Sretan Božić - Otajstvo Božje malenosti (417)

vjera

• društvo • kultura

SRETAN BOŽIĆ

Otajstvo Božje malenosti Godina XXXV. ◆ broj 417 ◆ Sarajevo, prosinac 2017. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Sretan Božic i Nova 2018. godina!

• Prozori i vrata • aluminij i PVC • drvo-aluminij i PVC-aluminij

• Zaštita od sunca • Garažna vrata • Aluminijske fasade • Automatska vrata • Staklene krovne konstrukcije

BiH-72290 Novi Travnik Stjepana Tomaševića bb Tel: 030 792 888 Fax: 030 792 772 e-mail: info@ftm-doo.com www.ftm-doo.com

• Toplotna izolacija • Zvučna izolacija • Ekološki materijali

iz sadržaja vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o.

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba

glavni urednik

zamjenik glavnog urednika

Danijel Stanić danijel@svjetlorijeci.ba redakcija Janko Ćuro, Rafaela Obučić, Danijel Stanić, Anita Tolo redakcija@svjetlorijeci.ba marketing Anita Tolo marketing@svjetlorijeci.ba pretplata Emil Perković pretplata@svjetlorijeci.ba lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 uredničko vijeće fra Jozo Marinčić, fra Josip Ikić, fra Miro Relota, fra Janko Ćuro, fra Danijel Nikolić, fra Damir Pavić godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S

UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil

račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina „Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein.

IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986 Fotografija na naslovnoj stranici: Prizor s blagoslova figurica za jaslice, Trg svetog Petra u Rimu, 2016. godine

Tema broja O skrivenom Božiću

6

O radosti življenja Božić za nas

14

Reportaža Božić u Ugandi

20

Politični (ne)korektno Papin slon

36

Razgovor Mons. Mato Zovkić Rodio se pravi Bog i pravi čovjek

46

Pogled u dušu Vrijeme obilja, ljubavi i zajedništva

50

Likovna umjetnost Slika Gospe Ramske/Sinjske 64

Svjetlo riječi

Dragi naši prijatelji, neka nam otajstvo Božića obnovi vjeru, učvrsti nadu i, po tko zna koji put, pokaže kako samo ljubav može promijeniti svijet.

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu žele vam

jel, i n a D , a t i n A , a An ija, d i L , o k n a J , l i Em o, r e P , a j i r a M , o Lork afaela R

Poštovani čitatelji Svjetla riječi, iskrena mi je želja da nam se ovog Božića dogodi istinski susret s Bogom i čovjekom. Susret iz kojeg ćemo crpsti snagu, susret iz kojeg ćemo i po kojem ćemo živjeti.

Bog je s nama, Emanuel, ne samo na Božić, nego uvijek. Božić želi ući u naše srce, naš život, naše dane, našu svakodnevnicu, želi nam biti blizu.

Može li Radosna vijest Božića ispuniti naša srca danas radošću i slavljem?

Možemo li mi osjetiti dar Božića, dok beznađe i strah vlada u nama i oko nas?

Velik je broj zaposlenih koji su na minimalnim plaćama, rade prekovremeno, nedjeljama i blagdanima, nerijetko bez osiguranja. Naši umirovljenici i dobra većina ljudi nemaju dostatnih novčanih sredstva za liječenje i lijekove. Sve je više ljudi koji zbog lošeg političkog, socijalnog i ekonomskog stanja odlaze, u potrazi za boljim životom i boljim sutra. Velik je broj starijih i nemoćnih osoba o kojima nema tko skrbiti. Zabrinjava činjenica da iseljavaju i cijele obitelji. Mnogo je majki, očeva i djece koji ovog Božića neće osjetiti ljepotu i toplinu božićnog zajedništva.

Možemo li u Isusu, za kojeg nije bilo mjesta u svratištu i koji je osjetio

hladnoću podrte štalice, osjetiti Božju ljubav? Možemo li poput betlehemskih pastira, koji su i sami bili zbunjeni i prestrašeni, otvoriti svoja srca i dopustiti da se Bog u nama rodi?

Sam Bog nam je pokazao kako se možemo i trebamo boriti protiv tame ovoga svijeta. On želi nadom koju nam je darovao po Božiću osvijetliti naše osobne, obiteljske i društvene poteškoće. Otvorimo svoja srca Novorođenom Bogočovjeku, koji nam želi darovati osjetljivo srce i otvorene ruke za ljude u potrebi, za one koji nemaju dostatno za kruh svagdašnji. Iziđimo iz svoje samodostatnosti i iz svoje tame. Neka njegova svjetlost obasja naše osobne, obiteljske i društvene odnose. Zapalimo na Božićnom drvcetu svjetiljke pravednosti, poštenja, odgovornosti, zajedništva. Molimo da bogatstvo i ljepota Božića zahvati srca svih ljudi.

Slavimo Božić! Neka betlehemsko Dijete svojim svjetlom rasvijetli naš ljudski život. Dopustimo da se u nama rodi čovjek po mjeri Božjoj.

Uz ove želje neka vam je

Tihomir Lončar, Božić s nama

Sretan i blagoslovljen Božić!

Fra Jozo Marinčić, provincijal

Božić s franjevcima u Sarajevu 2017.

KULTURNE MANIFESTACIJE: Božićni sajam: Samostan sv. Ante – Bistrik 9. prosinca, subota, od 9 do 18 sati 10. prosinca, nedjelja, od 9 do 18 sati Božićni koncert: Samostan sv. Ante – Bistrik Ansambl Capella Cracoviensis 12. prosinca, utorak, u 19 sati Žive jaslice: Franjevački studentski centar – Kovačići 18. prosinca, ponedjeljak, u 17 sati Božićni koncert: Samostan sv. Ante – Bistrik Udruženje Dante Alighieri 19. prosinca, utorak, u 19 sati Božićna priredba: Franjevačka teologija – Nedžarići 21. prosinca, četvrtak, u 19 sati

SVETE MISE: Velika božićna ispovijed: 17. prosinca u 9:30 sati Crkva sv. Franje – Dobrinja Božićno bdijenje: 24. prosinca u 19 sati Crkva sv. Ante – Bistrik Sveta misa Polnoćka: 24. prosinca u 24 sata Crkva sv. Ante – Bistrik, Crkva sv. Franje – Dobrinja, Oratorij sv. Pavla – Nedžarići Svete mise na svetkovinu Božića: 25. prosinca Crkva sv. Ante – Bistrik: u 8, 10, 12 i 18 sati Crkva sv. Franje – Dobrinja: u 10 sati Svetište sv. Nikole Tavelića – Kovačići: u 10 sati Oratorij sv. Pavla – Nedžarići: u 9:30 sati

RIJEČ ČITATELJA

Ozbiljno i promišljeno

Ovim želim reći jedno veliko hvala za članak Svetost – zaboravljena riječ, u zadnjem broju Svjetla riječi (studeni 2017.). Dugo nisam pročitao nešto tako ozbiljno, promišljeno i povrh svega poticajno, a tiče se ponajprije nas svećenika, našeg poziva i poslanja!

Stavljeno je na papir ono što nas sve mora zabrinjavati, što mi svećenici svakodnevno gledamo i proživljavamo, a pred čim zatvaramo oči, jer se osjećamo nemoćnima? Mene čudi i to što je objavljen taj napis, jer imam dojam da se u našoj (katoličkoj) štampi ne pojavljuju više članci takvoga sadržaja. Šteta! Zato su nam dragi ovakvi članci, oni nas osvježvaju i podsjećaju na nekadašnja vremena kad smo se divili našim

Čestit Božić i sretna 2018. godina!

Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara

crkvama i rado u njih zalazili, a ne kao danas, kad ih zaobilazimo, jer nismo sigurni na što ćemo tu naići i što ćemo tu vidjeti: koncertnu, muzičku dvoranu, muzej, ili što drugo, u što se danas crkve svjesno pretvaraju, a kler se čudi što ostaju tako prazne?

Još jednom iskrena hvala, uz pozdrav. fra Josip Bošnjaković

U mislima s vama

Poštovani i mnogo cijenjeni moji. Iako smo 1600 km daleko, u mislima sam vam blizu.

Molim vas da mi pošaljete dvije knjige Kalendar sv. Ante za 2018. godinu. Unaprijed vam hvala. Želim vam sve najbolje u životu i radu. Uz srdačan i prijateljski pozdrav vaš Brestovljanin.

Anto Trbara, Frankfurt

Tema broja

O skrivenom Božiću „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njim pojaviti u slaviˮ (Kol 3,1-4).

U

Starom zavjetu Bog se objavljuje čovjeku, ali trajno ostaje skrivenim: „Doista, ti si Bog skriveni” (Iz 45,15). U otajstvu Božjega utjelovljenja u Isusu Kristu njegova se skrivenost ne ukida. Štoviše, Bog ostaje i jest još više skriveni Bog. Razmatrat ćemo ovdje o razlozima Božje skrivenosti u Isusu Kristu i što ona konkretno znači za našu duhovnost, za slavlje Božića.

6 svjetl ori jeci . ba

Pogledajmo prvo život Isusa Krista.

Sve je ovijeno golemom skrivenošću koja krajnje zbunjuje. Bog se skriva u Isusu Kristu tako što se odlučuje utjeloviti u jednoj sasvim neznatnoj ženi, Mariji. Bog je skriven u Marijinoj utrobi, skriven u običnoj nazaretskoj obitelji, gdje je skriveno njegovo djevičansko rođenje. Skriven je, zamislite, trideset godina! U tih trideset godina nitko nije ni čuo za njega, obavljao je posve

skriven posao, kako to inače čine drvodjelje, stolari, jedva da ih primijetite dok rade i dok za vas izrađuju neki predmet, stol ili policu. Trideset godina skrivenosti, daleko od javnosti, i to još skriven u potpunoj poslušnosti, kao Bog! Mi, ljudi reflektora, javnosti, interneta i naslikavanja, zasigurno se pitamo kako li je samo izdržao da kao Bog, da kao Bog (!) s takvim velikim poslanjem ne ode odmah na trgove i ne

Gerard van Honthorst, Poklonstvo pastira, 1622.

Piše Ivica Raguž

Nepoznata Biblija

Piše fra Darko Tepert

Zašto baš Betlehem?

U kršćanskim razmišljanjima o Božiću Betlehem ima posebno mjesto. Ondje se rodio Isus Krist kao ostvarenje svih Božjih obećanja. o, čitaju li se pažljivije proročki tekstovi u kojima prepoznajemo navještaj dolaska Mesije, primijetit ćemo da je u središtu grad Jeruzalem i gora Sion na kojoj se nalazio jeruzalemski hram, a ne grad Betlehem. Zapravo, samo jedan prorok otvara mogućnost Mesijina rođenja u Betlehemu, a njegove riječi nalazimo i u Evanđelju po Mateju.

Evanđelist Matej, kad opisuje događaje vezane uz Isusovo rođenje i govori o tome kako su svećenički glavari i pismoznanci bili uvjerenja da se Mesija – Krist treba roditi u Betlehemu, navodi riječi proroka Miheja: A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela (Mt 2,6; usp. Mih 5,1).

N

Mihejevo vrijeme

Tko je bio prorok Mihej i zašto je baš po njemu Bog htio najaviti rođenje Mesije u Betlehemu, protiv svih očekivanja 12 svjetl ori jeci .ba

prema kojima bi bilo logično, kako smo vidjeli, da se Mesija rodi u središtu svega vjerskoga života Božjega izabranog naroda, to jest u Jeruzalemu.

Prorok Mihej djelovao je u 8. st. pr.

Kr. u Kraljevstvu Judi čiji je glavni grad bio upravo Jeruzalem iz kojega je vladala Davidova kraljevska dinastija. Iz prvoga retka njegove knjige saznajemo da je živio u vrijeme kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije, a to bi bilo vrlo dugo razdoblje – od 750. pa sve do 687. pr.

Kr. To je razdoblje u kojem su se Izrael i Juda, nakon dugoga vremena mira i blagostanja, našli pod pritiskom asirskoga nadiranja. Asirce je tada predvodio kralj Tiglat-Pileser III. koji je kroz niz godina osvajao područja oko Izraela i Jude, a onda i pojedine njihove gradove te je razna kraljevstva učinio sebi podložnima. Kad se, nakon njegove smrti, Izrael pobunio, Asirci su osvojili Samariju i cijelo Kraljevstvo Izrael, te je na jugu ostalo Kraljevstvo Juda u koje su došle brojne izbjeglice. Pretpostavlja

se da Mihejevo djelovanje valja smjestiti pred kraj vladavine Ahaza i početkom vladavine Ezekije, to jest negdje u razdoblju od 725. do 701. pr. Kr. U doba kralja Ezekije i Juda se počeo buniti protiv Asiraca te su ovi 701. pr. Kr. poveli jedan od svojih pohoda protiv Jude. Tada su Asirci osvojili niz judejskih gradova i mjesta na području koje je poznato kao Šefela. Riječ je o brežuljkastom predjelu zapadno i jugozapadno od Jeruzalema. Na tom prostoru bio je Morešet, Mihejevo rodno mjesto. Tako se i Mihej s ostalim izbjeglicama našao u Jeruzalemu, u središtu kraljevstva.

Bahatost i propast Jeruzalema

Prorok Mihej nije bio iz bogate obitelji, a u izbjeglištvu mora da se njegov položaj pogoršao. Stoga on, nakon što je upozorio na pad Samarije i na osvajanje dijelova Jude, proziva judejske moćnike zbog načina kako koriste svoju moć. Tako on kaže: Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na poGustave Moreau, Pokvareni bogataš steljama svojim! Kad svane dan, oni ga i siromašni Lazar, 1878. izvrše, jer je sila u njihovoj ruci. Zažele li polja, otimaju ih, i kuće, uzimaju ih; čine nasilje čovjeku i kući njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu (Mih 2,1-2).

U nastavku, obraćajući se narodnim glavarima, dodaje: Vi ljudima derete kožu s tijela i meso s kosti njihovih.

Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu!

(3,2-3).

Svi se ti zločini i nepravde nanesene siromasima i obespravljenima događaju uglavnom u Jeruzalemu kamo je i Mihej pristigao kao izbjeglica. On to opisuje riječima: Čujte dakle ovo, glavari kuće Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se pravda gadi te izvrćete sve što je ispravno! Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zločinu! Glavari njegovi sude prema mitu, svećenici njegovi poučavaju radi zarade, proroci njegovi bale

O radosti življenja

Piše Tatiana Tajči Cameron

Božić za nas „Ako mislite da je Božić namijenjen vama, u krivu ste”, propovijeda svećenik u jednoj crkvi u predgrađu Philadelphije, okićenoj adventskim vijencem i velikim crvenim božićnicama. Pozlaćeni svijećnjaci blistaju na lijepo osvijetljenom oltaru, gdje mirno i poslušno sjede dva ministranta u čistim, savršeno ispeglanim albama. „Božić nije tu za vas, nego za Boga. Ne opterećujte se što biste poklonili sebi i svojima, nego što ćete prinijeti Bogu.” azumijem njegovu poantu. Američko božićno vrijeme je ispunjeno tradicijama koje, koliko god mogu biti lijepe i bogate, tako isto mogu prijeći u bespotrebnu ekstravaganciju i pretjerivanje. Na licima prisutnih prepoznajem apatiju i umor – sigurna sam da mnogi od njih ne stignu puno razmišljati o duhovnoj strani Božića, uza sve obveze, dječje priredbe, održavanje tradicija i stalnim pritiskom od financijske nesigurnosti – od stalne brige hoće li sljedeći mjesec zadržati posao i moći platiti kredit, zdravstveno osiguranje i hrpu mjesečnih računa. Oni bogati i oni sasvim siromašni ne brinu o tome što će pridonijeti Božiću – neki će napisati velik ček nekoj crkvi ili dobrotvornoj ustanovi, a ovi drugi će iz neimaštine za dar imati samo istinsku ljubav i kroz

R

14 svjetl ori jeci . ba

nju prepoznati svetost i značaj Božića.

Ali većina onih u sredini, koji nose najveći teret sustava, osjećat će se još i posramljeno.

U tim riječima svećenika mi nešto ne štima i odlučim mu to i reći. „Velečasni, ja sam Tajči Cameron, pjevačica na večerašnjem božićnom koncertu”, predstavim mu se nakon mise. „Monsinjor”, ispravi me neka žena koja stoji kraj njega. On se nasmiješi i pruži mi ruku. „Dobro došla, veselimo se večerašnjem koncertu za došašće”, ispravi me i on.

Nasmiješim se i ja njemu. U stisku ruke i njegovu pogledu osjetim da je usprkos formalnostima, čovjek otvorenoga srca i brižne duše. „Slušala sam Vašu propovijed i imam jednu primjedbu”, odmah nastavim da me slučajno ne prekine u namjeri da mu pojasnim.

„Sigurno niste željeli reći da se Bog odlučio roditi od jednostavne žene u štalici bez ikakvoga komfora, proći kroz cijeli ljudski život, biti mučen i raspet na križu i umrijeti – sebi na korist i slavu.” „Točno”, zainteresirano mi odgovori monsinjor. „Nastavi, molim.” „Razumijem da ste željeli ukazati na to koliko smo se odmakli od istinskoga smisla i razloga za božićno slavlje, ali ljudi su toliko već iscrpljeni komercijalnim porukama i nerealnim očekivanjima svijeta u kojem živimo, da im je potrebno reći – čovječe, voljen si... Divan si... Dovoljan si... Božić se dogodio baš zbog tebe – ti si važan... Bog, Emanuel, je došao k tebi, baš k tebi.”

Dok izgovaram te riječi, osjećam kako mi se srce puni nekom posebnom radošću, a lice razvuče u veliki osmijeh.

Kao da sam „uključena” u neki nevidljivi krug struje po kojemu Duh Sveti cirkulira, i prolazi i svijetli i sija kroz svaku stanicu moga bića. „Zar nije divno da se Emanuel (Bog je s nama) nije manifestirao kao neki moćni car, lupio žezlom po zemlji i utjerao nam strah u kosti i srce – strah pred njegovom veličanstvenošću – strah pred Bogom kojega ionako iz svojih ljudskih ograničenja ne možemo dokučiti. Nego je sišao k nama i, tiho, sasvim tiho kroz svetu noć šapnuo: Ja ću te voljeti na način koji će tvoje srce prepoznati. Voljet ću te iz ljudske perspektive... Približit ću ti se sasvim blizu svojim utjelovljenjem, tako da me možeš dotaknuti prstima, zagrliti rukama i osjetiti u svojim grudima. Upoznat ćeš me kroz radost rođenja i osmijeh novorođenčeta, kroz ljubav i brigu majke, kroz prijateljstvo, kroz blagovanje, iscjeljenje, kroz žrtvu i na kraju kroz bol, patnju, navještenje i ispunjenje obećanja da život zaista ne prestaje...

Zar ta Ljubav, približena nama u rođenju svetoga Djetešca, nije namijenjena baš nama?”

Monsinjor udahne duboko i veli sasvim jednostavno: „Dobra poanta!

Riječ obiteljima

Piše Boris Beck

Teror lažne božićne sreće Svake godine pred Božić dogodi mi se isto. Stojim na balkonu u kratkim rukavima, a oko mene struji proljetni lahor. Uzalud u nadi pretražujem nebo tražeći olujne oblake – ni vremenska prognoza, ni proljetnice što niču u dvorištu ne ostavljaju prostora sumnji da je i ova zima najtoplija otkad se mjeri temperatura. ata, hoće li padati snijeg za Božić? – pitaju me mališani, još uvijek uvjereni da tata zna sve.

Nekako nam je prirodno osjećati koncem prosinca tamu i hladnoću.

Potpuno se mogu uživjeti u duh našega prapovijesnog prapretka koji je, stisnut u ledenim noćima, željno očekivao da se dan počne produživati. I shvaćam da je svoje oduševljenje time što se sunce počelo uspinjati nad horizontom prenio i na nas koji taj blagdan slavimo u kršćanskom duhu.

Ali kako slaviti dolazak toplijih dana kad hladnih uopće nema? Čemu se stiskati uz kobasice i kuhano vino kad nam je i u vesti prevruće?

I još gore, kako se uživjeti u rođenje siromašnoga djeteta, kad smo i mi i djeca prepuni svih mogućih stvari?

T

16 svjetl ori jeci . ba

Dapače, kako se uopće uživjeti u rođenje djeteta kad naše društvo djece ima sve manje, i sve ih teže prima?

Značajan trgovački datum

Za Halloween izloge su bili zauzeli kostimi vještica, izdubljene bundeve i šišmiši, boreći se sa svijećama i vijencima namijenjenima kićenju grobova. Odmah nakon Dušnoga dana izbačeni su svi zajedno, a na njihovo su se mjesto uselili Djedovi Mrazovi, jelke i kuglice, dok šoping-centri razveseljavaju kupce božićnim pjesmama. Božić dolazi sve ranije.

Zadnjih je godina zastao na blagdanu Svih svetih i Noći vještica, ali osjećam da skuplja snagu i sigurno će za koju godinu preskočiti i tu barijeru, pa ćemo uz krizanteme moći kupiti i adventske vjenčiće, uz popust, dva po cijeni jednoga.

Sjećam se jednoga komunističkog rječnika u kojem je pisalo da je Božić značajan trgovački datum. Tada sam to smatrao sitnom zlobom nekoga previše revnoga aparatčika, a sada vidim da su dijalektički materijalisti odlično poznavali svojega ideološkog neprijatelja.

Božić je zbilja uglavnom samo značajan trgovački datum, a svake godine sve je značajniji. Naime, osiromašen narod pokušava se natjerati da i dalje troši jer se inače nikada nećemo izvući iz recesije – tako barem tvrde ekonomski stručnjaci koji recesiju nisu niti predvidjeli.

Ti su eksperti još donedavno svima objašnjavali da je rast vječan, potrošnja dobra, a broj šoping-centara mjera usporedbe s razvijenim zemljama – no sad smo otkrili da rast nije vječan, da šoping-centri propadaju i da su vječni jedino dugovi. Trošenje ne samo da nije privlačno nego je postalo i nemoguće. To možda i nije loše: možemo potražiti pravi smisao Božića i iskreno ga proslaviti i čestitati ne razmećući se darovima.

Paralelno s uvođenjem neoliberalizma dotad uobičajena čestitka ‘Sretan Božić’ počela se zamjenjivati s ‘Čestit Božić’. Ljudima se taj neobičan izraz svidio jer je imao starinski prizvuk pa se činio manje istrošenim. Otada se udomaćio kao znak ljudske potrebe da u poplavi modernosti nađe nešto staro, pa samim tim i autentično. ‘Halloween party’ i ‘Čestit Božić’ tako su dva lica iste medalje. S jedne strane imamo izmišljene tradicije, a s druge uvijek nove i nove pozive na sumanuto i nepotrebno trošenje. A možemo i bez jednoga i bez drugoga. Jer, ne zaboravimo, na Božić se zapravo slavi Isusov rođendan, pa je red da na taj dan dar dobije slavljenik. A čemu bi se Isus više veselio nego našem srcu? Daru, koji je k tome i posve besplatan...

Vječno zeleno svjetlo

Moj hipermarket jednoga je sunčanog ponedjeljka, na samom početku mjeseca

DOBRA VIJEST

Izgradnja crkava u Africi HKM Solothurn/SR

Hrvatska katolička misija Solothurn u središnjoj Švicarskoj, koju predvodi franjevac Hercegovačke provincije fra Šimun Šito Ćorić, uz raznolike i redovite karitativne djelatnosti za domovinu u vidu studentskih stipendija i izgradnji kuća za siromašne obitelji okrenuta je i potrebama siromašnih i progonjenih kršćana u svijetu. Stoga su prije nekoliko godina započeli akciju prikupljanja novčane pomoći za izgradnju crkvenih objekata u misijama u Kongu. U tom su kraju do ove godine djelovala čak trojica hrvatskih misionara, hercegovačkih franjevaca – fra Filip Sučić, fra Ante Kutleša i fra Pere Čujić. Oni su ove godine nakon dugih i teških, a radosnih i uspješnih godina završili svoj misionarski put u Kongu i vratili se u svoju matičnu provinciju sa sjedištem u Mostaru.

Premda je prvotna ideja bila da se izgradi jedna, Hrvati Solothurna prikupili su do danas dovoljno sredstava da izgrade čak dvije crkve – u mjestima Kipukwe i Nkolomone. Vjernici misije Solothurn prihvatili su ideju da se darovima i novčanom pomoći podigne crkva u malomu mjestu Kipukwe. Ljudi su tada darovali toliko novca da je doteklo za gradnju još jedne crkve. Novac je prenamijenjen za gradnju druge crkve, u pustomu mjestu Nkolomone.

Glavni pokrovitelji gradnje, odnosno „kumovi crkava” bili su Mato i Kata Jurkić za Kipukwe te Luka i Marija Stanković za Nkolomone. Značajne svote novca dali su još dvije anonimne osobe te obitelj Franje i Marije Vugdelija te Zlatka i Kajke Daidžić.

Crkve su u oba mjesta već pokrivene, a trenutno se uređuje interijer. Vjernici HKM Solothurn ovim su iznenadili mlade kršćanske zajednice u tom jednom od najsiromašnijih krajeva svijeta.

Zbog misionara koji su djelovali s njima desetljećima, ti mahom mladi kršćani 18 svjetl ori jeci . ba

Novoizgrađena crkva u mjestu Kipukwe

Voditelj HKM Solothurn fra Šito Ćorić

s brojnom djecom više znaju za Hrvatsku nego za Švicarsku.

Franjevci koji su bili djelatni u tim krajevima svojevremeno su mnogo ulagali u odgoj duhovnoga pomlatka, pa su tako svoje emisije predali na upravljanje svojoj braći iz Konga. Odredba da se sve preda domaćim pastoralnim snagama najavljena je u Generalnoj kuriji Franjevačkoga reda prije pet godina, u srpnju 2012.

Gradnjom crkava u Africi vjernici HKM Solothurn iznenadili su i odgovorne u Katoličkoj Crkvi u Švicarskoj, pa je tako ondje već više puta istaknuto kako ova misija sa svojim djelovanjem može biti primjer švicarskim kršćanima.

Fra Filip Sučić sa župljanima

Reportaža Piše vlč. Gabrijel Jukić

Božić u Ugandi Uganda je država u istočnoj Africi, bez izlaza na more. Graniči s Južnim Sudanom, Kenijom, Tanzanijom, Ruandom i DR Kongom. Zemlja je to vječnoga proljeća u kojoj se godišnje smjenjuju kišna i sušna sezona.

Klima na jugu Ugande je znatno bolja i imaju dvije žetve godišnje.

20 svjetl ori jeci . ba

Brza poĹĄta. Uvijek na vrijeme.

Nekada i ranije.

Dostavljamo poĹĄiljke unutar 24 sata bilo gdje u Bosni i Hercegovini.

Ženidbeno pravo Katoličke Crkve

celibat ili ne. Tako kanon 599 navodi samu bit evanđeoskoga zavjeta čistoće: prihvaća se radi kraljevstva nebeskoga, što je znak budućega svijeta i izvor obilnije plodnosti u nepodijeljenu srcu, obvezuje na potpunu uzdržljivost u celibatu.

Piše dr. iur. can. fra Šimo Ivelj

Zapreka zavjeta čistoće U prošlom broju bila je predstavljena ženidbena zapreka koja proizlazi iz svetoga reda. Vidjelo se općenito zašto se klerici (biskupi, prezbiteri i đakoni) u Katoličkoj Crkvi ne žene. Budući da su neki klerici istodobno redovnici, koji uz sveti red imaju i doživotni redovnički zavjet čistoće, te ako bi nekada i napustili svoje redovništvo i sveti red, onda bi za njih postojale dvije ženidbene zapreke.

T

o su zapreka javnoga doživotnog zavjeta čistoće u redovničkoj ustanovi (kan. 1088) i zapreka svetoga reda (kan. 1087). Za valjanost njihove ženidbe nužno je da obje zapreke budu uklonjene.

Osnovna razlika između redovništva i dijecezanskoga klera jest ta da se redovnici i bez primanja svetoga reda dragovoljno obvezuju na beženstvo polaganjem doživotnih zavjeta u redovničkim ustanovama. A što bi to bili zavjeti?

Zavjeti su promišljeno i slobodno Bogu dano obećanje o mogućem i većem dobru te se moraju ispuniti iz kreposti vjere (kan. 1192 § 1). Redovnici najprije polažu privremene zavjete kojima se obvezuju 26 svjetl ori jeci . ba

na obdržavanje redovničkih zavjeta na određeno vrijeme. Nakon isteka zakonskoga propisanog vremena (barem tri godine) za privremene zavjete, polažu se doživotni. Tek nakon polaganja doživotnih zavjeta redovnik može biti pripušten svetom redu. Što znači da ako bi jednoga dana Rimski prvosvećenik službeno i dokinuo obvezu celibata u Katoličkoj Crkvi to nikako ne bi vrijedilo za redovnike koji pristupaju svetom redu, jer kako je rečeno oni već ranije dragovoljno prihvaćaju redovničke zavjete radi kraljevstva nebeskoga (zavjet čistoće) po primjeru siromašnoga (zavjet siromaštva) i do smrti poslušnoga Krista (zavjet poslušnosti) neovisno postoji li u Crkvi

Narav zapreke

Kako navodi L. Chiappetta u komentaru ovih kanona, zapreka koja proizlazi iz položenoga javnog doživotnog zavjeta čistoće u redovničkoj ustanovi predstavlja srodnost sa zaprekom koja izvire iz svetih redova, ali se ipak od nje razlikuje. I ova je zapreka crkvenoga prava jer proizlazi iz pozitivne odredbe mjerodavne crkvene vlasti, a ona glasi: nevaljano pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su vezani javnim doživotnim zavjetom čistoće u redovničkoj ustanovi (kan.

1088). Zapreka proizlazi iz dvostruke naravi: javnoga doživotnog zavjeta i samoga zakona Crkve. Kako navodi komentar, iz zavjeta proizlazi moralna zabrana božanskoga prava koja čini nedopuštenim sklapanje ženidbe iz kreposti vjere, a iz crkvenoga zakona izvire ništavni učinak te iste ženidbe (po samom pravu) koja se protivi zavjetu čistoće.

Da bi se moglo govoriti o ženidbenoj zapreci, mora se raditi o točno određenoj vrsti zavjeta: javnom i doživotnom. Što znače pojmovi javan i doživotan?

Zavjet je javan samo ako ga u ime Crkve, a ne u osobno ime, prima zakoniti redovnički poglavar (kan. 1192 § 1).

Kao takvi mogu biti položeni u redovničkoj ustanovi bilo muškoj bilo ženskoj, papinskoga ili biskupijskoga prava.

Ako se radi o javnim zavjetima, može se govoriti i o javnoj zapreci jer se može sa sigurnošću dokazati da je neka osoba položila javne doživotne redovničke zavjete. Svi drugi zavjeti su privatni jer ih nitko od strane zakonitih crkvenih poglavara ne prima u ime Crkve, nego ga osoba polaže sama pred Bogom, odnosno sama se zavjetuje da će nešto učiniti ili obdržavati. Inače, zavjet je doživotan jer se polaže za čitav život, zbog

Mi tiskamo za vas.

Borić okitite sami.

Bosna i Hercegovina�/�Hrvatska�/�Crna Gora

Čestit Božić i sretna 2018. godina! www.suton.ba • www.sdprint.hr • www.sutonprint.me

Suton Cestitka za 2018 200x125.indd 1

14.11.2017. 11:42:33

Sretan Božić i Novu Godinu želi Vam Prodaja novih i rabljenih vozila Servisiranje vozila iz Škoda programa i VW Grupacije Limarsko - lakirerski centar

HR retrospektiva

Piše dr. sc. Božo Skoko

Stojimo, a nas prestižu...

Vrijeme je da se Hrvatska ne zadovoljava sitnim pomacima, već da se ozbiljno suoči s izazovima i napravi pomake koji će joj osigurati sigurniju budućnost. U protivnom, šteta će biti nepopravljiva

P

redugo stojimo, a drugi nas prestižu, ili nam sve više odmiču. Nakon nekoliko godina rasta, Hrvatska je pala za osam mjesta na Doing Business listi. Ispred nas su mnoge države koje nismo smatrali konkurencijom. Znakovito je da nismo nazadovali u broju bodova.

No druge su države u pravilu napravile puno jače reforme i veće pomake na listi... Strukturne reforme postale su toliko apstraktne, da ih se u javnom prostoru ne doživljava. Postoje liste preporuka, ali malo ih se realizira. Time dolazimo do pitanja tko i gdje donosi, odnosno ne donosi, odluke... Kao društvo razvili smo visoku razinu otpornosti na promjene, od državnih struktura do šireg društva i javnosti. Unatoč višegodišnjem naglašavanju potrebe prilagodbe našeg sustava potrebama poduzetnika i ulagača i dalje ne predstavljamo privlačnu destinaciju za ulaganje, niti činimo potrebno da se ta slika promijeni... Slika nije blistava, niti nam daje razloga za zadovoljstvo, nego 34 svjetl ori jeci . ba

naprotiv, za nemir i tjeskobu. Za osjećaj potrebe za žurnim djelovanjem... Hrvatskoj, između ostaloga, treba politička vizija i odlučnost, hrabrost i otpor populističkim politikama, nepopuštanje pred ucjenama, povećanje kapaciteta državne i javne uprave. Dužnosnici ne bi trebali samo osluškivati bilo naroda nego ga

i voditi. Potrebna nam je puno snažnija sposobnost komuniciranja naših planova ideja, kako nam i najbolji planovi ne bi propali radi površne komunikacije... Potreban nam je sustav koji se neće ukidati i iznova graditi sa svakom političkom promjenom, koji će bez političkih trendova i medijskih pritisaka prepoznati trendove i nadograđivati i mijenjati naše društvo, sustav koji će omogućiti da nam svaka situacija ne bude krizna, nego lako savladiva...

Baš tako bi se mogla opisati politička i gospodarska slika Hrvatske na izmaku tekuće 2017. godine. Iako bi se tako moglo učiniti, ovaj kritički osvrt na način vladanja zemljom nisu izgovorili oporbeni čelnici, niti objektivni analitičari koji nisu zadovoljni kursom Vlade Andreja Plenkovića. Naprotiv, navedene rečenice su izvučene iz govora hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koji je izgovorila na savjetovanju Hrvatskog društva ekonomista u Opatiji 8. studenoga. Mnogi su njezine oštre riječi protumačili kao kritiku upućenu Vladi, pa čak i kao kulminaciju tihoga rata između nje i premijera. Mediji su počeli špekulirati o tome hoće li je HDZ uopće podržati kao predsjedničku kandidatkinju za novi mandat za dvije godine.

Tako su se njezine riječi tumačile i kao distanciranje od ne baš uspješne HDZove Vlade te traženje novoga prostora Predsjednica Grabar-Kitarović na savjetovanju Hrvatskog društva ekonomista, Opatija 2017.

Politički (ne)korektno!?

Piše fra Pavo Filipović

Papin slon Za vrijeme priprema za Drugi vatikanski sabor, koji je sazvao papa Ivan XXIII., htjeli su neki u vatikanskim vrtovima i knjižnici modernizirati kotlove za grijanje. Nekolicina radnika je tada naletjela na velike životinjske kosti. islili su kako su naišli na ostatke nekoga dinosaura. Budući da ostatci nisu bili okamenjeni, bio je dovoljan kratki pogled znalačkoga oka da se utvrdi kako se radi o mnogo mlađoj životinji, i to o slonu.

Euforija je odmah splasnula, kosti su spremljene, a na tajanstvenu iskopinu se uskoro zaboravilo. Kasnih osamdesetih godina prošloga stoljeća za nju se počeo zanimati arheolog Silvio A. Bedini kada je, istražujući vatikanske podzemne hodnike, naišao na još slonovih kostiju. Potaknut znanstvenom znatiželjom stao je stvar proučavati, a rezultate svoga proučavanja sažeo je u knjizi Papin slon (The Pope’s Elephant) koju je objavio 1997. godine. U njoj razrješuje zagonetku tajanstvene iskopine. Životinja o kojoj se radilo bijaše slonić Hanno, kućni ljubimac renesansnoga pape Leona X. s kojim se sukobio reformator Martin Luther. Taj slon je imao postati dvostruki simbol reformacije, budući da se uz njega veže njezin nastanak i njezin završetak.

M

36 svjetl ori jeci . ba

Antikrist u Vatikanu

Kada je Giovanni de‘ Medici, sin Lorenza Veličanstvenoga, najvjerojatnije 1514. godine, okrunjen za papu Leona X., u Rimu je upriličena velika svečanost. Vladari Europe nastojali su nadvisiti jedni druge u darovima pri čestitanju raskošnomu Papi čiji je slogan bio: Bog nam je dao papinstvo – uživajmo! Portugalski kralj Manuel I. zasjenio je sve ostale kad je Papi darovao bijeloga debelokošca iz Indije, nazvanoga po istoimenome slavnom kartaškom moreplovcu (H)annoneu. Kada je životinja ulazila u Vječni Grad, nastao je veliki metež zbog atrakcije i znatiželje. Treba znati kako su Rimljani posljednji put vidjeli slona prije tisuću godina kada je propadalo Rimsko Carstvo. Slonić Hanno bio je urešen najskupocjenijim tkaninama s Istoka, draguljima, zlatnicima i biserima, a na grbači je imao srebrni baldahin u kojemu bijaše škrinja s kraljevskim darovima.

Povorka je jedva prošla uz Anđeosku tvrđavu od silnoga mnoštva i kretala se dalje prema Apostolskoj palači.

Stupivši pred Papu, slonić je na zvuk glazbala zaplesao i tri puta surlicom zatrubio te na znak dresera, tzv. mahuta, pokleknuo pred Papom, zagrabio vode iz fontane i poškropio Papu koji je bio mokar do kože. Svi su ostali zaprepašteni i očekivali eklatantnu situaciju. No, diplomatski dar Manuela I. renesansnoga je Papu doveo do takva uzbuđenja da su kardinali strahovali kako će dobiti srčani udar. Prije slanja egzotičnoga diplomatskog dara portugalski kralj je iz Lisabona slao pisma u Rim u kojima je najavljivao novo portugalsko svjetsko carstvo. Ono čemu se nadao portugalski kralj u Lisabonu, tomu se kudikamo više nadao novi Papa u Rimu, kaže novinar Hans Conrad Zander, jer su muslimani napravili gotovo neprobojan obruč oko kršćanskoga svijeta.

Carigrad je već bio pao, a u Veneciji su se svi za laku noć pozdravljali krilaticom: Ujutro će pijetao turski kukurikati.

Sada su Portugalci probili muslimanski osvajački obruč preko mora. Ako novi kontinenti: Afrika, Azija i Amerika postanu portugalski, onda će svijet postati kršćanski.

Nije onda ni čudo što je Papu zahvatila tolika euforija kada se azijatski slonić tako šarmantno poklonio pred njim. Leon X. je morao imati osjećaj kako mu se klanja sav novootkriveni svijet i traži njegov blagoslov. No, ubrzo je stiglo kobno upozorenje, pravi „menetekel”, kada se slonić nakon dvije godine ozbiljno razbolio. Uzaludno je Papa dao k sebi pozvati najbolje liječnike Rima. Životinja je i dalje ležala u svomu kavezu jedva dišući. Najzad se neki liječnik šarlatan dosjetio kako bi se možda moglo raditi o začepljenju pa je predložio da mu se dadne laksativ. Najskuplji tadašnji laksativ bijaše tečno zlato. Papa se odlučio za tu vrstu „lijeka”.

Slonić je nakon toga podlegao jer se po svoj prilici baš od zlata i začepio. Bilo je to godine 1516.

Rimskim ulicama obilazio je neki pokornički propovjednik fra Bonaventura

Piše Miljenka Koštro

Tiha noć

Predvečerje tišinom pokriveno.

Badnjak je i treba na polnoćku poć.

Tiha noć! Sveta noć!

Rođendan Kristov!

Ispunjenje opravdanih čežnji Pred Gospodarom života i smrti, Pred širinom vječnosti.

Spasitelj vječnosti se rodio!

Prosu se glas iz daljine.

Svi putovi prema srcu Neka su otvoreni za Njegov glas, Za susret, za mene, za tebe, za nas…

U Tihoj noći! U Svetoj noći!

U Tihoj noći Korak želi poći putovima služenja I podići pogled u nedogled, Da ne bude osamljen, Da ne bude uplašen, Da ne bude zaveden, Jer Nebesko kraljevstvo je cilj putovanja.

Otvoreno srce zna i može pronaći put.

U Tihoj noći! U Svetoj noći!

Da svjedoči radost rođenja I ljepotu Božje ljubavi i milosti.

Razgovor

Razgovarao: fra Vjeko E. Tomić

mons. dr. sc. Mato Zovkić svećenik i profesor bibličar u mirovini

Rodio se pravi Bog i pravi čovjek

M

onsinjor dr. sc. Mato Zovkić, rođen 1937. godine u Donjoj Tramošnici, umirovljeni je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, zaređen 1963. godine, i bivši dugogodišnji profesor biblijskih i dogmatskih predmeta na Vrhbosanskoj 46 svjetl ori jeci . ba

katoličkoj teologiji u Sarajevu. U više nego plodonosnoj nastavničkoj i znanstveno-istraživačkoj karijeri preveo je i napisao niz knjiga i članaka te sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima posvećenim biblijskim i ekleziološkim temama kao i ekumenskom i

međureligijskom dijalogu. Evanđeoski teološki fakultet u Osijeku mu je 28. listopada ove godine kao izraz „duboke zahvalnosti i iskrenog priznanja za izvrsno i postojano promicanje ekumenske kulture, međureligijskog dijaloga i suradnje” dodijelio ekumensku povelju za

Pogled u dušu Piše: prof. dr. sc.

Snježana Šušnjara

Vrijeme obilja, ljubavi i zajedništva U nedjelju na đačkoj misi puno je djece, pogotovo one manje. Dosta je hladno u crkvi, ali dječica kao da to ne primijete. Okupili su se oko voditeljice zbora i radosno skakuću čekajući početak mise. Te male glave, ponosno cvrkuću riječi pjesme, dozivaju Isusa, predaju sebe i to tako iskreno i vjerno da suze dolaze na oči. ame su ih lijepo odjenule za svetu misu i djeca sretna dolaze, podržavaju jedni druge i raduju se susretu. Nježni dječji glasići odzvanjaju prostorom i slave Boga. Odmah u sjećanje dolaze Isusove riječi: Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje (Lk 18,16).

Uskoro će i Božić i djeca će radosno s roditeljima kititi bor, uživati u čarima dolaska Božića i slušati priče starijih o božićnim običajima. Radovat će se, pjevati, čekati dolazak maloga Isusa. Ono što nauče u obitelji to će dalje prenositi svijetom. Tužan je Božić u kući u kojoj nema svjetla, u kojoj se djeca zanemaruju,

M

50 svjetl ori jeci . ba

u kojoj ih se ne upućuje na vrijednost i važnost molitve, u kojoj djeci nedjeljom rano ujutro uključe televizore umjesto da im podare ljubav i blizinu. Ne, u takvim obiteljima se ne okupljaju zajedno oko stola nedjeljom i taj dan prođe kao i svaki drugi dan. Nitko se i ne osvrne na činjenicu da je Stvoritelj iz ljubavi prema čovjeku odredio jedan dan u tjednu da se on odmori, da bude u društvu svojih najmilijih, da se u zajedništvu vesele i druže.

Ne, nedjelja se koristi za duže spavanje, za pranje i slaganje robe, pranje prozora, kupanje djece da bi u ponedjeljak bila čista za školu, za sve ono što se u tjednu ne stigne. Sve što se nagomilalo i odlagalo,

uradit će se u nedjelju. Tako je i u dane Božića.

Božić će i za obitelji koje vjeruju i one koje ne vjeruju proteći u konzumerizmu, prejedanju, opijanju, uređivanju kuće, posjećivanju rodbine. Hoće li se obitelji susretati na svetoj misi? Božić dolazi, Božić prolazi, svi ga željno najavljuju, a kada dođe, izvanjski ga se pozdravlja ali mu se malo tko približava. Zapeli smo u materijalizmu i nekako olako zaboravljamo samu bit ovoga blagdana. I Riječ tijelom postade (Iv 1,14).

Trenuci neizvjesnosti

Sjećam se zbivanja prošlih Božićâ. Sveti Nikola je prvi dolazio, ostavljao darove u crnim gumenim čizmama koje smo mi djeca pažljivo oprali za ovu prigodu. Cijelu noć smo se brat i ja borili sa snom, a sve da nam ne pobjegne trenutak kad darovi stignu do čizmica i kad svetac tim činom ne pokaže da smo bili dobri, vrijedni, poslušni. Ujutro, prva misao je li bio, je li što ostavio. Izlijećemo iz toplih postelja i trčimo do prozora kako bismo se uvjerili da nismo sanjali.

Kad tamo, šareni papir, nešto umotano viri iz čizmica! Oči se sjaje, ruke drhte i jednostavno nam je žao posegnuti za darovima, pružiti ruke, jer želimo produžiti trenutak neizvjesnosti.

Obično bi slatkiši bili u čizmicama, neki odjevni predmet ili neka igra, šah ili čovječe ne ljuti se. Mašta bi tada proradila i ja bih se pitala gdje je to kupio sv. Nikola. Zar i na nebu ima prodavaonica i kako je on to sve donio sa sobom?

Kako je znao što mi treba, što bih ja htjela? Danima sam tako hranila snove, istraživala, ispitivala, razmjenjivala dojmove s drugom djecom i svi smo kao očarani govorili o svetom Nikoli i Krampusu. Krampusa smo se svi bojali, ali nas on i nije posjećivao. Stariji bi se šalili da nam je ostavio bijeloga luka i batinu, ali mi smo se smijali jer smo vidjeli sadržaj svojih darova i znali smo da nas sveti Nikola voli.

Kaos kao fraktal

Piše Viktorija Banić

Šalabahter za sreću Godina proletje, a toliko je toga za slaviti! Divan je Božić i vjera i nada, ali sasvim dobro je i sada i danas.

Svaki dan. I nije naivno, samo stvar izbora. Život se ne događa drugima. A kad ponestane motivacije dovoljno je popis još jednom oživjeti ispočetka, svejedno kojim redoslijedom. I dopuniti, proširiti... rosinac. Mjesec adventa, zornica, priprema i žurbe. Hoće li biti bijeli ove godine? Nadat ćemo se, a ako i ne bude, jednom će biti, možda sljedeći.

Radujemo se orasima i narančama, jelkama i jaslicama, žaruljicama prosinca i darovima u izlozima, pa makar bili sve ranije okićeni. Radujemo se, prije svega, dobrom duhu i konačno nasmijanim licima. Hvala Bogu da još nisu izmislili aplikaciju, neko čudo tehnike koje će i tu atmosferu projicirati u dnevnom boravku šutljivoga čovjeka dok nekakvim daljinskim upravljačem „podešava” Božić!

Neka, ostanimo na trgovima s vrućim čajem ili kuhanim vinom čvrsto stisnutim između promrzlih prstiju, rumeni od zime i sretni što smo zajedno. Zaključit ćemo, kao i svake godine, dok sastavljamo popis za kupovinu potrebnoga za pripremu obilja: Previše je, ne treba nam

P

52 svjetl ori jeci . ba

toliko! Pa ipak ćemo nebrojeno puta gurati kolica za kupovinu, biti kapljica u ljudskoj rijeci koja se jedva kreće između kokosa i šećera u prahu, dok žamor nadglasavaju božićne pjesme. I ne, neću posebno spominjati one naše susjede, poznanike i sugrađane koji nemaju, kojima je teško, jer o takvima se ne priča. Njima se pomaže. A to se radi tiho, bez buke humanitarnih akcija. I ne samo za Božić...

Zato ću, u ovoj priči, ostati u bučnom i sjajnom prosincu kada se dlanovi sreću, a ramena tapšaju uz dobre želje. Puno dobrih želja... Šteta što sve to ostaje samo u prosincu... Svake godine ista misao. A možda je pogrešan smjer? Što je vrijedno, uvijek na raspolaganju? Čemu se možeš radovati cijele godine? Kao neki produljeni advent? Nešto što grije...

U siječnju pokušaj pronaći u svakome danu barem jedan trenutak samo za

sebe. Za nešto što voliš, što te raduje.

Ja volim zaplesati bez razloga nasred dnevne sobe. Ili zapjevati iz svega glasa, na čistu miru. Ili samo sjesti i udahnuti minutu slobodnoga vremena. Sjetiti se.

Nečega iz djetinjstva, smijeha... Kad se oči stisnu, a sreća se proširi od uha do uha. Život bez brige! Nije teško pronaći povod ni danas, bitno ga je uočiti! I tko onda može reći da život nema smisla? Čisti užitak! Barem na tren. Svaki dan.

U veljači se sjeti čistoga rublja na vjetru, pa kovitlaca rumenoga lišća koji podigne nepredvidivi jesenski vjetar i vožnje biciklom, jasno, uz vjetar. I čovjeka koji trči za pobjeglim šeširom, a on mu ga zločesto otpuhne uvijek korak dalje... I šarene vjetrenjače zabodene u posudu s cvijećem na ogradi balkona.

Zato, neka bude vjetar!

U ožujku primijeti ptice! Zvrkaste vrapce dok se valjaju i svađaju u prašini.

Ili golubove. Koliko sam ih puta natjerala trkom da polete, izgubljena u buci i lepetu bezbrojnih krila oko sebe... I da, praćena mrkim pogledom osobe koja ih upravo hrani, jer uvijek ih netko hrani...

A ja tako volim ptice visoko na nebu...

Travanj bi mogao slaviti miris. Već početkom godine osjetim kraj zime u zraku. Kažu da sam smiješna i da je još daleko do proljeća. Ja ruku čvrsto stisnutih u džepovima udišem i uživam...

Ili poseban miris kuće u kojoj si odrastao, namještaja, sitnica na policama...

Pa pokošene trave, bila to livada, gradski park ili samo par kvadrata u dvorištu. Ili miris mora kada mu dolaziš u susret prvi put ovoga ljeta. Novorođenčeta? Nezaboravno! Miriše život...

U svibnju neka ti pogled susretne stablo. Visoko ili nisko, široko ili savijeno... Prelijepo. Svima je neko stablo nekad bilo važno. Stablo može, na primjer, izvrsno držati lastiku kad nema dovoljno prijatelja za igru. Netko je sa stabla pao i dobio prvi gips, a moje je nosilo ljuljačku. Ljuljala sam se toliko visoko da uže poskoči, a ja dahnem od sreće. S ljuljačke svijet izgleda drukčije.

Tragom narodne baštine

Piše Ana Papić

Kad se Isus porađaše Nezaobilazan dio božićnih euharistijskih slavlja jest liturgijsko pjevanje koje ima svoju povijesnu i duhovno-kulturnu baštinu. Hrvatska tradicijska kultura obiluje bogatim opusom božićnih crkveno-pučkih pjesama. rema Milovanu Gavazziju, neke hrvatske božićne popijevke svrstavaju se u najstarije primjere hrvatskoga stihotvorstva te se da zaključiti da je upravo hrvatska baština najbogatija božićnim popijevkama. Prema glagoljskom Pariškom zborniku – Code Slave 11 iz 14. st. najstarija i prva zabilježena hrvatska narativna božićna pjesma je Bog se rodi v Vitliomi. Jedna od najstarijih zbirki narodnoga duhovnog sadržaja Pavlinska pjesmarica iz 1644. godine sadrži 13 pjesama, dok hrvatski zbornik Cithara octochorda iz 1701. godine sadrži 29 božićnih napjeva. Značajna je i pjesmarica iz 1803. godine Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah (Budim 1850.) nastala na istoku Hrvatske, Virgini Matri (Zagreb 1921.) i Hrvatski crkveni kantual (Zagreb 1934.) (Ljubičić 2014).

Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole

P

54 svjetl ori jeci . ba

pojedinačno, primjerice na Dan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca); ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa (Dragić 2008: 29).

Veselo, veselo

U jugoistočnoj Hercegovini sačuvani su tragovi nekadašnjega veselenja u kojemu djeca od Svetoga Nikole do Sveta tri kralja idu kroz selo i traže darove. Neke od tih pjesama imaju pripjev „veselo, veselo” (Dragić 2008: 33). Tako se nakon svakoga stiha ponavlja refren.

Božić nam je, milo nam je, veselo, veselo. Što Božić ne pjevamo, Ali mu se ne nadamo, Oj brštane, goro sveta, a najviše na kršćane.

Eto Bože preko vode, Nosi nama struk bosilja.

U zdravlju nas Božo našo, U boljemu proslavili. Širi Bože, vjeru našu, vjeru našu katoličku.

Naš Božiću, šimširiću, širi tamo, dođi vamo, Na dobro vam Božić došo, veselo, veselo.

Brojni su nam stihovi s tematikom Kristova rođenja ostavljeni u baštinu.

Tim stihovima su se vjernici prisjećali Kristova rođenja, ali i molili za blagoslov, zdravlje svoje obitelji, spas duše...

Kad se Isus porađaše, gore mu se sve klanjaše, gore mu se sve klanjaše, do tri gore ne tijaše!

Ne ti gora kupinova, ona vr’a ne imala, ona vr’a ne imala, u zemlju se zavirala!

Ne ti gora bršćanova, ona vr’a ne imala, ona vr’a ne imala, uz drvlje se propinjala!

Ne ti gora trepetljika, ona vazda trepećala, ona vazda trepećala, ćuva vitra ne imala! *** Šta ‘no gori škripuće, Gospa Sina ninuće, na glavi joj krunica, kod nje sidi Divica, bile ruke umiva, grišne duše oprašta, udrite se ramenim’ na Isusa ranjena.

Neka bude Bog hvaljen po sve vijeke vjekov Amen.

VIJESTI IZ SVIJETA Papa u Mjanmaru i Bangladešu Svjetlo riječi

U večernjim satima 26. studenog papa Franjo započeo je kombinirani apostolski pohod dvjema azijskim državama: Mjanmar i Bangladeš. Tijekom leta održao je konferenciju za medije. Po dolasku u Yangon, održana je svečanost dobrodošlice.

Sutradan, 28. studenog, papa Franjo susreo se s vođama vjerskih zajednica u dvoru yangonskoga nadbiskupa metropolita Charlesa kard. Maung Boa. Potom je zrakoplovom otputovao u Naypyidaw, glavni grad države Mjanmar. Odmah po dolasku ugostio ga je predsjednik države Htin Kyaw. Potom se susreo s članovima državnoga vrha na čelu s ministricom vanjskih poslova Mjanmara Aung San Suu Kyi te s članovima

diplomatskoga kora. Uvečer istoga dana zrakoplovom se vratio u Yangon, gdje je u nadbiskupskom dvoru zaključio dan.

U srijedu, 29. studenog, papa Franjo predvodio je jutarnje misno slavlje na gradskom sportskom terenu Kyaikkasan Ground. Popodne istoga dana, zajedno s katoličkim biskupima ove države, susreo se s vrhovnim vijećem budističkih monaha u budističkom svetištu, pagodi Kaba Aye. Nešto poslije, papa je nazočio i posebnomu susretu s mjanmarskim biskupima u jednoj dvorani yangonske katedrale svete Marije.

Sljedeći dan započeo je svetom misom koju je Sveti Otac predvodio pred nazočnom skupinom mladih katolika u gradskoj katedrali. Nedugo zatim, papa Franjo zaključio je apostolski pohod Mjanmaru. Naime, zrakoplovom je otputovao u Dhaku, glavni grad Bangladeša. Odmah nakon svečanosti dobrodošlice, Papa je posjetio memorijalni centar i muzej Bangabandhu Bhaban, gdje je odao počast mučenicima modernog Bangladeša te ocu nacije, ubijenomu predsjedniku Sheikhu Mujiburu Rahmanu. Nakon što je ondje zasadio stablo, posjetio je u predsjedničkoj palači današnjega predsjednika Bangladeša Abdula Hamida, a potom i ostale članove društvene vlasti i diplomatskoga kora.

Prvoga prosinca Papa je planirao predvoditi misno slavlje i svećeničko ređenje u gradskomu parku Suhrawardy Udyan. U Apostolskoj nuncijaturi popodne će ugostiti premijera Bangladeša, a nešto kasnije posjetiti katedralu, susresti se s biskupima ove države te održati međureligijski i ekumenski susret za mir u dvorištu nadbiskupskog dvora. Posljednji dan apostolskoga putovanja u Bangladeš Papa će započeti privatnim posjetom kući sv. Majke Tereze u Dhaki. Potom će se susresti sa svećenicima, redovnicima, sjemeništarcima i kandidaticama u crkvi svete krunice. Nakon posjeta lokalnom groblju i staroj crkvi svete krunice, susrest će se s mladima u koledžu Notre Dame u Dhaki. Predvečer će uslijediti svečani ispraćaj Svetoga Oca, koji će potom otputovati natrag u Rim.

NECROLOGIUM BOSNAE ARGENTINAE

Fra Ivo Jakovljević (1944. – 2017.)

20. 12. 1995. – fra Ljubo Lucić 15. 12. 1997. – fra Željko Filipović 5. 12. 2004. – fra Alojzije Ištuk

U jutarnjim satima u nedjelju, 29. listopada 2017., preminuo je svećenik Bosne Srebrene fra Ivo Jakovljević, Jašo.

Ivo je rođen 19. rujna 1944. u mjestu Miloševići, župa Ivanjska kod Banje Luke, kao sin jedinac od oca Ive i Ane, r. Radman. Još prije njegova rođenja, majka Ana je ostala sama, jer su mu partizani oca odveli u nepoznatom pravcu. Nakon završenog osnovnog obrazovanja u mjestu Mišin Han, pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1961. – 1965.), a studij je zaključio na Franjevačkoj teologiji 1974. godine. Njegovi kolege ocijenili su ga vrlo inteligentnim i nadarenim.

U srpnju 1965. stupio je u Novicijat u Kraljevoj Sutjesci, a svečane zavjete položio je u svibnju 1973. u Sarajevu. Za đakona je zaređen na Petrovo, 29. lipnja 1973. godine, a za svećenika 26. srpnja iste godine. Oba stupnja svetog reda podijelio mu je nadbiskup vrhbosanski mons. Smiljan Čekada. Nakon svećeničkog ređenja obnašao je službu župnoga vikara u Tolisi, zatim u Uskoplju i Barlovcima. U Barlovcima je službovao i kao župnik (1981. – 1985.).

Potom je bio župni vikar na Petrićevcu, u Ivanjskoj i u Podmilačju. Župljani u Barlovcima voljeli su fra Jašine propovijedi, a često su i pravoslavci iz susjednih Ramića znali dolaziti da ga slušaju. Prije početka rata postao je članom samostanskoga bratstva na Petrićevcu. Ondje je bio svjedokom strašnoga razaranja crkve i samostana 7. svibnja 1995. godine. Naime, u ratnom vihoru u svibnju 1995. samostan su zauzeli pripadnici Vojske Republike Srpske. Fra Ivo je bio jedan od četvorice fratara koje su zločinci izagnali iz samostana. Ovo nemilo životno iskustvo obilježilo ga je do kraja života.

Fra Ivo je umro u staračkomu domu Otac Kristofor u Novoj Biloj, u 74. godini života, u 52. godini redovništva i 45. godini svećenstva.

Misu zadušnicu za pokojnoga fra Ivu predvodio je biskup fra Marko Semren, 31. listopada na Petrićevcu. U koncelebraciji su bila brojna subraća iz Provincije, na čelu s fra Jozom Marinčićem. Govor je održao gvardijan samostanskoga bratstva fra Dujo Ljevar. Tijelo pokojnoga fra Ive ukopano je u fratarskom groblju na Petrićevcu.

8. 12. 2006. – fra Vitomir Slugić 31. 12. 2006. – fra Josip Čaja 14. 12. 2008. – fra Juro Šalić 1. 12. 2010. – fra Franjo Grebenar

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

28. 12. 2013. – fra Franjo Čalaga 28. 12. 2014. – fra Petar Andrijanić 17. 12. 2015. – fra Andrija Živković

Pripovjedači i njihove priče EDHEM MULABDIĆ

Piše Zdenko Lešić

Priča kao sanjarija Gaston Bachelard je jednom ustvrdio da „pjesnička slika svjedoči o duši koja otkriva svoj svijet, svijet u kojem bi htjela živjeti”. Što to znači? Evo jednoga primjera koji dobro ilustrira tu tvrdnju francuskoga estetičara.

Godine 1944. bošnjački pripovjedač Edhem Mulabdić objavio je pripovijetku s naslovom Màzlûm, što je turcizam u značenju ‘dobričina’, ‘naivčina’. kratko prepričana njezina fabula ide ovako: „Snažni seoski momak, dobričina Šećo, iako siroče, bez ikoga svog, živio je mirno i sretno kod svoga Mujage, ugledna seljaka, kod kojega se pribio još davno kad mu je majka umrla. Radio je u polju i vodio goveda na pašu, slagao se sa svakim i svi su ga voljeli. I život bi se njegov i dalje odvijao u blaženom rahatluku i mirnom skladu s okolinom i cijelom prirodom da jednoga dana nije ugledao svatovsku povorku i čuo glas: Odvedoše Fatušu...

Smutilo se tada Šeći u glavi, zgrabio je kolac i uletio među svatove. Jedva ga savladaše. Kasnije, kad su ga oružnici vezana sprovodili vlakom u grad na sud, on je, otimajući se, čuo samo tutanj

U

60 svjetl ori jeci . ba

kotača po šinama, koji kao da je ponavljao onaj glas što mu je oduzeo mir i uništio sreću: Odvedoše Fatušu...

Bez sumnje, priča se mogla tako i završiti, kao što to biva u narodnim baladama o nesretnoj i zapravo neiskazanoj ljubavi. Ali Mulabdićeva pripovijetka o mazlumu Šeći ima i svoj drugi dio koji ukratko prepričan izgleda ovako: Vratio se Šećo s robije u selo. Seljaci su ga primili bratski, ne dirajući u stare rane. Jednoga dana u selo se vratila Fatuša: umro joj muž. „Ljudi i njihove žene nisu zaboravili da je to upravo sudba udesila da se dvoje njih usreći.” Fatuša je odmah pristala da se uda za Šeću. („On je za mene kavgu zametnuo i odležao zatvor”, zaključila je.) Šeću nisu ni

pitali, samo je jednoga dana vidio svatove pred svojom kućom i čuo glas: Dovedoše Fatušu... „Niko tu noć ne zaspa od veselja. Šeći neprestano zujao u ušima glas nekad strašan: odvedoše Fatušu, a sad pun sreće: dovedoše Fatušu.”

Tako pripovijetka i završava. Ono što je u prvom dijelu podsjećalo na baladu o nesretnoj ljubavi i krvavim svadbama, u drugom dijelu je izmijenilo svoj karakter i ton, pa se završilo humorno, kao u šaljivim narodnim pričama.

Je li Mulabdić uistinu bio nedosljedan u vođenju svoje priče, pa ju je najprije razvijao u baladesknom tonu, da bi je zatim, sasvim nekonzistentno, okrenuo u šalu? Ili se, možda ipak, iza te generičke nedosljednosti može otkriti neki strukturni obrazac koji je po svojoj logici upravljao razvojem narativne strukture?

Da pripovijetka nije nepromišljeno komponirana može se zaključiti po prvim odlomcima, u kojima se pomoću opisa prirode uspostavlja onaj harmonični svijet u kojemu glavni junak živi, a u isto vrijeme se nagovještava i opasnost koja prijeti razaranjem sklada toga svijeta: „Izađe na brežuljak više kuće odakle se ukaže sva dolje prostrana ravan kud se Spreča povlači kroz vrbake, kao svilen gajtan kroz zelenu dolamu. Pogleda desno, ukaže mu se Tuzla u daljini, kao paukova mreža u bujnu zelenilu, a lijevo brda i rodni brežuljci s kitnjastim baščama i zlatnim klasjem po širokim poljima. Kroz ta prostrana polja gdjekad mu se ukaže dim što za sobom povlači niz željezničkih kola, koja Šećo nije nikad izbliza vidio, a ne želi upravo ni da ih vidi. Nikad mu se ne dosadi gledati u taj prostrani svijet što mu oči obuhvatahu i vazda mu se duša razvedri promatrajući te pitome krajeve, tu okolicu koju gleda iz dana u dan, otkako za se zna.”

Taj „prostrani svijet” pred Šećom se pojavljivao kao pitomi predio koji svojim mirom i skladom „razvedrava dušu”. I on nije ni slutio da se u samom

Historia est magistra vitae NACIONALNO-POLITIČKE IDEOLOGIJE KOD JUŽNIH SLAVENA

Piše fra Petar Jeleč

Pokušaj stvaranja nacije Kad je austrougarska vojna sila osvajala Bosnu i Hercegovinu, u zemlji su već u tijeku bili procesi nacionalne identifikacije triju bosanskohercegovačkih konfesionalnih zajednica. Svaka od njih proživljavala je vlastitu povijesnu dramu.

B

ile su pod teretom negativnoga osmanskog političkog nasljeđa i na još niskom stupnju političko-nacionalne zrelosti. Austrougarski političari, stručnjaci za takve situacije, mislili su da je osnovni uvjet za stabilnost Monarhije u tom području ne dopustiti nacionalno i političko sazrijevanje bosanskohercegovačkoga stanovništva. Iz toga stava proizlazili su svi pokušaji Monarhije da riješi nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini.

Najbolji izraz te politike vidljiv je kod ministra financija Benjamina Kállaya koji je upravljao Bosnom i Hercegovinom kroz dvadeset godina. On je bio vrlo inteligentan čovjek koji je dobro poznavao situaciju u Bosni i Hercegovini, no njegov projekt izoliranja zemlje od nacionalnih pokreta u Hrvatskoj i Srbiji i pokušaj stvaranja „bosanske nacije” 62 svjetl ori jeci . ba

kao zasebnoga i integrativnoga entiteta u Bosni i Hercegovini nije uspio. Kállay se nadao da će naziv „Bošnjaci” uspjeti proširiti na pripadnike svih bosanskohercegovačkih zajednica. Pritom je bio svjestan da mu je za taj cilj vrlo važno pridobiti muslimansko stanovništvo.

Znao je da mogućnost uspjeha njegova projekta uvelike ovisi o muslimanima, jer oni, za razliku od katolika i pravoslavaca, nisu imali „matičnog naroda” izvan Bosne i Hercegovine kod kojega bi mogli tražiti pomoć i podršku. Bilo mu je jasno da će, ako i muslimani razviju vlastiti nacionalni identitet, njegov projekt doživjeti propast. Katolici i pravoslavci, tj. Hrvati i Srbi, odbili su ovakav projekt stvaranja „bosanske nacije”, no on nije uhvatio korijena ni kod bosanskohercegovačkih muslimana, jer kod njih zapravo nije bilo moguće

potisnuti tursku državnu ideju i njihovu emotivnu isprepletenost s osmanskim nasljeđem. Taj projekt propao je iz jednostavnoga razloga, zato što su procesi nacionalne autoidentifikacije triju bosanskohercegovačkih naroda, koji su se započeli još prije dolaska Austro-Ugarske, bili zapravo nepovratni i nije ih bilo moguće nadomjestiti drugim identifikacijskim nazivnikom.

Konzervativni nacionalizmi

Dakle, Benjamin Kállay nije imao mnogo uspjeha ni kod muslimana, premda se nadao da će oni rado prihvatiti njegov projekt stvaranja bosanske nacije.

Pritom se najviše uzdao u sarajevske intelektualce, prvenstveno u bivšega sarajevskog gradonačelnika Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka koji je 1891. pokrenuo glasilo pod imenom Bošnjak.

U njemu je kritizirana konzervativna muslimanska ulema i odbačena teza hrvatskih i srpskih nacionalista da su bosanski muslimani zapravo Hrvati ili Srbi. Mehmed-beg Kapetanović je 1891. godine ustvrdio: „Mi nikad nećemo poreći da pripadamo južnoslavenskoj porodici, ali ćemo ostati Bošnjaci, kao i naši preci, i ništa drugo.”

Kállayev projekt stvaranja bosanske nacije nije uspio zbog dva glavna razloga: dijelom zato što su se hrvatski i srpski nacionalizam već bili uvelike proširili među katolicima i pravoslavcima u Bosni i Hercegovini, a dijelom stoga što ga nisu prihvatili ni sami muslimanski krugovi koji su u njemu vidjeli opasnost od gubitka vlastite specifičnosti. I Srbija i Hrvatska nastavile su propagandu među muslimanskim stanovništvom ne bi li ga pridobile na svoju stranu. Bosna i Hercegovina postala je – i dugo vremena ostala – kamen spoticanja u odnosima Srba i Hrvata. Premda su srpske i hrvatske nacionalne ideologije na različite načine predstavljale opasnost za etničko-vjersku specifičnost muslimana toga vremena, zapadu skloni intelektualci iz njihovih redova svrstavali

LIKOVNA UMJETNOST BOSNE SREBRENE

Piše Marko Karamatić

Slika Gospe Ramske/Sinjske U

Bosni Srebrenoj u 17. stoljeću poznate su tri zavjetne Gospine slike: Olovska, Gradovrška i Ramska – Gospa od Milosti. Slike Gospe Olovske i Gradovrške, štovane kao čudotvorne, nestale su u vrtlogu Bečkoga rata, vođenog između europskih sila, ujedinjenih u Svetu ligu, i Osmanskog Carstva (1683.

– 1699.). Slika Gospe od Milosti iz Rame, danas Gospe Sinjske, imala je drukčiju sudbinu, iako su i samostan i crkva, poput gradovrškoga i olovskoga, nestali u vrijeme spomenutoga rata. Za vrijeme selidbe u Dalmaciju franjevci su je ponijeli sa sobom, najprije u Split, a potom u Sinj. Ponijeli su i niz drugih dragocjenosti očuvanih u sinjskom samostanu: raritetne knjige, srebrni gotički kalež s pozlatom iz 1402. godine, misno ruho...

Samostan u Rami podignut je vjerojatno već u 15. stoljeću. Spomen o njemu nalazimo 1514. godine. Spaljen je s crkvom 1557. i pritom je ubijeno nekoliko franjevaca. Obnovljen je prije 1587. godine. Opljačkan je 1653. i opet je stradalo nekoliko franjevaca. Godine 1667. i 1682. poharali su ga požari. Kratko nakon obnove franjevci, u strahu od odmazde Osmanlija zbog ratnih poraza, zajedno s pukom 1687. godine sele iz Rame u Cetinsku krajinu. Samostan je zapaljen, a najvrednije predmete, među kojima i sliku Gospe od Milosti, ponijeli su u novu postojbinu. Njezina daljnja povijest vezana je za grad Sinj koji je još neko vrijeme, do podjele Provincije 1735. godine, pripadao Bosni Srebrenoj.

Tako će ramska Gospa od Milosti uskoro, u 18. stoljeću, postati Gospa Sinjska.

Njezino je štovanje napose zaživjelo nakon pobjede nad Osmanlijama 1715. i obrane Sinja. Branitelji grada i vjernički 64 svjetl ori jeci . ba

Gospa Ramska/Sinjska sa zlatnom krunom i ukrasima

puk živo su vjerovali da je pobjeda postignuta po Gospinu zagovoru.

Sliku, ulje na platnu, 58 x 44 cm, radio je nepoznati venecijanski majstor u 17. stoljeću. Marijin lik nije u cjelini prikazan nego samo poprsje. Njezina glava je nagnuta u smjeru lijevoga

ramena, čelo je visoko, obrve izdignute, pogled očiju oboren, obučena je u crvenu haljinu. Oko glave, preko koje je prebačena dvostruka koprena, uočljiva je velika svijetla aureola. Nakon pobjede nad Osmanlijama okrunjena je 1716. zlatnom krunom. Časnici, predvodnici

Zemlja planina DINARA

Piše Dalibor Ballian

Naša najduža planina Dinara je osnovna planina u Dinarskom gorju jer je cijeli lanac planina nazvan prema njoj. Iako nije najviša planina u Dinarskom gorju, njezin masiv je pozicioniran u njegovu središnjem dijelu i jedan je od njegovih većih planinskih masiva. inara dijeli više sličnih karakteristika s ostalim lancima i masivima u ovom gorju, uključujući karakterističnu vapnenačku (karbonatnu) građu, krški reljef i prostiranje u tzv. dinarskom smjeru sjeverozapad-jugoistok.

Planinu Dinaru nalazimo na granici Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, i to između Livanjskoga i Grahovskoga polja s bosanske strane i Sinjskoga, Paškoga i nešto većega i južnijega Vrličkoga polja i doline rijeke Cetine s hrvatske strane. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u duljini od 84 km te je naša najdulja planina. Na jugoistočnom dijelu planinski masiv Dinare prelazi u Kamešnicu, a na sjeverozapadu u Gnjat za koji se smatra da predstavlja dio masiva Dinare. Najviši vrh je Troglav s 1913 m, dok je drugi vrh po visini vrh Sinjal ili Dinara s 1831 m i predstavlja najviši vrh u Hrvatskoj. Slijede četiri vrha koja su u Bosni i Hercegovini

D

66 svjetl ori jeci . ba

Ime Dinare nejasnoga je postanka – iako su se javljale pretpostavke kako ime Dinare potječe od drevnoga indoeuropskog ilirskog plemena Dindari koji su naseljavali istočne dijelove Dinare (područja kraških polja Bosanskoga Grahova, Glamoča i Kupresa), i to prije dolaska Rimljana i također u sastavu Rimskoga Carstva. i to: Lišanj 1793 m, Klečar 1792 m, Marino brdo 1789 m i Šlime 1779 m, dok su ostali niži i nalaze se u susjednoj Hrvatskoj. Inače, današnja državna granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske na planini Dinari proteže se duž takozvane linije Mocenigo po kojoj su u 18. stoljeću bili razgraničeni posjedi Osmanskoga Carstva i Venecije. Nakon Morejskoga rata od 1715. i mira u Požarevcu 1718. godine tu su graničnu liniju

u razdoblju od 1721. do 1723. godine na terenu utvrdili mletački providur u Dalmaciji Alvise Mocenigo i osmanski opunomoćenik Mehmed Sialy.

Posebno zaštićene biljne vrste

Zbog vapnenačke građe na planinama nema vodenih tokova niti značajnijih izvora, ako se izuzmu ponori na sjevernom i vrela na južnom podnožju koja se slijevaju u Cetinu. Na Dinari se nalazi i jama Nevidna voda koja se smatra najdubljim speleološkim objektom u Bosni i Hercegovini. Poseban kraški fenomen su kazani u podnožju Dinare duž Livanjskoga polja u koje ponire voda iz polja tijekom jeseni, zime i proljeća te podzemnim tokovima otječe ispod Dinare do rijeke Cetine.

Biljna raznolikost područja planine Dinare obuhvaća veliku i raznoliku skupinu biljaka prilagođenih životu na vrlo različitim zemljištima i vremenskim

Brojke i slova

predsjednika Benjamina Franklina, a rasprostranjena je po cijelom svijetu i predstavlja najveći apoen najjače valute svijeta.

Piše Željko Bošnjak

Krivotvorene novčanice

Tržište lažnih novčanica Zadnji mjesec u godini obično nas podsjeća na razne prigodne proslave, vesela zimska putovanja, nove odluke ili prve pahulje snijega. U njemu se susrećemo s mnogo dragih ljudi, u srcu osjećamo sreću i mir, opraštanje i radost. prosincu nestrpljivo čekamo Božić i sve radosti koje nam on donosi. U nekoliko zadnjih godina, prosinac je mjesec u kojem i bez obzira na dubinu svoga džepa, često završimo i u raznim trgovačkim centrima. Kupujemo i prodajemo – aktivno sudjelujemo u raznim aktivnostima, kao dio populacije zaokupljene božićnim šopingom. Željene poklone plaćamo raznim valutama i na različite načine. Kada se gotov novac i nađe u našim rukama, rijetko kad pomislimo o njegovoj pravoj vrijednosti. Međutim, pripazite malo da svoje poklone ne platite krivotvorenim novcem.

Bez obzira na mjesec naše kupovine, svakodnevno smo izloženi riziku prijevare s krivotvorenim novcem. U najširem smislu riječi – to predstavlja ilegalno proizveden novac koji sliči službenom sredstvu plaćanja. U većini

U

68 svjetl ori jeci . ba

slučajeva, danas su to razni oblici skeniranih novčanica ispisanih visokokvalitetnim pisačima, odnosno razni oblici kovanica napravljeni od jeftinih metala.

Iako državne i monetarne vlasti iscrpno rade na poboljšanju zakonitih sredstava plaćanja, protuzakonita proizvodnja i dalje ne posustaje. Opravdano je stoga reći, krivotvorenje novca je staro upravo koliko i njegova zakonita proizvodnja.

Ukupni iznos krivotvorenoga novca bilo koje valute ili države svijeta, može se izračunati samo na temelju procjena.

Jednu od njih napravio je Međunarodni monetarni fond daleke 1996. godine.

Spomenuta pokazuje kako se u ukupnoj svjetskoj ponudi novca oko 5 % odnosi na krivotvoreni novac. Najčešće krivotvorena novčanica u svijetu je bila i ostala 100 američkih dolara. Popularno nazvani Benjamins odnosno Franklins – novčanica je s likom američkoga

U prvih 6 mjeseci ove godine u Europi je iz opticaja povučena 331 tisuća krivotvorenih novčanica eura. U odnosu na njihov ukupni broj, to je tek 0,002 % svih novčanica eura. Najviše krivotvorenih novčanica nađeno je u zemljama Europske unije kojima predstavlja službenu valutu (97,5 %), dok je 2 % nađeno u drugim članicama Europske unije. U svim ostalim dijelovima svijeta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, nađeno je manje od 0,5 % krivotvorenih novčanica eura. Najviše se krivotvore novčanice od 20 i 50 eura, koje zajedno čine 85 % ukupnoga krivotvorenog novca. Novčanica od 50 € je najkrivotvorenija novčanica na europskom kontinentu. Ona čini 45 % svih novčanica eura u optjecaju te je količinski ima više nego što 5, 10 i 20 eura broje zajedno.

U istom razdoblju za Republiku Hrvatsku prijavljene su ukupno 332 krivotvorene novčanice. Od toga broja, udio krivotvorenih novčanica kuna iznosio je 27 %, eura 64 %, dok je udio krivotvorenih dolara iznosio 9 %. Što se tiče apoenske strukture, najčešća krivotvorena novčanica je bila 50 € s udjelom od 34 % te novčanica od 200 kuna koja se krivotvorila u 16 % slučajeva.

Od viška glava boli

U Bosni i Hercegovini su dosad pronađene krivotvorene novčanice konvertibilne marke, eura te američkoga dolara. Prema podacima Centralne banke BiH (CBBiH) iz 2016. godine, ukupno je prijavljeno 1036 komada krivotvorenih novčanica. Od toga broja, 79 % novčanica se odnosilo na konvertibilnu marku, 16 % na euro te 5% na američki dolar. Što se tiče strukture apoena, najviše se krivotvore novčanice 100 KM (28 %), novčanice 20 KM (27 %) te

FRANJEVAČKA OBITELJ Na XX. Framafestu pobijedila Frama Livno Dana 28. listopada 2017. godine u Mostaru je održan XX. jubilarni Festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži – Framafest pod geslom Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. Ovogodišnji Framafest započeo je svečanom svetom misom u crkvi sv. Petra i Pavla koju je predvodio pomoćni biskup banjolučki, Marko Semren uz koncelebraciju duhovnih asistenata bratstava u Frami Bosne i Hercegovine.

Biskup Marko nas je u svojoj homiliji podsjetio na Franjinu radost kojom je gorio za sve stvoreno te na njegovu neiscrpnu želju za pjesmom i pjevanjem čak i u najtežim trenucima njegova

70 svjetl ori jeci . ba

života. Nakon svete mise, uslijedila je podjela lunch-paketa te tonska proba za izvođače u Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače. Festival je u Hrvatskom domu započeo u 16 sati, a službeno su ga proglasili otvorenim nacionalni duhovni asistent Frame Bosne i Hercegovine fra Domagoj Šimić i nacionalna predsjednica Frame Bosne i Hercegovine Doris Trogrlić. Ove godine na festivalu je nastupilo 20 bratstava Frame koje je budnim okom pratio tročlani žiri koji su sačinjavali fra Tihomir Bazina, Sanja Grabovac i Marija Čolak.

Nakon svih izvedbi, uslijedila je kratka pauza za vrijeme koje se žiri povukao te odlučio o pobjednicima. U revijalnom dijelu programa, nastupila je ženska vokalna grupa sastavljena od bivših

framašica iz Širokog Brijega koje su izvodile svima dobro poznate hitove duhovne glazbe. Prije proglašenja, izvedena je prošlogodišnja pobjednička pjesma Auxilium Frame Tuzla.

Svi izvođači su bili izvrsni, no tri Frame su odnijele glavne nagrade. Nagradu za najbolji tekst osvojila je Frama Vitez s pjesmom Vitez u duši; zbor Frama Grada Zagreba s pjesmom Put ljubavi osvojio je nagradu za najbolji scenski nastup, a cjelokupni pobjednik je Frama Livno s pjesmom Pjevam ti, Bože. Inače, prošle su godine livanjski framaši osvojili nagradu za najbolji tekst. Nakon proglašenja pobjednika, svi okupljeni su imali priliku još jednom poslušati pobjedničku pjesmu te nakon toga poći kući.

Održana XII. Franjevačka škola animatora Od 3. do 5. studenog održana je XIII. Franjevačka škola animatora u organizaciji područnog vijeća Frame Bosne Srebrene pod geslom Zamijenite ugodu kauča cipelama i idite Božjim putovima, mijenjajući svijet! što je poruka Svetog Oca, pape Franje izrečena na bdijenju za Svjetski dan mladih u Krakowu. Susret framaša započeo je 3. studenog svetom misom koju je predvodio fra Josip Jukić, duhovni asistent Frame Kreševo. Uslijedila je večera i uvodni dio programa s upoznavanjem.

Potom je Iva Maros, područna voditeljica formacije, održala uvodno predavanje na temu Animator – Tko? Što? Kako?. Prvi radni dan nastavljen je veselom večeri s plesom i pjesmom, a zaključen molitveno-meditativnim klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom, koje je predvodio fra Josip.

Subotnji jutarnji dio programa sastojao se od kružnih predavanja u kojima su framaši naučili kako teče i izgleda jedan framaški susret, kako je kvalitetna

Izborna skupština OFS-a Rama U Franjevačkom samostanu Rama-Šćit održana je 19. studenog izborna skupština Franjevačkog svjetovnog reda (OFS).

Izborna skupština odvijala se po Generalnim konstitucijama, uz nazočnost područnog ministra Marijana Begića, područnog duhovnog asistenta fra Domagoja Šimića i mjesnog duhovnog asistenta fra Mije Džolana.

Skupštini je nazočilo 15 braće i sestara OFS-a s pasivnim i aktivnim pravom glasa i jedna sestra u fazi pripreme za svečane zavjete. Na početku skupštine, uz zahvalnost svima koji su sudjelovali i pomagali rad mjesnog bratstva OFS-a, usvojeno je izvješće o trogodišnjem radu u Rami, na Šćitu, kojega je podnio dosadašnji ministar mjesnog bratstva Luka Markešić, kao i trogodišnje financijsko izvješće blagajnice

komunikacija zapravo ključ uspjeha, kako prikupiti literaturu i kojim se izvorima služiti prilikom spremanja jednog susreta, kako riješiti neke problemske situacije te spoznati koliko uistinu darova primamo od svoga franjevačkog bratstva. Nakon kružnih predavanja, uslijedila je radionica s team-buildingom.

Poslijepodnevni dio programa sačinjen je od rada po grupama za vrijeme kojeg su framaši spremali i osmišljavali susrete na zadane teme koje su predstavili u nedjelju, te od predavanja područne predsjednice Frame Bosne Srebrene Marije

Trogrlić na temu gesla ovogodišnje škole animatora. Uslijedila je sveta misa koju je predvodio fra Domagoj Šimić, područni duhovni asistent Frame Bosne Srebrene. Na subotnjoj veseloj večeri framaši su se odlično zabavili igrajući različite igre, pjevajući i plešući. Nakon toga, uslijedila je večernja molitva te odlazak na počinak. Nedjeljni dio programa sadržavao je prezentiranje spremljenih susreta koje su framaši pripremili u svojim grupama, zatim plenum i ispunjavanje ankete, svetu misa, podjelu diploma i zajedničko fotografiranje ispred zgrade gimnazije.

Antonije Bilić. Izbori su nakon uvodne molitve obavljeni u skladu s Generalnim konstitucijama tajnim glasovanjem, uz najmanje dva kandidata za svaku pojedinu službu. U atmosferi međusobnog uvažavanja i povjerenja dobili smo nove članove vijeća OFS-a Rama-Šćit: Mara Pločkinjić, ministra, Milka Ćališ, zamjenica ministre, Ana Ćališ, tajnica, Antonija Bilić, blagajnica i povjerenica

za Framu i Ivan Šekelja, učitelj formacije. Nakon obavljanih izbora trećari su slavili misu kao zahvalu Bogu za osobni poziv sve braće i sestara OFS-a da u konkretnim životnim okolnostima na Franjin način svjedoče mir i radosnu vijest. Na kraju je uslijedila mala okrepa u restoranu Kuće mira, na koju su pozvali gvardijan fra Andrija Jozić i fra Branko Malekinušić, vikar samostana na Šćitu.

p ro s i n a c 2 017.

71

KAP DOBROTE Dobročinitelji za prosinac 2017.

Za Fond Kap dobrote S. Terezija Batarilo, Sarajevo Mara Crnoja, Jajce N. N., Sarajevo Stipo Breljak, Švicarska Ljubica Čeko, Švicarska Slavko Barać, Švicarska Ilija Stipić, Jajce Kata Solomun, BiH Andrija i Ljubica Markić, Njemačka

50 KM 30 KM 30 KM 100 CHF 100 CHF 100 CHF 50 KM 100 KM 40 EUR

Za HKO Kruh sv. Ante Pavić plast d. o. o. Livno

50 KM

Za Tamaru Starčević Marko Petrušić, Nizozemska 460 HRK Franjo Đogaš, Zagreb 200 HRK N. Š., Sarajevo 50 KM Za Patrika Ivanovića Marko Petrušić, Nizozemska 460 HRK Franjo Đogaš, Zagreb 200 HRK N. Š., Sarajevo 50 KM

Za Ljiljanu Krajnc Lucija Stanić, Kreševo Marko Petrušić, Nizozemska Franjo Đogaš, Zagreb N. Š., Sarajevo

500 KM 460 HRK 200 HRK 50 KM

Za Leonitu Gabrić A. i D. Rajić, Vareš Marko Petrušić, Nizozemska Franjo Đogaš, Zagreb N. Š., Sarajevo

50 KM 460 HRK 200 HRK 50 KM

AKCIJE KOJE TRAJU Leonita Gabrić (rođ. 2008.) iz Travnika boluje od rijetke bolesti Ollier, vrste tumora koja zahvaća kosti.

Bolešću joj je zahvaćena desna noga, koja je u cjelini kraća za 8 cm, pa je stoga primorana na teške operacije u inozemstvu.

Posljednjih godina liječi se u Beogradu, gdje je u nekoliko zahvata operirana.

Liječnici osim tretmana protiv bolesti Ollier provode metodu liječenja Ilizarovim aparatom i bioaktivnim iglama, kojima se regulira dužina noge. Trenutno je na liječenju u Beču. Njezina majka Vedrana poručuje: „Ja kao majka molim sve dobre ljude za pomoć. Unaprijed vam se zahvaljuje cijela moja obitelj.”

Tamara Starčević (rođ. 2002.) iz Sarajeva boluje od teške miokloničke epilepsije, poznate kao Dravet sindrom. U posljednje vrijeme ima gotovo svakodnevne napade koji se javljaju i tokom spavanja i u budnom stanju. Unatoč redovnim kontrolama u zemlji i inozemstvu, bolest nije stavljena pod kontrolu.

72 svjetl ori jeci . ba

Liječnici su savjetovali da tijekom školske nastave bude u nazočnosti majke, zbog rizika od epileptičkih napada. Koristi se invalidskim kolicima s visokom poleđinom, nosi ortopedske cipele i okovratnik zbog nepovoljnog položaja tijela. Lijekove koje Tamara koristi plaća njezina samohrana majka.

Patrik Ivanović (rođ. 2001.) iz Žepča ima urođenu srčanu manu – komorni defekt septuma. S godinu dana života urađena mu je kateterizacija, tijekom koje je došlo do komplikacija te je ostao bez kisika i njegov mozak je trajno oštećen. Danas ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći.

Kardiolog mu je preporučio lijek Tracleer, no nažalost, njegovim je roditeljima nemoguće nabaviti ovaj lijek.

Svakodnevno koristi lijekove za koje roditelji izdvajaju oko 400 KM mjesečno i često je po bolnicama zbog upale pluća.

Patrikovi roditelji kažu: „Nastojimo mu priuštiti sve što je potrebno da proživi što kvalitetniji život koliko je to moguće.

Zahvaljujemo svima koji su do sada pomagali i onima koji žele pomoći.”

Ljiljana Krajnc (rođ. 1970.) je 100 % invalid, a 2009. u Italiji joj je dvaput transplantirana jetra. Otpuštena je iz bolnice u Padovi uz hipeproteičku dijetu, a trenutno se liječi na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu.

Preporučen joj je lijek Hepsera, kako bi sve parametre držala pod kontrolom.

Lijek u Bosni i Hercegovini nije na esencijalnoj listi, a u inozemstvu košta 2400 KM. Uz mjesečna primanja invalidnine u iznosu od 110 KM Ljiljana ovaj lijek ne može primati redovno. Samo uz pomoć dobročinitelja moguće je povratiti njezino teško zdravstveno stanje.

Ljudima dobre volje poručuje: „Iskreno se nadam da ću zahvaljujući vama za naredni period prikupiti sredstva za lijek. Veliku zahvalnost za pomoć dugujem Kruhu svetog Ante i Svjetlu riječi, na humanosti i darivanju.“ Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!

Mt 25,45

Roditeljima i djeci

m a n e c i l s a J Pssst! ! u č i r p u j a č i pr

Piše s. Jelena Antolović

L

ijepo je što imamo običaj da u svojim domovima pravimo jaslice za Božić. One nam jasno govore što slavimo. Obitelj na okupu, jednostavnost i toplina, pristup Boga svima – i pastirima s njihovim životinjama, kraljevima i anđelima. Učenim ljudima i onima koji nisu pohađali visoke škole. Onima koji mu na dar mogu donijeti mlijeko i vunu kao i onima koji mogu donijeti zlato i tamjan.

Predlažem ovaj put da sa svojom djecom napravite jaslice. Iako su od papira, ove jaslice, ako se malo potrudite, mogu imati posebnu draž rukotvorine s posebnostima koje nas, kada se u njih zagledamo, potiču na razmišljanje. Napravimo ih na svoj poseban način da znamo zašto smo ih baš takvima napravili. Možemo i drugima reći zašto su

74 svjetl ori jeci . ba

baš takve kakve jesu ili ne moramo govoriti, neka sami otkriju.

Osim figura, možemo napraviti štalicu, od kartonske kutije. Ako imate malu djecu, napravite ovčice od kartona na koje će djeca nalijepiti vatu, kao vunu, te nogice namjestite kako bi samostalno stajale.

Jasno da je lijepo da je kuća čista i ukusno nakićena za božićne blagdane. Ali samo sudjelovanje u pripremi za Božić duhovno nas bogati. Zato uzmimo vremena i zajedno se pripravljajmo za Božić i uključimo u pripremu sve članove obitelji od najmanje djece do djedova i baka. Na dobro nam došao Božić!

Za jaslice od papira potrebno nam je: krep-papir, plišana žica u boji (ili bilo koja žica koja se lako savija), ljepilo, ukrasna trakica.

KRUH SVETOG ANTE Potpisivanje ugovora

75 studenata. Izbor korisnika stipendije izvršen je na osnovu raspisanog natječaja i u skladu s Pravilnikom o dodjeli pomoći iz studentskog Fonda Kap dobrote. Studenti koji su ostvarili pravo na ovu stipendiju, kroz 10 mjeseci dobivat će po 100 KM potpore.

Stipendistima su se obratili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić i ravnatelj Kruha sv. Ante fra Joso Oršolić te koordinatorica projekta Rad s mladima

Sandra Talanga. Ona je mladićima i djevojkama naglasila obvezu od 15 sati volonterskoga rada mjesečno.

Pretežno je to rad s djecom, pomoć starijim osobama, ili sudjelovanje u raznim akcijama za prikupljanje pomoći osobama kojima je pomoć potrebna. Cilj nam je, kroz volonterski rad, osigurati stipendistima zdravo i kvalitetno provođenje slobodnog vremena, te doprinijeti njihovu osnaživanju i radu na sebi.

Izložba II. likovne kolonije Srebrenica

bi dobro bilo da smo svi više nazočni u samoj Srebrenici i još bolje angažirani u izgradnji mira na ovim prostorima.

Na kraju se svima obratio fra Perica Petar Vidić, akademik i umjetnik koji je dao svoja djela za sudjelovanje u koloniji, ali i kao sudionik pokretač mnogih događanja u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj i osnivatelj Male galerije Sveti Anto na Bistriku.

Na II. međunarodnoj likovnoj koloniji Srebrenica 2017. sudjelovali su slje-

deći umjetnici: Vladimir Vlatko Blažanović, Kristina Ćavar, Ante Čulo, Marijan Dadić, Dejan Duraković, Stijepo Gavrić, Ratko Jolić, Anto Jurkić, Anto Kajinić, Mehmed Klepo, Josip Mijić, Slaven Miličević, Boris Pejić, Zvonimir Perak, fra Petar Perica Vidić i Marko Živković.

Izložba umjetničkih djela u Sarajevu je za javnost bila otvorena desetak dana.

Planirano je da se istovjetne izložbe organiziraju u Tuzli, Srebrenici, Mostaru, Zenici, Orašju, Brčkom i drugim gradovima.

Dana 16. studenog, u prostorijama Franjevačkog studentskog doma, održano je potpisivanje ugovora o dodjeli stipendija i financijskih potpora studentima za akademsku 2017./2018. godinu.

Preko Fonda Kap dobrote stipendiraju se nadareni studenti koji redovito studiraju na sveučilištima u BiH, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.

Za akademsku godinu 2017./2018.

Kruh sv. Ante dodijelio je stipendije za

U Maloj galeriji Sveti Anto, Franjevačkoga samostana na Bistriku, 15. studenog otvorena je izložba slika koje su naslikali sudionici Druge međunarodne likovne kolonije Srebrenica. Ova kolonija organizirana je od 17. do 24. rujna ove godine u Srebrenici, a umjetnici su svoja djela tamošnjoj Župi Presvetoga Srca Isusova i Franjevačkom međunarodnom centru za dijalog mir i pomirenje.

Program je započeo trostrukom glazbenom točkom zbora franjevačkih bogoslova. Zatim je svoj pogled na umjetnička djela koja su nastala kao i prisutnost franjevaca kroz više od 700 godina na prostorima Bosne i Hercegovine i zemalja u okruženju iznijela, povjesničarka umjetnosti Snježana Mutapčić.

Okupljenu publiku pozdravio je i apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto. Izrazio je divljenje djelima koja su nastala i izložena u ovoj likovnoj koloniji. Također je podsjetio kako 76 svjetl ori jeci . ba

Za projekte KSA HKC Sv. Nikola Tavelić, Melbourne (ispravak iz prošlog br.) 1.670 AUD HKM Aachen, Njemačka 1.650 EUR Župa sv. Jakova, Međugorje 2.000 KM Ljiljana Nikolić, Zürich 300 CHF Žarko Vrček 100 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM T. N. 20 KM N. N. 15 KM Infohouse 100 KM

Za pučke kuhinje Lukša Šoljan, Sarajevo Ermin Kazić, Sarajevo Zorislav Vidović, Cro – Zillertal

100 KM 20 KM 1.000 EUR

Za studentske stipendije Franjevački Provincijalat Bosne Srebrene 5.000 KM FMC Svjetlo riječi 5.000 KM

Donacija za branitelje

Opet se rodi, Isuse Mnogo je tuge ovom zemljom proteklo, Mnogo se boli u njoj zadržalo, A nitko nije toliko radosti donio Poput tebe Gospodine Isuse.

Znaš ono, kada si se rodio U maloj štali, na slami; Marija i Josip, samo I pastiri sa svojim blagom oko tebe.

Učini to, molim te, ponovi opet sve, U ovo naše vrijeme sivila i tuge.

Kako bi opet nebo i zemlja Pjevali tebi u zahvalu: Gloria, gloria in exelsis Deo! Slava, Slava, Bogu na visini, A mir, mir svim ljudima, svim stvorenjima, u nizinama!

Demobilizirani branitelji već pet mjeseci borave ispred zgrade Vlade Federacije u Sarajevu, tražeći objavljivanje jedinstvenoga registra branitelja i pravo na braniteljski dodatak u visini najniže mirovine u Federaciji BiH. Kada su sredinom mjeseca lipnja 2017. godine došli boriti se za svoja prava, ispred zgrade Vlade Federacije u Sarajevu postavili su nekoliko šatora. Oni još uvijek borave u teškim, neljudskim i nehigijenskim uvjetima. Djelatnici Kruh sv. Ante su početkom devetog mjeseca posjetili demobilizirane branitelje i tom prilikom pružili im pomoć. Budući da se bliži zima, dani i noći postale su sve hladnije, Kruh sv. Ante je ponovno iskazao pomoć braniteljima u vidu kreveta i madraca. Ovom priliko podijeljeno je 10 kreveta, 30 madraca, električni šporet, 100 prekrivača, 100 higijenskih setova, te 225 kg dehidriranog voća i povrća.

Posjet dobročinitelja Grigolata

Dana 3. studenog 2017., HKO Kruh sv.

Ante posjetio je Paolo Grigolato, dugogodišnji dobročinitelj koji već dvadeset godina nesebično pomaže humanitarni rad za najpotrebitije, osobito u pučkoj kuhinji Kruh sv. Ante. Grigolato je predsjednik udruge katoličkih djelatnika Italije Acli. Od 1993. do 2010. godine ova je udruga radila s ciljem da ljudima u Italiji pojasne kako u BiH postoje potrebe. Od svojih članova tražili su da se odreknu jedne dnevnice na mjesečnoj

Darovatelji za KSA – Zagreb Davor Borošak, Zagreb 1.000 HRK Rafael Romić, Zagreb 200 HRK Jelica Ujaković, Zagreb 1.000 HRK Marko Petrušić, Purmerend 500 EUR Martina Sarić 100 HRK Ljubko Ladan, Baderna 500 HRK Ilija Maljur, Kotor Varoš 50 EUR

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2018. godinu Žele Vam djelatnici Kruha sv. Ante razini za financiranje projekata u BiH, u početku pomoć radu Katoličkog školskog centra i Kruha sv. Ante.

S ciljem promocije humanitarne djelatnosti ove udruge, Grigolato je Sarajevo posjetio s novinarkom Francescom Bellemo. Posjetili su razna mjesta u Sarajevu kako bi stvorili sliku današnje socio-ekonomske situacije.

Tijekom posjeta HKO Kruh sv. Ante razgovarali su i s djelatnicima ove humanitarno-karitativne organizacije sa sjedištem u Sarajevu. p ro s i n a c 2017.

77

NAŠI POKOJNICI

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Niko Jukić

(12. rujna 1950. – 4. studenog 2017.)

U bolnici Tešanj, nakon duge i teške bolesti, 4. studenog je preminuo Niko Jukić u 67 godini.

Pokojni Niko rođen je 12. rujna 1950. godine u Brankovićima (selo Jukići) kod Žepča. Rođen je kao treće od osmero djece u obitelji Joze i Kate rođ. Tadić.

Sa suprugom Ljubicom rođ. Matković dobio je pet sinova od kojih je vlč.

Marko Jukić ml. svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, trenutno na službi u Peruu.

Pokojni Niko sahranjen je 8. studenog na mjesnom groblju „Sv. Mihovil” u Donjem Lugu, župa Lug-Brankovići. /Marko Jukić, misionar u Peruu/

Ivan Čuljak

(24. prosinca 1929. – 12. studenog 2017.)

U nedjelju, 12. studenog 2017., u selu Ploča u Rami umro je Ivan Čuljak zvani Lukićkić u 88. godini života.

Ivan Čuljak s 13 godina ostaje bez oca Ive kojeg su 1942. godine ubili četnici. Otada ostaje s majkom Lucom, dvije sestre i bratom boreći se sa životnim nedaćama. Ivan se ne boji života već mu prkosi.

Mlad zasniva obitelj s Katom Čuljak iz Ploče, 1949. godine. Rađa im se petero djece ali nažalost žena mu umire na porodu i Ivana opet stiže druga životna tragedija. Ali Božja providnost ne spava kako je Ivan sam znao kazati. On traži novu majku svojoj djeci i sebi suputnicu kroz život. Nalazi je u čestitoj i hrabroj ženi Anđi Marušić s kojom sklapa brak 1964. godine. U braku im se rodilo sedmero djece. Živjelo se u teškim vremenima. Ivan kao glava obitelji nije se predavao. Mnogi se sjećaju kako je Ivan hitrim koracima odlazio u Ljubušu gdje se sijalo, kosilo, vrlo i kupilo samo da se prehrani mnogobrojna obitelj.

Kada su plodnu Ramu potopili umjetnim jezerom Ivan, kao i ostali Ramljaci, odlazi trbuhom za kruhom. Radi u Njemačkoj sve do mirovine, a žena Anđa ostaje čuvati obiteljsko ognjište i voditi brigu o djeci. Bio je jedan od rijetkih koji se, kupivši imanje u Slavoniji, i uvidjevši da je ljubav prema rodnoj grudi jača, bez imalo ustručavanja vratio iako je znao da bira teži put. Ivan je sve hrabro i kršćanski podnosio, pa i bolest koja ga je snašla zadnjih deset godina.

Dragi tata, tvoja tugujuća djeca: Ivo, Mato, Tomo, Kata, Slavko, Milka, Mirjana, Luka, Lucija i Mile su ponosna na tebe i bit ćeš im uzor u hrabrosti, ljubavi, brizi za obitelj i molitvi. Tvoju tešku životnu priču protkanu pouzdanjem u Boga prenosit ćemo tvojim tridesetpetero unučadima i tvojim dosad rođenim šesnaestero praunučadi.

Hvala ti za sve što si proživio odgajajući nas. Oprosti nam za sve čime smo te uvrijedili. Ostavio si veliku prazninu u našim srcima. /Tvoja obitelj/

80 svjetl ori jeci . ba

U SPOMEN

Stipo Petrović

(† 2004.)

Dana 8. prosinca navršava se dvanaest godina od smrti dragog nam oca Stipe Petrovića iz Velikog Mošunja – župa Vitez.

Zahvalni za očinsku i roditeljsku brigu, molimo za vječni spokoj.

Počivao u miru Božjem sa svojim sinom Ivanom. /Vaši najmiliji/

Zvonko Azinović († 2012.)

Dana 28. prosinca navršava se pet godina od odlaska voljenog supruga, oca, djeda, punca. S ljubavlju, ponosom i tugom zauvijek si u našim srcima. /Tvoja obitelj/

Šimunović Ivo

Marin

(† 2003.) († 1992.)

Mi koji vas volimo znamo kako je teško živjeti bez vas. Počivajte u miru Božjem. /Vaša obitelj/

Sestra Ivana Šuljić († 2016.)

Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.

(Iv 11,25-26)

Poslovni centar PC-96/II ● 72250 Vitez ● BiH ● tel: 030 709 800 ● fax: 030 709 803