Međuvjerski dijalog - Imati povjerenja u svoje bližnje (430)

vjera

• društvo • kultura

MEĐUVJERSKI DIJALOG

Imati povjerenja u svoje bližnje Godina XXXVII. ◆ broj 430 ◆ Sarajevo, siječanj 2019. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Pristupite kontakt informacijama Svjetla riječi tako što ćete na svom uređaju skenirati sljedeći QR kod:

Kontaktirajte nas i putem aplikacije Viber na broj mobitela: +387 60 33 88 018.

Uz Viber i dalje smo Vam dostupni na redakcijski broj: 033 726 200; pišite nam na e-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba.

Pratite nas na portalu na adresi www.svjetlorijeci.ba kao i društvenim mrežama Facebook, Twitter i Instagram. Širimo svjetlo.

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenik gl. urednika Danijel Stanić redakcija

Janko Ćuro, Nikolina Marčić, Danijel Stanić, Anita Tolo redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anita Tolo pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Josip Ikić, fra Miro Relota, fra Janko Ćuro, fra Danijel Nikolić, fra Damir Pavić godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007

sadržaj Tema broja Čovjek je biće dijaloga

6

Nepoznata Biblija O drugima i drukčijima

14

Samotno mjesto Rijeka moga života

28

O radosti življenja Za bolji svijet

32

Kaos kao fraktal To se on samo šalio!

50

Retrospektiva Dobar s' ćo'jek

56

Književnost bosanskih franjevaca Dubia fra Bartola Alvernskoga

60

Svijet fotografije Pisanje svjetlom

62

Resepti s. Anđelke Mesna rolada i torta s ružama

74

Fra Jurina biljna ljekarna Limun

77

22

račun u njemačkoj

Reportaža Fojnica Franjevački plodovi dijaloga

36

Međureligijsko vijeće u BiH Bogatstvo je u različitosti

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Marko Stjepanović „Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein.

IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX tisak Radin print culture, Sveta nedjelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Molitva za mir, crkva sv. Ante, Sarajevo, 2013.

42

Fra Michael A. Perry

Počnimo ispočetka! s i j eč a n j 2019.

3

Riječ čitateljima

Pisma čitatelja

urednik@svjetlorijeci.ba

Jednom je netko lijepo rekao da „vrijeme ne prolazi, nego se nastavlja”.

Iz broja u broj revije vrijeme nam nije samo prošlo nego nas je uvelo u još jednu godinu u kojoj se nastavljamo družiti pisanom riječju. S dubokim poštovanjem vam zahvaljujemo za dosadašnje povjerenje i vjernost. Trudit ćemo se i dalje ponuditi vam što kvalitetniji sadržaj revije. Zato nam je vaš glas itekako važan pa nam se češće javljajte sa svojim sugestijama, kritikama i poticajima.

Ovu godinu započinjemo temom međuvjerskoga dijaloga kojim svi, bez obzira na međusobne različitosti, možemo ovaj svijet učiniti mjestom prijateljskoga i bratskoga života. Zanimljivo je da se u svim velikim religijama uči kako je Bog stvorio čovjeka i svijet, ali se „religiozni ljudi” prečesto ponašaju tako kao da ga je Bog napustio i prepustio isključivo njima na uređivanje i upravljanje. Posljedice takvoga razumijevanja vjere su nemiri, mržnja, isključivost i nepravda. Zato je u stvaranju mira ključna uloga religija, kaže papa Franjo, i dodaje kako je „nemoguće izgraditi mostove među ljudima zaboravljajući Boga. Ali, istina je također, da nije moguće uspostaviti istinsku vezu s Bogom ignorirajući druge ljude. Zato je nužno intenzivirati dijalog među različitim religijama, a ovdje posebno mislim na dijalog s islamom.”

U tome kontekstu i mi otvaramo temu međuvjerskog dijaloga sa željom da u razgovoru, susretu i molitvi prokrčimo put jedni prema drugima kako bismo jedni s drugima učinili ovaj svijet mjestom stvarne Božje prisutnosti.

Mi franjevci imamo i dobre povode za to. Naime, ove se godine navršava 555 godina od povijesnoga susreta našega subrata fra Anđela Zvjezdovića sa sultanom Mehmedom II. Osvajačem u Milodražu kada je ovaj hrabri fratar zatražio od njega slobodu za svoj narod i fratre. Franjevački red, također, obilježava 800 godina od susreta sv. Franje Asiškoga sa sultanom Malikom al-Kamilom u Damietti u Egiptu. Ovaj je susret postao i ostao paradigmom novoga i inkluzivnog pristupa drugim religijama i drukčijim ljudima. Fascinantan je Franjin hod prema Sultanu kojemu dolazi potpuno razoružan u ambijentu punom oružja. Tako je „razoružao” i samu retoriku u ambijentu punom mržnje. Kada je Franjo prešao bojno polje kako bi razgovarao s drugim i drukčijim čovjekom, mogli bismo i mi barem prošetati jedni prema drugima cvjetnim i još uvijek koliko-toliko mirnim poljem našega zajedničkoga životnoga prostora.

fra Janko Ćuro, urednik

4 svjetl ori jeci .ba

Poštovani, Koristim ovu priliku da vam odam dužno priznanje za izvrsnu kakvoću Svjetla riječi. Bez vas ne bi bilo toliko cijenjeno.

Nema ništa u njemu što se ne može s pravim užitkom pročitati ili da se može propustiti.

Nadam se da će vam ovo pismo uspjeti stići do Božića pa vam želim čestit Božić i sretnu Novu godinu. Neka ste i dalje uspješni u svome radu.

Lijepo vas pozdravljam.

Stipe Zubak, Zagreb Štovano Svjetlo riječi, javljam se i nadam se da ćete u cijelosti objaviti moje pismo u jednom od sljedećih brojeva vašega i našega vrlo štovanoga lista. Više od 30 godina primam vaš list kojega preporučujem našim radnicima po svim misijama, a u cijelomu svijetu ima ih oko stotinjak! Vama u uredništvu dajem pohvalu za tako bogat list Svjetlo riječi.

Puno Božjeg blagoslova, zdravlja i radosti vama i cijeloj našoj BiH želi Kazimir Barukčić iz Frankfurta.

Odlazak Odlazi narod iz naših sela Negdje u tuđini tuga ih srela, U njima postoji želja i nada Vratiti se tamo gdje je pusto sada.

Gledaju zvijezde nekog čudnog sjaja, Slušaju zvona gradskih katedrala, U oku i na licu suza blista, Draga sjećanja darivaju smisla.

Nosimo te BiH u duši i srcu, Naš si put prema suncu.

Rodno se mjesto ne ostavlja I nikad ne zaboravlja.

BiH čeka i zove svoje kćeri i sinove Da se majci u zagrljaj vrate, Da nas ljubav i sreća prate.

Tiha noć Tiha je noć Isus će nam doć.

Svratište Josip pita, Čovjek Bog nama hita.

Zalud je tražit' više, pod krov ih ne primiše.

U štalici se nađoše, s blagom je podijeliše.

Na slamici se rodi, mali Isus nama hodi.

Anđeli nose vijest novu, nek' puk slavi radost ovu.

Kraljevi njega dvore i pastiri sve do zore.

S nama je Čovjek Bog od Oca poslan svog.

Nek' se njemu ori slava, na slamici dok on spava.

I sav živalj kliče, kliče, slave ga i njem' se diče.

Sretan Božić i nova godina!

Luka Ćurić, Slavonski Brod Hladni rat je rat bez oružja, međuljudski sukobi koji kao temelj odražavaju stanje jednoga naroda, a počinju od čovjeka kojemu je od strane vladajućih struktura nametnuto da prati politiku prošlih vremena umjesto da se okrene list drugačijega življenja gledajući s aspekta maloga čovjeka koji stoji na zemlji i promatra, željan rada, slobode...

Pružimo takav život našoj domovini, a mračne i prljave slike prošlosti zaustavimo poradi rasta temeljne kulture življenja kojom se uspostavlja jedinstvo, sjedinjenje, bratstvo, subraća... i integritet. Braneći integritet jednoga naroda imamo življenje dostojno čovjeka kojim dobivamo svevremenu sliku suvremenoga čovjeka koji zna na čemu se zasniva njegovo temeljito postojanje,

a pojam suverenosti (koji polazi još od dr. Franje Tuđmana i HDZ-a) gledano s političkog i državnog aspekta tek je vjetar kao znamen ili spomen kultura, pa zaustavimo se na trenutak ka putu do življenja suverenosti i tzv. demokracije.

Integritetom ćemo postići demokraciju kojom ćemo ostvariti suverenost, svevremenost ili suverenost – da pojasnim: sukladno Europi i Zapadu tzv. sklad, mir i međusobno potpomaganje ili potporu čini novac... A mi želimo ostvariti bolji svijet, pun solidarnosti. Međutim, težeći samo dobru, a ne uzimajući u obzir sliku današnjice (što je prividno dobro), u njezinom strukturnom smislu povlačimo vjetar za sobom, a gubi se temelj.

Zato zaustavimo se na trenutak na spomenu i gradnji ljubavi, vratimo se unazad dvije tisuće godina kad je kršćanstvo zaživjelo pa sama riječ kršćanstvo koja polazi od Krista daje nam

nadu u spasenje, daje nam nadu za učvršćivanje korijena našega naroda, nadu u rađanje, a iz rađanja svjetlo i radost, promicanje obitelji kao temeljne zajednice čovjeka pa time po modernome svijetu i zapadnoj civilizaciji natalitet poradi kredibiliteta, a to znači izgradnja boljega sustava počevši od kamena.

Gradimo ljubav i sjedinjenje pa ćemo dobiti ulaznicu za bolji svijet.

Gradimo ceste i mostove ka istoku koji će nam osigurati dostojanstven život kako pojedinca tako i cijelog naroda...

Ostavimo temeljac budućim naraštajima ili mladima, oni će podići razinu školovanja i obrazovanja Božjom providnošću i stvoriti bolji svijet u našoj domovini.

Okrenimo se svijetu i svjetlu, nemojmo biti tvrda srca puni bojazni i nepovjerenja. Mržnje i neslaganje moraju nestati, ljepotu treba znati sačuvati. prof. Kristina Radić Šaronja

OBAVIJEST ČITATELJIMA Svjetlo riječi – mjesečnik za vjeru, društvo i kulturu, od prvoga broja ima cilj unositi evanđeosko svjetlo u zbilju naših svagdašnjih života. Nikada nismo birali lakši i isplativiji put jer nam je stalo do zajedničkoga dobra koje je u svojoj biti neprocjenjivo. Iz toga se razloga cijena obiteljske revije godinama nije mijenjala, iako su se troškovi izdavanja stalno povećavali. Kada smo 2000. godine počeli tiskati magazinski oblik revije, njezina je cijena bila 3 KM. Tek je 2006. godine povećana na 3,50 KM. Danas, nakon 12 godina, ponovno smo prisiljeni povisiti joj cijenu pa će tako od siječnja 2019. godine godišnja pretplata s uključenom poštarinom iznositi: BiH – 45 KM; Hrvatska – 220 Kn; EU – 55 Eura; Švicarska – 75 CHF; Australija – 110 AUD i SAD/Kanada – 90 USD. Na ovaj su nas potez, između ostaloga, najviše prisilile nove, uduplane cijene poštanskih usluga. Stoga vas, dragi čitatelji, najiskrenije molimo za razumijevanje i potporu kako bismo i dalje bili svijetli dio vaših života te kako kvaliteta revije ne bi morala trpjeti.

Uredničko vijeće

Dragi čitatelji Svjetla riječi, vaše komentare, pohvale, kritike i sugestije možete nam poslati i putem aplikacije Viber na broj: +387 60 33 88 018. s i j eč a n j 2019.

5

Tema broja

ČOVJEK JE BIĆE DIJALOGA U srednjem vijeku – a tako je i danas – bilo je najvažnije uspostaviti dijalog među trima abrahamskim religijama, tj. među židovstvom, kršćanstvom i islamom. Boraveći u Sarajevu papa Franjo je rekao da nas kulturne, religijske i druge razlike obogaćuju, da se život umnaža u razlikama, ali ako te razlike pretvorimo u uzajamne isključivosti, onda to vodi u krvave ratove 6 svjetl ori jeci . ba

Z

y Mile BABIĆ

Međureligijski susret u okviru apostolskoga pohoda pape Franje Sarajevu, lipanj 2015.

Zašto je danas toliko važno govoriti o dijalogu? Zato što je dijalog izvorna pozicija ljudskoga bića, ali danas, umjesto dijaloga, imamo monolog u cijelom svijetu. Monolog je, dakle, postao vladajući oblik mišljenja u našim religijama i u našoj civilizaciji.

Također, monolog je izraz nasilja nad drugima i nad nama samima.

Prema tome, danas živimo u monadsko-monološkoj paradigmi, koja je nasilna i koja vodi u sukobe.

Norbert Elias, istaknuti sociolog, tvrdi da naša civilizacija postiže vrhunac u zatvorenom čovjeku (homo clausus); Charles Taylor, kanadski svjetski priznati filozof, tvrdi da je novovjekovno JA buffered self, utvrđeno JA, JA kao tvrđava, kako je to pisao Meša Selimović u svome romanu Tvrđava. To je JA ograđeno žicom, čuvano je tenkovima i ne dopušta pristup nikome. JA koje ne vjeruje nikome i kojemu nitko ne vjeruje pretvara svoj vlastiti život u pakao. U novome vijeku prosvjetitelji su sebe proglasili nositeljima prosvijetljenoga uma, jasnije rečeno, svjetlom, a sve ostale mrakom. Prije njih to smo učinili mi kršćani.

Treba reći da svako crno-bijelo mišljenje nije nikakvo mišljenje, nego je izraz mržnje. Oni koji su sebe proglasili svjetlom, a sve druge mrakom, počinili su najveće zločine u povijesti čovječanstva.

Veliki njemački filozof Immanuel Kant bio je prosvjetitelj, ali je uvidio da s i j eč a n j 2019.

7

Živa je riječ Božja

Riječ MUDROSTI Ps 98 (97),1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna.

Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu, raduj se, kliči i pjevaj!

Riječ Isusova

Iv 17,20-24

Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Janko Ćuro

Jr 29,11

Jahorina

RIJEČ proroštva

Jer znam svoje naume koje s vama namjeravam – naume mira, a ne nesreće; da vam dadnem budućnost i nadu.

12 svjetl ori jeci .ba

Nepoznata Biblija

O drugima i drukčijima U Evanđelju po Mateju čitamo Isusove riječi: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone” (Mt 5,43-44). y fra Darko TEPERT

Bog – uzor ljubavi

tepert

R

iječ je o dijelu Isusova Govora na gori. Prvi izričaj, „ljubi svoga bližnjega”, bit će ponovljen u Isusovoj dvostrukoj zapovijedi ljubavi, gdje će on, kao najveću zapovijed, na istu razinu staviti zapovijed ljubavi prema Bogu i zapovijed ljubavi prema bližnjemu.

On zapravo navodi riječi Staroga zavjeta, gdje u Levitskom zakoniku (19,8) piše: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” Ova se zapovijed odnosila na pripadnike izraelskoga naroda koji su morali iskazivati međusobnu ljubav, dok stranci ovdje nisu bili uključeni.

Ljubav prema strancu i neprijatelju Zapovijed mržnje prema neprijatelju, koju Isus spominje u Matejevu evanđelju, ne može se tako lako identificirati u Starome zavjetu. Neki je prepoznaju u riječima Ponovljenoga zakona: „Neka ne ulazi u Gospodinovu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, čak ni u deseto koljeno ne smije 14 svjetl ori jeci . ba

U Levitskom zakoniku, gdje se i nalaze ove zapovijedi ljubavi, Bog na početku podsjeća: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!” (Lev 19,1).

Isus pak svoju pouku o ljubavi prema neprijateljima zaključuje riječima: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48). Kršćanin stoga mora ljubiti svoje neprijatelje i one koji ga progone. U njemu ne smije biti ni traga mržnje. Danas bismo trebali znati ljubiti sve one koji su od nas drukčiji, koji drukčije misle i govore, koji nas možda i ismijavaju ili nam pokušavaju naštetiti. Kršćanska ljubav ne može imati granica jer onda više ne bi bila savršena. Onda više ne bismo ljubili kao što ljubi Otac naš nebeski, koji „daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima” (5,45).

nikad u zajednicu Gospodnju... Nikad ne promiči njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka” (Pnz 23,4.7). S druge strane, u Levitskom zakoniku piše: „Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji” (Lev 19,33-34).

Tako već i Stari zavjet zahtijeva od Izraelaca da na isti način, to jest kao sebe same, ljube i svoje bližnje i strance koji bi se našli među njima. Isus, dakle, ne navodi neke riječi Staroga zavjeta kad kaže: „Čuli ste da je rečeno... mrzi neprijatelja”, nego prije podsjeća na neko tumačenje koje je bilo prošireno u njegovo doba. On zapravo podsjeća svoje slušatelje da su tijekom vremena neke Božje zapovijedi iskrivljene, do te mjere da su postale same sebi suprotnost. Tražeći od svojih učenika da ljube svoje neprijatelje i da mole za one koji ih progone, Isus ih potiče da budu vjerni Bogu.

Kad Isus kaže: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja” (Mt 5,43), on tek djelomično navodi riječi Staroga zavjeta. Mržnju prema neprijatelju ipak ne nalazimo kao zapovijed ni u Starom zavjetu. Čini se da Isus navodi uobičajen stav među ljudima svoga doba: Ako moram ljubiti svoje, normalno je da mrzim, da ne ljubim, strance, one koji nisu moji ili koji nisu meni slični. Nasuprot takvu stavu, Isus dodaje: „A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima” (5,44-45).

Zanimljivo je kako Isus kršćanima za primjer postavlja Boga i njegov način djelovanja. On je velikodušan prema svima, i prema dobrima i prema zlima.

Tako nam već ovdje odgovara na pitanje zašto Bog dopušta da zli i nepravedni ponekad napreduju i uspijevaju. Bog svakoga čovjeka jednako ljubi, do svakoga mu je stalo, jer je svakoga stvorio

U

četvrtak, 22. studenoga 2018. godine u Pastoralnom centru Župe Svih svetih u Livnu upriličeno je predstavljanje knjige Tragom narodne baštine autorice Ane Papić.

Organizator predstavljanja je Franjevački medijski centar Svjetlo riječi.

Večer su otvorili članovi Folklorne sekcije OŠ „Fra Lovro Karaula” iz Ljubunčića otpjevavši pjesmu O kako se često sitim.

Na početku predstavljanja knjige prisutnima se obratio ravnatelj Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi i glavni urednik revije Svjetlo riječi te definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Janko Ćuro. Najprije je pozdravio sve prisutne, a potom ih je upoznao s djelatnošću medijskoga centra rekavši kako je njegova osnovna svrha širenje kršćanske vjerske i moralne poruke te promicanje općeljudskih vrijednosti kulture mira i solidarnosti, kao i unapređivanje međuvjerskoga dijaloga i međunacionalne snošljivosti.

Potom je objasnio kako je knjiga Tragom narodne baštine nastala kao plod višegodišnje suradnje njezine autorice Ane Papić i Svjetla riječi: „Nešto više od tri godine Ana je uređivala istoimenu rubriku u reviji Svjetlo riječi. Sada su svi ti njezini tekstovi objedinjeni u knjigu koja će itekako natopiti inače sušno, sustavno osporavano i nepravedno zapostavljeno područje istraživanja i njegovanja kulturne baštine hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.”

Fra Janko je zatim naglasio kako je itekako važno njegovati i čuvati svoju baštinu koja je stoljećima rađana i pomno čuvana jer je „narodna baština neprocjenjiv dio kulture svakoga naroda koja se stoljećima stvara, čuva i njeguje na onom mjestu na kojem i nastaje: među pukom. Stoga, govoriti o narodnoj baštini u kontekstu čiste prošlosti nije ni pravedno niti moguće jer je ona istovremeno nadahnuće za budućnost.

Naime, može li, ne samo rasti nego uopće postojati stablo bez korijena? Ista 16 svjetl ori jeci . ba

Predstavljanje knjige

Tragom narodne baštine Anita Tolo

se slika može primijeniti i na narod kada ne bi poznavao svoju prošlost, izvor i kulturu i kada ne bi to znanje njegovao kao neprocjenjivu vrijednost.”

Ukazao je i na aktualni trend iseljavanja mladih i cijelih obitelji s naših prostora naglasivši kako već prva generacija naših doseljenika diljem svijeta ne govori ni svoj materinski jezik, a kamoli da poznaje svoje korijene i baštinu. U tom kontekstu prisutnima je prepričao scenu iz pripovijetke Čaša autora Ive Andrića.

Pred kraj svoga obraćanja fra Janko je objasnio kako nije mala stvar biti dionikom povijesti i nacionalnoga identiteta slavnih ljudi bogate crkveno-pučke tradicije o kojoj u ovoj knjizi s pažnjom i poštovanjem piše naša Ana. Svoj govor završio je riječima zahvale Ani za suradnju sa Svjetlom riječi, a posebno na njezinu odnosu prema našoj zajedničkoj baštini i tradiciji istaknuvši kako je njezina knjiga pravo malo blago koje bi trebala imati svaka obitelj.

Nakon fra Janka okupljenoj publici obratio se doc. dr. sc. Marinko Marić, voditelj studija Povijest Jadrana i Mediterana na Sveučilištu u Dubrovniku.

Doc. dr. sc. Marić autor je dvadesetak znanstvenih i stručnih članaka te knjige Stanovništvo Popova u Hercegovini: Ravno. O knjizi Tragom narodne baštine je rekao: „Zbirka kolumni Ane Papić koju večeras promoviramo predstavlja vrlo zanimljivu građu koja je plod njezina dugogodišnjega terenskoga rada, marljivoga prikupljanja sjećanja svojih kazivača te iščitavanja brojne literature koja se bavi tradicijskom kulturom.”

Potom je istaknuo kako živimo u vremenu kada bogatstvo naše višestoljetne tradicije sve više iščezava i gubi se u bezdanu prošlosti. „Ova zbirka donosi dragocjene uspomene na narodne običaje i ostale zanimljivosti iz prošlosti livanjskoga kraja. Vrlo je zanimljivo prisjetiti se adventskih i korizmenih običaja koji su nekada činili glavna kulturna događanja. Papić nas kroz svoje kazivače vraća u teška i bremenita

vremena kada su ovdašnji katolici čuvali svoju vjeru održavajući stoljetne običaje predaka i Katoličke Crkve”, naglasio je Marić.

Potom je objasnio kako se knjiga sastoji od tri cjeline: Život u prošlosti gdje je autorica objedinila 16 kolumni koje se tiču crtica iz seoskoga života, narodnih poslovica, majstora zlatnih ruku, društvene i duhovne dimenzije djetinjstva.

Druga cjelina Crkveno-pučka tradicija obuhvaća 17 kolumni čije su teme vezane uz običaje i crkvene blagdane dok treću cjelinu pod nazivom Povijest i tradicija čine povijesne crtice s ukupno 14 članaka, od predaje o dolasku Hrvata do života fra Lovre Karaule – sveca za narod u livanjskoj pučkoj tradiciji.

Na kraju svoga obraćanja doc. dr. sc. Marić čestitao je izdavaču Franjevačkom medijskom centru Svjetlo riječi i uredniku fra Janku Ćuri, te autorici Ani Papić što su izdavanjem ove knjige upotpunili prazninu u hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj historiografiji tradicijske kulture.

Uslijedio je kratki igrokaz Folklorne sekcije OŠ „Fra Lovro Karaula” pod nazivom Kako je nekad bilo. Autorica igrokaza je učiteljica Tina Karaula, a njegov sadržaj na šaljiv način prikazuje kako je nekada izgledala prosidba. Nakon njih svoju je riječ uputio dugogodišnji meštar novaka i bogoslova te profesor franjevačke povijesti fra Anđelko Barun.

Fra Anđelko je najprije naglasio kako knjiga Tragom narodne baštine pripada domeni očuvanja i prezentiranja nematerijalne kulturne baštine u našem narodu, posebice u livanjskom kraju. Kako bismo je pravilno mogli vrednovati, fra Anđelko je prije svega razjasnio sadržaj pojmova o kojima knjiga govori. Potom je naglasio: „Knjiga Tragom narodne baštine spomenik je žive riječi narodne baštine ostavljene sadašnjim i budućim pokoljenjima. Naslijeđena baština ogledalo je naše prošlosti i pouka nama i budućim generacijama. Zato hvala Ani na njezinu zanimanju i trudu koji je uloži-

la, te u pismenoj formi ostavila dio naše narodne baštine po kojoj prepoznajemo svoj identitet.”

Na kraju se prisutnima obratila autorica knjige Ana Papić riječima znamenitoga fra Ivana Frane Jukića: „Među narodom živiti, njegove običaje, narav, ćud, predrasude, i t. d. ne znati, uprav znači: u vlastitoj otačbini tuđinom biti.”

Potom je ukazala na činjenicu kako je naša baština jedinstveno i nenadomjestivo nasljeđe koje sa sobom nosi odgovornost očuvanja: „Niti jedna vlast i sila nisu narodno pamćenje mogli uništiti. U svojoj originalnosti hrvatska tradicijska kultura nudi nam se i danas, noseći sa sobom višestruke poruke kako se snagom, nadom, ljubavlju, čvrstom vjerom i zajedništvom mogu pobijediti poteškoće i sačuvati ognjište te kako se ostvaruje suživot i poštovanje prema drugim narodima.” Istaknula je, također, da su jezik i kultura najveće blago koje jedan narod posjeduje i zaboravljanjem toga gubi se identitet. U tom je duhu zahvalila suradnicima iz Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi, predstavljačima knjige i kazivačima koji su odvojili vremena da naše blago bude snimljeno i zapisano.

Mladi članovi Folklorne sekcije OŠ „Fra Lovro Karaula” za kraj su otpjevali tradicionalnu pjesmu Na šta cure momke mame, a večer je moderirala novinaraka Svjetla riječi Nikolina Marčić.

Nakon predstavljanja uslijedilo je zajedničko druženje uz zakusku. x

s i j eč a n j 2019.

17

Franjevci među svojim pukom

Prekosavlje napušta Bosnu Srebrenu Podjela Provincije 1735. godine, po kojoj se Slavonija dodjeljuje Bosni Srebrenoj, a Srijem provinciji sv. Ivana Kapistrana, izazvala je prosvjede kod prekosavskih franjevaca. Pritom se pod pojmom Prekosavlje podrazumijevaju Slavonija, Srijem, Banat i južna Ugarska. y fra Anđelko BARUN barun.andjelko@gmail.com

S

amostani u Vukovaru, Šarengradu, Iloku i Petrovaradinu izjasnili su se da za svoga provincijala ne priznaju ugarskoga nego bosanskoga. Slavonski se franjevci obraćaju Visokoj ratnoj komori u Beč da intervenira. Komora je odgovorila da ni na koji način ne može doći do podjele između Bosne, Slavonije i Ugarske. Računajući na proširenje svoje vlasti nad Bosnom, Beč je želio da se Bosna ne dijeli od samostana u carskim zemljama. Činilo se da je rat protiv Osmanlija već na pomolu. Planiralo se da svi samostani u BiH, Ugarskoj, Slavoniji, Srbiji, Temišvarskom Banatu budu pod jednim provincijalom koji bi imao sjedište u carskim zemljama. Nuncij je u Beču savjetovao Kajetanu da se mora pokoriti odluci Visoke ratne komore, inače bi svi njegovi spisi bili bespredmetni.

Osmoga dana nakon pročitanoga dekreta o podjeli, umrije bosanski provincijal fra Šimun Mecić. Prekosavski 18 svjetl ori jeci . ba

su franjevci tražili da se ne imenuje novi nego da Bosna Srebrena i provincija sv.

Ivana Kapistrana budu i dalje jedna provincija. Učinjeno je to 26. svibnja 1735. godine preinačenim dekretom Inergravissimas po kojemu se Bosna Srebrena dijeli na dva dijela: Provincija Bosna Srebrena koja obuhvaća BiH, Slavoniju, Srijem i Ugarsku, i Provincija sv. Kaja u Dalmaciji.

Nezadovoljstvo bosanskih fratara Bosna Srebrena i bez Dalmacije bila je prostorno vrlo velika, od Budima do Čapljine. Ostali su uglavnom svi raniji problemi i teškoće vezani uz veliki teritorij. Osim toga, Bečki je dvor dopustio biskupima da slobodno oduzimaju župe franjevcima kad god ih mogu popuniti svjetovnim svećenicima. Tako su oduzete i one tri bogate župe sutješkoga samostana. Prekosavskih je fratara bilo više pa su, ne držeći se sporazuma, uglavnom i

birani u provincijsku upravu. Provincijal je stanovao u prekosavskim samostanima, u Bosnu nije smio ni zalaziti. Nepovjerenje Osmanlija prema franjevcima koji dolaze u Bosnu preko Save još se više pojačalo poslije Banjolučkoga rata.

I redovnička je disciplina počela slabiti.

To je sve više zabrinjavalo bosanske fratre tako da su generalnom kapitulu 1740. godine predložili da se Prekosavlje odvoji od Bosne Srebrene. Budući da iz Bosne nitko nije bio sudionik kapitula, o tom se pitanju nije ni raspravljalo.

Granice uz Savu bile su strogo čuvane i kontrolirane. Poslije Banjolučkoga rata osnovane su i karantene. Svatko tko želi preći preko Save mora proboraviti uz Savu 20 do 40 dana i doživjeti razne neugodnosti. Prekinuti su i trgovački odnosi, pošta je strogo kontrolirana.

Kontakti franjevaca s jedne i druge strane Save, u istoj provincijskoj zajednici, bili su posebno praćeni.

Među bosanskim franjevcima došlo je ponovno do podvojenosti. Fojnički i kreševski fratri te apostolski vikar fra Mato Delivić, zbog razlika u temperamentu i nacionalnih osjećaja, predlažu odvajanje od prekosavskih i ujedinjenje s dalmatinskim franjevcima. Sutješki franjevci, predvođeni fra Filipom Lastrićem, predlažu da Bosna Srebrena postane samostalna kustodija pod izravnom upravom generala Reda do idućega generalnog kapitula na koji bi došao i bosanski kustos i imao prigodu iznijeti stavove bosanskih fratara. Iako je dekret o samostalnoj bosanskoj kustodiji bio potpisan, do njegove realizacije nije došlo iz razloga što se Austrija spremala napasti Osmanlije u Bosni i promijeniti političku sliku.

Na kapitul u Vukovaru 1754. godine, zbog zakašnjelih pozivnica, nije došao ni jedan vokal iz Bosne. Bosanski su franjevci odluke kapitula smatrali nevaljanim jer su donesene uz obmanu i prijevaru. Generalu Reda poslali su prosvjed zbog svega što se događalo prije i na samom kapitulu. Razmotrivši sve

Ukrajinska Crkva proglasila autokefalnost Svjetlo riječi

KIJEV – Ukrajinska pravoslavna Crkva se nakon „sabora ujedinjenja” 15. prosinca 2018. godine i formalno odvojila od Ruske pravoslavne Crkve. Za patrijarha je izabran Sergij Dumenko mitropolit Epifanije, biskup Kijevske patrijaršije koji je u svome obraćanju svima uputio poziv na jedinstvo, naglašavajući kako se mora dovršiti ujedinjenje ukrajinskoga pravoslavlja, te moliti za prekid rata i vladavinu mira u Ukrajini.

Prigodnu riječ okupljenima ispred Hrama svete Sofije u Kijevu uputio je i ukrajinski predsjednik Petro Porošenko.

Iz Carigrada je stigla obavijest kako će Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi tomos o autokefalnosti, odnosno crkveni akt kojim se priznaje status autokefalnosti ili autonomnosti dodijeliti 6. siječnja nakon zajedničke liturgije carigradskog patrijarha i poglavara nove Ukrajinske Tragični napadi u došašću Svjetlo riječi

KENIJA – U Keniji je 10. prosinca u naoružanoj pljački ubijen katolički svećenik vlč. Samuel Muhia, župnik u mjestu Kinoo nedaleko od glavnoga grada Nairobija. Počinitelji su otuđili nepoznatu svotu novca iz lemuzine skupljene dan ranije tijekom nedjeljnih misa. Prema izvještaju policije bilo je ukupno četiri počinitelja koji su motociklima popriječili put svećenikovu vozilu te su otvorili vatru, pogodivši žrtvu u prsa kroz razbijeno vjetrobransko staklo.

Sutradan, 11. prosinca, naoružani je muškarac Fernando Gandolfo (49) počinio tragičan masakr u katoličkoj katedrali u Campinasu nedaleko od Sao Paula u Brazilu. U napadu u kojem je ispaljeno barem 20 hitaca smrtno su stradale četiri osobe, dok ih je još sedam ranjeno. Počinitelj je zatim počinio samoubojstvo.

Napad se dogodio netom po završetku 20 svjetl ori jeci . ba

pravoslavne Crkve. Na „saboru ujedinjenja” sudjelovala su i dvojica biskupa Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovske patrijaršije – Aleksandar Drabink i Simeon Šostaki. Inače, ruski pravoslavni

patrijarh Kiril I. u sporu oko ukrajinske Crkve zatražio je i pomoć pape Franje zamolivši ga da se zauzme za zaštitu klera i vjernika u Ukrajini koji su u moskovskoj jurisdikciji.

podnevne mise. Nisu poznati motivi ovoga napada, naročito jer počinitelj nije imao kazneni dosje, no nagađa se da je počinitelj bio duševni bolesnik.

Uvečer istoga dana prema srednjoeuropskom vremenu dogodio se još jedan naoružani napad u francuskom Strasbourgu, na krcatom predbožićnom sajmu u centru grada. Počinitelj je bio Cherif Chekatt (29), Francuz alžirskoga podrijetla koji je od ranije bio poznat policiji, uglavnom zbog svoga radikalnoga shvaćanja islama. U napadu je poginulo pet osoba, 11 je osoba povrijeđeno, od toga četvero teže. Počinitelj je ubijen nakon potjere u kojoj je sudjelovalo više od 700 policajaca.

Novi blaženici mučenici Svjetlo riječi

ALŽIR – U svetištu Notre-Dame de Santa Cruz u Oranu, u Alžiru, 8. prosinca 2018. godine proglašeni su blaženima biskup Pirre Claverie i osamnaestero subraće svećenika, redovnika, redovnica i laika koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri.

Nakon podnevne molitve papa Franjo je istaknuo kako su ti mučenici bili vjerni navjestitelji evanđelja, ponizni graditelji mira i junački svjedoci kršćanske ljubavi. Njihovo je svjedočanstvo izvor nade za alžirsku katoličku zajednicu. Predstavnik pape Franje na svečanosti bio je kardinal Angelo Becciu.

Biskup i redovnici ubijeni su tijekom Alžirskoga građanskoga rata koji je završio 2002. godine. Ubijene redovnike je papa Franjo proglasio mučenicima u siječnju 2018. godine.

Reportaža

FRANJEVAČKI SAMOSTAN I ŽUPA SVETOGA DUHA, FOJNICA

FRANJEVAČKI PLODOVI DIJALOGA Svaki je narod, baš kao i Izrael u svojoj povijesti, sklon zaboravu. Zato je potrebno u pamet dozivati velike događaje i ljude iz povijesti – iz slavne i one manje slavne. Jer najbolji je korektiv upravo vlastita povijest. Stoga smo se uoči 800. obljetnice susreta svetoga Franje i sultana al-Kamila i krajem jubilarne 550. godine od susreta našega fra Anđela Zvjezdovića i sultana el-Fatiha zaputili u fra Anđelovo matično bratstvo – franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici.

22 svjetl ori jeci . ba

F

y Danijel STANIĆ

fra Franjo Miletić

danijel@svjetlorijeci.ba

Franjevački samostan Svetoga Duha danas bdije nad Fojnicom i njezinim šumama po kojima je i dobila ime (prasl. hvoja – šuma). Ondje nas ugošćuje gvardijan fra Miro Relota, svećenik Bosne Srebrene rodom iz Busovače koji je više od 20 godina djelovao u Italiji, odakle je tijekom rata i poraća mnogo pomagao svom puku u domovini. Nakon višegodišnjega rada u talijanskoj provinciji svetoga Mihaela u Apuliji vratio se u domovinu i postavljen je za gvardijana samostanskoga bratstva u Fojnici.

Gvardijan nas je upoznao s glavnim crtama bogate povijesti tamošnje vjerske zajednice: „Kad se spominje povijest ovoga mjesta, uglavnom se počinje od 13. ili 14. stoljeća, kad se pod utjecajem rudara razvijala srednjovjekovna gradska sredina. U Fojnici je tako organizirana jedna od prvih franjevačkih zajednica, a nekoliko godina po dolasku fratara iz inozemstva, već su bili odgojeni prvi naraštaji domaćega klera. Na taj je način jačala crkvena zajednica, pa franjevaca u Bosni ima već više od sedam stoljeća”, objašnjava fra Miro koji je tijekom boravka među talijanskim fratrima postao dobar odgojitelj i pratitelj upravo najmlađih franjevačkih snaga. Dodao je potom kako ne treba osobito naglašavati da su fratri u Fojnici ostali tijekom cijele osmanske uprave Bosnom. Ipak, posebna je epizoda koja sliči susretu svetoga Franje i sultana s i j eč a n j 2019.

23

Samotno mjesto

Rijeka moga života Naš je život usporediv s rijekom. Imamo svoj izvor, rođenje, kada smo izbili iz stijene ili grumenja zemlje nakon što smo već neko vrijeme živjeli kao ponornica i počeli nesigurno krivudati, plitki i bistri, veseli i neopterećeni, čisti i samo svoji. y Boris BECK boris.beck.735

Č

udili smo se kiši od koje smo rasli, udarali u prepreke i nastavljali put, mijenjali se kako su drugi utjecali u nas i na nas. Naš put nas je oblikovao, tekli smo dalje sa sjećanjem na svoj tok, u mirnoj ravnici pamtili smo planine i šume i pogledavali dalje, nagađajući svoj kraj.

E, pa nema kraja, kaže američki glazbenik Stevie Wonder u svojoj pjesmi nazvanoj jednostavno Sloboda. Rijeka našega života utječe u vječnost i, još više, ona kroz tu vječnost nastavlja slobodno ploviti, uronjena u nju, ali i nepomiješana s njom. Život nema kraja u toj vječnosti koju se može nazvati samo Bogom, a nema kraja jer nema težine – lakoća daje slobodu rijeci života.

Jer ta rijeka ne pada, za nju ne vrijede više zakoni sile teže.

Pad je ono što upravlja našim životom, pad Adama i Eve kada su se odrekli popodnevnoga lahora u Edenskom vrtu i bili izbačeni goli u pustinju, tek s toliko odjeće da se ne srame svojih tijela. Rijeka nije nikad slobodna na ovom 28 svjetl ori jeci . ba

svijetu jer uvijek teče prema dolje, kamo je vuče grijeh od pamtivijeka.

Mutna bara Ali što ako naš život nije brza, velika i moćna rijeka, nego mala, jadna, ustajala bara, kako je to pesimistično opisao njemački filozof Arthur Schopenhauer.

Bara misli kako bi mogla, poput oluj-

I ja sam u minusu. Jer rijeka je izgubila dodir sa svojim izvorom.

I zato sam rob vremena. Ali vremena ima još samo malo i vremena uskoro uopće neće biti noga mora, zapljuskivati svijet velikim valovima; kao rijeka mogla bi brzati

nizbrdo, rušeći pred sobom sve zapreke; mogla bi se kao vodopad stropoštati, pjeniti i klokotati; mogla bi se kao vodoskok vinuti u zrak, slobodna kao zraka svjetla; mogla bi ispariti i nestati, i pretvoriti se u nebeski oblak... Ali bara ništa od toga ne čini, nego ostaje bara.

Koliko sam puta trebao nešto reći, ali nisam; učiniti, ali sam odustao; krenuti, ali sam se pokolebao. Sve te neizrečene riječi trunu u nama, svi nas ti neprohodani putovi truju, taloži se mulj oklijevanja – i zbog toga naš život često nije ništa drugo nego bara, zbog svega onoga što smo mogli, ali nismo.

Ali čak i da sam sve to poduzeo, ili barem nešto od toga, možda me ni to ne bi oslobodilo. Jer mnoge su maske na raspolaganju, mnoge uloge koje možemo preuzeti i u svima njima možemo vidjeti djelić sebe, jer u rijeci koja smo mi ima mnogo kapljica i svaka ta kapljica može postati nova rijeka – ali treba se držati one prve kapljice, treba se stalno vraćati na čisti izvor, treba poći protiv struje da bi se našla ona kap koja je izišla iz Božje misli, jer je samo u njoj sadržan tok do vječnosti. Jer sam ja samo u Božjoj volji.

Signal za slijepe Svakom je danu dosta njegove brige, ali mi se od brige ne možemo odvojiti, gomilamo je kao neko dragocjeno blago, kao što rijeka valja mrtve trupce.

Kako je moja rijeka često uzburkana i mutna! Kako njome zavladaju virovi što uvlače u sebe svu ljubav i naklonost drugih ljudi! To se događa kada prestanem teći, kada se prepuštam nostalgiji i tuzi, kada razmišljam kako bi bilo lijepo imati prijatelja, ali nigdje ga ne nalazim.

I noću me moje srce opominje, kako kaže psalmist, dok ležim budan, zureći u strop, a na semaforu, na raskršću blizu moga stana, signal za slijepe odjekuje kroz pusto križanje.

E, to sam ja – slijep s tuđim svjetlom koje ne samo da mi ništa ne obasjava

NECROLOGIUM BOSNAE ARGENTINAE

Fra Vice (Vinko) Tomas (1937. – 2018.)

31. 1. 1998. – fra Vjeko Ćurić 13. 1. 1999. – fra Bruno Batinić 6. 1. 2001. – fra Stjepan Buljan 25. 1. 2001. – fra Tomo Maganjić

U 82. godini života, 54. godini svećeništva i 61. godini redovništva 30. studenog preminuo je svećenik i franjevac Bosne Srebrene fra Vinko Tomas, u narodu poznatiji kao fra Vice. Rođeni je brat fra Augustina Tomasa, franjevca na službi u Hvarskoj biskupiji.

Fra Vice je rođen u mjestu Lug u župi Bugojno 11. siječnja 1937. godine od oca Stjepana i majke Sofije, r. Zelić. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je 1958. godine. Teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 1964. godine, a godinu kasnije zaređen za svećenika. U Zagrebu je 1970. godine stekao magisterij iz oblasti pedagogije. Službu župnog vikara vršio je u Fojnici, Zenici, Vijaci, Rami, Kraljevoj Sutjesci, Gučoj Gori, Busovači, Jajcu, Livnu i Brestovskom. Župnik je bio u Bučićima, Varešu i Uskoplju. Prije dvije godine nastanio se u fojničkom samostanu gdje mu se zdravlje naglo počelo pogoršavati i gdje je proveo posljednje dane svoga ovozemaljskog života. Umro je u bolnici u Novoj Biloj u poslijepodnevnim satima.

Sveta misa i ispraćaj pokojnoga fra Vice upriličeni su u samostanskoj i župnoj crkvi Svetoga Duha u Fojnici 3. prosinca u 10 sati. Misno slavlje predvodio je fojnički gvardijan fra Miro Relota, a u koncelebraciji bili su generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić kao delegat Vinka kard. Puljića, zatim fra Janko Ćuro, definitor Bosne Srebrene i oko 50 svećenika. Istoga dana u crkvi sv. Ante u Bugojnu slavljena je misa zadušnica koju je predvodio provincijal franjevaca Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić zajedno s oko 70 svećenika.

Fra Vice je uvijek bio vedra duha i nasmijana lica, spreman na šalu kako s djecom tako i sa starijima. Bio je čovjek koji je svim srcem volio ljude. U susretima je dijelio svete sličice s molitvicama – često vlastitima, a djeci je dijelio bombone. Često je pravio kratke doskočice i šale od uobičajnih stvari i pojmova. Ovu fotografiju, kojom fra Vice kao da se pozdravlja i oprašta, načinio je fra Oliver Livančić za posjeta generalnog ministra Franjevačkog reda samostanu u Fojnici koncem rujna 2018. godine. Iako pritisnut bolešću, fra Vice je i tada imao vedro lice.

9. 1. 2002. – fra Ilija Piplica 9. 1. 2005. – fra Leonard Barba 11. 1. 2006. – fra Bono Ravlić 16. 1. 2007. – fra Ivo Radman 17. 1. 2007. – fra Stanko Svalina Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

30 svjetl ori jeci . ba

14. 1. 2009. – fra Petar Anđelović 27. 1. 2009. – fra Marko Kobaš 7. 1. 2009. – fra Grga Vilić 15. 1. 2017. – fra Jure Papić

O radosti življenja

Za bolji svijet „Pet minuta do početka koncerta!” javi mi jedan od glazbenika s kojima sam nastupala toga vikenda. Ustala sam od stola za šminku, skinula toplu vestu i posegnula za dugačkim svilenim ogrtačem. y Tatiana Tajči CAMERON tatianatajci

O

grtač je bio boje zlata. Nakon nekoliko godina ponovno sam ga izvukla iz ormara – posebno za ovu priliku.

U tom sam ogrtaču otpjevala više stotina božićnih koncerata. Ispod njega su se skrivali moji sinovi dok su bili mali.

U njemu sam im brisala suze kad su bili tužni i čuvala ih kad bi, izmučeni od dugačkih turneja, zaspali u mom krilu. U tom ogrtaču prolazila sam kroz depresije i napade panika, drhtala od straha kada nisam bila sigurna jesam li nešto krivo rekla ili nekoga nehotice uvrijedila i izgrlila nebrojeno puno žena koje su plakale sa mnom kad bi nam Ljubav kroz glazbu dotaknula dušu i prošaptala: „Ne boj se, ja sam s tobom.”

Malo je potrebno Čim sam navukla rukave pomislila sam kako je ogrtač manji nego što je bio prije.

Kad sam pokušala zakopčati blistave gumbiće, nasmijala sam se samoj sebi jer me je cijela ta situacija podsjetila na 32 svjetl ori jeci . ba

Što god da vam je na umu, želim da svi odbacite stare ogrtače koji su vam pretijesni.

Odbacite strahove, mržnju, prezir, žaljenje za prošlošću, ljubomoru i pohlepu rečenicu koju sam pročitala negdje u nekom članku o iscjeljenju i duhovnom rastu: „Probudimo se jednoga jutra i stari život nam više ne pristaje.” Ništa nije slučajno, pa tako ni taj moj poriv da te večeri nastupim u tijesnomu ogrtaču. Cijelo vrijeme me je stiskao – i podsjećao na strahove, uvjerenja, uske svjetonazore pa čak i štetne veze kojima se uporno vraćamo makar osjećamo da nas sprječavaju da slobodno dišemo i predamo se Ljubavi. „Čemu se nadate da će vam nova godina donijeti?” pitala

sam publiku usred koncerta. „Što god da vam je na umu, želim da svi odbacite stare ogrtače koji su vam pretijesni. Odbacite strahove, mržnju, prezir, žaljenje za prošlošću, ljubomoru i pohlepu.

Predajte sve to Bogu i probudite se slobodni. Odbacite sve što vas stišće i guši.

Ako ne možete sami, potražite pomoć.” Često su ti naši „ogrtači” svojevrsni plaštevi i maske iza kojih se osjećamo sigurno. Možda smo ih sami izabrali kad su nam u ranoj dobi govorili da smo glupi ili nesposobni, a možda su nam bili nametnuti zlom koje nas je okruživalo i od kojega smo se morali obraniti. U svakom slučaju, te barijere nas štite, ali isto tako ne propuštaju Svjetlost koja nam treba da iscijelimo i rastemo u Ljubavi.

Malo je potrebno da ipak izvirimo iza tih zidova i dopustimo Bogu da nas dotakne svojom milošću – slučajni susret, pogled ispunjen ljubavlju, znak pažnje bez razloga, topli stisak ruke, zagrljaj ili, ponekad, neka pjesma.

Neslučajni susret „Uđite, koncert samo što nije počeo”, govorim jednoj tihoj ženici u crnom kaputu koja stoji ispred vrata u narteksu jedne crkve. Korizma je 2008. i vani je zima. „Ne bih ulazila. Samo sam Vas htjela vidjeti jer sam Vaše pjesme voljela dok sam bila mala. Davale su mi snage da preživim uzbune i strah.” I malo tiše doda: „Nisam katolkinja”, kao da se boji da će njezine riječi uznemiriti tišinu zidova, vitraja i teških izrezbarenih vrata stare crkve. „Uđite svejedno. Ili barem ostanite toliko dugo da Vam otpjevam jednu pjesmu”, kažem joj uz zagrljaj. Nakon početne pjesme, najavim da mijenjam program jer želim otpjevati pjesmu za gospođu koja će ju prepoznati. Šapnem glazbenicima naslov pjesme i zamolim ih da me prate. Klavijaturist me pogleda izrazom lica koji me na trenutak pokoleba u mojoj odluci. Svećenik u toj

Minima varia mali razgovori s vremenom Ivan Bubalo

Nova autorska knjiga profesora filozofije Ivana Bubala predstavlja zbirku kraćih tekstova o raznim pitanjima koji su ranije objavljeni u različitim publikacijama. Neke od njih mogli ste čitati u reviji Svjetlo riječi.

Drugo, prošireno izdanje u nakladi FMC Svjetlo riječi poručite pozivom na broj telefona +387/33 726 200. „Iza briljantnih analiza najmučnijih pitanja vremena tinja tiha patnja zbog nemoći uma pred brutalnošću bezumlja, ali također klija nada da um neće biti konačno poražen ni zbilja svijeta i života reducirana na kvantitativno i trenutačno poželjno.” – Mirko Jozić

Obljetnica

Dani franjevačke kulturne baštine Nikolina Marčić

U

petak i subotu, 23. i 24. studenoga 2018. godine na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu održani su Dani franjevačke kulturne baštine u čast 200. obljetnice rođenja Ivana fra Frane Jukića, bosanskoga franjevca koji je poznat po svom kulturnom angažmanu. Uvelike je zaslužan za prisan odnos franjevaca i Bosne naglašavajući kako je bosansko-hercegovačka kultura zajednička i naša. Sagorio je u radu za dobro, a bolest i zatvor nisu ga pokolebali u borbi za pravdu te je zbog toga do danas ostao vrijedan divljenja.

Program je započeo u petak, 23. studenoga pozdravnim govorom dekana Franjevačke teologije u Sarajevu fra Danimira Pezera, a potom je VIS Jukić otpjevao pjesmu Nađeni Bog Antuna Branka Šimića. Zatim je bogoslov fra Hrvoje Žabić izrecitirao poznatu pjesmu Vladimira Nazora Hrvatski kraljevi nakon čega je Studentski teatar Franjevačke teologije izveo scenski prikaz Korak do Bosne.

Tekst je napisala Nada Đurevska prema

34 svjetl ori jeci . ba

romanu Ivana Lovrenovića Putovanje Ivana Frane Jukića u režiji Anele Križanac.

Sljedećega dana, u subotu 24. studenoga skup je otvorio Zbor bogoslova Franjevačke teologije u Sarajevu pjesmom Ecce quomondo moritur iustus pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Prvi dio programa moderirao je profesor Franjevačke klasične gimnazije u Visokom fra Ivan Nujić. Nakon pozdravnoga govora fra Mislav Jozić je pročitao Želje i molbe kristjanah u Bosni i Hercegovini koje ponizno prikazuju njegovu carskom veličanstvu sretnovladajućem sultanu Abdul-Medžidu napisane u Bosni 1. svibnja 1850. godine. Riječ je o tekstu iz kojega se vrlo lako iščitava cijeli raspon interesa kojima se posvetio Ivan fra Frano Jukić.

Uslijedio je predavanje profesora fra Mile Babića na temu Portret Ivana fra Frane Jukića. Fra Mile je svoje predavanje održao na temelju pisama Ivana fra Frane Jukića koje je pisao fra Boni Perišiću. Fra Mile je prikazao Jukićev sažeti moralni portret iz kojega se

zaključuje kako je Ivan fra Frano Jukić cijelim svojim životom i umiranjem služio općem dobru i humanosti. Budući da je bio predan promjeni nabolje, opraštao svojim neprijateljima i bio iskren i samozatajan, opravdano je postao uzorom koji pokazuje kako se voli Bosna i opće dobro istovremeno. Pred kraj svoga izlaganja fra Mile je postavio pitanje: „Ima li čovjek pravo zastupati ove velike ideje, prave stvari i velike vrijednosti ako će to platiti glavom?”, te na kraju zaključio rekavši kako „treba sve stvari uzeti u obzir jer ne mogu svi ljudi biti veliki, ne mogu biti kao Jukić”. Time je naglasio kako je Jukić bio nepokolebljiv u humanom djelovanju postigavši tako u svom kratkom životu neprocjenjivo mnogo, a što bi trebalo biti poticaj svima koji se drže načela humanosti.

Uslijedilo je potom izlaganje profesora Ive Pranjkovića s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i profesorice Lade Badurine s Filozofskoga fakulteta u Rijeci na temu Carigradski putopisi Ivana

fra Frane Jukića i Adolfa Vebera Tkalčevića. Riječ je o putopisima Ivana fra Frane Jukića Putovanje iz Sarajeva u Carigrad god. 1852. mjeseca svibnja (1861.) i Adolfa Vebera Tkalčevića Put u Carigrad (1886.). Profesor Pranjković je najprije objasnio motive za pisanje ovih dvaju djela, a potom se posebno osvrnuo na jezik i pravopis te putopisni žanr, odnosno tip teksta kojemu pripadaju. Ivan fra Frano Jukić u Carigrad je otišao kao zarobljenik kako bi mu se tamo sudilo, ali bez obzira na to što je znao tu činjenicu, on ne odustaje od svojih planova i od sebe. Tako je putovanje prema Carigradu pretvorio u putopisno putovanje na koje je pošao 1852. godine. Njegov je putopis zapravo književno djelo koje stoji uz prve ilirske putopise u hrvatskoj književnosti, a u Bosni je prvi po vremenu nastanka i književnoj vrijednosti.

Adolf Veber Tkalčević bio je svećenik i vrlo ugledni hrvatski jezikoslovac koji je 1886. godine putovao u Carigrad i tom prigodom također napisao putopis. Ova dva putopisa je u nastavku izlaganja usporedio profesor Ivo Pranjković. „U mnogočemu se jezik i pravopis ova dva putopisa podudaraju, ali imaju i neke svoje specifičnosti. U osnovi njihova pisanja je jezik koji su zagovarali predstavnici Zagrebačke škole”, naglasio je profesor Pranjković. Potom je istaknuo kako je Veber kao jezikoslovac dosljedniji u provođenju načela koja je i sam zagovarao dok su kod Jukića prepoznatljivi

elementi govora stare fratarske tradicije koju čitamo primjerice kod fra Filipa Lastrića i drugih istaknutih franjevačkih imena.

Uslijedila je kratka pauza nakon koje je nastavljen okrugli stol izlaganjem pod nazivom Ivan Frano Jukić i „glasoshodni pravopis”, a koje je održao profesor Krešimir Mićanović, pročelnik Odsjeka za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jukić se svojevremeno zauzimao za reformiranu latiničku grafiju Ljudevita Gaja. Posebnu je pozornost posvetio Jukićevu djelu Početak pismenstva i Napomena nauka kerstjanskoga. Na službi pučkih učionicah u Bosni (Zagreb, 1848.), a koje je ključno za širenje ilirske grafije u Bosni. Taj je bukvar u franjevačkom školstvu popularizirao „novi pravopis” te potisnuo Bukvar iliti Početak slovstva iliričkog i latinskog jezika za učionice derxave bosanske sloxen (Budim, 1836.)

Stjepana Marijanovića pisan „kujundžićevskom” grafijom. Svoje izlaganje u kojemu je obuhvatio skoro cijelu povijest latinične grafije bosanskih franjevaca, profesor Mićanovović završio je riječima: „Ako je Ljudevit Gaj bio reformator, onda možemo reći da je Ivan fra Frano Jukić bio uspješan agitator, odnosno aktivist koji je i u Dalmaciji i u Bosni pridonio da se takav tip grafije udomaći.”

U nastavku okrugloga stola, moderator drugoga dijela prof. Ivo Pranjković, najavio je izlaganje iz područja kulturno-umjetničke povijesti srednjo-

vjekovne Bosne. Predavanje je održao povjesničar umjetnosti i sociolog Husein Sejko Mekanović na temu Prilog za datiranje bobovačkog bronzanog kotlića.

Bobovački brončani kotlić jedan je od najljepših bosanskih renesansnih spomenika koji se od zadnje četvrtine 19. stoljeća čuva u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Austro-ugarska vojska pronašla ga je u cisterni u ruševinama bosanske srednjovjekovne prijestolnice Bobovac te ga poklonila sutješkim franjevcima. Predavač je naglasio kako su u zadnjih nekoliko godina u reviji Bosna fanciscana zabilježena dva pokušaja da se taj kotlić točno datira i da se objasne svi njegovi ukrasi koji su raspoređeni u dvanaest frizova. Datiranje kotlića u vrijeme prije turskoga osvajanje Bobovca i njegovo tješnje vezivanje za lik kraljice Katarine Kotromanić bilo bi od posebnoga značaja za kulturnu povijest srednjovjekovne Kraljevine Bosne.

Na kraju je uslijedila rasprava na temelju održanih izlaganja, a znanstveni skup je završen zajedničkim ručkom.

Ovogodišnji Dani franjevačke kulturne baštine objasnili su kako je Ivan fra Frano Jukić vječna inspiracija mnogima.

Borio se za kulturu, narod i domovinu, a u svemu tomu se krila želja za nenasilnom promjenom. Njemu u čast Franjevačka provincija Bosna Srebrena izdaje časopis Jukić, a pod istim nazivom aktivno djeluje i vokalno-instrumentalni sastav franjevačkih bogoslova. x

s i j eč a n j 2 019.

35

M

eđureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini osnovano je 1997. godine kao domaća nevladina organizacija koja nije nikakvo nadtijelo, nego tijelo kroz koje je prožeta dobra volja tradicionalnih Crkava i vjerskih zajednica da zajedničkim snagama doprinesu izgradnji građanskoga društva u krajevima gdje je utjecaj Crkava i vjerskih zajednica neprikosnoven.

Jedan od osnivača Međureligijskoga vijeća je nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić s kojim smo razgovarali o razlozima njegova osnivanja, djelovanju i dosadašnjim rezultatima rada. Uz kardinala Puljića kao predstavnika Katoličke Crkve, suosnivači Vijeća su i mitropolit dabrobosanski Nikolaj uime Srpske pravoslavne Crkve, zatim g. Jakob Finci uime Jevrejske zajednice i reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić kao predstavnik Islamske zajednice u BiH. Početna ideja nastanka Vijeća bila je pomirenje među narodima u Bosni i Hercegovini u kojoj je nešto više od godinu dana prije nastanka Vijeća bjesnio rat. „Kada smo vidjeli da rat ide kraju, smatrali smo potrebnim uvezati naše snage komunikacije i stvoriti zajedničku strategiju i suradnju. Stoga smo pripremili dokument koji smo prezentirali kao memorandum načela na kojima će pokušati surađivati četiri tradicionalne vjerske zajednice i Crkve u Bosni i Hercegovini”, objasnio je kardinal Puljić razloge osnivanja Međureligijskoga vijeća. Potom je naglasio kako to predstavlja jedan životni proces i trajnu komunikaciju: „Primijetili smo da našim ljudima koji su izišli iz bivšega komunističkoga sustava nije poznat religijski rječnik i pojedini pojmovi. Zato smo prvo napravili upravo religijski rječnik kako bi nas ljudi znali predstaviti, ali i da bismo sami sebe prepoznali u novinskim člancima i izvješćima, te da ne bi bilo krivih izjava kako se često znalo dogoditi.”

36 svjetl ori jeci . ba

Međureligijsko vijeće u BiH

Bogatstvo je u različitosti y Nikolina MARČIĆ nikolina@svjetlorijeci.ba Od osnivanja, sve do današnjih dana Međureligijsko vijeće neprekidno surađuje i svake godine jedan od predstavnika vjerskih zajednica predsjeda Vijećem. Na početku Vijeće nije imalo

vlastite prostorije pa su susreti organizirani kod onoga tko je te godine predsjedavajući. U međuvremenu je općina Stari Grad odobrila prostor u kojemu je organizirano tajništvo Vijeća na adresi

Vinko kardinal Puljić

Pogled u dušu

Kojim to putem hodimo?

Nakon božićnih blagdana i obiteljskih okupljanja vraćamo se u svakodnevicu. Iz jednoga bajkovitoga stanja u kojemu smo se uz treptaje svijeća, miris bora i delicija rado prisjećali ranijih Božića i dragih ljudi koji više nisu s nama, prelazimo u grubu stvarnost. y prof. dr. Snježana ŠUŠNJARA

U

toj stvarnosti se ova naša lijepa zemlja pretvorila u mjesto razdora, podmićivanja, zlih djela i podmuklih duša. Globalni materijalizam melje sve pred sobom i ljude otuđuje jedne od drugih. Mladima je kao neki prišivak stavljen u ruke mobitel tako da oni više ne znaju disati niti hodati bez te naprave, a da se sami ne upitaju zašto je to tako i jesu li doista oni ti koji upravljaju napravom ili ona kontrolira njih. Uskoro će se u modi pojaviti kreacije u kojima će rukavi majica, košulja, džempera ili haljina, jakni i kaputa imati još jedan dodatak, produženje, kao neki umetak koji se zakači za prst ruke tako da se ne gubi vrijeme tražeći mobitel u torbi ili džepu. Ovako će blinkati odmah, na licu mjesta i „važne stvari” se neće zaboravljati. Važne stvari poput – gdje si, što radiš, jesi doručkovao, hoćemo na kavu, jesi kupila onaj šal, imaš li ispit...?

Sva ova pitanja bila su sve do nedavno teme svakodnevne govorne komunikacije među ljudima, a sada su dijelom 38 svjetl ori jeci . ba

alijenacije i nenaviknutosti na govor i bilo kakve međusobne odnose osim onih udaljenih i tuđih.

Virtualna prisutnost Slike s božićnih događanja uredno će biti dostavljene svima, a kako se doista provelo Božić ostat će upitno negdje u virtualnom oblačiću. Važno je da se zabilježilo, a je li se dostojno obilježilo, nije baš najjasnije. Odrasli su sumnjičavo pratili svoje potomke kako u kutku tipkaju i fotkaju misleći da im je dosadno s njima. Ali kad im djeca pokažu fotografije na zaslonu mobitela ili tableta koje su snimili tijekom obiteljskoga okupljanja, vidi se da su oni uživali jer snimke oslikavaju ugodnu atmosferu.

Valjda je to njihov način doživljavanja različitih trenutaka života. Ne uključiti se izravno u stvarnost događaja, ali biti prisutan i virtualno prenositi dalje.

Također je razlog za zabrinutost izbjegavanje i nepoznavanje jedni

drugih, čemu pridonose i ova virtualna (ne)susretanja. Mladež jedne nacije ili vjere jedva da zna išta o mladeži druge nacije ili vjere. Toliko se svi trpaju u neke zatvorene okvire da se drugi i drukčiji ne stigne upoznati, pa se stoga izbjegava. Ranije se u obitelji poučavalo o drugim narodima, religijama, tradicijama. Družilo se, posjećivalo, poštivalo.

Danas su i odrasli posustali ili su opterećeni nedavnim ratnim događanjima i sumnja je postala sastavni dio svih odnosa među ljudima. Nema više iskrenosti, nema povjerenja. Ako bi se i dogodilo da se ljudi različitih narodnosti i vjera druže, osuđuje ih se i zazire od njih jer se tako ne radi. Politika svagdje trpa svoje prste i njeguje netrpeljivost i sije razdor među narode. Pogotovo je ovo primjetno u malim sredinama ili onima gdje većinski dominira određena vjerska ili nacionalna skupina. Tu se pak čuda čine kako bi se ljude zaplašilo drugima i kako bi se omela bilo kakva komunikacija ili zdravo ophođenje.

Odmah ste neprijatelj, odmah ste uljez i na vas se lijepi etiketa nepoželjnoga. Čak i ako niste ništa od spomenutoga poduzeli, ali ne pripadate dominantnoj stranci, izmisle se priče, dodaju karakteristike i živite neki tuđi život, a da to i ne znate. Tek ako vam se netko od prijatelja usudi kazati što vam se zamjera i što je o vama iskreirano, postanete svjesni bolesti zajednice, društva, države.

Kad tkivo nije zdravo, tijelo odumire.

Obuzima ga neka boljetica kojoj ima lijeka, ali je lijek nepoželjan.

Tako je lakše Bolje je živjeti u agoniji nego se radosno susretati s drugima. Bolje je sam se zlopatiti nego s drugim dijeliti istu muku, pomoći mu, biti tu za njega.

Bolje je vjerovati političarima da će nam biti bolje iako smo svjesni da oni na tome ne rade. Naprotiv, lakše im je ovako. Trošiti nemilice, izrugivati jedni druge na sjednicama, blokirati odluke,

Novi broj Communija Svjetlo riječi

Novi broj Communija (br. 133.) posvećen je temama Hrana i Homo viator. Na početku časopisa pronađite uvodnik koji potpisuje Valerije Vrček pod naslovom Otuđena hrana, a potom pročitajte priloge autora: Anthonyja Pagliarinija, Albana Massie, Dominique-Mariea Dauzeta, Ivice Žižića, Vincenta Carrauda i Patricka Fleminga. Temu Homo viator otvara Ludger Schwienhorst-Schön-

Proslavljen patron župe Svjetlo riječi

VIJAKA – U subotu, 8. prosinca 2018. godine, na blagdan Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije, župa Vijaka svečano je proslavila svoj patron. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Stipo Knežević, župnik župe sv. Josipa u Zavidovićima. S njim su u koncelebraciji bili: župnik župe Vijaka fra Vjeko Eduard Tomić, župnik župe Breza vlč.

Anto Ćosić, gvardijan sutješkoga samostana fra Željko Brkić, zatim kapelan župe Vareš fra Anto Cvitković, tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić, definitor provincije i ravnatelj Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi fra Janko Ćuro, župnik župe Kakanj vlč. Žarko Vujica, župnik 40 svjetl ori jeci . ba

berger, a slijede ga promišljanja Michaela Schneidera, Petera Waltera i Holgera Zaborowskog.

Drugu temu ovoga broja zaključuje Jan-Heiner Tück.

U rubrici Ogledi i ovoga puta pročitajte vrijedne i aktualne priloge koje potpisuju Ivica Raguž i Hanna-Barbara Gerl-Falkovitz.

župe Jelaške vlč. Pero Brkić i čuvar olovskoga svetišta fra Ilija Božić.

U svojoj prigodnoj propovijedi vlč.

Stipo je naglasio kako je Bog Blaženu Djevicu Mariju zaštitio od istočnoga grijeha, a ona mu se dragovoljno stavila na raspolaganje. Potom je objasnio kako Marija i Josip nisu bili kod Boga privilegirani nego su mu se samo stavili na raspolaganje. Tako Bog čini i danas kada želi surađivati s čovjekom i čuti njegov odgovor.

Sveto misno slavlje prošlo je svečano i dostojanstveno, a nakon njega uslijedilo je zajedničko druženje.

Inače, župa Vijaka je nastala odvajanjem od župe Vareš, najprije kao mjesna kapelanija 1833. godine od kada vodi matice, a župom je proglašena 1838. godine.

Proslavljen patron samostana Svjetlo riječi

KREŠEVO – U nedjelju, 25. studenoga 2018. godine, franjevački samostan u Kreševu svečano je proslavio svoju nebesku zaštitnicu – sv. Katarinu Aleksandrijsku. Svečano misno slavlje predvodio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji s drugim svećenicima. Na početku je sve prisutne prigodnim riječima pozdravio gvardijan kreševskoga samostana fra Darko Drljo.

U prigodnoj homiliji biskup Vukšić je govorio o svjedočenjima prvih kršćana u Rimskome Carstvu istaknuvši kako su ona uglavnom završavala mučeništvom. Kao primjer osobe koja je iskusila mnoge nedaće zbog ustrajnog naviještanja Krista i javnoga svjedočenja, naveo je sv. Pavla. Potom se osvrnuo na lik sv. Katarine Aleksandrijske koju od ljubavi Kristove nisu mogli rastaviti ni mač ni bolna smrt, a nije se dala pokolebati ni različitim prijetnjama. Na kraju svoje propovijedi govorio je o svetkovini Krista Kralja kojom završava liturgijska godina.

Liturgijsko pjevanje su animirali bogoslovi s Franjevačke teologije u Sarajevu, a nakon mise druženje je nastavljeno u dvorani samostana uz tradicionalnu bukaru – „čašicu ljubavi” fratara iz drugih franjevačkih samostana braći u Kreševu.

Obljetnica konvoja „Bijeli put” Svjetlo riječi

U ponedjeljak, 10. prosinca 2018. godine na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru obilježena je 25. godišnjica humanitarnoga konvoja „Bijeli put” za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu. Molitvu je predvodio umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, zatim prigodnim obraćanjima i sjećanjima na to vrijeme zapovjednik konvoja Herman Vukušić, voditelj Kruha sv. Ante fra Stipo Karajica, te u ime franjevaca gučogoranskoga samostana i svih sudionika konvoja fra Velimir Valjan.

Obilježavanje obljetnice je nastavljeno u nadbiskupijskoj dvorani Vijenac u Zagrebu predstavljanjem knjige Od Zaređeno šest đakona Svjetlo riječi/KTA

SARAJEVO – U nedjelju, 2. prosinca 2018. godine, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, u katedrali Presvetoga Srca Isusova u Sarajevu predvodio je Euharistijsko slavlje i zaredio za đakone trojicu kandidata Franjevačke provincije Bosne Srebrene

vila ilirskih do Bijeloga puta stranputicama bosanske i hercegovačke povijesti, autora prof. dr. sc. Ive Lučića na kojem su uz autora knjige govorili prof. dr.

Mladen Ančić, dr. sc. Mario Jareb i dr. med. Ivan Bagarić.

Obilježavanje je zaključeno 19. prosinca organiziranim polaskom iz Zagreba u Novu Bilu, posjetom bolnici „Dr. fra Mato Nikolić” i susretom s bolesnicima i medicinskim osobljem, te misom u 18 sati u župnoj crkvi Svetog Duha u Novoj Biloj koju je predslavio nadbiskup metropolit Vrhbosanski Vinko kardinal Puljić.

Bio je to najveći humanitarni konvoj u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.

Pomoć je nakon osam mjeseci stigla u i trojicu kandidata Vrhbosanske nadbiskupije. U koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, poglavari bogoslovnih sjemeništa u Sarajevu i brojni drugi svećenici.

Nakon naviještenog evanđeoskog odlomka, pozvani su i predstavljeni kandidati za ređenje nakon čega ih je kardinal Puljić primio u red đakona.

Novu Bilu, gdje su u to vrijeme djelovala dvojica franjevaca Bosne Srebrene - fra Franjo Grebenar i fra Zoran Livančić.

Jedina žrtva Bijeloga puta je Ante Vlajić iz Splita koji je život izgubio kod Uskoplja na povratku konvoja u Hrvatsku.

U prigodnoj homiliji je kardinal ređenicima pred oči stavio tri sveta lika koji pripravljaju Kristov dolazak: proroka Izaiju, sv. Ivana Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju naglasivši kako Isus ima u njih povjerenja, a sve prisutne je pozvao na molitvu za duhovna zvanja.

Nakon homilije kardinal Puljić je polaganjem ruku i posvetnom molitvom zaredio kandidate za sveti red đakonata. Tijekom Mise zajednički su pjevali zborovi Franjevačke teologije i Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu.

Za đakone su zaređeni: fra Nikola Pejčin iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Jajce, fra Franjo Baraban iz župe sv. Franje Rumboci pokraj Prozora, fra Josip Kapetanović iz župe sv.

Ane Banbrdo (Lepenica) , Petar Mihael (Adnan) Jašarević iz župe sv. Josipa Sarajevo, Ivan Dragičević iz župe sv. Ante Padovanskog Žepče i Stipica Lešić iz župe sv. Ivana Krstitelja Travnik.

Ranije su za đakone Vrhbosanske nadbiskupije zaređena još dva kandidata Međunarodnoga bogoslovnog sjemeništa Redemptoris Mater vlč. Štefan Marković iz Zagreba i vlč. Fabijan Štedul iz Duge Rese. s i j eč a n j 2 019.

41

Razgovor

FRA MICHAEL A. PERRY

POČNIMO ISPOČETKA! Franjevaštvo nije samo izraz za odnos koji bi franjevci trebali živjeti međusobno. On opisuje cjelokupan plan kako živjeti život u ovom svijetu, dijeleći ga sa svima, poštujući pojedinačne jedinstvenosti i raznolikost koja postoji u ljudskoj zajednici 42 svjetl ori jeci . ba

F

y fra Janko ĆURO urednik@svjetlorijeci.ba

Fra Michael Anthony Perry rođen je 7. lipnja 1954. godine u Indianapolisu (SAD). Godine 1976. započinje postulaturu u Provinciji Presvetoga Srca Isusova u St. Louisu. Nakon što je u lipnju 1977. obukao franjevački habit, započinje novicijat, a privremene zavjete polaže 1978. dok je svečane položio 1981. godine. Za svećenika je zaređen 2. lipnja 1984. godine. Stekao je zvanje magistra povijesti filozofije, zatim magistra misiologije te doktora znanosti s područja religiozne antropologije. Godine 2009. izabran je za provincijala Provincije Presvetoga Srca Isusova (St. Louis, SAD), na Generalnom kapitulu 2009. pozvan je u službu u Redu manje braće kao generalni vikar, a 2015. godine potvrđen je u službi generalnoga ministra Reda manje braće.

Ove godine Franjevački red obilježava 800. obljetnicu susreta svetoga Franje i sultana Malika al-Kamila u Damietti 1219. godine. Susret je postao i ostao paradigma za novi, inkluzivni pristup različitim ljudima i religijama. Zašto se sveti Franjo odlučio na ovaj korak? Koja je novost i osobitost ovoga susreta?

Sveti Franjo Asiški bio je jedan od „najnepredvidljivijih” ljudi srednjega vijeka. Njegova vizija Boga i svega što je On stvorio bila je izvan uobičajenih razumijevanja i filozofsko-teoloških

kategorija koje su koristili veliki skolastički pisci toga vremena. Kaže se da je sveti Franjo bio mističar, osoba toliko u skladu s Bogom, čovječanstvom, sa stvorenim svemirom i sa samim sobom – kako po darovima tako i po njegovim ograničenjima.

Susret Franje Asiškoga u Damietti (Egipat) sa sultanom Malikom al-Kamilom, vojskovođom muslimana tijekom Pete križarske vojne (1217. – 1221.) može se istinski razumjeti iz pozicije jednoga mističara. Različiti su stavovi o ovom susretu. Neki tvrde da je Franjo htio doći do Betlehema i Jeruzalema kako bi svojim rukama „opipao” mjesta na kojima je Isus rođen i gdje je umro što duboko odgovara njegovoj teološkoj viziji ljubavi i milosrđa koje je Bog razlio po daru svoga jedinorođenoga Sina. Drugi pak Franjin napor da dođe do Svete Zemlje, a uspio je tek iz trećega pokušaja, objašnjavaju kao izraz njegova prihvaćanja duhovnosti mučeništva.

Bila je to popularna tema u srednjovjekovnoj duhovnosti, trebalo je umrijeti samome sebi kako bi Krist mogao biti rođen i njemu (sv. Toma Čelanski).

Treći opet objašnjavaju da je Franjin susret s muslimanskim sultanom povezan s prozelitskom duhovnošću, odnosno vjerovanjem da ljudi jedino u Kristu i Crkvi mogu biti spašeni za vječnosti. A argument za to da je Franjo htio obratiti muslimane nalazimo jasno u spisima svetoga Bonaventure. Ovaj motiv za obraćenje ne samo da pomaže razumjeti Franjine namjere da ode među „Saracene”, kako se u to vrijeme nazivalo muslimane, nego je također potvrda da je Franjo bio autentičan i vjeran „katolik”, unatoč tomu što se nakon susreta sa sultanom u nekim njegovim molitvama moglo pronaći odjeke minareta, muslimanskih poziva na molitvu i Božjih imena, kojih je u muslimanskoj tradiciji 99. Zapravo je Franju sveti Bonaventura u njegovu životopisu predstavio „više katoličkim” kako bi odbacio svaku sumnju u njegovu vjernost s i j eč a n j 2 019.

43

T

eško je zadobiti pozornost javnosti u dobu u kojemu živimo. Senzacionalnu vijest smjenjuje još senzacionalnija, dakako u negativnom smislu i to tijekom samo jednoga dana.

Još je teže zadržati tu istu pozornost duže od spomenutoga dana.

Priča kojoj je upravo to uspjelo dobila je svoje ime i puno širi kontekst – #ijasamfranjo.

Nema, nažalost, ova priča nikakve veze s dragim svecem, samo su imenjaci. Ovaj Franjo je profesor strojarstva u srednjoj školi, pred mirovinom.

Moglo je to biti u bilo kojoj našoj školi, u bilo kojemu mjestu. I ne samo u Hrvatskoj. Profesor je bio isprovociran ponašanjem dvojice učenika na svome satu. Neprestano su pričali, a kad ih je pokušao udaljiti s nastave, gađali su ga kredama. Nakon toga mu se smračilo pa je i fizički nasrnuo na učenike. I lavina je krenula! Škola, policija, sindikat, roditelji, djeca, ministarstvo, pučka pravobraniteljica... Nesporno je da opravdanja za fizičko nasilje, bilo koje vrste, nema. Posebno nad djecom. I profesor je ponavljao da ga je sram, da mu je žao što je bio prisiljen posegnuti za takvim sredstvom, ali da nije imao drugoga načina, jednostavno je puknuo. I ma što netko mislio o njemu, da se može vratiti učinio bi isto.

Nakon početnoga šoka postalo je jasno da je Pandorina kutija otvorena.

Danas je učenike s problematičnim ponašanjem unutar obrazovnoga sustava gotovo nemoguće sankcionirati. I oni su toga svjesni. Problem je to koji ima znatno dublje korijene od pojedinačnoga izgreda. Potaknuti ovim incidentom, kolege profesora Franje počele su iznositi svoja iskustva – Učenik mi je stavio nož na vrat uz prijetnje ubojstvom. Ili – Učenik mi je držao ruke na leđima dok su ostali kopali po mome osobnom računalu. Sve do – Nakon popravnog ispita doživio sam od roditelja prijetnju da ću ostati bez posla, ali i bez života!

50 svjetl ori jeci . ba

Kaos kao fraktal

To se on samo šalio! y Viktorija BANIĆ viktorija.barbicbanic Kakav je uopće službeni postupak predviđen u takvoj situaciji? U slučaju nasilja učenika prema učiteljima ili nastavnicima oni mogu o tome obavijestiti ravnatelja, stručnu službu te roditelje i zatražiti pedagošku mjeru i to: opomenu, pa ukor, strogi ukor, opomenu pred isključenje te preseljenje u drugu školu (kod srednjoškolaca isključenje iz škole).

A naša djeca? Za njih i za njihovo ponašanje odgovaramo prvenstveno mi sami, svatko od nas. Tek tada možemo tražiti pomoć i odgovornost od društva u cjelini Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, u prošloj školskoj godini izrečen je manji broj pedagoških mjera među srednjoškolcima (21 264 izrečene mjere i 50 isključenja) nego godinu ranije, ali ih osnovnoškolci dobivaju sve više! Posebno je zabrinjavajuće da se opomene upravo osnovnoškolcima počinju izricati već u prvom razredu osnovne škole! Sami postupci prilikom izricanja i provođenja očito neučinkovitih pedagoških mjera užasno su spori, a

za to vrijeme učenik nastavlja ići u školu, a profesor koji se na njega požalio nastavlja mu predavati, što sigurno ne pridonosi smirivanju situacije.

Biti u razredu s djetetom problematičnoga ponašanja? Vjerujem da se većina sjeća iz vremena svoga školovanja.

Međutim, nekad se takvo ponašanje nije opravdavalo poremećajima ponašanja ili nerazumijevanjem od strane čitavoga razreda, kao danas. Nekada je društvo poštivalo učitelja, popa i žandara, kako to naš narod zna slikovito reći, ali i sama obitelj je bila drukčija.

Roditelji su štitili svoju djecu, ali i zahtijevali od njih određena ponašanja, a na neposluh i nepoštivanje ukazivali i ispravljali ih, kažnjavali. To se zove odgoj. Koji nema veze s batinom. Prije je ljubav, strpljenje i odgovornost. I nije uvijek lako! Ma kako bilo teško znati što se događa iza nečijih zatvorenih vrata, djeca su ogledalo našega odnosa prema njima, pukotine u obiteljima neminovno se odražavaju upravo u društvu, ovom prilikom u školi.

Problematično, da ne kažem bezobrazno, ponašanje u razredu danas i nejako izricanje pedagoških mjera, susrela sam, kao i ostali, tijekom školovanja vlastite djece. Mjere se u osnovnoj školi svode najčešće na to da problematičnu djecu, nakon brojnih upozorenja, sele iz škole u školu, gotovo svake školske

Likovna umjetnost Bosne Srebrene

Nenadmašni pasteli Nade Pivac Zapisi o likovnosti Bosne Srebrene do sada su redovito polazili od činjenice umjetničkoga sadržaja crkvenih interijera. Uloga je umjetnikā da prostoru dadnu duhovnu i estetsku dimenziju, da stvore ozračje za život različitih oblika vjerničke duhovnosti. y Marko KARAMATIĆ marko.karamatic@gmail.com

O

vaj put, međutim, predstavljamo slikaricu koja je radila malo sakralnih tema, a gotovo nikako za cr-

kvene prostore, pa ipak, vidjet ćemo, da ona na svojstven način ‘likovno pripada’ i Bosni Srebrenoj. Riječ je

Zeleni krajolik, 1985.

52 svjetl ori jeci . ba

o slikarici Nadi Pivac (1926-2008) koju poznajemo prije svega po oslikanim krajolicima, mrtvim prirodama i portretima.

Rodila se u Čapljini 1926. godine.

Nižu gimnaziju završila u Metkoviću te jedan razred Učiteljske škole u Mostaru 1942. kada je obitelj preselila u Vinkovce. Poslije maturalnoga ispita pauzirala je jednu godinu. U to vrijeme u Vinkovce su pristigli ruski „oslobodioci” i odveli joj oca. Supruga Ljubica godinama se nadala njegovu povratku.

Znala je otvoreno prozivati novi „demokratski” režim, ali začudo on protiv nje nije represivno djelovao. No, ipak se pokazalo da je mlađahna „revolucionarna vlast” budna i da zna svoj posao. Kada je Nada 1946. godine otišla u Zagreb da se upiše na Akademiju likovnih umjetnosti, ne samo da su je u tome spriječili nego su je, iz tko zna kojih razloga, uhitili i zatvorili. Ipak, stjecajem sretnih okolnosti, uskoro je upisala studij slikarstva na Akademiji u Beogradu i završila ga u klasi Nedeljka Gvozdenovića 1953. godine.

Poticajan događaj Po stjecanju diplome vratila se u Vinkovce. Kod kuće je slikala, a na posao išla u osmogodišnju školu u Osijek.

Godine 1961. dolazi u Sarajevo. Pokazalo se to kao poticajan događaj za likovni život u Sarajevu. Ona je, naime, bila jedan od ključnih inicijatora i osnivača Akademije likovnih umjetnosti u ovom gradu, što se danas nažalost prešućuje. U intervjuu sarajevskom tjednom listu Ljiljan (15-22. 10. 2001) o tome kaže: „Ja sam bila prvi izabrani profesor na novoosnovanoj Pedagoškoj akademiji na katedri za likovno obrazovanje da bih stvorila prvo jezgro buduće Akademije.” Bilo je to 1969. godine. S razlogom se u tom intervjuu požalila da se nigdje ne spominje „čak ni u Godišnjaku Akademije, ne samo da sam jedan od osnivača, a kamoli da

y Miljenka KOŠTRO miljenka.kostro@gmail.com

Putnici u vremenu Hvala Ti, Gospodine, što možemo biti putnici u vremenu.

Prođe još jedna godina u nizu. Pitamo se što je to godina. Reći ćemo da je to mjera za vrijeme. Sabiremo što smo učinili, a što ne u toj staroj, lijepoj, ali pomalo pogrbljenoj godini. Vagamo, ali nikako izvagati. I ne ide nam sve baš lako. Mi smo vinogradari u Božjem vinogradu. I mrmljamo i negodujemo dok ga obrađujemo. Sa svih strana potrebe se množe i zovu. Odazivamo se po mogućnostima i slobodnoj procjeni. Zahvaljujemo se Gospodinu za svoje bližnje koji su tu kad zatreba. Zahvaljujemo za kišu, sunce, noć i dan, za plodove rada i još mnogo toga što nam daruje. No, postoje trenutci i kada smo sebični i nezahvalni. Pratimo leptire i pčele i kao da im zavidimo što su njihovi svi cvjetovi i tako bezbrižno ih obilaze. Pčele, cvjetovi, leptiri... sve je to Božje djelo.

Prisjećamo se djetinjstva koje je bilo prije toliko i toliko godina. Onda dodamo kako je vrijeme učinilo svoje. A mi? Gdje smo u tom i takvom vremenu, u tom zagonetnom svemiru? Oduvjek leptiri, pčele i ptice lete i cvjetovi svakog proljeća slično se ponašaju. Poželimo letjeti nad cvjetovima, makar bili bezimeni ili pripadali drači. Povremeno zastanemo i pogledamo gdje smo. Branimo se od kritike. Ono što smatramo lijepim izložimo ispred sebe da se vidi, da mu se zaplješće. Dušu odmičemo od ogledala i u procjepu vremena njegujemo nadu. Slutnje umotamo u sjajni papir i još prikačimo nekakvu mašnicu da dojam iznenađenja bude snažniji.

Mi koji smo zagazili u neke godine prisjetimo se djetinjstva kada smo se igrali u prirodi, družili i veselili zajedništvu. Drvo, kamen, zemlja, cvijeće itd., to su nam bile igračke. Nismo se dali u kuću.

Danas takozvani iGen mladi žive totalno virtualno i

54 svjetl ori jeci . ba

malo vremena provode u prirodi. Ne druže se, ne čitaju knjige jer ono što bi pročitali u njima mogu naći na tom osvjetljenom ekranu. Ta tehnologija novoga doba koja navodno nudi sigurnost i pojedincu donosi sreću, zapravo želi vladati čovjekom, izolirati ga i kontrolirati, a znamo da je čovjek društveno biće.

Onda po nekom prirodnom slijedu dođe taj dan kada u kasnim satima, uz blještavilo uskočimo u novu godinu ispred koje stojimo kao bosonogi prosjaci. Činimo nove korake u nadolazećem vremenu i pričamo o sreći, o susretima bez susreta, riječi cijedimo kroz cjedilo, ali prođe i ono što nismo željeli podijeliti s drugima. Pirka povjetarac i nanosi miris vremena. Klize misli. Stišću nas brige, umor troši. Želimo ukorak s vremenom, a teško ga pratimo.

On, čiji rođendan slavimo 25. prosinca, pozvao je k sebi umorne, obesčašćene, jer Božji stol je spas za gladne, žedne, ponizne, umorne... Svi smo pozvani za Njegov stol, bez obzira kojemu „suncu” i „vjetru” vjerovali. Pitamo se jesmo li se okretali kako „vjetar puše” i jesmo li dostojni da On uđe pod naše krovove. Dariva nam novo jutro da ga umotamo dahom dobrodošlice. A mi, prolaznici u zagrljaju vremena, želimo li previše, a znamo da došli smo kako bi u nekom trenutku otišli na krilima vječnosti, mahnuli svemu tvarnom i kvarnom, jer nam tamo, na onom svijetu neće trebati.

Kada čovjeka ovog podneblja pitate kojim vrijednostima teži, mnogi nemaju odgovor, nastaje muk. Kao da nikada nisu čuli za riječi: solidarnost, nesebičnost, ljudsko dostojanstvo, opće dobro, ljubav, milosrđe... Stječe se dojam da je zabranjeno ili nepoželjno govoriti o nekim općeljudskim vrijednostima, a kada je riječ o kulturi i kulturnom stvaralaštvu, kao da je to nešto suvišno što nam nije potrebno. Političarima su puna usta demokracije,

MARIJIN DVOR Dominika Prejdová Kratki roman Dominike Prejdove zanimljiv je kao dokument o dramatičnim zbivanjima tijekom opsade Sarajeva i o rušenju jednoga pluralnoga društva, izgrađenoga trudom zajednice te voljom i ljubavlju pojedinaca.

Svjedočanstvo je to opsade Sarajeva s izrazitim literarnim darom.

Originalno i neponovljivo intimno svjedočanstvo o povijesti jednoga grada. „To je storija o nepovratnosti i nepopravljivosti kao usudu pojedinaca. Prejdova je otvorila jedan prozor prema Gradu i svijetu, otvorivši u isti mah i sebe.” – Valerijan Žujo

Sveti Franjo i sultan

Gwenolé Jeusset

Godine 1219., na vrhuncu ubilačkog ludila Petoga križarskoga rata, sveti Franjo Asiški susreće se sa sultanom.

Ove godine obilježava se 800. obljetnica toga velikog susreta, a ovaj dobronamjerni susret ponovno dobiva na važnosti u suvremenom društvu.

Priča koja pomaže ponovno otkriti Božju velikodušnost. „Nikada više mostova srušenih mržnjom!

Nikada više!” – Autor

B

osna i Hercegovina, dvadeset i četiri godine nakon Daytona, tvrdoglavo se vrti u krug i tako se svake godine sve dublje ukopava. Iz sivila društveno-političke i gospodarske stvarnosti polagano tone u mrak.

Građani Bosne i Hercegovine sada već svakim satom nezaustavljivo iskaču iz te jame, tako da danas u inozemstvu živi najmanje dva milijuna osoba podrijetlom iz BiH što bi u postocima bilo 53 % u odnosu na ukupni broj od 3 791 622 stanovnika. Dakle, u dijaspori živi još pola Bosne i Hercegovine!

Umjesto bilo kakvih mjera ili barem kurtoazne zabrinutosti, naši političari barataju samo statističkim podacima, sliježu ramenima i najčešće optužuju jedni druge ili pak nešto treće u što spada i ćevabdžinica koju su optužili za užasne brojke zagađenosti sarajevskoga zraka koje su očitali američki mjerni instrumenti, a koji se nalaze u njezinoj blizini. Uglavnom, uvijek je netko drugi kriv, a ovih mjeseci, pa i godina, najviše se prstom upire u Republiku Hrvatsku.

Novost je samo što su u tom smjeru uprli prstom potpuno zaboravljeni bivši visoki predstavnici u BiH: Ashdown – Bildt – Schilling.

Ništa više, ništa manje U sivilo naše društveno-političke situacije savršeno se uklopio i Ured visokog predstavnika u BiH (OHR). Od 1995. godine do danas izmijenilo se sedam visokih predstavnika od kojih trojica, izgleda, još uvijek smatraju da „visoko predstavniče” ovom već poprilično iscijeđenom i politički unakaženom državom. Ovu tvrdnju najbolje podupire nedavna pismena optužba bivših visokih predstavnika Bildta, Ashdowna i Schwarz-Schillinga koji su, k’o grom iz vedra neba, optužili Hrvatsku da se miješa u unutarnja pitanja BiH i to samo zato što je izrazila zabrinutost za teške povrede političke ravnopravnosti hrvatskoga naroda u 56 svjetl ori jeci . ba

Retrospektiva

Dobar s' ćo'jek! y fra Janko ĆURO urednik@svjetlorijeci.ba

BiH koje im garantira Daytonski sporazum. Otkud sad ova trojka i tko ih iskopa iz naše neslavne prošlosti nije pitanje na koje je teško odgovoriti: oni kojima trebaju njihove izjave. Ono što je nejasno jest smatra li se ovaj trojac Bosancima? Ako se ne smatraju Bosancima, onda se ovim instruktivnim pismom i sami miješaju u unutarnja pitanja BiH kao građani Švedske, Velike Britanije i Njemačke. A ako svoje pravo temelje na činjenici da su nekada obnašali visoke službe u BiH, onda su trebali uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska supotpisnica Daytonskoga sporazuma i kao takva ima pravo, ali i obvezu izreći svoj stav o aktualnim pitanjima u BiH, posebno ako smatra

da su ugrožena i pogažena prava hrvatskoga naroda u BiH. Što god da je u pitanju, najbolje bi njima trojici ipak bilo da se i sami propitaju koliko su u svojih sedam godina službe u BiH pridonijeli pomirenju i prosperitetu svih njezinih naroda, a koliko su pridonijeli političkom mraku u kojem se danas BiH nalazi?

No, tu se priča ne završava. Naime, Dnevnik 2 Federalne televizije 10. prosinca 2018., govoreći u kontekstu uplitanja susjednih država u unutarnja pitanja BiH, prenio je priopćenje OHR-a u kojem se kaže kako „predstavnici HDZ-a iz Hrvatske, zajedno s Draganom Čovićem, čelnikom HDZ BiH, tvrde da je izbor Komšića bio nelegitiman

S lijeva na desno Ashdown, Bildt, Schwarz-Schilling

Pristupite kontakt informacijama Svjetla riječi tako što ćete na svom uređaju skenirati sljedeći QR kod:

Kontaktirajte nas i putem aplikacije Viber na broj mobitela: +387 60 33 88 018.

Uz Viber i dalje smo Vam dostupni na redakcijski broj: 033 726 200; pišite nam na e-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba.

Pratite nas na portalu na adresi www.svjetlorijeci.ba kao i društvenim mrežama Facebook, Twitter i Instagram. Širimo svjetlo.

Između zvijezda i trnja

Kultura

y Leona SABOLEK leonasabolek@gmail.com Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost niknulo je s velikim ambicijama u okviru HKD Napredak prije 25 godina u najtežim ratnim okolnostima i održalo se do danas unatoč nepovoljnim uvjetima za postizanje visoko zacrtanih ciljeva.

Društvo je nastalo iz sekcije za znanost Udruženja hrvatskih djelatnika u odgoju, obrazovanju i znanosti koje je okupljalo Hrvate iz tih djelatnosti u ratnom okruženju Sarajeva. Osnivačka je skupština održana 18. prosinca 1993. godine u Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu, a statut Društva usvojen 21. prosinca 1996. godine. Od 13. listopada 1995. godine djeluje i podružnica u Mostaru. Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost iniciralo je izradu Leksikona Hrvata BiH i nukleus HAZU BiH. Danas mu je sjedište u Franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku. Aktualni predsjednik je prof. dr. Hrvoje Milošević, a središnji odbor čine još dopredsjednici: akademici fra Petar Perica Vidić i prof. dr. Ante Mišković, generalni tajnik mr. sc.

Goran Radoš i pročelnici odjela: za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti prof. dr. Slavenka Vobornik, za biološke, medicinske i biotehničke znanosti prof. dr. Jozo Ćorić, za društvene znanosti dr. sc. Marijo Pejić i za umjetnost prof. Snježana Mutapčić. Od samih početaka Društvo je okupljalo i okuplja niz uglednih znanstvenika, akademika, umjetnika, ali nije uspjelo osigurati svoj status. Ili je to upravo znakovito za doba izvrnutih vrednota?

Jedan dio okrugloga stola koji je održan 24. studenoga 2018. godine posvećenje djelovanju najstarijega člana Društva i člana redakcije Radova HDZU prof. dr. Mirka Grujića, dok je drugi dio upravo bio rezerviran za djelo Kritički osvrt na rad Društva danas i sutra s akademikom Mladenom Bevandom kao uvodničarom.

Povodom 25. obljetnice HDZU-a, 15. prosinca 2018. godine održana je svečana akademija koju je otvorio predsjednik HDZU-a prof. dr. Hrvoje Milošević. Odana je počast preminulim članovima, dok je misa zadušnica bila u crkvi sv. Ante na Bistriku.

Presjek kroz jubilarnih 25 godina Društva priredio je prof. dr. Mladen Bevanda. Dodijeljena su priznanja dugogodišnjim zaslužnim članovima među kojima je i fra Petar Perica Vidić bez kojega bi se Društvo teško održalo sve ove godine. U glazbenom je dijelu sudjelovao zbor tamburaša Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog.

58 svjetl ori jeci . ba

Društvo koje je stvoreno velikim entuzijazmom i po uzoru na akademije znanosti, danas tavori bez svoga stalnog sjedišta i izvora financiranja, zanemareno i od nekih svojih članova. Nimalo čudno u zemlji u kojoj se nauka i struka tako malo cijene. Osnovano je kao izvanstranačka organizacija otvorena za sve znanstvenike i umjetnike – i možda je u tome dio odgovora za njegov nezahvalan položaj. Ipak, stječe se dojam da entuzijazam ne blijedi, da najaktivniji članovi na čelu s predsjednikom traže nove mogućnosti djelovanja i da će Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost ostati i opstati. Istina, bez zvjezdanih trenutaka, ali ni bačeno u trnje. x

Milodar za sestre klarise Svjetlo riječi

Obljetnica hrvatskih katoličkih zajednica Marija Belošević/SR

Povodom 50. obljetnice Hrvatskih katoličkih zajednica Göppingen-Geislingen, u crkvi Krista Kralja u Göppingenu, slavljena je svečana sveta misa koju je predvodio biskup krčki mons. dr. Ivica Petanjak u koncelebraciji s pomoćnim biskupom biskupije Rotterburg-Stuttgart mons. Matthäusom Karrerom i svećenicima koji su do sada bili na službi u ovoj misiji te uz druge goste svećenike.

U svojoj homiliji biskup Petanjak je vjernike podsjetio kako ih u Njemačku nisu natjerale nikakve duhovne vrednote, već su došli radi boljega života, te ih je u tome duhu potaknuo da budu pošteni građani i dobri radnici, ali da ne

dozvole da ovdje izgubite svoje kršćanske korijene. Biskup je izrazio zahvalu sadašnjem župniku i svim svećenicima koji su djelovali i koji vode brigu za naše vjernike izvan domovine U prinosnim darovima mladi u narodnim nošnjama donijeli su sjemenje, voće i povrće, ulje, cvijeće, vino, kruh i Bibliju.

Na kraju mise, riječ zahvale svim koncelebrantima izrekao je voditelj slavljenih Zajednica fra Ivica Jurišić. Također je zahvala izrečena i pastoralnom suradniku u mirovini Branku Galiću koji je dao velik doprinos u povijesti ovih dviju zajednica.

Proslavi je prethodila trodnevnica s temom „Isus – jedini Put, Istina i Život” koju je predvodio fra Damir Pavić, a ovom prigodom je bio organiziran i svečani program.

Papa će posjetiti Bugarsku i Makedoniju „Prihvaćajući poziv državnih vlasti i Katoličke Crkve, Njegova svetost papa Franjo će od 5. do 7. svibnja 2019. posjetiti Bugarsku (Sofija i Rakovski) te bivšu jugoslavensku Republiku Makedoniju odnosno Skoplje 7. svibnja 2019.

Program putovanja bit će naknadno objavljen”, stoji u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice.

FRANKFURT – U travnju 2018. članovi vjerničke zajednice Hrvatske katoličke misije u Frankfurtu prikupili su milodar za sestre klarise samostana svete Klare u Brestovskomu. Vjernici su tako skupili 2.090 EUR i poslali ih u Brestovsko 4. travnja. O ovoj akciji izvijestio je Kazimir Barukčić, dugogodišnji član HKM Frankfurt koji godinama ostvaruje kontakt sa Svjetlom riječi održavajući snažnom vezu s domovinom.

Darovatelji: Mirko Agatić (30 EUR), Marina Alalo (20), Ivanka Anicalo (30), Dražena Bandov (20), Mijo Barbarić (20), Kazimir Barukčić (200), Marijana Barukčić (10), Ana i Marko Barunčić (20), Marija Berghausen (20), Dragica Bucher (10), Ivo Čančar (10), Manda Dančić (50), Dražena Djak (50), Josip Domić (20), Bosiljka i Fabijan Durinek (50), Z. G. (20), Marija Galić (50), Mirko Gavran (10), sestre Geljić (50), Ana Ilić (10), Domagoj Ivošević (30), Ninoslav Ivošević (30), Vjeran Ivošević (20), Marija Jeličić (50), Andro Jularić (50), Ružica Kelava (20), Jerolimka Kilić (20), Svjetlan Kostadinović (100), Zora Kožul (20), Mato Krolo (30), Mira Kujundžić Lujan (50), Rade Lekić (30), Marijana i Stipo Lucić (20), Nikola Lucić (50), Ana Lukačević (40), Nedeljka Markić (30), Beta Mihai (20), Jadranka i Nedjeljko N. (50), N. N. (100), N. N. (20), Jakov Ostojić (50), Danica Papić (50), Biljana Periša (10), Mario Perković (20), Verica Reljanović (100), Mara Rimac (10), Blaženka Soldo (50), Branka Šarić (20), R. i Z. Škraba (30), Ante Trbara (10), Dražena Vrdoljak (20), Ivan Vrdoljak (20), obitelj Eugena Vrljića (50), Franjo Vucić (30), Blaženka i Miroslav Vujica (30), Jelica i Josip Vuksanović (20), Drago Zec (50), Jela Znahor (20), Vesna i Marinko Žilić (20) „Neka vas dragi Isus nagradi, da i drugi pročitaju i daruju svatko na svoj način našim dragim sestrama svete Klare u BiH”, poručio je Kazimir Barukčić. s i j eč a n j 2019.

59

Književnost bosanskih franjevaca

Dubia fra Bartola Alvernskoga U ovoj će kolumni biti riječi o izabranim djelima pojedinih franjevaca Bosne Srebrene koja pripadaju književnosti u širem smislu riječi. Uz pojedino djelo bit će ukratko predstavljeni i autori te navedeni osnovni podaci o djelima, o okolnostima njihova nastanka, o recepciji i sl. Pojedini prilozi bit će pisani popularno i jednostavno bez znanstvene aparature i bez bibliografije. Za početak ću predstaviti prvo značajno djelo nastalo među bosanskim franjevcima poznato pod nazivom Dubia fra Bartola Alvernskoga. y Ivo PRANJKOVIĆ ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

P

rvi franjevci koji su nakon 1291. godine dolazili u Bosnu u pravilu su bili stranci kojima je primarni zadatak bio da katolicizmu privedu heretičke pripadnike Crkve bosanske, koji se često, ali posve neutemeljeno, nazivaju i bogumilima odnosno patarenima. Među njima je, dakako, bilo najviše Talijana, a od njih je najdublji trag u srednjovjekovnoj Bosni ostavio fra Bartol Alvernski (Bartholomaeus ab Alberna), šesti po redu vikar Bosanske vikarije koga povjesničar fra Julijan Jelenić naziva „praocem Bosne Srebrene na književnom polju”. Fra Bartol je rođen u okolici grada Alverne u Toskani 1333. godine, a umro na glasu svetosti u Cetini kraj Vrlike 1414. godine. Došavši 60 svjetl ori jeci . ba

Gabriel Jurkić, Na dvoru bosanskih kraljeva

u Bosnu naučio je brzo jezik svojih pučana i stekao veliki ugled, pa je čak u tri navrata (između 1366. i 1408. godine) upravljao Bosanskom vikarijom. Upravo je za njegova vikarijata područje djelovanja Bosanske vikarije znatno prošireno izvan granica Bosne i Hercegovine. Djelovao je u vrlo teškim uvjetima koje su još pojačavali i problemi vezani za obraćenja krivovjernika, ponajprije pripadnika Crkve bosanske, ali i pravoslavnih, pa se s tim vezi teško snalazio, posebno u pitanjima vezanim za crkvenu disciplinu i za podjeljivanje pojedinih sakramenata. Zato je 1372. godine uputio jedno izaslanstvo papi Grguru XI. u Avignon s 23 pitanja, koja zajedno s odgovorima papina povjerenstva sastavljena od uglednih teologa (iz 1373. godine) čine spis poznat u historiografiji pod nazivom Dubia fr. Bartholomaei, vicarii provinciae Bosnensis ordinis s. Francisci... Taj je spis izuzetno važan za proučavanje crkvenih, političkih i društvenih prilika u srednjevjekovnoj Bosni, napose prilika vezanih za status i djelovanje pripadnika Crkve bosanske u vezi s kojima sve do dana današnjega ima puno nepoznanica i nedoumica.

Taj spis objavio je Franjo Rački u zbirci Vetera monumenta Slavorum meridinalium historiam illustrantia. Preveo ga je Šime Demo za knjigu Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od XIV. do sredine XVIII. stoljeća (Sarajevo, 2005).

Prvo fra Bartolovo pitanje papi odnosilo se na sakrament krštenja. On naime pita mogu li, ponajprije zbog toga što je broj braće za podjeljivanje krštenja u to vrijeme bio premalen, krštenja obavljati i oni koji nisu pravi svećenici, „nego seljaci ili raskolnici”. Odgovor je na taj upit, kao i većina drugih, suzdržan i oprezan, ali ipak sadrži odluku prema kojoj „rečena braća slobodno mogu spomenutim svećenicima ili seljacima dopustiti da krštavaju po crkvenim propisima, pa i ako za to traže plaću”. Jedini je uvjet da pritom ne bude kakve „izopačene želje”.

S

vjetlost je fotografiji ono što su riječi tekstu. Bez riječi bismo gledali u prazan papir, a bez svjetla ne bismo vidjeli ono što smo fotografirali.

Sama riječ fotografija potječe od grčkih riječi phos – svjetlo i graphe – pisanje ili crtanje.

Fotografi, stoga, često vole reći da je fotografija pisanje svjetlom. Ovaj fenomen svojim učenicima objašnjavam na jedan vrlo jednostavan način. Pokušajte prije spavanja ugasiti svjetlo u svojoj sobi. Potpuni je mrak. Uzmite mobitel ili fotoaparat, isključite bljeskalicu, koja u vrijeme otkrića fotografije nije ni postojala, zatim fotografirajte svoje police u sobi. Rezultat ili fotografija će biti crna, baš kao i vaša soba. Ništa neće biti vidljivo našemu oku. No, sada zamislite da kroz prozor ulazi mjesečeva svjetlost ili slobodno uključite svjetlo u sobi. Pokušajte ponovno napraviti fotografiju i primijetit ćete da je polica u sobi sada postala vidljiva.

Prije nekoliko stoljeća umjetnici su koristili kameru koja se zove kamera obscura, a njezin latinski naziv doslovno znači „mračna soba” od koje je i izvedena moderna riječ „kamera”. Iako se fotografija od njezina otkrića 1852. godine pa do danas znatno promijenila, važno je spomenuti dvije vrste tehnologije koje su je dovele do otkrića: optika – konvergencija zraka svjetlosti kako bi se formirala slika unutar kamere i kemija – kako bi omogućili trajno snimanje na fotografski osjetljivoj površini kao što je film ili optički senzor.

S obzirom na to da je danas moderna tehnologija učinila fotografiju dostupnom gotovo svima, više ne brinemo toliko hoće li naša fotografija biti vidljiva oku, već kako napraviti što bolju fotografiju. To ćete najbolje razumjeti ako se sjetite koliko vam je potrebno vremena da napravite fotografiju samih sebe!

Tražite li kut koji smatrate najboljim?

Tražite li neki izvor svjetlosti koji obasjava vaše lice da biste se bolje vidjeli?

62 svjetl ori jeci . ba

Svijet fotografije

Pisanje svjetlom y Dijana MUMINOVIĆ dijana.mumin@gmail.com

I koliko realno potrošite vremena na svoju fotografiju? Potrebno je barem nekoliko minuta.

No, danas se fotograf često nađe u situaciji kada se zahtijeva da u sekundi fotografira nešto svojim profesionalnim fotoaparatom te proizvede najbolju moguću fotografiju i ode. Ovakav princip nazivam „škljoc i bijeg” i on se možda najbolje može primijeniti u svijetu ratne fotografije, iz sigurnosnih razloga. No,

čak i u tim okolnostima, fotoreporteri čekaju i bore se za određene trenutke, posebne emocije.

Međutim, za dobru fotografiju, potrebno je mnogo strpljenja. Dok je danas tehnički moguće fotografirati i do 15 fotografija u sekundi, kada je riječ o dokumentarnoj fotografiji, umjetničkoj, uličnoj, o fotografiranju vjenčanja ili rođendana ili nekih prirodnih nesreća, stvaranje fotografije zahtijeva pažnju,

Skupljajući zalaske sunca

Radosni završetak y Elvira KOIĆ

S

nijeg u prosincu. Hoćeš-nećeš mora se sporije hodati i češće zastati, što je malo neugodno, ali zapravo sve smiruje. A smirenost i usporenost kretnji odmah donosi vrijeme za promišljanje.

Barem malo vremena za kratki osvrt na prošlo, neku vrstu bilance, za plan za budućnost, za novogodišnju želju, za molitvu pa i za meditaciju.

U adventsko vrijeme, svima je zajednički osjećaj približavanja još jednom završetku godine. Običaji čine to iščekivanje radosnim. Ovaj završetak zapravo znači novi početak, novu priliku za sve, novu nadu. Baš kako se radujemo rođenju djeteta. Tuđega djeteta, našega djeteta, sebe-djeteta. Iako se čini nečim običnim i uobičajenim, velika je to životna godišnja majstorija na putovanju u potrazi za smislom života jer su baš svi u stanju radosnoga iščekivanja.

Netko čeka nekoga, netko nešto, uzbuđenje ili smirenje. Kao kada se promatra zalazak sunca. Svi imaju to iskustvo, koje je lako prizvati u sjećanje u trenutku smirenosti i pogledati ga ponovno svojim unutrašnjim očima.

je to prepun zlatnih toplih boja svjetlosti koje se doslovno mogu udahnuti.

Posebno je lijepo uz veliku mirnu vodu, na primjer uz neko jezero. Veliku vodu glatku kao staklo. Vodu mirnu kao ulje.

Veliku mirnu vodu koja seže do obzora, na kojem polako zalazi sunce.

Lijepo je sjesti na udobnu klupicu ispred jezera, udobno se smjestiti i samo promatrati zalazak sunca. Zlatnoga, toploga sunca. Dok se tako gleda, može se osjetiti kako te tople, zlatne zrake obasjavaju tijelo, grijući ga ugodnom toplinom zlatne svjetlosti. Dobro je protegnuti se i potpuno opustiti ruke, noge, udobno smjestiti leđa, vrat. Toliko je svjetlosti da i kada se zatvore oči, ona se još osjeća na kapcima, na licu, izaziva toplinu na prsima, na trbuhu. A kada se

Te lijepe unutrašnje slike izazivaju ugodan, smirujući, svijetao, topao i radostan osjećaj

Toliko je svjetlosti Zalasci sunca su predivni prizori, koje ovaj svijet svakodnevno nudi, samo treba u njima uživati i ništa više. Događaj 64 svjetl ori jeci . ba

duboko, duboko udahne tu zlatnu svjetlost, možemo osjetiti kako ona ulazi kroz nos u dušnik, prolazi kroz dušnice

i ide u pluća do najmanjih alveolica, a otuda se širi kroz krv po cijelom tijelu.

S drugim udahom toliko je svjetlosti da se osjeti kako svjetlost sada izlazi kroz svaku poru, na sve strane i svijetli tako poput bića svjetlosti.

Na tu klupicu se može u društvo dovesti i onu osobu koja se voli najviše, baš najviše na svijetu. Može joj se reći neka udobno sjedne pored i uživa u društvu na zalasku sunca. U tom dobrom društvu je prelijepo i smireno. Ponovnim udahom može se poslati svjetlost na sve strane i sva ljubav koja se posjeduje toj osobi. Koju se voli najviše na cijelom svijetu. Može je se obuhvatiti tom ljubavlju i svjetlošću.

Promatrač zalaska Kad se bolje pogleda, ta voljena osoba zapravo je dijete, u dobi od oko pet godina, veselo dijete, koje maše nožicama i gleda velikim veselim dječjim očima.

Kad se bolje pogleda, prepoznaje se to dijete. To je zapravo promatrač zalaska u dobi od oko pet godina. To malo – Ja ta je osoba koju se voli najviše, baš najviše na svijetu. Jer doista, svi trebaju voljeti baš sebe najviše na svijetu. Može se zagrliti toga malog sebe, čvrsto, a nježno, s puno ljubavi. Može ga se staviti sebi u krilo i čvrsto ga zagrliti. Može mu se reći: „Ti mali Ja, volim te, baš tebe, sebe, najviše na svijetu, više od ikoga.

Nisi zaboravljen. Čuvat ću te, voljeti, paziti, igrati se s tobom. Nitko ti nikada neće smjeti ni moći nauditi jer te čuvam ja ovako odrastao i snažan.” Može se tako čvrsto zagrliti da se u zagrljaju sve te svjetlosti koja kupa, stopi ja sa sobom djetetom, zauvijek, na sigurnom.

Ne zaboravljen. Tada se može radosno i mirno dalje promatrati zalazak sunca, iznad velike mirne sjajne vode, glatke kao staklo, mirne kao ulje. Sve dok sunce ne zađe na obzoru.

Te lijepe unutrašnje slike izazivaju

Polja i visoravni – LJUBINJSKO POLJE

Središte istočne Hercegovine Krško Ljubinjsko polje smješteno je u istočnoj Hercegovini. Kroz njega prolazi regionalni put Stolac – Ravno koji vodi prema Trebinju. Ukupna površina iznosi 12 km². Dugo je oko 8 km, a široko oko 2 km. y Dalibor BALLIAN ballian.dalibor

P

ruža se pravcem dinarskih planina, sjeverozapad – jugoistok, a prostire se između planina Bjelasnice i Viduše.

Nadmorska visina polja iznosi oko 400 do 470 m, a nagnuto je u pravcu sjeverozapada. Najveće naselje na obodu polja je Ljubinje prema kojem je i dobilo naziv, a tu je i nekoliko sela i zaselaka od kojih su najznačajnija Kruševica i Dubočica.

Dugo vegetacijsko razdoblje Prevladava submediteranska klima s blagim zimama i toplim ljetima. Ljeti se temperatura redovito penje i preko 40 °C, dok se zimske temperature spuste i do – 5 °C. Kako je u Ljubinjskom polju prisutna submediteranska klima 66 svjetl ori jeci . ba

sa svim svojim karakteristikama, to je i duže vegetacijsko razdoblje. Obično traje do 240 dana pa je i bezmrazno razdoblje vrlo kratko. Oko polja, pored listopadnoga drveća nalazimo i zimzelene vrste. Padaline su obilne i tijekom godine dosegnu prosječno 1950 mm. U vegetacijskom razdoblju bilježi se manja količina padalina, oko 30 %, što se negativno odražava na biljni svijet, a okolne planine i brda budu skoro gole. Padaline su najčešće u obliku jakih pljuskova s jakim površinskim i vertikalnim otjecanjem što stvara još nepovoljnije uvjete.

Ljubinjsko polje je u geomorfološkom smislu tipično kraško polje s ravnom terasom. Najvažnije stijene su vapnenci i dolomiti kredne i jurske starosti, a u polju

Franjevačka obitelj: Franjevačka teologija Sarajevo

Bratstvo i zajedništvo Franjevačka teologija u Sarajevu najviša je školska ustanova franjevačke provincije Bosne Srebrene. Teologija je afilirana Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te naši studenti pri završetku studija dobivaju diplome magistra struke Sveučilišta u Zagrebu. y fra Franjo BARABAN

S

tudij je do 2018. godine bio otvorenoga tipa što znači da su fakultet mogli upisati svi oni koji to žele, a ne samo bogoslovi koji planiraju postati svećenicima u Katoličkoj crkvi. Od ove akademske godine studij

68 svjetl ori jeci . ba

je samo za studente bogoslove. Studiranje se odvija po Bolonjskom modelu i nakon završenoga studija stječe se akademsko zvanje magistra teologije.

Bogoslovi koji završe studij zaređuju se za svećenike.

Trenutno na Franjevačkoj bogosloviji ima 34 studenta bogoslova te jedan časni brat koji je provincijski krojač.

Već godinu dana u našoj zajednici žive i studiraju i dvojica bogoslova iz Konga.

Za odgoj bogoslova zadužena su dvojica odgojitelja ili meštara, fra Danijel Nikolić i fra Emanuel Josić. Oni su odgovorni za ljudsku, kršćansku i franjevačku formaciju bogoslova. Bogoslovi, uz studentske obveze, moraju poštivati i obdržavati kućni odnosno samostanski red svoje zajednice. Po uzoru na svetoga Franju i zajednički život koji je on provodio sa svojom braćom, bogoslovi sa svojim profesorima žive i gaje franjevački duh bratstva i zajedništva.

Studij za bogoslove do svećeničkog ređenja traje šest godina, tj. 12 semestara.

Bogoslovi koji postignu dobar uspjeh za vrijeme studija bivaju nagrađeni na Dan Teologije, a preko ljeta im se nastoji pružiti mogućnost da odu u inozemstvo i pohađaju tečajeve stranih jezika. Osim studiranja što je, dakako njihov prvi zadatak, bogoslovi se bave i spisateljstvom. Svoje radove objavljuju u Biltenu Franjevačke teologije i časopisima Bosna franciscana te Jukić. Bude tu redovito zanimljivih članaka iz područja teologije, filozofije, povijesti, zatim eseja, osvrta na studijska putovanja, pjesama itd.

U spisateljskom radu pomažu im predmetni profesori i profesori zaduženi za izdavanje pojedinih časopisa.

Bogoslovski samostanski život također je dinamičan i pun aktivnosti. Radni dan započinje jutarnjom molitvom i euharistijom u sedam sati. Nakon euharistije i doručka slijede predavanja do podne, te molitva srednjega časa i ručak. Poslije ručka odmor je do 15:30 sati kada počinje drugi dio predavanja od dva školska sata. U 18:30 sati pjevana je večernja molitva i služba čitanja, zatim zajednička večera u samostanskoj blagovaonici, nakon čega bogoslovi imaju slobodno vrijeme za razne aktivnosti.

Noćni mir u bogosloviji je u 23 sata.

Osim ovih svakodnevnih liturgijskih

Roditeljima i djeci y s. Jelena ANTOLOVIĆ

o t s e j m e j o I TVOJE i m pod suncem O

tkuda još nasilje među ljudima kada živimo u 21. stoljeću? Djeca nam idu u vrtiće gdje se od najranije dobi uče kulturnom ophođenju. U školi se vodi računa da se ponašaju civilizirano. Kod kuće se razgovara o pro blemima.

Stalno se vode istraživanja o boljem i efikasnijem organiziranju školstva. Roditelji surađuju s ustanovama koje djeca pohađaju, ali se i osobno angažiraju kako bi bili što kompetentniji u odgoju svoje djece u suvremenom svijetu. U takvom da našnjem svijetu kada ist i odgojni modeli vrijede za roditelje i učitelje cijeloga svijeta, te isto tako dječja prava svagdje su ista, imamo možda veći problem nego kada je svako selo ili pleme imalo svoja pravila odgoja.

70 svjetl ori jeci . ba

Dječja prava

Djeca, osim što imaju pravo na obrazovanje, imaju prava da ih odrasli uvažavaju i poštuju i oni to znaju. Štitit će ih se i od njihove obitelji ako je to potrebno. Jer suvremeno društvo je svjesno da su djeca slabija i stoga zakon ide najprije na njihovu stranu. Djeca od prvih dana svoga institucionalnoga odgoja u vrtiću i školi znaju da su zaštićena i da ih nema nitko pravo ugrožavati. Nažalost, svaki zakon pa tako i ovaj koji štiti djecu često gubi u sebi onu božansku toplinu po kome je čovjek stvoren kao poseban i neponovljiv. Mi ljudi nismo program kojem se razvoj može predvidjeti, odrediti te korigirati po potrebi. Međutim, današnju djecu često promatramo kao program kojemu nudimo određene uvjete, zatim ga promatramo, korigiramo i očekujemo određene rezultate.

Mi koji radimo u predškolskim ustanovama imamo potrebno znanje o razvoju ljudskoga mozga od najranije dobi i stalno stječemo novo i trudimo se osigurati uvjete kako bi djeca razvijala svoju socijalnu, emocionalnu i kognitivnu inteligenciju. Pokušavamo omogućiti svakom djetetu da se ostvari kao individua te da bude sretno i zdravo. Je li to, ipak, jamstvo da uz solidne uvjete u obitelji i organizaciju škole po najnovijim standardima imamo zdravu generaciju na razini civiliziranoga društva? Sve se ovo pokušavalo i još pokušava u različitim socijalističkim ideologijama. Ali nedostajalo je nešto bitno. Tko se brine za dušu? Ima li smisla dok smo u brizi samo za ovaj svijet i do čega nas dovodi? Zar ne do toga da se tako organiziramo da bismo što više uživali i što bolje izgledali. Uživam trenutno, uživam ja i osjećam da je to u redu. Postajemo takvi da se osjećamo kao središte svijeta kojemu se treba sve prilagođavati.

Ako nije tako, odmah postajemo nervozni. I već malu djecu učimo da se tako ponašaju. Djeca uče da imaju prava zahtijevati da im se ugodi odmah kada nešto žele. Mi odrasli im moramo znati ugoditi, inače smo nekompetentni i nesposobni da budemo roditelji, odgojitelji, učitelji.

Ako ćemo učiti od prijašnjih generacija koji su odgajali svoju djecu tako da su poslije kao odrasli ljudi znali voljeti i poštivati svoje roditelje, i to tako da se podrazumijevalo da se brinu o njima u njihovoj staračkoj nemoći, znat ćemo i kako odgajati svoju djecu.

Uzimo za primjer situaciju: Dijete starosti dvije godine gura drugo dijete i odrasloj osobi govori začuđeno: plače! Nakon nekoga vremena ponovno ga čupa za kosu i zainteresirano gleda reakciju. Čudi se zašto plače. Istražuje što se dogodi kada...? Ne suosjeća. Čudi se. Zaključuje da plače. Odrasla osoba reagira ljutito, panično, konfuzno. Pita se: zašto ne suosjeća; je li to budući nasilnik; nedostaje li mu ljubavi; gdje griješim u odgoju? I reagira: da plače jer si ga ti povrijedio/la, boli ga; da ja tebe malo počupam pa da vidiš...

Kruh svetog Ante Završena kampanja 65+ razloga za život Prije godinu dana rodila se ideja za novim podprojektom u sklopu projekta Rad s mladima koji HKO Kruh sv. Ante kontinuirano provodi. Cilj projekta je jačanje osobnih kapaciteta volontera i nastojanje da mladi kroz volontiranje steknu altruistički duh za pomaganje ljudima bez očekivanja neke koristi za sebe. Tako se, prije godinu dana, iznjedrilo promišljanje među mladim volonterima Kruha sv. Ante kako da pomognu starijim osobama. Od početka je vladao veliki entuzijazam i motiviranost za pokretanjem marketing kampanje koja će biti usmjerena na pomoć starijim osobama sa željom da se poboljša kvaliteta njihovoga života.

Vrlo brzo, kampanja je dobila slogan: 65+ razloga za život.

„Na samom početku nismo znali kako i na koji način niti kome je potrebna pomoć, ali smo znali da se na neki način moramo odužiti našim najstarijima za svu podršku i ljubav koju su nam pružili. Upravo smo to htjeli pokazati mladima u našoj domovini kroz kratke video spotove koje smo plasirali putem naše web stranice www.65plus.ba, Youtube kanala i Facebook stranice, te Instagram profila, izrađenih za ovu svrhu”, rekli su pokretači ovoga projekta.

Prethodno smo izvještavali kako je kampanja tekla, a sada želimo izvijestiti o rezultatima. „Dana 29. studenoga 2018. godine okupili smo se kako bi proslavili rezultate naše humanitarne kampanje i simbolično se zahvalili našim starijima i mlađima, volonterima i volonterkama. Tijekom cijele kampanje prikupljeno je oko 13 000 KM”, objavili

Diplomatski bazar 2018.

Kruh sv. Ante i ove godine je sudjelovao na Diplomatskom zimskom bazaru (Diplomatic Winter Bazaar) koji je 1. prosinca održan u dvorani Mirza Delibašić KSC Skenderija. Diplomatski zimski bazar je tradicionalni zimski obiteljski humanitarni događaj koji svake godine organiziraju ambasade i međunarodne organizacije koje djeluju u Bosni i Hercegovini u suradnji s lokalnim zajednicama. Sav prikupljen novac namijenjen je za pomoć djeci i mladima širom Bosne i Hercegovine.

Brojni posjetitelji imali su priliku kušati raznu hranu i upoznati različite kulture, ideje i tradicije. Djelatnice Kruha sv. Ante su na ovom bazaru prezentirale rad svoje organizacije, a sudionici su mogli kupiti blagdanske čestitke koje su izradili kreativni i vrijedni studenti smješteni u Franjevačkom studentskom domu kao i narukvice koje su izradili štićenici u Terapijskoj Zajednici Izvor na Plehanu. Sav prikupljeni prihod usmjeren je za humanitarnu akciju Za dječji osmjeh koju provodi Kruh sv. Ante.

Doček svetoga Nikole Na blagdan svetoga Nikole, 6. prosinca 2018. godine, u multimedijalnoj dvorani Franjevačkog studentskog centra u Sarajevu održana je priredba za djecu koja dolaze iz socijalno ugroženih obitelji. Na početku priredbe prisutne je prigodnim govorom pozdravio ravnatelj Kruha sv. Ante fra Joso Oršolić.

Nakon toga je uslijedio kratki igrokaz kojega su pripremili stipendisti volonteri kako bi uljepšali cijeli događaj koji je prigodnim pjesmama uveličao bend Antonius.

Zahvaljujući velikom broju dobročinitelja koji su široke ruke i toploga srca svojim proizvodima i novčanim sredstvima podržali ovu akciju, 150 djece iz socijalno ugroženih obitelji je dobilo paketić. Na ovaj način podržali smo djecu iz pučkih kuhinja Kruha sv. Ante, zatim iz Sigurne kuće – Fondacije lokalne demokracije i djecu iz SOS dječjega sela i rizičnih obitelji koja su uključena u projekt Stariji brat starija sestra. „Sudjelovali smo i u pripremi paketića za oko 100 djece iz župe sv. Franje

72 svjetl ori jeci . ba

su volonteri i dodali: „Tijekom ove godine zasadili smo mnogo cvijeća diljem naše domovine. Gledali smo kako raste i cvjeta u ovom tmurnom dobu.

Sretni smo što znamo da smo postavili dobra korijenja i da će nastaviti cvjetati i u budućnosti. Od srca smo zahvalni svima koji su pomogli realizaciju i uspjeh kampanje.” Prikupljeni iznos namijenjen je za pomoć starijim osobama koje žive u teškim materijalnim i socijalnim uvjetima, a koje su volonteri obilazili tijekom trajanja kampanje.

Asiškoga na Dobrinji u Sarajevu i obradovali 20-ak djece u JU Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, te djecu u Vrtiću Framica u Busovači i Igraonici Framica u Bugojnu. Od srca smo zahvalni svim dobročiniteljima koji su svojim proizvodima obogatili paketiće za mališane, i posebno svim volonterima i stipendistima bez kojih bi sve ovo bilo teško realizirati. Zahvaljujemo svima koji su bili dio ovoga radosnoga događaja”, objasnili su djelatnici Kruha sv. Ante.

Za pučke kuhinje Kanton Sarajevo Župni ured Grude HKM Klagenfurt Jozo Gagulić N.N., Sarajevo Ružica Ravlić, Sydney N.N., Sarajevo

7.363 KM 3.300 KM 1.768 EUR 100 EUR 100 KM 100 KM 20 KM

Za socijalne projekte Katholisches Bildungswerk, Reichenbach, Njemačka 1.500 EUR SPES Belgija 1.000 EUR HKM Zürich 1.000 CHF Kaja Ivić Bičvić

Zahvalnica pučkoj kuhinji U utorak, 11. prosinca 2018. godine ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo Amela Dautbegović uručila je zahvalnicu Pučkoj kuhinji Kruha sv.

Ante za nesebičnu pomoć i uspješnu suradnju u humanoj misiji zaštite lica i porodica u stanju socijalne potrebe.

Zahvalnicu je, u ime ministrice, tajniku HKO Kruha sv. Ante Krešimiru Ljubasu uručila stručna savjetnica u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo Edina Jakubović.

i Valentina Ivić 300 CHF Nikica Adždajić, Kr. Sutjeska 20 KM N. N., Sarajevo 20 KM I&D Commerce, Žepče (za pripremu paketića) 50 KM Sprofondo Italija (za Kućnu njegu) 3.990 EUR Marica Hascha, Njemačka (Pomoć za samu pomoć) namještaj, obuća i odjeća, hrana za pučke kuhinje

Yimor, Domaljevac Mepas, Široki Brijeg Vispak, Visoko Mira a.d., Prijedor Orbico, Ilidža, Sarajevo Dara-Planet, Sarajevo Malik, Sarajevo Šahinpašić, Sarajevo Stanić Beverages, Kreševo Tilea, Kiseljak

Proizvodi za pripremu paketića za sv. Nikolu Kraš, Široki Brijeg

Proizvodi za pučke kuhinje Megamix, Sarajevo Župni ured Grude Župni ured Žitače

Pomoć udruženju Dobrotvor Kruh sv. Ante za potrebe pomoći socijalno ugroženim obiteljima donirao je udruženju Dobrotvor 120 prekrivača, 375 sapuna i 240 pasti za zube. Srpsko udruženje Dobrotvor je humanitarno udruženje koje se bavi pružanjem pomoći osobama u stanju socijalne potrebe. „Suradnja s drugim organizacijama neophodna je kako bi vršili misiju svoga djelovanja, a to je pomoći siromašnima i doprinijeti povećanju kvalitete njihovoga života. Stoga svaki dan radimo zajednički, s istim ciljem – pomoći potrebitima”, poručili su iz HKO Kruh sv. Ante.

Sastanak Uprave i studenata FSD-a U utorak 4. prosinca 2018. godine u multimedijalnoj dvorani Franjevačkog studentskog centra u Sarajevu, održan je sastanak Uprave doma i studenata – stanara Franjevačkog međunarodnog studentskog doma (FSD). Pozdravni i prigodni govor stanarima FSD-a uputio je ravnatelj Kruha sv. Ante, fra Joso Oršolić. U svome govoru fra Joso je stanarima poželio dobrodošlicu i istaknuo bitne stavke vezane za odvijanje života prema Pravilniku i kućnom redu u domu. Također se osvrnuo na značaj i važnost njihova obrazovanja, a na kraju je izglasano Vijeće studenata.

Obilježen Dan djeteta Dana 20. studenoga 2018. godine obilježen je Međunarodni dan djeteta. Generalna skupština UN-a je na taj datum 1959. godine usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. godine Konvenciju o pravima djeteta.

U vrtiću Framica u Busovači i igraonici Framica u Bugojnu, koji djeluju pod pokroviteljstvom HKO Kruh sv.

Ante, odgojiteljice su s djecom obilježile Dan djeteta poučavajući ih o njihovim pravima koja su djeca svojim ručicama umjetnički ilustrirali i glazbeno izrazili kroz pjesmice koje su naučili za ovu

prigodu. Ovom prilikom Kruh sv. Ante je za svu djecu u vrtiću i igraonici osigurao i podijelio školske i higijenske setove te igračke, a za one najmlađe osigurani su baby setovi.

s i j eč a n j 2 019.

73

Kap dobrote Dobročinitelji za siječanj 2019.

Za fond Kap dobrote Goran Marić, Njemačka 150 EUR Stipo Breljak Švicarska 100 CHF Dragan Volić, Švicarska 100 CHF Ilija Stipić, Jajce 100 KM Josip Jole Raos, Njemačka 50 EUR Ljubica i Andrija Markić, Njemačka 40 EUR N. N., Vitez 50 KM Franjo Đogaš, Zagreb 200 HRK N. N. Sinj (za franjevačke bogoslove u Africi) 200 HRK Za Tamaru Starčević Marija Marić, Njemačka Nada Š., Sarajevo

200 EUR 200 KM

AKCIJE KOJE TRAJU Leonita Gabrić (rođ. 2008.) iz Travnika boluje od rijetke bolesti Ollier – vrste tumora koji zahvaća kosti. Bolešću joj je zahvaćena desna noga koja joj je kraća za 8 cm, pa je primorana na operacije u inozemstvu. Osim tretmana protiv ove bolesti, liječnici provode metodu liječenja Ilizarovim aparatom i bioaktivnim iglama. Njezina majka Vedrana poručuje: „Kao majka molim sve dobre ljude za pomoć. Unaprijed vam se zahvaljuje cijela moja obitelj.”

Tamara Starčević (rođ. 2002.) iz Sarajeva boluje od teške miokloničke epilepsije, poznate kao Dravet sindrom. Usprkos mnogim kontrolama, bolest nije stavljena pod kontrolu. Koristi se invalidskim kolicima, nosi ortopedske cipele i okovratnik zbog nepo76 svjetl ori jeci . ba

Obitelj iz Klagenfurta Obitelj iz Graca N. N., Sinj Ana Mihaljević, Kupres

50 EUR 20 EUR 200 HRK 25 KM

Za Patrika Ivanovića Marija Marić, Njemačka Nada Š., Sarajevo Obitelj iz Klagenfurta Obitelj iz Graca N. N., Sinj Ana Mihaljević, Kupres Ratimir Bodulušić, Njemačka

N. N., Sinj 200 HRK Ana Mihaljević, Kupres 25 KM Franjevački svjetovni red, Bistrik, Sarajevo 50 EUR Župni ured „Sv. Josip”, Zenica 100 KM

200 EUR 200 KM 50 EUR 20 EUR 200 HRK 25 KM 50 EUR

Za Leonitu Gabrić Marija Marić, Njemačka Nada Š., Sarajevo Obitelj iz Klagenfurta Obitelj iz Graca N. N., Sinj

Za Ljiljanu Krajnc Marija Marić, Njemačka Nada Š., Sarajevo Obitelj iz Klagenfurta Obitelj iz Graca

200 EUR 200 KM 50 EUR 20 EUR

voljnoga položaja tijela. Troškove liječenja plaća samohrana majka.

Patrik Ivanović (rođ. 2001.) iz Žepča ima urođenu srčanu manu – komorni defekt septuma. S godinu dana života urađena mu je kateterizacija, tijekom koje je došlo do komplikacija te je ostao bez kisika i njegov mozak je trajno oštećen. Danas ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći.

Kardiolog mu je preporučio lijek Tracleer, no nažalost, njegovim je roditeljima nemoguće nabaviti ovaj lijek.

Svakodnevno koristi lijekove za koje roditelji izdvajaju oko 400 KM mjesečno i često je po bolnicama zbog upale pluća.

Patrikovi roditelji kažu: „Nastojimo mu priuštiti sve što je potrebno da proživi što kvalitetniji život koliko je to moguće.

Zahvaljujemo svima koji su do sada pomagali i onima koji žele pomoći.”

200 EUR 200 KM 50 EUR 20 EUR 200 HRK

Za HKO Kruh sv. Ante Ljubica Čeko, Švicarska 200 CHF Drago Čeko, Švicarska 50 CHF Josip Jole Raos, Njemačka 50 EUR Nada Š., Sarajevo 50 KM

Ljiljana Krajnc (rođ. 1970.) je 100 % invalid, a 2009. u Italiji joj je dvaput transplantirana jetra. Otpuštena je iz bolnice u Padovi uz hipeproteičku dijetu, a trenutno se liječi na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu. Preporučen joj je lijek Hepsera, kako bi sve parametre držala pod kontrolom.

Lijek u Bosni i Hercegovini nije na esencijalnoj listi, a u inozemstvu košta 2400 KM. Uz mjesečna primanja invalidnine u iznosu od 110 KM Ljiljana ovaj lijek ne može primati redovno.

Samo uz pomoć dobročinitelja moguće je povratiti njezino teško zdravstveno stanje.

Ljudima dobre volje poručuje: „Iskreno se nadam da ću zahvaljujući vama za naredni period prikupiti sredstva za lijek. Veliku zahvalnost za pomoć dugujem Kruhu svetog Ante i Svjetlu riječi, na humanosti i darivanju.”

y fra Juro MARČINKOVIĆ

Limun lat. citrus limon

Niže zimzeleno stablo ili grm s listovima koji sadrže mirisna eterična ulja. Cvjetovi su snježnobijeli i vrlo mirisni. Plodovi su svima dobro poznati i rabimo ih svakodnevno u prehrani.

Pradomovina limuna je vjerojatno Indija, a u Europu je prenesen u 2. stoljeću i tu je postao sredozemna biljka. Uzgaja se u svim toplim krajevima svijeta, pa tako i u našim primorskim krajevima, naročito u Dalmaciji. Uspješno ga možemo uzgajati i u kontinentalnom području, samo ga tada zimi pohranjujemo u zatvorenu, ali svijetlu prostoriju.

Ljekovita svojstva i primjena: Dobro je poznato da limun obiluje vitaminom C i da je stoga vrlo ljekovit. Sadrži mnoge ljekovite tvari, a naročito eteričnoga ulja, limonen, alfa terpineol, alfa pinen, beta pinen, citral, kumarine, flavonoide, vitamine A, B1, B2 i C i sluzi. Djeluje protiv bakterija, reume, uništava slobodne radikale i smanjuje groznicu.

Međutim, njegova je ljekovita primjena mnogo šira. Napominjem da ga je već i sv. Hildegarda od Bingena (1098. – 1179.) preporučivala kao lijek koji liječi promuklost, bolove u vratu, zubobolju, povrede te opasne i neugodne polipe u nosu, kurje oči i bradavice. Limun također uklanja prhut, jača kosu i sprečava ispadanje kose. Čaj: U šalicu vrele vode stave se dvije male žlice suhih limunovih kora od plodova koji su dobiveni biološkim uzgojem, ostavi 15 minuta, procijedi te pije toplo i na gutljaje. Ovaj čaj pojačava probavu i dobro djeluje na želudac i crijeva. Kod kašlja i promuklosti vrlo brzo

se može pomoći ako se čaju od korijena čička doda meda i dvije velike žlice svježega limunova soka. Pije se po jedna šalica čaja ujutro i navečer.

Sok: Limunov sok liječi zubobolju, promuklost, bolove u vratu, čireve i povrede u nosu. Pijemo dnevno po 2 – 3 litre ukusno priređene limunade, uz dodatak šumskoga meda ili onoga od kadulje, a kura traje kroz duže vrijeme. Ispiranjem limunovim sokom liječe se opasni i neugodni nosni polipi, a također će nestati i bradavice ako se češće namažu limunovim sokom.

Sokom se masira glava te time jača kosa, sprečava se njezino ispadanje i uklanja se prhut. Može se koristiti i sljedeći recept. Jedna velika žlica svježega limunova soka i jedna velika žlica pravoga meda pomiješa se i pojede ujutro i uvečer. To je izvanredan lijek kod problema sa sluznicom u nosu, ustima, grlu i dišnim organima koji su nastali uslijed lošega vremena i naglih klimatskih promjena. s i j eč a n j 2 019.

77

NAŠI POKOJNICI

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Petrović

Jerković

Ružica i Stipo

Josip (1988)

Hvala za Vašu požrtvovnu ljubav i dobra djela s čvrstom vjerom da počivate u miru Božjem sa svojim sinom Ivanom.

Vaši najmiliji

Milka Balta, rođ. Šimunović

(† 2018)

Zvonimir (1993)

Marin i

(† 2018)

Zauvijek si u našim srcima, mislima i molitvama. S ljubavlju čuvamo uspomenu na tvoju dobrotu i plemenitost, jer si ostavila tragove koji se ne brišu, nego pamte i žive.

Svakog tjedna s vama emisija Bosna Srebrena.

Slušajte nas na frekvencijama radiopostaja: • Radio Federacije Bosne i Hercegovine • Radio Herceg-Bosne • Radio Jajce • Kupreški radio • Radio PosavinaTV • Radio Busovača • Radio Marija BiH • Radio Usora • Radio Žepče • Radio Orašje • Radio Rama 80 svjetl ori jeci . ba

Janja (1962)

Za vas ne postoji zaborav.

Vaši dragi likovi i vaša dobrota uvijek u vama.

S ljubavlju, Vera s djecom.

Ivka Dofek, rođ. Rebo Zauvijek si u našim srcima, mislima i molitvama. S ljubavlju čuvamo uspomenu na tvoju dobrotu i plemenitost, jer si ostavila tragove koji se ne brišu, nego pamte i žive.

Jozo (1979)

Šimunović Ivo

Marin

(† 2003.) († 1992.)

Mi koji vas volimo znamo kako je teško živjeti bez vas. Počivajte u miru Božjem. /Vaša obitelj/

MARIJIN DVOR Dominika Prejdová Kratki roman Dominike Prejdove zanimljiv je kao dokument o dramatičnim zbivanjima tijekom opsade Sarajeva i o rušenju jednoga pluralnoga društva, izgrađenoga trudom zajednice te voljom i ljubavlju pojedinaca.

Svjedočanstvo je to opsade Sarajeva s izrazitim literarnim darom.

Originalno i neponovljivo intimno svjedočanstvo o povijesti jednoga grada. „To je storija o nepovratnosti i nepopravljivosti kao usudu pojedinaca. Prejdova je otvorila jedan prozor prema Gradu i svijetu, otvorivši u isti mah i sebe.” – Valerijan Žujo

Sveti Franjo i sultan

Gwenolé Jeusset

Godine 1219., na vrhuncu ubilačkog ludila Petoga križarskoga rata, sveti Franjo Asiški susreće se sa sultanom.

Ove godine obilježava se 800. obljetnica toga velikog susreta, a ovaj dobronamjerni susret ponovno dobiva na važnosti u suvremenom društvu.

Priča koja pomaže ponovno otkriti Božju velikodušnost. „Nikada više mostova srušenih mržnjom!

Nikada više!” – Autor

Minima varia mali razgovori s vremenom Ivan Bubalo

Nova autorska knjiga profesora filozofije Ivana Bubala predstavlja zbirku kraćih tekstova o raznim pitanjima koji su ranije objavljeni u različitim publikacijama. Neke od njih mogli ste čitati u reviji Svjetlo riječi.

Drugo, prošireno izdanje u nakladi FMC Svjetlo riječi poručite pozivom na broj telefona +387/33 726 200. „Iza briljantnih analiza najmučnijih pitanja vremena tinja tiha patnja zbog nemoći uma pred brutalnošću bezumlja, ali također klija nada da um neće biti konačno poražen ni zbilja svijeta i života reducirana na kvantitativno i trenutačno poželjno.” – Mirko Jozić