Svetački likovi Bosne Srebrene - Vjerni Bogu i narodu (404)

vjera

• društvo • kultura

SVETAČKI LIKOVI BOSNE SREBRENE

Vjerni Bogu i narodu st u d en i 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 404 ◆ Sarajevo, studeni 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Poštovani čitatelji!

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Borjana Jozeljić, Rafaela Obučić, Danijel Stanić redakcija@svjetlorijeci.ba marketing

Borjana Jozeljić marketing@svjetlorijeci.ba pretplata

Emil Perković pretplata@svjetlorijeci.ba adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Josip Ikić, fra Miro Relota, fra Janko Ćuro, fra Danijel Nikolić, fra Damir Pavić godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Franjevački samostan Sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil

U mjesecu studenom ima nekoliko blagdana koji nas upozoravaju da na ovozemaljskom životnom hodočašću trebamo uzeti vremena, stati na loptu i provjeriti jesmo li na putu vjere ili smo, ustvari, sami sebi postali put, svrha i cilj. Svima dobro poznati Svi Sveti, Dušni dan i manje poznati Spomeni svih pokojnika i svih svetih Franjevačkog reda blagotvorno nas podsjećaju na ono što bi trebalo zauzimati prvu poziciju na ljestvici naših životnih prioriteta i vrednota, a to je svetost.

Svetost je riječ koja današnjeg čovjeka pomalo plaši. Ustvari, možda više i nije siguran što ona znači, jer je pojam svetog profaniran, razvodnjen i zapostavljen. Neki bi ga danas sveli na dobrotu i ljudskost, tvrdeći da ne treba ići u crkvu, moliti se, primati sakramente itd. Dovoljno je biti dobar, čovjekoljubiv i human. Nije dovoljno.

Svetost jest i to, ali ne samo to. Ona je udio u Božjem životu, u kojeg se ulazi kroz vrata vjere. Upravo zato svetost čovjeka čini potpunim.

Sve su to razlozi što smo temu broja posvetili svetačkim likovima

grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

glavni urednik

Napomena Uredništva: U prošlom broju Svjetla riječi (403) pogriješili smo u oslovljavanju Jakoba Fincija. Gospodin Finci je predsjednik Jevrejske zajednice u BiH. Molimo za ispriku. iz sadržaja

Tema broja Svetački likovi Bosne Srebrene Izdržljivi, strpljivi i ustrajni

4

Razgovor Fra Vitomir Silić Cilj našeg života je biti sveti

8

račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX

Bosne Srebrene, koji su svojom navezanošću i uzajamnošću s narodom, Katoličku Crkvu u BiH održavali i osnaživali. Stoljećima su mnogobrojni mučenici i svjedoci vjere bili i fratar i narod. Istina, Provincija do danas nema službeno proglašenog sveca, ali ima jednako dragocjenu svetost Svih svetih, u čijem se društvu nalazi mnoštvo njezinih svijetlih likova kojima je na srcu bio duhovni rast i napredak povjerenog im naroda, uz mukotrpno preživljavanje, mučeništvo i umiranje. Ta spremnost na krajnju žrtvu, koju su i u naše vrijeme potvrdili mučki ubijeni fra Nikica Miličević i fra Leon Migić, uvijek je obilato rađala i rađat će duhovnim plodovima koji su pokatkad uočljivi, ali se češće ne vide. Onaj koji sve vidi, Otac nebeski, nagrađuje sva dobra djela, a posebno ona učinjena u skrovitosti i daleko od očiju javnosti (usp.

Mt 6,1-6.16-18). Sve drugo je uostalom samo pitanje formalnosti.

Reportaža Svetište Gospe Olovske Stoljećima mjesto molitve

Laudatio Rupert Neudeck Radost davanja

46

Pogled u dušu Čemu služi roditelj?

54

Epimeteje O pravoslavlju

82

Fotografija na naslovnoj stranici: Danijel Stanić

14

Svjetlo riječi st u d en i 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

3

Tema broja Svako dobro stablo rađa dobrim plodovima.

Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.

Mt 7,16.20

Svetački likovi Bosne Srebrene

Izdržljivi, strpljivi i ustrajni Provincija Bosna Srebrena plodna je svetošću, poput razgranata i krošnjasta stoljetnog stabla iz Isusove usporedbe, usprkos čestim burama i olujama, ili još bolje, zahvaljujući svojim burama i olujama. To vrijedi za sadašnju Provinciju, kao i za nekadašnju, povijesnu, koja je bila mnogo veća, duža i šira.

P

očetke Bosne Srebrene vidimo u nekadašnjoj Bosanskoj vikariji, osnovanoj 1339., od koje su se, jedna za drugom u nadolazećim pastoralnim, povijesnim i drugim složenim životnim okolnostima, odvajale pojedine kustodije: Apulija (1446.), Ugarska (1447.), Dubrovačko-dalmatinska (1469.); zatim Bosna hrvatska i Bosna Srebrena 1514. godine. Obje su 1517. postale 4 www.svjetl ori jec i. ba

provincije. Nakon nepunih 100 godina od uzdignuća na razinu provincije, od Bosne Srebrene odvojile su se Bugarska kustodija (1624.) i Transilvanija (1640.). Budući da je još uvijek prostorom bila velika – prostirala se na području triju država – od nje su se odvojile Dalmatinska provincija (1735.) i Slavonija (1757.). Tako je Bosna Srebrena svedena na područje današnje Bosne i Hercegovine. Konačno

Piše fra Slavko Topić se, 1852. godine, odvojila i Hercegovačka kustodija, koja je 1892. postala samostalna provincija.

Ostala je današnja Bosna Srebrena, uvijek časna, ponosna i plodna u svom poslanju i radu na bosanskoj njivi Gospodnjoj. Tako ovo veliko franjevačko stablo i svaka od današnjih franjevačkih provincija na našim prostorima, Anto Mamuša, Fra Lovro Milanović

Razgovor

Razgovarala i snimila Rafaela Obučić

fra Vitomir Silić, dugogodišnji profesor i odgojitelj sjemeništaraca

Cilj našega života je biti sveti

8 www.svjetl ori jec i. ba

Pod povećalom

Božanski zov u čovjeku Već su se stari grčki filozofi bavili pitanjem čovjeka. Odakle je došao i kamo ide? Što ga to među svim stvorenjima čini posebnim? Ovo pitanje i danas je aktualno – ne samo u religijama, nego i u znanosti, koja raspravlja o tome je li čovjek samo prolazno materijalno stvorenje? Je li svijest, koja ga čini posebnim, samo posljedica rada mozga ili se iza toga krije nešto više?

J

edno od najvažnijih pitanja kojim se bavi i moderna filozofija svakako se odnosi na ljudsko poslanje u stvorenom svijetu. Je li čovjek samo nesretno i slučajno u svijet bačeno stvorenje ili je on duhovno stvorenje čiji smisao života nadilazi trenutno i pojavno? I dok redukcionistički evolucionisti i scijentisti svode čovjeka na čistu slučajnost u evolucijskom procesu, mnogi mislioci i religije u njemu gledaju nešto posebno – Bogu blisko stvorenje kojemu je dana sposobnost razvijanja božanske iskre u sebi.

U grčkom svetištu Delfima stoji natpis upoznaj sama sebe, jer je to preduvjet svake spoznaje svijeta i Boga. Za antičke grčke filozofe, posebno Platona, upoznati sebe znači shvatiti svoje ograničene mogućnosti, ali isto tako spoznati u sebi ono duhovno, koje zove čovjeka da se digne iznad običnih ljudskih potreba i krene u život koji bi u njemu ojačao prisutnost božanskog daška. Ali na putu tog ostvarenja stoji često ono destruktivno koje ga vodi u drugom pravcu, zatamnjujući djelovanje božanske iskre u njemu. Tim problemom svetog i destruktivnog bavi se i Biblija.

Potpuno predanje Bogu

U knjizi Propovjednika nailazimo na tekstove koji nam govore da u ovom 12 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

svijetu ne pobjeđuje uvijek dobro, a destruktivci u životu često prolaze bolje nego oni koji se drže Božjih propisa. Te misli iz Biblije čovjeka uvijek pozivaju na dobro, čak i kad ne razumije ni svijet ni Boga, kad se osjeti iznevjerenim i nedovoljno nagrađenim, jer zlo znači biti daleko od Boga. Biblija govori o čovjeku kao kruni Božjeg stvaralačkog plana, onom stvorenju koje se može vinuti put Boga, približiti mu se svojim pravednim životom.

Biblija želi poručiti kako se uvijek isplati činiti dobro. Čovjek se na taj način približava Bogu, makar se to nekad činilo uzaludnim poput Sizifova posla. Starozavjetni proroci stalno upozoravaju na opasnost otvaranja srca zlu, koje čovjeka udaljuje od Boga. Činili su to svjesni čovjekovih sklonosti i njegove česte zbunjenosti u ovom svijetu. S druge strane, Biblija kao uzor navodi one koji unatoč silnoj zbunjenosti pred događanjima u svijetu žive pravedno.

Nešto od te logike pronalazimo i u Isusovim riječima kad poziva ljude da se čitavim srcem i dušom predaju Bogu. Isus to predanje poistovjećuje s ljubavlju. Govoreći o Bogu kao čistoj ljubavi, Isus često pokazuje put kojim se najlakše dolazi do Njega. Bog je ljubav i čovjek se u životu ostvaruje po ljubavi. Ovaj se kroz realizaciju ljubavi približava Bogu, izvoru Ljubavi. I što se čovjek u praktičnom životu više ostvaruje kroz ljubav, to postaje Bogu bliži i sličniji. U tom kontinuiranom približavanju Bogu, u čovjeku jača dašak božanskog.

Ljubav je temelj svega

Ljubav prema Bogu za Isusa nije identična s ljubavlju prema čovjeku, kao što se ni Božju osobnost ne može poistovjetiti s ljudskom. Onaj tko ljubi Boga ne ljubi samo jednu osobu, nego čitavo stvorenje, jer je Bog u svemu, iako istovremeno sve transcendira.

Isus ide još dalje i ljubav veže uz spremnost na žrtvu, čak i u trenucima kad ne razumijemo sve, kad nam se čini da je ljubav prezrena. Vrhunac ostvarenja ljubavi u praktičnom životu jest spremnost na žrtvu za druge. Potpuno predanje za dobro drugog uvijek nalazi potvrdu u Isusovoj žrtvi na križu, za izmirenje otuđenog svijeta sa Stvoriteljem. S Isusom riječi upoznaj sama sebe poprimaju novu dimenziju. Upoznati

Reportaža

V

Piše fra Janko Ćuro

Stoljećima mjesto molitve SVETIŠTE GOSPE OLOVSKE 14 www.svjetl ori jec i. ba

aljda nema mnogo država u svijetu s toliko različitih interpretacija vlastite povijesti kao što je naša Bosna i Hercegovina. Kad bi se čovjek želio opravdati, rekao bi da je to nešto zbog nas samih: u sebe zatvorenih, prema drugima sumnjičavih, a u isto vrijeme gostoljubivih i darežljivih kao što nije nitko na svijetu; ali sigurno više zbog zemljopisne konfiguracije terena, koji u svojim brdima i planinama skriva više nego što otkriva, šuti više nego što priča.

Mnogo vrijednoga ona je u sebi zatrpala, zaboravila i prešutjela. Kad bi tko upitao zašto je to učinila, ponudila bi isto toliko različitih odgovora.

Sigurno je samo da je malo toga ovdje crno-bijelo. Ali, kao i sve u životu, najbolje je pitati i provjeriti. Evo nekoliko jednostavnih pitanja, za Tebe dragi čitatelju, koja su zajednička baština svakog čovjeka rođenog na ovom tlu.

Kad bi Te netko upitao tko je napisao i tiskao prvi literarni tekst na narodom jeziku kod nas, što bi odgovorio? Ili možda: tko je pokrenuo i izdavao prvi bosanski časopis? A tko osnovao prvu javnu školu u BiH? Tko je napisao prvu povijesnu studiju o našoj zemlji?

Znaš li tko je bio prvi diplomirani liječnik, a tko prvi diplomirani kirurg?

Pa, dobro. Ne inzistiram na odgovorima. Za ova su područja sve češće zaduženi sveprisutni mentori Google i Wikipedija. Ipak, ima jedno posvećeno mjesto o kojem oni nemaju bogznašto reći, a nisam siguran koliko ga dovoljno i sami poznajemo. Jer, da bi ga čovjek upoznao, treba onamo osobno otići i iz prve ruke osjetiti

Arheologija i kršćanstvo Ostaci crkve iz Mila kod Visokog (današnji Arnautovići)

Romanika u Bosni i Hercegovini Stilsko razdoblje u umjetnosti koje se smješta između predromanike i gotike naziva se romanikom, a trajalo je otprilike od 11. do 13. stoljeća. Na području Bosne i Hercegovine romanika je razvila poseban izričaj, koji se u mnogome razlikovao od uobičajenih europskih tokova, stilski i vremenski.

S

ama riječ romanika dolazi od latinske riječi romanus, tj. rimski, čime se htjelo ukazati na povezanost s određenim elementima rimske tradicije, primjerice, rimskim načinom gradnje koji se vidi u izvedbi jakih, masivnih zidova i korištenjem bačvastog svoda.

Arhitektura koja nastaje u tom razdoblju primarno je vezana za sakralni prostor (crkve i samostani), ali se razvijaju i profani objekti poput plemićkih utvrda. Romaničke crkve su uglavnom jednostavna oblika, često trobrodne, presvođene kamenim bačvastim svodom. Bogato su ukrašene plastikom, kako izvana, u vidu portala, dovratnika, nadvratnika i apsida, tako i iznutra (kapiteli, oltari, amboni). Slikarstvo je predstavljeno kroz freske ili iluminaciju knjiga.

Nejedinstven stil u Europi

Cjelokupan romanički izričaj regionalno se vrlo razlikuje. Primjerice, način ukrašavanja portala prepoznatljiv 18 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Ana Marić Zemaljski muzej BiH

u Francuskoj, drugačiji je od onoga u Italiji. U to se pravilo ubraja i prostor današnje Bosne i Hercegovine, na kojem spomenici romaničke umjetnosti pokazuju izrazite lokalne značajke koje se zadržavaju dugo te se često miješaju s gotičkim stilom, stvarajući tako jedinstven, ali ponekad retardacijski i provincijski izraz.

Danas u Bosni i Hercegovini nije sačuvano mnogo romaničkih spomenika i oni se uglavnom daju prepoznati uz dodatak kasnijih prepravki i dogradnji. Takve su na primjer stara crkva iz Jajca, kao i crkva iz Mila kod Visokog (današnji Arnautovići), koje su dobile gotičku pregradnju, ili pak novoistražena romanička crkva u Zidinama u Gornjoj Skakavi kod Brčkog, kod koje su ispod gotičkih temelja otkriveni romanički.

U tlocrtnoj dispoziciji romaničke su crkve jednobrodne ili trobrodne

građevine, s polukužnim svetištem, često presvođene tabulatom, odnosno drvenim daščanim stropom, dok je svetište nadsvođeno zidanom svodnom konstrukcijom polukalotom.

Crkva sv. Marije u Jajcu prvobitno je bila izgrađena kao jednostavna romanička građevina, iako je danas, nakon mnogobrojnih kasnijih građevinskih zahvata, teško točno reći kako je zapravo izgledala. Pretpostavlja se da je bila izgrađena kao jednostavna, jednobrodna bazilika s izduženim pravokutnim svetištem, koja je kasnije prerađena u gotičkom stilu, čije su značajke ipak vidljivije.

Romaničke crkve u Bosni

Nešto je bolje istražena starija romanička crkva iz Arnautovića. Riječ je o jednostavnoj longitudinalnoj jednobrodnoj građevini s polukružnom apsidom, orijentiranoj u pravcu istok-zapad.

Unutarnje dimenzije crkve iznose 14,5 x 6,6 m, dok je polumjer apside 2,25 m.

Zidovi su s vanjskih strana ojačani

Bonum commune

Umijeće istinskog slavljenja Koliko vam se puta u životu dogodilo da budete pozvani na neko slavlje na kojem su hrana i piće bili izvrsni, glazba također, tijekom kojeg ste se zabavljali s ljudima, no kad se vratite kući, sine vam da ste se na tom slavlju ustvari dosađivali?

T

aj osjećaj ispraznosti i dosade nije stran suvremenom čovjeku koji očito ne zna uživati u slavlju. I zato je danas osobito aktualna misao filozofa Friedricha Nietzschea koji je rekao da nije problem organizirati slavlje, već pronaći ljude koji će uživati u slavlju. Mladež slavi na razuzdanim zabavama do kasnih jutarnjih sati, a zaposleni jedva čekaju vikend da bi se u slavljeničkim pijankama riješili stresa nagomilana tijekom radnoga tjedna. No, postavlja se pitanje: jesu li te zabave uistinu slavlja prijateljskih trenutaka? Takve zabave gotovo redovito prati neumjerena konzumacija – najčešće alkohola, koji upravo zbog neumjerenosti prestaje rasvjetljivati duh (in vino veritas) i umanjivati čovjekove razumske sposobnosti. Može li se istinski slaviti s takvim stanjem duha i razuma? Ili je vjerojatnije da se time čovjek vraća u predcivilizacijsko stanje u kojemu je život bio okrutan, gotovo životinjski brutalan, samački?

Bez stida i srama

Umjerenost uključuje oblik zdrave sramežljivosti, koja je preduvjet ostvarenja zajedništva. Umjereni ljudi 20 www.svjetl ori je c i. ba

Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

se srame prepustiti nagonu kad im razum to zabranjuje. Oni se suzdržavaju od ponašanja koje bi ih moglo dovesti u situaciju da postanu žrtve svojih nagona. Stari Grci su to nazivali stidom, zdravom sramežljivošću, koja se razlikuje od bojažljivosti, pretjerane sramežljivosti koja predstavlja zapreku međuljudskim odnosima. Štoviše, Platon ističe da su stid pred sramotom i nadmetanje za ljepotom ključni da bi pojedinac mogao činiti važne stvari u društvu. Drugim riječima, stid i sramežljivost ključni su za oblikovanje zajedništva u ljubavi, za ostvarivanje ideje općeg dobra, ali i za oblikovanje vlastite osobnosti.

Zato je Aristotel bio mišljenja da bi zločini prema drugoj osobi počinjeni u pijanom stanju trebali biti sankcionirani oštrije od onih učinjenih trijezna duha. Dva su razloga.

Zločin učinjen u pijanome stanju prvotno je povreda drugog čovjeka (sam čin zločina i posljedice toga zločina), a drugo, zločinom u pijanom stanju vrijeđamo i vlastitu osobnost, umanjujući si tako razumsko prosuđivanje neumjerenim pićem.

Neumjerenost je upravo glavna zapreka istinskom slavlju. Na nju ne upozoravaju samo grčki filozofi, već i sv. Pavao: I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom! (Ef 5,18) Dakle, vidimo da se suvremeni čovjek zbog neumjerenosti, bez stida i srama, spušta na predcivilizacijsku razinu. No vratimo se glavnom uzroku neumjerenosti suvremenoga čovjeka.

Glavni razlog zbog kojeg suvremeni čovjek ne zna slaviti i ne uživa u tomu treba tražiti u stanju koje su filozofi opisali kao dosada. Jedan od onih koji su najbolje objasnili fenomen dosade suvremenog čovjeka svakako je Martin Heidegger. On ističe da se čovjek današnjice nalazi u stanju duboke dosade. Uslijed te dosade, čovjek osjeća besmisao svega, pa čak i vlastite egzistencije.

Takav čovjek ne vidi smisao u poslu, odmoru i slavlju te s prezirom gleda

Retrospektiva

U

Ideološki rovovi

Bosni i Hercegovini su nedavno završili lokalni izbori na kojima nije bilo previše iznenađenja. SNSD-u Milorada Dodika i HDZ-u Dragana Čovića je i dalje otvoren put da nesmetano vladaju krajevima u kojima žive Srbi i Hrvati, što znači da će se broj mladih ljudi i obitelji koji sele prema Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama sve više povećavati. Ista situacija je i u bošnjačkom korpusu kojim već godinama suvereno vlada SDA (osim nekoliko općina u kojima je pobijedio SDP). Ova je stranka na lokalnim izborima, doduše, dobila načelnike u gotovo svim sarajevskim općinama, ali je izgubila neke druge načelničke pozicije u pojedinim gradovima, zahvaljujući prije svega nezavisnim kandidatima koji su zbog neslaganja s vođenjem politike ove stranke krenuli samostalno na izbore.

Jedna od takvih je svakako ponovno izabrana načelnica općine Visoko Amra Babić protiv koje je SDA vodila vrlo prljavu kampanju i koja je osvojila preko 60 posto glasova u svome gradu. Novinar A. Gutić kaže kako je načelnica Babić pala u nemilost svoje stranke jer je pomutila kriminalne dogovore i talove s turskim i arapskim investitorima. Novoizabrana načelnica rekla je kako ju je iz stranke istjeralo jednoumlje i minder politika: – Mene su iz SDA istjerali jednoumlje, autokratija i nedostatak demokratskog odlučivanja. I naravno, pokušaj manipulisanja mojom ličnošću i načelničkom pozicijom. Ne može stranku voditi jedna familija ili dvije familije.

Ne može stranka biti privatna firma.

26 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Petar Jeleč Stranka je političko mišljenje jedne grupe ljudi, jednog naroda, jednog dijela populacije. Oni su to pretvorili u familijarne odnose, da tako kažem. E, to je ta minder politika, koja već dugo traje i svojstvena je za SDA. Sada je kulminirala kroz ovu privatizaciju i tajkunizaciju. – istakla je gospođa Babić.

Bilo je još nekoliko iznenađenja na zadnjim izborima poput onoga u Zenici gdje je Fuad Kasumović okončao dvadesetogodišnju vladavinu SDA u ovom gradu. Slične stvari su se dogodile i u Goraždu i u Bugojnu. Sve ovo pokazuje da ipak postoji mogućnost da se kvalitetni pojedinci svojim trudom i radom izdignu iznad prosjeka i poraze velike stranačke mašinerije

koje na raspolaganju imaju novac, medije i moć.

Poslijeratna nasilja

Kad je poglavnik NDH Ante Pavelić 6. svibnja 1945. pobjegao zajedno sa svojom vladom iz Zagreba prema austrijskoj granici, ostavio je svoj narod na milost i nemilost ratnim pobjednicima. Svim jedinicama vojske NDH naredio je prije toga da napuste Zagreb i Hrvatsku i da se povuku prema granici kako bi se predali saveznicima, a ne Titovim partizanima pred kojima su strahovali od odmazde. Zajedno s vojskom povlačili su se i mnogi civili, djeca, žene i starci. Sve je to bilo loše organizirano, bez vojne i političke pripreme. Mnogi od njih bojali su se Titovih komunista i njihove osvete i zato su se željeli predati saveznicima.

Živjeti u Hrvatskoj

Sabor u plesnim cipelama

Z

nojni i umorni preživjesmo još jednu izbornu utakmicu.

I ono nakon nje. Što zna biti i gore! Ovog puta nije bilo vremena za dužu analizu. Izbornik Plenković, poznat po nadimku Šurjak iz mladih dana, a kažu lud je bio za košarkom (logično!), ubacio je 91, umjesto minimalnih 76 i odlučio da je dosta razigravanja dok ga ide. Vrijeme je da unese malo zapadne kulture među prvotimce Hrvatskog sabora. Plesne. Sveprisutna predsjednica se složila s njim i dodala kako je vrijeme da mnoge nauči barem osnovne korake. Ičega.

I tako je otvorena plesna škola Kod predsjednika i četiri-pet potpredsjednika. Petrov je rekao da je najpoštenije igrom par – nepar odlučiti tko će prvi predlagati voditelje glavnih plesnih sekcija: od gluhog, latinoameričkih plesova, preko zumbe sve do ingliš valcera..., uglavnom, neće ih biti 20 kao do sada, nego 19. Štedi se. Na kraju ih je 19 i pol! Ovaj polovični počeo bez portfelja. Krenimo redom...

Cipele bez starih gljivica

Dugo se trgalo za iskusnim i spremnim kadrom. Na samom početku

28 www.svjetl ori je c i. ba

utrčao je Beljak i rekao da mu se nekako vrti u posljednje vrijeme, pa će on samo dijeliti reklamne letke u znak podrške, jer kao ima neku gužvu kod kuće i nije mu dobro. Kovač je ušetao samouvjereno, siguran u svoj status, a kad su mu rekli da Stier pleše bolje od njega, uvrijeđeno je vrisnuo da je to rijetko viđena bedastoća. Nakon toga je uporno mantrao: – Ja sam stvarno sretan čovjek!

– uglavnom sebi. Hasanbegović je samo dobacio: – Pričekajmo!

Baš tada pojavio se, ničim izazvan, Ivan Tepeš, naklonio se i rekao da mora otplesati u Bruxelles, obećavši da će misliti na matičnu plesnu kuću u besanim noćima. I umirati od smijeha. A onda se predomislio. Plenković je rekao da je ovo doba mušičavih muškaraca i kako možda ne bi bilo loše da ovakva zapadno orijentirana plesna škola ima barem dvije-tri voditeljice. Tako je pozvao Obuljen, pa Bienenfeld, pa Maletić, pa... Kad su stigle na probu, ispostavilo se da je vrlo malo ženskih plesnih cipela, pa su žene (k’o žene!) demonstrativno otišle dok se to ne promijeni. Obuljenova se vratila i rekla da ona ima svoje. Cipele.

Sve mršaviji i umorniji, Plenković se požalio Petrovu da mu je dosta

Piše Marija Barbić kadroviranja glave i da malo krenu od repa, tj. da je vrijeme za razgovor o troškovima i financiranju svih 150-ak plesnih instruktora. Valjalo bi im, za početak, barem nove plesne cipele nabaviti, da ne bi stare gljivice prešle na nove noge. Tu se umiješala predsjednica i rekla kako ima ona jedne super, crvene, da su se i kraljici svidjele, pa eto, preporuka, hrvatski dizajneri i to i da nema gljivica... Plenković je tad promrsio da mu se crvena malo otužila zadnjih mjeseci, a i različiti su ukusi i potrebe pojedinih instruktora, pa najbolje da ih odmah sazovu, a voditelje sekcija će već izabrati, usput.

Dosta je nerada

I bi tako. Do sada prvi, Milanović je stigao s dva sata zakašnjenja, zavrtio piruetu i bosonog otplesao prema izlazu za nuždu. Sinčić se pojavio sa sinčićem (malo s!) i pitao ima li i dječjih brojeva obuće. Brkić, Jandroković, Reiner, Opačić i Vrdoljak su jednoglasno izjavili kako su oni svojim nogama zadovoljni, kakve god cipele na njima bile. Za sada. Kajtazi je rekao: – Lako je vama, mi posebni imamo i posebne plesove i takve nam

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Ptice u životu ljudi iz Biblije Ptice se spominju na samom početku Svetog pisma, i na samom početku stvaranja zemlje i svijeta. Knjiga Postanka odmah na početku ističe: I reče Bog: ‘Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!’ I bi tako. Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

O

vaj čin stvaranja ptica, prema biblijskom izvještaju dogodio se petog dana. Sveta Zemlja je zbog svog jedinstvenog položaja, a to je veza Europe, Azije i Afrike, kao i zbog svoje zemljopisne raznolikosti (spoj mora, jezera, brda, ravnica, pustinje), plodno područje za nastanjivanje raznih vrsta ptica. U Palestini se može naći preko 150 različitih vrsta ptica, to jest ptica koje se gnijezde na tom području, a uz to i puno ptica koje se ondje zaustavljaju tijekom migracije ptica, bilo da idu s juga ili na jug. Broj različitih ptičjih vrsta koje se tijekom godine mogu naći u Izraelu tako se penje do 380.

Različite riječi za ptice

Govoreći o pticama u Svetom pismu, opet treba naglasiti da je značenje pojedinih hebrejskih, aramejskih i grčkih riječi nejasno, to jest da se određene riječi koje se odnose na ptice različito prevode u današnjim prijevodima Svetog pisma. Njihovo točno značenje i poistovjećenje s današnjim pticama nije uvijek moguće. Ponekad nema dovoljno informacija o pticama, ponekad su riječi jako općenite 32 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

pa se značenje ne može sa stopostotnom sigurnošću odrediti. Ipak, pomno proučavanje riječi, uz kontekst u kojem se dotična riječ pojavljuje, kao i razumijevanje današnje ptičje populacije te njihovih ekoloških staništa, pomažu da se za velik dio riječi može utvrditi o kojim se pticama radi. No, određeni problem postoji, i s tim treba računati kad se gleda biblijska konkordancija. Tako se recimo čaplja u Bibliji Kršćanske sadašnjosti spominje 5 puta (Lev 11,19; Pnz 14,18; Ps 102,7; Iz 34,11; Sef 2,14) dok se u Šarićevu prijevodu kod Iz 34,11 ne koristi riječ čaplja, nego pelikan. To treba imati na umu kad se prave usporedbe koliko se koja ptica spominje u Bibliji. Riječju čaplja se prevode različite hebrejske riječi, poput ʾănāpāh ili qipōḏ, koja se ponekad prevodi i kao

sova. Sve to treba imati na umu kad se govori o pticama, budući da se u Svetom pismu koristi oko 60 riječi na preko 200 mjesta u Bibliji, koje se odnose na ptice općenito ili na određenu vrstu ptica. Novi zavjet pak sadrži devet različitih grčkih riječi za ptice, a te riječi se pojavljuju u 47 novozavjetnih ulomaka. Zanimljivo je uočiti da se od devet novozavjetnih riječi za različite vrste ptice, osam vrsta ptica već spominje u Starom zavjetu, tako da Novi zavjet donosi samo jednu novu pticu u biblijski tekst koja nije bila poznata u Starom zavjetu.

Određene ptice koje se spominju u Svetom pismu su u određenom vremenu pripitomljene i koristile su se za hranu. Tako su se kokoši u Palestini najvjerojatnije pojavile oko 1400 godina prije Krista i od tada se koriste za hranu. Od ostalih pripitomljenih ptica, ili ptica koje su se koristile za hranu, Biblija spominje goluba (heb. yônâ), grlicu (tôr), gusku i patku (barburîm), jarebicu (qōrēʾ), prepelicu (śĕlāw), lastavicu (dĕrôr), čiopu (sîs).

Simboli duhovnog stanja

Ptice su biblijski ljudi koristili u različite svrhe. Jedna od stvari za što su

Aktualno

Proces proglašenja svetim u Katoličkoj Crkvi Da bi se netko uzdigao ‘na čast oltara’ potrebne su tri stvari: umrijeti, pokrenuti službeni proces za proglašenjem svetim te jedno ostvareno čudo, izmoljeno po zagovoru dotične osobe.

K

ako se postaje službeno svet u Katoličkoj crkvi? Da bi se dokučio ovaj odgovor potrebno je poznavati i razlikovati najprije osnovne pojmove kao što su: svetost, mučenik, ispovjedalac, proces proglašenja nekoga blaženim i svetim (beatifikacija i kanonizacija), način izvođenja procesa i sl.

Prema općem nauku Katoličke Crkve, svi koji su primili krštenje ujedno su i sveti. Može se reći da su sveti u doslovnom smislu riječi, tj. posvećeni iz razloga što su primili sakrament svetog krštenja, po kojem su postali djeca Božja i članovi Crkve. Po istom sakramentu svi su kršteni pozvani živjeti univerzalni Božji poziv na svetost.

Pored ove opće svetosti svih krštenih, postoje i oni koji su više sveti od onih koji su jednostavno primili sakrament krštenja. Ti više sveti zapravo su službeni sveci Katoličke Crkve, koji su na poseban način za svog zemaljskog života živjeli svoju svetost krštenja i do kraja bili vjerni Gospodinu.

Oni se dijele u dvije skupine: na mučenike te ispovjedaoce ili priznavaoce.

Mučenici i ispovjedaoci vjere

Riječ mučenik dolazi od grčke riječi μάρτυς (màrtys), lat. martyr, ili 38 www.svjetl ori je c i. ba

Piše dr. iur. can. fra Šimo Ivelj μαρτύριον (martýrion), što znači svjedok ili dokaz. Dakle, mučenik je osoba koja zbog mržnje drugih prema njezinoj vlastitoj vjeri radije izabire smrt i mučeništvo nego odricanje ili nijekanje svoje vjere. Riječ ispovjedalac ili priznavalac pak dolazi od latinske riječi confessor, a ova druga skupina svetaca sastoji se od osoba koje nisu umrle iz mržnje prema vjeri, nego su za zemaljskog života bili javni ispovjednici vjere i svojim su kreposnim životom svjedočili vjeru u Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga.

Je li dovoljno samo živjeti svetim životom ili samo podnijeti mučeništvo za svoju vjeru da bi osoba u općoj Crkvi bila poznata i štovana kao svetac ili mučenik? Nije dovoljno. Potrebno je i javno priznanje službene crkvene vlasti. Prije svega treba naglasiti da Crkva ne pravi i ne proizvodi svece, nego ih samo proglašava. Tako osoba ne postaje svetom službenom kanonizacijom, nego je bila sveta i prije procesa. Zemaljska svetost ili

podneseno mučeništvo takvih ljudi biva samo svečano i pravno priznato. Majka Crkva se za određivanje ili proglašenje svetim služi svojim pravnim sustavom ili kanonskim pravom.

Ne ulazeći u povijest, danas Katolička Crkva ima službenu Kongregaciju za kauze svetih, koja je zadužena za proglašavanje novih svetaca u općoj Crkvi, a sam proces se naziva kanonizacijom. Struktura ove kongregacije slična je sudištu koje ima zadaću provesti pravne istrage za parnicu proglašenja svetim jedne osobe.

Tko može biti predložen za službenu kanonizaciju? Predložen može biti svaki katolik, bez razlike na spol, dob, rasu, naciju i društveni položaj. Što je sve potrebno za pokretanje takva procesa? Prije svega traži se da kandidat za svetost bude mrtav, mora postojati netko tko će predložiti da se otvori ili pokrene službeni postupak te da mjesni ordinarij biskupije, u kojoj je kandidat proveo život i umro, službeno prihvati i najavi početak postupka. Prvi dio postupka se odvija na području matične biskupije: trebaju se prikupiti dokumenti, svjedočanstva o glasu svetosti ili o glasu mučeništva kandidata te dokazi o nepostojanju nikakvih smetnji da se pokrene kauza. Kada se postigne moralna sigurnost o herojskim krepostima

Savršeno nesavršeni Jesmo rasli, pa i narasli, a jesmo li dorasli? Sve je nekako uvezano, isprepleteno. Ovisimo jedni o drugima. Stanite trenutak! – Pa mi smo skoro pa savršeni! – reći ćemo. Ih, ta tko nam brani misliti što hoćemo. O, ne, ne! I nesavršenost je zalazila u odaje našega bića. Nerado to priznajemo, ali... Zatim smo savršenost povukli natrag, u svoje odaje i prigrlili.

Pa, onda opet nesavršenost i tako redom. Kao da smo razvlačili žvakaću gumu između jedne i druge. Učini nam se da se sve to događalo i događa, dolazilo i prolazilo spontano, izvan naše kontrole.

Mi između savršenosti i nesavršenosti. Ah! Izgleda, one obje uživaju. A što je s nama, ljudskim bićima? Kako ćemo biti sigurni što je savršenost a što nesavršenost? Hm! Ostanemo bez daha, bez riječi, ne uočivši razliku.

Tražeći sredinu, za koju uopće ne znamo postoji li, tražimo svoje mjesto. Gdje nam je mjesto? Život postaje neka nedokučiva zavrzlama. ...Uz sve ostalo, na primjer, mene je upecala i poetska mreža. I to traje. Ta moja krivudava rijeka misli u kojoj i jesam i nisam. No, i dalje sam sklonište za savršenost i nesavršenost. I kao da je uvijek bolja ona koja je dalje. Znatiželja me vuče. Ova igra produžuje trajanje. Ali, igra će jednom prestati. Bože,

Laudatio

Radost davanja Piše Dževad Karahasan

B

Rupert Neudeck, mirotvorac i humanitarac (1939. – 2016.)

46 www.svjetl ori je c i. ba

io je kraj oktobra ili početak novembra 1995. U Bosni su se odvijale velike vojne operacije, koje su trebale završiti rat koji je trajao od 1992. Zato su svi listovi i svi televizijski programi bili preplavljeni vijestima iz Bosne i prilozima o Bosni. Jedne večeri se u emisiji vijesti na nekoj od njemačkih televizijskih stanica uživo javio njihov suradnik s terena – visok čovjek sijede brade i ispijena lica, koji je vidno drhtao od studeni, iako je bio odjeven u bundu. Govorio je sigurno pet-šest minuta, ili čak duže, što je za televiziju prava vječnost, a ipak nije nijednom riječju spomenuo vojne operacije, naoružanje, pobjednike ni poražene, taktiku ni strategiju.

Uzbuđeno, tonom koji nije dozvoljavao sumnju, on je u svom dugom izvještaju nabrajao što je sve porušeno, gdje što treba popraviti, koliko je ljudi pogođeno razaranjima i kako bi

se njihove nevolje mogle ublažiti. Svoj izvještaj završio je rečenicom koju ne bih mogao zaboraviti, čak ni kad bih se potrudio: – Građani Njemačke su već do sada mnogo dali za Bosnu, ali sada, Bogu hvala, imaju priliku dati mnogo, mnogo više.

– Moram saznati tko je ovaj čovjek! – pomislio sam, bjesneći na sebe što nisam upamtio njegovo ime, koje sam pročitao na ekranu i odmah zaboravio. Srećom, voditelj emisije ga je ponovio u jednoj od onih napomena kojima dobri voditelji povezuju različite priloge i teme. Tako sam saznao da se čudak koji me je toliko zbunio zove Rupert Neudeck. – Moram upoznati ovog čovjeka. – mislio sam zapisujući ime, – Na svijetu sigurno ne živi još jedan ovakav čudak.

A čovjek je zaista bio čudak: ne potroši ni jednu riječ na vojne operacije, oružje i ostale uzbudljive stvari koje bi trebale zanimati tadašnjeg

Tragom narodne baštine

Svetac za narod

Fra Lovro Karaula u livanjskoj pučkoj tradiciji Jedan od značajnih franjevaca Bosne Srebrene zasigurno je fra Lovro Karaula (1800. – 1875.). Živio je u vremenu osmanske okupacije, bio je aktivan u društveno-političkom životu i životu svoje franjevačke zajednice, a do mučeničke smrti ostao je neustrašiv borac za ljudska prava. Boreći se za pravedniji i bolji položaj obespravljenih, prigodom dolaska austrijskoga cara Franje Josipa u Sinj 1875. u Spomenici je izrekao nevolje katoličkoga puka. Za to se brzo saznalo, a kasnije ga je koštalo i života.

O

stavio je duboke tragove u župama u kojima je pastoralno djelovao. Godine 1861. postao je župnik u Ljubunčiću. Želio je izgraditi crkvu, no gradnja je tekla otežano, jer je narod smatrao da je najbolje ono što je starinsko – slušati misu u tijesnim kolibicama i skrovitim mjestima. O gradnji župne crkve predaja kaže: U Ljubunčiću je harala kuga, krepavalo je blago i kad su jame pune bile blaga, kuga je morila i čeljad. Gdje bi ujutro na kući osvanula crna ‘tica, tu bi umrlo čeljade. Ljudi sela Ljubunčića otišli su do fra Lovre koji je živio u zaseoku Gornje Selo i pitali: ‘Što ćemo, ujače?’, a on im je kroz prozor odgovorio: ‘Davno sam vam govorio da na Glavici napravite crkvu, jer tu je greblje vaši’ pradjedova’. Ljudi su poslušali i čim je temelj zakopan, kuga je prestala.

Dozvola za gradnju

Fra Lovrin kip koji prstom pokazuje Glavicu nalazi se u dvorištu ispred župne crkve. Zapisnik o gradnji crkve u Ljubunčiću čuva se u Arhivu samostana na Gorici. Svojim je znanjem i 50 www.svjetl ori je c i. ba

koža i da se na nju smije staviti zvono.

Sultanova se naredba morala poštivati i jedan Turčin prvi uze kramp i počne kopati temelj.

Piše Ana Papić

tragomtradicije@gmail.com

spretnošću dobivao fermane za gradnju crkava među kojima i za gradnju na Gorici i u Vidošima. I gradnja crkve na Gorici ispričana je u predaji: Turci su zabranjivali gradit’ i najskromniju crkvicu. Naročito su im smetala crkvena zvona. Uputi se sultanu u Carigrad fra Lovro Karaula.

I dadne sultan fra Lovri ferman na kome je stajalo da smije napravit’ crkvu kolika je volovska koža i stavit’ zvono, ali ono malo, što se s njime zvoni kod pričesti. Ali po povratku u Livno fra Lovro se zgodno sjeti, isječe volovsku kožu u oputu i opaše pozamašan prostor. Na to se odma’ skupe Turci.

Kad su htjeli zabranit’ gradnju, fra Lovro im pokaza ferman. Pisalo je da se može gradit’ crkva kolika je volovska

Opjevani fratar mučenik

Sjećanje na fra Lovru sačuvano je i u jednoj guslarskoj pjesmi koja je izvedena 20. srpnja 1977. prigodom mlade mise fra Miroslava Ištuka u njegovu rodnom selu Žiroviću, ujedno fra Lovrinu mjestu rođenja i pogibije. Autor i izvođač bio je Jozo Ištuk Paškin iz Žirovića. Cilj joj je opjevati istinu o fra Lovrinu životu i smrti. No, pjesma se u nekim elementima razlikuje od onoga što se može pronaći u zapisima franjevaca toga vremena. U pjesmi se spominje da je fra Lovro: Dosta skroman i ljubazan bio, Sve narode jednako volio.

O fra Lovrinu povratku u rodnu zemlju nakon školovanja narodni pjevač kaže: U Bosnu se svoju povratiše Da bi svome sad pomogao puku,

Zemlja planina

Veličanstveni neprohodni klanci VOLUJAK

Planina Volujak smještena je u graničnom području između Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Dio Volujka pripada svakoj od tih dviju država. Jugozapadni dio planinskog masiva spušta se do rijeka Sutjeska i Vrbnica, istočnim i sjevernim dijelom oslanja se na Maglić, od kojeg ga pak odjeljuje potok Suha.

M

asiv planine pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, odnosno slijedi pravac pružanja Dinarskog gorja. Pripada skupini naših najviših planina, čiji su vrhovi iznad 2000 metara. Najveći je vrh Volujka Velika Vlasulja na 2337 m, a slijedi Široka Točila s visinom od 2297 m; oba su u Crnoj Gori. S druge strane granice, u Bosni i Hercegovini nalaze se Studenac (2294 m), Previja (2273 m) i Badan (2241 m). Unatoč takvim visinama, sam masiv koji gradi planinu nije veliki, ali je greben planine kompaktan i povezuje sve vrhove koji su iznad 2000 m.

Školski primjer krša

Kako Volujak pripada dinarskim planinama, on je većinom izgrađen od vapnenaca, s mnoštvom geomorfoloških i geoloških fenomena poput 52 www.svjetl ori jec i. ba

pećina, cirkova i kanjona. U osnovi građe Volujka kao i susjednih planina nalaze se permske stijene, odnosno mezozojski vapnenci, dijabazi i malafiri. Samu planinu je karakterizirala dugotrajna ledenjačka aktivnost, o čemu svjedoče brojni manji cirkovi i morenski nanosi.

Postoje i brojne rasjekline u stijenama, što je jedna od najvažnijih karakteristika krša. Te su rasjekline klanci i kanjoni, od kojih se ističu kanjoni potoka Suha i rijeke Sutjeske, koja odvaja Volujak od Zelengore.

Pećine i špilje su također prisutne, ali nisu dovoljno istražene.

Kanjon rijeke Sutjeske veličanstven je: ondje se od same obale uzdižu strme vapnenačke litice na visinu od nekoliko stotina metara te otežavaju prilaz ovoj zanimljivoj planini.

Kad se promatra kanjon Suhe, on se oštro usijeca u obronke Volujka, a

Piše Dalibor Ballian iznad strmih litica kanjona javljaju se pašnjačke visoravni, nekada korištene za ispašu.

Kako je u pitanju kraška planina, njezino je podnožje bogato izvorima vode, a najviše ih je u kanjonu potoka

Pogled u dušu

Čemu služi roditelj?

Odlučio jedan roditelj počastiti svoju obitelj za okrugli 60. rođendan koji mu se bližio. Organizirao je večeru u jednom ugodnom restoranu, pozvao svoje kćeri i njihove obitelji i sa svojom gospođom zauzeo počasno mjesto za stolom.

O

tac je bio ponosan i sretan, a svoju radost htio je podijeliti s najmilijima. Međutim, takva mišljenja nisu bili njegovi unuci. Od početka su trčali restoranom, vikali i pokazivali ponašanje neprilagođeno takvom prostoru. Otac bi poglédao u svoje kćeri, a one su činile koliko su mogle.

No, dvoje njegove unučadi od po pet godina bilo je dosjetljivo i puno trikova, viđenih u najnovijim igricama.

Tako su konobari, noseći pune pladnjeve hrane, jedva uspijevali izbjeći njihove zamke.

Mogu što god požele

Roditelji su se smijali gledajući zločestoće svoje djece i tumačeći ih kao kreativnost. Prepričavali su njihove zgode i nezgode iz vrtića i hvalili njihove mudre glavice za snalažljivost i odgovore za koje ni sami ne znaju od koga su ih pokupili. Što bi oni više hvalili svoju djecu kad god bi se ona približila stolu da im se ubaci obilni komad hrane u usta, toliko bi djeca, potaknuta tim pohvalama, još više divljala kako bi privukla pažnju svih, a ne samo roditelja.

54 www.svjetl ori je c i. ba

svoj rođendan u krugu obitelji koja je i zaboravila povod susreta!

Tko je komu roditelj?

Piše prof. dr. sc. Snježana Šušnjara Slavljenik se vrpoljio na svom mjestu. Bilo mu je neugodno primati poglede drugih gostiju koji su u njemu gledali autoritet i očekivali neku akciju, kad već njegove kćeri i zetovi sve promatraju sa simpatijama i osmijehom. Međutim, nije prošlo dugo, a mali nestaško povukao je rub stolnjaka s drugog stola i sručio na sebe servirano posuđe. Počeo je urlati i prestrašeno se okretati oko sebe, tražeći utjehu od majke, koja je izbezumljeno dotrčala i stala ga milovati i ljubiti. Podigla ga je i ponijela do stola svojih roditelja i sva uspaničena rekla da oni sad moraju ići, jer je dijete u šoku i treba mu zraka! Svi su ustali, ostavili napola pojeden obrok i uputili se prema izlazu. Suvišno je reći da su ostali gosti odahnuli i u miru dovršili svoj objed. A slavljeniku više neće pasti na pamet slaviti

I što se dogodilo? Roditelji vode djecu na mjesta i prigode koje nisu za njihov uzrast. Sva mjesta su za djecu, reći će roditelji. Gdje smo mi, tu su i naša djeca! Iz njih progovara osjećaj krivnje zbog propuštenog vremena i prilika, pa u svoje slobodno vrijeme pokušavaju darovati djeci svoju prisutnost. I tada čine pogrešku! Djeci ne nude same sebe, razgovor, zagrljaj, ljubav, zajedničke susrete, šetnju u prirodi ili druženje s drugim obiteljima. Ne, nego vode djecu na mjesta za odrasle, jer se moraju podružiti i s drugima, ispuniti društvene obveze, a djeca su opet sama i dosadno im je.

Ili ih odvedu u šoping centar i ostave u kutku za djecu, a oni obavljaju kupovinu.

Kao nagradu što su bili dobri (kako to znaju?) daju djeci da izaberu što će im kupiti, kakvu frizuru napraviti, kakve selfije snimiti! I tako slobodno vrijeme roditelja protekne u stvaranju nepoželjnih ponašanja i nestvarnog svijeta. Djeca pri tom stvaraju

Kaos kao fraktal

Kumstvo za sitniš Milost nije tren potaknut strepnjom ili dobrim raspoloženjem. Jednako kao što molitva nisu tek riječi, govor da bi čuo sebe samoga. Ona je poziv, znak da si spreman prihvatiti Božje djelovanje.

Ona je poziv, znak da si spreman prihvatiti Božje djelovanje. Vremenom molitva postaje sve više šutnja u kojoj Ga slušaš i čuješ

U

nedjeljno jutro, još pomalo snen, ali ispeglan i ubrzan, jer red se zna, ulaziš u crk­ veno dvorište. Žuriš, pogledavajući na sat, kao da ćeš tako usporiti vrijeme i skloniti mrki pogled inače simpatičnog svećenika s tvoga lica kada, opet u zadnji tren, otvoriš teška vrata. Pri tom će se i većina polupoznatih i prijekornih lica, šareno posloženih u klupama, kao po naređenju okrenuti prema tebi.

Netom prije tog tvog još jednom odigranog ulaska, nailaziš na njih – ljude pruženih ruku. U prolazu čuješ kako te ispočetka molećivo pozivaju, dok ti pored njih prolaziš, sve agresivnije, gotovo prijekorno, a oni guraju ruku, kapu ili posudicu za novac prema tebi. Budući da nemaš vremena niti staviti ruku u džep, prolaziš pored njih, ulaziš i postaješ dio svega onoga o čemu si žureći razmišljao.

Zadovoljan i znatno usporeniji izlaziš nakon mise, pozdravljajući, više ili manje srdačno, poznanike u prolazu. Jeka propovijedi, pjesme i pričesti doprinese tome da se osjećaš pomalo odabran, u milosti, a ponekad na pogrešan način čak i – važniji.

Osim toga, nije loše da On odozgo vidi i to, pa kao kakav samosvjesni vlastelin stavljaš znakovito ruku u džep i pružaš kovanice onoj pruženoj 56 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@hotmail.com

ruci na ulazu koja ti se, sada pri izlasku u zadnjem pokušaju, trpa u lice.

To što ćeš za koji dan u nekom trgovačkom centru možda sresti tog istog čovjeka, samo što će ta danas pružena ruka gurati kolica za kupovinu daleko punija od tvojih, a on biti bolje obučen i raspoloženiji od tebe, to je dio jedne sasvim druge priče.

Ovaj put.

Zato ćeš, ostajući u ovom mirnom, nedjeljnom ritmu odmora odgledati na TV-u udarnu priču o stvarnom kišnom čovjeku, kako su ga nazvali. Čovjeku koji je prije 36 godina dovezen u bolnicu na Rabu. Kako nikakve isprave nije imao, uz to je osoba ograničenih mentalnih sposobnosti i vrlo oskudna govora, bilo je nemoguće utvrditi mu identitet, pa je ostao ondje. Do danas. Za drugo ne zna. Njegov svijet je bolnički krug. Pokušavalo se utvrditi tko je taj čovjek, kojega je bolničko osoblje prihvatilo, čak i zavoljelo. Bez uspjeha. Sve do trenutka

kad mu je država, slovom birokracije i zakona, ukinula besplatno liječenje, jer on nije ničiji državljanin, nema ni pravo ime, prezime. Tada su se uključili mediji, stvorili priču, pa navodno čak i pronašli obitelj kojoj on pripada.

Zadovoljan zbog pozitivnog završetka priče, jer i ti si, eto, dio društva koje je to riješilo, sito ćeš se potapšati po trbuhu i pogledati još jedan dokumentarac o životu u Africi ili pročitati poziv UNICEF-a, sveprisutan sad pred blagdane. Bit će to još jedan poziv za doniranje nekog iznosa koji će promijeniti nešto... Još jednom ćeš važno i samosvjesno dati prilog, da

U prolazu čuješ kako te ispočetka molećivo pozivaju, dok ti pored njih prolaziš, sve agresivnije, gotovo prijekorno, a oni guraju ruku, kapu ili posudicu za novac prema tebi bi se društvu uz kavu mogao pohvaliti kako si kum egzotičnom djetetu, tamo negdje za neki sitniš mjesečno...

Sjećaš se one prispodobe o bahatom sucu, u nekom gradu, koji se Boga nije bojao, a za ljude nije mario?

Javna diplomacija

L’esprit de Paris Jeste li znali da je francuski jezik drugi najrasprostranjeniji jezik na svijetu? Možda ova činjenica nije pretjerano iznenađujuća, imajući u vidu da je francuski jedan od službenih jezika Europske unije, no, pored svih političkih, sigurno postoje i drugi razlozi.

D

anas mnoge žene žele biti dame iz Pariza. Taj izraz više se ne odnosi samo na žene koje žive u Parizu, nego zapravo odražava životni stil koji mnoge žene žele postići. A što to sve krasi jednu takvu damu? I zašto baš Pariz?

Pariz je već dugo vremena sinonim za ljubav, uz francuske chansons d’amour, odnosno ljubavne pjesme, koje obično simboliziraju ljubavnu poruku, i to na nekoj profinjenoj razini. Pariz je simbol mirnog načina života i uživanja u svakom pokretu, djelu i trenutku. To uživanje odlika je većine filmova i glazbe francuske produkcije, a šalje jedinstvenu poruku iz Grada ljubavi i cijele Francuske.

No, ne bi Vas trebalo iznenaditi kako su se Francuzi veoma dobro isprofilirali u javnoj diplomaciji. Naime, neki teoretičari javne diplomacije smatraju da njezini počeci datiraju još od Napoleona Bonapartea, koji je razmišljao o načinima uporabe javne diplomacije kao alata koji će mu pomoći u osvajanju zemalja. Danas su Francuzi osvojili naša srca i misli, učinivši svoju zemlju jednom od nezaobilaznih atrakcija koje čovjek treba obići dok je živ. A Francuzi to rade vrlo istančano.

Teško mi je sjetiti se svog prvog susreta s javnom diplomacijom 60 www.svjetl ori je c i. ba

Francuske. Prvo čega se sjetim jest film Zvonar crkve Notre Dame. Francuskoj kinematografiji u pomoć je doskočio

i Hollywood, koji često spominje Pariz ili čak određene situacije smješta na ulice Pariza. Jedan od meni dražih

Brojke i slova

Na mladima svijet ostaje Kada države želimo rangirati po bogatstvu, napretku ili učinkovitosti koju ostvaruje njihova vlast, otprilike znamo kakav redoslijed možemo očekivati. Vodeću poziciju vjerojatno će zauzeti jedna od skandinavskih zemalja, Austrija, Švicarska ili možda Australija, a zadnja pozicija bit će rezervirana za neku od siromašnih afričkih zemalja.

U

zadnje vrijeme možda na začelju završi i ratom pogođeni Afganistan, potresom uništeni Haiti ili pak politički ugrožena Venezuela.

Međutim, ako se rangiraju zemlje po pokazateljima koji nisu direktno ovisni o bogatstvu ili siromašnu, tablice s njihovim redoslijedom će biti znatno neizvjesnije.

Djeca kao istinsko bogatstvo

Mjesec u kojem se nalazimo ispunjen je događajima koji obilježavaju solidarnost, sjećanje ili borbu za stanovnike cijeloga svijeta. Uz spomendan na Svjetski dan tolerancije (16. studenog), Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (25. studenog), sredinom ovog mjeseca obilježava se i Svjetski dan djece (20. studenog). Tog dana stanovnici cijeloga svijeta sjećaju se i potiču javnost na razmišljanje o potrebi zaštite djece i maloljetnika od zloupotrebe, nasilja i raznih oblika diskriminacije.

Jedan od statističkih pokazatelja Svjetske banke, kao međunarodne organizacije za pružanje pomoći u ekonomskom razvoju i eliminiranju siromaštva, zove se stopa fertiliteta ili plodnosti. Ovaj pokazatelj prati broj rođene djece po ženi rodilji u plodnom razdoblju njezina života, koji obuhvaća period od 15. do 49. godine.

62 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Željko Bošnjak Iako se može povući paralela da se u bogatim zemljama rađa manje djece, a u siromašnim zemljama više, generalno to ne mora vrijediti. Tekst koji slijedi pokazat će rezultate za Bosnu i Hercegovinu, kao i neke zanimljive brojke na razini cijeloga svijeta.

Izumiremo li postupno?

Davne 1960. prosječan broj rođene djece u cijelome svijetu na 10 rodilja iznosio je 50. Pedeset godina poslije, tj.

2010., taj se broj prepolovio, pa iznosi 25 rođene djece na 10 rodilja. Današnji svjetski prosjek stope fertiliteta je dakle 2,5 %, odnosno, na 10 rodilja rodi se 25 djece. S tim brojem ukupna svjetska populacija konstantno raste, jer pretpostavke kažu da je potrebno 21 dijete na 10 rodilja, kako bi stanovništvo zadržalo jednaku populaciju.

Države koje imaju stopu fertiliteta manju od 2,1 % države su koje stare i čije stanovništvo postupno izumire.

Smanjenje broja djece po rodiljama primjećuje se iz godine u godinu, kako u bogatim, tako još više u

siromašnim zemljama. Stanovnice afričke zemlje Niger žene su koje danas rađaju u prosjeku najveći broj djece. Prema podacima Svjetske banke, u toj državi se na 10 rodilja rodi 66 djece, odnosno, svaka žena prosječno rodi minimalno 6 djece. Da je ova afrička zemlja uistinu specifična, pokazuje i njezina demografska struktura. Naime, od ukupno 15,5 milijuna stanovnika, gotovo je polovina njih mlađa od 15 godina. Ne uzimajući u obzir Hong Kong kao državu zaposlenika, najmanje djece rađaju žene iz Južne Koreje. U ovoj azijskoj državi se na 10 rodilja rodi 12 djece, a ukupan broj stanovnika mlađih od 15 godina iznosi tek 14 % njihove populacije. Što se tiče Europe, prosječni broj rođene djece na 10 rodilja iznosi 15.

Majke najviše rađaju u Izraelu (27 djece na 10 rodilja), odnosno u Francuskoj i Turskoj s 20 djece na 10 rodilja. Najmanji broj rođene djece je u Poljskoj, Rumunjskoj i Bosni i Hercegovini. U spomenutim zemljama na 10 rodilja prosječno se rodi 13 djece, što znači da tek svaka treća majka rodi i drugo dijete. Nešto veći broj djece rađa se u Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Slovačkoj i Grčkoj.

U njima se na 10 rodilja rodi 14 djece.

Bosna i Hercegovina s ostalim zemljama u regiji pripada zemljama s najmanjom stopom fertiliteta. Broj njihovog

Razgovor s precima

Šimićeva lirska revolucija U posljednje vrijeme obuzima me čežnja da razgovaram s piscima o čijim sam književnim djelima i sam pisao. Svijest o tomu da su svi oni odavno mrtvi nije ublažavala tu čežnju. Želio sam od njih čuti ono što sam propustio uočiti dok sam im čitao djela i pokušavao odgonetnuti njihova značenja.

T

ijekom svoje duge karijere profesora književnosti često sam se vraćao pjesmama Antuna Branka Šimića, za kojeg sam bio uvjeren da je u radikalnosti svoje poetike stvorio jedno od najoriginalnijih djela naše moderne poezije. On je, pisao sam, izmijenio prirodu pjesničkog govora u okvirima našega jezika, osvojivši u njemu nove prostore za pjesničku izražajnost.

Kako je bio jedan od prvih hrvatskih pjesnika koji je samosvjesno argumentirao svoja pjesnička polazišta, njegovi manifestni tekstovi su mi u velikoj mjeri pomagali da shvatim ne samo njegove pjesničke težnje već i težnje njegove generacije. Više puta sam, listajući njegova Sabrana djela, zamišljao da ga čujem kako s modernističkom drskošću odbacuje tradicionalne pjesničke forme i logiku samog jezika. A onda sam ga, u jednom virtualnom razgovoru u Drinovcima, njegovom rodnom selu, naveo da izloži principe svoje poetike.

Počeo sam: – Ti si u književnost ušao u društvu onih samozvanih Matoševih učenika koji su se 1916. okupili oko almanaha Grič, njegujući uglađenu, formaliziranu poeziju 64 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Zdenko Lešić pravilnog metra, poglavito nostalgičnog sjećanja na regije zavičaja. Kao što je bilo i kod njih, tako je bilo i kod tebe: izvana favorizirana metrička forma vezanog stiha, iznutra idealizirani zavičajni pejzaž; s jedne strane soneti i katreni, s druge strane slike rodne grude, sačuvane u sjećanju. Ali to kod tebe nije dugo trajalo. Zbog čega si onako odlučno napustio tu regionalističku poetiku gričana?

– Istina, – odgovorio je – ja sam od trinaeste do svoje šesnaeste, sedamnaeste godine bio matoševac.

Ali sam brzo shvatio da je ta artificijalna poezija, koja ignorira suvremenu stvarnost u vrijeme strašnog rata, jalovo producirala sterilizirane poetične slike vanjskog svijeta. A ja sam mislio: ako prikazuješ vanjski svijet, onda ništa ne kazuješ o sebi.

Tako sam došao do zaključka da je poezija nešto drugo nego slikanje

predmetnog svijeta, da je ona, kao i sva umjetnost, prvenstveno ekspresija umjetnikovih osjećanja; utjelovljenje njegove unutrašnjosti u zvucima, bojama, linijama ili riječima, da se ona, dakle, otkriva u ekspresivnosti, ne u ljepoti.

– Svijet s kojim si se suočio više nije mogao ući u sonete, niti se zatvoriti u pravilne oblike vezanog stiha uz pomoć uobičajenih shema tradicionalne pjesničke deskripcije. Zadatak tvoje generacije, takoreći, bio je da na ruševinama tradicije stvorite nešto novo. A u tom prevratu bilo je uistinu nečeg destruktivnog, baš onako kako si ti govorio: Porušimo red (mnogih ljudi) i možda ćemo probuditi život.

Razderimo uniforme, i možda ćemo otkriti dušu. Tu ulogu dobio je slobodni stih. Kako je ta izražajna forma došla do tebe? – upitao sam znatiželjno.

– U to vrijeme do mene su počeli dolaziti primjerci časopisa Sturm, berlinskih ekspresionista, u čijim sam programatskim tekstovima nalazio formulirane i neke svoje stvaralačke težnje. Zato sam – zajedno s Gustavom Krklecom i Nikom Milićevićem – pokrenuo vlastiti Sturm, tj. časopis Juriš, u kojem smo izvršili

Duh Afrike

Dovršena škola u Kivumuu Iza nas je doista radostan mjesec. Još se dojmovi nisu slegnuli, pa i nije baš lako sve osjećaje prenijeti na papir. Završetak gradnje druge zgrade naše tehničke škole svečano smo proslavili 24. rujna.

N

a blagoslov nove zgrade došao je i nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić, kojeg smo s velikom radošću ugostili u našem brdovitom afričkom selu. Osim kardinala, imali smo još dosta gostiju. Došli su nam i ekonom provincije i predstavnik provincijala Bosne Srebrene fra Nikica Vujica, kardinalov tajnik vlč. Bojan Ivešić, župnik iz Kopanica vlč. Marinko Filipović, franjevka iz Zagreba sestra Miroslava Klarić, franjevke Splitske provincije iz Konga sestre Mirabilis i Samuela, kćeri Božje ljubavi iz Ugande sestre Marta i Bogdana, milosrdnica iz Butarea sestra Agneza, te arhitektica iz Belišća sa zagrebačkom adresom Višnja Kljajić, koja nam je volonterski izradila projekt za školski kompleks.

U selu smo pripremili veliku feštu. Kardinal Vinko predslavio je svetu misu i blagoslovio našu školu, a s njim je bio ruandski biskup Smaragde Mbonyintege, a među uzvanicima bili su još i brojni drugi fratri i sestre, gradonačelnica obližnjeg grada Gitarama i predstavnici ruandskog Ministarstva obrazovanja.

Trud se uvijek isplati

Kardinal Puljić poručio je mladima na misi da je ova škola izgrađena za njih te ih pozvao da je iskoriste na najbolji mogući način, a to je da daju sve od sebe, da se potrude biti što bo66 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Ivica Perić lji, jer će im obrazovanja i školovanje donijeti bolje sutra. Preporučio im je da cijene svakog čovjeka, bez obzira na rasnu, plemensku ili vjersku pripadnost. Izrazio je ponos zbog činjenice da je narod u Hrvatskoj i BiH pokazao volju pomoći ljudima u dalekoj Ruandi, jer je kršćanski širiti ljubav i pomoći drugima koji su u potrebi.

Mjesni biskup Smaragde izrazio je svoju zahvalnost za sve što je, zahvaljujući misionarima i svim ljudima koji nas prate i pomažu, učinjeno za njegov narod te se prisjetio požrtvovnosti i ljubavi koju je iskazivao pokojni fra Vjeko Ćurić. Ganulo ga je to što smo u zadnje četiri godine uspjeli izgraditi prekrasnu školu, smješte-

nu u dvije velike zgrade, opremiti je i uvrstiti među najmodernije škole u Ruandi. Iza nas su velik posao i trud, tim više, jer smo paralelno održavali nastavu u staroj strukovnoj školi, a od travnja 2013. godine i u prvoj zgradi nove tehničke škole. Gradili smo brojne popratne objekte, ali uz to smo svakodnevno pripremali tople obroke za naše učenike. Njih je danas čak 650.

Izgradnjom ove nove školske zgrade, naši su kapaciteti povećani, pa ćemo ubuduće u školama moći imati ukupno 1000 učenika! Zbog sve te silne gradnje, u zadnje četiri godine nisam bio samo fratar, nego i zidar, građevinar, drvosječa, vodoinstalater i električar. I nije mi žao. Jer zato sam ovdje.

Ništa bez dobročinitelja!

Sve je započelo krajem 2011. godine, kad je iz tiska izašla knjiga Naš čo’ek u Africi, autora Željka Garmaza i Maje Sajler Garmaz, koja govori o mom životnom i misionarskom putu. Na naše veliko oduševljenje, kod publike

Franjevačka obitelj

Devetnaesti Framafest Magdalena Bilkić/SR

U Sarajevu je 15. listopada 2016. održan festival duhovne glazbe Framafest. Budući da je u tijeku Godina milosrđa, ovogodišnje geslo glasilo je O milosrđu Božjem pjevat ću dovijeka. Domaćin Framafesta ove godine bilo je područno vijeće Frame Bosne Srebrene, a sudjelovalo je oko 1300 framaša iz 40 bratstava Bosne i Hercegovine te Hrvatske.

Susret je započeo misnim slavljem u crkvi sv. Ante na Bistriku.

Na početku je okupljene pozdravio fra Danijel Rajić, vikar i ekonom samostana na Bistriku. Misno slavlje 68 www.svjetl ori je c i. ba

predvodio je fra Domagoj Šimić, područni duhovni asistent Frame Bosne Srebrene, uz koncelebraciju 30-ak svećenika, duhovnih asistenata. Svetu misu pjesmom je uveličao zbor bogoslova Franjevačke teologije Fra Nenad Dujić.

Nakon okrepe i razgledanja grada, framaši su se u 16 sati okupili u Bosanskom kulturnom centru, a program je nastavio natjecateljskim dijelom. Sve prisutne u BKC-u pozdravili su Marija Trogrlić, područna predsjednica Frame Bosne Srebrene i fra Janko Ćuro, ravnatelj Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi, u ime provincije Bosne Srebrene. Nakon pozdravnih govora uslijedili su nastupi

20 Frama: Belišće, Čerin, Čitluk, Dolac, Domaljevac, Fojnica, Gračac, Humac, Jajce, Kreševo, Livno, Međugorje, Mostar, Okučani, Posuški Gradac, Ružići, Sarajevo, Široki Brijeg, Tuzla i Zenica. Stručni žiri ove godine činili su fra Emanuel Josić, fra Marin Karačić i č. s. Blanka Jeličić. Dok su suci odlučivali o pobjednicima, u revijalnom dijelu framaše je pjesmom zabavljao bogoslovski bend Jukić.

Prema odluci žirija, ove je godine najbolja skladba bila pjesma Frame Tuzla Auxilium. Nagradu za najbolji scenski nastup dobila je Frama Mostar pjesmom Čežnja, a najboljeg tekstopisca imala je Frama Livno s pjesmom Milosrđe.

KRUH SVETOG ANTE

Košćanijada u Bukovici Već šestu godinu zaredom, HKO Kruh sv. Ante, uz pomoć Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, u selu Bukovica kod Konjica organizira Košćanijadu, tradicionalnu kestenijadu. Ove godine organizirana je 15. listopada. Susret je započeo misnim slavljem, koje je predvodio ravnatelj Kruha sv. Ante fra Joso Oršolić,

Radionice u osnovnim školama U sklopu projekta Trauma centra Kruha sv. Ante planirano je 54 radionice u tri osnovne škole u Sarajevu.

Radionice se odvijaju u sedam razreda osnovnih škola Vladislav Skarić na Skenderiji, Grbavica I i Meša Selimović na Alipašinom Polju. Na radionicama su djelatne zaposlenice Kruha sv. Ante psihologinje i psihoterapeutkinje Mirjana Ostojić i Jasmina Šarenkapa. One su s djecom kroz interaktivni rad obrađivale različite, za djecu korisne i važne teme: 70 www.svjetl ori je c i. ba

u koncelebraciji sa župnikom Žitača fra Marinkom Štrbcem, župnikom Solakove Kule vlč. Jozom Majićem i fra Slavkom Topićem, koji je rođen u Bukovici.

Druženje je nastavljeno uz zajednički ručak na otvorenom, uz neizostavno kestenje. Šume sela Bukovica, koje je od Konjica udaljeno 27 km, nadaleko su poznate po plodnim stablima kestena. Bio je to nekada i dobar Što je nasilje? Koje su vrste nasilnog ponašanja među djecom?; Potrebe i ponašanje. Kako potrebe mogu biti zadovoljene?; Rad na osjećanjima. Što sve ljutnja radi?; Empatija, stani na tuđa stopala!; Izbori i donošenje odluka.; Nenasilno rješavanje konflikta.; Poticanje suradnje i afirmativne poruke.

Teme se obrađuju kroz igru, učenje, vježbe i iskrenu komunikaciju.

Cilj radionica je da se djeca upoznaju sa životno važnim temama i problemima, koji se javljaju u određenim segmentima života, da povećaju svje-

izvor prihoda Bukovčanima, a u dugim zimskim noćima i ono što je prigodom večernjih druženja obitelji i susjeda iz okolnih sela davalo poseban ugođaj.

Prije rata Bukovica je brojala 42 kuće sa 182 člana. Svih 42 kuće tijekom rata su porušene ili zapaljene.

Porušena je i filijalna crkva, a devastiran je i pokraden zvonik. Do sada je obnovljeno 15 kuća, a slijedi nastavak obnove desetak novih kuća. Prošle godine je obnovljena filijalna crkva, a lani se prvi puta poslije rata začulo zvono sa obnovljenog zvonika.

Prema riječima sudionika, bukovička Košćanijada je samo jedan od načina druženja koji svi prihvaćaju i ne zaboravljaju. – Radimo i gradimo, vjerujmo, samo nas to može odvratiti od zla. Nemojmo gledati u čovjeku samo njegovu vanjštinu, družimo se, razgovarajmo, prihvatimo različitosti, omogućimo svakome da otvori dušu, inače će nas egoizam i licemjerje ponovno baciti u ponor. – poručuju sudionici ovogodišnje Košćanijade.

– Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli obnovi Bukovice, nadajući se da Košćanijada neće pasti u zaborav. – istaknuo je voditelj projekta obnove sela Bukovica Željko Tadić. snost o sebi i drugima te da ih se potakne na prosocijalna ponašanja.

KAP DOBROTE

Dobročinitelji za studeni 2016.

Za fond Kap dobrote Stipo Breljak, Švicarska 100 CHF N. N., Vareš 20 KM Karlo Miletić, Dubrovnik 200 HRK Mladen Radoš, Švedska 100 KM Za Ljiljanu Krajnc N. N., Sarajevo

50 KM

Za Kruh sv. Ante N. N., Švicarska N. N., Švicarska

100 CHF 100 CHF

Napomena Uredništva: Obavještavamo Vas da smo otvorili novi račun za uplate iz Njemačke: Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST

AKCIJE KOJE TRAJU Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma.

Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije. Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima.

Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek hepsera jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

72 www.svjetl ori jec i. ba

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leuke­mije.

Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji, zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži.

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­ gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

Medicinski kutak

Bolest s tisuću lica CELIJAKIJA

Prvi djelomični opisi celijakije datiraju iz vremena Stare Grčke, a zabilježio ih je Aretej Kapadočanin u 2. stoljeću prije Krista. Međutim, prvi cjelovit opis bolesti daje 1888. godine sir Samuel Jones Gee, poznati engleski liječnik. On opisuje djecu u čijem izgledu dominira izrazito povećan trbuh, uz jako tanke ruke i noge.

D

jeca koju je opisao dr. Gee imaju loš apetit, ali unatoč tome stolice su im obilne, masne i izrazito neugodna mirisa. Nažalost, većina te djece brzo bi umirala. S obzirom na takav izgled bolesnika, Gee je bolest nazvao celijakija po grčkoj riječi coeliacus, što u slobodnu prijevodu znači trbušna šupljina, čime naglašava da kod bolesti dominira velik trbuh i da je osnovni problem poremećaj u probavi. Prošlo je mnogo vremena dok se nije doznalo što je uzrok bolesti.

Bolest kruha

Tek 1950. godine nizozemski liječnici, na čelu s Van Dyckom, uspostavljaju vezu između celijakije i pšenice.

Naime, uočeno je da za vrijeme Drugog svjetskog rata bolesnika s celijakijom nije bilo, a da su bolesnici koji su imali tu bolest iznenada ozdravili.

Po završetku rata ponovno dolazi do pojave istih simptoma i bolesti. Van Dyck i suradnici zaključuju da tijekom rata nije bilo pšenice, već je prehrana temeljena na kukuruzu te je to bio mogući razlog nestanku celijakije.

Ta se tvrdnja kasnije pokazala točnom, a daljim se istraživanjem uočilo da je osnovni uzrok bolesti protein 74 www.svjetl ori jec i. ba

Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

gluten koji nalazimo u pšenici, raži i ječmu te je stoga bolest dobila i drugo ime – glutenska enteropatija. Još nedovoljno razjašnjeni imunološki mehanizam dovodi do oštećenja sluznice tankog crijeva. Kao posljedica toga, dolazi do poremećaja u apsorpciji hrane, koja nedovoljno probavljena rezultira pojavom obilnih, masnih stolica, često sa sastojcima neprobavljene hrane. Nedostatak hranjivih sastojaka poput proteina, masti, vitamina i minerala ima za posljedicu slabiji rast i razvoj djeteta, što je osnovna karakteristika oboljelih od celijakije. Slabost muskulature, uz neadekvatnu razgradnju ugljikohidrata i stvaranje veće količine plinova u crijevima, dovodi do napuhanosti trbuha, uz propadanje potkožnog masnog tkiva i pojave viška kože u obliku kožnih nabora na tankim rukama i nogama. Nešto kasnije je empirijskim

izbacivanjem i ponovnim uvođenjem pšenice, ječma, raži i rijetko zobi u prehranu tih bolesnika, jasno definirana grupa žitarica odgovornih za sindrom malapsorpcije. Daljnjim je istraživanjem otkriven biljni protein gluten kao uzrok bolesti tankoga crijeva s tipičnom kliničkom slikom i patohistološkim nalazom.

Otupjela crijeva

Celijakija ili glutenska enteropatija jedna je od najčešćih kroničnih gastroenteroloških, pedijatrijskih pa i sustavnih bolesti danas. Prema najnovijim podacima, prevalencija celijakije se među stanovništvom zapadne Europe i SAD-a kreće oko 1:150. Celijakija je kronična autoimuna bolest koju karakterizira nepodnošljivost organizma na gluten – bjelančevinu pšenice, ječma, raži i zobi. Vjeruje se da ukupno više od milijun Europljana boluje od celijakije. Uz jednog dijagnosticiranog oboljelog, najmanje je sedam neprepoznatih. Znanje o celijakiji i održavanju zdravlja kod te je bolesti na izrazito niskoj razini. Bolest obuhvaća sve dobne skupine, oba spola, a može se javiti već u dojenčadi ili pak u odraslih. Razni simptomi te bolesti dugo mogu biti prikriveni.

••

•

•

Priredila Jela Bejić

Boooog svima, velikima i malima J! Već je studeni i duboko smo zagazili u jesen, stoga bi bio red da vam predstavimo nekoliko svojih jesenskih aktivnosti. U prošlom broju pisali smo o navici pranja zubi i nismo prezentirali svoje aktivnosti. Zato ćemo vam u ovom broju prikazati čak četiri! Aktivnosti su vrlo jednostavne kako bi ih mogli raditi i s najmlađom djecom. Ove kišne dane provedite u novim avanturama sa svojim najmlađima. O jeseni znamo sve, baš ćemo se zato prisjetiti nekoliko plodova jeseni poput lišća, jabuka, kestena, kukuruza... Upravo su nam ovi plodovi poslužili kao inspiracija jesenskih aktivnosti. No, primimo se posla! •

76 www.svjetl ori je c i. ba

•

•

Jesenje kreacije

•

••

U SPOMEN Ante Sičaja Cuni († 2005.)

Dragi Ante! Prošlo je 11 godina otkako nisi s nama. Fališ nam. Vrijeme koje prolazi ne može izbrisati sjećanje na tebe i svu ljubav koju si nam za života pružio. Ostat ćeš zauvijek u našim srcima, mislima i molitvama, jer voljeni ne umiru sve dok žive oni koji ih vole. Hvala svima koji posjećuju tvoj tihi dom. /Zauvijek tvoji tata Stipo, mama Anđe, sestre Katica, Ružica i Ankica s obitelji/ Ana Lozančić rođ. Turalija († 2007.)

Tužne su godine bez tebe draga naša. Uvijek si u našim mislima, srcima i molitvama. Hvala ti za sve. Počivala u miru Božjem. /Tvoji tugujući suprug Vinko, kćer Vlatka i sinovi s obitelji/

Fra Ignacije Gavran († 2009.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na tebe. Počivao u miru Božjem. /Tvoje nećakinje/ Stipo Šarčević († 2014.)

Dana 14. listopada 2014. završen je ovozemaljski život našeg dragog sina i brata. Dragi Stipo, s pravom može izgledati da je tvoj život nedovršen, ali ako ga promatramo u cjelini, to je bio vrlo ispunjen život i to iz kuta darivanja, dobrote, ljubavi. Prolazi vrijeme, tugu ne briše, što dalje teče, boli sve više. Dvije godine već duge, teške, preteške. Nosimo te u srcima i molitvama, zahvaljujući dragom Bogu što smo te imali. Hvala ti na svakoj riječi, zagrljaju, uspomeni. S ljubavlju ćemo te spominjati, po dobru pamtiti, u

NAŠI POKOJNICI Mirko Vidović (1940. – 2016.)

S velikom žalošću vas obavještavamo da nas je zauvijek napustio jedan od članova utemeljitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, Mirko Vidović, hrvatski književnik iz Bosne i Hercegovine.

Mirko je rođen u Biloj 31. prosinca 1940., a umro je u Valenceu u Francuskoj 13. listopada 2016.

Obitelji dragog nam prijatelja i suborca, napose gđi Lucienne rođ.

Ravit, izražavamo iskrenu i duboku sućut zbog smrti njezina muža. Njegova smrt ostavlja veliku prazninu u kulturnim, političkim i umjetničkim prostorima na kojima žive Hrvati.

Neka nam bude utjeha njegova primijenjena pobožnost i odanost 80 www.svjetl ori je c i. ba

Rimokatoličkoj Crkvi po kojoj će zasigurno doći u raj zbog njegova svjedočenja vjere i progona kojeg je morao otrpjeti u jugokomunističkoj tvoreni i napustiti svoju ljubljenu Domovinu.

Zahvaljujemo vitezu Međunarodne akademije Mirku Vidoviću za njegov rodoljubiv rad za Hrvate i našu slobodu kroz znanstvenu i umjetničku djelatnost i u hrvatskoj dijaspori, napose predsjednikovanjem Hrvatskim narodnim vijećem i aktivnom suradnjom s njegovom i našom Akademijom u švicarskom Baselu i predsjednikom Draganom Hazlerom s kojim je i godinama prijateljevao, Emilijom Herceg, dopredsjednicom, Ilijom Šikićem, tajnikom i akademkinjama i akademicima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u svijetu. /Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori/

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! srcu nositi. Hvala ti za sve. Počivaj u miru Božjem. /Tvoji najmiliji tata Ivan, mama Anđe, brat Ante s obitelji, sestre Antonija, Martina i Ljubica s obitelji/ Ivica Zadrić († 2012.)

Dana 23. listopada navršile su se četiri godine od smrti dragog nam tate i supruga. Zaborav ne postoji, postoji samo sjećanje na tvoju plemenitost, ljubav i dobrotu. Vole te i mole za tebe tvoja djeca s obiteljima i tvoja supruga.

Boris Divković († 2011.)

Dana 19. studenog navršava se pet godina otkako je preminuo Boris Divković. Sa zahvalnošću se sjećamo njegova života i njegove zauzetosti za bližnje. Počivao u miru Božjem. /FMC Svjetlo riječi/ Rudolf Vujica (1940. – 2016.)

Nakon kratke i iznenadne bolesti, 27. rujna preminuo je Rudolf Vujica iz Busovače. Pokojni Rudolf rođen je 21. travnja 1940. na Rasnu, od majke Anđe i oca Ante. Sa suprugom Anđelkom je dobio četiri kćeri: Nevenku, Srebrenku, Jelenku i Ružicu. Rudolf je bio i dugogodišnji prakaratur u župi Busovača i aktivni član župne zajednice. Sprovod pokojnika održan je 29. rujna 2016. na gradskom groblju Carica u Busovači, a misa zadušnica istoga dana u župnoj crkvi. /Snježana Šušnjara/

Fra Nikica Miličević

Fra Leon Migić

Gojevići, 18. rujna 1957. – Fojnica, 13. studenog 1993.

Fojnica, 23. studenog 1937. – Fojnica, 13. studenog 1993.

Fra Nikica je za svećenika zaređen 5. srpnja 1984., a fra Leon 2. svibnja 1965. Ubijeni su na pragu franjevačkog samostana u Fojnici. Zločin su počinila dvojica pripadnika Armije BiH, po naređenju još uvijek nepoznata nalogodavca, iz puške pucajući na nenaoružane fratre.

U uvodu u knjigu Pucnji u fratre o fra Nikici i fra Leonu je, uz ostalo, napisano: „Fra Nikica, samouvjeren, autoritativan, ali bezazlen, pred kojim nije bilo

neriješenih problema, sklon pomaganju kako materijalnom tako i riječima ohrabrenja, potpore i savjetovanja. Fra Leon skroman, miran, tih, ali isto tako uvjerljiv i odlučan u svojoj nakani molitve i karitativnog rada.

Imao je onaj humor kakav je samo njemu mogao biti svojstven: pun mirnoće, na rubu melankolije, istovremeno prepun želje da te razveseli i učini sretnim, bar dok ga slušaš.”

Iz Nekrologija Bosne Srebrene ZA MJESEC STUDENI Fra Benjamin Mutić († 22. studenog 1991.)

Fra Nikica Miličević († 13. studenog 1993.)

Fra Leon Migić († 13. studenog 1993.)

Fra Miroslav Milošević († 22. studenog 1995.)

Fra Vlado Karlović († 26. studenog 1996.)

Fra Bono Sukara († 10. studenog 1999.)

Fra Mato Perić († 14. studenog 2005.)

Fra Ivan Franjić († 1. studenog 2006.)

Fra Ignacije Gavran († 24. studenog 2009.)

Fra Tomislav Međugorac († 14. studenog 2012.)

Fra Branko Neimarević († 21. studenog 2012.)

Fra Božidar Božić († 23. studenog 2012.)

Fra Mato Martić († 14. studenog 2014.)

Fra Mato Popović († 26. studenog 2014.)

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

(Mt 11,28-29) Pokoj vječni, daruj im, Gospodine! st u d en i 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

81

Samo u Svjetlu riječi cijena

7 KM

Knjižice Adalberta Ludwiga Ballinga pravi su izbor za poklon onima koje volite ili poštujete, ali i za vlastitu dušu.

Svaka od njih je zbirka lijepih i vrijednih meditativnih tekstova, misli protkanih religioznim osjećajima, biblijskih riječi, mudrih izreka i citata.

Set od 8 knjiga 49 KM

Postanite član obitelji Svjetla riječi Žašto postati pretplatnik revije Svjetlo riječi?

• aktualni i poučni tekstovi s područja vjere, društva i kulture • više od 30 godina tradicije • mjesečnik bez premca na hrvatskom govornom području

Kako biste naručili godišnju pretplatu za sebe ili za nekoga drugog kao dar, popunite obrazac i pošaljite na adresu: FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo, BiH

 Mjesečnik Svjetlo riječi šaljite na adresu /p o p u n i t i

:

č i t k o v e l i k i m s l o v i m a/

Ime Prezime Adresa Grad Poštanski broj Država tel./mob.

Godišnja pretplata: BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD

Kalendar 2017

svetog Ante Dar za cijelu godinu!

Knjiga Kalendar sv. Ante za temu ima otajstva svjetla. Iz bogatog sadržaja knjige izdvajamo tekstove o 500. obljetnici razdvajanja franjevačkog reda, čašćenju sv. Ilije u BiH te 500. obljetnici protestanstske reformacije. Tu su i redovne rubrike o obitelji, pučkoj pobožnosti, našim ljudima i krajevima, povijesti i obljetnicama.

dvanaestlisni Kalendar sv. Ante opremljen je slikama akademskog slikara Ante Mamuše.

i N A zO v it e O d M A h Mplet N A r U č it e s v O j KO K A l e N dA r A!

Kip sv. Ante rad je akademske kiparice Marije Ujević.

Nalazi se u župnoj crkvi u Ovčarevu.

Svjetlo riječi • 71000 Sarajevo • Zagrebačka 18 • tel: 033 726 200 • fax: 033 812 247 • www.svjetlorijeci.ba