Sretan Božić - Rodio se Bog i Čovjek (441) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

SRETAN BOŽIĆ

Rodio se Bog i Čovjek Godina XXXVII. ◆ broj 441 ◆ Sarajevo, prosinac 2019. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Koliko puta ti se za me rodio, o malo d’jete Isuse! ...Al zv’jezda k tebi mene nije vodila. I ja sam tebe tražio... V. Nazor Poštovani čitatelji Svjetla riječi! Istinska poruka Božića je danas uvelike ugrožena. U žurbi i vrevi naših dana sve manje imamo vremena jedni za druge – za Boga. Lutamo i tražimo, a ne nalazimo što želimo i tražimo. Doživljavamo i vidimo oko sebe, a nerijetko i u samima sebi, puno nemira, nesreće i životnoga besmisla. Božić sve više postaje komercijalni blagdan i time ulazi u zadanu križaljku današnjih odnosa među ljudima. Slavljenje Božića se svodi na ono izvanjsko, a Božić je simbol unutarnjega života. Ovu istinu je još u srednjem vijeku izrekao mistik Angelus Silesius riječima: „Mogao se Krist tisuću puta roditi u Galileji, ali ako se nije rodio u meni, uzalud je!” Neka ovaj Božić ne bude samo uzaludno i izvanjsko slavlje. Otvorimo svoje srce djetetu Isusu, dopustimo da se Božić rodi ponajprije u nama, a potom po nama i u svijetu u kojem živimo. Neka ovaj Božić postane blagdan unutarnjega rođenja, novoga života. Neka svjetlo Božića prosvijetli naše srce i preobrazi našu svijest u Kristovu svijest. Neka Božić bude naše autentično ogledalo. Neka nas u našim traženjima i lutanjima zvijezda koja je pastire vodila i nas dovede do Božića koji je jedini moćan dati smisao našem životu. Božić je odgovor na sva naša traženja i pitanja! S ovim mislima želim da svatko od nas ovoga Božića osjeti u sebi malo dijete Isusa. Svima želim čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2020. godinu! Fra Jozo Marinčić, provincijal Anto Mamuša, Sveta obitelj

Božić s franjevcima u Sarajevu 2019. Božićni sajam: Samostan sv. Ante – Bistrik 14. prosinca, subota, od 9 do 18 sati 15. prosinca, nedjelja, od 9 do 18 sati Žive jaslice: Franjevački samostan – Kovačići 16. prosinca, ponedjeljak, u 17 sati

Božićna priredba: Franjevačka teologija – Nedžarići 18. prosinca, srijeda, u 19 sati Svete mise polnoćke i na dan svetkovine Božića slavit će se prema ustaljenim terminima.

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenica gl. urednika Nikolina Marčić

sadržaj Samotno mjesto Svijetli i tamni dragulji

Nepoznata Biblija Biblija i jaslice

Reportaža Ono što voliš mora imati budućnost

O radosti življenja Doživjeti Božić duhom i srcem

Pogled u dušu Božić i mi danas

redakcija

Janko Ćuro, Nikolina Marčić, Danijel Stanić, Anita Tolo redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anita Tolo pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Josip Ikić, fra Miro Relota, fra Janko Ćuro, fra Danijel Nikolić, fra Damir Pavić

Pogled iskosa Sestra za Božić

Kultura Ljepša strana priče

Svijet fotografije Fotografska poruka

Fra Jurina biljna ljekarna Pelin

Epimeteje O đavlu i pedagogiji pakla

godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007

Tema broja (Do)živjeti Božić

Razgovor: Obitelj Lukić Ljubavlju ispunjen Božić

račun u njemačkoj

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Marko Stjepanović „Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Sretan Božić i blagoslovljenu

2020. godinu žele vam

Ana, Anita, Danijel, Emil, Janko, Lidija, Lorko, Nikolina, Pero, Valentina

Naslovna stranica: crkva sv. Ante, Sarajevo Snimio fra Janko Ćuro prosinac 2019.

Sretan i blagoslovljen Božić, te uspješnu Novu 2020. godinu cmcosmeticmarket

www.cmbih.com

ovnakvitez

www.ovnak.com

Poslovni centar PC 96/2 • 72250 Vitez • BiH • tel: 030 709 800 • fax: 030 709 803

Sretan i blagoslovljen Božić!

čarolija Maleni zalogaj za veliki užitak. Ostvari svoja slatka prava i uživaj uz omiljene blagdanske kolače. www.podravka.com

Tema broja

(DO)ŽIVJETI BOŽIĆ Stvoritelj cijeloga svemira, svega vidljivoga i nevidljivoga, priopćuje čovjeku da nije neka daleka, hladna i neosobna sila kojoj su ljudi bezlični podanici i robovi tako što se rađa kao beba koja je toliko nejaka da sama ne može podići ni svoju vlastitu glavicu. Samo čista i savršena ljubav samu sebe čini ranjivom zbog drugoga. Nitko i ništa drugo. Zar ovo nije dovoljan razlog za slavlje koje ne bi trebalo trajati samo desetak dana nego cijeloga života? 6 svjetl ori jeci . ba

y fra Janko ĆURO urednik@svjetlorijeci.ba

Gerard van Honthorst, Poklonstvo pastira, 1622.

Kako brzo prođe godina! Što čovjek više stari, tim je nesigurniji u točan zbroj dana u jednoj godini. Naravno da je sve u redu s brojkom od 365 dana, ali je zagonetno kojom to brzinom voze dani? Vjerojatno duplo većom od broja godina koje čovjek ima. Samo što se oporavimo od blagdanskih, prazničnih ili božićnih dana (ovisi u kojoj sredini živite), na pragu su nove užurbane pripreme i za ovogodišnje, koji, nekim čudom, počinju svake godine ranije. Već početkom studenoga započinje atmosfera blagdanskog ugođaja koju otvaraju trgovački centri, prva violina orkestra modernoga društva kojim suvereno dirigira neoliberalni kapitalizam. Kako se radi o golemom novcu i zaradi, ne smeta im previše činjenica što su advent i Božić posve vjerski blagdani. Ali im itekako smeta bilo kakvo isticanje Boga i vjerskih simbola u kontekstu blagdana pa su ih već odavno temeljito retuširali. Tako ćemo, kao i svake godine do sada, opet slušati i pjevušiti blagdanske pjesme o božićnom drvcu, sanjkama, zvončićima, Djedu Mrazu, pahuljicama itd. Samo nećemo ništa čuti o Božjem rođenju. Da bi sve teklo po planu i programu strateški su doveli marketinšku industriju gotovo do savršenstva. Kako se oduvijek u ovom vremenu stavlja naglasak na riječi i pojmove kao što su ljubav, sreća, prijateljstvo, smisao, radost… oni iste te riječi vješto koriste u

reklamiranju svojih proizvoda. I slika i ton sublimativno poručuje „konzumentu” (kako inače nazivaju ljudsko biće) da samo s njihovim proizvodima „uživa u trenutku…, obitelji…, životu…, prijateljstvu…, sreći…, ljepoti…, zdravlju…” Čim otvore vrata svojih hramova sreće, zadovoljstva i ljubavi, objeručke zagrle konzumente blagdanskim pjesmama, ukrašenim izlozima i svjetlucavim lampicama tako da vrlo brzo osjete toplinu oko srca koja ih toliko obuzme da ne pitaju za cijenu. Naravno, ne ulažu oni toliko truda i novca da se čovjek pojavi jednom ili dvaput, nego da dolazi što češće i da izlazi s punim rukama ukrasnih vrećica koje imaju zadaću usrećiti njega, obitelj i prijatelje. Zašto čekati? Nakon dvomjesečnih priprema i na stotine minuta već odavno ispjevanih i odslušanih blagdanskih pjesama, neprimjetno, gotovo kao svako drugo jutro, osvane i sam dan Božića, jer nije bio strpljivo i s radošću iščekivan nego je već na stotine načina proslavljen. A zašto danas uopće nešto čekati? Stalno se poručuje da sve treba biti odmah i sad – instant. Međutim, kako bi taj dan ipak bio malo drukčiji, pobrinuli su se silni i lijepo upakirani darovi ispod jelke, a na stolovima razna i ukusna jela i pića a što bi trebalo biti sasvim dovoljno da osmisli cijelo blagdansko vrijeme – uvjerava nas marketinška industrija. Iz dana u dan prikazuje ozarena i toplinom umivena lica kraj božićnoga drvca zatrpanoga njihovim proizvodima iz kojih isijavaju upravo ljubav, radost i sreća. Nakon što završe blagdanski dani, dolazi vrijeme triježnjenja i – detoksikacije. Pa što nas je otrovalo? Ako se moramo detoksicirati od blagdana i slavlja, onda to, zapravo, nisu bili oni nego njihova naličja, njihove suprotnosti? No, tko će sada o tome razmišljati? Jednostavnije je prepustiti se neumoljivoj rijeci dirigiranog života. I tako, prosinac 2019.

adnji dan u godini posvećen je sv. Katarini Labouré, a početak nove godine u znaku je sv. Tereze iz Lisieuxa. Katarina Labouré bila je redovnica milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskoga, a preminula je 31. prosinca 1876. Imala je 24 godine kad joj se ukazala Blažena Djevica Marija, što je povjerila ispovjedniku, ali nije joj vjerovao. Viđenje se sastojalo od mističnoga simbola koji se sastojao od slova „M” za Mariju, križa kao Isusova znaka te dva srca: jedno ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem – prvo je bilo Srce Isusovo, drugo Marijino. Katarina Labouré tako je dobila zadatak da širi svijetom opisani znak, da ga vjernici nose na medaljici – i nose ga mnogi do današnjega dana, primjerice i najbrži čovjek na svijetu, atletičar Usain Bolt. Vizija Djevice Katarina Labouré svoje je viđenje doživjela uoči prve nedjelje došašća 1830. kada je s drugim sestrama molila u kapelici. Ovako ga je opisala: „Podigoh oči i vidjeh pred sobom Blaženu Djevicu. Stajala je na polukugli. Snježno bijela haljina prelijevala se u ružičastom sjaju zore. Na glavi je imala rubac od čipke, a preko njega se prostirala bijela koprena sve do zemlje, ne prekrivajući joj lice. Na grudima je držala jednu manju kuglu objema rukama. Pogled joj je bio usmjeren prema nebu, a dok je kuglu prikazivala Bogu, njezino je lice postajalo sve sjajnije. Nemoguće je opisati kako je bila rajski lijepa. Odjednom primijetih na njezinim prstima prstenje, ukrašeno krasnim draguljima. Ti su dragulji tako blistavo sjali da je čitav lik Blažene Djevice stajao u moru svjetla. Dragulji nisu bili jednaki. Bilo ih je manjih i većih. Što su bili veći, to su bili sjajniji. Dok sam bila sva utonula u promatranje, prečista Djevica upravi pogled u mene i reče: ‘Ova kugla Ilustracija znači svijet, i posebno svakog čovjeka.’ 10 svjetl ori jeci . ba

Samotno mjesto

Svijetli i tamni dragulji y Boris BECK boris.beck.735

Razumjela sam da se Srce Blažene Djevice raduje ako nam može pomoći. Ona rado dijeli svoje milosti, ako ih mi tražimo od nje. U onom času kao da sam se sva ukočila od radosti Ne mogu izraziti što sam osjećala gledajući te divne zrake: ‘Zrake svjetla znače milosti koje prosipam na one koji ih mole’, takav sam odgovor osjetila. Milosne zrake Razumjela sam da se Srce Blažene Djevice raduje ako nam može pomoći. Ona rado dijeli svoje milosti, ako ih mi tražimo od nje. U onom času kao da sam se sva ukočila od radosti. Kao da to nisam bila ja, koja sve to gleda i čuje. Tada primijetih promjenu. Oko lika Blažene Djevice stvorio se ovalni okvir na kojem je stajao natpis, ispisan zlatnim slovima: ‘O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.’ Zatim se ukazanje opet promijenilo. Pitala sam se zašto se ne sjaji svaki dragulj na ruci Blažene Djevice. Što znači da pojedini dragulji ostaju tamni? Jedan glas protumačio mi je i to: ‘Tamni dragulji znače milost koju ljudi ne mole.’ Onda je svega nestalo, kao nešto što se ugasi, a ja sam ostala sva radosna i spokojna.”

Katarina je živjela u posvemašnjoj skrovitosti. Sebe je smatrala samo glasnicom i nije uživala slavu kao vidjelica – najveći su sveci najskromniji. I, za kraj, mogli bismo sada, na kraju jedne godine i uoči početka druge, iskoristiti dio molitve Bezgrešnoj od Čudotvorne medaljice i u njezine majčinske ruke položiti svoje vremenite i duhovne potrebe, i protekle i buduće, i pouzdati se u njezinu milost: Udostoj se, moćna Djevice, zauzeti za nas i zaogrnuti nas svojim milosnim zrakama! Duhovno djetinjstvo Sveta Tereza od Djeteta Isusa i Božjega Lica, kraće zvana sv. Tereza iz Lisieuxa – ili sasvim kratko: Mala Tereza – rodila se 2. siječnja 1873. u veoma pobožnoj obitelji. I roditelji su u mladosti razmišljali da se zarede, a svih pet kćeri postale su im časne sestre. Tereza je bila najmlađa od njih, postala je karmelićanka, a umrla je u samostanu vrlo mlada, nakon devet godina redovništva, od tuberkuloze.

Živa je riječ Božja

Riječ Proroštva

Iz 9,1-2.5 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k’o što kliču kad se dijeli plijen. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.

RIJEČ Apostola Gal 4,4-5 A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.

Mt 1,20-21 „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” 12 svjetl ori jeci .ba

fra Janko Ćuro

Riječ ANĐELA

Nepoznata Biblija

Biblija i jaslice Dok se pripremamo za slavlje Božića, obično razmišljamo o onom Djetetu koje je rođeno u Betlehemu. O njegovu se rođenju u Matejevu evanđelju kaže: „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus” (Mt 1,24-25). y fra Darko TEPERT tepert

nastavku čitamo: „Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu”(Mt 2,1). Iz ovoga teksta saznajemo da se Isus rodio u Betlehemu u zemlji Judi i da je to bilo u doba Heroda Velikoga. Dodatna saznanja daje nam Lukino evanđelje: „Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna” (Lk 2,3-5). Josip je, dakle, bio iz doma Davidova. To je i razlog zašto se za popis mora iz Galileje zaputiti u svoju postojbinu, u Betlehem u Judeji. Već sam spomen Davidova doma podsjeća na mesijanska očekivanja koja su mogli potaknuti brojni starozavjetni tekstovi koji predviđaju da će Pomazanik doći iz Davidove dinastije. Luka evanđelist dalje izvješćuje: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga 14 svjetl ori jeci . ba

i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2,6-7). Vol i magarac Ovo nas već dovodi do našega prizora jaslica koji tako često promatramo u božićnom vremenu. Ni u jednom evanđelju ne spominju se one životinje koje obično vidimo u jaslama – vol i magarac. Kako su oni dospjeli u jasle i zašto ih uvijek onamo stavljamo? Koje je njihovo značenje? Riječ je o kršćanskom tumačenju dvaju starozavjetnih tekstova. Prvi je iz Knjige proroka Habakuka. Ondje čitamo: „Gospodine, čuo sam za slavu tvoju, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!” (Hab 3,2). Ovdje se, međutim, ne spominju ni vol ni magarac. Riječ je o tekstu koji je na hrvatski preveden s hebrejskoga jezika. Ipak, treba znati da je Stari zavjet vrlo rano preveden na grčki jezik i da

su prvi kršćani u prvim stoljećima kršćanstva čitali Sveto pismo na njegovu grčkom prijevodu, baš kao što su i sve novozavjetne knjige nastale na grčkom. Ovaj grčki prijevod Staroga zavjeta obično se naziva Septuaginta, što znači „sedamdeset”. Prema jednom apokrifnom spisu, bilo je sedamdeset prevoditelja koji su prevodili starozavjetne tekstove na grčki. Svi su sve prevodili i svi su prijevodi ispali u slovo jednaki. Time se htjelo reći da je i grčki prijevod jednako od Boga nadahnut kao i hebrejski izvornik. Unatoč tome, grčki prijevod ima nekih malih razlika u odnosu na izvorni hebrejski tekst. Takav je slučaj i s navedenim tekstom proroka Habakuka. Na grčkom on glasi: „Gospodine, čuo sam glas o tebi i pobojah se! Pogledah djela tvoja i zadivih se! Posred dviju životinja očitovat ćeš se, kada se godine približe bit ćeš prepoznat, kada dođe vrijeme pokazat ćeš se” (Hab 3,2). Tekst govori o Bogu koji će se u određeno vrijeme pokazati, koji će biti prepoznat i koji će se očitovati „posred dviju životinja”. Mjesto među dvjema životinjama postaje mjesto Božjega očitovanja, mjesto Božje objave. Još je jasniji odlomak iz Knjige Izaijine: „Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Iz 1,3). Vol i magarac poznaju „jasle gospodareve” jer im je jasno tko ih hrani, od koga žive. S druge strane, Izrael – koji je Božji izabrani i ljubljeni narod – ne prepoznaje svoga Boga i ponaša se kao da s njime nema nikakve veze. Kršćani su, premda to nije tako opisano u evanđeljima, povezali jasle u kojima je Isus rođen i o kojima govori Lukino evanđelje s jaslama gospodarevim iz Izaije. Time su htjeli reći da je u ovom betlehemskom Djetešcu očitovan Bog. Njegov ga narod nije prepoznao, pa je zato ovaj Sin Božji i završio na križu. U jaslama su vol i magarac kao upozorenje i kao poziv na obraćenje. Oni kao da govore svakome tko se zaustavi

NOVO U IZDANJU SVJETLA RIJEČI Kamenom satkana prošlost - Srednjovjekovni bosanski gradovi Zbirka tekstova autora profesora Leonarda Valente predstavlja izvrsnu seriju o 55 srednjovjekovnih gradova na području današnje BiH. Gotovo izgubljeni u zaboravu mnogi srednjovjekovni bosanski gradovi izranjaju pred nama i otkrivaju svoju ljepotu i značaj u burnoj povijesti bosanske države. Pored povijesnih podataka, svaki opis i prikaz grada protkan je i poetskim elementima što daje poseban pečat opisanim mjestima. Proširite svoje znanje o povijesti svoje domovine.

Knjigu poručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; e–mailom na: redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas na adresi Zagrebačka 18 u Sarajevu ili u knjižarama Svjetla riječi u Vitezu i Livnu.

25 godina KŠC-a KT/Svjetlo riječi

SARAJEVO – U utorak, 19. studenoga obilježena je 25. obljetnica Katoličkog školskog centra Sveti Josip u Sarajevu. Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je Vinko kardinal Puljić u koncelebraciji s biskupom mons. Perom Sudarom, vojnim biskupom mons. Tomom Vukšićem, ravnateljem KŠC-a vlč. Mariom Ćosićem i oko 25 svećenika. U prigodnoj homiliji kardinal Puljić govorio je o vremenu koje je iza KŠC-a ističući kako je ova škola uvijek bila otvorena svim situacijama i vjerskim i nacionalnim i kulturnim, ali u prvom redu čovjeku koji treba znanje i ravnanje kako bi postao cjelovita osoba. Zahvalio je i svim dobročiniteljima koji su pomogli u ostvarivanju ove ideje, ali i svima onima koju su radili i sačuvali identitet škole. Svetu misu su pjevanjem i sviranjem uveličali članovi internatskog zbora pod ravnanjem prof. Andree Krasnić. Prigodom ove obljetnice upriličena je i svečana akademija u auditoriju Centra pod geslom Budućnost tragove ne briše. Uvod u program bilo je pjevanje himne koju je izveo zbor KŠC-a pod ravnanjem prof. Ane Andrle-Imamović. Pozdravnu riječ i obraćanje održao je ravnatelj vlč. Mario Ćosić koji se zahvalio svima koji su pomogli u radu Centra. „Kao netko tko je dio ove stvarnosti već 12 godina, s pravom mogu reći da ovaj Centar nije samo škola, nego i jedna mnogobrojna i radosna obitelj u kojoj mnogi snovi, a za neke čak i svi, postaju stvarnost. Uopće ne sumnjam da ćete se složiti sa mnom da je to moguće zato što nam je dobri dragi Bog darovao dobrog i dragog biskupa Peru Sudara, koji je u ovih 25 godina mudro osmislio, predano uspostavljao i znalački usmjeravao svaki korak svih katoličkih školskih centara, a samim tim i cijeloga sustava katoličkih škola za Europu”, istaknuo je ravnatelj Ćosić. Uslijedilo je obraćanje g. Burkharda Hankea, voditelja Odsjeka za projekte 16 svjetl ori jeci . ba

karitativne organizacije Renovabis koji je govorio o procesu pomaganja ovome Centru istaknuvši kako je projekt škole za Europu bio i jest pravi projekt uzor ili bolje rečeno – projekt svjetionik. Uslijedio je scenski prikaz Budućnost tragove ne briše u kojoj su sudjelovali učenici, prof. Vesna Krajinović, ansambl Opće-realne gimnazije. Završna točka bilo je obraćanje biskupa Pere Sudara, promicatelja Sustava. „Što sam stariji, to dublje shvaćam i radosnije prihvaćam životnu istinu da se u ovoj zemlji može voljeti sebe i svoje samo kroz istinsko prijateljstvo i suradnju s drugima i drugačijima. Shvaćanje i prihvaćanje ove istine temeljni je i najvažniji cilj ovih škola jer bi one trebale biti katolički prepoznatljive”, kazao je mons. Sudar dodavši kako je to korijen nastojanja. U nastavku govora izrekao je velike zahvale svima onima koji su pomogli izgradnju KŠC-a. „Svi zajedno su posvjedočili da i u današnjem svijetu na koji tako rado kukamo ima ljudi koji su spremni sudjelovati u ovakvim čudima dobrote i solidarnosti. Vjerujem da im je ta činjenica kao i uspješnost ovih škola najbolja zahvala”, rekao je biskup Pero Sudar.

Proslavljen sv. Nikola Tavelić Svjetlo riječi

SARAJEVO – U četvrtak, 14. studenoga 2019. godine, u svetištu svetoga Nikole Tavelića na Kovačićima u Sarajevu svečano je proslavljen spomendan na ovoga sveca, mučenika i svjedoka vjere. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župnik župe sv. Ante Padovanskoga iz Bihaća, fra Bono Tomić u koncelebraciji s provincijalom Bosne Srebrene fra Jozom Marinčićem i drugim svećenicima. Na početku je sve prisutne pozdravio gvardijan samostana na Kovačićima, fra Damir Pavić izrazivši radost zbog ovoga događaja i zajedništva. U prigodnoj homiliji propovjednik fra Bono je istaknuo kako svece, napose mučenike ne možemo u potpunosti razumjeti ako u svome životu nikada nismo bili u nešto toliko uvjereni da smo za to bili spremni umrijeti ili barem neku patnju i muku podnijeti. Potom je istaknuo dvije karakteristike svetaca: „Sveci su na prvom mjestu ljudima govorili istinu znajući kako je samo istina potreban za buđenje savjesti i poticanje na bolje promjene. Kao drugo, sveci su ljude u svojoj poniznosti upućivali na Boga i život s Bogom.” Đakonsko ređenje u katedrali Svjetlo riječi

SARAJEVO – U katedrali Presvetog Srca Isusova, 16. studenoga, za đakona Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je Ante Ljulj (32) iz Splita, kandidat Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater iz Vogošće. Misnom slavlju nazočio je velik broj svećenika, a obred ređenja predvodio je nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić. Među koncelebrantima bili su apostolski nuncij mons. Luigi Pezzuto i rektor bogoslovije preč. Michele Capasso. Nazočni su bili i članovi zajednica Neokatekumenskoga puta iz Sarajeva i Žepča te iz ređenikove matične zajednice u Splitu.

U nastavku prigodne propovijedi fra Bono je rekao kako mučeništvo sv. Nikole Tavelića ima obilježje kršćanskoga mučeništva kroz koje mučenik umire za Krista, a kršćanski mučenik je, zapravo, svjedok ljubavi. Pred kraj je potaknuo sve prisutne da budu ljudi radosti i mira: „Za to nam je potrebna snažna i prava vjera

sv. Nikola Tavelić izmoli milost ustrajnosti i pravu vjeru; milost i snagu za dostojno i ustrajno nošenje križa”, zaključio je fra Bono na kraju svoje homilije. Sveto misno slavlje prošlo je svečano i dostojanstveno, glazbeno su ga animirali bogoslovi Franjevačke Teologije u Sarajevu, a po završetku uslijedilo je

kakvu su imali naši stari koji su vjerovali u providnost pa su tako često govorili ‘Dat će Bog’, a čini se kako nam danas ponajviše nedostaje vjere i hrabrosti naših starih jer da bismo nasljedovali Boga trebamo biti njegovi. U tom duhu neka nam

zajedničko druženje i zakuska u predvorju svetišta. Proslavi blagdana sv. Nikole Tavelića prethodile su mise trodnevnice koje su predvodili fra Davor Petrović, fra Nikica Vujica i fra Damir Pavić.

Nakon homilije i svečanoga pjevanja litanija Svih svetih, za vrijeme kojih je kandidat ležao pred oltarom u stavu prostracije, uslijedio je sam čin polaganja ruku zareditelja i ostalih svećenika koncelebranata. Potom je

vlč. Ljulj odjenuo đakonsku odjeću – štolu i dalmatiku te pristupio služenju kod oltara. Nakon svečanoga misnog slavlja nastavljeno je druženje slavljenika i gostiju u blagovaonici Svećeničkoga doma Vrhbosanske nadbiskupije.

prosinac 2019.

Franjevci među svojim pukom

Bosna Srebrena u Jugoslaviji U prvoj Jugoslaviji (1918. – 1941.) za franjevce su, ipak, nastupili nešto povoljniji dani. Država ih je u subvencijama izjednačila s ostalim katoličkim klerom, a kod naroda drugih vjera uživali su znatan ugled. y fra Anđelko BARUN barun.andjelko@gmail.com

početnim godinama druge Jugoslavije (1945. – 1991.) Bosna Srebrena imala je ispod 200 članova. Mnogi su se od njih nalazili u zatvorima, a jedan je dio bio u inozemstvu. Slično je bilo i sa svjetovnim svećenicima. Broj svećenika u BiH bio je dvostruko manji nego prije rata. U zemlji je vladalo opće siromaštvo i glad. Vlast je svećenicima nametnula velike poreze, a od seljaka tražila otkup plodova zemlje i stočnih proizvoda koje su morali davati bez obzira na to što ih ni za sebe nisu imali dovoljno. U drugoj Jugoslaviji Komunistička partija bila je jedina i vodeća politička stranka koja je upravljala državom. Za nju je vjera u Boga štetna pojava u društvu, treba je slabiti i iskorijeniti. Vršena je sustavna protuvjerska propaganda. Crkva je napadana kao profašistička, klerofašistička, reakcionarna, protunarodna. Crkvena je hijerarhija optuživana za sijanje mržnje među narodima i 18 svjetl ori jeci . ba

vjerama. Zabranjeno je javno djelovanje vjerskim organizacijama i školama. Svim je ženskim redovničkim zajednicama oduzeta imovina, zabranjeno nošenje redovničkoga odijela, praktično su ukinute. Biskupska konferencija Jugoslavije ne smatra se kompetentnom rješavati odnose s državom, prepušta to Svetoj Stolici. Biskupa, zapravo, u BiH i nema, sarajevski i banjolučki su u egzilu, mostarski u zatvoru. U tako zaleđenoj situaciji između Crkve i državnih vlasti netko je morao probiti led. Učinio je to prvi od svih viših crkvenih poglavara u Jugoslaviji, provincijal Bosne Srebrene fra Josip Markušić sa svojim suradnicima. Dana 23. rujna 1949. otišli su na razgovor s predsjednikom Jugoslavije Josipom Brozom u Beograd. Dijalog je započeo, zaleđeni su se odnosi počeli topiti. Nagomilani su se problemi mogli rješavati samo preko staleških udruženja koje je država priznavala i uvažavala.

Stoga je dobar dio svećenika u BiH uviđao potrebu da se osnuje i Udruženje katoličkih svećenika. Za mišljenje se pitalo voditelje biskupija u BiH. Upravitelj Vrhbosanske nadbiskupije provikar Marko Alaupović odgovorio je: „Nemam ništa protiv Udruženja, ali Ordinarijat u to ne ulazi.” Upravitelj Banjolučke biskupije, skopski biskup Smiljan Čekada, rekao je: „Nije najidealnije... nemam ništa protiv njega.” Upravitelj Mostarske biskupije, generalni vikar Andrija Majić nije dao svoj pristanak jer mu je regens Apostolske nuncijature u Beogradu rekao da je protiv. Udruženje je osnovano 25. siječnja 1950. pod nazivom Udruženje katoličkih svećenika Bosne i Hercegovine „Dobri Pastir”. Biskupska konferencija Jugoslavije 1949. godine izjavila je Non expedit, tj. ne preporučuje se, da bi se 1952. izjasnila Non licet, tj. nije dopušteno osnivanje svećeničkih udruženja i učlanjivanje u njih. Odredbe BKJ, što god one značile, nije objelodanio u Bosni ni jedan mjesni ordinarij, pa prema tome i nisu imale obvezatnu snagu u Bosni. Izjavom Biskupske konferencije ne samo da nisu nestala postojeća svećenička udruženja u Istri, Sloveniji i Bosni nego su nastala 1953. godine i nova: u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Udruženja pravoslavnih svećenika i islamskih vjerskih službenika osnovana su i prije. Razlozi koji su vodili biskupe u Jugoslaviji da dadnu izjavu Non licet bila su uglavnom dva. Prvi je bojazan da je to put odvajanja od Katoličke Crkve, a drugi što se u Statutu Udruženja ne spominje vlast biskupa na koje spada upravljati Crkvom. Protivnici Udruženja, predvođeni ekstremnim emigrantima, smatrali su i sam razgovor s komunistima suradnjom s komunističkim režimom. Udruženje je za njih plod političkih ucjena, izdaja hrvatstva. Hajka protiv Udruženja i fratara razbuktala se u zemlji i inozemstvu. Klevetničke optužbe uzele su maha i u Italiji, Austriji, Njemačkoj i SAD-u.

Politički (ne)korektno

Dedalov labirint Ljeti 1509. godine engleski je humanist Toma More na svome predivnom imanju na ušću rijeke Temze kod Londona ugostio gosta iz Basela: nizozemskoga humanista, najsjajnijega učenjaka svoga vremena i prototipa modernoga intelektualca, Erazma Rotterdamskoga. y fra Pavo FILIPOVIĆ euraklyon@gmail.com

ijelomu humanističkom svijetu toga razdoblja ostalo je nejasno zašto je – potpuno suprotno modi vremena – Erazmo išao u smjeru sjevera, dok su svi drugi humanisti išli južno, prema Italiji, zemlji antičkih ruševina, umjetnosti, renesanse i drevnih manuskripata? Pretpostavlja se kako ga je privlačila divna osobnost njegova prijatelja Tome Morea čiji je intelektualni humor jednostavno plijenio. Te večeri, 1509. godine, dva su prijatelja toliko dugo u noć sjedila i smijala se sve dok supruga Tome Morea, Lady Jane, nije ustala iz svoga kreveta i te velikane duha uzela kao dječačiće za uši i ispratila ih na počinak. Čemu su se, pita se Hans Conrad Zander, njih dvojica toliko smijala? Glupo pitanje, odgovara isti! Smijali su se gluposti ljudskoj, ludosti ovoga svijeta, ludosti Crkve koja se ne želi reformirati, i najzad, vlastitoj ludosti. Kako to sve znamo? – Zahvaljujući upravo samomu Erazmu koji je nakon toga napisao možda jednu od najneobičnijih knjiga u povijesti: Moriae Encomium. Taj naslov može značiti „pohvala ludosti” ali i „pohvala Morea”, 20 svjetl ori jeci . ba

Tome Morea. Te engleske ljetne večeri dva su humanista svjetskoga ranga smijehom od sebe udaljila svu ludost i glupost ovoga svijeta, ali im je uskoro obojici stalo u grlu i prošao ih svaki smijeh kada je augustinski monah u Wittenbergu, 1517. godine, iznio svojih 95 teza protiv Katoličke Crkve i tako pokrenuo umjesto reforme Crkve reformaciju. Otkada se reformacija pojavila uživala je velik ugled, osobito među humanistima. Iako će nakon konfrontacije Erazma i Luthera mnogi humanisti uočiti skriveni rušilački potencijal Lutherove reformacije, ipak će protestantizam od tada uživati kudikamo veći ugled od katolicizma. Razlog tomu je jednostavan! Od pojavka reformacije mnogi će pobunjeni duhovi s katolicizmom povezivati mračnjaštvo, nazadnost, protivljenje napretku i odbijanje modernosti. Strastvena proučavateljica srednjega vijeka Regine Pernoud u svim svojim povijesnim istraživanjima pokušat će srušiti upravo taj mit o mračnome srednjem vijeku. Negativno oslikavanje srednjega vijeka, kaže ona, uočavamo već u svagdanjemu govoru. Kada netko

želi reći kako je nešto nazadno i protiv napretka, onda se koristi izrazima poput: „Ta nismo u srednjemu vijeku!” ili „To je povratak u srednji vijek!” S reformacijom će se povezivati upravo suprotni epiteti: savjest, individualizacija, prosvjećenost, modernost itd. Pitamo se, je li takva perspektiva ispravna!? Zagonetka moderne Kurt Flasch je u svojoj knjizi Bojna polja filozofije. Velike kontroverze od Augustina do Voltairea na genijalan način prikazao kako su velike ideje kroz povijest itekako kontroverzno diskutirane. Neke od tih kontroverzi su do dana današnjega ostale nerazriješene. Tako i kontroverza oko uloge protestantizma u nastanku i izgradnji modernosti. Filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel u Lutherovoj je reformaciji vidio „glavnu revoluciju” novoga vijeka koja je u svijet uvela „princip slobodnoga duha”. Za Hegela je protestantizam bio posljednji razvojni stadij kršćanstva i njegova najuzvišenija manifestacija. U jednome intervjuu iz 2006. godine za magazin Die Zeit teolog Friedrich Wilhelm Graf u tvrdnji kako je protestantizam teži i intelektualno zahtjevniji oblik kršćanstva zapravo je najbolje sažeo Hegelovo viđenje protestantizma. Njemački teolog Trutz Rendtorff smatra reformaciju utemeljujućim događajem modernizma jer je reformacijskim nadvladavanjem crkvene institucije učinjen odlučujući korak u novovjekovnoj samosvijesti. I američki povjesničar Brad Stephan Gregory pripisuje protestantizmu, iako ne namjeravanu, ali ipak odlučujuću ulogu u procesu nastanka modernosti. Protestantska zamjena autoriteta Crkve principom Svetoga pisma rezultirala je hiperpluralizmom modernosti, a time i tolerancijom, otvorenošću za različite stavove, svjetonazore i životne stilove. Iznenađuje nas da je čak i Gilbert Keith Chesterton uvjeren kako je Luther otvorio vrata jedne nove epohe te je tako mogao nastati moderni svijet.

Reportaža

SAMOSTANSKO PODRUČJE PETRIĆEVAC

ONO ŠTO VOLIŠ MORA IMATI BUDUĆNOST Koliko god teških, neizvjesnih i bolnih trenutaka ispisala povijest, ono što voliš i za što se boriš ima sadašnjost koja gradi budućnost jer onaj koji prolazi kroz muke, u njima može vidjeti i znakove uskrsnuća. Svojim življenjem potvrdili su to vjernici župa koje smo posjetili i u koje vas ovom reportažom vodimo 22 svjetl ori jeci . ba

y Nikolina MARČIĆ nikolina@svjetlorijeci.ba Poznat je podatak o tome kako su franjevci u Bosni i Hercegovini prisutni od 1291. godine, a već u drugoj polovici 14. stoljeća pristižu i u krajeve sjeverozapadne Bosne gdje su razvili snažnu dušobrižničku djelatnost na što ukazuje i činjenica kako su do kraja 16. stoljeća na tom području imali 10-ak samostana i drugih boravišta. Međutim, osmanskom okupacijom ova su zdanja uništavana i nestajala, no to franjevce nije spriječilo da nastave svoje dušobrižničko djelovanje donoseći duhovnu okrepu napaćenom puku. Njihova pastoralna briga stoljećima je prisutna i u župama Bosanske krajine koje smo osobno posjetili, susreli se s tamošnjim franjevcima, te vam donosimo fotoreportažu iz svih posjećenih župa koje inače pripadaju samostanskom području Petrićevac, ali smo svoje putovanje započeli u župi sv. Ante Padovanskoga u Bihaću čiji korijeni sežu još u davno 13. stoljeće. U Bihaću nas dočekuju župnik fra Bono Tomić i kapelan fra Robert Slišković. U župi trenutno živi 1770 vjernika u 901 obitelji što je manje u odnosu na statističke podatke iz 2017. godine kada je ovdje živio 1991 katolik u 964 obitelji. „U cijeloj Bosni i Hercegovini je aktualan trend iseljavanja naših ljudi u Hrvatsku i zapadne zemlje te se zbog toga smanjuje broj vjernika. Još jedan od zabrinjavajućih prosinac 2019.

28. obljetnica pada Vukovara HKM/KT/Svjetlo riječi

VUKOVAR – Dostojanstveno zajedništvo više tisuća ljudi s velikim pijetetom pohodilo je Škabrnju, u ponedjeljak, 18. studenoga, na spomen 28. obljetnice stradanja toga ravnokotarskog mjesta u Domovinskom ratu. Misno slavlje za sve poginule i zahvalu Bogu za dar domovine u škabrnjskoj župnoj Crkvi Uznesenja BDM predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. „Vukovar i Škabrnja simbol su narodnoga stradanja i bolni podsjetnik na žrtve koje su pale za slobodu i samostalnost Hrvatske”, poručio je mons. Puljić, dodavši da smo svi obvezni sjećati se tih događaja, u molitve preporučivati sve pokojne i stradale te od Boga tražiti pomoć i blagoslov za budućnost. Istoga dana misu za sve žrtve Domovinskoga rata povodom 28. obljetnice pada Vukovara predvodio je mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski na Memorijalnom groblju u Vukovaru rekavši kako je tromjesečna epopeja hrvatskih branitelja završila u očima ljudi kao katastrofa na današnji dan prije 28 godina. „A mi se nadasmo da će branitelji, da će mediji, da će političari, da će međunarodna, da će…, a kad tamo: pobijeni,

30 svjetl ori jeci . ba

deportirani, izgubljeni; silovanje; uništenje… A onda iz bezdana poraza i tolike nedužne krvi prolivene ukaza se velebna pobjeda kao rezultat žrtve paljenice, užasan gubitak kao neprotumačiv dobitak, iz tragične smrti novi život”, poručio je biskup Perić. U povodu 28. obljetnice pada Vukovara 18. studenoga, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HR H-B, podružnica Orašje, u subotu, 16. studenoga u ranim jutarnjim satima krenula je organizirano na 12. Kolonu sjećanja Orašje – Vukovar. Po tradiciji, sudionici Kolone sjećanja, u Orašju su se poklonili poginulim, umrlim i nestalim braniteljima ovoga kraja. Te položili cvijeće i upalili svijeće kod Spomen obilježja u parku, a isto su učinili i u spomen na sve hrvatske branitelje, u mjestima i općinama kroz koje su prolazili u RH. Molitvu opijela kod spomen obilježja u parku predmolio je župnik fra Bono Kovačević koji je posebno istaknuo kako je to spomen na ljude koje osjećamo kao dio nas, po kojima nas je Bog pozvao na život, spomen na roditelje, spomen na djecu i prijatelje. Nakon opijela, sudionici su krenuli put Vukovara gdje su se poklonili svim hrvatskim žrtvama i braniteljima iz RH i BiH koji su dali živote za opstojnost naroda na ovim prostorima.

Proslava sv. Katarine u Kreševu Svjetlo riječi

KREŠEVO – U ponedjeljak, 25. studenoga, na blagdan sv. Katarine Aleksandrijske, djevice i mučenice, svečano je proslavljen patron Franjevačkoga samostana u Kreševu gdje je sveto misno slavlje predslavio fra Josip Mrnjavac, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. U prigodnoj homiliji podsjetio je kako je upravo u Kreševu po zagovoru sv. Katarine, zaštitnice filozofa, teologa, učitelja i branitelja vjere započelo obrazovanje franjevaca prije nego je 1882. godine osnovana gimnazija u Visokom. „Sveta Katarina je uzor ne samo učenicima i mudracima, nego je ona oduvijek bila uzor svima koji žele hrabro svjedočiti vjeru. Upravo ste vi u Kreševu oduvijek bili dobar primjer vjernoga svjedočenja vjere koja je kršćane sačuvala na ovim prostorima kroz protekla stoljeća”, rekao je fra Josip, te dodao: „Mnogi se pitaju mogu li nam sveci koji su nekada davno živjeli biti uzori i danas. naravno da mogu, a posebno se to odnosi na sv. Katarinu koja je hrabrim svjedočenjem katoličke vjere uzor svima nama. Kao mučenica pokazala nam je kako ima nešto vrjednije i od samoga ovozemaljskoga života.” Među okupljenim pukom bilo je i mnoštvo vjernika odjevenih u narodne nošnje ovoga kraja, a nakon misnoga slavlja upriličeno je druženje uz kreševske tamburaše, pjesmu i kolo.

io je neobično hladan dan u studenom na američkom jugu. Zapalila sam vatru u kaminu, sjela na udoban kauč i stavila laptop na krilo da prije večere na brzinu odgovorim na još nekoliko poslovnih e-poruka. Moja majka je u kuhinji nešto spremala i odjednom me upitala: „Zar je već opet Božić?” „Nije još, ali kao da je!” nasmijala sam se. Znam točno što je pomislila i što je osjetila – ponovno sve iz početka! Čini se da je prošlo samo nekoliko tjedana otkad smo pospremili božićne ukrase, vratili teške kutije na najviše police u garaži i pomeli zadnje iglice bora s poda. Godina prebrzo prođe da bismo uopće imali vremena zaželjeti se snijega i šalice vrućega kakaa. Dani i mjeseci prolaze u tempu i užurbanosti u kojoj kao da više ne postoje ona duga popodneva u kojima ne znamo što bismo sami sa sobom pa se čini da se protežu do vječnosti. Čini se da nema više čekanja i očekivanja u kojima smo znali gledati kazaljke na satu i sekunde koje kao da su usporavale proporcionalno s našom željom da požure. Kad nam je dosadno, posegnemo za pametnim telefonom ili spravicom koja nas vješto namami i zaokupi sadržajima. Uvjereni smo da se na društvenim mrežama zadržimo samo minutu, a onda, kao da smo bili u vremenskom stroju, podignemo glavu i nađemo se sat vremena u budućnosti. Kad je um zaokupljen i opterećen gomilom informacija koje neprekidno treba sortirati i obraditi, srce i duša utihnu. Zato valjda vele da smo „odsutni duhom” kad smo u nešto zadubljeni. Ponekad propustimo da je netko izišao iz ureda, da nam je netko donio kavu, a mi mu nismo zahvalili, ponekad se zbunjeni nađemo na uglu neke ulice ne znajući kako smo do njega došli, a ponekad nam prođe godina kao jedan dan. „A što se može!” automatski odgovorim svojoj majci s kauča, i dalje posvećena rečenici koju sam dovršavala. „Opet sve ispočetka! I svake godine 32 svjetl ori jeci . ba

O radosti življenja

Doživjeti Božić duhom i srcem y Tatiana Tajči CAMERON tatianatajci

Pomislim na sva ona srca koja bez problema prepoznaju Krista u brižno postavljenim lampicama i ljubavlju ispečenim kolačima, u osmijesima i zagrljajima prijatelja i obitelji, u dodatnoj brizi za siromašne i gladne isto! Uvijek ista priča, isti kolači, isti tanjuri, iste kuglice na boru, iste jaslice, čak i ista propovijed!” nastavi moja majka kroz smijeh: „Ljudi ponavljaju iste riječi kao papige, a tko zna dožive li ih uopće.” Možda je smijeh baš najjači razbijač koncentracije, jer u tom sam trenutku odmaknula pogled s računala i pustila da moje srce dotakne glas moje majke koja se sad od srca smijala jer joj se tisućljetno ponavljanje svetoga i dragoga nam rituala učinilo komičnim. Zatvorila sam laptop i pridružila se maminu smijehu. Nasreću, bile smo same doma, jer inače ne bismo nikomu mogle objasniti čemu se zapravo smijemo. Ono što se zapravo dogodilo jest da smo na tren oslobodile um iz mreža napetosti i briga, iz aktivnosti obrađivanja informacija i pronalaženja rješenja, i pustile srce i dušu da prodišu. Tih nekoliko trenutaka u kojima smo kroz

smijeh bile potpuno prisutne jedna drugoj, hladna večer mjeseca studenoga je od užurbane i stresne postala polagana, draga i prisna srcu – slična onima koje pamtim iz djetinjstva. „Vratimo Krista u Božić”, piše na velikom jumbo plakatu pokraj autoputa na kojem sam se našla sljedećega dana na putu iz Nashvillea u grad Savannah, u saveznoj državi Georgia gdje ću pokupiti svoga sina s koledža i dovesti ga doma da s nama proslavi blagdane. „Pa tko može uzeti Krista, pa da bismo ga trebali vratiti?” srce pita moj razum, a lice mi se razvuče u nestašan osmijeh. Kampanja protiv sekularizacije Božića jaka je u tim krajevima, ali uvijek kad vidim taj natpis pomislim na sva ona srca koja bez problema prepoznaju Krista u brižno postavljenim lampicama i ljubavlju ispečenim kolačima, u osmijesima i zagrljajima prijatelja i obitelji, u dodatnoj brizi za siromašne i gladne, pa čak i u poklonima djeci koje dugo u noć umorni zamatamo.

Mi tiskamo za vas.

Borić okitite sami.

Bosna i Hercegovina�/�Hrvatska�/�Crna Gora

Čestit Božić i sretna 2020. godina! www.suton.ba • www.tiskara-dvornik.hr • www.sutonprint.me

Crtice iz povijesti

Božić i običaji y Danijel STANIĆ danijel@svjetlorijeci.ba

svijetu postoji mnoštvo zanimljivosti o običajima proslave Božića, najradosnijega kršćanskoga blagdana. Većina je njih vezana uz specifično zemljopisno područje, dok su neki od njih nazočni u cijelom svijetu, bez obzira na uzrast, čak i vjersku pripadnost... Vjerojatno najveću zbrku kod ljudi stvara nadnevak na koji kršćani obilježavaju Kristovo rođenje, Božić. Riječ je o 25. prosincu, koji se svake godine obilježava diljem svijeta. No ni u Bibliji, ni u drugim povijesnim dokumentima nije naveden nadnevak rođenja Isusova. Većina povjesničara čak vjeruje da Isus nipošto nije bio rođen tijekom zime, nego zapravo u proljeće. Prvi kršćani uz to uopće nisu obilježavali Isusov rođendan, nego prije svega njegovo spasenjsko Uskrsnuće, i to svake nedjelje kao tjedni Uskrs. No većina teologa slaže se oko toga da je 25. prosinca uzet kao pandan poganskom slavlju dana božanstva Nepobjedivoga Sunca u Rimu. Ta je fešta nastala uz prirodni fenomen zimskoga solsticija ili suncostaja, kad je noć najduža u godini, redovito oko 21. prosinca. A od toga dana nadalje dan postaje duži, Zemlji se (makar samo u sjevernoj polutki) vraća proljeće i plodnost, čak i čovjeku raspoloženje. I kao što je u kršćanstvu rašireno obilježavanje zimskoga suncostaja spomenom Isusova rođenja, tako Crkva osim Isusova i Gospina rođendana u kolovozu obilježava samo još jedan, rođenje Ivana Krstitelja, i to 36 svjetl ori jeci . ba

u vrijeme ljetnoga solsticija, najdužega dana u godini u mjesecu lipnju. S istim nadnevkom u prosincu povezan je i običaj kićenja božićnoga drvca. Naime, drevni su Egipćani i Rimljani običavali na zimski solsticij izlagati grane zimzelenih stabala, kao podsjetnik da se uskoro vraća proljeće, plodni dio godine. Suprug engleske kraljice Viktorije predstavio je ovakvo drvce svojoj supruzi, a potom je i u tadašnjem društvu zaživjelo kao običaj u vrijeme Božića. Djed Božićnjak u zapadnom je svijetu danas mnogima prva asocijacija na Božić. Čak do mjere da zaboravljaju da se toga dana slavi Rođenje Isusa Krista. Ovaj je simpatični djedica nastao kao marketinški trik jedne velike tvrtke, a ranije i nije bio baš predmetom divljenja. Bilo kako bilo, ideja Djeda Božićnjaka

zapravo je potekla od sv. Nikole, biskupa antičke Mire (u današnjoj Turskoj). A povijest njegova života i djela vrlo dobro znamo, zahvaljujući lekcijama uz dječje iščekivanje njegova godišnjeg dolaska i darivanja svakoga 6. prosinca. I običaj vješanja velikih čarapa koje se potom pune darovima veže se uz lik sv. Nikole. On je svojevremeno obdario tri djevojke zlatnicima za miraz, kako bi se mogle lijepo udati. Navodno ih je podijelio u njihove čarape koje su se sušile uz vatru na ognjištu kuće. Zanimljivo, djeca svake godine napišu tisuće pisama omiljenom djedici, uz želje što bi za Božić voljeli dobiti na dar. U Kanadi su se neki djelatnici u poštama tako dosjetili da djeci napišu i ljubazne odgovore. I tako je nastala inicijativa slanja pisama Djedu Božićnjaku. Za tu potrebu dobio je i vlastiti važeći poštanski kod – HO-HO-HO, Kanada. Običaji koji se vežu uz postojanje Djeda Božićnjaka jako su raznoliki. Na Islandu, zemlji šarolikog jedinstva religije, bajki i folklora postoji čak 13 djedova koji djecu daruju ili kažnjavaju, ovisno o njihovu ponašanju. Trinaest dana prije Božića, svakoga dana po jedan od njih, dođu u obilazak i darivanje djece. A umjesto krampusa, djecu krade njihova majka, strašna baba Gryla. S druge strane, u Nizozemskoj Djed Božićnjak ne dolazi iz sjevernih krajeva, kako je to uobičajeno u dječjim pričama, nego iz Španjolske. Sinterklaas (ili Santa Claus, uvijek prema izrazu Sanctus Nicolaus, sveti Nikola), dolazi s nekoliko tamnoputih pomoćnika koji neposlušnu djecu vode sa sobom u Španjolsku. A to je za ove stoljetne suparnike Španjolaca uvijek bila strašna kazna. U suvremenim kršćanskim krugovima često postoji neka vrsta animoziteta prema Djedu Božićnjaku, pokušavajući ga ozloglasiti čak i među djecom.

Pogled u dušu

Božić i mi danas Bliži se Božić i svjetla u srcima već gore. Već je studeni obilježen prvim naznakama dolaska Božića koje počinju prizivati ranija sjećanja, ali i planove za one koji se tek imaju zbiti. Toliko nadahnuća u književnosti, likovnosti, glazbi, običnom životu pruža ovaj blagdan. y prof. dr. Snježana ŠUŠNJARA

ve ono lijepo što nam razgaljuje srca, poziva na dobra djela, na poniznost i ljubav, donosi nam maleno dijete koje se stisnulo u jaslicama, pokazujući da upravo u takvim uvjetima žive i drugi te da je tvrda slamica postolje koje ne treba biti zamijenjeno mramorom, zlatom i inim materijalnim pokazateljima. Malena obitelj stisnuta u štalici, sretna, blagoslovljena u svojem miru, ispunjena milošću Božjom. Božić je često jedna od rijetkih prilika da se svi članovi obitelji okupe na jednom mjestu. Neki dolaze izdaleka, noseći svoje brige i nadanja. I svima je u srcu želja da opet osjete toplinu doma i zajedništvo, da podijele sjećanja, smiju se i plaču, sretni u jednostavnosti božićnih dana. Tada su rasterećeni od svakodnevnih briga i opušteni u društvu dragih ljudi, te okupani svjetlošću zvijezde koja je došla nastaniti se u srcima jedne davne betlehemske noći. Naša povijest Papa Ivan Pavao II. istaknuo je da sve ono što je dobro – povijest, humanost, 38 svjetl ori jeci . ba

spasenje – dolazi preko obitelji. Božić i nastaje u krugu jedne obitelji. Sveta obitelj koja se utisnula u srca ljudi i koju bi se htjelo oponašati, barem jednom u godini. Međutim, papa Franjo upozorava da Isusovo rođenje nije bajka! To je priča o stvarnome događaju koji se dogodio u Betlehemu prije dvije tisuće godina! To je na neki način i naša povijest koju stalno oživljavamo u dane Tihe noći. Anđeo je navijestio pastirima u Betlehemu – Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! (Lk 2,10). Svijet nudi raznovrsna zadovoljstva, ali ne nudi radosti koje traju i ispunjavaju srca. Stoga Božić dolazi rasvijetliti srca ljudi, donijeti radost i sreću i neku posebnu čežnju i uzbuđenje. Pa i taj pretjerani komercijalizam i materijalizam koji oduzima dragocjene sate i vrijeme, ipak, na sebi svojstven način pridonosi radosti Božića jer svi volimo darove, volimo svjetlost, glazbu, razigranost boja i šarolikost papira. Ponovno postajemo djeca. Sve nas to odvaja od svakodnevice i uvodi u drugi svijet u kojemu barem na kratko zaboravimo brige, boli i ogorčenost. Većina ljudi se u „blago vrijeme”

rado susreće s prijateljima, obitelji, kolegama s posla. I oni koji ne drže do Božića, ne mogu izbjeći svjetlo koje ovaj blagdan donosi, barem ono koje žmirka s polica i koje podsjeća da se nekoć davno u jednom malom mjestu Betlehemu, čije ime znači „kuća kruha”, rodilo djetešce koje je promijenilo svijet i stalno ga iznova mijenja. Ljubav koju je donijelo mijenja srca i pokreće svijet, okreće sve nabolje i daruje mir. Ovo je kruh koji je s neba sišao (Iv 6,58). Kada slavimo Božić, zračimo radošću koju drugi žele s nama dijeliti, biti dijelom svijeta koji je ispunjen tradicijom vjerovanja u Dobro. Svi izvanjski pokazatelji Božića modernoga doba često su meta osude onih koji smatraju da božićno drvce, božićni darovi, hrana i kolači koji se posebno spravljaju u to vrijeme, nemaju spone s pravim razlozima obilježavanja ovoga blagdana. Međutim, jedan se papa potrudio istražiti i ove običaje te pokazao da svi oni, ipak, imaju u sebi biblijski smisao. Papa Benedikt je u svojoj knjizi meditacija Božićni blagoslov potvrdio da sami običaji pamtljivo i radosno izražavaju duhovne uvide običnih kršćana.

Ponovno postajemo djeca. Sve nas to odvaja od svakodnevice i uvodi u drugi svijet u kojemu barem na kratko zaboravimo brige, boli i ogorčenost Zašto darujemo jedni druge? Pa Bog nam je darovao sama sebe, umotavši svoje božanstvo u istinsku čovječnost! Zašto kupujemo božićno drvce, unosimo ga u dom, ukrašavamo i volimo biti u njegovoj prisutnosti? Sve to činimo nesvjesno, ali poruka je –obnavljanje stabla iz rajskoga vrta, koje se opet

Crtice iz povijesti

40 svjetl ori jeci . ba

1999 2000

objavio i mnoštvo knjiga te uspješno zaključio brojne medijske projekte. Za njih je ova medijska kuća zaprimila brojne nagrade i priznanja, od kojih su posljednja priznanje za tjednu radijsku emisiju Bosna Srebrena za 15 godina emitiranja (2019.) te za mjesečnik za vjeru društvo i kulturu Svjetlo riječi za 35 godina izlaženja (2018.) Hrvatskoga društva katoličkih novinara. U prvih 200 brojeva Svjetlo riječi četvorica su franjevaca Bosne Srebrene nosili poslanje glavnoga urednika – † fra Ladislav Fišić, † fra Ljubo Lucić, fra Marijan Karaula, fra Mirko Filipović. Nadalje, u zadnjih 20 godina, glavni urednici bili su fra Mirko Filipović, fra Zdravko Kujundžić, ponovno fra Marijan Karaula, fra Ivan Šarčević, fra Drago Bojić i fra Marko Ešegović. Sadašnji glavni urednik revije, ujedno i ravnatelj FMC Svjetlo riječi jest fra Janko Ćuro. Oni su, u zajedništvu sa svojim zamjenicima i pomoćnicima, djelatnicima redakcije i uredničkim vijećima, izvodili ovu našu lađu u nemirne vode ovoga svijeta, nadilazeći bure i valove i šaljući je uvijek iznova u luku smiraja: u Vaše ruke, dragi čitatelji. Riječima pokojnoga prvog urednika fra Ladislava Fišića mogli bismo zaključiti da se ovim jubilarnim brojem, uz 20 punih godina novoga formata, nastavlja naše putovanje dugo, evo, već više od 440 mjeseci. Možemo zaželjeti i sebi i Vama, dragi čitatelji, da kao istinski glasnici nade i pisanom riječju donosimo svjetlo života svakom čovjeku, a posebno Kristovim vjernicima. A svim ljudima koji su stvarali i stvaraju Svjetlo riječi što više snage, umijeća, sredstava i Božjeg blagoslova i u sljedećih 20 godina.

vjera

• društvo • kultura

SRETAN BOŽIĆ

2019

rajem 1999. godine nastupilo je i za Svjetlo riječi novo vrijeme. Od svojih početaka 1983. godine sve do novoga tisućljeća – Svjetlo riječi etablirano je među čitateljima kvalitetne publicistike i aktualnoga sadržaja. U izdanju za listopad 1999. godine bješe najavljen predstojeći jubilej Svjetla riječi, odnosno okruglo 200. izdanje. Sljedeće izdanje (br. 201) bilo je božićno, zadnje izdanje toga godišta. Premda još uvijek na novinskom papiru i formatu A3, naslovnica je printana u koloru. Bila je to svojevrsna najava promjene formata. Kako je bilo napisano u listopadu 1999., „želja je da se prijeđe na oblik magazina u boji”. Do toga je doista došlo. Prvi broj u novomu, magazinskom formatu, na približno pola dotadašnjih novinskih dimenzija, izašao je sa svitanjem novoga milenija. Prvi, siječanjski broj 2000. godine katoličkoga mjesečnika Svjetlo riječi na naslovnici je donio povijesni trenutak ulaska pape Ivana Pavla II. kroz sveta vrata na bazilici svetoga Petra u Rimu. U novom formatu bilo je prostora za zasebne rubrike, a svako bi izdanje imalo posebnu temu broja. A to su tadašnji urednici vješto iskoristili. Prvi puta pojavila se trostruka krilatica koja obilježava našu djelatnost: vjera, društvo, kultura. Na temeljima tih triju odrednica i danas djelujemo. Drago nam je da Vam možemo predstaviti božićni broj za 2019. godinu, kojim Svjetlo riječi navršava svojih prvih 20 godina u formatu moderne revije. Franjevački medijski centar Svjetlo riječi koji je trenutno, u ime franjevačke provincije Bosne Srebrene izdavač istoimenoga mjesečnika, do danas je

1983

200 prvih brojeva i 20 novih godina

Rodio se Bog i Čovjek Godina XXXVII. ◆ broj 441 ◆ Sarajevo, prosinac 2019. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

35 godina s osuđenicima na smrt Svjetlo riječi

SVIJET – Kako se 2019. godina bliži kraju, ljudi polako počinju sumirati događaje, osobe i trenutke koji su ispunili ovu godinu. BBC je tako sastavio listu od 100 žena za koje smatraju kako su bile inspiracija za društvo u mnoštvu različitih konteksta. Među 100 žena koje je predložio BBC našla se i jedna koja je 35 godina bila potpuno samozatajna i skrivena kako bi na taj način zaštitila uspjeh svoje misije. Ona je katolička redovnica iz Singapura i zove se sestra Gerard Fernandez. Veliki dio svoga života provela je u zatvoru prateći zatvorenike osuđene na smrt i dajući sve od sebe kako bi oni otvorili svoja srca, prihvatili oprost i na taj se način pripremili na susret s Bogom. Priča o ovoj sestri vodi nas u najskrivenije

dubine ljudske duše gdje se doista može osjetiti snaga Božjega milosrđa. Sestra Gerard danas ima 81 godinu, a svoju je misiju u zatvoru završila 2017. godine i zbog toga se sada može javno ispričati njezina priča. Tijekom svih godina koje je provela sa zatvorenicima osuđenima na smrt, i ona je bila „mrtva za svijet”, odnosno svoju je misiju obavljala u tajnosti i tišini. Zasigurno ima smisla ovu priču ispričati počevši od najšokantnije epizode: Singapur je 1981. godine potresao stravičan događaj – želeći izvršiti određeni ritual Adrian Lim zajedno sa svojom suprugom Catherine Tan i još jednom ženom ubili su dvoje djece nakon čega su sve troje osuđeni na smrt. Sestra Gerard bila je vrlo pogođena ovom tragedijom jer je jedno od ubijene djece osobno poznavala, a poznavala je i oca ubojice Catherine Tan.

„Kroz svojih 35 godina čula sam mnogo različitih priča od različitih osoba, ali svi su oni imali nešto zajedničko – osuđeni su na smrt, ali bili su svjesni da će doći dan kada će se morati suočiti s trenutkom u kojemu će im biti rečeno: ‘Ovo je vaš posljednji tjedan. U petak će vas objesiti.’ Bila sam s njima, pripremala ih za taj trenutak, a kada je on stigao, njihova su srca bila spremna za susret s Bogom, izjavila je sestra Gerard za The Star TV. Kroz njezino djelovanje vodila ju je misao da osoba vrijedi više od onoga najgorega što je učinila, te da svi imaju pravo na dostojanstvenu smrt. Sestra Fernandez i previše je u dodiru sa stvarnostima života i smrti da bi joj sada laskala pažnja koju joj posvećuju kroz medije: „Nemojte me smatrati sveticom jer to nisam. Moj ego može biti ogroman, ali nastojim mračne trenutke iskoristiti kako bih postala bolja osoba”, izjavila je za The Straits Times.

prosinac 2019.

Razgovor

OBITELJ LUKIĆ, KRALJEVA SUTJESKA

LJUBAVLJU ISPUNJEN BOŽIĆ Onda poslije posne večere sva se božićna pjesma ispjeva! To je ona U se vrijeme godišta. Koliko strofa ima? – 30! – Koliko god ima, meni se čini da sam ih sve znala napamet... A onda ujutro svi u crkvu. Valjalo je s brda pješke u Sutjesku doći! Nije bilo ni pravoga puta, morali smo kroz smreke. Bilo blato, bilo snijeg. Svi smo išli. A bilo nas je puno, puna kuća čeljadi 42 svjetl ori jeci . ba

U y Danijel STANIĆ danijel@svjetlorijeci.ba U studenom mjesecu, dok u Bosni još nije bilo traga snijegu i zimi, posjetili smo u Haljinićima kod Kraljeve Sutjeske

obitelj Luke (56) i Jagode (52) Lukić. U obiteljskoj kući, u kojoj s njima žive još djeca Ivona (23) i Mario (18) te Lukina mati Marija (82) srdačno su nas ugostili, kako bismo s njima razgovarali o prošlim, ovogodišnjem i budućim proslavama Božića i prenijeli našim čitateljima što za njih predstavlja najradosniji kršćanski blagdan Božić. Kako se u vašoj obitelji obilježava predbožićno vrijeme došašća? Ivona: Došašće je u našoj obitelji stvarno posebno vrijeme priprave za Božić. Svake godine uredimo adventski vijenac i s veseljem iščekujemo da upalimo novu svijeću. Čim počne advent, čim nastupi mjesec prosinac, već je sve drukčije. Postoji to vrijeme iščekivanja, prava priprava za Božić, premda svake godine to vrijeme vrlo brzo prođe.

Jagoda: Pa onda u našim krajevima slavimo mise zornice. To mi je baš lijep običaj. A pod misom se pjevaju posebne pjesme koje najavljuju dolazak Božića. Tako vidiš da ulaziš u neko razdoblje s veseljem. Drago ti je, ništa ti nije teško! A što se tiče običaja prije i u vrijeme Božića, mnogo su mi toga prenijeli moji roditelji i svekrva Marija koja živi s nama evo već 27 godina. I koliko hoćeš puta nju upitam što treba uraditi pa se zajednički pripremimo za Božić. Očigledno je za dobru pripravu potrebno i obiteljsko zajedništvo... Marija: Ja sam odrastala sa svojom strinom jer mi je mama umrla na porodu. Ta je žena kćer ostavila mami, a mene je othranila. A obitelj nam je bila brojna, živjela sam s dvadesetero čeljadi. Moj praamidža bio je glava kuće, a mi smo prosinac 2019.

tvorim novine: Sudarila su se tri automobila, ima i teško stradalih, više informacija nakon očevida... Mladić djevojku ugurao u prtljažnik, prijetio joj nožem i tako je odvezao... Lažni policajci žrtve olakšali za 75.000,00 eura... Muškarac na motoru upucao vozača automobila u glavu... Na ulici iz pištolja ubio ženu, drugu ranio, pa presudio sebi... U dvije minute ukrali milijunski nakit, pa pobjegli... Pijan i bez vozačke sjeo na moped pa pokosio dvoje pješaka... Zatvorim novine. Upalim televizor: Kamenovali su autobus, ljudi su vrištali, prozori pucali... Uvjeravala djecu da su bolesna i tjerala ih da sjede u kolicima... Strava u Engleskoj – u kamionu s Balkana pronašli 39 mrtvih... Dječak umro, novac doniran za liječenje otac spiskao na drogu i odjeću... Promijenim program: Ako se uništavanje prirode nastavi ovim tempom, za trideset godina otopit će se polovica mase ledenjaka i za toliko porasti razina mora... Usvojili novi kalendar blagdana, pa idu na odmor tjedan dana... Odaziv štrajku je velik, danas nema nastave u tri županije... Stručnjaci kažu da je nova recesija pred vratima... Unija još jednom produljila rok Brexitu... Od ponoći skuplje gorivo... Luda isprika suca za nerad – Alergičan sam na računalo! Ugasim televizor... Ovaj put ne! A uz obalu rijeke Sane, u jednom od rasutih zaselaka, živi jedanaestogodišnji dječak Dejan. Priča o njemu stigla je u prilogu TV-emisije. Simpatični dječak bistra pogleda, ipak drukčiji od većine svojih vršnjaka. Malo godina, a već toliko toga na leđima. Put do škole, u jednom smjeru, podrazumijeva dva kilometra asfaltom i još tri blatnjavim makadamom, dakle barem deset kilometara svaki dan. Pješice, jasno, jer do njegova sela autobus ne vozi. Vidi svašta na putu, pa i medvjeda, ali ne boji se, kaže vrati se kući i odspava dok on ne ode (!). Obitelj? Ima baku, s kojom dijeli jedan od 50 svjetl ori jeci . ba

Pogled iskosa

Sestra za Božić y Viktorija BANIĆ viktorija.barbicbanic

Dejan ima puno veću tugu. Plače za sestrom! Njegova je mama prije četiri godine napustila obitelj i odvela njegovu mlađu sestricu, imenjakinju, pa se suza otme sjajnom oku tek na spomen sestre dva ležaja, na drugome spava djed, a tata spava u kućici pored nje, koja je ranije bila štala. I djed i tata rade u rudniku. A njihova kuća? Dovoljno je reći da žive u dvadesetak kvadrata drvene kućice, bez kupaonice i vode, u kojoj nestaje struje. Sagrađena je kad je pradjed (!) imao godina koliko on sada, a možda je čak bio i mrvicu mlađi, kaže Dejan. Predvidivo, pomislite, TV ekipa je došla zbog nezavidnih uvjeta i dijete će pred radoznalim auditorijem zaplakati, zamoliti da netko materijalno pomogne njegovoj obitelji jer im je teško. Pa dječje su suze toliko puta, a pogotovo u predblagdansko vrijeme, pokrenule i planine. Ovaj put ne! Ne žali se on na uvjete u kojima živi i raste, blistav osmijeh od uha do uha ne smatra da nešto treba mijenjati. Dejan ima puno veću tugu. Plače za sestrom! Njegova je mama prije četiri godine napustila obitelj i odvela njegovu mlađu sestricu, imenjakinju, pa se suza otme sjajnom oku tek na spomen sestre. Pokušavao je javiti se mami, ali nije prihvatila njegov zahtjev za prijateljstvo, kaže... Bavi se Dejan i sportom, karateom. To znači dva puta tjedno, nakon škole, dodatnih desetak kilometara hoda. Prepoznao je njegov trener snagu i volju u malom čo-

vjeku. Pomaže mu sportskom opremom, a organizirao je i ljude koji su im voljni pomoći. Pri kraju su projekta kojim će Dejana i obitelj do blagdana preseliti u novu montažnu kućicu, na drugom zemljištu, uz cestu i bliže školi... Puno se toga zguralo u ovu kratku priču i za površnoga promatrača... Tuđi je život lako secirati, pa su reakcije, a i komentari bili brojni i različiti: što se dogodi ljudima da tijekom četiri generacije ne napreduju, ne poboljšaju uvjete u kojima žive? Četiri generacije? Kakva je to situacija u kojoj majka izabere jedno dijete i ode? Koji su odlučujući kriteriji? Zašto se onom neizabranom djetetu ne želi niti javiti? Ne želi? Kako se tako malo dijete uopće nosi s tim? Zar taj otac ne može baš ništa poduzeti da im olakša život? Samo ustupi svoje mjesto za spavanje, a sam ode u nekadašnju štalu? Gdje je tu odgovornost roditelja? Kako dječak može toliko pješačiti, onda još i trenirati? Život bez interneta, trgovina, vlastite sobe, ma tekuće vode? U današnje vrijeme? Informacijski stres Nesporna je moć medija, kao i poseban duh prosinca, ozračja koje nosi. Pronaći

Likovna umjetnost Bosne Srebrene

Srednjovjekovne crkve u Srebrenici Srebrenica, grad u istočnoj Bosni, nezaobilazno je mjesto u povijesti bosanskih franjevaca. Ona i danas za njih ima simbolično značenje, jer po njoj provincija Bosna Srebrena nosi svoje ime već više stoljeća. y Marko KARAMATIĆ marko.karamatic@gmail.com

pisanim se izvorima Srebrenica prvi put spominje sredinom 14. stoljeća (1352). Tada je ona već naselje s razvijenim obrtništvom i znatnom proizvodnjom srebra. U rudnicima srebra radili su iskusni njemački rudari Sasi, a brojna dubrovačka kolonija, uz domaće stanovništvo, bavila se trgovinom i obrtništvom. U prvoj polovici 15. st. u Srebrenici se smjenjuju različite vlasti: mađarska, bosanskoga kralja, srpske despotovine, turska (1439), te iznova bosanskoga kralja, da bi je Turci konačno zauzeli 1462. godine. Potpadanjem pod tursku vlast postupno zamiru rudnici srebra, odlaze obrtnici i trgovci, a time Srebrenica gubi na značenju kao rudarsko, obrtničko i trgovačko naselje. Slična je sudbina pratila i franjevački samostan. U Srebrenici se nastanjuju franjevci u 14. stoljeću gdje podižu samostan, vjerojatno nakon 1339. godine, kada se organizira i utemeljuje Bosanska vikarija čije je središte bilo u jednom od srednjobosanskih samostana. U Srebrenici 52 svjetl ori jeci . ba

su vidljivi ostaci dviju crkava, od kojih je jedna sačuvana kao „Bijela džamija” s prepoznatljivim gotičkim obilježjima, a kod druge su očuvani temelji na lokalitetu Klisa (naziv znači crkvište), a bila je vezana uz franjevački samostan. Spominje se i treća crkva ali samo u pisanim dokumentima (1413) koju su gradili dubrovački majstori Ivan Petrović i Božidar Bogdanović za vlastelina Stjepka Pavlovića, moguće člana poznate vlastelinske obitelji Pavlovića. Drugih vijesti o njoj nema. Franjevačka crkva prvi put se spominje u jednom popisu (1387) ali bez ikakvih dodatnih pojedinosti. Tako ne znamo ni kako je izgledala ni kojih je dimenzija. Vremenom je očigledno postala ili trošna ili jednostavno neprikladna za liturgijske svrhe. Stoga su zastupnici srebreničkog samostana u Dubrovniku (Dragoje Sorkočević, Pavko Stjepašinović i Dinko Lovrov) 5. svibnja 1453. u bilježničkoj pisarni potpisali ugovor s trojicom dubrovačkih klesara:

Vitkom Radosalićem, Ivanom i Radovanom Krvaničićem koji su se obvezali otići u Srebrenicu i podići vapnenicu, a potom graditi crkvu i izvoditi druge radove koje im naloži poglavar samostana. Preuzeti posao trebalo je dovršiti u roku od tri mjesecu, uz mjesečnu plaću od 4 dukata za graditelje Vitka i Ivana, te četiri perpera za Radovana koji je lomio kamen. U slučaju potrebe klesari su mogli ostati i dulje uz dogovorenu naknadu za rad. Kako je gradnja crkve, posvećene sv. Mariji, zahtijevala znatno više radne snage te je po svoj prilici u tu svrhu uposlen veći broj majstora zidara. Trojica Dubrovčana vjerojatno su se bavila isključivo izradom ukrasnih kamenih dijelova, pretežno vezanih za prozore i vrata, gdje je trebalo pokazati i stanovite kreativne umjetničke sposobnosti. Takva je bila graditeljska praksa u Dalmaciji i Dubrovniku. Stilska obilježja Nemamo pouzdanih podataka o stilu u kojem je građena crkva sv. Marije. Možemo tek polaziti od usporedbe s tadašnjim dubrovačkim graditeljstvom, odakle su dolazili graditelji i vjerojatno unosili stilske odlike kasne gotike. Vizitator fra Pavao iz Rovinja zabilježio je (1640) da je crkva „stara i tamna” a na zvoniku ima trošan sat; biskup fra Nikola Ogramić-Olovčić navodi (1675) da u crkvi ima pet oltara, a fra Franjo Varadinac bilježi (1679) da je crkva prekrasnog izgleda. Danas se na Klisi u Srebrenici vide temelji crkve sv. Marije i samostana koji su otkopani, arheološki obrađeni i konzervirani. Crkva je bila oko 17 m duljine i 8 m širine, a širina kora oko 5 m. Dio temelja crkve u međuvremenu je prekrila stambena zgrada (1955) tako da su na tom dijelu onemogućena arheološka istraživanja. Godine 1991. na tom je lokalitetu podignuta spomen-kapela u povodu 700 godina od dolaska franjevaca u Bosnu i Hercegovinu.

Dan Franjevačke teologije fra Antonio Gašić

SARAJEVO – Blagdan blaženog Ivana Dunsa Škota svečano je 8. studenoga proslavljen na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu koja ovog blaženika slavi kao zaštitnika učilišta. Ove godine navršava se 110 godina od početka djelovanja Franjevačke teologije u Sarajevu i 50 godina od svečanoga otvaranja nove zgrade Teologije. Sveto misno slavlje predvodio je mons. fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki u koncelebraciji s dvadesetak svećenika. Misu je pjevao zbor franjevačkih bogoslova Fra Nenad Dujić zajedno sa studenticama Muzičke akademije u Sarajevu. Zborom je dirigirao fra Emanuel Josić uz korepeticiju fra Fabija Badrova i Jelene Stipić. Nakon euharistije uslijedila je svečana akademija u amfiteatru Franjevačke teologije. Program koji je mode-

58 svjetl ori jeci . ba

rirao bogoslov fra Marko Čuturić započeo je koralom Ave verum corpus u izvedbi bogoslovnog zbora Fraternitas i psalmom Slavim te, Gospode Johanna Sebastiana Bacha u izvedbi zbora Fra Nenad Dujić. Pozdravnu riječ uzvanicima, profesorima i studentima uputio je fra Danimir Pezer, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu. Pozdravno slovo i čestitke uputili su, zatim, predstavnici teoloških učilišta: dr. sc. Bernarda Horvat u ime KBF-a u Sarajevu, dr. sc. Suzana Vuletić, u ime KBF-a u Đakovu te dr. sc. fra Domagoj Volarević u ime KBF-a u Splitu. Program je nastavljen predavanjem dr. sc. fra Petra Jeleča, profesora crkvene povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Tema izlaganja bila je: Nastanak, razvoj i raspad Prve Jugoslavije. Središnja točka akademije bila je promocija diplomanata i podjela diploma. Ove godine studij je završilo petero studenata koji su, nakon polo-

ženog usmenog i pismenog diplomskog ispita, stekli zvanje diplomiranog teologa. To su: fra Franjo Baraban, fra Vinćenc Kajtazi, fra Josip Kapetanović, fra Nikola Pejčin i Martina Rajić. Uslijedila je pjesma: Ja molim ti se, dobra Gospo Marijo. Poeziju su govorili studenti fra Blaž Protuđer i Manuela Šošić. Dekan teologije fra Danimir podijelio je zatim nagrade studentima koji su ostvarili prosjek ocjena iznad 9,0 u protekloj akademskoj godini. Program akademije završen je riječima zahvale koje je uputio dekan fra Danimir Pezer i pjesmom Negdje mi netko u izvedbi VIS-a Jukić.

eđu najvrednijim, najzanimljivijim i estetski najdojmljivijim djelima bosanskih franjevaca izdvajaju se samostanski ljetopisi. Posebno su vrijedni ljetopisi iz 18. stoljeća koji se tiču glavnih, a u tom stoljeću na prostorima Bosne i Hercegovine i jedinih samostana provincije Bosne Srebrene. Riječ je o samostanima u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Kreševu. Samostana u Fojnici tiče se Ljetopis fra Nikole Lašvanina, samostana u Kraljevoj Sutjesci Ljetopis sutješkog samostana fra Bone Benića, a samostana u Kreševu Ljetopis kreševskog samostana fra Marijana Bogdanovića (ta tri ljetopisa, koje je uzorno priredio dr. fra Ignacije Gavran, objavljena su osamdesetih godina u izdanju Veselina Masleše iz Sarajeva, a u drugom izdanju 2003. godine u izdanju Synopsisa). Ima međutim zanimljivih ljetopisa i prije i poslije 18. stoljeća. U 17. stoljeću to je ljetopis pod naslovom Tabula od ministara i kapitula fra Andrije Šipračića o kojem će ovdje biti više riječi, a u 19. stoljeću Godišnjak događaja i promine vrimena u Bosni fra Jake Baltića, koji se uglavnom tiče tada novosagrađenoga samostana u Gučoj Gori. Osim toga treba bar spomenuti i Ljetopis fra Marka Vasiljevića (tj. fra Marka iz Vasiljeva Polja kod Modriče), koji nije pronađen nigdje u Bosni (vjerojatno je izgorio u požaru kreševskog samostana 1765. godine), ali je jedan mali njegov dio otkriven u Makarskoj. Sačuvane su naime nepune tri stranice na kojima je riječ o vremenima vladavine pojedinih turskih sultana, od Otomana Serdeljija, koji je carevao punih 70 godina, pa do Mehmeda, koji je postao sultan kao „dite mlado, i kada podjača, uze mnoge zemlje i gradove”, između ostalih i Novi niže Zadra te Karin. Taj je dio Vasiljevićeva Ljetopisa dostupan u bosaničkom prijepisu makarskoga ljetopisca fra Nikole Gojaka i čuva se u makarskom franjevačkom samostanu. U njemu su inače opisani događaji između 1680. i 1773. godine. 60 svjetl ori jeci . ba

Književnost bosanskih franjevaca

Tabula od ministara i kapitula y Ivo PRANJKOVIĆ ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

Drugi ulomak tiče se događaja iz godine 1752. kad se poturčio nitko drugi nego vikar samostana u Kraljevoj Sutjesci, izvjesni fra Jozip Vukeljić, rodom iz Velike O autoru Ljetopisu fra Andrije Šipračića naslov je Tabula od ministara i kapitula, koji se mogu znati, koji su bili u ovoj provinciji Bosne Arđentine, i što se dogodilo za koga ministra, i od druzije stvari i dekreta crkovnije; početo pisati po meni fra Andriji Šipračiću roda očina, a Margaritiću roda materina, iz Dobočca, župe sutiske, actualomu aliti sadanjemu ministru iste provincije na 1684. miseca rujna […]. Njegov autor rođen je u Dubočcu oko 1630. godine, a godina njegove smrti nije poznata. Umro je svakako na samom početku 18. stoljeća. Zna se da je već u mladim danima postao tajnik Provincije (1666) te da je sve od tada pa do smrti bilježio važnije promjene koje su se događale u vodstvu Provincije, posebice promjene pojedinih provincijala, definitora i gvardijana. O fra Andriji je zabilježeno i to da je, pošto se Slavonija 1699. godine oslobodila od Turaka, izveo iz sjeverne Bosne u Slavoniju oko 2700 katolika. Iste godine pisao je papi u Rim da se u

to vrijeme iz Bosne iselilo oko 100 000 katolika. O Šipračiću se zna i to da je obnašao i službu provincijala (ili ministra) Bosne Srebrene, a da je kao aktualni provincijal od rujna do studenoga 1684. godine, bosanicom i ikavicom, na 37 stranica napisao svoju Tabulu od ministara i kapitula. Taj njegov ljetopis započinje izvještajem o franjevačkom kapitulu održanom u Veseloj Straži kod Bugojna na kojem je, barem po nekim izvorima, sudjelovao i sam bosanski kralj Ostoja. Bilježi nakon toga smrt kralja Tomaša, osvrće se na pad Bosne pod tursku vlast, posebno naglašavajući važnost ahdname koja je dobivena zalaganjem fra Anđela Zvizdovića, te na pojedina turska osvajanja diljem Bosne. Najviše prostora posvećuje događajima koji su se zbivali u vrijeme njegova provincijalstva. Spominje i bunu u Sarajevu iz 1682. godine te brojne druge događaje vezane u prvom redu za članstvo u Provinciji. Tako npr. navodi da su za njegova provincijalstva u zajednicu primljena 74 nova člana, a da su umrla 63 fratra.

Skupljajući zalaske sunca

Božić dolazi. To je tako mirno i dobro. y Elvira KOIĆ

artinje kao da je posljednje godišnje uzbuđenje, a blagdan svete Kate nekako je kao uzdah, nakon teško obavljenoga posla i cjelogodišnje jurnjave. Nakon toga dana sve se smiruje i kao da se sve na svijetu okrene jednom jedinom cilju, veselom iščekivanju Božića. Sve je to tako dobro. Svi i sve uspori. Svi su svjesni da Božić dolazi. Već samo to je dovoljno za osmijeh na licu. Prve božićne pjesmice u samo nekoliko dana izazovu sveopći regres i najozbiljnijih odraslih, koji postanu poput djece. Zašarene se kićeni izlozi, prepuni igračaka, bombona, čokolada, sjajnih mašni, kuglica, lampica i svakakvih drugih ukrasa. Svijetle ulice, prozori, krovovi. Kao da sjajnije svijetle oči svih ljudi. Televizijski programi emitiraju filmove s božićnim temama, mira, oprosta, ljubavi, dobrote, obiteljskoga zajedništva. Bez obzira na takozvanu „komercijalizaciju”, ipak je sve to tako dobro. Dobro je u Finskoj i u Francuskoj, u Austriji i Hrvatskoj, u Australiji i Japanu. Baš je dobro, bio to početak ljeta ili početak zime. Nema veze koja je zemljina polutka, jednako je dobro. U svakom slučaju, sunce i svjetlo prevladaju mrak. Od tada do proljeća svaki dan za toliko koliko pijetao zijevne, rekla bi mama. Malo pomalo, ali svjetlo neminovno pobjeđuje od toga dana, pa zauvijek. Nakon cjelogodišnje jurnjave, eto postoji i vrijeme rezervirano za roditelje, 64 svjetl ori jeci . ba

prijatelje, za druge, ali i za same sebe. Vrijeme za zaustavljanje, promišljanje o postignutom i za planiranje buduće godine. Pravljenje obračuna. Vrijeme je za sjetvu pšenice, za adventske svijeće, vjenčiće, za radosno iščekivanje mira i dobra koje dolazi. Svi, baš svi se jednako nadaju. Ljubavi, oproštenju, oslobođenju, obraćenju. Svi, baš svi žele biti dobri, još bolji nego jesu. Taj ideal nije posustao. Netko si prizna, netko ne, ali zapravo svi žele biti kao Dijete. Ili bar što sličniji.

Igračke, šarene lampice, mašnice i pokloni, samo su dobar izgovor za djetinjasto ponašanje, kojem su svi skloni kada se opuste. Svi se raduju porođenju Djetešca, koje je nada, vjera, koje je čista ljubav. Dijete je mir. Svi ga žele susresti, svi ga žele pozdraviti, svi ga žele darivati, igrati se s njim, čuvati ga, štititi, braniti. Svi žele biti poput Djeteta. Ili bar što sličniji. Zato se dugo pripravlja za Njegov dolazak, gotovo cijeli mjesec u godini se posvećuje tom danu. Pa i dok se radi, ipak se priprema za susret. Čiste se kuće, dvorišta, čiste se duše, tijela. Čiste se računi izmiruju dugovi svih vrsta. Pokušava se učiniti sve ono što se možda nije stiglo cijele godine, susresti prijatelje, biti sa svojima što više. To je najbolje od svega. To sjećanje, podsjećanje, susreti, zagrljaji, čestitke, dobre želje, sretne misli. Drugo najbolje su mise zornice. To je tako dobar običaj. Rano se ustaje i izlazi u svježa jutra, kako bi se s prijateljima radosno molilo. Ta jutra mirišu

Polja i visoravni – VRBANJSKO I VEČIĆKO POLJE

Plodna aluvijalna ravan Prva veća dolina, odnosno kotlina kroz koju protječe Vrbanja u Općini Kotor Varoš jest Vrbanjsko ili Večićko polje. Samo polje presijeca i regionalni put koji povezuje Teslić i Kotor Varoš. Polje je dugo oko 6 km, a široko oko 2 km, s nadmorskom visinom najnižega dijela od 295 m. y Dalibor BALLIAN ballian.dalibor

redstavlja plodnu zaravan izgrađenu od riječnih nanosa rijeke Vrbanje i njezine pritoke Cvrcke, kao i Jeličkoga potoka. Samo polje omeđeno je okolnim brdima i planinama, odnosno padinama Vlašića s juga i Borije s istoka. Na rubovima polja nalaze se manja naselja Večići, Hanifići, Draguljići, Zebe i Marjanovići, dok se u središtu polja nalazi naselje Vrbanjci. Brdsko područje ovoga polja pruža se prema sjeveru i mjestu Čečava i obuhvaća nekoliko naselja na obroncima Brižine (373 mnv), u vijencu Klinića brda (650 mnv) i Bajrića brda (460 mnv) na padini Doca. Istovremeno mjesta Hrvačani i Garići nalaze se ispod Liplja. Ovu dolinu karakterizira umjereno kontinentalna klima s naznakama utjecaja

atlantske klime, gdje glavnina padalina padne tijekom vegetacijskoga razdoblja. Ukupna količina padalina je oko 1100 mm. Temperature su umjerene, iako ljeti temperatura zna skočiti i do 35 °C, a zimi pasti i do – 22 °C. Vegetacijsko razdoblje traje oko 200 dana. Inače, brojna klimatska obilježja ukazuju na kontinentalnost i kserotermnost klimatskih prilika. Zime su, kao i okolne planine, bogate snježnim padalinama. Aluvijalne ravni U pogledu geomorfologije i geološke građe izdvajaju se aluvijalne ravni rijeke Vrbanje i donjih tokova potoka s diluvijalnim terasama, kao i uzdignutim

Posebna turistička atrakcija bili su redovni zabavni, privredni i religijski Aliđunski (Ilindanski, Sveti Ilija) vašari na Večićkom polju, svakoga 2. kolovoza. Vjerojatno je to bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i svetište / dovište u znak sjećanja na davnu bitku i poginule. 66 svjetl ori jeci . ba

brežuljkastim reljefom pretežno tercijarnih sedimenata koji su često pokriveni beskarbonatnim lesom, a ima nešto manje paleozojskih pješčara i škriljaca, eruptiva i vapnenaca. Od zemljišta prevladavaju pseudoglejevi i distrični kambisoli na tercijernim sedimentima, a manje su zastupljene kombinacije eugleja i semigleja, samostalni zemljišni areali fluvisola, pelosola te rendzini na laporcu i kalkokambisol na krečnjaku. Ova zemljišta su nepovoljnih svojstava, posebno vodno-fizičkih (zbog teškoga mehaničkoga sastava i suvišnoga vlaženja). Nešto su povoljnija zemljišta koja pripadaju tipu distričnoga kambisola, ali ona se javljaju češće na većim nagibima i to na manjim

Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2003. godine podnesen je zahtjev da se nekropoli stećaka Trzan i turbeta u Večićima dobiju status nacionalnoga spomenika kulture u BiH.

300.000 zadovoljnih korisnika Brze poĹĄte HP Mostar

68 svjetl ori jeci . ba

Čestit Božić i sretna 2020. godina! Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara

SVIM KATOLICIMA U SARAJEVU I BOSNI I HERCEGOVINI

Kruh svetog Ante Završena akcija dogradnje kuće obitelji Vučković Skoro svake godine franjevci Bosne Srebrene pod okriljem svoje Humanitarno-karitativne udruge „Kruh svetoga Ante”, uz redovne djelatnosti i projekte nastoje pokrenuti i provesti i neku veću akciju(e) za dobro i potrebe bližnjih u potrebi. Takve akcije onda obuhvate i širi krug dobročinitelja i prijatelja Kruha svetog Ante i franjevaca općenito. Tako je sredinom travnja prošle godine podružnica KSA u Hrvatskoj u suradnji sa župnom zajednicom u Sesvetskoj Sopnici pokrenula akciju pomoći dogradnje kuće osmeročlanoj obitelji Vučković u naselju Retkovec kod Zagreba. Obitelj Vučković je prije dvadesetak godina započela izgradnju obiteljske kuće, ali je nisu uspjeli dovršiti te su nepunih sedamnaest godina zajedno živjeli u jednoj sobi pod pločom i improviziranim krovištem. Stoga su im franjevci u Sesvetskoj Sopnici, u župi kojoj oni pripadaju odlučili zajedno s prijateljima pomoći. Objavljena priča i apel u reviji Svjetlo riječi i drugim portalima o skučenim uvjetima u kojima je živjela obitelj Vučković probudili su osjećaje i srca dobrih ljudi, te se mreža solidarnosti i pomoći brzo širila s mnogih strana Hrvatske, Austrije, Njemačke, Švicarske... Prvi su u pomoć pritekli franjevci i vjernici inozemnih Hrvatskih katoličkih župa, vjernici župe

Svete Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici, kao i mnogi dobročinitelji, prijatelji i članovi Kruha sv. Ante. Nakon dobivanja suglasnosti i razumijevanja nadležnih građevinskih službi u Općini Donja Dubrava radovi su započeli početkom srpnja prošle godine i trajali sve do listopada ove godine. Zahvaljujući građevinskoj firmi Clavus iz Sesveta, dvojice vlasnika Peje Klarića i Davora Grbeše i njihovih radnika radovi su izvedeni stručno, dobro i u okviru ugovorenih rokova. Tako je višemjesečna akcija krajem listopada ove godine privedena kraju te je uz svečani blagoslov, zahvalu Bogu, dobročiniteljima i prijateljima koje su obavili gvardijan i župnik u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba, fra Zdravko Dadić i samostansko-župni vikar i voditelj podružnice „Kruha sv. Ante” u Hrvatskoj fra Stipo Karajica i predali kuću na korištenje i stanovanje. Ukupna financijska vrijednost izvedenih radova s namještajem i pokućstvom iznosila je 286.835 HRK. Svi izvedeni radovi su financijski podmireni te „Kruh sv. Ante” provincije Bosne Srebrene – Zagreb, zajedno sa svećenicima-franjevcima i vjernicima župe Sesvetska Sopnica u ime obitelji Vučković od srca zahvaljuju svim dobročiniteljima, prijateljima i podupirateljima koji su se uključili i svojom

pomoći pomogli da obitelj Vučković nakon dosta godina skučenoga života uz zajednički trud ostvari potrebu za vlastitim domom i boljim smještajem. Obitelj Vučković, supružnici Robert i Ivana su sa svojih šestero djece na dan primopredaje kuće za uzvanike, izvođače radova, prijatelje i susjede upriličili prigodan objed i druženje, gdje su uz suze radosnice uputili svoju zahvalu i želje za obiljem blagoslova u daljnjem životu u novosagrađenom obiteljskom domu. Hvala dobročiniteljima i neka sve blagoslov svetog Ante Padovanskog zagovara i prati! Kruh sv. Ante – Zagreb, fra Stipo Karajica

Održan sastanak uprave i stanara FSD-a Uprava Franjevačkog studentskog doma koji je smješten u sarajevskom naselju Kovačići organizirala je u utorak, 29. listopada, okupljanje studenata i studentica smještenih u domu, kako bi obilježili početak akademske godine i zajedničkoga života. U 18 sati održana je sveta misa za početak akademske godine, koju je vodio fra Petar Karajica, u Svetištu sv. Nikole Tavelića. Nakon mise je uslijedio zajednički sastanak stanara

i uprave FSD-a na kojemu su se studentima obratili ravnatelj Franjevačkog studentskog doma fra Petar Karajica i administratorica Sandra Talanga Mahmutović te pozvala mlade da se uključe u volonterski rad na humanitarnim akcijama i događajima koji su planirani. Izabrani su članovi Vijeća studenata smještenih u Domu koji će imati priliku raspravljati o životu i radu studenata, unaprjeđenju kvalitete življenja u Domu, sazivati studentske tribine i svoje prijedloge iznositi Upravi doma.

Za predsjednicu Vijeća studenata izabrana je studentica Teona Nešović, a za njenog zamjenika, student Mate Pokrajčić. Ostali članovi Vijeća su birani tako da svaki kat ima svoga predstavnika i izabrani su: Marija Bošnjak, Vanja Miličević, Marija Kovačević i Emin Veledar. Članovima čestitamo i želimo mnogo uspjeha u suradnji i ispunjenju zadataka i obveza. Na samome kraju stanarima su dodijeljene studentske iskaznice, a nakon sastanka upriličena je zakuska i druženje.

72 svjetl ori jeci . ba

Za projekte Kruha sv. Ante N. N., Mostar 40 KM Dalibor Ballian 60 KM Marko Cvitanović 10 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM N. N., Mostar 100 KM Igor Tomić, Sarajevo 1.000 KM Ljerka Bralo, Vitez 20 KM Marija Ševo 200 KM Sandra Petrović 50 KM Sprofondo Italija 1.990 EUR Ankica Kovačević (za igraonicu u Bugojnu) 100 KM Dobročinitelji KSA Zagreb Marijan Blagić, Sunja 200 HRK Rafael Romić, Zagreb 400 HRK Marko Petrušić, Purmerend 250 EUR Akcija „Besplatno mjerenje šećera u krvi za studente” Svake godine, 14. studenoga obilježava se Svjetski dan dijabetesa. Ovu kampanju su 1991. godine pokrenuli Međunarodna dijabetička Federacija (International Diabetes Federation, IDF) i Svjetska zdravstvena organizacija kao odgovor na sve izraženiji, rastući problem šećerne bolesti (dijabetesa) i opterećenja koje ona predstavlja na pojedince, njihove bližnje i društvo u cjelini. Humanitarna akcija pripreme paketića U susret blagdanu sv. Nikole kojemu se najviše raduju djeca, Humanitarno – karitativna organizacija „Kruh sv. Ante” planira organizirati podjelu paketića i obradovati djecu iz obitelji korisnika naših pučkih kuhinja, uzrasta od 1 do 12 godina. Ukoliko se želite pridružiti ovoj akciji i pomoći nam u pripremi paketića, to možete učiniti uplatom svoga priloga na brojeve bankovnih računa ili dostavom proizvoda na našu adresu (slatkiši, grickalice, igračke, slikovnice, bojanke, bojice, flomasteri...).

Domagoj Brčić, Zagreb 3500 HRK Luka Jerković, Karlovac 2500 HRK Davor Borošak, Zagreb 400 HRK Marija Miljanović, Čilipi 300 HRK Maja Duilo, Split 400 HRK Branko Vonić, Pakrac 800 HRK Hrvoje Zovko, Osijek 400 HRK Marija Gregić, Osijek 750 HRK Anamarija, Sesvete 500 HRK Igor Bungić, Jajce 400 HRK Tanja Goda, Županja 103 HRK Grad Sveti Ivan Zelina 50 HRK

Ermin Kazić, Sarajevo 40 KM Goran Mađura, Žepče 150 KM Federalno ministarstvo rada i socijalne politike 40.000 KM

Dan Kruha sv. Ante 2019. Župni ured Bila Livno 500 EUR

Donacije u robi (paketići za sv. Nikolu) Podravka, Bili Brig, Stilex - Kiseljak, Galant - Kiseljak, Stanić - Kreševo, TP Drinovci - Grude, UNION foods - Čitluk

Za pučke kuhinje Kanton Sarajevo

8.198 KM

U prostorijama Franjevačkog međunarodnog studentskog centra, HKO „Kruh sv. Ante” uz podršku Lions kluba Olimpijski grad Sarajevo, organizirao je aktivnost besplatnog mjerenja šećera u krvi za studente. Inače, Lionsi Bosne i Hercegovine dio su međunarodne humanitarne organizacije Lions Clubs International, koja postoji više od 100 godina i broji preko 1.400.000 članova u više od 200 država širom svijeta. U Bosni i Hercegovini postoji pet klubova, od toga Podaci za uplatu su sljedeći: - Broj računa: UniCredit bank – transakcijski račun 338 320 226 723 5329 IBAN: BA 393 383 204 892 993 804 SWIFT: UNCRBA22 Svrha uplate: za paketiće Paypal račun: https://www. paypal.me/kruhsvetogante Za više informacija o ovoj akciji, možete nam pisati na e-mail adresu: kruhsvante@gmail.com ili nas pozvati na broj telefona 033 728 866.

Za studentske stipendije Franjevački provincijalat Bosne Srebrene 2.000 KM Ankica Kovačević (za stipendije) 100 KM Kloster Baldegg, Švicarska 9.994 CHF

tri u Sarajevu, jedan u Tuzli i jedan u Banja Luci. Jedno od glavnih polja djelovanja Lionsa je borba protiv dijabetesa. Iz tog razloga se Lions klub Sarajevo Olimpijski grad odlučio na akciju mjerenja šećera u krvi studentima u saradnji s HKO „Kruh sv. Ante”. Cilj ove akcije je ukazati na veliki problem današnjice, dijabetes, kao i podići svijest o prevenciji pod sloganom: „Jedite zdravo; Budite fizički aktivni; Smanjite nivo stresa; Ako sumnjate, provjerite!” Donacija za projekt Pučke kuhinje U četvrtak, 31. listopada, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike doniralo je 40.000,00 KM za rad Pučke kuhinje KSA. Sredstva su obezbijeđena iz dijela prihoda ostvarenih po osnovu naknada za privređivanje igara na sreću Vlade FBiH. Sredstva ćemo usmjerit ćemo ih za rad naše Pučke kuhinje u Varešu. Također, dio sredstava usmjerit ćemo i za korisnike u Sarajevu za koje nisu osigurana financijska sredstva putem Kantona Sarajevo. Zahvaljujemo se Ministarstvu na čelu s ministrom Veskom Drljačom, na ovoj hvale vrijednoj donaciji. prosinac 2019.

Kap dobrote Dobročinitelji za prosinac 2019. Za fond Kap dobrote S. Terezija Batarilo, Sarajevo Zdravko Mijić, Švicarska Franjo Rajić, Švicarska Ilija Stipić, Jajce Josip Jole Raos, Njemačka Fra Niko Stjepanović, Njemačka

50 KM 50 CHF 100 CHF 50 KM 50 EUR 100 EUR

Leonita Gabrić (rođ. 2008.) iz Travnika boluje od rijetke bolesti Ollier, vrste tumora koja zahvaća kosti. Bolešću joj je zahvaćena desna noga, koja je u cjelini kraća za 8 cm, pa je stoga primorana na teške operacije u inozemstvu. Posljednjih godina liječi se u Beogradu, gdje je u nekoliko zahvata operirana. Liječnici osim tretmana protiv bolesti Ollier provode metodu liječenja Ilizarovim aparatom i bioaktivnim iglama, kojima se regulira dužina noge. Trenutno je na liječenju u Beču. Njezina majka Vedrana poručuje: „Ja kao majka molim sve dobre ljude za pomoć. Unaprijed vam se zahvaljuje cijela moja obitelj.” Tamara Starčević (rođ. 2002.) iz Sarajeva boluje od teške miokloničke epilepsije, poznate kao Dravet sindrom. U posljednje vrijeme ima gotovo svakodnevne napade koji se javljaju i tokom spavanja i u budnom stanju. Unatoč redovnim kontrolama u zemlji i inozemstvu, bolest nije stavljena pod kontrolu. 76 svjetl ori jeci . ba

Za Tamaru Starčević N.Š., Stup – Sarajevo Franjo Đogaš, Zagreb Ivica Kostić, Njemačka

50 KM 250 HRK 50 EUR

Za Ljiljanu Kranc HKM Moers N.Š., Stup – Sarajevo Franjo Đogaš, Zagreb Ivica Kostić, Njemačka

Za Patrika Ivanovića N.Š., Stup – Sarajevo Franjo Đogaš, Zagreb Ivica Kostić, Njemačka

50 KM 250 HRK 50 EUR

Za Leonitu Gabrić N.Š., Stup – Sarajevo Franjo Đogaš, Zagreb Ivica Kostić, Njemačka

Liječnici su savjetovali da tijekom školske nastave bude u nazočnosti majke, zbog rizika od epileptičkih napada. Koristi se invalidskim kolicima s visokom poleđinom, nosi ortopedske cipele i okovratnik zbog nepovoljnog položaja tijela. Lijekove koje Tamara koristi plaća njezina samohrana majka. Patrik Ivanović (rođ. 2001.) iz Žepča ima urođenu srčanu manu – komorni defekt septuma. S godinu dana života urađena mu je kateterizacija, tijekom koje je došlo do komplikacija te je ostao bez kisika i njegov mozak je trajno oštećen. Danas ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Kardiolog mu je preporučio lijek Tracleer, no nažalost, njegovim je roditeljima nemoguće nabaviti ovaj lijek. Svakodnevno koristi lijekove za koje roditelji izdvajaju oko 400 KM mjesečno i često je po bolnicama zbog upale pluća. Patrikovi roditelji kažu: „Nastojimo mu priuštiti sve što je potrebno da proživi što kvalitetniji život koliko je to moguće.

100 EUR 50 KM 250 HRK 50 EUR 50 KM 250 HRK 50 EUR

Zahvaljujemo svima koji su do sada pomagali i onima koji žele pomoći.” Ljiljana Krajnc (rođ. 1970.) je 100 % invalid, a 2009. u Italiji joj je dvaput transplantirana jetra. Otpuštena je iz bolnice u Padovi uz hipeproteičku dijetu, a trenutno se liječi na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu. Preporučen joj je lijek Hepsera, kako bi sve parametre držala pod kontrolom. Lijek u Bosni i Hercegovini nije na esencijalnoj listi, a u inozemstvu košta 2400 KM. Uz mjesečna primanja invalidnine u iznosu od 110 KM Ljiljana ovaj lijek ne može primati redovno. Samo uz pomoć dobročinitelja moguće je povratiti njezino teško zdravstveno stanje. Ljudima dobre volje poručuje: „Iskreno se nadam da ću zahvaljujući vama za naredni period prikupiti sredstva za lijek. Veliku zahvalnost za pomoć dugujem Kruhu svetog Ante i Svjetlu riječi, na humanosti i darivanju.” Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! Mt 25,45

y fra Juro MARČINKOVIĆ

Pelin

lat. Artemisia Zeljasta trajnica s vrlo razgranatom stabljikom, visokom do jedan metar. Cijela biljka ima snažan, karakterističan miris. Listovi su 2 – 3 puta perasto razdijeljeni, prekriveni, kao i stabljika, gustim srebrnastim dlakama. Cvate od lipnja do rujna, a cvjetovi su sitni, žuti, u brojnim malim glavicama metličasto raspoređenima na vrhu stabljike. Pravi pelin široko je rasprostranjena biljka, a zbog njegove ljekovitosti uzgaja se širom svijeta. Kao samonikla i vrlo obična biljka raste diljem Europe pa tako i kod nas. Voli suha staništa, a najčešće ga nalazimo uz poljske putove, po živicama, suhim travnjacima, poljskim međama, starim zidovima i slično. Ljekovita svojstva i primjena: Ljekoviti su listovi, koji se beru prije cvatnje, i vršni dijelovi stabljike s cvjetovima, koji se beru u vrijeme cvatnje. Ako se može birati, prednost dajem pelinu skupljenom u prirodi pred onim iz uzgoja. Pravi i divlji pelin vrlo su sličnih ljekovitih svojstava, a u narodu imaju mnoge zajedničke nazive. Dosta su i slične obje biljke pa njihova eventualna zamjena nije opasna. Međutim, kad se spominje pelin misli se na pravi, ako se posebno ne naglasi drukčije. Sadrži eterično ulje, koje je sastavljeno od niza kompliciranih organskih spojeva. Osim toga sadrži gorki glikozid absintin i gorke tvari artemisin, absintin i anabsintin. Od organskih kiselina u pelinu se nalaze jabučna, taninska i jantarna kiselina. Sadrži i mnoge druge tvari poput parafina, koje nisu još znanstveno ispitane. U listovima se nalazi još zelenoplavo eterično ulje tujon, zatim terpen, a među njima tanaceton i soli kalija i mangana. Iako se pelin ponajprije navodi kao lijek

za želudac i žučne tegobe, postoji cijeli niz bolesti koje se liječe pelinom: rabi se kod svih želučanih bolesti, slabe probave, previše kiseline u želucu, potiče apetit, otklanja sve probavne smetnje, teški zadah iz usta i nadimanje, jača želudac, jetru, pluća i srce, poboljšava rad bubrega; liječi jetru, žuticu, virusnu žuticu i oporavlja tijelo poslije tih bolesti, a preporučuje se i ljudima bez žučne vrećice; učinkovito djeluje kod bolesti bubrega i vodene bolesti, reume i gihta, bijeloga pranja kod žena, nervne iscrpljenosti i neuroze, slaboga spavanja i glavobolje uzrokovane neurozom. Pelin liječi unutrašnja trovanja, čak i trovanja otrovnim plodovima i olovom, liječi kožne bolesti, ubode insekata i komaraca, a preporučuje se i za istjerivanje crijevnih parazita kod djece. Čaj od pelina: Pet velikih žlica sitno isjeckanoga i istučenoga svježega ili suhoga lišća pelina prelije se s litrom vrele vode, ostavi 5 – 10 minuta, procijedi

Narodni nazivi: absint, vermut, akšenac, bijeli pelin, gorčika, gorski akšenac, obsijenac, oksjenac, osinać, pelen, pelimč, pelinek, pravi pelin, turski neven, vrtni pelin, žuhki pelin prosinac 2019.

NAŠI POKOJNICI

Ivka Dofek, rođ. Rebo

Milka Balta, rođ. Šimunović

(† 2018)

Šimunović Ivo

Marin

(† 2003.) Dok žive koji vas vole, živjet ćete i vi u njihovim srcima. Počivali u miru Božjem!

Anica Brnić († 2018.)

Dana, 26. prosinca 2018., na blagdan svetoga Stjepana, preminula je u gospodinu moja draga mama. Hvala ti, mama, za sve i neka ti dragi Bog bude nagrada. Stalno si u mojim mislima i molitvama. Tvoj sin Ilija i ostala rodbina. Počivala u miru Božjem.

Marijana Sivrić (1966-2019)

U srijedu, 23. listopada 2019. preminula je Marijana Sivrić, profesorica engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pokopana je na groblju Podadvor u Čitluku 25. listopada. Ispratilo ju je, uz članove obitelji i rodbinu, mnoštvo prijatelja, znanaca, profesora i studenata. Rođena je u Sarajevu 1966. godine u obitelji Ćorić. U rodnom gradu završila je osnovnu i srednju školu i diplomirala na Filozofskom fakultetu na odsjeku za engleski jezik i književnost. Neko je vrijeme predavala u srednjoj školi, potom na Pedagoškom fakultetu, danas Filozofski fakultet u Mostaru. Upisala je poslijediplomski studij Opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2001. obranila doktorandski kvalifikacijski rad pod naslovom „Kontrastivna analiza jezika radijskih vijesti”. Doktorski rad „Ideološka obilježja medijskoga diskursa – tisak i radio” obranila je 27. ožujka 2008. U studenom 80 svjetl ori jeci . ba

2008. izabrana je u zvanje docentice, u lipnju 2014. u zvanje izvanredne profesorice. Bila je pročelnica Studija engleskog jezika i književnosti (2010-2016), zamjenica voditelja Vijeća poslijediplomskih studija, te mentorica tridesetak diplomskih i četiri doktorska rada. Objavila je niz znanstvenih radova i knjigu „Primjeri kritičke analize medijskoga diskursa” (2014). Suautorica je udžbenikā engleskoga jezika za osnovne škole. Bila je savjetnica pri Zavodu za školstvo u Mostaru; sudjelovala je na trinaest međunarodnih konferencija. Na znanstveno-stručnom usavršavanju bila je na sveučilištu Iowa SAD (2008/09) i sveučilištu u Antwerpenu u Belgiji (2014), a jedan semestar gostujuća profesorica na John Jay College of Criminal Justice u New Yorku (2015/16). Bila je članica Društva primijenjenih lingvista BiH i uredništva časopisa Društva, Upravnog odbora Udruge anglista BiH, Udruge US Alumni u BiH, Američkog društva za lingvističku antropologiju, Društva za unapređenje primijenjene lingvistike u BiH te ekspert za akreditaciju visokoškolskih ustanova pri Agenciji za razvoj visokog obrazovanja u BiH. Marijana, koja je živjela u braku s Tihomirom Sivrićem, otišla je u punoj životnoj snazi. Bila je vrlo cijenjena profesorica, na ispitima pravedna i stroga. Kao osoba diskretna i samozatajna, blaga i nikad nametljiva! U susretu prijazna i uvijek nasmiješena, stvarala je ozračje radosti i srdačnosti. Skromnost joj je jedna od najljepših vrlina. Svoje intelektualne sposobnosti i svoje

(† 1992.)

vrsno obrazovanje nikada nije isticala. Njegovala je u sebi plemenitost duha i skromnost sv. Franje Asiškog. Kroz cijelo vrijeme školovanja u Sarajevu, bila je obiteljski vezana za crkvu sv. Ante na Bistriku! Tamo je stjecala i prve vjeronaučne pouke. Marijana je prerano otišla, ali su ostali plodovi njezina rada, znakovi njezine skromnosti i plemenitosti, srdačnosti i vedrine, utkani u srcima svih koji su je poznavali. Neka je u vječnosti prati i obasjava božanska svjetlost zvijezda! Marko Karamatić

Petrović Ružica i Stipo Hvala za Vašu požrtvovnu ljubav i dobra djela s čvrstom vjerom da počivate u miru Božjem sa svojim sinom Ivanom. Vaši najmiliji

Fra Drago Kolar

(† 1991.)

Što su uspomene ljepše i sadržajnije, rastanak je teži. Ali zahvalnost preobražava muku spomena u neku tihu radost. Čovjek lijepe uspomene iz prošlosti ne nosi kao trn, nego kao dragocjen poklon u sebi. ( D. Bonhoeffer ) Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! J. A.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! s. Marija Branka Matošević

(† 2019.)

Dana, 12. listopada u Zagrebu, Granešina u 93. godini života i 71. godini redovništva blago u Gospodinu preminula je sestra Marija Branka Matošević, članica Družbe Kćeri Božje ljubavi. Na njezinu osobnu želju zemni ostaci su joj pokopani 15. listopada u Kaknju gdje je bila na službi 20 godina. Draga naša tetka hvala za sva tvoja dobra djela koja si činila za sve ljude u potrebi. Počivaj u miru Božjem. Tvoji najmiliji

Niko Barnjak

(† 2010.)

Godine i vrijeme ne mogu izbrisati tvoj lik iz naših života i srca gdje čuvamo uspomene i

26. obljetnica strijeljanja fratara Svjetlo riječi

FOJNICA – U srijedu, 13. studenoga obilježena je 26. godišnjica strijeljanja i mučeničkoga ubojstva fra Nikice Miličevića i samostanskoga vikara fra Leona Migića u samostanu Svetoga Duha u Fojnici, a misno slavlje predvodio je gvardijan fra Mirko Majdandžić. U prigodnoj propovijedi fra Mirko je prisutne potaknuo da s preminulom braćom mole za nas i budućnost. „Pokušat ću sažeti današnju propovijed u tri riječi koje su nam itekako važne kroz život , koje su nam bile važne kroz povijest, a koje su i danas riječi vodilje. Prva riječ je „svetost”, a prva pomisao na nju su naši sveci i blaženici, no ako pogledamo svece, blaženike i blaženstva vidjet ćemo kako se i mi možemo pronaći u nekima. Svetost smo udaljili od nas, a ona bi nam trebala biti životni put. Druga riječ je „oproštenje”, a nju

U srijedu, 6. studenoga 2019. svoj dugi ovozemaljski život na-

stavila je preseljenjem u vječnost pokojna Ane Badrov. Ane je rođena 23. srpnja 1931. u Donjoj Večerskoj, od roditelja Frane Drmića i Anđe r. Kurevija. Godine 1958. udala se na Kremenik za Fabijana Badrova. Kako su žene nekoć nazivane po imenima svojih muževa, tako je i ona mnogima bila poznata kao Fabinica. S mužem je izrodila petero djece, od kojih su troje danas živi: Frano, Ivanka i Jadranka. Životni vijek provela je kao majka, supruga i domaćica. Dana 2. veljače 1994. ostala je udovicom, kada joj je muž Fabijan poginuo u ratnom vihoru. Cijeloga života Ane se trudila živjeti po kršćanskim zapovijedima; nedjeljna misa i svakodnevna krunica davale su joj smisao životu. Ukopana je 7. studenoga na Starom groblju u Jardolu. Neka joj Uskrsli podari život u svome Kraljevstvu! Zahvalna obitelj

smo previše suzili pa tako često kažemo da opraštamo, ali ne zaboravljamo. To se ne smije događati, moramo opraštati radi nas samih, ali i radi međusobnoga mira. Treća riječ je „sačuvanje”. Nju su fra Nikica i fra Leon žrtvovali za nas, žrtvovali su svoje živote radi naše budućnosti”, rekao je fra Mirko. Fratri nikada nisu dvojili da postoji nalogodavac

ovoga strašnoga zločina. Još prije 20-ak godina prof. dr. fra Vitomir Slugić, koji je bio svjedokom zločina, izjavio je da se strašni zločin koji je bio smišljen, na Sudu u Sarajevu sveo na obično ubojstvo u krčmi. Dakle, klasični ratni zločin se na Vojnim sudovima 1994. i 1995. godine okarakterizirao kao obično ubojstvo.

sjećanje na tebe, trenutke provedene s tobom i sve ono zajedno proživljeno. Hvala ti na nesebičnoj ljubavi koju si imao za svakoga od nas, na riječima podrške i na tvojoj spremnosti da budeš ruka koja će nas podizati onda kada smo padali i osjećali težinu. Hvala ti što je tvoje srce uvijek kucalo za nas i što smo usred svih oluja ipak uspjeli zajedno ostvariti pobjede jer si nam baš ti uvijek govorio da poslije svakog proloma oblaka dolazi sunce. I uistinu je bilo tako, a danas, noseći te u srci nastojimo tako i nastaviti. Neka te anđeli nebeski čuvaju anđele naš. Tvoji najmiliji

Ane Badrov rođ. Drmić († 2019)

prosinac 2019.

Vaš svijet stakla

Želimo Vam čestit Božić i sretnu Novu godinu. info@kristal.eu - www.kristal.eu, T +387 30 717 733, F +387 30 713 111, Poslovni centar 96, 72250 Vitez BiH