiš je neposrednoj spoznaji. Pomislio sam da bi tu misao trebalo jasnije ilustrirati. Ustao sam i dodao mu knjigu koja je, otvorena, stajala do mog uzglavlja. – Pročitaj ovo mjesto iz spisa Omer-paša i bosanski Turci. – zamolio sam ga. Uzeo je knjigu bez riječi i počeo čitati: Kad sam uprav tu večer k Omer-paši došao, Arnauti dovedoše od Ključa, kud je pobjegao, kadiu jezerskoga. Na njegovu zapovijed odmah ga povališe na ledinu, te četiri nizama, s ljeskovci počeše mlatiti nemilice kadiu po nogama; drečao je kao ubodenik i poslije dviesta udaracah, digoše ga te ga kroz svu vojsku provedoše nakomice puškam u leđa udarajući i podrugujući mu se. (...) Dok efendiju odvukoše, odmah paša mene zovne preda se, gdje mu ja predstavih ondašnje kristjane... Pita mene: – Kako ti se dopada efendijin događaj? Vi znate – odgovorih mu ja – da svetjenik i književnik takim prizorom nije navikao, a uprav vam kažem da mi ga je žao! Jerbo je čovjek star!

Duh Afrike

Projekti za budućnost Centar Otac Vjeko uz pomoć dobrih ljudi i dalje napreduje u pružanju pomoći potrebitima, posebno djeci i mladima u župi Kivumu u Ruandi. Danas, nakon brojnih donacija, pomoći volontera i četiri godine gradnje konačno možemo reći da je naša srednja tehnička škola izgrađena i u punom kapacitetu spremna za nove učenike.

akon što smo u travnju 2013. blagoslovili i otvorili prvu školsku zgradu, pristupili smo izgradnji druge zgrade, koja je sad dovršena. Dok smo gradili nove školske zgrade, sve vrijeme smo u postojećima održavali nastavu za svoje učenike. Blagoslov i otvorenje novog dijela školskog kompleksa zakazani su za 24. rujna ove godine. Na svečanost otvorenja doći će brojni gosti, a dolazak je najavio i nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić. Veselimo se tom velikom danu za cijelu našu župu!

Knjižnica i internat

S ponosom možemo reći kako u okviru Centra Otac Vjeko danas djeluju dvije škole: srednja strukovna škola, pokrenuta prije petnaestak godina i nova tehnička škola. Naše škole mogu zaprimiti 1000 učenika, kojima ćemo obrazovanjem omogućiti bolju i sigurniju budućnost. U okviru tehničke škole, uredili smo i knjižnicu, vjerojatno najveću u Ruandi, a zahvaljujući donacijama 66 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Ivica Perić iz cijeloga svijeta imamo čak 12 408 naslova. Svi su naslovi uvedeni u računalnu bazu, tako da je knjižnica spremna za prve posjetitelje. Usporedno s izgradnjom škole, izgradili smo i školski internat za 150 učenika koji nisu iz župe Kivumu, a uspjeli su se upisati u naše škole. Kako nekima roditelji ne mogu svakodnevno plaćati prijevoz u školu, odlučili smo se ponuditi im smještaj u školskom internatu. Iako uvijek iznova naglašavam kako nam je svaka donacija jednako vrijedna, jer znam da je došla od srca, bez obzira o kojem se iznosu radi, ovom prigodom osjećam potrebu zahvaliti jednom bračnom paru iz SADa. Naime, Agatha i Stephen Luczo

svojom su donacijom pokrili kompletne troškove druge zgrade tehničke škole. Zahvaljujući tome, odmah smo sve druge donacije svojih dobrotvora mogli preusmjeriti za izgradnju kuhinje i blagovaonice te školskog internata. Inače, to su bili projekti koje smo tek namjeravali započeti, a ovako smo njihove nacrte uspjeli završiti daleko prije vremena.

Praktična zanimanja

Uskoro ćemo završiti izgradnju potpuno nove kuhinje s blagovaonicom i popratnim prostorijama. Naime, zahvaljujući vašim donacijama, svim svojim đacima svakodnevno osiguravamo besplatne tople obroke. Kako je učenika iz godine u godinu sve više, tako su nam postojeće prostorije kuhinje i blagovaonice postale premale. Odlazak djece na ručak u nekoliko smjena remetio nam je školski raspored, ali ćemo s novom kuhinjom i blagovaonicom uskoro riješiti i taj problem. Nećemo stati na tome. Planiramo izgraditi sportsku dvoranu koja će biti tek druga sportska dvorana u cijeloj

KRUH SVETOG ANTE

Seminar Trauma centra U gimnaziji Mustafa Novalić u Gradačcu sredinom kolovoza održan je bazični seminar pod geslom Trauma u procesu pomirenja. Dvodnevni seminar bio je organiziran 17. i 18. kolovoza, a sudjelovalo je 24 sudionika, uglavnom prosvjetnih radnika gimnazije Mustafa Novalić i dviju osnovnih škola Musa Ćazim Ćatić i Dr. Safvet-beg Bašagić, a dva su sudionika djelatnici gradačačkog doma zdravlja.

Rast i razvoj osobnosti Koncept zdravlja i bolesti značajno se mijenja novim spoznajama na području psihologije, psihoterapije i neurologije. Sve češće se koristi termin simptom umjesto bolest. Uzroci dolaska na psihoterapiju mogu biti panični strah, bezvoljno stanje, ponavljajući neučinkovit obrazac u ponašanju ili odnosima, noćne more, kriza u partnerstvu, migrenska glavobolja, duboka patnja, samoća, nemogućnost iskrenog razgovora s bliskom osobom, osjećaj besmisla, problemi s učenjem, sram, strah od neuspjeha, nedovršeni posao, različite ovisnosti, depresija, gubitak itd. Proces psihoterapije pokazuje se veoma uspješnom metodom kojoj se 70 www.svjetl ori je c i. ba

Tijekom prvog dana seminara nazočni su imali priliku upoznati se s određenjem stresa, profesionalnog sagorijevanja i zamora, pojavama s kojima se prosvjetni radnici gotovo svakodnevno susreću. U okviru drugog dana seminara obrađene su slijedeće teme: neurobiologija, PTSP, ciklus počinitelja i žrtve, narativi te međugeneracijski prijenos traume. Ovim seminarom sudionici su dobili drugačiju perspektivu u tretiranju pojma traume i sukoba među

skupinama. Govorilo se i o načinima prevencije razvoja posttraumatskih simptoma uslijed traumatskih događaja te o važnosti poticanja verbalizacije emotivnih iskustava u radu s djecom. Trauma centar je jedan od projekata Humanitarno-karitativne organizacije Kruh sv. Ante koji već dugi niz godina djeluje na polju aktivnog pomirenja u našem društvu. Organizira seminare o traumi općenito te o utjecajima traumatskih iskustava na pojedinca i društvo.

obraćaju mnogi ljudi u nekom trenutku svog života. To je strukturiran proces postupne i ciljane promjene mišljenja i ponašanja pojedinca u cilju rješavanja problema, psihičke tegobe ili razvoja vlastite osobnosti, na kojem zajednički rade klijent i posebno izučen stručnjak – psihoterapeut. Dužina trajanja cjelokupne terapije ovisi o nizu faktora poput vrste problema, podrške koju obitelj i okolina daju klijentu te kvalitete odnosa pacijenta i terapeuta. Povjerljivost je veoma važna sastavnica terapijskog odnosa i općenito psihoterapije. Budući da se tijekom psihoterapije često razgovara o osjetljivim temama, povjerljivost se smatra etičkom obvezom u praksi psihoterapeuta. Psihoterapija dovodi do objektivno mjerljivih rezultata i promjena.

Istraživanja su pokazala da nema velike razlike u rezultatima različitih terapijskih pristupa poput psihoanalize, kognitivno-bihevioralne terapije ili humanističke psihoterapije. Psihoterapijski uspjeh u mnogom ovisi i o pacijentovoj spremnosti da s terapeutom podijeli svoje misli, sjećanja i osjećanja, kao i o njegovoj otvorenosti za nove načine mišljenja i ponašanja. Neophodno je da pacijent ono što dobije na terapiji primijeni u vlastitom životu i situacijama koje se odigravaju izvan psihoterapeutova ureda. Psihoterapija je važna i značajna jer omogućuje proces rasta i razvoja, daje priliku za rješavanje nepotrebnih blokada i zastoja i u velikom broju slučajeva pruža osobi zadovoljstvo sobom i vlastitim životnim stilom.

Dobročinitelji za srpanj/kolovoz 2016. Dan Kruha sv. Ante Župa sv. Ante, Bihać Župa imena Marijina, D. Svilaj Župni ured Potočani, Odžak Župa rođenja BDM, Ulice Župa rođenja BDM, Ljubunčić Župa sv. Ilije Proroka, Kiseljak Župa sv. Marina, Bučići Župa Vidoši Župa Kufstein, Austrija Župni ured Osova Župa Podmilačje

360 KM 260 KM 150 KM 330 KM 853 KM 520 KM 550 KM 921 KM 610 EUR 500 KM 500 EUR

Ruka podrške Aluminij d. d. Mostar 500 KM Dženemi d. o. o. Ilidža 150 KM Frizer Land, Vitez 50 KM Eurocompany 99 150 KM Lamper d. o. o. Sarajevo 500 KM Profi tex d. o. o. Vareš 100 KM

Euro-Asfalt d. o. o. Sarajevo

1.000 KM

Za projekte Kruha sv. Ante T. N. 40 KM St. Heinrricht Gemeinde, Hannover 2.000 EUR Jadranka Zubonja, Kufstein, Austrija 240 EUR Zoran Cvijanović, Kufstein, Austrija 150 EUR Ankica Soldo, Kufstein, Austrija 70 EUR Jure i Slavica Vukoje, Kufstein, Austrija 50 EUR Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM Dobrotvorno Društvo K. F. K. Stuttgart e.V. 1.000 EUR Za pučke kuhinje Lukša Šoljan, Sarajevo Grad Sarajevo Joso Gagulić, D. Tramošnica Za Kućnu njegu Sprofondo Italija

300 KM 7.000 KM 100 EUR 2.000 EUR

Briga za djecu Martina Ivančević, Kufstein, Austrija Trauma centar Ministarstvo fin. FBiH

90 EUR 5.400 KM

Za Leonitu Gabrić Vera Bajo, Nova Bila

60 KM

Za Miu Stojak Vera Bajo, Nova Bila

60 KM

Za Tamaru Starčević Marinko Raos, Zagreb 100 KM Donacije u robi: Pomoć za samu pomoć, Bergkamen, Njemačka (hrana, odjeća, pokućstvo) 9.130 kg Jurgen Kuran, Njemačka (hrana za kuhinju, inval. pomagala, odjeća) 16.860 kg Župe Tolisa, Vidovice i Oštra Luka-Bok (hrana za pučke kuhinje) 850 kg

Usluge savjetovališta Trauma centra: individualna psihoterapija i savjetovanje (adolescenata i odraslih), bračno savjetovanje i psihoterapija, roditeljsko savjetovanje. Termin možete zakazati na brojeve 033/728-863 i 033/728-864, radnim danom od 9 do 16 sati ili putem elektronske pošte na adresu: traumacentarbih@gmail.com. Adresa: Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo, BiH U Trauma centru psihoterapijski tretman zasniva se na primjeni kognitivno-bihevioralne psihoterapije, geštalt-psihoterapije i EMDR terapije (desenzibilizacija i reprocesiranja uz pomoć pokreta očiju). PRVE RU K

RU T H SVE

• HKO

ANTE •

PO M

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel:+387 33 81 22 42; 71 11 21,Fax:+387 33 71 11 20 • e-mail:kruhsvante@gmail.com •Transakcijski računi:UniCredit bank d.d.3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9 • Austrija – Kontonummer: 07701 - 197209 EUR, Bankleitzahl: 20506, Name: Kristijan Montina für Heilige Antonius Brot, Anschrift: Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein, IBAN: AT09 2050 6077 0119 7209, BIC: SPKUAT22 • Hrvatska – Broj računa: HR96 23400091110606403, Privredna banka Zagreb, SWIFT: PBZGHR2X, „Kruh sv. Ante” - Zagreb, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb – Dubrava. K

IZ OĆ

r u j a n 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

KAP DOBROTE

Dobročinitelji za rujan 2016. Za fond Kap dobrote Ljubica Baban, Kiseljak Pavić Plast d. o. o. Livno Zdravko Mijić, Švicarska Stipo Breljak, Švicarska Dragoljub Ivanković, Švicarska Obitelj iz Livna

80 100 50 100

Danijel Samardžić, Australija KM KM CHF CHF

100 CHF 200 KM

Za Tamaru Starčević Nikola Šlišković, Š. Brijeg 100 KM Nedeljka Biletić, Vitez 30 KM II. razred OŠ Brestovsko 50 KM

Za Patrika Ivanovića Nikola Šlišković, Š. Brijeg II. razred OŠ Brestovsko Danijel Samardžić, Australija Ratimir Bodulušić, Njemačka

100 AUD 100 KM 50 KM 100 AUD 50 EUR

Za Ljiljanu Krajnc II. razred OŠ Brestovsko 50 KM Danijel Samardžić, Australija 100 AUD

Za Miju Stojak Nikola Šlišković, Š. Brijeg 100 KM II. razred OŠ Brestovsko 50 KM Danijel Samardžić, Australija 100 AUD Za Leonitu Gabrić Nikola Šlišković, Š. Brijeg 100 II. razred OŠ Brestovsko 50 Danijel Samardžić, Australija 100 N. N., Zadar 700 N. N., BiH 350

KM KM AUD HRK HRK

AKCIJE KOJE TRAJU Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma. Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema. Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije. Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

72 www.svjetl ori jec i. ba

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leukemije. Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji, zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži. Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od koje boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

Medicinski kutak

Cjepivom protiv bolesti TETANUS

Tetanus je teška zarazna bolest koju uzrokuje anaerobna bakterija Clostridium tetani. Do infekcije ovim bacilom dolazi putem ozljeda i rana na koži. Godišnje u svijetu od tetanusa oboli više od milijun ljudi. Tetanus uzrokuje toksin bakterije Clostridium tetani koji u središnji živčani sustav dospijeva iz zagađenih rana, rjeđe pri operacijama, putem krvi.

etanospazmin je jedan od najjačih bioloških otrova. Patogen je za čovjeka i mnogobrojne domaće i divlje životinje. Smatra se da 1 mg otrova može ubiti više od stotinu ljudi. Vrijeme inkubacije proteže se od nekoliko sati do više tjedana. Novorođena djeca neimuniziranih majki mogu također oboljeti od ove bolesti, ukoliko se pupčana vrpca prereže kontaminiranim instrumentima u nesterilnim uvjetima. Što je kraće vrijeme inkubacije, teži je klinički oblik bolesti. Najčešće obolijevaju starije osobe zbog dugog perioda od posljednjeg cijepljenja, bolesnici s opeklinama, kirurškim ranama i intravenozni narkomani. Može se razviti i nakon trivijalnih i neuočljivih rana, piercinga nosa, pupka, spolovila, uha i drugih lokalizacija. Do infekcije dolazi ako je nizak sadržaj kisika u tkivu, koje je ozlijeđeno nečistom iglom. Klinički se manifestira kao lokalni ili generalizirani tetanus, ovisno o količini toksina. 74 www.svjetl ori jec i. ba

Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

Globalna incidencija tetanusa u svijetu iznosi oko 18 bolesnika na 100 000 stanovnika godišnje. Različita je u različitim dijelovima svijeta i najviše ovisi o sustavnoj imunizaciji i socijalnim uvjetima stanovništva. Bolest se češće javlja u nerazvijenim sredinama, s nižim socijalnim i ekonomskim standardom, iako je ima i u bogatim zemljama s dobro razvijenom zdravstvenom službom. Tetanus je proširen po čitavom svijetu. Preboljela bolest ne ostavlja imunitet. Stopa smrtnosti od tetanusa u današnje je vrijeme još uvijek visoka i kreće se oko 50 % za generalizirani oblik bolesti, a oko 80 – 90 % za ginekološki i neonatalni tetanus.

Spore bakterije Clostridium tetani nalaze se u zemlji, prašini i izmetu domaćih životinja, a mogu živjeti neograničeno dugo. Banalna posjekotina ili ogrebotina ponekad je dovoljna da omogući ulazak bakterije u ljudski organizam. Najopasnije su rane onečišćene zemljom ili glinom, ali ponekad je za infekciju dovoljno ubosti se o trn ruže ili neke druge biljke. Važno je istaknuti kako se bolest može spriječiti, budući da postoji cjepivo, jedno od najučinkovitijih i najstarijih u medicini uopće.

Grčenje i otkazivanje mišića

Simptomi obično počinju glavoboljom, pojačanim znojenjem i općom klonulošću i motoričkim nemirom. Bolesnik u početku osjeća neugodnu napetost u čeljusti i vratnim mišićima, s otežanim gutanjem. Važan je simptom što su u tom ranom stadiju brze kretnje usnama otežane. Ubrzo nastupa ukočenost čeljusti (tzv. trizam) i dugotrajna napetost mimičkih mišića, što bolesniku daje poseban

••

•

••

Priredila Jela Bejić

Taktilna a d e c e b a Boooog svima J!

Evo nas ponovno poslije ljetne pauze i 400. broja našeg dragog časopisa! Nije važno gdje ste, nadamo se da čitate i ovaj broj u opuštenoj i umirujućoj atmosferi sa svojom obitelji. Pripremili smo vam jednu aktivnost koja zahtijeva dosad najviše vremena, pripreme, angažmana i volje. Naša je aktivnost kreativne, ali i edukativne naravi. Ovaj put izabrali smo izradu taktilne abecede. Zvuči pametno, zar ne? A zapravo je vrlo jednostavno. Sve što treba jest pronaći u kući, na tavanu ili u garaži različiti (bezopasan) materijal. Sve je dobrodošlo, nema nekog pravila. •

76 www.svjetl ori je c i. ba

Mi smo koristili: brus papir, vatu, filc, tkaninu, različite sjemenke, slamke, spužvice, školjke, ukrasne kamenčiće, suho lišće, čepove, gumbiće, grančice, tjesteninu, pucketavi najlon, plastične žlice.

NAŠI POKOJNICI

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Stipo Ešegović (1941. – 2016.) Stipo je rođen 7. rujna 1941. u Foči kod Doboja. Sa suprugom Marom (r. Ešegović) u braku je bio od 1966. Rodili su troje djece: Mijata (poginuo 1992. u Foči), Gordanu i fra Marka, svećenika Bosne Srebrene. Pokojni je Stipo radni vijek proveo u Zagrebu, a jedno je vrijeme proveo i u zatvoru, zbog neslaganja s komunističkim sustavom. Sredinom 1992. izbjegao je iz Bosanske Posavine, a po dolasku u mirovinu trajno se nastanio u župi svete Barbare u Carevdaru kod Križevaca. Posljednjih godina života obolijevao je od raznih bolesti, a umro je ujutro 25. srpnja 2016. Pokopan je dva dana poslije na groblju u Carevdaru. Ukopne obrede predvodio je definitor Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, a svetu misu zadušnicu, odmah nakon ukopa, u župnoj crkvi predvodio je plehanski gvardijan fra Anto Tomas.

Anica Jerković (1941. – 2016.) Anica Jerković, majka fra Ilije Jerkovića, svećenika franjevačke provincije Bosne Srebrene, rođena je 7. lipnja 1927. u Modranu kod Dervente kao prvo od šestero djece Ilije i Kate Matković. Sa suprugom Pavom, imala je šestero djece, a kasnije sedmero unučadi i troje praunučadi. Sa suprugom je 1992. odselila u zagrebačke Sesvete, a u rodni Plehan vratili su se nakon rata te obnovili obiteljsku kuću. Proslavili su 60. obljetnicu braka, a uskoro nakon smrti muža doživjela je moždani udar, na što je ostala nepokretna. Umrla je u subotu, 13. kolovoza, u 90. godini života. Misu zadušnicu je 17. kolovoza uz lijes pokojne Anice u plehanskoj crkvi slavio definitor Bosne Srebrene fra Janko Ćuro, uz koncelebraciju pokojničina sina fra Ilije i tridesetak drugih svećenika. Sprovodne obrede na crkvenom groblju predvodio je plehanski gvardijan fra Anto Tomas.

Stjepan Jozić (1935. – 2016.) Stjepan Jozić, otac fra Andrije Jozića, svećenika Bosne Srebrene i gvardijana franjevačkog samostana na Šćitu, rođen je 12. ožujka 1935. u Ripcima od Ilije i Luce Jozić. Oženivši se Ivušom Bošnjak (Jaklom), dobio je sinove Andriju i Ivana te kćer Dragicu, a poslije i sedmero unučadi i sedmero praunučadi. Otišao je šezdesetih godina prošlog stoljeća na privremeni rad u Austriju, a nakon umirovljenja 1984. vratio se u rodno selo gdje je živio sve do svoje smrti. Umro je 17. kolovoza u mostarskoj bolnici. Misu zadušnicu slavio je 18. kolovoza definitor Bosne Srebrene fra Vinko Sičaja, uz koncelebraciju fra Andrije Jozića i oko 20 svećenika te uz nazočnost mnoštva ramskog puka i prijatelja obitelji Jozić. Ukopne je obrede na ripačkom groblju predvodio vikar samostana na Šćitu fra Branko Malekinušić.

Ivo Baotić (1926. – 2016.) Ivo Baotić je rođen 11. lipnja 1926. u Novom Selu, župa Tišina u Bosanskoj Posavini. Nakon vjenčanja sa suprugom Mandom, dobio je devetero djece, od kojih je dvoje odabralo redovnički poziv: fra Peru, svećenika franjevačke provincije Bosne Srebrene i Aleksandru, školsku sestru franjevku Bosansko-hrvatske provincije. Živio je kao prognanik s obitelji u Zagrebu. Supruga Manda preminula je 2013., pa je pokojni Ivo posljednje godine života živio kao udovac. Nakon teške bolesti umro je u 91. godini života 18. kolovoza. Pokopan je 22. kolovoza na Markovu Polju kod zagrebačkih Sesveta. Misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je definitor Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Posljednjem ispraćaju nazočilo je mnoštvo svećenika i redovnica, članova redovničkih zajednica pokojnikove djece.

S dubokim vjerničkim suosjećanjem, našim fratrima fra Marku, fra Iliji, fra Andriji i fra Peri izražavamo kršćansku sućut. FMC Svjetlo riječi 80 www.svjetl ori je c i. ba

U SPOMEN

Mladen († 1985.)

Dejan († 1992.)

Dejanović Za vama djeco niz lice nam suze teku, kroz dane i godine, jednako bole i peku. Vjera nas naša jača, Majka nas štiti, ublažava vrijeme plača, u nadi da sretni ćemo biti. /Vaši tata i mama/ Miroslav – Braco Kajić († 2011.) Dana 16. rujna 2016. navršava se pet tužnih godina otkako je preminuo naš dragi sin i brat Miroslav. Zaborav ne postoji, postoje samo lijepa sjećanja na tvoju plemenitost i dobrotu. /Mama Lucija i brat Zvonimir s obitelji/ Malina Kraljević († 2011.) Draga Malina, prošlo je pet godina otkako nisi s nama, ali tvoja ljubav još grije naša srca, a sjećanje na tebe ne blijedi. Anto Kraljević – Šumar (1931. – 2016.) Dana 7. lipnja 2016. prestalo je kucati srce našeg dragog oca, brata, djeda i pradjeda Ante, nakon kraće bolesti. Jednostavno i skromno otišao je put neba. Rođen je u obitelji Ive i Ane Kraljević, 8. studenog 1931. u selu Glavice, općina Kreševo, a kao šumar radio je u mnogim mjestima. Kršćanski brak s Malinom Filipović iz sela Crkvenjak sklopio je 1955. te ih je Bog blagoslovio s dvije kćeri: Nadom i Ankicom.

Cijeli je život Anto nastojao radom ostvariti materijalna dobra svojoj djeci i unučadi te im ljubavlju brižnog oca uliti osjećaj sigurnosti i približi najveće životne mudrosti. Radio je Anto bez prestanka, a Bog ga je nagradio dugim životom kako bi mirno dočekao starost okružen ljubavlju svojih kćeri, unučadi i praunučadi. Pokopan je 8. lipnja 2016. na groblju Kojsina, ispraćen od rodbine, prijatelja i susjeda. Sprovodne obrede i misu zadušnicu predvodio je župni vikar fra Mario Jurić. Dragi Anto, hvala za sve one riječi upozorenja i ohrabrenja koje si znao tako diskretno uputiti, a nama ćeš zauvijek nedostajati prilikom prolaska kroz Klanac, kad bi nas, čak i zimi, onako kroz prozor znao upitati: Šta ima na Glavicama? Počivaj u miru, jer naš Svevišnji Otac najbolje zna čas kad će nam poslati poziv za odlazak u vječnu domovinu. /Ružica Čelan/ Ivo Vitomir Letica (1934. – 2016.) Dana 19. kolovoza blago u Gospodinu preminuo je naš voljeni Ivo Vitomir Letica. Dragi naš tata, nema riječi kojima možemo izraziti svoju tugu i to koliko ćeš nam nedostajati, to možeš osjetiti u našim srcima. Hvala ti što si bio tako divan otac, čovjek koji je uvijek bio nasmijan, vedar, spreman pomoći svima i po tome ćemo te i mi i mnogi drugi pamtiti. Hvala za svu ljubav i pažnju koju si nam nesebično pružao. Ponosan na ono što jesi, uvijek dosljedan sebi, bio si pravi učitelj i putokaz za nas, svoju djecu, kako treba živjeti... Sad si konačno u miru, zajedno s našom mamom koja ti je toliko nedostajala, zajedno u životu, zajedno u vječnosti. Laž je ona fraza koju ste izrekli jedno drugome dok nas smrt ne rastavi, jer ona može uništiti tijelo ali ne i ljubav... Smrt je samo ponovni

susret za vas dvoje, za sve nas. Ovdje smo samo kratko, tek putnici, a tamo, tamo na nekom boljem mjestu je naš Dom kojem se svi prije ili kasnije vraćamo. Možda nećemo više sjediti zajedno uz kavu, razgovarati... Ali mi znamo da nas ti grliš svojom dušom, da smo sigurne i da nikada nećemo biti same... Vole te tvoje kćeri Ljerka (Lela) i Stella Do ponovnog susreta... Ikica Martić († 2006.) Tebi koji živiš u našim srcima, mislima, riječima, molitvama, ljubavi, tebi posvećujemo ove retke zahvaljujući dragom Bogu za vrijeme u kojem si i tjelesno bio dio naših života. U našim ljudskim očima to je vrijeme bilo kratko, ali zalog tvoje dobrote i ljubavi koji si nam ostavio traje vječno. Vjerujemo da uživaš nagradu vječnog zajedništva s Gospodinom, a nas pratiš nebeskim zagovornim molitvama. Do dana kada ćemo se pred milosrdnim licem Božjim ponovno naći svi zajedno u radosti novoga i vječnoga života, nosimo zahvalno sjećanje na tebe. /Tvoji brat Luka, sestre Dominika i s. Jelena/

r u j a n 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

IN MEMORIAM

Fra Mladen (Marko) Perić (1932. – 2016.)

U srijedu 10. kolovoza umro je član franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Mladen Perić u 85. godini života i 59. godini svećeništva. Fra Mladen je rođen 15. ožujka 1932. u Prnjavoru, župa Foča, kao četvrto od sedmero djece Stipe i Cecilije (r. Pavlović). Osnovnu školu je završio u selu Komarice, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom 1952. Oblačenjem redovničkog habita stupio je u novicijat 26. rujna 1949., a prve zavjete položio godinu dana poslije, 27. rujna 1950. Svečane redovničke zavjete položio je 8. prosinca 1955. u Sarajevu. Franjevačku teologiju završio je 1959., a za svećenika je zaređen 25. srpnja 1958. Tijekom dugogodišnjeg djelovanja u matičnoj provinciji fra Mladen je bio župni vikar na Plehanu, u Tolisi, Potočanima, Žeravcu, Dubravama, Gornjoj Dubici i na Sivši te župnik u župi sv. Ante na Sivši. Na Plehanu je fra Mladen 3. kolovoza 2008. proslavio zlatni jubilej svećeništva uz kolegu fra Kazimira Rehlickog, s kojim je svojevremeno pohađao visočko sjemenište i studij teologije u Sarajevu. Posljednje dane života fra Mladen je proveo u Domu za starije i nemoćne u Odžaku, gdje su ga redovito posjećivala subraća franjevci. Umro je u bolnici u Orašju. Po naravi je bio duhovit, skroman i ponizan, strastveni navijač zagrebačkog GNK Dinamo. Kao iskren domoljub volio je svoj rodni kraj, napose Plehan. Misu zadušnicu u crkvi sv. Marka na Plehanu predvodio je vikar Bosne Srebrene fra Petar Jeleč, uz koncelebraciju brojnih svećenika. U ime provincije zahvalio je pokojniku za revno i pošteno služenje katoličkom puku i izgaranje na njivi Gospodnjoj. Citirao je i riječi Ive Andrića iz pisma Tugomiru Alaupoviću: – Žao mi je kad pomislim da izumire svakim danom naša stara čulna Bosna, a nema nikog da zabilježi i sačuva mrku ljepotu nekadašnjeg života... A žao mi je kad pomislim da sa svakom starom ženom umire jedan stih i sa svakim fratrom biva zakopana jedna historija. – podsjetio je fra Petar. Spomenuo je nemili rat u kojem je do temelja stradala i Foča, rodna župa pokojnog fra Mladena, i čitava Posavina, ali je pozvao na kršćansku nadu i vjeru u Boga koji je uvijek na strani života. Ukopne obrede na groblju predvodio je fra Anto Tomas, gvardijan franjevačkog samostana na Plehanu, koji je okupljenima prenio i poruku sućuti vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića. (Brankica Lukačević/SR) Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! r u j a n 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

HKO Kruh sv. Ante, Franjevačke provincije Bosne Srebrene raspisuje

N atj e č a j za stipendije/potpore studentima za akademsku godinu 2016./2017. GLAVNE ODREDBE | Pravo na natječaj imaju oni studenti koji su ostvarili solidan uspjeh u protekloj studijskoj ili srednjoškolskoj godini, a studiraju na sveučilištima u Bosni i Hercegovini i slabijeg su imovnog stanja. POTREBNI DOKUMENTI | Popunjen aplikacijski formular Fonda (može se preuzeti na našem portalu www.kruhsvante.com ili u Franjevačkom studentskom domu, Zagrebačka 18). | Kopija osobne karte ili CIPS potvrda. | Zamolba s kratkim životopisom. | Uvjerenje od visokoškolske ustanove da je osoba redovit/a student/ica u akademskoj 2016./2017. godini (ovjereni obrazac uvjerenja s dotičnog fakulteta). | Studenti koji ne mogu dobiti ovo uvjerenje do kraja Natječaja kopijom indeksa trebaju dokazati da su redoviti studenti te da su SVI ispiti položeni, tako da upis u 2016./2017. nije upitan (studenti koji dostave uvjerenje od visokoškolske ustanove da je osoba redovit/a student/ica u akademskoj 2016./2017. imat će prednost). | Potvrdu o uspjehu u prošloj akademskoj godini (ovjeren ispis ocjena). | Za studente koji upisuju prvu godinu studija potrebne su ovjerene kopije svjedodžbi od sve 4 godine i završnog (maturalnog) ispita te potvrda ili ispisana rang lista kao dokaz o upisu na fakultet. | Ovjerena kućna lista. | Potvrda o primanjima obitelji (za svakog člana s kućne liste): potvrda o visini zadnje plaće (kopija zadnjeg izreska plaće), kopija zadnjeg izreska mirovine, potvrda o neuposlenosti (od ureda za upošljavanje) ili dokaz o nekom drugom izvoru primanja (ovjerena izjava o tome čime se obitelj uzdržava – na primjer socijalne pomoći ili iz nekog drugog izvora prihoda). | Potvrdu o stupnju invalidnosti izdanu od mjerodavne Komisije (osobna, za roditelja ili staratelja). | Potvrde ili preporuke od mjerodavnih osoba i institucija za one koji su u posljednjih 12 mjeseci obavljali volonterski rad. | Potvrda visokoškolske ustanove o studiranju brata/sestre. | Potvrda o osvojenim nagradama na državnoj i međunarodnoj razini. Odabir stipendista vrši odbor Fonda prema bodovima određenim Statutom Fonda. Broj stipendija će ovisiti isključivo od prikupljenih sredstava. | Prošlogodišnji stipendisti trebaju se ponovno prijaviti za stipendiju ukoliko se žele ponovno natjecati, uz kratko izvješće o iskustvima iz protekle godine. NEMAJU PRAVO NATJEČAJA | Studenti koji primaju stipendiju iz drugog fonda, studenti koji obnavljaju godinu i izvanredni studenti! ROK ZA PRIJAVU | Prijave za Natječaj s potpunom dokumentacijom primaju se isključivo od 1. 9. do 1. 10. 2016. godine. Prijave slati na adresu: Franjevački studentski dom | Zagrebačka 18 | 71000 Sarajevo PRIJAVE DOSTAVLJENE NAKON 1. 10. NEĆE SE UZETI U OBZIR! Sve dodatne informacije mogu se dobiti e-mailom mladi.ksa@gmail.com ili telefonom 033 728 869 Komisija za prijem studenata napravit će rang-listu primljenih studenata, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči u Domu i na web-stranici www.kruhsvante.com

15%

vam nudi posebno jesensko sniženje tijekom rujna i listopada 34 KM

Duhovni stupovi Bosne Srebrene Rukopis u kojem je detaljno obrađeno 40 franjevaca Bosne Srebrene i koji istovremeno predstavlja neku vrstu povijesti Provincije u rasponu od pet stoljeća.

17 KM

Življenje pred Bogom živim Veliki svjedoci vjere su sv. Franjo i sv. Klara, koji na karizmatski način ispovijedaju i svjedoče svoju vjeru u Krista. Kroz analizu njihovih riječi i vjere izražene u Spisima, autor tematizira bitne i aktualne teme suvremenog života.

34 KM

Sveti Franjo Asiški Ovo osim što je lijepa povijesna biografija – jedna od najboljih ikad napravljenih – o Franji Asiškom, također je i jedna velika lijepa povijesna knjiga u kojoj je opisan život sveca koji je poznat i kao prijatelj Božjih stvorova.

34 KM

Svjedoci i učitelji Ova knjiga obuhvaća široko zahvaćenu povijest bosanskih franjevaca i Provincije Bosne Srebrene. U bitnom su obuhvaćeni temeljni aspekti franjevačke djelatne nazočnosti na tlu Bosne i Hercegovine kroz više od sedam stoljeća.

21,25 KM

Europa na raskrižju Autor ne robuje političkoj korektnosti i ne libi se nazvati stvari pravim imenom. Ne bježi od neugodnih istina, no čini to upravo zato jer je govorenje istine preduvjet razumijevanja i stvarnog dijaloga i mirotvorstva.

21,25 KM

Svijet i čovjek s gledišta Biblije Ova će knjiga biti obogaćenje za sve koji ju budu imali prilike čitati: za studente i profesore, teologe i laike, učitelje i vjeroučitelje, za teološki obrazovane i neobrazovane, vjernike i nevjernike, za sve koji žele bolje upoznati našu svetu knjigu: Bibliju – kao Riječ Božju nama ljudima.

Knjige možete naručiti telefonom na 033 726 200 i mailom na pretplata@svjetlorijeci.ba ili kupiti na adresi Zagrebačka 18, 71 000 Sarajevo.