Glazba - Jezik duha (442) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

GLAZBA

Jezik duha Godina XXXVIII. ◆ broj 442 ◆ Sarajevo, siječanj 2020. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

300.000 zadovoljnih korisnika Brze pošte HP Mostar

Nova zbirka pjesama fra Ivana Kramara Kameno more „Ova zbirka pjesama pojmovima konfrontiranim u svom naslovu upućuje na dva različita svijeta – svijet kamena i svijet mora, između kojih se lirski subjekt knjige neprestano kreće prema onome što je po svojoj prirodi neosporno ljubav kojom je prožet gotovo svaki stih.” Knjiga Kameno more Ivana Kramara njegov je govor na brezinoj gori.

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenica gl. urednika Nikolina Marčić redakcija

Janko Ćuro, Nikolina Marčić, Danijel Stanić, Anita Tolo redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anita Tolo pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

iz sadržaja

adresa uredništva

Reportaža: U svjetlu kraljevskoga grada

Nepoznata Biblija Glazba u Bibliji

Franjevci među svojim pukom Socijalni rad franjevaca

O radosti življenja Neiscrpivi dar glazbe

Pogled iskosa Noć na otvorenom

Pogled u dušu Nove pojave u svakodnevici

Skupljajući zalaske sunca Zvuk kao lijek

U fokusu Utemeljitelj nove političke teologije

Franjevačka obitelj Djelo milosti

42 Razgovor: Jasenka Ostojić Glazba je svjetlo duše

58 Putopis Najzeleniji grad Brazila

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Marko Stjepanović „Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Alex Veltens, Interkulturalni zbor mladih Visoko, 2014.

Tema broja Glazba kao fenomen siječanj 2020.

Pisma čitatelja Pradidovsko ognjište Di Bosna Srebrena grli rijeku Savu To je zemlja pradidova mojih Tu zaziva se Zdravo Marija Starina sluša i Boga se boji Lugovi sneni bašće mlade Žubor potoka glasno se čuje Ptice što si gnijezda grade I vremešni težak potkovu kuje Selo malo oskudno do boli Čeljad brojna prehranit se mora Nije teško kad se svojta voli Makar bila tanka krušna kora U kućaru malom uplakano čedo Tu se rađa, umire i voli Bog s neba često ih gleda Vazda sam s vama anđeli mali Nasred sobe sinija i na njoj pura Otac tiho za večerom moli

Nejač mnoga do proje se gura Ako siti nisu majku srce boli Vremena grda, a dušmana svakih Moralo se preživjeti tada Opstali su samo Bogu odani Makar bilo čemera i jada Pradidovi naši junaci su bili I onaj živalj što avlijom gmiže Krv su svoju potocima lili Čuvali su svoje siromašne hiže Dom je našem biću ko majčino krilo Ufaju se u njeg ko u svetog Roka Ognjište im navijek milo Zato ga paze kao zjenicu oka.

Čestit Božić i sretna Nova godina Luka Ćurić, Slavonski Brod

Hvala vam na vašem listu koji dugo vremena pratim i rado čitam. Puno uspjeha u daljem radu. Vaša čitateljica Berarda Pekić, Stara Bila

Skenirajte QR kod na svom uređaju i jednim pozivom pretplatite se na reviju Svjetlo riječi:

Postanite član naše velike obitelji 4

svjetlorijeci.ba

Čega je srce puno o tome zbore naše usne... Drago uredništvo Svjetla riječi, svaki puta kada u našem poštanskom sandučiću ugledam Svjetlo riječi, za moju obitelj, a posebno za mene Vašu vjernu čitateljicu, pravi je pravcati blagdan! Ma ne znam gdje bih počela. Sve je tako dobro i od sveg srca Vam svima čestitam! Jako puno čitam, posebno tisak s njemačkog govornog područja, ali nijedno glasilo ne može Svjetlu riječi „politi na ruke”... Ovo nije laskanje... Ovo je čista istina. Za sve Vam od srca hvala i velike čestitke na Vašim suradnicima. Kad kažem suradnicima mislim na žene i muškarce podjednako, jer i ako sam žena cijelim bićem, srcem, dušom i razumom ne volim „feministički” način pisanja! Danas bih se posebno osvrnula na dirljivo pismo dr. Envera Bektaša, objavljenomu u ožujku 2019., o dragom fra Filipu Zubku, dugogodišnjem profesoru na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom. Poštovani i dragi dr. Bektaš: jednom zgodom sam napisala da sam dijete Bosne... Rođena sam u najljepšoj zemlji BiH gdje žive uistinu najbolji ljudi na svijetu, ali oni malobrojni glasni zlonamjerni toliko viču da dobri slabo dolaze do izražaja. Zato Vama, dragi dr. Bektaš, od srca hvala za ovo dirljivo pismo,

Kontaktirajte nas i putem aplikacije Viber na broj mobitela: +387 60 33 88 018. Uz Viber i dalje smo Vam dostupni na redakcijski broj: 033 726 200; pišite nam na e-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba. Pratite nas na portalu na adresi www.svjetlorijeci.ba kao i društvenim mrežama Facebook, Twitter i Instagram.

ali i za druga pisma – koliko se sjećam pisali ste o dragom prof. fra Ignaciju Gavranu i dragoj sestri baščovanki /vrtlarici Kristofori... Bilo bi lijepo i jako potrebno da Vaša pisma-sjećanja ovjekovječite u jednoj knjizi i ostavite mladim naraštajima naše ljubljene Bosne i Hercegovine koja će biti u svim knjižnicama diljem domovine kao živi primjer kako se živi, kako se poštuje. Vi ste u svome pismu iznijeli tolika mala zapažanja o dragom fra Filipu, a to je odraz plemenite duše i na tome Vam od srca hvala. Molim Vas nemojte se oglušiti na ovu moju molbu za dobro svih nas! Budite Vi poštovani i dragi dr. med. Envere Bektašu, svi u uredništvu Svjetla riječi, svi u Visokom i cijela moja / naša draga Bosna i Hercegovina najsrdačnije pozdravljeni, zagrljeni i blagoslovljeni. Ružica Batarilo-Poljak, München Zrno gorušice Kada na čvorištu trnovitih staza pod križem života uzdišeš zabrinut, vodit će te sigurno i bez putokaza Onaj što istina je i život i put. U svakom zlu posij dobra sjeme, u svakoj tegobi ti uzgoji nadu, jer svaku pogibelj izliječit će vrijeme ako ga posvetiš molitvi i radu. Nek’ jasno zrcalo budu tvoje oči da dijeliti bližnjima možeš sunca sjaj i kad vrč života samo čemer toči, ne vjeruj kad kažu da sreći je kraj. Ljubav Svevišnjeg je ogromna, bez mjere; svjetlit će i kad ti sve izgleda crno, ali samo ako u tebi je vjere makar koliko je gorušice zrno. Ivica Kesić

Riječ čitateljima G

lazba je važan i neodvojiv aspekt života uopće. Stoga, nije čudno što instinktivno s glazbom prolazimo kroz gotovo sve faze naših dinamičnih života. Teško znamo objasniti, ali jednostavno osjećamo kako nas glazba dodiruje u dubinama duha, kako nas blagotvorno prati u radosnim i žalosnim trenucima života i kako pri tom s nama doslovno zna podijeliti tugu, radost, bol i smijeh. I u onim najuzvišenijim trenucima života kad se čovjek rađa i kad umire, samo se glazbom može izraziti i objasniti sve ono što se riječima i rečenicama ne može jer su u sebi ograničene, nedostatne i siromašne. Zato mi se čini kako ne postoji jednostavnija, a u isto vrijeme učinkovitija interakcija od one koja se prožme savršenim skladom pokreta, riječi i nota, melodičnom poezijom i poetičnom glazbom koja postane univerzalni i ničim ograničeni jezik što lako spoji i poveže sve ono što dodirne. Tada je moguće čuti kako sve stvoreno pjeva pjesmu koju je sv. Franjo Asiški nazvao Pjesmom stvorova, a koju je u svoj njezinoj raskoši čuo tek kad je u čovjeku i svemu stvorenom prepoznao Božji skladateljski potpis. A da je ispjeva uopće mu nije smetalo to što je bio na smrtnoj postelji, teško bolestan i gotovo slijep. Čuveni jazz saksofonist John Coltrane i slavni blues gitarist Eric Clapton, dvojica svjetskih glazbenika i velemajstora na svojim instrumentima, rekli su kako stvaraju najbolju glazbu onda kad instrument počne svirati na njima, a ne oni na instrumentu. Sjajno su to izrekli! Na samom kraju vlastitih snaga i umijeća, kad iscrpe sve što su godinama vježbali i savršeno naučili, prepuste svojim instrumentima inicijativu koja ih ponese onamo kamo ne bi mogli dospjeti svojim vlastitim umijećem. I tek tada nastaje najljepša i najuzvišenija glazba koja je toliko snažna da i slušateljima odškrine vrata zvučnoga misterija božanske simfonije svijeta i života. Bez obzira na to jesmo li glazbenici ili ne, svatko bi od nas trebao primijeniti ovakav stav i razmišljanje u svoju vjeru, međuljudske odnose i život uopće. Jer, najbolje će nam se stvari dogoditi onda kad na kraju svih naših nastojanja i vrlo ograničenih mogućnosti, na kraju svega onoga što sami možemo postići i dovršiti, s povjerenjem prihvatimo Božji dar milosti koja će nas povesti onamo kamo nikad svojim vlastitim snagama i umijećem ne bismo mogli prispjeti. Tek bismo tada jasno čuli prekrasnu Pjesmu stvorova kojoj bismo pridružili i svoje glasove bez obzira na to čime nas život u tom trenutno opterećivao ili rasterećivao. Glazba može promijeniti svijet, jer mijenja nas, a mi mijenjamo svijet.

fra Janko Ćuro urednik@svjetlorijeci.ba siječanj 2020.

Tema broja

GLAZBA KAO FENOMEN Upustimo se u čarobni svijet umjetnosti, a napose glazbe dajući joj mogućnost da nam se ona sama predoči kako bi bila čista i nevulgarizirana. Osjetit ćemo njezine plodove u sebi. Plodove nemira, traženja, kontrasta, ali samo kao rezultante traženja sklada. Urodit će to beskrajnom težnjom za nečim višim u kojem će nam glazba kao fenomen uvijek davati nove ideje i želju za čistim i neokaljanim životom 6

svjetlorijeci.ba

@ fra Emanuel Josić

Šum vjetra kroz drveće, žubor potoka, ptičji pjev izaziva u nama zadovoljstvo. Slušajući, osjećamo stvari oko sebe, napose one koje se događaju u našoj blizini. Sviđa nam se to, zabavlja nas, raduje. Često znamo izustiti: Kako je lijepa ova glazba. Ovdje je riječ samo o poređenju. Ali poređenje nije razlog. Ovi zvučni elementi u nama evociraju glazbu, ali još nisu glazba. Uzaludno je uživati u tome i zamišljati kako ćemo u dodiru s njima postati glazbenici i zamalo glazbenici stvaratelji. Moramo priznati da se zavaravamo. Ove nagovještaje glazbe treba netko usmjeriti. Bez sumnje, većina nas je osjetljiva na zvučne pojave iz prirode, ali tko uz sve to osjeća potrebu da ih uredi u jedno glazbeno djelo i tko je za to obdaren sasvim naročitom sposobnošću. U njegovim rukama, sve što nismo smatrali glazbom postat će ona sama. Zvučni elementi sadrže u sebi glazbu samo ako se organiziraju, a ovo organiziranje pretpostavlja svjesnu čovjekovu akciju. Postoje dakle elementarne zvučnosti, postoje glazbene materije u sirovom stanju, prijatne po sebi, koje miluju naše uši, pojave koje nam donose zadovoljstvo koje može biti potpuno. Ali, s onu stranu ovoga pasivnog zadovoljstva otkrit ćemo glazbu koja nas potiče da aktivno sudjelujemo u djelovanju jednoga zapovjedničkog duha koji je oživljava i koji je kreira. U početku svakoga glazbenog ostvarenja nalazi se prohtjev koji nije

prohtjev za pukom zemaljskom hranom, prizemnim strastima i vlastitim zadovoljenjima požude, nego prohtjev za nečim višim. U tome i jest smisao umjetnosti. Umjetnost, a napose glazba nam ne pada s neba s pjevom ptice i žuborom potoka nego sa svim ovim i još najvažnije uplitanjem stvarateljske sposobnosti pojedinca da kreira i organizira glazbene pojave. Ukoliko počnemo na glazbu gledati kao na povijesnu činjenicu, onda zapadamo u problem. Postoji jedna povijesna perspektiva koja, kao i svaki način gledanja podređen zakonima optičke perspektive, čini jasnim samo predmete u najbližim planovima. Ukoliko se udaljuju, oni izmiču našem pogledu i ostavljaju nam samo predmete lišene života i svrsishodnoga značenja. Na tisuće prepreka nas razdvaja od pradjedovskih bogatstava koja nam pružaju samo poglede na svoju umrlu realnost. No mi im ih ipak primamo više po intuiciji nego znanjem. Nema potrebe proučavati primitivne rituale, magijske obrede ili pak prodirati u tajne antičke magije da bi se shvatio i dokazao glazbeni fenomen. Ukoliko bismo se prevarili pa se pozvali na povijest ili prapovijest, išli bismo k cilju želeći uhvatiti neuhvatljivo. Kako shvatiti stvari koje nikada nismo vidjeli? Ako u ovakvom jednom području uzmemo razum za jedinoga vođu, on nas zapravo vodi u obmanu jer ga instinkt ne osvjetljava. Jer instinkt je pouzdan, a ako nas vara onda to više nije instinkt. U svakom slučaju kada se radi o glazbi, živa iluzija vrijedi više od mrtve realnosti. Izvođenje Gounodova Fausta prije sto trideset i šest godina naišlo je na slušatelje pune otpora prema čarima njegove melodije, ljude neosjetljive i gluhe na njegovu originalnost. A danas? Što mislimo o Faustu? Što mislimo o genijalnom Gounodu? Kako možemo danas suditi našim rasuđivačkim umom? Danas imamo prodor moderne glazbe koju ne razumijemo. Širom svijeta mladi skladatelji, ljudi kapaciteta kreiraju siječanj 2020.

Biseri mudrosti

Prijateljstvo Prijatelj u sebe upija melodiju moga srca kako bi dao da nanovo zabruji onda kada ona u meni utihne. U prijateljstvu dodirujem srce druge osobe sa svim njezinim usponima i padovima. Naslućujem što ona misli i osjeća. Uočavam što na nju djeluje, a što je tišti. Odričem se prosuđivanja i procjenjivanja – jednostavno gledam i prihvaćam sve onako kako jest. Onaj tko svojeg prijatelja ili prijateljicu poznaje u njihovoj posvemašnjoj dubini, drugačije će gledati i na druge ljude. Neće ih osuđivati. Prijateljstvo mu omogućuje prihvatiti i druge ljude bez predrasuda. Uspostavljanje prijateljskog odnosa oduvijek je bilo obavijeno nekom tajnovitošću. Odjednom je tu. Bog je otvorio vrata u mome srcu upravo prema tome čovjeku.

Svoj primjerak knjige Biseri mudrosti autora Anselma Grüna po cijeni od 10 KM + poštarina poručite pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 Porukom na: redakcija@svjetlorijeci.ba; fmcsvjetlorijeci@gmail.com Posjetite nas u ulici Zagrebačka 18 u Sarajevu, ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu siječanj 2020.

Nepoznata Biblija Povijest u pjesmi

Glazba u Bibliji @ fra Darko Tepert tepert

U biblijskim tekstovima glazba se može prepoznati kao sredstvo kojim se Duh Sveti služi kako bi potaknuo pojedince i zajednicu na slavljenje Boga. Molitva u pjesmi Može se reći da je glazba jezik koji je Bog izabrao u svojoj komunikaciji s čovjekovim srcem. Psalmi su pravi biblijski molitvenik, a oni su sastavljeni upravo za pjevanje koje je bilo popraćeno sviranjem na instrumentima. Tako u samim psalmima čitamo: „Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. Slavite Gospodina na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima” (Ps 33,1-3). Slično i Psalam 92 kaže: „Dobro je slaviti Gospodina, pjevati imenu tvome, Svevišnji; naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju, uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru” (Ps 92,2-4). Psalam 147 dodaje: „Aleluja! Hvalite Gospodina jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!” Zajedništvo u pjesmi U kršćanstvu, međutim, nije samo molitva označena pjesmom nego cijeli život zajednice. Zato i čitamo u Poslanici Efežanima: „Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim 12

svjetlorijeci.ba

pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!” (Ef 5,19-20). Slično nalazimo i u Poslanici Kološanima: „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima i pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!” (Kol 3,16). Jasno je da pjesma nije ušla u crkveno bogoslužje tek kad je Crkva dobila slobodu, a onda i povlašten položaj u carstvu. Već u prvim stoljećima kršćani su nastavili onakvo bogoslužje kakvo se moglo vidjeti i u židovstvu. Židovi nisu pjevali samo u Hramu i po sinagogama. Pjesmom je bilo obilježeno i njihovo slavljenje Boga u krugu obitelji. Najizvrsniji je primjer proslava Pashe. Na pashalnoj večeri koja se slavila u obitelji bili su predviđeni i pjevani dijelovi, a osobito je poznato da je ovo slavlje svakako već u Isusovo doba završavalo pjesmom. Uostalom, već u najstarijem, Markovu evanđelju, Isusova pashalna večera s učenicima, prije njegove muke i smrti, završava pjesmom. Marko kaže: „Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori” (Mk 14,26).

U Svetom pismu može se prepoznati svojevrsna glazbena linija koja prati cijelu povijest čovječanstva, počevši od stvaranja svijeta. Kad u Knjizi o Jobu čitamo o Božjem stvoriteljskom djelu, Bog progovara o zemlji koju je stvorio: „Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?” (Job 38,6-7). Počeci svemira prikazani su kao skladna pjesma nebeskih tijela. Upravo glazbena harmonija dobro izriče harmoniju, sklad svega stvorenoga. Vidljivo je to i u Psalmu 19: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih… Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu” (Ps 19,2.4-5). Sveti Ivan Zlatousti ove je retke ovako protumačio: „Ova šutnja nebesa jest glas koji je snažniji od trublje: ovaj glas pjeva, ne našim ušima, nego našim očima o veličini onoga koji je sve to stvorio.” Kroz povijest Božjega izabranoga naroda osobito je značajno pjevanje nakon prelaska preko Crvenoga mora. Ondje Mojsije započinje pjesmu: „U čast Gospodinu zapjevat ću, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. Moja je snaga, moja pjesma Gospodin jer je mojim postao izbaviteljem” (Izl 15,1-2). Nakon toga i Mirjam, Mojsijeva sestra, započinje svoju pjesmu: „Zapjevajte Gospodinu jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao” (Izl 15,21). Danas se drži da upravo ova Mirjamina pjesma pripada među najstarije tekstove Svetoga pisma. Kao da pjesma i pjevanje pomažu čovjekovo pamćenje i sjećanje na velika Božja djela. Osim pjesama koje slave pobjedu, tu su i tužaljke. Osobito je poznata Davidova tužaljka nakon pogibije kralja Šaula i njegova sina Jonatana na gorama Gilboe: „Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!…

Politički (ne)korektno Duhovno zlostavljanje

Bršljan i zid @ fra Pavo Filipović euraklyon@gmail.com

Negdje sam jednom pročitao priču o bršljanu i zidu. Pomalo su detalji te priče već nestali iz moga sjećanja. Priča kaže kako se negdje na rubu grada nalazila neka drevna ruševina i u njoj jedan preostali uspravni zid.

ako usamljen, zid je imao nekoliko prednosti. Bio je još uspravan usred ruševina i sunčao je svoje hladno kamenje u suncu koje je izravno na njega padalo. Jednoga dana je s nekoga osušenog stabla pao mali bršljan. Bršljan se obratio zidu s molbom da uz njegove prostrane površine pruža svoje zelene žilice. Zid je nakon razmišljanja pristao pod uvjetom da ga bršljan ne zakloni potpuno te da mu ostavi prostor za sunčeve zrake. Bršljan je prihvatio ponudu i počeo svoje žilice pružati uza nj. Sve je više bršljan rastao, peo se, širio zidom, listao i žilice pretvorio u prave žile koje su trebale oslonac na spojevima kamenih blokova staroga zida. Uzaludno je zid protestirao. Najzad je bršljan prekrio cijelu njegovu površinu i rasklimao sve njegovo kamenje dok se ionako ruševan nije sasvim urušio. Ova priča mi je pala na pamet dok sam čitao knjigu Spiritualno zlostavljanje u Katoličkoj Crkvi mlade njemačke teologinje Doris Wagner. Isprva mi se činilo kako autorica samo želi zgodno iskoristiti aktualnu krizu Crkve usred skandala oko seksualnih zlostavljanja maloljetnih osoba. Pri detaljnijemu 14

svjetlorijeci.ba

čitanju ta me tema ipak zainteresirala više negoli sam mogao i slutiti. Knjiga je zapravo plod njezina osobnog osmogodišnjeg iskustva u jednoj novijoj katoličkoj zajednici posvećenoga života koja je pokazivala sve crte tipične za kršćanske sekte i bila predmetom medijskih kontroverzi i skandala. Doris Wagner je s velikom mukom izašla iz te zajednice i odlučila progovoriti o fenomenu manipulativnoga dušobrižništva u krilu Katoličke Crkve. Tema dušobrižništva krije u sebi jednu dublju teološku problematiku: duhovnoga posredništva. Dok je Martin Luther svojim teološkim načelom solus Christus (samo Krist) potpuno odbacio svaku vrstu posredovanja između Boga i čovjeka, osim Kristova, pozivajući se na riječi svetoga Pavla jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus (1 Tim 2, 5), dotle Katolička Crkva inzistira upravo na principu duhovnoga posredovanja. Iako Katolička Crkva teološki utemeljeno inzistira na duhovnome posredovanju između čovjeka i Boga, ipak si ne smije dopustiti biti slijepa na tome području za mnogostruke mogućnosti zloporabe.

Onaj koji je stavljen u ulogu duhovnoga posredovanja uvijek je i u opasnosti zloporabe toga svog položaja i duhovnoga zlostavljanja osoba koje su mu povjerene. Isusovac Klaus Mertes tvrdi kako se taj fenomen pojavljuje osobito ondje gdje se događa identifikacija osobe u duhovnome vodstvu s glasom Božjim. Pri tome, tvrdi Mertes, postoji trostruka mogućnost te identifikacije: 1. Osoba koja traži duhovno vodstvo poistovjećuje dušobrižnika s glasom Božjim; 2. Dušobrižnik poistovjećuje sam sebe s glasom Božjim; 3. Obe osobe poistovjećuju dušobrižnika s glasom Božjim. U sva tri slučaja radi se o gubljenju „duhovne autonomije” jer je duhovna moć najviši oblik moći (Klaus Mertes). Doris Wagner opisuje upravo taj proces gubljenja duhovne autonomije u trokoraku duhovnoga zapostavljanja ili zanemarivanja, duhovnoga manipuliranja i duhovnoga nasilja. Taj fenomen je do sada jako dobro analiziran u nekim zenbudističkim samostanima i u evangelikalnim slobodnjačkim i karizmatičkim crkvama. Slabije međutim u Katoličkoj Crkvi. Trokorak duhovne zloporabe Duhovno zapostavljanje ili zanemarivanje može se dogoditi već u najranijoj dobi. Roditelji i kumovi na krštenju obećaju brinuti se za vjerski odgoj i duhovni razvoj krštenoga djeteta. Događa se međutim u mnogim zajednicama da dijete godinama ne dovedu u crkvu, a u kući ne postoji nikakav vjerski odgoj. Dijete koje odrasta bez vjerskoga odgoja ne uči život promatrati duhovnim očima. I kao što dijete može emocionalno zakržljati, tako može i duhovno. Drugi oblik duhovnoga zanemarivanja ili zapostavljanja događa se kada dušobrižnici ne pokazuju dostatno zanimanje za duhovne potrebe povjerenih im osoba ili ne mogu sami to vremenski stići kao

braćenje svetoga Pavla, kaže Benedikt XVI., nije bilo plod psihološkoga procesa, sazrijevanja ili intelektualnoga i moralnoga razvoja, već je došlo izvana: nije bilo plod njegove misli, već susreta s Isusom Kristom. Da „obraćenje”, međutim, nije sasvim prikladan izraz za dramatične posljedice koje je za Pavla imao put u Damask – gdje mu se, kako je sam više puta svjedočio u svojim poslanicama, ukazao Uskrsli – kazao je Benedikt XVI. u toj istoj katehezi, izrečenoj na općoj audijenciji 3. rujna 2008.: to „nije bilo jednostavno obraćenje, sazrijevanje njegova ‘ja’, već je bilo smrt i uskrsnuće i za njega samoga: umrla je jedna njegova egzistencija, a s Kristom uskrslim rodila se druga, nova. Taj susret je stvarna obnova koja je promijenila sve njegove parametre. Sada može reći da je ono što je ranije za njega bilo bitno i osnovno, postalo za njega ‘otpad’; nije više ‘dobitak’, već gubitak, jer sada je važan samo život u Kristu.” Obraćenje svetoga Pavla, kojega se spominjemo 25. siječnja, opisao je na početku svoje velike knjige o. Tom Wright, nedavno objavljene na hrvatskom. Punim imenom Nicholas Thomas Wright, engleski teolog, oksfordski profesor i anglikanski biskup, rođen je 1948., a autor je brojnih knjiga među kojima se ističu njegova studija o uskrslom Kristu i biografija svetoga Pavla. Wright Šaula, kako se Pavao zvao prije nego se krstio, na temelju šturih podataka iz Novoga zavjeta, ali argumentirano i uvjerljivo, najprije pokazuje kao mladića u Tarzu, velikom i kozmopolitskom gradu u Maloj Aziji. Šaul je inteligentan i vlada s više jezika, a odlično poznaje Sveto pismo. Odrasta unutar židovske zajednice u grčkom gradu, u pobožnoj obitelji farizeja kojima je u srži revnost. Revnost i nasilje Wright taj pojam revnosti prikazuje u njegovim izvorima i sa svim posljedi16

svjetlorijeci.ba

Samotno mjesto

Pavao pod neodoljivim svjetlom @ Boris Beck boris.beck.735

Joseph Ratzinger povukao je paralelu između obraćenja svetoga Pavla i nas. Ponajprije, kršćanstvo nije neka nova filozofija ili novi moral – kršćani smo samo ako susretnemo Krista cama. Situacija je, naime, bila takva da je Gospodin – nakon rušenja Prvoga hrama i odlaska Židova u progonstvo u Babilon – napustio Jeruzalem. Vrativši se na ruševine svojega grada, dva preostala plemena od dvanaest shvaćaju da su proroci poput Izaije i Jeremije imali pravo, da je narod kažnjen za svoje grijehe i da su zbog otpada kažnjeni tako da im je uskraćena Božja prisutnost. Stanje je posve usporedno izgonu Adama i Eve iz raja, a uvelike podsjeća i na ropstvo u Egiptu, s bitnom razlikom – Hebereji u Egiptu nisu bili kažnjeni zbog toga što su se klanjali drugim bogovima, a Izraelci sada jesu. Farizeji su vjerovali da će ih Gospodin doći izbaviti, da će se Nebo spustiti na Zemlju, ali da su, prije svega, potrebni oprosta. I zato su pobožno živjeli, opsesivno ispunjavajući i najsitnije propise Zakona, kao bi pospješili dolazak Gospodina – koji je, nekako se u Isusovo vrijeme tako vjerovalo – neizbježan i posve blizak.

Revnost je osim te pozitivne strane imala i negativnu – istrebljenje onih koji svojim grijesima navlače bijes Boga na narod i odgađaju njegov dolazak. Uzori revnosti bili su, pokazuje Wright, prorok Ilija koji je izazvao smrt Baalovih svećenika i Pinhas koji je probo kopljem u šatoru Izraelca i njegovu ženu Moapku. Revnost i nasilje išli su ruku pod ruku: Šaul je sudjelovao u kamenovanju Stjepana, a u Damask je krenuo uhićivati sljedbenike Isusa Krista – sve u ime Božje, slijedeći svoju duboku i nepokolebljivu vjeru. Svijet nade Dramatičan susret u pustinji, kada se Uskrsli obratio Šaulu s pitanjem zašto ga progoni, nije zapravo izazvao obraćenje. Kako kaže Benedikt XVI.: „Uskrsli Krist je svjetlo istine, svjetlo samoga Boga”, a susret s njime je Šaulu „proširio njegovo srce, učinio ga otvorenim

Franjevci među svojim pukom

Socijalni rad franjevaca @ fra Anđelko Barun

barun.andjelko@gmail.com

Propovijedanje evanđelja riječju i djelom bila je i jest glavna zadaća franjevaca od njihova dolaska u Bosnu 1291. godine pa sve do danas. Da bi njihov rad bio plodonosan, za puk prihvatljiv i uvjerljiv, franjevci su širili horizont svoga djelovanja, preuzimali su i druge poslove koji su bili potrebni za normalan život ljudi.

ranjevci su se bavili socijalnim i zdravstvenim radom, prosvjetom, pisanjem i izdavanjem vjerskih i znanstvenih knjiga, časopisa, revija, bili su nositelji kulture. O tim će djelatnostima biti govora u ovogodišnjim prilozima. Po uzoru na svoga utemeljitelja sv. Franju, koji je bio posebno osjetljiv prema gubavcima i ljudima u nevolji,

franjevci su se u Bosni uvijek bavili i socijalnim radom, tj. imali su razumijevanja za tuđe potrebe, pomagali ljudima u rješavanju njihovih životnih problema. Za osmanlijske vladavine Osobita potreba socijalnoga djelovanja u Bosni bila je za osmanlijske vladavine.

Hrvati Lašvanske doline iščekujući dolazak konvoja

svjetlorijeci.ba

„Uslijed neprestanih globa, raznih danaka, slabih prihoda, mićenja i otimanja kršćanski je narod.. pao na prosjački štap: on je bio i gladan i žedan i go i bos” (Jelenić). Tako napaćenom narodu franjevci su pomagali na razne načine. Prikupljali su i dijelili materijalna dobra u naravi i novcu. I od svojih skromnih prihoda davali su što su mogli. Socijalno djelovanje udvostručili bi u vrijeme rata, kuge i gladi. Tada „plemeniti biskup Miletić i franjevci dijelili bi desnom i lijevom, kupovali svijetu žito, da ublaže bijedu” (Čuturić). Fra Jako je Baltić zabilježio: „Kazivali naši stari misnici, da su gladnih i zlih godina fratri varošane od gladi, da ne umru, sačuvali. Pokojni Mileta, biskup, s ostalim redovnicim u refektori kruh prosenjio gladne godine, a varošanim gdikoji dan po sto pleta podilio bi, i rekao bi pokojni Mileta: ‹Bratjo mila, kaleže i crkve prodavaćemo, a naših krstjana upustiti nećemo›”. U svojoj Oporuci Miletić je napisao: „Četvrti dio milostinje određene za moju porabu... neka služi za odijelo i okrepu Isusovih siromaha, sirota udovica i dostojnu nagradu nevoljnih djevojaka. Neka služi također za bolesnike, tamničare i prosjake s kojemu drago strane nadošli na vrata ovog samostana, te da se nikad niti jedan siromah i nevoljnik žalostan i prazan ne otpušća.” Župnik u Ovčarevu fra Marijan Šunjić podijelio je župljanima sve zalihe što ih je imao, čak je prodao konja, dobivenim novcem kupio ljudima žita, a župu obilazio pješice. Na drugi je način pomogao Ivan fra Franjo Jukić. U ime 600 tisuća kršćana napisao je 1850. godine peticiju sultanu Abdul Medžidu, u kojoj u 28 točaka traži jednaka prava za kršćane kakva imaju i muslimani. Iako tek nakon šest godina, peticija je urodila plodom. Sultanovom poveljom (hatihamajun) o reformama 1856. godine priznaje se vjerska, građanska i politička ravnopravnost kršćana s muslimanima. Povelja se,

Najljepši dar za cijelu godinu

Kalendar sv. Ante

« iÌ\ }Õ] `ãi« ] `Û> >iÃÌ Ã i` Ã > i `>À ãiÌi >L>Û Ì Õ ãÕ« ÕÀi` > Õ >Ä ã>À> > Õ 6 ÌiâÕ Û Õ° Za više informacija pozovite 033 726 200

OBRAZAC ZA PRETPLATU ,PH L SUH]LPH $GUHVD Vjera – društvo – kultura – DNWXDOQH WHPH L ]ELYDQMD UHSRUWDĻH NXOWXUD SXWRSLVL – EUDN L RELWHOM %LEOLMD NROXPQH SRYLMHVW EDĞWLQD – URGLWHOML L GMHFD LQWHUYMX ELOMQD OMHNDUQD UHFHSWLř 0MHVHÏQLN IUDQMHYDFD %RVQH 6UHEUHQH RVQRYDQ

*UDG 3RĞWDQVNL EURM 'UĻDYD 7HOHIRQ

3RĞDOMLWH PL XSODWQLFX SRĞWRP

( PDLO

8SODWLW ÉX QD MHGDQ RG EDQNRYQLK UDÏXQD X LPSUHVXPX UHYLMH

*RGLĞQMD SUHWSODWD %L+ 45 KM +UYDWVND 220 Kn ĝYLFDUVND 75 CHF; EU 55 € 3UHNRRFHDQVNH ]HPOMH 90 USD/110 AUD )0& 6YMHWOR ULMHÏL =DJUHEDÏND %L+ 6DUDMHYR 9LEHU 7HO ZZZ VYMHWORULMHFL ED SUHWSODWD#VYMHWORULMHFL ED

Širimo svjetlo.

Reportaža

FRANJEVAČKI SAMOSTAN SV. LUKE I ŽUPA UZNESENJA BDM, JAJCE

U SVJETLU KRALJEVSKOGA GRADA Na strmim liticama rijeke Vrbasa, kroz koje već tisućama godina protječe naša jedina rijeka muškoga imena, u bosanskom je srednjovjekovlju izgrađen veći broj zamaka, utvrda, ali i gradova. Jedan je od tih gradova i Jajce, podignuto na, kažu, jajolikom brežuljku, gdje snažni Vrbas na svom putovanju na sjever u zagrljaj prima svoju najveću pritoku Plivu. Po svemu neprocjenjiv i neopisiv krajolik Jajačke kotline upotpunjuje dragulj među gradovima Bosne. 22

svjetlorijeci.ba

U @ Danijel Stanić

danijel@svjetlorijeci.ba

U Jajce, osnovano kao grad vojvode, kneza i bana Hrvoja Vukčića Hrvatinića, već su zarana poslani franjevci Bosne Srebrene kako bi krstjanski narod Donjih kraja, povijesne pokrajine na razmeđu Bosne i Hrvatske, vraćali u krilo Rimske Crkve. U teškom vremenu za Bosnu, kad je osmanski osvajač zauzimao kraljevske krajeve u kojima su živjeli katolici, Jajce je postalo prijestolnicom, pa je 1461. godine upravo ondje, u crkvi svete Marije, okrunjen bosanski kralj Stjepan Tomašević. Zasigurno nije bilo baš mnogo pesimista koji bi prorokovali da će upravo on biti posljednji bosanski kralj i da će već za dvije godine biti ubijen, k tomu izvan svoga voljenoga Jajca. Jajce je 1463. prvi put palo pod osmansku vlast, ali je hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin prepoznao njegov značaj i stratešku važnost za obranu svoga kraljevstva i čitave Europe. Tako je konačni pad Jajca uslijedio tek 60ak godina poslije, kad više nije mogao odolijevati napadima Osmanlija. Kraljevske vitezove zamijenili su janjičari, crkve su preuređivane u džamije, na mjesto franjevaca došli su imami i derviši. I kako je u svijetu stalna samo mijena, tako je u 19. stoljeću osvanulo novo vrijeme za Jajce. U grad se vraćaju franjevci, premda sa svojim samostanom ostaju izvan srednjovjekovnih zidina Jajca. Osjećaj arhitektonske izoliranosti siječanj 2020.

Predstavljena knjiga

Bužim

„Kamenom satkana prošlost” Sokolac

multimedijalnoj dvorani Franjevačkoga studentskog centra u Sarajevu održano je, 29. studenoga, predstavljanje knjige Kamenom satkana prošlost. Srednjovjekovni bosanski gradovi autora povjesničara Leonarda Valente. Knjiga je objavljena u izdanju Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi koji je i organizirao ovo predstavljanje. Mnoštvo posjetitelja najprije je pozdravila moderatorica programa Nataša Mandić, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti. Poseban pozdrav uputila je članovima jedne od prvih povijesnih postrojbi osnovanih u BiH s ciljem baštinjenja naše prošlosti Vitezova kraljevskog grada Jajca. Predstavila je potom predavače koji su te večeri govorili o knjizi: povjesničarka dr. Slobodanka Prtija s Univerziteta u Banjoj Luci, arheolog mr. Edin Bujak s Univerziteta u Sarajevu, zatim ravnatelj FMC Svjetlo riječi fra Janko Ćuro te autor knjige Leonard Valenta. Od predavača prvi je nastupio arheolog mr. Bujak, koji je za početak

Bihać

istaknuo simboliku sadržanu u naslovu: „Slavna prošlost naše države satkana je SSna/SSjena se to apostrofira i u nau kamenu, kako slovu knjige koju predstavljamo. I sreća Jezerski da su gradovi i tvrđave pravljene od tvrdoga kamena! Sreća da su i stećci koji su načičkani svuda oko njih pravljeni od kamena! Samo tako uspjeli su preživjeti Jer mi izgleda i pričati priče do danas.Ostrožac pokvarimo sve što je slabije od kamena, a pokvarismo tako i sebe same. A kako smo krenuli, pokvarit ćemo i naše tvrđave i gradove.” Naglasio je potom važnost arhitekture srednjovjekovnih gradova, po njegovu mišljenju još zahtjevnije od gradnje velebnih katedrala. Bujak je potom istaknuo podjelu prema geografskim i vlastelinskim odrednicama koja je nazočna u knjizi te istaknuo neke od obrađenih srednjovjekovnih gradova: Ključ, Jajce, Komotin, Srebrenik, Maglaj, Dobor, Dubrovnik, Glamoč i Kastel u Banjoj Luci. „Sve utvrde obrađene su na jedinstven način. Nakon kratkoga obično lirski oblikovanoga

Kastel (Banja Luka) Z Greben uvoda slijedi detaljan opis onoga što

je Valenta na terenu zabilježio. Svaka utvrda opremljena je fotografijama te Bočac ponekim crtežom. Opisi su pisani jasnim stilom razumljivim široj publici, a ilustracije izvrsno nadopunjuju Komoon tekst. Fotografije su većinom snimljene za terenskih obilazaka te ocrtavaju Krupa današnje stanje, a manjim dijelom Vinacsu priložene i starije fotografije na kojima To je vidljiv nekadašnji izgled onih objekata koji su danas znatno ili potpuno urušeni”, istaknuo je Bujak i naglasio kako je knjiga koherentna cjelina u kojoj sve teče svojim tokom, prožeto Biograd ( povijesnom podlogom svakoga grada Vesel te pohvalio činjenicu da je autor osobno obišao sve gradove o kojima piše. Hlivno s nadom da Zaključio je predstavljanje će knjiga Kamenom satkana prošlost pozitivno utjecati na brigu o našim tvrđavama i cjelovitoj baštini. Profesorica Slobodanka Prtija potom je kao filolog rekla nekoliko činjenica o Valentinoj knjizi. Istaknula je kako često znanstvenici padaju u zamku opterećenosti teksta povijesnim podacima, činjenicama, godinama. „Ovaj rukopis međutim poznaje mjeru upravo onako kako su se stari Grci vodili jednom od poznatih izreka na Delfijskom proročištu – Ničega previše. Čini se da je i naš autor tako mudro postupio. On Ljubuški nam stilski vješto u kratkoj formi predstavlja čitav niz gradova i utvrđenja i P njihovih živopisnih krajolika. Njegove misli teku glatko i jednostavno, noseći povijesne podatke u onoj mjeri koliko je potrebno da čitatelj stekne sliku o povijesnom toku”, istaknula je prof. Prtija i dodala kako je Valenta koristio

svjetlorijeci.ba

Sokograd

Maglaj

Tešanj

Nataša Mandić

Edin Bujak

kombinacijuStog povijesnoga, znanstvenoga i publicističkoga stila u pisanju. Gradić Prtija dodala kako Za kraj je prof. je čitajući ovu knjigu prvi puta čula za oričan neke od naših srednjovjekovnih gradova i poručila: „Vjerujem da će i mnogi od vas kad budete pročitali ovu knjigu Travnik saznati za mnoge nove detalje i čudesne i to ne samo o ovim srednjovje(Prusac) priče kovnim gradovima, nego i o BiH uopće. la Straža Jer otkrivajući se postupno pred našim očima, ova doskoro skrivena mjesta raDubrovnik zotkrivaju nam širu sliku o Bosni u cijelosti i o tome kakva neobično raznolika Pale i autentična u mnogome jest bila. A neGradac obična ostaje i dan danas.” Potom je ravnatelj Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi fra Janko Ćuro kao domaćin izrekao neZaborani koliko riječi. Osvrnuo se na suradnju s

Slobodanka Prtija

Fra Janko Ćuro

profesorom Valentom, iskazao važnost tiskanja ove knjige, te se zahvalio svima koji su doprinijeli u realizaciji ovoga projekta. Fra Jankov govor prenosimo u cijelosti na sljedećim stranicama revije. Za kraj je i autor Valenta uputio nekoliko riječi. Najprije se zahvalio svima koji su doprinijeli njegovu radu na pisanju ove knjige. Zaključno je naglasio tri stvari: „Prva je ova moja ljubav prema povijesti, druga je ljepota ove zemlje pred kojom čovjek jednostavno ustukne. Pogotovo što su svi ovi srednjovjekovni gradovi, kako ja to pišem, poput zametnutih Boračbisera rasuti negdje daleko od današnjih prometnica. Doista fascinantna priroda! I treća stvar koja doista čovjeka ostavlja bez daha jest dobrota bh. čovjeka. Nije ovo nikakva floskula, nije nikakav klišej. Smilja

Leonard Valenta

i ja znamo kakve smo samo ljude upoznali. Zbog njih, zbog ove zemlje, zbog ljepote ove zemlje, zbog bogate povijesti ni dva minska polja u koja smo zalutali, ni moj pad s prusačke tvrđave ni zime ni studeni ni vjetrovi ni vrućine ni leglo poskoka, ništa me nije moglo zaustaviti u želji da ovo večeras uđe u ovaj tvrdi uvez i da bude grubo u kamenu, a ipak nježno satkana naša prošlost.” Program predstavljanja knjige Kamenom satkana prošlost glazbeno su upotpunili članovi ansambla Fugato iz Zenice koji su na flauti, mandolini i bubnju izvodili srednjovjekovne glazbene točke. Ranije je održano predstavljanje knjige i u kraljevskomu gradu Jajcu, jednomu od srednjovjekovnih gradova koji i danas baštine uspomenu na slavne dane. ?

Vinčac (Vjenčac) Koštun Blagaj

Zaposs

Počitelj Tre b

išnj

ica

Mičevac

Klobuk

siječanj 2020.

Predstavljena knjiga

Bužim

Svjetlo zamračivane povijesti Sokolac

Bihać

SSna/SSjena @ fra Janko Ćuro

urednik@svjetlorijeci.ba

Jezerski

Ostrožac „Profesor Valenta ne priča neku svoju predefiniranu, konstruiranu ili naučenu priču, nego s najvećim poštovanjem i pjesničkom pažnjom sluša i zapisuje priče koje su mu ispričali ovih 55 srednjovjekovnih gradova, a koje je sve osobno obišao i susreo”. Fra Jankov govor s predstavljanja prenosimo u cijelosti

nakladi Svjetla riječi do sada je tiskano oko 250 različitih publikacija s područja vjere, društva i kulture. S ponosom ovom broju pridružujemo knjigu poetičnoga naziva „Kamenom satkana prošlost. Srednjovjekovni bosanski gradovi” našega nekadašnjega suradnika profesora Leonarda Valente. Knjiga objedinjuje priloge koje je

Valenta pisao u reviji Svjetlo riječi od 2004. do 2007. godine u rubrici Srednjovjekovni bosanski gradovi. U tome kontekstu, s pravom se može konstatirati kako je svaki broj naše revije jedna mala knjižica od 84 stranice u kojoj su pisali i pišu kompetentne suradnice i suradnici već punih trideset osam godina. Tu činjenicu potvrđuje knjiga

koju predstavljamo, ali i sve naše druge knjige koje su objedinile i uokvirile mjesečne priloge naših mnogobrojnih suradnika. One svojim profesionalnim, autentičnim i kompetentnim sadržajem doprinose izučavaKastel (Banja sveukupnom Luka) nju i razumijevanju naše nacionalne, društvevjerske, kulturno-povijesne, Z no-političke i prirodno-zemljopisne teGreben pažnjom i brigom matike. S posebnom uvijek prilazimo bosanskohercegovačkoj kulturno-povijesnoj baštini jer je u Bočacnajranjivija pa se, svojoj kompleksnosti kao takva, različito, često i kontradiktorno, tumači i predstavlja što najčešće, Komoon nažalost, rezultira međusobnim nepovjerenjem i razdorom. Uz promociju Krupa Vinac upranaše kulturne i povijesne baštine, vo je to jedan od razloga zašto je uredTo ništvo odlučilo tematizirati, konkretno, kamenom ispisane ostatke našega srednjovjekovlja. Od Valentina zadnjega priloga za ovu rubriku prošlo je nešto manje od Biograd ( Vesel petnaest godina. Kako se svake godine uvode nove rubrike i teme, ovaj materijal vrijedne povijesne građe trebao je Hlivno biti već odavno arhiviran i zaboravljen kao i većina njegovih subjekata: bosanskih dvoraca, kula i utvrda. Međutim, ovaj materijal je jednostavno odbio biti zaboravljen zato što je poseban i, na samo sebi poznat način, „natjerao” nas je da ga tvrdo uokvirimo u jednu isto tako posebnu i sadržajnu knjigu. Uostalom, drukčije nije ni moglo biti jer je posebna i BiH sa svojom kulturno-povijesnom baštinom čiji jedan segment proučava i promiče ova sjajna knjiga. Ali nije ona samo posebna. Postoji još jedna riječ koja ovu zemlju najbolje opisuje, a koju je prvi u svojoj pjesmi Zapis Ljubuški o zemlji zapisao i izrecitirao jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjeP snika Mak Dizdar, a ta je riječ: prkosna, prkosna od sna. Međutim, usudio bih se još dodati kako BiH nije samo prkosna od sna nego je prkosna još od zaborava, od političkih gluposti i društvenoga beznađa, prkosna je od uporne nebrige,

svjetlorijeci.ba

jedim u kafiću u slavnoj nashvillskoj ulici Music Row i slušam mladu djevojku koja svira gitaru i pjeva. Osim mene i osoblja tu je još jedan stariji bračni par, mladić sa zimskom kapom i majicom kratkih rukava i dvije žene za koje mislim da su majka i kći, vjerojatno na odmoru ili u posjetu nekom od lokalnih koledža. Za nekoliko sati kafić će se ispuniti i neće biti nijednoga mjesta. Neki drugi glazbenici će svirati – puno glasnije, a umjesto kave i sendviča pit će se pivo i whiskey. Za sad je mirno i ja uživam u ugodnom glasu glazbenice i slikovitim pričama iz života o kojima pjeva, u svojstvenom stilu country glazbe. „Hvala ti za pjesme”, kažem joj kad je završila set i prišla mi s kanticom na kojoj je bila naljepnica s ručno i namjerno neuredno napisanom riječi: tips (napojnica). Stavim 20 dolara u kanticu, na što me ona pogleda i veli: „Ti si ili glazbenica ili konobarica.” Obje se u isti čas nasmijemo iz razumijevanja – u Nashvilleu, glazbenici preko dana sviraju za napojnice jer na taj način ostaju u formi, a i uvijek postoji nada da će ih netko čuti i dati im priliku kojoj se nadaju, zbog koje su i došli u Nashville, službenoga nadimka „glazbeni grad”. Ima nas puno u Nashvilleu – na tisuće! Svi imamo neki drukčiji životni put, ali ono što nam je zajedničko je da smo proveli bezbroj sati slušajući glazbu, učeći note, vježbajući instrument ili pjevanje. Svi smo žrtvovali sate igranja s prijateljima da bismo njegovali taj talent i želju u srcu koja nam je odnekud darovana. Svi smo se odlučili za nesigurne i nepredvidive karijere glazbenika i svakome od nas je najveća nagrada kad nam netko dođe i kaže nešto poput: „Tvoja pjesma mi je olakšala tugu” ili „inspirirala me da napravim veliku životnu promjenu”. Pjevamo na vjenčanjima i krštenjima, na proslavama života i posljednjim ispraćajima, počašćeni i odgovorni za trenutke koji se najbolje pamte po pjesmama koje su ih pratile. 32

svjetlorijeci.ba

O radosti življenja

Neiscrpivi dar glazbe @ Tatiana Tajči Cameron tatianatajci

Uvijek sam se vraćala na to da glazbenici imaju važnu ulogu u svijetu i moraju postojati, pa čak i onda kad im sustav ne pridaje važnost Čudesan je poziv glazbenika, a još čudesnija snaga koju glazba posjeduje. Bila sam jako mala kada sam prvi put doživjela pjesmu koja mi je dotaknula srce i izmamila suze. Mama bi mi svake večeri pjevala „Zeko i potočić” prije spavanja, a ja bih uživala u laganoj melodiji i lijepoj (ali tužnoj) priči. Moj tata je bio gitarist i pjevač. Pjevao je nježno i s puno emocija, a gitaru svirao srcem (prsti su bili samo ti koji su fizički dodirivali žice). Bili smo prosječna obitelj, živjeli od roditeljskih skromnih plaća u malom stanu u Zagrebu koji smo dijelili s tatinom obitelji. Veselila sam se vikendima kad bi se mama, tata, moja mlađa sestra Sanja i ja starim fićekom uputili u posjet baki i rođacima te putem pjevali drage zagorske popevke u dva ili tri glasa. Nakon obiteljskih proslava tata bi uvijek uzeo gitaru i započeo pjesmu. Najdraža mi je bila pjesma o pjesmi: „Popevke sem slagal i rožice bral, i svu svoju mladost ja drugim bi dal… Če siromak sem, se drugim bi dal, popevke i srce i ne bu mi žal.” Glazbe i veselja je kod nas uvijek bilo u obilju i nikada nisam pomislila da nam išta nedostaje.

U trenucima u kojima bi moguće nesuglasice zamrle jer bi svi zapjevali istu pjesmu – u skladnim glasovima i dionicama, bila sam najsretnija. Brzo sam sama sebi objasnila da je glazba poput neke supermoći – jer u trenu bi me pjesma mogla transportirati iz tmurnoga i žalosnoga dana u neki prekrasan, zamišljeni svijet. Počela sam i sama svirati i pjevati i veselilo bi me kada bi na lica odraslih izmamila osmijeh. Znala sam se pitati zašto glazba ima takvu moć nad ljudima i jedini odgovor do kojega sam sama došla je bio da je glazba jednostavno neka poveznica s neobjašnjivim i nevidljivim dijelom života i svijeta oko nas – kao što su ljubav, ljepota, nada, osjećaj ispunjenosti i svetosti. Kada sam navršila 17 godina, skladatelj Vlado Delač ponudio mi je pjesmu „Noć od kristala” koju je želio poslati na Zagrebački festival. I pjesma i ja smo prošli, ali u pripremama je jednostavno nisam mogla otpjevati. Sve note su bile na mjestu, svaka fraza dobro osmišljena, ali nešto bitno je nedostajalo. „Dođi sutra na moju gažu”, rekao mi je tata kad sam ga pitala za savjet. Kada sam sutradan

Kultura

granak Matice hrvatske u Sarajevu svečano je obilježio 140 godina svoga postojanja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Matica hrvatska, najstarija hrvatska institucija za promicanje nacionalnoga

Nazočnost Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini zabilježena je i prije 1879. koja se smatra godinom njezina institucionalnoga djelovanja. Ogranak Matice hrvatske u Sarajevu obnovljen je na osnivačkoj skupštini 13. srpnja 1996.

Otvoreni su 7. studenoga 2019. u Franjevačkom studentskom centru na Kovačićima koncertom klasične i sakralne glazbe u kojem su sudjelovali zbor Magnificat, gudački kvartet i sopranistica Hana Salihović. Tu su još glazbena večer sarajevskih gimnazija, izložba likovnih radova učenika sarajevskih osnovnih škola i predstavljanje zbornika proznih i poetskih radova sarajevskih srednjoškolaca na koje je osobito ponosan dopredsjednik don Ivica Mršo budući da okupljaju preko tisuću djece i mladih. Nova matičina izdanja predstavljena su 26. studenoga 2019. u Galeriji sv. Ante na Bistriku. Zamjenik glavnoga urednika fra Marko Karamatić govorio je o četrdesetoj knjizi iz edicije Hrvatska književnost BiH – Matija Divković: Izbor iz djela koju su priredile Dolores Grmača i Marijana Horvat. Ovom se

i kulturnoga identiteta, osnovana je 10. veljače 1842. godine u Zagrebu. U svome se dugogodišnjem djelovanju susretala s brojnim problemima, promjenama imena i zabranama rada. Počela je kao Matica ilirska, pa Matica, da bi od 29. studenoga 1874. godine ponijela današnje ime. Poslije Drugoga svjetskog rata ogranci Matice hrvatske mogli su biti samo u Hrvatskoj, ali je i tu njezino djelovanje zabranjeno 1972. godine. Obnovom rada 8. prosinca 1990. niču i njezini brojni ogranci.

kada je za predsjednika izabran Mirko Marjanović. Fra Petar Perica Vidić je tu funkciju vršio od 2000. godine. Od 2018. predsjednik je Stiepo Andrijić,dopredsjednik don Ivica Mršo i tajnica Slavenka Vobornik. Urednik časopisa Hrvatska misao je Dalibor Ballian. Obnovljeni Ogranak može se pohvaliti velikim projektima kao što je edicija Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Danima Matice hrvatske u Sarajevu i časopisom Hrvatska misao. Ovogodišnji Dani Matice hrvatske bili su posvećeni velikom jubileju.

knjigom kompletira opus oca bosanske književnosti. Urednik Dalibor Ballian predstavio je bibliografiju Hrvatske misli od 1996. do 2018. godine koju je priredio uz pomoć Olge Lalević i Andree Dautović, kao i nove brojeve časopisa koji redovno izlazi tromjesečno. Financira se sredstvima Fonda za izdavačku djelatnost i Matice hrvatske iz Zagreba. Nažalost, javlja se malo autora iz Sarajeva. Za glazbene točke bio je zadužen Muharem Osmanagić na harmonici. Svečana akademija u povodu obilježavanja 140. obljetnice održana je

Matica hrvatska 140 godina kasnije @ Leona Sabolek

leonasabolek@gmail.com

svjetlorijeci.ba

28. studenoga 2019. također na Kovačićima. Uveličali su je veleposlanik Republike Hrvatske u Sarajevu g. Ivan Sabolić i gospodarski tajnik u Predsjedništvu Matice Hrvatske u Zagrebu Damir Zorić. Moderator večeri bio je dopredsjednik sarajevskoga ogranka don Ivica Mršo, a o djelovanju i izdanjima govorili su fra Marko Karamatić i Dalibor Ballian. Ovom prigodom dodijeljene su povelje Mirku Marjanoviću, glavnom uredniku edicije Hrvatska književnosti BiH u 100 knjiga za rad na ovom kapitalnom projektu i fra Petru Perici Vidiću za dugogodišnji rad u Matici za koji je proglašen doživotnim počasnim predsjednikom sarajevskoga ogranka. U glazbenom dijelu programa nastupio je zbor franjevačkih bogoslova Fra Nenad Dujić. U Ogranku Matice hrvatske u Sarajevu evidentirano je nekoliko stoti-

ispravan > pravilan/točan U hrvatskom jeziku pridjevi ispravan te pravilan i točan značenjski se razlikuju. Pridjev ispravan znači ‘koji nije u kvaru, koji radi kako treba’ (ispravan motor). No, kada se želi reći da je što točno, u hrvatskome standardnom jeziku umjesto pridjeva ispravan treba upotrebljavati pridjeve pravilan ili točan (pravilan/ točan odgovor). Učenici su na sva pitanja odgovorili ispravno. > Učenici su na sva pitanja odgovorili točno.

ispravka > ispravak Hrvatskomu standardnom jeziku pripada riječ ispravak, a ne ispravka. unijeti ispravku > unijeti ispravak

isti i jednak Pridjevi isti i jednak imaju slično, blisko značenje. Pridjev isti znači ‘onaj koji je bio i prije; koji nije drugi, upravo taj, istovjetan sa samim sobom’ (isti slučaj kao i jučer; Radi u istoj školi u kojoj radi i moj prijatelj.). Pridjev jednak znači ‘koji je po svemu isti; koji se ne razlikuje od onoga s kojim se uspoređuje’ (ovi televizori su jednaki). Često se pridjev isti upotrebljava u značenju pridjeva jednak (kao i prilog isto umjesto jednako), ali u hrvatskom standardnom jeziku treba ih razlikovati. Josip i Marko voze isti automobil. (Riječ je o jednom automobilu koji voze Josip i Marko.) Josip i Marko voze jednake automobile. (Riječ je o dvama istovjetnim automobilima.)

krivo rješenje > pogrešno rješenje na članova, od čega je, prema riječima tehničke tajnice Silve Vujović, aktivnih njih sedamdesetak. Ogranak danas teži realizirati što više aktivnosti, a sredstva dobiti na natječajima. Djelovanje Matice hrvatske danas nailazi na razumijevanje pa don Ivica Mršo očekuje veću potporu za naredne aktivnosti. Matica hrvatska je, osim izdavaštva, prepoznata po organiziranju izložbi, simpozija i koncerata u Sarajevu. U planu je digitalizacija kako bi njezino duhovno blago bilo dostupno svim ljudima u svijetu koji se služe hrvatskim jezikom. ?

Pridjev kriv znači: 1. ‘koji nije ravan, koji ne stoji vodoravno ili uspravno’ (krivo stablo), 2. ‘koji je počinio što zabranjeno ili protiv zakona’ (proglasiti koga krivim). Pridjev kriv često se nepravilno upotrebljava u značenju ‘koji nije istinit ili točan’. U tome značenju treba upotrebljavati pridjeve pogrešan ili netočan. kriv odgovor > pogrešan/netočan odgovor

snimak > snimka U značenju ‘raznim tehnikama zabilježena slika ili ton kao vizualna ili akustička informacija’ u hrvatskome se standardnom jeziku upotrebljava imenica ženskoga roda snimka. Oblik u muškome rodu snimak ne pripada standardnomu jeziku. Ženskoga su roda i izvedenice riječi snimka tvorene prefiksoidima audio- i video- (audiosnimka i videosnimka).

@ Ana Papić

anapapiclivno@gmail.com

siječanj 2020.

Sjećanje

Zornice @ Zdenka Čorkalo U svoju tugu se ne može pustiti bilo koga. To sam znala po sebi, a i po onima kojima bi se, samo sićušnim treptajem, oči malo pritvorile i zaustavile udaljavanje svjedoka – slankaste kapljice. Prije deset godina, na početku došašća, nazvala sam fra Franju Grebenara, legendarnog fratra iz crkve – ratne bolnice u Novoj Biloj u Bosni Srebrenoj, da se dogovorimo oko moga dolaska i predstavljanja knjige Fratar, napisane njima u čast. Nije se smjelo zaboraviti da su, Božjom providnošću fratri uporno proguravali utjehu između ratnih rana i smrti koja se iz bolnice nije micala, njegujući u nama vjeru u pobjedu dobra nad zlim i kad za to nije bilo nikakvoga

znaka. Htjela sam ubrzati naš dolazak s knjigom, susresti se s njim i narodom. Pratila sam tijek smrtne bolesti koju je nosio, upleten u nju kao u pamuk, bacajući sve na šalu, što je radio uvijek kad je bilo neizdrživo teško. „Hajde, dođi kad si navalila, ženska glavo, ali ovdje je velika zima, a vama s mora smeta i vjetrić, a kamoli snjegić. Čekamo te, dođi”, tako je izgledala Grebenarova najava dobrodošlice. Na otvorenim vratima samostana površno smo se pozdravili, kao da smo se sinoć vidjeli. U razgovoru smo bježali od svačega, pazeći da riječi ne skinu kraste s nezaraslih rana i nekadašnjih ratnih i ovih sadašnjih, poratnih. Skraćivali smo što se moglo, osjećalo se pretrčavanje terena s kraja na kraj, skrivanje ruku pod stolom, a onda je Greba rekao da se vidimo sutra na zornici. Ma, na kakvoj zornici? Bila sam potpuno zatečena, on će s tako teškim disanjem i nemoći doći u hladnu crkvu na zornicu? Pobunila sam se, predlagala da se vidimo malo kasnije. Zaludu, samo je zaključio: „Ti nemoj, a ja ću doći”. Dobro, pomirila sam se, znala sam za-

što sam tu, koji mi je cilj, mislila sam bit će nas nekoliko, radi običaja, da crkva ne bude prazna, a i radi njega. Ušli smo malo prije nego će početi bogoslužje. Crkva je bila krcata, do zadnjega reda, puno djece se tiskalo naprijed pred oltarom, tamo gdje su na podu ležali teški ranjenici i umirući za vrijeme Domovinskoga rata, koncelebrirao je još netko od svećenika, i odjednom se cijela crkva sljubila s pjesmom. Dok je sve pjevalo oko mene, ja ne vidim u što gledam nego vidim čega se sjećam, pa mi se učinilo da čujem zvuk nekadašnje pile koji je u pilani danonoćno od drva pravio sanduke, sjetila se ranjenika u crkvenim klupama, stajala s majkama pokrivenih mrtvih mladića u kutu vanjskoga zida crkve gdje je bilo najhladnije. Iznenadni plač maloga djeteta na misi me podsjetio na plač tek rođene djece u ratu koja su bila modra od hladnoće jer na prozorima sobe „rađaonice” u nenastanjenoj kući nije bilo stakala nego su prozori bili oblijepljeni plavim pak-papirom kojim smo umotavali školske knjige kad sam ja bila školarac. Rođena djeca bi se „otplavila”

Fra Franjo Grebenar (u sredini), ispred franjevačke crkve–bolnice sv. Duha u Novoj Biloj 1993.

svjetlorijeci.ba

Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali

KT/Svjetlo riječi

SARAJEVO – Na Prvu nedjelju došašća, 1. prosinca, vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić u sarajevskoj katedrali zaredio je za đakone devetoricu kandidata. Svetoj misi prethodila je svečana procesija, a uz kardinala Puljića, na svetoj misi su koncelebrirali provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto i još 40-ak svećenika. Kardinal Puljić je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata nakon čega su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću, primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku, izmolili s njim cjelov mira, te pristupili služenju kod oltara. Za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu zaređeni su fra Stjepan Antolović (župa Osova) i fra Stjepan Lukašević (župa Brestovsko). Za Vrhbosansku Duhovna obnova u HKM u Münchenu

Svjetlo riječi

MÜNCHEN – U vremenu od 28. studenoga do 1. prosinca 2019. godine u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Münchenu održana je duhovna obnova za Došašće pod geslom: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”. Duhovnu obnovu predvodio je tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić. Duhovna obnova svake je večeri upriličena u kapeli blaženoga Alojzija Stepinca, a započinjala je molitvom svete krunice tijekom koje su vjernici imali i prigodu za sakrament svete ispovijedi nakon čega je slijedila kateheza, sveta misa, te klanjanje. Tema prve kateheze bila je „Sveta misa – izvor snage za kršćansku obitelj”, a fra Damir je u njoj istaknuo koliko je 38

svjetlorijeci.ba

nadbiskupiju zaređeni su: Josip Antukić (župa Lug-Brankovići); Marin Babić (župa Maglaj); Vedran Ćosić (župa Busovača); Josip Dedić (župa Prozor); Sandro Jurešić (župa Zenica); Jadranko Kurt (župa Novi Travnik); Marcel Tunjić (župa Vukanovići).

Misno slavlje je pjevanjem pratio udruženi zbor dviju bogoslovija pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Novozaređenim đakonima želimo obilje Božjega blagoslova u danima đakonske službe i u radu na njivi Gospodnjoj.

važno da jedni drugima govorimo istinu, ali jednako tako i da komuniciramo srcem. Drugoga dana duhovne obnove, fra Damir je tijekom kateheze govorio o Kristovom križu – središtu obiteljskoga života. Treći dan duhovne obnove nosio je katehezu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji tijekom koje je propovjednik fra Damir naglasio kako je Marija velika upravo zato što je malena i ponizna. Po završetku svete mise uslijedila je kateheza za mlade. Na prvu nedjelju Došašća, 1. prosinca, svete mise slavljene su u redovitim terminima u kapeli blaženoga Alojzija Stepinca dok je središnje misno slavlje upriličeno u crkvi svetoga Mihaela. Obraćajući se okupljenome puku fra Damir je objasnio kako se život sastoji od trenutaka i vremena, a upravo nam vrijeme Došašća želi poručiti da damo svoje vrijeme Bogu, da svoj život predamo

u Njegove ruke kako bi nas on vodio i usmjeravao. Samo tako ćemo znati da smo na pravom putu koji vodi prema istini i životu – prema Isusu. U popodnevnim satima Dana Gospodnjega slavljena je i sveta misa u crkvi sv. Pavla čime je i završena duhovna obnova za Došašće u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Münchenu. Svake večeri nakon molitvenoga programa upriličena je promocija revije Svjetlo riječi, a prisutni su mogli nabaviti i Kalendare sv. Ante za 2020. godinu.

150. obljetnica rođenja biskupa fra Joze Garića

BS/SR

VITEZ – Veličanstvenom svečanom akademijom u dvorani Hrvatskoga doma u Vitezu obilježena je 150. godina od rođenja jedinog biskupa s područja općine Vitez, ujedno prvog rezidencijalnog banjolučkog biskupa fra Joze Garića. Nazočne su na početku akademije pozdravili predsjednik organizacijskog odbora ovoga projekta i predsjednik Udruge Volim Vitez Stjepan Alilović te župnik župe sv. Juraja fra Velimir Bavrka. Također, svečanoj akademiji, uz niz predstavnika vjerskog, političkog i kulturnog života BiH nazočili su, između ostalih i pomoćni biskup banjolučki monsinjor Marko Semren i provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić koji su čestitali organizatorima ove akademije i projekta uz poruku kako biskup Jozo Garić zbog svoga karaktera i službe zaslužuje posebno afirmativno mjesto u katoličkoj povijesti, ne samo ovoga kraja nego i katoličke crkve uopće. Prof. dr. fra Velimir Valjan u izlaganju govorio je o bio-bibliografiji fra Joze Garića biskupa koji je najdulje u povijesti upravljao banjolučkom biskupijom i to u izuzetno turbulentnim vremenima koje je obilježio Prvi i Drugi svjetski rat, brojni progoni i ubojstva svećenika, rušenja crkava i stvaranja zajedničke južnoslavenske države. Biskup fra Jozo Garić za vrijeme svoje biskupske službe uputio je 32

pastirske poslanice vjernicima koje je na svečanoj akademiji predstavio i više o njima rekao fra Stjepan Lovrić. Kada se govori o biskupu Gariću neizbježna tema je i njegova uloga u neizvijesnom i teškom vremenu dva svjetska rata. Iako u široj javnosti postoje razna tumačenja te uloge, prof. dr. fra Petar Jeleč je tumačeći ovu temu na svečanoj akademiji naglasio kako je Garićeva uloga časna, kako je bio pravi pastir svoga naroda, blage naravi koji je uvijek bio na strani pravde i istinskih ljudskih vrijednosti podjednako upozoravajući i osuđujući sve zločine bez obzira na počinitelje istih, jer zločin je zločin bez obzira na žrtvu. Jeleč je nazočnima predstavio niz povijesnih vrela, neoborivih i relevantnih dokaza o časnoj Garićevoj ulozi i radu. Uz prigodan program svečane akademije u prostorijama Hrvatskoga doma organizatori su javnosti prikazali i vrijedne predmete biskupa Garića koje je na raspolaganje stavio franjevački samostan svetoga Franje iz Guče Gore, a posebno su zanimljivi i raritetni bili biskupovi vlastoručno pisani dnevnici iz 1891. i 1916. godine, biskupski veliki i mali križ, srebrni pribor za jelo biskupa Garića te izbor slika biskupa Garića iz samostanskog arhiva. U glazbenom dijelu uz zbor župe svetoga Juraja nastupili su zbor bogoslova franjevačke teologije iz Sarajeva fra Nenad Dujić pod ravnanjem fra Emanuela Josića i Viteški akordi s Olgom Krezić na čelu.

Provincijalov posjet redovničkim zajednicama

KVRPP BIH/SR

SARAJEVO – Predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jozo Marinčić posjetio je od 9. do 17. prosinca 2019. redovničke zajednice u Sarajevu u pratnji tajnice Konferencije s. Jadranke Obućina te posljednjeg dana i ekonoma Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Nikice Vujice. Prvog dana predsjednik Konferencije posjetio je Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije u provincijalnom sjedištu i sestre Milosrdnice Provincije Majke Divne na Stupu. Zatim, 12. prosinca pohodio je redovnike Hrvatske pokrajine Družbe Isusove – isusovce u samostanu sv. Ignacija na Grbavici i Školske sestre franjevke Hercegovačke provincije. U subotu, 14. prosinca posjetio je sestre KlanjatelJice Krvi Kristove te posljednjega dana sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije na Bjelavama i sestre Kćeri Božje ljubavi. „Želja mi je da na početku svoga mandata i u predbožićno vrijeme posjetim redovničke zajednice u Sarajevu i upoznam se s mjestom i prilikama u kojima žive, te kojim apostolatom se bave”, kazao je fra Jozo. Bila je to prigoda da redovnici i redovnice upoznaju predsjednika Konferencije s aktivnostima i planovima, ali i s poteškoćama s kojima se susreću u svom radu. Svaki susret bio je obilježen radošću, bratsko-sestrinskom otvorenošću i dijeljenjem redovničke zbilje koja povezuje, potiče i ohrabruje. siječanj 2020.

Pogled iskosa

Noć na otvorenom @ Viktorija Banić

viktorija.barbicbanic

Što je Invisible Zagreb (Nevidljivi Zagreb) o kome su svjetske kuće poput CNN-a, Deutsche Welle, Rai 1 snimile reportažu? Nije u pitanju austrougarski duh grada, niti Zagorka, Matoš, Šenoa...

o je projekt nevidljivih ljudi o nevidljivom životu. Prva edukacijska tura u Hrvatskoj koju vode bivši i sadašnji beskućnici i ukazuju na naličje poznatih lokacija. Grad očima beskućnika. Ulaznica nema, donacije su proizvoljne, a prikupljena sredstva koriste se za poboljšanje životnih uvjeta beskućnika. Invisible Zagreb dio je i širega projekta kojim se nastoji pomoći beskućnicima u stvaranju kompetencija za tržište rada te u postupnoj resocijalizaciji. Jedan od njegovih začetnika Mile Mrvalj, bivši beskućnik, osnivač udruge Fajter i izdavač istoimenoga časopisa, organizira niz akcija. Nedavno je održana i radionica slikanja za beskućnike te izložba nastalih radova. Mile je u rodnom Sarajevu završio školu za primijenjenu umjetnost i vodio likovnu galeriju koja je s vremenom nagomilala dugove. Nadao sam se da će u nekom trenutku biti bolje, da ću napokon biti u plusu, ali to se nije dogodilo, kaže. Ostao je bez svega. Prije deset godina došao u Zagreb i tri i pol godine živio kao beskućnik. Rastući problem Prvi mjeseci bili su izrazito teški. Iako se nalazio u nepoznatom gradu, bilo ga 40

svjetlorijeci.ba

je sram skupljati boce i kopati po kantama. Zato je prekapao samo noću, kada nije bio izložen pogledima ljudi. Spavao je posvuda, u ruševinama, napuštenim zgradama, na klupama… Grijao se na kolodvoru, vozio noćnim tramvajima. Bez vjere u vlastite sposobnosti i promjenu, u društvu koje svojim odnosom prema beskućnicima samo povećava osjećaj beznađa. Teško se othrvati depresivnim stanjima. Danima je plakao, nesposoban išta započeti. Mnogi tada upadnu u raku alkoholizma, ovisnosti. Jer, naglašava, alkoholizam kod većine nije uzrok beskućništva, već njegova posljedica. Ljudi beskućnike vide kao neradnike, one koji su zaslužili takav status. Tako valjda sebe ograđuju, da se to njima ne može dogoditi. Nisam ni ja vjerovao da mi se može dogoditi da tako živim, kaže Mile… Ponekad beskućniku ponude i posao, pa se čude kad ga ne obavlja kako treba. Kad ovako duže živiš, život se skroz izmijeni. Nema više radnih, higijenskih navika, ljudi postanu nesocijalizirani. To se ne može preko noći riješiti. Trebalo bi barem par mjeseci raditi na resocijalizaciji tih ljudi, upozorava. Poseban im problem predstavlja odredba Zakona o prekršajima protiv javnoga

reda i mira koja se odnosi na odavanje skitnji i prosjačenju. Policija ih, kao i bilo koju drugu osobu, kažnjava zbog neposjedovanja osobne iskaznice. Samo što beskućnici osobnu iskaznicu ne mogu ni imati jer nemaju adresu na kojoj žive… Kako se ne skitati, kada nemaš kamo, završava Mile. Nedavno je realizirana globalna akcija pomoći beskućnicima Jedna noć na otvorenom. Četrdesetak Riječana provelo je noć u vrećama za spavanje u znak solidarnostii s ciljem boljega međusobnog razumijevanja. Iznijeli su svoje dojmove, ali zahvalnost zbog uvjeta u kojima sami žive. Nakon akcije mogli su se među ljudima čuti komentari – Kako licemjerno! Što misle da su time postigli? Neka ih vode sebi doma! A, neće nitko! Treba uprljati posteljinu, kupaonicu, dati im da jedu iz svog tanjura. Ma sami su sebi krivi. Eno, onaj kaže da je kockao, onaj sve propio… Najlakše je tako! Dići ruke od svega. Čekati da drugi riješi tvoje brljotine. Oprostiti im dugove? Tko meni oprašta? Treba se boriti! Nemam ja ni vremena ni razumijevanja za takve! Beskućništvo je, nažalost, rastući socijalni problem u svijetu, pa i kod nas. O broju beskućnika u Republici Hrvatskoj postoje samo podaci kojima raspolažu prenoćišta i prihvatilišta. Procjene se kreću od tisuću do deset tisuća, ovisno o definiranju samoga pojma. Prema procjeni Hrvatske mreže za beskućnike, postoji oko dvije tisuće apsolutnih beskućnika, ljudi koji nemaju krov nad glavom, koji spavaju na otvorenom, u vozilima, napuštenim zgradama... Više je od deset tisuća relativnih beskućnika, osoba koje imaju fizički zaklon, ali im nisu osigurani osnovni standardi zdravlja i sigurnosti – pitka voda, sanitarni čvor, osobna sigurnost, pravo vlasništva…U Hrvatskoj trenutno usluge smještaja pruža 13 prihvatilišta i prenoćišta u Splitu, Zadru, Rijeci, Kaštelima, Puli, Zagrebu, Karlovcu, Osijeku i Varaždinu te jedan hostelski smještaj

Razgovor

JASENKA OSTOJIĆ

GLAZBA JE SVJETLO DUŠE 42

svjetlorijeci.ba

Glazba ima svoj način govora koji je vrlo snažan, s jedne strane vrlo osoban, ali s druge strane zajednički, opći, univerzalan. Stalna čovjekova potraga za novim doživljajima, smislom, ljepotom, istinom i vrijednostima je prirodna. Čovjek traga za objašnjenjima, spoznajama, i svaka generacija iznova želi otkriti i tumačiti svijet u sebi i oko sebe. U tome leži tajna vječitoga obraćanja čovjeka glazbi, ali i za svim umjetnostima jer se u svakoj čovjek ostvaruje na sebi svojstven način @ Nikolina Marčić

nikolina@svjetlorijeci.ba

Kao dirigentica zborova i orkestara osvojila je desetke državnih i međunarodnih nagrada, među kojima su i dva europska Grand Prix-a. Bogatu koncertnu djelatnost ostvaruje na uglednim festivalima u Hrvatskoj (Varaždinske barokne večeri, Muzički biennale Zagreb, Osorske glazbene večeri, Samoborska glazbena jesen itd.) i inozemstvu (Velika Britanija, Francuska, Belgija, Austrija, Italija, Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Grčka i Sjedinjene Američke Države). Ravnala je praizvedbama brojnih skladatelja (A. Marković, N. Njirić, P. Gotovac, J. Magdić, T. Uhlik, I. Josipović, D. Bobić, D. Bukvić, S. Drakulić, M. Tarbuk, A. Knešaurek, F. Đurović, I. J. Skender, V. Čop, B. Vlahek i drugi), za čije je izvedbe u nekoliko navrata nagrađena posebnim priznanjima. Kao dirigentica surađivala je sa Zagrebačkim solistima, Hrvatskim komornim orkestrom, Simfonijskim puhačkim orkestrom OSRH, Samoborskim gudačima, Zagrebačkim omladinskim komornim orkestrom, Zborom Hrvatske radiotelevizije te Komornim i Baroknim orkestrom Muzičke akademije. U sklopu CEMAN projekta dirigirala je orkestrom sastavljenim od studenata s jedanaest muzičkih akademija iz devet europskih zemalja u KD Vatroslava Lisinskoga (Zagreb) i Teatro Verdi (Trst, Italija).

Specijalizirala je vokalnu izobrazbu pjevača mladalačke dobi kod Bečkih dječaka, Austrija. Bila je dirigentica Zagrebačkih dječaka, čiji su solisti u posljednja dva desetljeća redovito nastupali u produkcijama nacionalnih opernih i koncertnih kuća. Godine 2006. osniva Hrvatsko društvo Collegium pro arte pri kojem djeluju priznati zborovi Cappella Zinka i Cappella Odak te novoosnovani ansambl Odak Camerata. Članica je stručnih ocjenjivačkih sudova na natjecanjima dirigenata, orkestara i zborova u Hrvatskoj (Zadar, Zagreb, Split, Novigrad, Primošten itd.) i inozemstvu u Italiji (Arezzo), Poljskoj (Wrocław), Sloveniji (Celje), Bosni i Hercegovini (Tuzla i Prijedor), Crnoj Gori (Herceg Novi), Makedoniji (Ohrid) i Bugarskoj (Varna). Predavač je i voditelj seminara i stručnih usavršavanja te gost predavač na sveučilištima u SAD-u, Poljskoj, Austriji, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Umjetnička je ravnateljica World Choir Festival on Musical, Thessaloniki, Grčka. Od akademske 2018./2019. godine predaje dirigiranje i srodne stručne predmete na Muzičkoj akademiji u Sarajevu (Bosna i Hercegovina). Studenti u njezinoj klasi su fra Emanuel Josić, 4. godina i Marija Grubišić, 1. godina studija.

Jasenka Ostojić, dirigentica, diplomirala je dirigiranje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu gdje je završila i stručno usavršavanje kao stipendistica Fonda Lovro & Lilly Matačić. Redovita je profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vodi Zbor i Komorni zbor Muzičke akademije s kojima ostvaruje izvrsne operne i vokalno–instrumentalne projekte pohvaljene od strane javnosti i glazbene kritike u zemlji i inozemstvu, te suradnje s eminentnim umjetnicima današnjice (M. Horvat, V. Gergijev, R. Muti itd.). siječanj 2020.

ovine su pune najava Crnoga petka. Reklame, internet portali, svi najavljuju ovaj događaj kao da je to nešto od velike važnosti. U ljudima budi najniže sklonosti, one za posjedovanjem, imanjem, nabavljanjem robe ako je moguće po što nižoj cijeni. I svi trče i natječu se tko će kupiti što više za što manje novca. Kampiraju pred radnjama, izbezumljeno ulijeću u gužvu i traže nešto što su već dugo čekali. Ali, nadaju se, ovaj put u pola cijene. Kako je počeo ovaj čudni događaj, nama do prije desetak godina potpuno stran i nepotreban? Stigao je iz Amerike. Američki trgovci su primijetili da promet opada nakon Dana zahvalnosti kad su se ljudi, siti i opijeni obiteljskim ambijentom, zadržavali više u kućama i družili se jedni s drugima. Stoga su odlučili napraviti velike rasprodaje, kako bi ljude uznemirili i natjerali da iziđu iz kuća i kupuju stvari na koje nisu niti mislili, ali, eto, prigoda je. Kad ćeš opet kupiti kosilicu po toj cijeni, kad ćeš nabaviti televizor tako jeftino i sve tako unedogled. I jadni čovjek, obuzet potrošačkim mentalitetom koji mu ne dopušta ni trenutak opuštanja, pretvara se u zagriženoga kupca obuzetoga novim hobijem današnjice, šopingom. Kasnije, okružen svim tim stvarima, čudi se da ih je kupio jer mu, zapravo, i ne trebaju. Kartica mu pokaže da je potrošio više nego da je kupovao postupno i po potrebi. Mladi na udaru Naravno da se dan zove Crni petak jer je doista crn za sve sudionike ovoga čudnoga dana. I za one koji kupuju i za one koji moraju uredovati da promet valjano funkcionira, da nema sudara, tučnjave pa i ubojstava. Radnici u trgovinama nemaju trenutka odmora jer se taj petak produži i nekoliko dana poslije, ali zna i započeti ranije, pogotovo na online prodaji. Kupci pokazuju sve znakove ovisnosti, nervozni su, nesmotreni, umorni, ne žele gužvu, ali su dijelom 48

svjetlorijeci.ba

Pogled u dušu

Nove pojave u svakodnevici @ prof. dr. Snježana Šušnjara

Nekoć je kupac bio glavni u procesu ponude i potražnje, sada se u izvrnutom svijetu financijskoga kapitalizma nastoji stvoriti potražnju za bilo čim što se može na unosan način ponuditi nje. Često stradaju radnici u trgovinama jer ih stampedo nestrpljivih kupaca vidi kao prepreku ka njihovu cilju na policama i nema namjeru stati niti kada dođe do smrtnoga ishoda. I nije se ovo jednom dogodilo. Vrednote ljudskih potreba i ljudskoga življenja izgubile su se u ovom potrošačkom društvu koje sve čini kako bi čovjeka otuđilo od njega samoga i kako bi ga vrbovalo za svoje ciljeve bombardirajući ga svakodnevno različitim vijestima. Ako se pogleda oskudnost odjeće koju modne kuće propagiraju bez ikakve estetske vrijednosti, a kamoli uporabne, uočava se nedostatak dobroga ukusa i kvalitetnoga življenja. Mlade se kroz različite filmove, klipove, reklame, platforme opskrbljuje s najnovijim životnim postignućima zvijezda i zvjezdica na koje oni žele nalikovati. Drogiraju se, opijaju, tetoviraju, odijevaju u preuske rukotvorine da je čudno kako uopće hodaju. Muška i ženska moda se sljubljuju i muškarci sve više sliče ženama. Jesu li to doista njihove želje ili ih nešto upućuje na to smišljeno formiranim standardima koji se nameću s

namjerom da unište zdrav razum i normalno življenje unutar obitelji. Gatto, autor knjige Oružja za masovno poučavanje kazuje da je na djelu psihološko otuđenje koje se započelo provoditi u Americi u vrijeme Williama Torrey Harrisa, američkoga povjerenika za obrazovanje od 1889. do 1906. godine. Harris je isticao da treba otuđiti djecu od njih samih, otuđiti ih od obitelji, tradicije, religije, kulture, a sve u cilju postizanja da vanjski izvor savjeta ne bude u suprotnosti s voljom političke države. Ovaj isti povjerenik je svoju viziju učenika ovako opisao: Devedeset devet od stotinu (učenika) automati su koji pažljivo hodaju propisanim stazama i pažljivo slijede propisane procedure. Samootuđenje je tako postalo formula uspjeha za industrijsku/trgovačku ekonomiju masovne proizvodnje. Ova se proizvodnja nije mogla ograničiti na to da jednostavno udovolji ljudskim potrebama, nego je postavila potrebe proizvodnje iznad ljudskih želja, ističe Gatto. Nekoć je kupac bio glavni u procesu ponude i potražnje, sada se u izvrnutom svijetu financijskoga kapitalizma nastoji stvoriti

itranje nekoga izvora proizvodi val energije koja mehanički prolazi kroz neki medij, kao što je zrak, tj. plin, voda, tekućine, krutine. Kada je frekvencija toga događanja u razini čujnosti ljudskoga uha (16 – 20 kHz), zovemo ga zvuk. Zvukove razlikujemo po trajanju, visini, snazi, glasnoći i harmoničnosti pa su tonovi harmonični, a šumovi nisu jer je titranje zvučnoga izvora nepravilno. Buka je na primjer, samo smjesa titraja, bez reda. Kada nema sredstva prijenosa vala, nema ni zvuka, kao na primjer u vakuumu. Zvukovi – valovi se samo provaljaju, tj. prođu nekim medijem sve dok ne prestaje titranje ne čineći promjene u njemu ili ipak uzrokuju promjene svojim prolaskom, a to ovisi i o zvuku i o sredstvu. Neki istraživači smatraju kako je baš tu tajna ljekovitosti glazbe, a s druge strane štetnosti buke. Naime, naše je tijelo u velikoj mjeri građeno od različitih stanica, tekućina i tkiva, koja sva provode zvuk. Neminovno zvukovi svojim prolaskom utječu na nas u cjelini. Poput mandala, pješčanih slika, koje se mijenjaju ovisno o tome kakvim su zvukovima izloženi. Zvučne životne podloge Dobro su poznati izrazi poput iscjeljujuća glazba, umirujuća, glazba za meditaciju, glazba koja podiže energiju, glazba koja izaziva emocije. Svi teže harmoniji i iznenadna buka može djelovati poput pucnja na naše stanice. Tako i ugodna glazba djeluje kao melem za dušu. Nevidljivi lijek za nevidljivi ljudski organ. Pjevati i govoriti nije isto, a to svi znaju. O glazbi je također teško govoriti, teže nego o slikama ili lijepim fotografijama, koje ne može opisati ni tisuću riječi. One su suvišne i kvare dojam. Lakše je zaplesati ili pjevušiti. Jako smeta kada netko priča dok drugi pjevaju 50

svjetlorijeci.ba

Skupljajući zalaske sunca

Zvuk kao lijek @ Elvira Koić

Svi teže harmoniji i iznenadna buka može djelovati poput pucnja na naše stanice. Tako i ugodna glazba djeluje kao melem za dušu. Nevidljivi lijek za nevidljivi ljudski organ. Pjevati i govoriti nije isto, a to svi znaju ili kada bilo kako proizvodi neku buku i poremeti valove harmoničnih tonova koji nas preplavljuju. Glazba bez riječi može potaknuti promišljanja, duboku introspekciju, kreativne ideje ili samo dobro osjećanje. Šumovi i buka remete ravnotežu.

No, postoje i zvučne životne podloge koje nikome ne smetaju. Na primjer, noćni zvukovi pa jutarnji, s postupnim buđenjem ptičica, pekara i svih drugih proizvođača zemaljske glazbe. Nije lako pronaći mir u svom tom nemiru, ali je ipak moguće.

Likovna umjetnost Bosne Srebrene

Srednjovjekovna crkva u Milima @ Marko Karamatić

marko.karamatic@gmail.com

Izgradnja crkvenih objekata bosanskih franjevaca u srednjem vijeku bila je najintenzivnija u 14. i 15. stoljeću. U tom je razdoblju, sudeći prema pisanim svjedočanstvima, izgrađeno stotine crkava i kapela te više desetaka samostana. Sačuvao ih se zanemariv broj.

jihov nestanak započeo je osmanskim osvajanjem Bosne (1463) tako da ih je do početka 19. stoljeća preostalo tek nekoliko. Neznatan dio ih je arheološki istražen, uglavnom onih, za svoje vrijeme, reprezentativnih. Jedna od prvih znamenitijih franjevačkih crkava podignuta je u srednjovjekovnim Milima kod Visokoga. Crkva, posvećena sv. Nikoli, izgrađena je oko god. 1340. kada je uspostavljena Bosanska vikarija, a dao ju je, uz franjevački samostan, podići ban Stjepan II. Kotromanić (1292–1353) sa željom da u njoj bude pokopan. Crkva je u međuvremenu postala i krunidbeno i grobno mjesto bosanskih vladara. U njoj je okrunjen i kralj Tvrtko I (1377). U Milima su se održavali bosanski državni sabori. Samostan je bio sjedište bosanske franjevačke kustodije, a vjerojatno i Bosanske vikarije; on je bio također „povjerljivo mjesto” (locus credibilis) gdje su se čuvale vladarske i druge javne isprave. 52

svjetlorijeci.ba

Po nekim sačuvanim zapisima da se zaključiti da je nedaleko od Mila postojala još jedna franjevačka kuća, u Podvisokom, s crkvom sv. Marije. Gdje su se nalazili Mili utvrđeno je tek u novije vrijeme. Pojedini povjesničari su ga locirali u više mjesta sličnih naziva: kod Kaknja, Jajca, Milodraža, Modriče, Ključa… Posebnu teškoću je od početka 17. st. izazvalo poistovjećivanje Mila sa srbijanskim Mileševom. Tek su, ne tako davno, arheolozi Đuro Basler i Pavao Anđelić (1970, 1973) utvrdili da su Mili zapravo na prostoru današnjih Arnautovića kod Visokoga koji to ime nose od 18. st. Nakon osmanske okupacije Bosne, spomen samostana Mili/Visoko nalazimo u više različitih zapisa. God. 1493. i 1506. spominje se franjevačka kustodija Sv. Nikole u Milima; god. 1539. u crkvi sv. Nikole pokopan je mletački poslanik koji je išao u Carigrad i preminuo u Visokom; biskup fra Franjo Baličević sa svoga pohoda po Bosni (1600) bilježi

da je crkva „zvana kraljeva kapela”, lijepa ali „nije osobito velika”, da je „samostan od starosti ruševan”, ali ga Turci ne daju popraviti, dok je „sakristija dobro opskrbljena s mnogim kaležima i paramentama”; nadalje u jednom zapisu stoji da je crkva popravljena 1671. zahvaljujući novčanoj pozajmici. God. 1688. Visočki franjevci zbog teških uvjeta odlaze u Gradišku u Slavoniji, a u samostanu ostaje samo gvardijan. Sudbina samostana zapečaćena je 1697. nakon prodora Eugena Savojskoga koji je sa sobom poveo većinu katolika. Franjevci su u Gradišci utemeljili samostan i nastavili duhovno skrbiti za oko 7000 katolika. Lokalitet Mili s porušenom crkvom sv. Nikole pao je u zaborav, a od 18. stoljeća, kako je spomenuto, nosi naziv Arnautovići. Godine 1909. i 1910. arheolog Karl Patsch, kustos Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, prvi je proveo iskopavanja vjerujući da će tu naići na ostatke neke rimske građevine. No on je otkrio temelje srednjovjekovne crkve i grob kralja Tvrtka I. unutar crkve. Nažalost, ta dokumentacija o iskopinama nikada nije objavljena niti je primjereno pohranjena u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Nejasno je zašto se to dogodilo. Tek sredinom 50-ih i napose 60-ih godina 20. Stoljeća u žarište interesa arheologā dolaze iskopani nalazi Karla Patscha u Milima koji su deponirani u Zemaljskom muzeju. Irma Čremošnik tako piše o nakitu (1951), a Pavao Anđelić o kraljevskim grobovima (1962). God. 1969. u Zemaljskom muzeju je otkriven i izvorni Patschov plan otkopanih ruševina u Arnautovićima (Milima) gdje je identificiran tlocrt temelja crkve, što je obradio i publicirao Đuro Basler (1970). U međuvremenu je općina Visoko otkupila zemljište radi bolje zaštite lokaliteta. Konačno,skupina arheologa – Ljiljana Tomičić, Nataša Šahinović, Tihomir Glavaš, Zvonko Bojčić – pod vodstvom Pavla Anđelića, krenula je u revizijsko iskopavanje (1976). Taj posao je nastavljen i 1977, te u manjoj mjeri

U fokusu

Utemeljitelj nove političke teologije @ Mile Babić

Nema patnje koja se nas ne tiče, što znači da sve patnje na ovome svijetu – od prvoga do posljednjega čovjeka – ne smiju biti zaboravljene dok ne budu izliječene i dok ne dožive pravdu

ohann Baptist Metz rođen je 5. kolovoza 1928. u Auerbachu, u pokrajini Oberpfalz (dijelu savezne države Bavarske), čiji je glavni grad Regensburg. Doktorirao je iz filozofije i teologije, a glavni mu je učitelj bio glasoviti isusovački teolog Karl Rahner. Metz je zaređen za katoličkoga svećenika 1954. u Bambergu. Habilitacijsku radnju pisao je kod Rahnera u Münchenu. Godine 1963. preuzeo je katedru fundamentalne teologije na Katoličkom teološkom fakultetu u Münsteru. Šezdesetih godina prošloga stoljeća sudjelovao je u radu poznatoga Internationale Paulus-Gesellschaft (Međunarodnoga Pavlova društva) u Frankfurtu u kojem je veoma uspješno razvijao dijalog između kršćana i marksista, a 1964. izrazito je aktivan u mirovnom pokretu. Od 1963. prijateljuje s najvećim marksističkim filozofom Ernstom Blochom i surađuje s filozofima Frankfurtske škole (Theodor W. Adorno, Max Horkheimer, Walter Benjamin i Herbert Marcuse) koji su razvili kritičku teoriju društva, a kasnije 54

svjetlorijeci.ba

i s Jürgenom Habermasom. Jedan je od osnivača međunarodnoga teološkog časopisa Concilium, pokrenutoga 1965., a među osnivačima su bila velika imena katoličke teologije: A. van den Boogaard, P. Brand, Y. Congar, H. Küng, K. Rahner i E. Schillebeeckx. Bio je savjetnik bečkoga nadbiskupa kardinala Franza Königa u Papinskom tajništvu za nevjernike (od 1968. do 1983). Od

1971. do 1975. savjetnik je biskupske sinode u Würzburgu i glavni autor njezina dokumenta Unsere Hoffnung (Naša nada), koji je značajan za recepciju Drugoga vatikanskog sabora. Godine 1979. trebao je naslijediti Heinricha Friesa na katedri za fundamentalnu teologiju u Münchenu, ali to su spriječili tadašnji nadbiskup Münchena-Freisinga Joseph Ratzinger i tadašnji ministar bogoštovlja u Bavarskoj Hans Maier. U dijalogu sa spomenutim filozofima Metz je razvio svoju autentičnu, novu političku teologiju koja je duboko utemeljena u Isusovu evanđelju i u potrebama suvremenoga svijeta, pa je ona evanđeoska i istodobno suvremena. Ona, naime, nudi odgovor na glavno pitanje suvremenoga svijeta, a to je pitanje patnje (passio). Kako ukloniti uzroke patnje u današnjem svijetu? To pitanje prati Metza otkako je kao šesnaestogodišnjak sudjelovao u Drugom svjetskom ratu, u kojemu su (u jednom napadu što ga je on slučajno izbjegao) svi njegovi drugovi bili razneseni eksplozijom bombe, a osobito nakon spoznaje patnje koju su prouzročili konclogori (Auschwitz kao simbol). Sa svojom političkom teologijom Metz je prekinuo s tradicionalnom teologijom, koja je vrijedila dok je kršćanstvo bilo državna religija, od 380. do Američke (1776.) i Francuske (1789.) revolucije. U tom je razdoblju kršćanstvo opravdavalo (legitimiralo) postojeću državnu politiku, pa je tako kršćanstvo bilo više ili manje instrumentalizirano (bivalo je sredstvo državne politike). A znamo da norma kršćanskoga djelovanja mora biti Isus Krist i njegova forma života. Time je također rečeno da se kršćanstvo mora osloboditi od svake moći te slijediti Isusa u njegovim kušnjama u kojima se on odrekao od svake moći (ekonomske, političke i taštine). Za Metza politička teologija dokazuje da nijedan politički sustav nije istovjetan s Božjim kraljevstvom, tj. s njegovim vrednotama, i mora se

Književnost bosanskih franjevaca

Razmišljanja pribogomiona @ Ivo Pranjković

ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

Fra Mihovil (Mijo, Mihajlo) Radnić, poznat i po nadimku Hušum ili Usum (što bi prema turskom uzun možda moglo značiti „Dugonja”), vrlo je zanimljiva osobnost u povijesti franjevačke provincije Bosne Srebrene iz barem dvaju razloga.

rvo, on obilato potvrđuje među jezikoslovcima često iznošeno mišljenje da je standardnojezični uzus bosanskih franjevaca već u 17. stoljeću bio u mnogo čemu ujednačen i funkcionalno raslojen (polifunkcionalan). Naime Radnić je i rođen (u Kaloči 1636.) i umro (u Budimu 1707. godine) i uglavnom živio u mađarskom dijelu Provincije, ali se unatoč tomu njegov jezik ni u čemu bitnom ne razlikuje od jezika onih franjevaca koji su i rođeni i djelovali u (srednjoj) Bosni. Drugo, Radnić je poznat i kao jedna od kontroverznijih osoba u povijesti Provincije. Naime godine 1664. bio je biran za gvardijana u Olovu unatoč protivljenju članova olovskoga samostana. Nakon izbora nije se pokazao praktičnim u vođenju samostanskih poslova pa je svom nasljedniku ostavio velike dugove. Unatoč tomu biran je 1678. za tajnika, a zatim i za kustosa Provincije. U tom svojstvu putovao je i na generalni kapitul Reda koji održan u Toledu 1682. godine. Nakon povratka u Provinciju, 56

svjetlorijeci.ba

i to u svojstvu generalnoga vizitatora vlastite provincije, bio je na kapitulu u Kreševu 1684. biran i za provincijala, ali se toga mjesta odrekao pa je za provincijala izabran fra Ante Gabeljak (ili fra Antun iz Gabele). Gabeljak međutim umire već iduće godine pa Radnić ipak postaje provincijal (1685.-1690). O tim vrlo burnim događajima piše u svom Ljetopisu fra Nikola Lašvanin sljedeće: „1684. Kapituo u Kreševu. Ministar fra Antun Gabeljanin, od Kreševa. Ovi umri prve godine, i bi učinjen 1685. o. m. p. fra Mijo Radnić iz Bačke, od manastira olovskog. Ovi, uz veliki oganj bečkog rata, ostavi Provinciju i učini se smetnja i rasutak Provincije”. Radnić je dakle bio provincijal u jednom od najtežih razdoblja u povijesti Provincije kad su u vrijeme bečkoga rata mnogi samostani razoreni, a velik se broj katolika iselio preko Save. O tome je i sam Radnić pisao u svom izvještaju Zboru za širenje vjere u kojem je tražio pomoć Venecije u borbi protiv Turaka,

pa je zbog toga čak bio i zatvoren, ali je uspio pobjeći iz zatvora. Općem rasulu o kojem govori Lašvanin doprinijelo je i to što je Radnić napustio Provinciju, a svakako i to da ni inače u Provinciji u najmanju ruku nije bio osobito omiljen. Nakon službe provincijala Radnić je uglavnom živio u budimskom samostanu, u kojem je obnašao i službu gvardijana, i to u vrijeme (1699. godine) kad je u tom samostanu osnovano prvo veliko učilište franjevaca Bosne Srebrene. Život i djelovanje fra Mihovila Radnića još uvijek nisu dovoljno proučeni. U svakom slučaju riječ je o vrlo zanimljivoj, ali i kontroverznoj ličnosti. Bio je istodobno i osporavan i biran na visoke crkvene položaje (čini se da je imao moćnu zaštitu u samom Rimu). I u političkom smislu bio je istodobno i uvažavan i sumnjičen. Tako npr. još uvijek nije dovoljno rasvijetljena njegova uloga u događajima vezanim za spomenutu veliku seobu bosanskih katolika preko Save.

U djelu Pogrđenje izpraznosti od svijeta riječ je ponajprije o vjerskim odnosno moralnim poukama koje bi se najjednostavnije mogle svesti na ovu Radnićevu opću pouku: „Ako hoćeš biti velik na nebu, budi malahan na ovomu svijetu” Ni spisateljska djelatnost fra Mihovilova nije dovoljno osvijetljena. Zna se da je 1683. godine objavio dva djela, i to u Rimu na povratku sa spomenutoga generalnog kapitula u Toledu. To su bila djela Pogrđenje izpraznosti od svijeta i Razmišljanja pribogomiona od ljubavi

Putopis: Curitiba, Brazil

Najzeleniji grad Brazila @ Dalibor Ballian ballian.dalibor

Kada započne razgovor o Brazilu, odmah se pomisli na Rio de Janeiro ili Sao Paolo, ali mnogi ne znaju za Curitibu, veoma značajan grad u južnom dijelu Brazila. Portugalac koji je na tom mjestu osnovao naselje 1693. godine nazvao ga je „Vila da Nossa Senhora da Luz dos Pinhais” (Selo Naše Gospe od Svjetla i Borova).

pak se ime naselja mijenja u Curitiba 1721. godine. Prvotni naziv grada ostaje do danas ime najstarije gradske četvrti. Curitiba je službeno postala grad 1812. godine. Prema nekima, naziv Curitiba dolazi od izraza kuri tyba, što na tupi jeziku domorodaca znači „mnogo sjemenki borova”. Doista, prije osnutka samoga grada ondje je raslo mnogo paranskih borova. Još od 1853. godine Curitiba je glavni i najveći grad države Paraná na jugu Brazila, s oko dva milijuna stanovnika. Ubrajajući i stanovništvo prigradskih 58

svjetlorijeci.ba

naselja (26 općina), ukupni je broj stanovnika više od 3,5 milijuna. To ga čini sedmim najnaseljenijim gradskim područjem u Brazilu. Grad se prostire na oko 430 km2 na prvoj visoravni (platou) rijeke Paraná. Gradsko područje karakterizira topografija glatkih, zaobljenih brežuljaka, što mu daje relativno pravilan oblik. Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 930 metara. Najviša je točka na sjeveru (1021 metar n/m), a najniža na jugu (864 metra n/m). Planinski lanci i skupine stjenovitih brežuljaka okružuju dijelove grada.

Jedno takvo planinsko područje jest i Serra do Mar, između obale Atlantskoga oceana i prve visoravni u Parani. Snažan razvitak Grad Curitiba počeo se znatnije razvijati u 18. stoljeću kad je došlo do razvoja trgovine stokom preko morske luke Paranaguá, dok je južno i zapadno od grada bilo mnogo stočarskih područja. U drugoj polovici 19. stoljeća grad profitira zbog sječe šuma i trgovine drvom te od poljoprivredne ekspanzije u uzgoju matičnjaka i kave. U 20. stoljeću počeo je značajan uzgoj pšenice, kukuruza i soje. Prvi veći val useljenika u grad stiže polovicom 19. stoljeća, a doveo je do gospodarskoga i kulturnoga razvoja grada. Najviše je bilo Nijemaca, Talijana, Poljaka i Ukrajinaca. Prije toga stanovništvo Curitibe činili su domoroci i mješanci te portugalski i španjolski doseljenici. Danas pak dolazi tek mali

Žive jaslice na Kovačićima

Svjetlo riječi

SARAJEVO – U ponedjeljak, 16. prosinca 2019. godine, u okviru manifestacije Božić s franjevcima u Sarajevu 2019., u franjevačkom samostanu na Kovačićima uprizorene su žive jaslice. Prisutne je na početku pozdravio duhovni asistent Frame Bosne Srebrene i Franjevačkog svjetovnog reda, fra Davor Petrović nakon čega je slijedila glazbena točka u izvedbi tamburaškog sastava Franjevačke teologije u Sarajevu. Potom se prisutnima obratio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić ističući kako u proslavi Božića slavimo rođenje našega Gospodina Isusa Krista u kojemu nam se očituje Božje čovjekoljublje. „Ova istina o stvarnosti da je Bog postao čovjekom dira u srce svakoga kršćanina koji o tome razmišlja. Na poseban način to je u svom srcu osjetio sv. Franjo Asiški koji je slavio i častio otajstvo Božjega utjelovljenja. Da bi dočarao oku nevidljive ljepote tog otajstva, napravio je prve prirodne jaslice slične betlehemskim u kojima se rodio Sin Božji. Njegovo je srce plamtjelo od dragosti na samu pomisao – Bog postade čovjekom i siđe među nas na zemlju da nas pouči pravom životu, o Božjoj dobroti i ljubavi”, istaknuo je fra Jozo. Lijepa Jelena iz kreševskog dvorca

Anto Stanić/SR

KREŠEVO – U prosincu 2019. godine iz tiska je izašao roman Ante Stanića: Lijepa Jelena iz kreševskog dvorca. Roman je povijesni i opisuje vrijeme od 1430. do 1530. godine. Kako je nastao? Evo autorove priče. U veljači 2019. godine našla mi se u rukama knjiga autora fra Stjepana Buljana koja je izašla iz tiska prije 22 godine. Knjiga pod nazivom Povijesne crtice o Kreševu i franjevačkom samostanu. Otvorio sam je i odmah na početku našao posvetu na 62

svjetlorijeci.ba

Pred kraj je rekao: „Božje nas učovječenje u Krista nadahnjuje i obvezuje na brigu i zauzetost za čovjeka i svijet – da budemo odgovorni za njih. Ako su oni dostojni Božje ljubavi do samoponiženja, kao što nam se to ovdje pokazuje, kako ne bi bili vrijedni i našega poštovanja, prihvaćanja i predanja za njih? Stoga Božić treba biti izvor našega zauzetoga rada i žrtve za izgradnju svega onoga što je dobro, lijepo i korisno u svijetu.” U tom je duhu svima poželio da ih obasja svjetlo novorođenoga Krista i da u tom svjetlu žive i rade – na slavu Bogu i na dobro ljudima. Nakon provincijalova govora uslijedio je središnji dio događaja – upri-

zorenje živih jaslica koje su uprizorili članovi Frame Sarajevo, a u ulozi Svete obitelji bila je obitelj Klarić – Božo (Josip), Dragana (Marija) i Iva (Isus). Inače su iz župe Brajkovići te su članovi Franjevačkog svjetovnoga reda. Uslijedile su glazbene točke, te zajedničko druženje prisutnih. Inače, franjevci u Sarajevu svake godine organiziraju niz događaja u adventsko i božićno vrijeme. Tako je prije uprizorenja živih jaslica u Franjevačkom samostanu na Kovačićima, održan božićni sajam u samostanu sv. Ante na Bistriku, a u srijedu, 18. prosinca božićna priredba na Franjevačkoj teologiji na Nedžarićima u Sarajevu.

moje ime i zahvalu za učešće u doniranju za tiskanje navedene knjige i izgradnju spomen kapele kraljici Katarini Tomaš – Kosača. Pokojni fra Stjepan je živio za taj dan kada će posmrtni ostatci kraljice Katarine biti prebačeni iz Rima u Bosnu i Hercegovinu. U tu svrhu je osnovao udrugu (1997.) Vitezovi kraljice Katarine. Jedan od članova te udruge bio sam i ja. Fra Stjepan je umro 2001. godine, a nama, Vitezovima kraljice Katarine, ostavio je u zavjet da prebacimo posmrtne ostatke kraljice Katarine iz Rima u Bosnu i Hercegovinu. Evo osamnaest

godina poslije smrti fra Stjepana, mi Vitezovi kraljice, država, crkava, ništa nismo uradili na povratku posmrtnih ostataka naše Kraljice. Kad sam o svemu razmislio, malo sam se zastidio, ali ako država BiH nije mogla ništa uraditi na povratku posmrtnih ostataka naše kraljice, kako će to uraditi jedna mala Udruga? Obećao sam umrlom fra Stjepanu da ću kraljicu dovesti u kreševski dvorac gdje je po legendi boravila nekoliko puta. Metodom književne slobode, obnovio sam kreševski dvorac; podigao ga iz ruševina,

SARAJEVO – U srijedu, 19. prosinca na Franjevačkoj je teologiji upriličena božićna priredba. Na priredi su sudjelovali svojim glazbenim točkama zbor Fra Nenad Dujić pod vodstvom dirigenta fra Emanuela Josića s tamburaškim sastavom Franjevačke teologije u izvedbi Ljubav Božja Zasjala, nakon čega je zbor izveo pjesmu Adeste fideles. Korepetitor zbora bio je fra Fabio Badrov, bogoslov V. godine. Nakon veličanstvene izvedbe božićnih pjesama nadahnutu i duboko teološki promišljenu božićnu čestitku i pozdrav izrekao je

svečanim tonom fra Josip Jazvić. Na poseban su način priredbu svojom izvedbom uzveličali glumci pod vodstvom gospođe Anele Križanac s predstavom Fratarsko sijelo po motivima pripovijetki Ive Andrića Proba i Čaša. Glumci su ovom predstavom donijeli komad franjevačke prošlosti u našu današnjicu prikazavši, kako one zanimljive trenutke u bratskom životu fratara, tako i političke probleme koji su mučili tadašnji narod predvođen svojim duhovnicima fratrima. Na koncu su priredbe svi studenti izveli uz tamburice božićnu pjesmu Narodi nam se čime je i završila priredba. Nakon priredbe uslijedilo je druženje.

udahnuo u njega život, uselio kneza Ljudevita Krstića, njegovu ženu Paulu i svu poslugu koja pripada dvorcima u koje su navraćali kraljice i kraljevi. Godine 1444. dovodim kralja Stjepana Tomaša u kreševski dvorac da potpiše trgovačku povelju s Dubrovčanima, (po istinitom događaju). Nešto kasnije, 1449. godine dovodim kraljicu Katarinu na proslavu obnovljanja krova kreševske crkve, poslije velikoga požara, a čiju obnovu je donirala kraljica. Ponovo kraljica dolazi 1451. godine na kumstvo vjenčanja lijepe Jelene kneževe kćerke. Kraljica

je zavoljela Kreševo te će opet 1454. godine doći u Kreševo obučavati kreševske žene: plesti, presti, vesti, šiti, tkati, prati i ostale poslove koje trebaju znati žene. Nažalost, Bosna je pala pod Osmanlijsku vlast 1463. godine te se kraljica Katarina pred najezdom Osmanlija sklonila u Dubrovnik, a iz Dubrovnika je sa svojom pratnjom otišla u Rim gdje je i umrla. U romanu Lijepa Jelena iz kreševskog dvorca ćete pročitati zanimljivu priču zasnovanu na mnogim povijesnim činjenicama koje su se događale u Bosni do 1530. godine.

Božićna priredba 2019.

fra Dario Laštro

Krunica iz Nagasakija

Laudato/SR

SVIJET – Samo tri dana nakon nuklearnoga napada na Hiroshimu, Sjedinjene Američke Države bacile su još jednu nuklearnu bombu, ovoga puta u Nagasaki. Bilo je to 9. kolovoza 1945. godine. U oba bombaška napada ubijeno je između 129 i 226 tisuća ljudi, od čega je barem polovina poginula do kraja prvoga dana. Korisnik Twittera Charles White objavio je jezivu fotografiju rastopljene krunice u muzeju atomske bombe u Nagasakiju. Objasnio je da je Nagasaki bio središte misijske aktivnosti i dom mnogih „skrivenih kršćana” čije su se obitelji borile i održavale vjeru tijekom 250 godina pod progonom i zabranama – napisao je White na svome Twitter računu.

Kompletan opis ispod krunice glasi: „Ova krunica je pronađena u pepelu kuće koju je pogodila atomska bomba čiji je epicentar bio samo 600 metara od kuće. Kuglice od staklene krunice rastopile su se poput karamele uslijed velike vrućine. U vrijeme eksplozije, donatorova majka radila je u kući rođaka. Tražeći majku sljedeći dan, pronašla je krunicu u pepelu rođakove kuće. Njena majka umrla je u katedrali Urakami. Dugo je cijenila krunicu kao uspomenu na majku prije nego što ju je poklonila Gradu Nagasaki na 40. godišnjicu atomskog bombardiranja.” siječanj 2020.

Franjevačka obitelj: Kuća susreta Tabor

vruće ljetne dane mjeseca kolovoza 1997. godine, uslišane su molitve mnogih duša koje vape za Božjom ljubavi – otvorena je Kuća susreta Tabor pri Franjevačkom samostanu u Samoboru. Gospodin se pobrinuo da to veliko djelo njegove milosti nastane po viziji, htijenju i ljubavi fra Zvjezdana Linića, a uz podršku njegove braće iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Fra Zvjezdan je ovo mjesto molitve i duhovnih susreta na čast Isusova preobraženja prozvao Tabor. To je mjesto označavalo i njegov novi početak i produbljivanje svega što je kroz dugi niz godina naviještao svojim propovijedanjem, organiziranjem i vođenjem duhovnih vježbi, seminara duhovne obnove i sl. za sve staleže u Crkvi. Tabor je iz godine u godinu u domovinskoj Crkvi pa i cijelom hrvatskom društvu postajalo sve prepoznatljivije mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto na kojem su mnogi u posljednja dva desetljeća nanovo rođeni. Na seminarima u Taboru shvatili su koliko su malo znali o vlastitoj vjeri i Božjem milosrđu, koliko su se udaljili od Boga, a koliko im je zapravo On potreban da budu sretni, ispunjeni ljudi.

svjetlorijeci.ba

Djelo milosti @ fra Siniša Pucić

Kuća susreta Tabor našla se među dobitnicima javnih priznanja Zagrebačke županije i Grada Samobora u 2017. godini za naročite uspjehe na području duhovnoga i društvenoga života Preobraženi na sliku Isusovu U Taboru su mnogi otkrili svoj poziv, poslanje, doživjeli obraćenje ili obnovili svoju vjeru, vratili se u krilo Crkve i intenzivnije počeli živjeti sakramentalni život. Mnogi su ovdje po prvi puta jasno spoznali činjenicu kako se upravo u Euharistiji nalazi živi Isus Krist, po čijem Presvetom tijelu postajemo preobraženi na Njegovu svetu sliku. „Sve je to moguće jer se događa objava Božja u srcima ljudi i radost susreta, Bog je taj koji oprašta, liječi,

ozdravlja”, kaže fra Ivan Matić, koji je nakon smrti fra Zvjezdana Linića u prosincu 2013. godine nastavio voditi Kuću susreta Tabor, osmišljavajući intenzivan program susreta različitih skupina vjernika kroz cijelu godinu. Tako se ovdje redovito događaju duhovne obnove i seminari ozdravljenja i oslobođenja, ali isto tako često i za osnovno kršćansko iskustvo, pa zatim seminari obraćenja te biblijski, franjevački, euharistijski i slično. Ponekad se kuća daje na raspolaganje i drugim skupinama i pokretima koje koriste

1292 .QMLJD BaÅ¡tinici i taoci proÅ¡losti autora 'XEUDYND /RYUHQRYLÃ¼D 1D MHGQRP PMHVWX 1D MHGQRP PMHVWX SURQDÃ¿LWH YUVWRYQR L WHPDWVNL SRGLMHOM L WHPDWVNL SRGLMHOMHQH NROXPQH NRMH VX JRGLQDPD REMDY VX JRGLQDPD REMDYOMLYDQH X UHYLML 6YMHWOR 6YMHWOR ULMHÃ¾L ULMHÃ¾L D JR D JR 6YMHWOR ULMHÃ¾L D JRYRUH R QDÃ£RM GUÃ¥DYL L SRYLMHVQLP SUHNU L SRYLMHVQLP SUHNUHWQLFDPD R %RVQL L VUHGQMRYMHNRYQRM VUHGQMRYMHNRYQRM (XURSL 2VLP WRJD SURQDÃ¿LWH MRÃ£ PQR SURQDÃ¿LWH MRÃ£ PQRÃ£WYR GUXJLK ]DQLPOMLYLK Ã¾ODQDND L LQWHUYMXD Ã¾ODQDND L LQWHUYMXD 8UHGQLÃ£WYR 6YMHWOD 8UHGQLÃ£WYR 6YMHWOD ULMHÃ¾L RYRP NQMLJRP LVND]XMH S NQMLJRP LVND]XMH SRÃ£WRYDQMH L ]DKYDOX 'XEUDYNX /RYUH 'XEUDYNX /RYUHQRYLÃ¼X YHOLNRP ERVDQVNRKHUFHJRY ERVDQVNRKHUFHJRYDÃ¾NRP SRYMHVQLÃ¾DUX QD GXJRJRGLÃ£QMRM QD GXJRJRGLÃ£QMRM SUHGDQRM L SORGQRM VXUDGQML X QDÃ£RM UH VXUDGQML X QDÃ£RM UHYLML

.QMLJX SRUXÃ¾LWH SR]LYRP QD EURM WHOHIRQD H PDLORP QD UHGDNFLMD#VYMHWORULMHFL ED .QMLJX . ML SRUXÃ¾LWH SR]LYRP QD EURM WHOHIRQD H PDLORP QD Ã¾LW L E MW O I LO UHGD G SRVMHWLWH QDV QD DGUHVL =DJUHEDÃ¾ND 6DUDMHYR LOL X QDÃ£LP NQMLÃ¥DUDP SRVMHWLWH QDV QD DGUHVL =DJUHEDÃ¾ND 6DUDMHYR LOL X QDÃ£LP NQMLÃ¥DUDPD X 9LWH]X L /LYQX

Kruh svetog Ante Održana humanitarna prodaja slika

25 godina KSA u Hrvatskoj

U Sarajevu je, 04. prosinca 2019. godine, u Multimedijalnoj dvorani Franjevačkog međunarodnog studentskog centra, održana Humanitarna prodaja slika, akademika fra Petra Perice Vidića. Humanitarno – karitativna organizacija „Kruh svetoga Ante” već duži niz godina nastoji iznaći sredstva za pomoć mladima u njihovom školovanju. Preko Fonda „Kap dobrote”, stipendiramo nadarene studente koji studiraju na Sveučilištima u Bosni i Hercegovini. Ove godine, u tome nam je pomogao i naš dobročinitelj fra Perica, koji je za ovu prigodu donirao 40 svojih umjetničkih slika, a sav prihod od prodaje namijenili smo za stipendiranje studenata, koji dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Pijanistkinja Sonja Radojković otvorila je ovu večer, a nakon toga je fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene, pozdravio sve prisutne. Nakon pozdravnih riječi provincijala, čuli smo zbor bogoslova Franjevačke teologije pod ravnanjem dirigenta fra Emanuela Josića. Voditeljica Teona Nešović pročitala je dijelove iz biografije našega dobročinitelja, uz dobrodošlicu i zahvalu. Citirala je fra Pericu riječima: ,,Prodajem slike, novac podijelim. Meni treba za lijekove i novi materijal za slikanje. Hvala Bogu, još mogu raditi, činiti dobra djela i Bogu se moliti. I meni – dosta.” Na koncu večeri prisutnima se obratio i ravnatelj HKO „Kruh svetoga Ante”, fra Petar Karajica.

Karitativno društvo „Kruh sv. Ante” Franjevačke provincije Bosne Srebrene, proslavlja 25 godina postojanja djelotvorne ljubavi u Hrvatskoj. Vrijedna obljetnica obilježena je svečanom akademijom, koja je 7. prosinca 2019. godine, u Dvorani Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu okupila dobročinitelje, suradnike, članove, volontere, prijatelje i korisnike pomoći, te misnim slavljem 8. prosinca 2019. godine, u 11 sati u župnoj crkvi sv. Marije Anđeoske u zagrebačkoj župi u Sesvetskoj Sopnici. „‘Kruh sv. Ante’ želi biti ispružena ruka dobrih ljudi i zajedno s njima mijenjati lice svijeta, unijeti u njega više nade i sigurnosti. „Kruh sv. Ante” je dobrotvorna ustanova i nastao je iz franjevačkog osjećaja prema bratu čovjeku, iz brige za ljude u potrebama kako duhovnim tako i materijalnim”, riječi su predsjednika Karitativnog društva „Kruh sv. Ante” u Hrvatskoj fra Stipe Karajice. Podsjetio je kako je djelovanje započelo početkom 1992. godine prvo u Bosni i Hercegovini, ali je zbog ratnih okolnosti 1993. godine nastavljeno u Hrvatskoj, gdje je prvo sjedište bilo u Splitu, a kasnije u Zagrebu, te u drugim zemljama Europe. Pod geslom „Pomoć iz prve ruke” Karitativno društvo „Kruh sv. Ante” djeluje pod okriljem moćnoga zagovornika sv. Antuna Padovanskog. U suradnji s drugim sličnim udrugama, koje povezuju ista ili slična načela, uspješno su provođeni projekti na socijalno-humanitarnom i karitativnom planu – od dopreme i pružanja pomoći siromašnim pojedincima i obiteljima, ratnim stradalnicima, izbjeglicama, povratnicima, migrantima, studentima, bolesnicima, ranjenima, poplavljenima, pa do romske populacije te drugih rubnih zajednica i skupina kojima malo ili nitko ne pomaže. Fra Stipo je, u izjavi za novinare, pojasnio što podrazumijeva ‘pomoć iz prve ruke’. „Htjeli bismo da naši

svjetlorijeci.ba

franjevački samostani, naša franjevačka osjetljivost za čovjeka u potrebi, i svih ljudi koji nas okružuju, bude takva da onaj koji dođe na samostanska, župna ili obiteljska vrata i iznese svoju potrebu, bude razumljiv i dobije konkretno djelo pomoći, te da s nadom nastavi svoj život.” Humanitarno-karitativna organizacija „Kruh sv. Ante”, osim u Hrvatskoj, ima registrirane ispostave u Europi kao i u svijetu. Djelotvorna ljubav i zauzetost u organiziranom obliku u Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene ima dugu povijest. Izrasla je iz „Bratovštine kruha svetog Ante” koja je nastala 1896. godine, zabranjivana je i ponovno obnavljana te danas ima brojne projekte. „Ta Bratovština dala nam je izvor, snagu i obvezu da nastavimo biti kruh za druge u potrebi. Franjevačko poslanje, osim pastorala, podrazumijeva kulturni opseg, ali i humanitarno-karitativnu osjetljivost”, rekao je predsjednik Karitativnoga društva „Kruh sv. Ante” u Hrvatskoj. Danas, na sveopćem planu djelovanja u Bosni i Hercegovini, „Kruh sv. Ante” obilježavaju pučke kuhinje u Sarajevu i Varešu, studentski dom za siromašne i nadarene studente, kao i svakodnevne osobne i obiteljske nevolje koje ljude dovode fratrima i o kojima se oni skrbe u okviru svojih mogućnosti. U osvrtu na planove za budućnost fra Stipo je rekao: „Želimo ustrajati na spomenutim projektima, zahvaljivati Bogu za dobre ljude te moliti ga za snagu svima onima koji se bore da prevladaju svoju svakodnevnu nevolju, a nažalost u današnjem okruženju u društvu je sve više onih koji trebaju pomoć”, rekao je fra Stipo. Na svečanoj akademiji, kojoj je domaćin bila Hrvatska matica iseljenika, a pokrovitelj Gradska skupština Grada Zagreba, uručene su zahvalnice višegodišnjim članovima i dobročiniteljima. Među njima je bio Herman Vukušić, jedan od prevoditelja konvoja Bijeli put za Novu Bilu u Bosnu Srebrenu. Naime, na Dan ljudskih prava sa Zapadnog

Za projekte Kruha sv. Ante HKM Donja Rajna–Moers 500 EUR Kaja i Valentina Ivić 200 CHF Grad Sarajevo 15.000 KM Emir Bukvić 260 KM Radin print d.o.o. 400 KM HKM Weiblingen, 550 EUR Njemačka NN, München, Njemačka 150 EUR NN, Frankfurt, Njemačka 100 EUR HKM Klagenfurt 1.879 EUR Ana Pervan, Wiesbaden, Njemačka (za fra Ivicu Perića – Rwanda) 200 EUR Ana Pervan, Wiesbaden, Njemačka (za fra Miroslava Babića – Kenija) 200 EUR Kruh sv. Ante, Australija (za župu Olovo) 23.253 EUR N. N., Mostar 100 KM

Nikola Aždajić, Kr. Sutjeska 50 KM N. N. 20 KM Luka Markešić, Rakovica 20 KM Ljerka Bralo, Vitez 10 KM

Za pučke kuhinje Kanton Sarajevo 8.360,94 KM Emir Kapidžić, Sarajevo 200 KM Sanda Bejak 100 KM HKŽ Wiesbaden 350 EUR Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Ružica Ravlić, Sydney 50 KM Fra Stanko Pavlović, Grude 4.400 KM

Donacije u robi Pomoć za samu pomoć, Njemačka – namještaj, odjeća, obuća, posuđe 3.850 kg Pomoć za samu pomoć, Njemačka – hrana 1.280 kg ŽU Grude – obiteljski paketi i hrana za kuhinje 450 kg KRAŠ trgovine, Megatrade, EuroCompany99, MIRA a.d. Prijedor, Džajić commerce, Alldy’s veleprodaja i maloprodaja paketići za sv. Nikolu

kolodvora u Zagrebu krenulo je više od 100 šlepera i osobnih vozila s vodstvom, tehničkim osobljem, pet svećenika i 13 liječnika i zdravstvenih djelatnika prema opkoljenoj Lašvanskoj dolini. „Taj povijesni konvoj bio je najveći humanitarni konvoj nakon Drugog svjetskog rata, i djelo je desetak tisuća ljudi dobre volje. Konvoj je pomogao opstojnosti hrvatskoga puka u Lašvanskoj dolini i pomirenju, koje nisu napravile institucije i političari, nego obični ljudi”, rekao je u izjavi Herman. Povelju zahvalnosti je primio i dobročinitelj Zdenko Tolić, otac petero djece, koji cijeli svoj život intenzivno živi solidarnost sa čovjekom u potrebi. Od svoje obitelji do radnog okruženja na poslu ne prestaje s animacijom ljudi za pomoć potrebitima. „Vrlo bih teško mogao sa svojim prosječnim primanjem pomagati drugima, ali Bog providi te se nađu dobri ljudi do kojih dopre moj glas o važnosti djelovanja kroz organizaciju Kruh sv. Ante. Vjerujte da se još nađe dobrih ljudi”, rekao je u izjavi Tolić.

Donacija Grada Sarajeva

Dočekali smo svetog Nikolu

Dana, 3. prosinca gradonačelnik Abdulah Skaka potpisao je sa predstavnikom naše organizacije Ugovor o realizaciji odobrenih sredstava iz Budžeta Grada Sarajeva za 2019. godinu, iz granta neprofitnim organizacijama. Za projekte „Kruha sv. Ante” Grad Sarajevo izdvojio je 15.000 KM. HKO „Kruh sv. Ante” djeluje kroz nekoliko projekata i pomoć je iz prve ruke čovjeku u većoj potrebi, siromašnima i obespravljenima. S obzirom da su životni uvjeti u kojima žive ljudi u Bosni i Hercegovini sve teži, te da među stanovništvom vlada nezaposlenost i siromaštvo, u porastu je broj socijalno ugroženih pojedinaca i obitelji bez osnovnih životnih sredstava. Ova hvale vrijedna donacija iskoristiti će se za provedbu aktivnosti naših projekata Kućna njega starijih i bolesnih, Centar za fizikalnu terapiju i Pučke kuhinje. Od srca zahvaljujemo Gradskoj upravi na čelu s gradonačelnikom Skakom na podršci koju nam pružaju.

U petak, 06. prosinca na blagdan sv. Nikole održana je priredba u multimedijalnoj dvorani Franjevačkog međunarodnog studentskog Centra u Sarajevu za djecu iz obitelji korisnika pučkih kuhinja „Kruh sv. Ante” i djecu iz SOS dječjeg sela i rizičnih obitelji koja su uključena u projekt Stariji brat starija sestra. Na početku priredbe, sudionike je prigodnim govorom pozdravio zamjenik ravnatelja „Kruh sv. Ante” fra Miro Relota, nakon čega je uslijedila lutkarska predstava Nestaško i prijatelji koju su pripremili prijatelji iz organizacije Lions klub Olimpijski grad Sarajevo. Od srca se zahvaljujemo firmama Podravka BiH, Bili Brig doo, Stilex Kiseljak, Galant Kiseljak, Stanić – Juicy, Union FOODS doo, TP Drinovci, Alldy’s doo, Mira a.d. Prijedor, Kraš trgovine, Megatrade, Eurocompany99 i Džajić Commerce. Zvaljujemo se i našim volonterima i stipendistima.

Dan Kruha sv. Ante 2019. Kruh sv. Ante, Zagreb 21.100 HRK Kruh sv. Ante, Zagreb 2.950 EUR

Za studentske stipendije Fra Perica Vidić, Sarajevo 15.950 KM Ana Krajina Podhradski 300 KM Dalibor Ballian, Sarajevo 100 KM HKD Napredak, Sarajevo 1.000 KM

siječanj 2020.

Održano predavanje „Stoljeća Bosne Srebrene”

Ekološki kalendar @ Dalibor Ballian

26.

siječanj

Dan obrazovanja o zaštiti životne sredine Prva Konferencija UN-a o životnoj sredini održana u Stockholmu 1972. godine bila je pokretač da se na globalnom djeluje u pravcu mijenjanja svijesti o stanju u životnoj sredini, o načinu korištenja prirodnih izvora, zagađivanju i njegovim posljedicama i potrebi da se spriječi dalje degradiranje životne sredine. Na ovoj konferenciji je usvojena deklaracija kojom se naglašava potreba za obrazovanjem o zaštiti životne sredine. Na inicijativu UN-a, 26. siječanj postao je Svjetski dan obrazovanja o zaštiti životne sredine. Cilj ovoga datuma je ukazivanje na ekološke probleme na svim razinama i poziv građanima i vladama da zajedno rade na podizanju svesti o potrebi očuvanja i zaštite životne sredine. Glavni cilj ekološkog obrazovanja je naučiti

31.

siječanj

Nacionalni dan borbe protiv duhanskog dima Ovaj dan se u Bosni i Hercegovini obilježava kao Nacionalni dan borbe protiv duhanskog dima. Od posljedica pušenja godišnje umre više od sedam milijuna 70

svjetlorijeci.ba

ljude da u interesu svog opstanka moraju poštovati zakone i zahtjeve prirode, a ona će im bogato uzvratiti. Ne budemo li počeli poštivati te zahtjeve i ne samo da ih poštujemo, nego da ih stavljamo ispred profita, bit ćemo na velikom gubitku. Važno je biti svjestan ekološke štete koju je pretrpjela zemlja, ali još je važnije shvatiti da je promjena moguća. Neophodno je naučiti svakog čovjeka da i male akcije imaju pozitivan utjecaj na životnu sredinu, i da taj utjecaj najčešće nije mali koliko se misli. Obrazovanje o zaštiti životne sredine propagira svijest, znanje, vrijednosti, stavove i vještine u svakom pojedincu. Uči ga da poštuje okolinu kroz suradnju u rješavanju ekoloških problema na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, da razmišlja o predstavljanju i rješavanju ekoloških problema sa kojima se susreće u svom okruženju, ali i da bude svjestan problema koji se javljaju u udaljenim dijelovima naše planete i da razumije da su to i njegovi problemi zbog povezanosti svih Zemljinih sustava.

ljudi, oko pola milijuna u zemljama Europske unije. Prema procjenama, 25 % smrti posljedica je malignih bolesti, 20 % kardiovaskularnih bolesti, a čak 15 % svih smrtnih slučajeva u Europi nastaje kao posljedica rizika pušenja. Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije govore da visoki porezi na duhanske proizvode koji smanjuju konzumaciju duhanskih proizvoda, pomažu siromašnim porodicama da dodatno smanjuju svoje siromaštvo.

Fenix-Magazin

MÜNCHEN – Na poziv Akademskog kruga hrvatske katoličke zajednice u Münchenu, u utorak 26. studenog, u velikoj dvorani Hrvatske katoličke župe predavanje pod naslovom „Franjevačka provincija sv. Križa – Bosna Srebrena”, održao je fra Ivan Nujić, profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Pred pedesetak slušatelja on je sažeto predstavio najvažnije događaje koji su obilježili sedamstoljetnu povijest ove zajednice: uspostavu i procvat Bosne Srebrene za vrijeme bosanskih banova i kraljeva (1291. – 1463.); obnovu u uvjetima osmanske okupacije do rasula u vrijeme Bečkog rata (1463. – 1699.); ponovnu obnovu i cijepanje provincije u 18. i 19. stoljeću; austro-ugarsko razdoblje i život Provincije u 20. stoljeću. Predavač je također predstavio neke vrlo važne franjevce koji su obilježili ne samo vrijeme u kojemu su živjeli nego i kasniju povijest Provincije, a takvi su fra Anđeo Zvizdović, fra Matija Divković, fra Ivan Bandulavić, fra Lovro Karaula, fra Ivan Frano Jukić, fra Grgo Martić, fra Antun Knežević i fra Josip Markušić. Svoje izlaganje fra Ivan je završio pregledom povijesti visočke Franjevačke klasične gimnazije od utemeljenja (1900.) do danas.

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Vrijesak lat. Calluna vulgaris

Polugrm, visok 30 – 60 cm, s odrvenjelim donjim dijelovima stabljika iz kojih svake godine izrastu šibaste zelene stabljike s gustim igličastim listovima i cvjetovima skupljenim u vršne grozdove. Cvate od kolovoza do rujna, a cvjetovi su sitni i ružičasti. Vrijesak je vrlo rasprostranjen diljem Europe, voli kisela i isprana tla, raste po čistinama, a često prekriva i vrlo velike površine koje se nazivaju vrištine – najuočljivije su i najslikovitije u jesen u vrijeme kad vrijesak cvate. Ljekovita svojstva i primjena: Sabire se čitava biljka, u vrijeme cvatnje. Listovi vrijeska imaju veću ljekovitu vrijednost od cvijeta. Ako se predugo suši, ishlape eterična ulja, pa gubi na ljekovitosti. Kod vrijeska se sabiru grančice s listovima i cvjetovima. Listovi i cvjetovi se odvoje od drvenastih dijelova stabljike, zatim suše, u tankom sloju, u hladu i na prozračnome mjestu. Najbolja je podloga za sušenje čist papir (nikako novinski). Cvjetovi nakon sušenja moraju zadržati prirodnu ružičastu boju. U protivnom, to je znak da postupak sušenja nije bio dobar. Sadrži mnoge ljekovite tvari, a naročito limunsku, fumarinsku i taninsku kiselinu, erikolin, karotin, mineralne tvari kao i kremičnu kiselinu i kalcij. Postoje mnoge tvari koje nisu znanstveno ispitane, ali i one koje nisu otkrivene. Kada skupljamo vrijesak, najbolje ga je dobro orezati. Odstranite odcvjetale grančice sve do lišća ili do mladoga izboja. Orezivanjem se potiče rast novih izboja na kojima će se formirati cvjetovi te se postiže gusti i grmoliki oblik. Vrijesak liječi niz bolesti: infekcije mokraćnih puteva, upalu mjehura, pospješuje mokrenje, odstranjuje mokraćnu 72

svjetlorijeci.ba

kiselinu pa time liječi i najteže oblike reume i išijasa, izbacuje bubrežne kamence, čisti krv, pojačava znojenje, odstranjuje sunčane pjege, kožne lišajeve i crvenilo, liječi bolesti žuči, bijelo pranje kod žena i dr. Koristi se za čišćenje krvi, protiv reume, artritisa i gihta te infekcija bubrega, mokraćnoga mjehura i mokraćnih kanala, a narodna medicina tvrdi da otapa sve kamence. Tko posegne za njim, ne mora ići na operaciju, smatraju neki. Čaj od cvjetova vrijeska: Dvije vrhom pune male žlice suhih cvjetova vrijeska stavi se u šalicu vrele vode, ostavi 15 minuta poklopljeno i procijedi. Dnevno se piju tri šalice mlakoga čaja, a okus mu se može poboljšati dodatkom nekoliko listova kadulje ili crnoga vina. Taj se čaj može rabiti također za čišćenje kože i za obloge. Preporučujem da se čaj pije tri tjedna dnevno po tri šalice, a nakon tjedna pauze kuru ponoviti. Kura je vrlo korisna i nužna za osobe koje su teško razočarane, a uslijed toga imaju probavne smetnje, nervozan želudac te često dobiju i žučni kamenac. Upravo ovaj čaj ukloni sve te smetnje. Za čišćenje krvi kod ekcema i osipa na koži, kao i da bi

Narodni nazivi: borovo cvijeće, bresina, jesenska resa, metlica, res, resa, vresak, vrisak, vrijes vriština, vrištika, zimzeleni vrijesak

Božićna priredba u FKG

FKG Visoko

VISOKO – U petak, 20. prosinca 2019. godine, održana je božićna priredba u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji Visoko pod nazivom „Božićna priča”. U nju su nas uveli voditelji Zlata Veronika Bošnjak i Dario Juričić govoreći o vremenu iščekivanja Božića i osjećaju kako se Radosna vijest šulja pred našim zakračunatim vratima, bespomoćno tražeći ulaz. Zanemarujući njegovu toplu blizinu teturamo kroz tamu ne nazirući njegova svijetloga oka. Nije li u njima, djeci nepokleknutoj sivim tegobama najlakše prepoznati istinu za kojom svatko od nas žudi? Podsjetili su nas da umjesto hvastanja ovozemaljskim dobrima i mahnite ravnodušnosti, sjetimo se riječi koje utjelovljuju geslo naše Škole Mir i dobro i raspirimo treptavi plamičak njihovoga nasljedovanja koje upravo mi nosimo na svojim leđima. Te da se naposljetku sjetimo voljeti davati i iščekivati sve one istine koje pripadaju samo Djetetu, čiji ponovni dolazak iščekujemo. Uz želju da svim posjetiteljima Milijuni djece nevidljivo u svijetu

Vatikanski radio/SR

SVIJET – U svijetu ima oko 166 milijuna djece mlađe od pet godina koja po rođenju nisu prijavljena, što znači da je svako četvrto novorođenče, zbog siromaštva i nerazvijenosti, žrtva ozbiljnog kršenja prava na državljanstvo. Osim toga, oko 237 milijuna djece, odnosno jedno od tri, nakon prijave nije dobilo rodni list. Spomenute podatke objavio je Međunarodni fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) u srijedu, 11. prosinca, na 73. obljetnicu svoga osnutka, u izvještaju kojim želi ukazati da poslanje koje mu je povjerio UN, u zaštiti najugroženije djece, i dalje ima mnogo izazova s kojima se treba suočiti. Istraživanje provedeno u 174 zemlje u svijetu pokazalo je da je broj prijav76

svjetlorijeci.ba

predbožićni dani budu obilježeni svekolikim obiteljskim zajedništvom, radošću i susretima sa susjedima i prijateljima, siromasima i napuštenima jer tako će svjetlo Božića doprijeti do svih onih koje će dotaknuti Radosna vijest o Isusovu rođenju. Glazbeno-scenski program objedinio je mnoštvo raznolikih znanja i vještina koje su učenici tijekom godine stekli pod krovom Franjevačke klasične gimnazije.

Na samom početku Anastasija Ferraby, violina i profesorica Melisa Zerdo, klavir, odsvirale su „Sonatu za violinu i klavir u e molu, br.21, KV 304” W. A. Mozarta, a potom je Mateo Lekić na klaviru izveo skladbu „Djed Mraz” Roberta Schumana. Ovogodišnji dramski komad u izvedbi Dramske skupine Franjevačke klasične gimnazije naslovljen je „Bo-

ljene djece u odnosu na razdoblje prije deset godina porastao s nešto više od 63 na 75 %. Unatoč povećanju, udio prijavljene djece još je uvijek nezadovoljavajući te ga je potrebno dodatno povećati. Prešli smo dug put, ali još je previše djece neprijavljeno – izjavila je Henrietta Fore, generalna ravnateljica UNICEF-a, i objasnila da su djeca bez dokaza o identitetu često isključena iz obrazovanja, medicinske skrbi ili drugih usluga od životne važnosti te su podložnija eksploataciji i zlostavljanju. Oko 87 % neprijavljene djece u svijetu nalazi se u zemljama južne Azije i subsaharske Afrike. Među najčešćim preprekama koje otežavaju prijavu jesu nepoznavanje načina prijave djeteta po rođenju, potom visoki troškovi prijave i dobivanja potvrde, odnosno dodatni troškovi za kasnu prijavu ili dug put koji je potreb-

no prijeći kako bi se došlo do nadležne ustanove. Običaji i tradicije različitih zajednica često mogu roditelje odvratiti ili navesti da odustanu od prijave djeteta u dopuštenom vremenskom razdoblju. UNICEF u spomenutom izvještaju preporučuje poduzimanje ciljanih akcija kojima bi se omogućilo da svako dijete dobije rodni list, primjerice uključivanjem zajednice, pružanjem više mogućnosti za prijavu rođenja djeteta, povezivanjem prijave s pružanjem usluga zdravstvene i socijalne zaštite te obrazovanja, kao i ulaganjem u tehnološka rješenja kako bi se olakšao postupak prijave. Svako dijete ima pravo na ime, državljanstvo i pravni identitet – izjavila je generalna ravnateljica Međunarodnog fonda Ujedinjenih naroda za djecu i zaključila – Svako poboljšanje u povećanju stope prijavljivanja dobra je vijest.

žićna priča”. Iz mnoštva tekstova domaćih i svjetskih književnika izdvojili su nekoliko priča koje govore o Božiću na drugačiji način, Božiću koji nije samo radost, Božiću koji je često samo potraga za srećom, toplim zagrljajem i zajedništvom za obiteljskim stolom, jer možda će netko ovih dana pokucati i na Vaša vrata u potrazi za srećom. Potom je vokalna skupina Kvartanke izvela „La Pastorella” F. Couperina, a vokalno-instrumentalni sastav pod vodstvom profesora Nedima Lime i uz njegovu obradu izveo pjesme Johnnya Marksa „Holly Jolly Christmas”. Božićnu čestitku uputio je gvardijan fra Franjo Radman. Na samom kraju je Tamburaški zbor FKG-a, pod vodstvom profesora Tome Maltara, izveo dvije tradicionalne hrvatske božićne pjesme „U se vrijeme godišta” i „Radujte se narodi”. Druženje je nastavljeno na domjenku u holu Konvikta, gdje su posjetitelji mogli pogledati i izložbu razglednica pod nazivom „Božić u književnim bilješkama” koju je postavio dr. sc. fra Zvonko Benković.

Održana 30. duhovna obnova u Visokom

Franjevački duhovno-pastoralni centar VISOKO – U Franjevačkom duhovno-pastoralnom centru u Visokom, od 13. do 15. prosinca 2019. održana je duhovna obnova na temu Došašće – Kristov dolazak. Na trodnevnoj duhovnoj obnovi uoči Božića, sudjelovalo je 25 hodočasnika, uglavnom iz Ljubuškog, Čapljine i Neuma. Predvoditelj duhovne obnove fra Josip Ikić kroz tri dana govorio je o Kristovom dolasku u tijelu (Božić), u sudu i slavi (na koncu povijesti) te susretu s Isusom u našoj svakodnevici, koji se događa kroz čitanje i razmatranje Svetoga pisma, sakramentalni život i različite susrete: „Stoga, trebamo budno čitati znakove vremena i biti spremni, a to znači obraćeni i očišćeni kroz sakrament ispovijedi, svakoga trenutka primati Krista u svoje srce i u svoj dom. Krist nam nudi mir i radost”, istaknuo je fra Josip.

Bila je ovo ukupno 30. duhovna obnova održana u visočkom samostanu svetoga Bonaventure kroz posljednje tri godine za hodočasnike iz različitih krajeva BiH i Hrvatske. Vođeni potrebama vjernika u današnjem užurbanom svijetu, franjevci su se stoga i odlučili osnovati Duhovno-pastoralni centar koji će služiti za razgovor, ispovijed, molitvu, euharistijska slavlja, duhovnu obnovu i druge duhovne sadržaje potrebne vjernicima, s naglaskom na franjevačkoj duhovnosti i „pastoralu uha”. Tako je ove jeseni Centar počeo javno djelovati, a njegovi voditelji fra Josip Ikić i fra Marinko Štrbac, osim dogovorenih termina, također su na raspolaganju vjernicima za duhovni razgovor, ispovijed i blagoslov svakog utorka, srijede i četvrtka od 9.30h do 13.30h. U Centru nudimo duhovne obnove skupinama i osobama s raznim životnim poteškoćama, braniteljima, ovisnicima, obiteljima u krizi, mladima koji se nalaze pred životnim izazovima, neoženjenima i neudatima, gospodarstvenicima, političarima, zdravstvenim djelatnicima, obiteljima.

OBAVIJEST Drage čitateljice i poštovani čitatelji, Kap dobrote je humana akcija koju je Svjetlo riječi dugi niz godina realiziralo s ciljem pomoći osobama u potrebi i olakšanja boli u njihovoj bolesti. Hvala vam svima koji ste pomagali i koji ćete i dalje pomagati ovim ljudima. Ovim putem vas obavještavamo kako se akcija Kap dobrote od siječnja 2020. godine nastavlja u okviru djelatnosti Humanitarno karitativne organizacije Franjevačke provincije Bosne Srebrene Kruha sv. Ante, te ćete svoje novčane priloge i dalje moći uplatiti na broj računa: UNICREDIT BANK D.D. SARAJEVO 3383202267241537 s naznakom za Kap dobrote. siječanj 2020.

Metafore i putokazi

Riječ @ fra Ivan Kramar

U treptaju novoga dana, u rađanju svemira, želim ti reći… Ali bojim se, da time neću dokučiti dubinu mora i tajnu svitanja.

Strah me da mi srce ne zamjeri na siromaštvu riječi. Molim Gospodara, da s neba spusti Riječ neizgovorenu do sada, da je prospem svuda oko tebe, i njom kažem sve.

svjetlorijeci.ba

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

NAŠI POKOJNICI Ivan Batarilo

(† 1990.)

Ovoga mjeseca, točnije 7. siječnja 2020. godine napunit će se 30 godina kako se naš dragi tata Ivan Batarilo preselio u vječnost. „Bez obzira na muke s kojima se brojni ljudi suočavaju, brak i obitelj su najbolji božansko-ljudski izum i istinsko dobro svakoga čovjeka. Jedino su jamstvo da će naša civilizacija (s njom

Mirko Barbić (†1993)

Dana 4. veljače navršava se 27 godina od pogibije Mirka Barbića. Rođen je 1950. u Šćitovu Polju, općina Fojnica, župa Gromiljak, a živio je i radio u Sarajevu do 1992. godine. Rođen je u mnogobrojnoj obitelji Ive i Tonke rođ. Trbara, koji su imali osmero djece. Mirko je bio najstariji, a u prošlom ratu poginuo mu je i brat Anđelko.

i naš narod i naša domovina) imati budućnost.” Ove riječi napisao je fra Vjeko Eduard Tomić u svojoj uvodnoj riječi u Svjetlu riječi za svibanj 2015. godine, a naš dragi tata Ivan Batarilo svojim životom pokazao je da je to moguće i istinito. I 30 godina nakon preseljenja u vječnost naš dragi tata – Ivan Batarilo – živi u svojim brojnim potomocima i njihovim obiteljima – ima nas trenutno 132 člana. Naš tata se nije bojao života, imao je veliku vjeru i pouzdanje u Božju providnost!

Učio nas je da hodimo ovozemaljskim životom čineći dobro! Mi, njegova djeca nastojimo hoditi tatinim stopama slijedeći njegov primjer. Hvala ti dobri naš tata za primjer koji si nam svojim životom duboko urezao u naša sjećanja. Do nježnoga zagrljaja u vječnosti vole te tvoja djeca s obiteljima. Počivaj u miru Božjem. U ime 132 člana obitelji, Ružica Batarilo-Poljak München

Mirko je poginuo dok je pomagao drugima. Bio je medicinski radnik i kada je krenuo autom do hitne pomoći da pomogne drugima koji su bili ranjeni, pucano je po kolima hitne pomoći. Teško ranjen, podlegao je u ratnoj bolnici u Fojnici. Pokopan je 6. veljače 1993. na groblju Podmrakovi. Pokojnog Mirka poznavali su mnogi fratri i svećenici, kao i časne sestre koje su radile na Kliničkom centru Koševo jer je Mirko radio na klinici u Podhrastovima. Svi ga se rado sjećaju jer je za života

bio redovit na misi na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima i na misi u svojoj rodnoj župi Gromiljak. Bio je redovni pretplatnik Svjetla riječi, što su kasnije nastavili njegova supruga i djeca. Dragi Mirko, bio si nam svjetlost u tami i zvijezda vodilja i put kojim Bogu koračamo i sada kada nisi s nama. Vječno ćeš živjeti u našim srcima. Hvala ti! Počivaj u miru Božjem! Tvoji: supruga Mirjana, djeca Branko i Brankica s obiteljima

Jerković Josip (†1988)

Jozo (†1979)

Janja (†1962)

Zvonimir (†1993)

Za vas ne postoji zaborav. Vaši dragi likovi i vaša dobrota uvijek su u nama. S ljubavlju, Vera s djecom.

siječanj 2020.

Najljepši dar za cijelu godinu

Kalendar sv. Ante

Komplet: knjigu, džepni, dvanaestlisni i jednolisni kalendar možete nabaviti u župnim uredima i u našim knjižarama u Vitezu i Livnu. Za više informacija pozovite 033 726 200 

OBRAZAC ZA PRETPLATU Ime i prezime: Adresa: Vjera – društvo – kultura – aktualne teme i zbivanja, reportaže, kultura, putopisi, – brak i obitelj, Biblija, kolumne, povijest, baština, – roditelji i djeca, intervju, biljna ljekarna, recepti… Mjesečnik franjevaca Bosne Srebrene osnovan 1983.

Grad: Poštanski broj: Država: Telefon: ¨

Pošaljite mi uplatnicu poštom

E-mail: ¨

Uplatit ću na jedan od bankovnih računa u impresumu revije

Godišnja pretplata: BiH 45 KM; Hrvatska 220 Kn; Švicarska 75 CHF; EU 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo; Viber: +387 60 338 8018; Tel.: +387 33 726 200; www.svjetlorijeci.ba; pretplata@svjetlorijeci.ba

Širimo svjetlo.

svjetlo riječi NOVO

Knjiga: Baštinici i taoci prošlosti autora Dubravka Lovrenovića Na jednom mjestu pronađite vrstovno i tematski podijeljene kolumne koje su godinama objavljivane u reviji Svjetlo riječi, a govore o našoj državi i povijesnim prekretnicama; o Bosni i srednjovjekovnoj Europi. Osim toga, pronađite još mnoštvo drugih zanimljivih članaka i intervjua. Uredništvo Svjetla riječi ovom knjigom iskazuje poštovanje i zahvalu Dubravku Lovrenoviću, velikom bosanskohercegovačkom povjesničaru, na dugogodišnjoj predanoj i plodnoj suradnji u našoj reviji.

Knjigu poručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; e-mailom na: redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas na adresi Zagrebačka 18, Sarajevo ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu.