Sveti Jeronim - Ljubitelj Božje riječi (450)

vjera

• društvo • kultura

SVETI JERONIM

Ljubitelj Božje riječi Godina XXXVIII. ◆ broj 450 ◆ Sarajevo, rujan 2020. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Nove knjige u izdanju Svjetla riječi

Djelotvorna vjera

Studije, komentari, razgovori Knjiga na suvremen način raspravlja o bitnim pitanjima vjere. Kroz četiri poglavlja autor fra Marko Semren razvija temeljnu istinu kršćanske vjere, a ona glasi: Ljudski život može uspjeti i postići svoju puninu samo u vjeri u Boga Stvoritelja.

Fra Anđelko Kamenčić Ponos i dika Jelašaka

Peta obljetnica preminuća dragoga subrata u Kristu fra Anđelka Kamenčića prigoda je ponovno probuditi lijepe uspomene na njega, njegov samozatajni i požrtvovni rad što je i cilj ove knjige koju je priredio Nikola Kamenčić.

Knjiga je to koja otkriva kako su fra Anđelka vidjeli i doživjeli oni s kojima je živio i radio i zašto je on danas uistinu ponos i dika Jelašaka.

Svoje primjerke knjige poručite pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 Pišite nam na: redakcija@svjetlorijeci.ba Posjetite nas u ulici Zagrebačka 18 u Sarajevu, ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenica gl. urednika Nikolina Marčić redakcija

Janko Ćuro, Nikolina Marčić, Danijel Stanić, Anita Tolo redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anita Tolo pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST

iz sadržaja

adresa uredništva

6 Nepoznata Biblija Biblija u osobnom životu

12

O radosti življenja Obiteljska knjiga

32

Kultura Čuvari kulturne baštine

34

Retrospektiva Bauk (anti)fašizma

36

Pogled iskosa Laktarenje i slične radosti

40

Pogled u dušu Svatko živi po svom pravilu

48

Skupljajući zalaske sunca Potka naše civilizacije

50

Putopis: Goslar Tragovima rudarstva

52

Franjevačka obitelj Oaza molitve i mira

64

Tema broja: Sveti Jeronim – ljubitelj i istražitelj Božje riječi

42 Razgovor: mons. Tomo Vukšić Ljubav je odgovornost i solidarnost

16 Samotno mjesto Biblija – priča jača od svijeta

račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Kip sv. Jeronima na ulazu u crkvu sv. Katarine u Betlehemu

22

Župa sv. Franje Asiškog, Sarajevo Najveća je ljubav rujan 2020.

3

Pisma čitatelja Znak podrške Poštovano uredništvo, ovoga ljeta, u vremenu godišnjega odmora, osjetih želju prelistati nekoliko brojeva revije Svjetlo riječi. Inače imam uvezana sva godišta, skoro od prvoga broja. Listajući stranicu po stranicu, naravno da s ljubavlju i velikim zanimanjem čitam svaki pristigli broj, osjećam u sebi potrebu podijeliti svoje raspoloženje. Naime, „na sceni” sam mnogo godina, živeći i radeći na „njivi Gospodnjoj” te se tijekom života susrelo, živjelo i ostalo u blagoj uspomeni puno dragih ljudi s kojima me je život vezao, a na stranicama Svjetla riječi pojavljuju se kao suradnici i vrsni autori članaka različite tematike.

Nekadašnji dragi profesori (V. Blažević i drugi), tolika subraća, koja su na stranicama Svjetla riječi vrlo aktivna i doprinose velikoj vrijednosti samoga časopisa, obrađujući teme koje su srcu i umu prirasle svima koji potječu s bosansko-hercegovačkih prostora. Prošlost te napaćene zemlje, jačina vjere koja je uvijek prolazila kroz teške kušnje i tragedije prošlosti, posebno u turskim vremenima. Razmatranje današnjega života i očuvanja svojih vjerskih osjećaja i prakse, borba s načinom opstanka i suživota u teškim dnašnjim uvjetima, koja se moraju „probijati” kroz modernu nevjeru i sputavanje, hvale su vrijedni doprinosi kolega, kao i sposobnih i marljivih vaših suradnika vjernika, a koje su odgajala ta ista moja subraća.

S posebnim zanimanjem pratim dopise bivših kolega, koji žive u svijetu (poziva i zemlje), ali ne zaboravljaju svoje duboko udarene temelje u crkvenim školama i krugovima. Rečenica „Puno je zvanih, a malo odabranih” očituje sve takve, ali njihova javljanja u vašem glasilu čine me radosnim. Ponosan sam što su vjerni svojim korijenima, školi, nekadašnjem zajednišvu i vjeri 4

svjetlorijeci.ba

otaca. Ima ih dosta, da ne nabrajam njihova imena. Među njima ima značajnih slikara, sociologa, pjesnika i priznatih imena u tuđini i kod kuće. Javljanje tolikih aktivnih vjernika, a posebno u rubrici humanitarne pomoći čitam imena i prezimena iz raznih zajednica koja sam do sada, ili sada vodim, koji su imali i imaju veliko srce te pomažu blližnjima u nevolji.

Budući da i sam pišem, fotografiram i izdajem knjige posebno sam zadovoljan i oduševljen dizajnom revije.

Vrhunski obrađene slike s tekstovima prilagođenim za „upijanje i dojam” stvaraju i samu temu zanimljivom do znatiželje. Obrada tema na biblijskim, povijesnim i domaćim pristupima je za svaku pohvalu. Ponekada se upitam: je li možda poneka tema malo „prejaka” za obični puk? Ali to je ipak samo dojam, jer u konačnici svatko može uzeti za sebe što mu najviše odgovara iz revije.

Listam reviju iz godišta u godište i imam doživljaj kao da čitam knjige koje su tek izišle iz tiska. Uvijek novo i svježe, moderno i aktualno. Svi mi volimo čitati zanimljiva razmišljanja i stručne priloge, ali fotografije su kao najbolji odmor poslije napornoga rada. Listanje časopisa me fascinira, jer kroz tolike godine biti moderan, pristupačan, ustrajan i jezgrovit u temama života nije lako. Ali cjelokupni doživljaj je za svaku pohvalu.

Mi, koji živimo daleko od Sarajeva, pa i BiH oduševljeni smo kada vidimo da u uredništvu, kao i u dopisništvu imate divnih mladića i djevojaka te mladih ljudi koji su kršćanski odgojeni, a koji znaju i dati velike doprinose.

Sretan sam, a ovo govorim u ime stotina čitatelja koje poznajem, da ste sveli na umjerenu razinu teme politike, posebno „nesređenih”, nerealnih i nekompetentnih, kako osoba tako i tema koje ne razumiju. Treba svoje braniti, treba reagirati, ali dijeliti na „naše i ne naše” je opasno u ovim turbulentim vremenima. Sretan sam što objavljujete

knjige, zdravstvene, putopisne i druge teme. Vaše čitateljstvo je razlličito.

Možda će biti dojam da vam „kadim”?

Nemam baš nikakvih razloga za to. Jedno vrijeme nisam bio zadovoljan, ali to je bilo davno, te vam želim ponekada poslati i priloge za objavu, kao što sam nedavno s velikom ljubavlju primio vaše suradnike.

Ovaj će moj dopis čitati i mnogi moji vjernici iz sadašnje i bivših zajednica i znam da govorim u ime puno njih. Sve naše misije su pune vjernika iz Bosne (da nije njih mogli bismo puno misija zatvoriti) koji su vjerni svojoj vjeri, svojim ujacima i velečasnima, svojim običajima, svojim rodnim župama, crkvama i patronima. Koji se rado sjete i daruju svoje priloge za župu kada dođu u rodni kraj iako ih puno tu trajno ne živi. Ponosni su na svoje porijeklo.

Mnoga uvezana godišta Svjetla riječi su pravo bogatsvo koje ne bih dao ni za kakvu cijenu. Ovo pismo neka vam bude znak podrške, jer, kako je to težak posao zna samo onaj koji iz broja u broj mora smišljati teme, tražiti priloge i pronalaziti odgovarajuće fotografije.

Stojim uz vas.

Fra Vladimir Vlado Ereš, voditelj Hrvatske katoličke msije Lausanne-Wallis u Švicarskoj

Šaljite nam svoje prijedloge i komentare putem elektroničke pošte na redakcija@svjetlorijeci.ba ili Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo

Širimo svjetlo.

Rodnoj župi i kraju U danima misleći na svoje, dođoše mi na um riječi ove: Spremimo se putu na Žitače osvježiti uspomene naše, iz vremena dok smo pješačili da bi svetu misu pohodili.

Neka sela bila su daleko, ali ništa nije bilo teško, tri-četiri sata pješačiti i kršćansku dužnost obaviti, poslušati fratrovu pridiku, koristeć je za životnu sliku.

Poslje mise susretati svoga, što rodbinu, što srcu miloga.

Za to se je nosila užina, i po bašči zajedno dijelila.

Glavna hrana bila nam je pita, ispod saća, a u zvrk zavita, obavezna bila je i šljiva, što se slatko uz užinu pila.

Ispred crkve pod lipom bi stali i Klišanski bećarac pjevali, tko ga pjeva dobra pluća ima, a slušati ga prava je milina: „Kad pogledam gore po brdima, srce moje vene u grudima.”

Djevojke bi kolale u kolu, svojom pjesmom dozivale lolu: „Kolo kola kolo djevojaka, momci neće žale opanaka.”

A u crkvi na lijevoj strani sveti Ante, svetac odabrani.

U njegovom pogledu milina, K‘o da kaže svojim župljanima: Po bijelome svijetu vi hodite, životu se svome veselite, svoju tugu meni ostavite, rodnoga kraja ne zaboravite, kad možete Vi ga posjetite.

Riječ čitateljima U

Katoličkoj Crkvi do sada je kanonizirano više od 10 000 žena i muškaraca koji su svoju svetost potvrdili podnesenim mučeništvom ili herojskim vršenjem kreposti potvrđenom milošću i nadnaravnim znakovima. Svatko od njih, bilo da se radi o kraljevima i kraljicama, misionarima i misionarkama, udovcima i udovicama, teolozima, roditeljima, svećenicima, redovnicima i redovnicama i običnim ljudima, ima svoju osobnu i zanimljivu životnu priču koja jednako inspirira i vjernike i nevjernike. U različitim životnim okolnostima i osobnim afinitetima, prepoznali su Boga kao najveće dobro i smisao života i postojanja pa se nisu štedjeli otkrivati Ga svim ljudima živeći i propovijedajući Njegovu riječ, ispisanu i uokvirenu u zbirci svetih, od Boga nadahnutih, tekstova koje jednostavno nazivamo Biblija. „Biblija je dovoljno plitka da dijete dođe i pije iz nje bez straha da će se utopiti i istovremeno toliko duboka da u nju urone teolozi, a da pri tom nikad ne dotaknu dno”, sjajno je zaokružio sveti Jeronim, mistik i izuzetni poznavatelj i prevoditelj Biblije na latinski jezik (Vulgata) kojemu 30. rujna ove godine obilježavamo 1600. obljetnicu smrti. Upravo je ovom svecu, jednom od najučenijih ljudi svoga vremena, Božja riječ, nad kojom je svakodnevno razmatrao i koju je s najvećom ljubavlju u svojim komentarima tumačio, bila središte života kojom je napajao, krotio i osmišljavao svoj polemičan i nemiran duh.

Nije bio „tipični svetac” koji uspijeva lako potisnuti ljudske reakcije, nego svetac otvorenoga i intenzivnoga duha koji se nije ustezao od sarkazama i kritike, ali ni od ljubavi prema Bogu i ljudima s kojima je volio konstruktivno i argumentirano raspravljati. Kažu da je jednom jedan papa rekao dok je gledao u sliku u kojoj je sv. Jeronim predstavljen kako se kamenom udara u prsa: „Dobro je što držiš taj kamen, jer bez njega te Crkva nikad ne bi proglasila svetim.”

(Butler’s Lives of the Saints). Ovakvim stavom svima nam sv. Jeronim šalje važnu poruku: da bi bio svet i autentičan, trebaš znati prvo sebe udariti kamenom bez obzira na to koliko se smatrao inteligentnim. Tako nećeš protratiti život bacajući na druge i drukčije kamenje kritičke riječi kao što to samodostatno čine današnji „progresivci” među kojima su, nažalost, i pojedini svećenici i redovnici.

Zaista nas treba utješiti i ohrabriti činjenica kako su i sveci dijelili naše strahove, borbe, grijehe, sumnje i teškoće pa im se možemo s pouzdanjem povjeriti da nas zagovaraju kod Boga kako bismo i mi smogli snage izroniti iz mraka misaone skučenosti i samodostatnosti i uroniti u svjetlo trajne Božje ljubavi.

Sjećajte se rodnog kraja svoga, u molitvi jedan za drugoga!

A na ruci drži Božjeg sina, koji nam je: put, život, istina!

Fra Janko Ćuro urednik@svjetlorijeci.ba

Ignacije Knežević, Lukšije rujan 2020.

5

S

Tema broja

@ Ivan Bodrožić

Sveti Jeronim čiju 1600. obljetnicu smrti slavimo ove godine, jedno je od nezaobilaznih imena teologije ranoga kršćanstva koje i danas odiše veličinom i uzvišenošću poradi svega što je učinio na polju teologije i nadasve egzegeze.

Jeronimovo podrijetlo i domovina Kad sebe predstavlja u svom znamenitom djelu O znamenitim muževima (De viris illustribus, 135) onda će reći da se zove Jeronim, od oca Euzebija, rođen u mjestu Stridonu koji je nekoć bio na granici Dalmacije i Panonije, a prema svemu sudeći rođen je oko godine 347.

Do danas nije moguće sa sigurnošću utvrditi gdje je točno bio spomenuti gradić – utvrda koji su razorili Goti između 376. i 379. Mnogi krajevi svojataju čast biti njegovim rodnim mjestom (Duvno, Grahovo, Skradin, Štrigova, Kras itd.).

Bez obzira na to što ne znamo gdje je točno bio Stridon, a nemamo ni osobitih podataka o njegovoj obitelji, ipak znamo ono najvažnije: Jeronim je njegovao ponos da pripada kršćanskoj katoličkoj obitelji: „Ja sam kršćanin; rođen sam od katoličkih roditelja. Nosim na svome čelu zastavu križa.” Na drugom mjestu slično posvjedoči: „Od zipke smo se – da tako kažem – hranili katoličkim mlijekom.”

6

svjetlorijeci.ba

Caravaggio, Sveti Jeronim, (1605-6).

SVETI JERONIM, LJUBITELJ I ISTRAŽITELJ BOŽJE RIJEČI rujan 2020.

7

Biseri mudrosti

Zavičaj

Tamo, gdje Bog u meni stanuje, tamo sam istodobno potpuno ono što jesam. Tamo sam slobodan od očekivanja ljudi, njihovih sudova i prosudbi. Tamo sam zdrav i cjelovit. Tamo me nitko ne može povrijediti. Tamo sam izvoran. Onaj tko to iskusi, taj će doći u svoju nutrinu, taj je prispio do svoga istinskoga bića. I tamo se mi osjećamo doma.

Igor Šimičević, Slavonija

Doma sam tamo gdje sam ljubljen, tamo gdje ne moram glumiti nikakvu ulogu, tamo gdje smijem biti onakav kakav jesam, jer znam da sam bezuvjetno voljen. A to je iskustvo povezano s ljubavlju, koja je veća negoli osobna simpatija. Ne moram tu ljubav radom postići. Ona mi je darovana. Ona je jednostavno tu. Ta me ljubav nosi.

Svoj primjerak knjige Biseri mudrosti autora Anselma Grüna po cijeni od 10 KM + poštarina poručite: • pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 • pišite nam na: redakcija@svjetlorijeci.ba;

fmcsvjetlorijeci@gmail.com Posjetite nas u ulici Zagrebačka 18 u Sarajevu, ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu rujan 2020.

11

Nepoznata Biblija

Biblija u osobnom životu @ fra Darko Tepert tepert

Ne smije se zaboraviti da je Riječ Božja, riječ koja je prihvaćena i voljena, razmatrana i življena, ona koja će razbistriti čovjekov pogled i dopustiti mu da prepozna Isusa, Jaganjca Božjega koji pročišćuje i spašava.

R

iječ Božja daje život, slobodu, i radost. Druženje s Riječju Božjom čini čovjekov pogled živim, osobnim, privlačnim i dubokim, vodeći ga u život s Gospodinom raspetim i uskrslim, u život s njime tamo gdje on stanuje.

Središnja uloga Krista Kolika je važnost Svetoga pisma vidljivo je i iz teksta Prve poslanice Korinćanima u kojem apostol Pavao iznosi svoju ispovijest vjere: „Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni” (1 Kor 15,3-8).

Vidi se da je u ovom Pavlovu tekstu sadržana i živa Predaja prisutna u 12

svjetlorijeci.ba

Crkvi, i svetopisamski tekst. U središtu je pak uvijek Isus Krist, njegova muka, smrt i uskrsnuće. Na taj način postaje jasno da naša vjera nije „vjera knjige”, što je nepravedno od drugih nametnuti naziv. Istina je da imamo Sveto pismo, kao što i Židovi imaju svoja Pisma (Tora, Proroci, Spisi sadržani u našem Starom zavjetu), no u kršćanstvu spasenje ne dolazi po knjizi. U kršćanstvu spasenje je ostvareno u Isusu Kristu.

Po Pismima Ipak, ne treba smetnuti s uma ni ono Pavlovo „po Pismima”. Sve što se s Isusom Kristom dogodilo, pa i spasenje koje je on donio, ostvarenje je obećanja sadržanoga u Pismima Staroga zavjeta.

Dobro to oslikava i događaj na putu u Emaus gdje Isus kaže: „O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?”, a evanđelist nastavlja: „Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim

Pismima ima o njemu” (Lk 24,26-27).

Budući da „Mojsije” označava Toru, Petoknjižje, a „proroci” označavaju dobar dio naših povijesnih knjiga i proročke knjige, može se slobodno reći da čitav Stari zavjet govori o Kristu jer sadrži Božja obećanja o spasenju i životu.

Biblija – duhovna hrana Novi zavjet, s druge strane, naviješta ostvarenje tih Božjih obećanja u Kristu, ali i donosi naputke koji vjernicima pomažu da žive u skladu s tom novom stvarnošću. Tako s pravom Katekizam Katoličke Crkve naglašava: „Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom, jest jedina, savršena i konačna Očeva Riječ.

U njemu nam Otac kaže sve, i neće biti druge riječi do ove” (br. 65). Događaj Krista ne može ostati bez posljedice za čovjekov osobni život i za život zajednice, to jest Crkve.

Upravo stoga Božja riječ sadržana u Bibliji predstavlja neiscrpnu hranu duhovnoga života. Ona je doista „nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” (Ps 119,105), ona usmjerava čovjekov životni put. Odatle i ogromna važnost redovitoga čitanja Svetog pisma. To ne može biti tek jedna od vjernikovih pobožnosti, nego mora, zajedno s euharistijom, biti u samom središtu njegova odnosa s Bogom.

Novozavjetni primjeri Već nam i sam Novi zavjet govori o tome kako su prvi kršćani pristupali Božjoj Riječi. Najizvrsniji primjer svakako je Isus. U Evanđelju po Luki kaže se kako je čitao u sinagogi u Nazaretu jedan proročki tekst (Lk 4,16-22) te ga primijenio na sebe, na svoju osobu: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima” (Lk 4,21). Na dan Uskrsa, na putu u Emaus, susreće dvojicu učenika kojima „počevši od Mojsija i svih proroka, protumači što u svim Pismima ima o njemu” (Lk 24,27).

P

očetkom godine papa Franja uputio je poruku za 54. svjetski dan sredstava društvene komunikacije koji se ove godine u BiH obilježava 27. rujna. Papina poruka je objavljena pod naslovom „Da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku” (Izl 10,2). Život postaje priča.

U tom je duhu Sveti Otac poruku posvetio temi pripovijedanja naglasivši da ako se ne želimo izgubiti na svome putu, moramo udisati dah istine sadržane u dobrim pričama: „Priče su to koje izgrađuju, a ne ruše; priče koje nam pomažu ponovno otkriti korijene i snagu koji su potrebni da zajedno krenemo naprijed. Usred konfuzije glasova i poruka kojima smo obasuti sa svih strana potrebna nam je ljudska priča koja nam govori o nama i ljepoti koja prebiva u nama; priča koja svijet i ono što se u njemu zbiva zna gledati s pogledom punim nježnosti; priča koja nam može reći da smo dio tkanja života; priča koja otkriva isprepletene niti kojima smo povezani jedni s drugima.”

1. Istkati priče Papa je istaknuo kako je čovjek biće koje pripovijeda, a priče utječu na njegov život još od malih nogu pa čak i onda kada toga nismo svjesni: „Priče ostavljaju svoj trag na nama, oblikuju naša uvjerenja i naše ponašanje. One nam mogu pomoći da razumijemo i kažemo tko smo.”

U poruci je potom naglasio kako čovjek nije jedino biće koje treba odjeću da bi pokrilo svoju golotinju (usp. Post 3, 21), nego je jedini koji ima potrebu pripovijedati o sebi, „zaodjenuti se” u priče kako bi zaštitio svoj život: „Uranjajući u priče možemo pronaći razloge da se junački nosimo sa životnim izazovima. Čovjek je pripovjedač zato što je biće u nastajanju, koje sebe otkriva i obogaćuje u tkanjima danâ svojega života. Ipak, od samog početka, naša je priča ugrožena: kroz povijest se migolji zlo.”

14

svjetlorijeci.ba

U fokusu

Život postaje priča Više nismo sputani sponama žaljenja i tuge, sponama nezdravog sjećanja koje nam zatvara srce, nego, otvarajući se drugima, otvaramo se samoj viziji velikog Pripovjedača 2. Nisu sve priče dobre U nastavku svoje poruke Papa je upozorio kako nisu sve priče dobre ukazujući da nas mnoge od njih omamljuju uvjeravajući nas da, ako želimo biti sretni, trebamo stalno imati, posjedovati i konzumirati: „Gotovo ni ne opažamo koliko postajemo pohlepni za tračevima i klevetama, koliko nasilja i neistina konzumiramo. Često s komunikacijskih razboja umjesto konstruktivnih priča koje služe jačanju društvenih veza i kulturnoga tkiva izlaze destruktivne i provokativne priče koje uništavaju i trgaju krhke niti suživota. Skupljajući

neprovjerene informacije, ponavljajući banalne diskurse i tvrdnje koje su lažne, ali uvjerljive, nasrćući na druge porukama mržnje ne pomažemo u tkanju ljudske povijesti, nego čovjeka lišavamo njegova dostojanstva.”

Istovremeno, objasnio je papa Franjo, dok su priče koje se koriste u instrumentalne svrhe i moć kratkoga vijeka, dobra priča može nadići granice prostora i vremena. Stoljećima kasnije ostaje aktualna jer hrani život. Stoga nam treba mudrost kako bismo mogli prigrliti i stvarati lijepe, istinite i dobre priče. Potrebna nam je hrabrost da odbacimo lažne i zle priče. Potrebni su

nam strpljivost i moć raspoznavanja kako bismo ponovno otkrili priče koje nam pomažu da ne izgubimo nît vodilju usred mnogih današnjih razdora.

Potrebne su nam priče koje će iznijeti na vidjelo istinu o nama samima, također u skrovitom junaštvu svakodnevnog života.

sam učinio Egipćanima i kakva sam znamenja izvodio među njima, kako biste znali da sam ja Jahve” (Izl 10, 2).

Iskustvo Izlaska uči nas da se znanje o Gospodinu prenosi poglavito pripovijedanjem, iz naraštaja u naraštaj, o njegovoj trajnoj prisutnosti. Bog života nam se objavljuje kroz priče o životu.

3. Priča nad pričama „Sveto pismo je Priča nad pričama.

Koliko je samo događaja, naroda i pojedinaca u njemu prikazano! Ono nam pokazuje od samoga početka Boga koji je i Stvoritelj i istodobno Pripovjedač”, nastavlja Papa u svojoj poruci ističući kako Bog svojom Riječju sve poziva na život, a kao vrhunac stvara muškarca i ženu kao svoje slobodne sugovornike koji zajedno s njim oblikuju povijest. „Život nam je darovan kao poziv da nastavimo tkati onu ‚čudesnost‘ koju predstavljamo mi sami. U tome smislu Biblija je velika povijest ljubavi između Boga i čovjeka. U njenom središtu je Isus: njegova povijest privodi punini Božju ljubav prema čovjeku i istodobno čovjekovu povijest ljubavi prema Bogu. Čovjek će tako biti pozvan, iz naraštaja u naraštaj, prepričavati i čuvati sjećanje na najznačajnije zgode iz te priče nad pričama, zgode koje mogu najbolje prenositi smisao i značenje onoga što se zbilo”, ukazao je papa Franjo.

Naslov ovogodišnje Poruke preuzet je iz Knjige Izlaska, temeljnog biblijskog izvješća koje svjedoči o Božjem zahvatu u povijest svoga naroda. Kad mu Izraelova djeca uzdižu svoj vapaj, Bog sluša i sjeća se: „Bog… sjetio se svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih” (Izl 2, 24-25). Plod Božjega sjećanja je oslobađanje od tlačenja, oslobađanja koje se zbiva nizom znakova i čudesa.

Gospodin tada otkriva Mojsiju značenje svih tih znakova: „da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku što

Priče ostavljaju svoj trag na nama, oblikuju naša uvjerenja i naše ponašanje. One nam mogu pomoći da razumijemo i kažemo tko smo

4. Povijest koja se obnavlja Papa naglašava kako Kristova povijest nije baština iz prošlosti; to je naša povijest, trajno aktualna. Ona nam pokazuje da je Bogu toliko stalo do čovjeka, našega tijela i naše povijesti da je postao čovjek, tijelo i povijest. U povijesti svake osobe Otac ponovno vidi povijest svoga Sina koji je sišao na zemlju.

Svaka ljudska povijest ima neuništivu vrijednost. Zato čovjek zaslužuje priče koje su na njegovoj visini, na očaravajućoj visini koja ostavlja bez daha na koju ga je Isus uzdigao. „Vi ste – pisao je sveti Pavao – pismo Kristovo… napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima” (2 Kor 3, 3). Duh Sveti, ljubav Božja, piše u nama.

Svaki od nas zna različite priče koje imaju miris Evanđelja, koje svjedoče o ljubavi koja preobražava život. Te priče traže da ih se dijeli, prepričava i oživljava u svakom dobu, na svakom jeziku, svim sredstvima.

5. Povijest koja obnavlja nas Sveti Otac ukazuje kako u svaku veliku priču ulazi naša vlastita priča: „Dok čitamo Sveto pismo, zgode iz života svetaca, ali i one tekstove koji su uspjeli proniknuti čovjekov duh i pokazati njegovu ljepotu, Duh Sveti je slobodan pisati u našemu srcu, obnavljajući u nama sjećanje na to tko smo u Božjim očima. Kad se sjetimo ljubavi koja nas je stvorila i spasila, kad ljubav postane dijelom naših svakodnevnih priča, kada svoje dane ispredamo nitima milosrđa, mi tada okrećemo drugu stranicu. Više nismo sputani sponama žaljenja i tuge, sponama nezdravog sjećanja koje nam zatvara srce, nego, otvarajući se drugima, otvaramo se samoj viziji velikog Pripovjedača.”

Pogledom velikoga Pripovjedača – jedinog koji ima neograničen pogled – približimo se potom protagonistima, našoj braći i sestrama, koji su s nama akteri današnje povijesti. Dà, jer na pozornici svijeta nitko nije suvišan i svačija je priča otvorena mogućoj promjeni. Čak i kad pričamo o zlu možemo ostaviti prostora otkupljenju, možemo prepoznati usred zla također dinamizam dobrote i dati mu prostora.

Nije riječ, stoga, o tome da slijedimo logike onih koji se služe umijećem pričanja priča (storytelling) niti o tome da oglašavamo neku stvar ili sebe same, nego da se spomenemo toga tko smo u Božjim očima, da svjedočimo ono što Duh piše u našim srcima i otkrivamo svakom pojedincu da njegova priča sadrži u sebi divne i čudesne stvari. Da bismo mogli to učiniti povjerimo se ženi koja je u svome krilu istkala čovještvo Božje i, govori nam Evanđelje, ispredala u sebi sve događaje iz svoga života. Djevica Marija je, naime, sve čuvala i o tome razmišljala u svome srcu (usp. Lk 2, 19).

Zamolimo za pomoć nju, koja je znala krotkom snagom ljubavi razvezati čvorove života, zaključio je papa Franjo. ?

Rim, pri Svetom Ivanu Lateranskom, 24. siječnja 2020., spomen svetog Franje Saleškog rujan 2020.

15

B

iblija ima dvostruku prirodu – s jedne je strane u njoj sadržana Božja poruka, a s druge je ta poruka izražena književnim sredstvima. Biblija sadrži prozu, poeziju, izreke, povijest… a zbog velike starine često ju je vrlo teško čitati. Da bi se razumjela biblijska poruka, svakako je važno razumjeti književna sredstva kojima se izražava.

Međutim, danas smo uglavnom izloženi medijima, a književnost manje čitamo. Medijska poruka je izravnija, jasnija, razumljivija i zato nam je danas još teže čitati i razumijevati Bibliju.

Zbog toga se u modernim prijevodima ta činjenica uzima u obzir – možemo primijetiti da suvremeni prijevodi koriste jednostavnije izraze i imaju manji broj riječi nego prijevodi u prošlosti.

Neki prijevodi idu čak tako daleko da se književni aspekti Biblije posve umanje, samo da bi se poruka jasnije vidjela.

Moć priče Danas se često čuje: „Ma to ti je samo priča” – kao da bi priča bila nešto nevažno. Ili: „On ti samo priča priče” – to je dakle lažljivac, nepouzdana osoba. „Dosta nam je priče”, kažu ljudi. „Prijeđimo s riječi na djela”, kažu, pa bi dakle djela bila važnija riječi, a ono što radimo – i zaradimo – bilo bi važnije od priča. Zato bi nekoga moglo zbuniti kada o Bibliji govorimo kao o zbirci mnogih priča, ili kao o samo jednoj velikoj, veličanstvenoj priči – mogao bi netko reći da je Biblija nevažna knjiga ili da je izmišljena; ali to može reći samo netko tko nije svjestan snage i moći priče!

Nije potrebno da se itko sablazni, ali Biblija sadrži i mitološke dijelove; ma koliko bila i mit, to ne znači da nije istinita. Grčka riječ mythos znači upravo – priča. Grčki povjesničar Heziod je rekao da su mitovi priče o tome kako je nastao svijet i kako su se ljudi našli u njemu.

Bez priča o postanku svijeta mi ne bismo znali ni odakle smo ni zašto smo 16

svjetlorijeci.ba

Samotno mjesto

Biblija – priča jača od svijeta @ Boris Beck boris.beck.735

Biblija je priča o tome kako postati svet. Jer Biblija nije obična knjiga koju se može čituckati – Biblija je knjiga koja čita čitatelja. Ona je starija od njega i nadživjet će ga tu. A Biblija nam daje upravo to u svojim prvim poglavljima: priču o tome da svijet nije slučajno nastao, da je stvoren dobar, da postoji Stvoritelj koji bdije nad ljudima. Možda ta priča ne može izdržati kritiku znanosti, možda se priča o nastanku svemira i čovjeka može ispričati i na drugi način jezikom fizike i evolucije – ali to ne znači da je znanost istinitija priča od Biblije. Mit govori o čovjeku koji stoji pred tajnom, a ta je tajna tolika da je znanost još uvijek nije razotkrila.

Priča i povijest Aristotel je smatrao da nam priče o prošlosti daju doživljaj da ovaj svijet dijelimo s drugima. Ako nema priče o događajima, oni ostanu lebdjeti izvan sjećanja, kao nešto slučajno i kaotično. No priča događaje slaže u povijest, a oko zajedničke povijesti okuplja se društvo.

Biblija svojim čitateljima daje povijest i ona ih okuplja u zajednicu. Ona daje smisao proživljenom vremenu, ona govori o početku vremena, a govori i o njegovu kraju – i sve to govori dok priča

priču o ljudskoj rasi. Samo ljudi od svih živih bića pričaju priče.

Mnogo stoljeća ljudi su vjerovali da je Biblija doslovno istinita, čitala se kao povijest. Prirodno-znanstvena otkrića pokazala su da nije bilo sve baš tako kako piše u njoj – pa se otišlo u drugu krajnost, negiranja svega kao potpune izmišljotine. Novija arheološka otkrića pokazala su da je Biblija istinitija mnogo više nego što se čini. No važno je znati ovo – priča nosi vlastitu istinu.

Priča nosi vlastito značenje. Biblija je priča o grijehu i spasenju ljudi – to je njezina istina.

I Isus priča priče Isus uglavnom priča priče. Ponekad razgovara s učenicima i neprijateljima, ponekad daje upute – ali najviše vremena priča priče. Te priče nisu nikada dugačke, ali su katkada toliko komplicirane da ih mora objašnjavati – a ta objašnjenja znaju biti i duža od samih priča.

Svaka priča je, kako kaže Umberto Eco, stroj za proizvodnju značenja. Ako

Franjevci među svojim pukom potribiti i nauka karstjanskog (1828.) fra Augustina Miletića.

Književnost franjevaca Bosne Srebrene @ fra Anđelko Barun

barun.andjelko@gmail.com

Počeci hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini vezani su isključivo uz franjevce. Franjevci su, zapravo, simbol nazočnosti Hrvata katolika u BiH tijekom stoljeća. Za osmanlijske vladavine bili su jedini nositelji pismenosti svoga naroda.

NJ

Nedjeljnik dvostruk (1766.) i Svetnjak (1766.) Filipa Lastrića; Hrvatske pučke propovijedi u tri sveska (1861. – 1862.)

Marijana Jakovljevića.

Franjevačka književnost

2. Katekizamski radovi. U potridentskoj obnovi Crkve franjevci su prevodili, prerađivali i tiskali najpoznatija

ihovi samostani bili su središta ne samo vjerskoga nego i prosvjetno-kulturnoga života. I utemeljitelj bosanskohercegovačke književnosti bio je franjevac Matija Divković (1563. – 1631.).

Franjevačku književnost po sadržaju dijelimo na: 1. Homiletski spisi. U 17. stoljeću franjevci prevode, prerađuju i prilagođavaju mentalitetu bosanskohercegovačkoga čovjeka najpoznatija europska homiletska djela u svrhu katoličke obnove. Homilije su nastavili pisati sve do danas. Poznatije su: Besjede Divkovića svrhu evangelija nedieljnieh priko svega godišta (1616.) Matije Divkovića; Pripovidagne nauka karstjanskog u tri sveska (1750. – 1765.) Jeronima Filipovića; 20

svjetlorijeci.ba

3. Poezija. Od 18. stoljeća franjevci se izražavaju i u formi stiha. Na hrvatskom i latinskom jeziku pišu rodoljubne, bogoljubne i duhovne pjesme, u čast BDM i svetaca, državnih i crkvenih dostojanstvenika. Vice Vicić (1796.) piše i komponira crkvene pjesme. Lovro Šitović napisao je „prvo nabožno djelo u hrvatskoj književnosti koje je u cijelosti pisano u stihovima” (Pranjković) pod naslovom Pisna od pakla (1727.). Jezik kojim piše naziva hrvatskim. Blaž Josić (†1868.) pisao je ode, elegije i druge prigodnice na latinskom jeziku. Ambroz Matić napisao je Isitirion (1827.), Ivan Franjo Jukić Bosanskohercegovačke narodne pjesme iliti „Jukićke” (1909.), Martin Nedić Život fr. Marijana Šunjića (1883.), Grgo Martić epske pjesme Osvetnici, 1-7 (1861. – 1883.) i Posvetnici (1895.), Augustin Čičić zbirke pjesama Proljetni stihovi (1918.) i S Vardara na Soču (1935.), Josip Markušić Krvavi behari (1907.), Ljubo Hrgić Molitva pred odlazak (1970.), Ladislav Fišić Kruh za putovanje: pjesme (1998.) i drugi.

4. Ljetopisi. Od 17. stoljeća do danas franjevci pišu i ljetopise. U njima sustavno bilježe događaje vezane za pojedine samostane, Provinciju, BiH i šire.

U ljetopisima su zabilježena i sva važnija društvena zbivanja. „Danas, franjevački

Njihovi samostani bili su središta ne samo vjerskoga nego i prosvjetno-kulturnoga života. I utemeljitelj bosanskohercegovačke književnosti bio je franjevac Matija Divković (1563. – 1631.) europska katehetska djela. Od 19. stoljeća pišu i tiskaju i vlastite katekizme od kojih se ističu: Dila bogoljubnih kreposti (1798.) i Nauk karstjanski (1804.) fra Grge Ilijića i Istomačenje stvari

ljetopisi prepoznati su ne samo kao važna historiografska i dokumentarna građa, nego i kao specifičan oblik književnoga stvaranja” (I. Lovrenović). Poznati su ljetopisci: Marko iz Vasiljeva Polja,

Reportaža

ŽUPA SV. FRANJE ASIŠKOG, SARAJEVO

NAJVEĆA JE LJUBAV 22

svjetlorijeci.ba

K @ Nikolina Marčić

nikolina@svjetlorijeci.ba

Nikolina Marčić

Kada pomislimo na svetoga Franju Asiškoga zasigurno nam je pred očima lik dosljednoga nasljedovatelja Krista u jednostavnosti, istinskom siromaštvu i slobodi duha. On je u jesen 1205. godine u rodnom Asizu u crkvici San Damiano triput čuo zov raspetoga Krista: „Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Skromnost je bila kruna Franjinih vrlina kao i poslušnost onom tihom unutarnjem glasu vlastite savjesti koji je poslušao odgovorivši na Kristov poziv. Franjevci kojima je upravo asiški svetac dao prve temelje, odmah su nastavili slijediti njegov uzor šireći i naviještajući Radosnu vijest diljem svijeta, a srcu vjernika su omiljeni zbog svoje radosne jednostavnosti. Ti franjevci stoljećima i u Bosni i Hercegovini neumorno djeluju, popravljaju, grade, donose i naviještaju Krista u mnogim župama, a među njima je i jedina franjevačka župa na području grada Sarajeva, smještena u naselju Dobrinja, koja je posvećena sv.

Franji Asiškom. Župa Dobrinja utemeljena je 15. svibnja 1997. godine odvajanjem od susjednih župa Stup i Novi Grad, a obuhvaća naselja koja pripadaju Federaciji BiH i Republici Srpskoj i najmlađa je župa na području grada Sarajeva. Njezina ne tako davna prošlost ispričala je jednu tešku priču čiji su nastavci svjedoci vjere i hrabrosti te dolaska boljih dana. Zašto i kako? rujan 2020.

23

Uz temu broja

Aplauz anđela @ fra Pavo Filipović euraklyon@gmail.com

I

ako se zemni ostatci „autora Vulgate”, prema kazivanju tradicije, nalaze u rimskoj crkvi Santa Maria Maggiore, za većinu Rimljana crkva sv. Jeronima je San Girolamo degli Schiavoni.

Francuski prevoditelj i teoretičar prevoditeljskoga umijeća Valery Larbaud, daje nam savjet: „Stoga, kada drugi put budete u Rimu, posjetite velikoga zaštitnika prevoditelja u njegovoj crkvi u San Girolamo dei Schiavoni. Crkva San Rocco, samo koja vrata dalje, u Via di Ripetta, vrlo je posjećena. U San Girolamo vas, međutim, dočeka neka aristokratska samoća ili neka udaljena

smirenost.” Iako će nas kasnoantički kršćanski povjesničar Prosper Akvitanski († 455.) u svojoj kronici uvjeravati kako je sveti Jeronim iz Stridona bio „muž slavan u cijelome svijetu već za života”, treba ipak naglasiti da se tu radi o nekoj vrsti posthumnoga hommagea. Jeronim je uvijek ostao u „aristokratskoj samoći” o kojoj Larbaud govori! Jedna agnostička francuska enciklopedija iz vremena prosvjetiteljstva donosi riječ Abel-Francoisa Villemaina o svetome Jeronimu koja tu stvarnost sa simpatijom potvrđuje: „Udaljen od svih crkvenih počasti, uvijek u nemirnu traganju

i u samoći, ostao je taj neobični svetac bez ikakve druge titule u Crkvi osim one Kristova svećenika.”

Istina, na mnogim platnima se Jeronima prikazuje s kardinalskim šeširom, ali je većina znanstvenih biografija kardinalsku čast svetoga Jeronima odbacila kao pobožnu legendu. Čini se kako je sam Stridonac svoga posthumnog usuda bio itekako svjestan: „Otrgnite se od potrebe da svijet o vama ima dobro mišljenje. Bježite od svoga vlastitog uspjeha. Recite sami sebi kako naraštaj za koji pišete ili slikate ili skladate još nije ni rođen i kako će možda i svijeta

Špilja sv Jeronima u Betlehemu

28

svjetlorijeci.ba

prestati prije negoli se to pokoljenje rodi. Ne tražite nikakva zadovoljstva izvan samoga vašega djela, koje jedino zavrjeđuje vašu brižnost i koje vam jedino treba biti važno, jer ono je vi sami.

Zbog toga istog djela odlijepite se od svake navezanosti. I onda ćete možda, na dnu unutarnje tame i samoće, u trenutku kada svoje djelo privedete sretnomu koncu, začuti aplauz anđela.”

Iako je prema mišljenju Angela Ficarre Jeronim divovska pojava u univerzalnoj povijesti kulture, ipak je on kroz povijest kršćanstva ostao gurnut negdje na rub. Možda je to zbog proste činjenice što se tu radi o jednoj od najsloženijih i najkontroverznijih osobnosti među svetačkim likovima. Naš pjesnik Tin Ujević se 1930. godine tuži kako je „žalosno da su njegova djela i rad, proučena tek od šačice erudita, slabo poznata širemu krugu čitalaca. Javnost ne osjeća dovoljno historijsko značenje njegove misli na području živuće kulture.” Zavod sv. Jeronima u Rimu tek se sada planira pozabaviti izdavanjem svih Jeronimovih djela. Rim će biti domovina Jeronimova izbora, ali ga ona neće prihvatiti, već protjerati. Umjesto toga će ga prihvatiti Betlehem – mjesto u kojemu za Nazaretsku obitelj ne bi mjesta.

Bura u Rimu Jeronim je u Rim došao s Istoka kao zreo muškarac koji je upoznao pustinjački pokret – megatrend na Istoku i protestni pokret protiv posvjetovnjačenoga kršćanstva – i teološku misao Istoka. Učio je od najvećih umova onoga vremena poput sv. Grgura Nazijanskoga. Papa Damaz ga je odmah uzeo u svoju službu kao tajnika i intelektualnoga savjetnika, jer su se posvuda množile teološke kontroverze i pitanja na koja Damaz nije imao odgovora. U Rimu Jeronim otvara i prvu biblijsku školu za laike u koju mu hrle mlade, bogate i obrazovane rimske plemkinje. Upoznaje njih i cijeli Rim s novim oblicima duhovnosti s Istoka.

U kratko vrijeme stječe najveću popularnost, što će na neki način i biti razlog tolikim zavistima i borbama koje imaju uskoro uslijediti u Rimu.

Kršćani su izašli iz svetih skrovišta katakombi pa su se suviše raštrkali gradskim cestama i izmiješali s poganskom svjetinom. Razvodnjeli su se, kaže Deželić mlađi, kao čaša rumena vina ulivena u kabao bljutave kišnice. Sve je to jasno

kršćansku uzdržljivost. Te žene kao da su samo čekale nekoga tko će ih usmjeriti i tu se upravo pojavljuje Jeronim, jedan od najvećih intelektualaca onoga vremena, apsolutni egzot koji čak govori i hebrejski u vrijeme kada nijedan biskup Zapada ne poznaje taj jezik. Sa sobom iz pustinje donosi novi monaški ideal. Ali je taj ideal povezao s vrlo visokim intelektualnim zahtjevima.

I kasnija će povijest Crkve u nemilim događajima iz Jeronimovih rimskih godina vidjeti nedokučive putove Božje providnosti koja i po krivim crtama umije pravo pisati. Genadije Marsejski smatra kako je Bog od urote protiv Jeronima skovane u Rimu i njegova odlaska u Betlehem učinio najveće dobro vidio i papa Damaz. Stoga on i zove Jeronima u svoju službu. Ali, Jeronim je grub kao hridine dalmatinske, žestok kao uzburkano more, a jezik mu je mač s dvije oštrice. No, samo svježa bura može pročistiti Rim. Konflikt je bio već na pomolu i u tri godine Jeronimova rimskog boravka (382. – 385.) učinit će od njega najozloglašenijega sveca svih vremena i prisiliti ga da nakon Damazove smrti odjedri u Betlehem.

Bič za bivole Mlade i bogate rimske plemkinje su mahom prelazile na kršćanstvo, dok bi muški u njihovim obiteljima ostajali u rimskome poganstvu čuvajući lozu, tradicije i pogansko nasljedstvo.

Te Rimljanke si nisu htjele, a ni morale dopustiti što je većina žena u Rimu, osobito ne one neudane i udovice među njima. Rim je postao „cloaca maxima” (septička jama) i nije više bio moguć povratak na stari republikanski obiteljski poredak. Natrag se više nije moglo, samo naprijed, ka kršćanstvu, u

Tvrdio je kako će kršćanstvo na Zapadu uz knjige koje su pisane jednostavnim i priprostim jezikom morati stvoriti djela u kojima će divota sadržaja biti odjevena u Ciceronovo bogatstvo izričaja, Kvintilijanovu istančanost izraza, Frontonovu ozbiljnost, Plinijevu mekoću, Vergilijevu slikovitost i Horacijevu skladnost. Ne čudi onda što je vrsni poznavatelj Jeronimova djela, Angelo Ficarra, u svojoj velikoj studiji o položaju sv. Jeronima u povijesti kulture ustvrdio kako je nemjerljiv njegov doprinos na području prevodilaštva, filologije, historiografije, egzegetike, književnosti, duhovnosti i umjetnosti.

Oko Stridonca se u Rimu počinju okupljati najodličnije i najimućnije Rimljanke: Marcela, Paula Julija, Lea, Blezila, Eustohija, Rufina, Paulina, Albina, Azela, Principija, Praetextata, Fabiola, Ticijana, Furija i nebrojene druge. U tim ženama je, tvrdi Charles de Montalambert, još jedan posljednji put zabljesnuo duh Rimske Republike. Iako bijahu pobožne, ne bijahu to tek neke znatiželjne lizateljice oltara, već žene rujan 2020.

29

O radosti življenja

Obiteljska knjiga @ Tatiana Tajči Cameron tatianatajci

Kad smo se tek upoznali, moj suprug Matthew često mi je znao pričati o svojim prijateljima iz studentskih dana. Pohađali su mali katolički koledž, zajedno učili o teologiji i jedan drugome bili podrška na duhovnom putu. Volio je s njima ići na kratke izlete i velika putovanja.

J

edan od najdražih izazova mu je bio kako ići na put sa što manje prtljage. Uživala sam u njegovim pričama i uspomenama – o kampiranju i čarapama koje se nikako nisu mogle osušiti tijekom tri dana neprestane kiše, o zagušljivom autobusu na putu do egipatskih piramida i pansionu u kojem su ga ostavili samoga da se oporavi od trovanja hranom. Svaka priča završila bi istom porukom – kako su uvijek vješto našli rješenje problema i nadišli nevolje. I bez puno komfora i nepotrebne prtljage proživjeli su divne trenutke, učili o drugim kulturama, otkrili nove perspektive i u susretima sa strancima često prepoznali Božje lice.

Nakon vjenčanja Kad smo se vjenčali, Matthew se preselio u moj stan u jednom danu. Sve što je posjedovao stalo je u jedan auto. Volio je imati osjećaj slobode. Nije nikad dao materijalnim stvarima da ga zavežu ili mu postanu sputavajući teret.

32

svjetlorijeci.ba

„Istina oslobađa!” složili smo se kad smo filozofirali kraj mora na nekoj od losanđeleskih plaža. Kad čovjek shvati za što želi živjeti i što je u životu važno – prijateljstvo, ljubav, briga za druge i za svijet oko nas – materijalne stvari izgube privlačnost. Umjesto namještaja, za početak našega bračnoga života, kupili smo kombi i krenuli na put po Americi.

Svidjelo mu se da ni meni nije trebalo više od jednoga para cipela i odjeće koja je stala u mali koferčić. (Moja koncertna odjeća i neseser sa šminkom nisu se računali pod osobnu prtljagu.)

Nakon nekoliko tjedana stigli smo u gradić na istočnoj obali gdje se nalazio Matthewov koledž. Većina njegovih prijatelja nakon diplome ostala je tu, osnovala obitelji, kupila kuće i već imala djecu. Dočekali su nas s malom proslavom u čast našega vjenčanja. Jedan od prijatelja, kojega je Matthew posebno volio, prišao nam je s velikim paketom u rukama. Po izrazu lica zaključili smo da je paket prilično težak. Mladić je bio nekoliko godina u sjemeništu, uvjeren

da će postati svećenik. Odrekao se svojih imanja i živio kao fratar u samostanu u Nizozemskoj. No onda je napustio red, oženio se, kupio ogromnu kuću i namjestio ju impozantnim namještajem i umjetninama. Matthew ga je izuzetno cijenio i često bi od njega potražio vjerski savjet, teološko ili dogmatsko pitanje. „Ovo je poklon za tvoju novu obitelj”, rekao je prijatelj Matthewu. U lijepo zamotanom paketu nalazila se ogromna i teška Biblija s ilustracijama i slikama iz vatikanskoga muzeja. Osim što je na stranicama papira vrhunske kvalitete bilo otisnuto Sveto pismo, koje samo po sebi zahtijeva poseban tretman, cijela knjiga bila je umjetnina.

U mojoj se mašti odmah pojavila vizija naše buduće obiteljske idile – kako u zimsku večer sjedimo pored kamina i čitamo djeci priče iz prekrasne Biblije.

No, Matthew nije dijelio moje uzbuđenje. Divio se super kvalitetnom papiru i odsjaju zlatne boje na stranicama, na uvezu i divno izrađenoj zaštitnoj kutiji koja je bila omotana u saten duboko crvene boje, ali na licu mu se vidjelo razočaranje. „Taj prijatelj me dobro poznaje i zna da ne volim biti opterećen skupim stvarima”, povjerio mi je.

Djela vrijedna življenja U sljedeće četiri godine selili smo se tri puta i u svakom domu (puno manjem i skromnijem od kuće njegova prijatelja) pokušavali smo pronaći pravo mjesto za dragocjenu Bibliju. Uz to, bila je i preteška za korisnu upotrebu. Kad bismo i sjeli zajedno potaknuti čitanjem odlomka iz Svetoga pisma, nismo je imali kamo staviti. Preteška je da bismo je stavili u krilo i predragocjena za kuhinjski stol na kojemu se uvijek lako može zamazati, ma koliko god bili pažljivi.

Tek kad smo se preselili u Cincinnati, u kuću u kojoj su prijašnji vlasnici ostavili koncertni klavir i ugradili police za knjige preko cijeloga zida prostranoga dnevnoga boravka, naša obiteljska

P

ad Berlinskoga zida (1989) označio je završetak jednoga povijesnog razdoblja u Europi i početak novoga. Redom su se urušili istočnoeuropski komunistički režimi uspostavljeni sovjetskom okupacijom nakon poraza nacizma.

Isto se dogodilo i s komunističkom Jugoslavijom, ali krvavim raspletom uzrokovanim velikosrpskom agresijom.

Polustoljetno postojanje istočnoeuropskih totalitarnih režima opravdano nameće pitanje: Je li zaista svima stigla sloboda završetkom rata 1945. godine?

Sudeći po nedavnoj reakciji istočnoeuropskih zemalja – očito je da nije. Naime, u povodu 75. obljetnice pobjede nad nacifašizmom devet istočnoeuropskih zemalja članica EU: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka (osim Hrvatske i Slovenije) potpisale su izjavu 7. svibnja 2020., zajedno sa SAD-om, u kojoj između ostaloga stoji: „Za nas 8. svibnja nije dan oslobođenja, već zamjena jednog totalitarizma drugim!”

U tom komunističkom totalitarnom kolopletu svoje mjesto ima i Jugoslavija. Njezino funkcioniranje tijekom prvoga desetljeća od uspostave režima (1945) obilježila je hipoteka nezamislivih zločina. Do precizne brojke ubijenih teško je doći, a prema nekim procjenama radi se čak o više stotina tisuća zarobljenih vojnika, civila, žena, djece i staraca, mahom Hrvata, pobacanih u jame, napuštene rovove, rudnike i tunele, o čemu svjedoči oko 1.700 neistraženih masovnih grobišta. A i kasnije kroz cijelo njezino razdoblje funkcionirala je kao totalitaran režim koji se obračunavao s „narodnim neprijateljima” štiteći „tekovine revolucije”. Formalni prekid s tim sustavom dogodio se 90-ih godina 20. st., ali su mnogi, napose oni iz političkih struktura i šarolikih udruga društvenih aktivista, ostali mentalno „zarobljeni” u prošlom sustavu. Antifašizam je danas njihov omiljeni izraz u društvenom aktivizmu i polemičkoj 36

svjetlorijeci.ba

Retrospektiva

Bauk (anti)fašizma @ Marko Karamatić

marko.karamatic@gmail.com

Taj preobučeni rasizam ide dotle da je jedan (anti)rasistički aktivist zatražio uklanjanje Isusovih kipova jer predstavljaju bijelca kao „oblik bijele nadmoći” komunikaciji. Sami se proglašavaju antifašistima, a neistomišljenike etiketiraju fašistima!

Nakon Drugoga svjetskog rata antifašizam je izgubio poveznicu s izvornim antifašizmom kao osnovom zapadnih demokracija. Nasilnom uspostavom komunističke jednopartijske vlasti u nizu istočnoeuropskih zemalja, njegov je smisao sasvim nestao, a učestalo korištenje njegova imena u biti je obična zloporaba. Antifašizam je u komunističkom bloku postao „pojam koji pozitivno legitimira svaku ratnu i poratnu djelatnost komunističkih režimā”. Time se on „isprepliće s komunističkom ideologijom i praksom i gubi svoju prvotnu demokratsku poruku” (Hrvatska enciklopedija, sv. 1, 1999). O pervertiranosti samoga naziva, uostalom, na svoj način govori činjenica da je Berlinski zid, koji je komunistička vlast podigla da im ne bježe građani, nazvan „Antifašistički zaštitni bedem”, tj. zaštita od „fašista” koji tobože prijete sa Zapada! Komunističke diktature sebe su nazivale ne samo „antifašističkim” nego čak i „demokratskima”. Tako se, nakon poratne podjele Njemačke, u istočnom

dijelu formirala država pod imenom Demokratska Republika Njemačka, premda nije imala ništa sa stvarnom demokracijom, zapravo u njoj je vladao kruti staljinizam.

Antifašizam danas postoji u različitim formama u gotovo svim zemljama Europe i Sjeverne Amerike. Popularan je pod imenom antifa (antifašistička akcija) što je „krovni naziv za različite, u pravilu labavo strukturirane, efemerne autonomne struje lijeve do ekstremno lijeve scene”. Tako ju je definirala znanstvena služba njemačkoga saveznog parlamenta – Bundestaga (2018). Budući da nemaju organizacijske strukture, stvarna procjena radi li se o sumnjivoj i teroristički usmjerenoj skupini – nije jednostavna; moguće ih je zakonski sankcionirati samo u pojedinačnim slučajevima, odnosno kad izvrše protuzakonitu radnju. Čak 47 antifa-grupa u Njemačkoj svojim aktivnostima balansiraju na rubu zakona zbog čega su pod trajnim nadzorom Saveznoga ureda za zaštitu ustavnoga poretka!

Njemački politički analitičar i autor više publikacija, Henryk M. Broder, slikovito je opisao tu pojavu: antifa je kao magarac s dvije glave, gdje jedna

Proslavljen patron u Sesvetskoj Sopnici

Bosna Srebrena/SR ZAGREB – U nedjelju, 1. kolovoza, na blagdan sv. Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici je svečano proslavljen župni patron. Ovogodišnjoj je proslavi prethodila trodnevna duhovna priprava, misna slavlja s tematskim propovijedima koje je predvodio fra Damir Pavić, gvardijan samostana sv. Križa i tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene sa sjedištem u Sarajevu.

Na sam blagdan Gospe od Anđela jutarnju je misu predvodio gvardijan samostana sv. Ilije u Zagrebu i sopnički župnik fra Zdravko Dadić dok je pučku misu predslavio fra Stipo Karajica, samostansko-župni vikar. Središnje euharistijsko slavlje u 19 sati predslavio je fra Damir Pavić u koncelebraciji s još nekoliko svećenika te u zajedništvu s okupljenim pukom.

Novi broj časopisa Communio

Communio

Novi broj Communija (br. 138), drugi u 2020. godini, posvećen je temi „Kršćanstvo i grčka drama”, a donosi i tri vrijedna priloga u rubrici „Osvrti”. Temu „Kršćanstvo i grčka drama” naznačuje glavni i odgovorni urednik hrvatskoga uredništva Communija Ivica Raguž u svojem uvodniku pod naslovom „Dijalog s mlatilom Božje riječi”.

Temu o odnosu kršćanstva i grčke drame otvara prilog Philippea Lefebvrea naslovljen „Biblija i tragedija”. Slijedi prilog Enrice Zanin pod naslovom „Kršćansko tragično i tragedija”. Potom Susanne Nordhofen donosi svoja promišljanja u prilogu naslovljenom „Krstiti Dionizija? Mit, kult, kazalište i rano kršćanstvo”. Iza ovoga priloga dolazi prilog „Kršćanski Euripid” Jean-Roberta Armogathea. Potom slijede promi38

svjetlorijeci.ba

Misno je slavlje sviranjem i pjevanjem tradicionalnih Gospinih pjesama upotpunio župni zbor mladi Anima Una pod vodstvom Nataše Čalušić, a druženje se po završetku mise nastavilo

u kripti i dvorani samostansko-župne crkve uz kršćanski agape ljubavi koji su pripremili domaći župljani u suradnji sa svećenicima, župno-pastoralnim i ekonomskim vijećem.

šljanja koja donosi Jan-Heiner Tück u svojem prilogu pod naslovom „Umrijeti za druge. Prefiguracije muke u grčkoj tragediji: Euripidova ‚Alkestida‘”. Iza ovoga priloga slijedi prilog „Princip kazališnoga u Hansa Ursa von Balthasara” autora Aloisa M. Haasa. Zatim slijedi predzadnji prilog ove teme „Sotonska kapela i đavolji igrači. Genealogija kršćanskoga neprijateljstva spram kazališta” koji je napisao Peter W. Marx.

Zadnji prilog ove teme je prilog Marine Vicelja-Matijašić pod naslovom „Pokret i emocija u likovnim umjetnostima – tragom Warburgovih ‚formula patosa‘ (Pathosformeln)”.

Prvi prilog u rubrici Osvrti vrijedan je prilog Ivice Žižića pod naslovom „Destinacije ljepote Jamesa MacMillana”. Slijedi prilog Željka Filajdića pod naslovom „Četiri odabrane teme povezane s pojmom vita activa kod Hannahe Arendt. Teološki pogled”. Zadnji

prilog u rubrici osvrti, kao i zadnji prilog ovoga broja, prilog je Ivice Raguža pod naslovom „Cave minantem! Meditacija o Bogu osvetniku koji kažnjava i druge meditacije”.

Petar Palić imenovan novim biskupom hercegovačkih biskupija Sveti Otac papa Franjo imenovao je u subotu 11. srpnja na blagdan sv. Benedikta, zaštitnika Europe, dosadašnjega hvarskog biskupa i generalnoga tajnika Hrvatske biskupske konferencije Petra Palića novim mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim apostolskim upraviteljem.

Nakon što je toga dana objavljena vijest o njegovu imenovanju, mons.

Palić je u Ordinarijatu u Hvaru održao govor kojim je zahvalio papi Franji i poglavarima Svete Stolice na iskazanome povjerenju.

Potom je zahvalio dosadašnjem biskupu mons. Ratku Periću „na svemu što je u ovih 28 godina, otkada je na čelu hercegovačkih biskupija, učinio za širenje Kraljevstva Božjega i za očuvanje identiteta i zaštitu prava hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Nije bilo lako. Hvala mu na ustrajnosti, jasnoći u stavovima i hrabrom svjedočenju vjernosti Bogu, Papi i Crkvi! Želim i molim da dobri Bog nagradi svako njegovo dobro djelo i želim mu dobro zdravlje i blagoslovljene umirovljeničke dane”, poručio je.

Svoju je riječ ovom prigodom uputio i svećenicima, redovnicima, redovnicama, te vjernicima Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije rekavši: „Kao vaš budući pastir sve ću svoje snage i sposobnosti staviti na raspolaganje Crkvi Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj kako bi se Božja Riječ širila, izgrađivalo Kristovo kraljevstvo i učvršćivao se ‚put istinskog jedinstva‘.”

Don Petar Palić porijeklom je iz Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu. Rođen je 3. srpnja 1972. godine u Prištini, tadašnjoj Skopsko-prizrenskoj biskupiji. Po završetku osnovne škole pohađa Klasičnu gimnaziju u Skoplju i Subotici, a od 1990. do 1995.

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U listopadu 2005. godine upisao je poslijediplomski studij na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu na kojemu je 2009. postigao doktorat iz teologije. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1. lipnja 1996. godine.

U Dubrovačkoj je biskupiji obnašao službe: predstojnika Katehetskog ureda, osobnoga tajnika dubrovačkoga biskupa, ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika.

biskupom Hvarske biskupije imenovan u ožujku 2018. godine. Preuzimanje nove službe mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja Trebinjsko-mrkanske biskupije planirano je za 14. rujan na blagdan Uzvišenja sv. Križa kada je i obljetnica posvete mostarske katedrale Marije Majke Crkve, te obljetnica biskupskog ređenja dosadašnjega biskupa Ratka Perića.

Biskup Ratko Perić, koji je nakon 28 godina upravljanja hercegovačkim biskupijama zahvalan Bogu na

Potom je bio upravitelj župe Dobl u biskupiji Graz-Seckau u Austriji nakon čega je imenovan biskupskim vikarom za pastoral, a kasnije je obnašao službu generalnoga vikara Dubrovačke biskupije. Bio je predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta Svetoga Oca Ivana Pavla II. Dubrovniku i predsjednik Organizacijskog odbora Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. godine. Predstojnik je Stolnog Kaptola sv. Marije u Dubrovniku, te je bio član Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju. U siječnju 2017. imenovan je generalnim tajnikom Hrvatske biskupske konferencije dok je

primljenim dobrima uručio Papi Franji odreknuće od službe, uputio je poruku ohrabrenja novoimenovanom biskupu Paliću rekavši: „Dolaziš na njivu Gospodnju gdje nisi niti sijao niti vijao, a imat ćeš prigode i sijati i saditi i brati i kupiti. S Tobom zajedno i svećenici, redovnici i redovnice, i svi katolici u pravoj Vjeri rasli, u živoj Nadi cvali i u nesebičnoj Ljubavi rod donosili. I rod vaš da ostane!”

Novoimenovanome biskupu Paliću želimo Božji blagoslov u budućem radu, a dosadašnjemu biskupu Periću, zahvalni za njegova dobročinstva i želimo blagoslovljene umirovljeničke dane. rujan 2020.

39

V

elika Gospa – jesenski svetac, govorile su bake. Puno je bilo izazova u ovom čudnom ljetu.

Ni priroda nam nije naklonjena. Nakon korone i potresa dohvatile su nas i prave provale oblaka! Voda se nekontrolirano razlijevala, a vatrogasci nakon stotine poziva bespomoćnih građana odgovarali – Pomozi si sam!?

Tako su nam i prije izbora govorili glasajte, pomozite sebi i svojoj djeci. A mi, nemotivirani izostankom kampanje na kakvu smo naviknuli... Narod voli da mu se dođe, spusti među nj! Kako je moj bivši, sada i pokojni, profesor Josip Kregar objasnio – političari stanovništvo tretiraju kao građane ili kao puk. Ovisno o prigodi. Građani smo kad igraju na naše demokratsko pravo glasa, našu jednakost, pozivaju nas da razmislimo, budemo oni koji djeluju, odlučuju, oni čiji se glas treba čuti. U drugim prigodama budemo im puk, onaj s kojim se rukuje, naglašava vlastito, isto takvo pučko, podrijetlo, kad nam se priča o Domovini, minulim vremenima, grli djecu i udovice, dijeli ključeve i sadi stabla u spomen-parkovima. Nama nekako lakše kad smo puk! Lako se zakačimo za iste dane, za iste teme, pjevamo i grupiramo se, malo boje, kakva veselica i eto ga... A glavobolju liječimo mjesecima, da ne kažem godinama... Zajedničko je svim kandidatima bilo da se zbog korone umjesto rukovanja laktarilo, a nezainteresiranost za birače mogla prikazati kao ostanimo odgovorni.

Kako su prošli središnji ljetni događaji: proslava Oluje u Kninu, Sinjska alka, blagdan Velike Gospe? U Kninu je broj sudionika bio znatno reduciran unatoč jubilarnoj 25. obljetnici. Po čemu ćemo pamtiti ovu proslavu? Po tome što se predsjednik slagao s premijerom i obratno! I po tome što je prvi put nazočio predstavnik srpske manjine Boris Milošević. Službena Srbija, jasno, nije bila time oduševljena, održali su dramski prikaz izmučenih prognaničkih 40

svjetlorijeci.ba

Pogled iskosa

Laktarenje i slične radosti @ Viktorija Banić

viktorija.barbicbanic

Ne bi bile početak priče, da vizire ne nose naopako! Dakle držač na koji je vizir pričvršćen i koji treba biti na čelu, njima je na bradi, tako da im vizir, okrenut prema gore, strši iznad glave kolona Srba tijekom i nakon Oluje, uz puno gađanja riječima usmjerenih prema Hrvatskoj.

Gađalo se i na 305. Sinjskoj alki, koju ćemo manje pamtiti po imenu slavodobitnika Ive Zorice, a više po tome što je govor predsjednika Milanovića više puta bio prekidan pljeskom, a iz gledališta se nije čulo zviždanje!?

I na koncu, srce ljetnih događanja je svakako proslava Vele Gospe, kako je nazivaju na Trsatu ili Velike Gospe u Sinju, Aljmašu, Mariji Bistrici i mnoštvu naših svetišta posvećenih upravo Majci Božjoj. Više nego ikada ljudi su se molili, ufali, zazivali njezinu pomoć, zabrinuti, zagledani u neizvjesnu jesen, skupljeni oko svojih najbližih... Kao što je i najavljivano povećan je broj svetih misa i održane su na otvorenom, prilagođeni su ispovijed i pričest, a ponavljala se i preporuka nošenja zaštitnih maski unatoč otvorenom prostoru. Ovo posljednje poštovao je samo manji broj vjernika, a potpuno je izgubilo svoj smisao u Sinju kad se spustio pljusak upravo za vrijeme održavanja središnjega

misnoga slavlja, pa su se ljudi nagurali u crkvu. Dakle, koliko smo se (ne)pridržavali preporučenih mjera, saznat ćemo vrlo brzo.

Baš kao i cijenu potpunoga otvaranja zemlje kako bismo pokušali oživjeti nepostojeću turističku sezonu. Noćni klubovi, okupljanja, nova su žarišta koja su zamijenila svadbene proslave. Jasno je da ljudi mjesecima unaprijed planiraju vjenčanje, da je i veliki materijalni gubitak prilagoditi se ovakvoj neočekivanoj situaciji, ali... Komentar osobe koje je preboljela takvu svadbenu koronu – Teško je zaključiti je li neodgovorniji onaj tko pozove ili onaj tko se odazove pozivu. S druge strane, nisam primijetila da ijedna trgovkinja iz kvartovskoga Konzuma nedostaje. A njih rijeke kupaca pljuckaju svaki dan...

Da se vratimo turizmu, dio zarade je spašen, posebno u Istri, sjevernoj i u dijelu srednje Dalmacije, pa je, neminovno, premašeni dosadašnji rekord broja osoba oboljelih u 24 sata. Koliki bi, da ih itko broji, bio broj onih koji umiru zbog odgođenih operativnih,

Kalendari svetog Ante 2021.

Knjiga

Knjiga Kalendar sv. Ante, uz detaljan katolički kalendarij obrađuje pitanja o čovjekovim posljednjim stvarima. Donosi teme posvećene franjevaštvu, našim krajevima i ljudima, te povijesti. Raznovrstan i bogat sadržaj očekuje vas i u rubrikama posvećenim obitelji i Bibliji, poeziji i prozi, te zdravlju i kulinarstvu.

Jednolisni

) SVIBANJ Radoljub, Milorad Rade, Radivoj, radnik (Dejan, S 1 Sv. Josip,  5. nedjelja Uskrsa ) TRAVANJ N 2 DAN GOSPODNJI: apostoli; sv. Juvenal (Mladen muč.

I JAKOV, Artur i Karlo, engl.

P 3 SV. FILIP Č 1 VELIKI ČETVRTAK bl.Toma, Henrik, OŽUJAK Julijan iz Bala; biskup biskup P 2 VELIKI PETAK  U 4 Bl. Zorko); sv. David, i Jakov, muč. mučenik; sv. Maksim, (Zoran, Zorislav, S 5 Sv. Eutim, (Svjetlan); sv. Marijan S 3 VELIKA SUBOTA U S K R S P 1 Sv. Albin Savio; sv. Lucije mučenici Praška, opatica VELJAČA Č 6 Sv. Dominik i mučenik; bl. Gizela N 4 DAN GOSPODNJI: sv. Brigita U 2 Sv. Janja i drugovi, etiopski Vicko, Viki) K USKRSNE OSMINE biskup (Rajko); sv. Henrik; bl. Liberat Weiss sv. Viktor (Vitko, P 7 Sv. Duje, P 5 PONEDJELJA S 3 Sv. Marin; P 1 Sv. Rajmund – SVIJEĆNICA OSMINE Posrednica milosti; Josip od Križa biskup Poljski Marija USKRSNE GOSPODINOVO Ivan Dj. Oskar, sv.

Bl. ); Kazimir sv.

UTORAK 8 Sv. 6 S Ana; PRIKAZANJE Uskrsa GODINA U 2  U Lucije (Svjetlan  Č 4 sv. Šimun i 6. nedjelja OSMINE MARIJA. NOVA (Bogoljub); sv.

Vlaho), biskup; crkveni naučitelji N 9 DAN GOSPODNJI: Job S 7 SRIJEDA USKRSNE OSMINE bl. Ruža Viterbska P 5 Sv. Teofil  (Srećko), mučenik S 3 Sv. Blaž ( P 1 SVETA BOGORODICAi Grgur Nazijanski, bisk. i sv.

USKRSNE biskup; sv. Koleta; Veliki Leoniški; sv. Eutihije (Bezimena) Presveto Ime Isusovo P 10 Bl. Ivan Merz; Antim, mučenik Č 8 ČETVRTAK S 6 Sv. Julijan, Č 4 Sv. Josip S 2 Sv. Bazilije nedjelja korizme mučenici sv.

OSMINE 3. ), djevica i mučenica japanski mučenici nedjelja po Božiću. ), djevica 2.

Dobrila USKRSNE ( Mamerto; U 11 Sv. P 9 PETAK N 7 DAN GOSPODNJI: sv. Apolonije i Filemon, P 5 Sv. Agata Mandić, prezbiter N 3 DAN GOSPODNJI: bl. Kristijana (Kristina OSMINE Pavao Miki i drugovi, MILOSRĐA Boga; Leopold Bogdan – SPASOVO. Bl. Dj. Marija Fatimska Folinjska; (Bogoslav) Petar Krstitelj, S 10 SUBOTA USKRSNE 2. n. Uskrsa (Bijela) – N. BOŽJEG godinu P 8 Sv. Ivan od , Franka), redovnica  S 12 Sv. sv. Deogratias P 4 Bl. Anđela  S 6 Sv. ) GOSPODINOVO 5. nedjelja kroz Rimska (Franjka ) iz Cádiza; sv. Eduard; (Božica, Božana Č 13 UZAŠAŠĆE ); sv. Simplicije N 11 DAN GOSPODNJI: U 9 Sv. Franciska sv. Damjan N 7 DAN GOSPODNJI: sv. Jozefina Bakhita, djevica U 5 Bl. Didak KRALJA (VODOKRŠĆE ) apostol; sv. Teodora sv. Makarije (BlaženkoHranivoj, Hranislav), mučenik P 12 Sv. Julije, papa; sv. Zenon; bl. Ida, djevica Emiliani; NJE – SVETA TRI ratar P 14 SV. MATIJA, ( S 10 Sv. Viktor; ; sv. Lucijan (Svjetlan ) P 8 Sv. Jeronim djevica S 6 BOGOJAVLJE i mučenik; ) biskup; sv. Izidor, biskup; sv. Trofim Nevenko), papa (Rajko) Penjafortski Martin I., papa (Mlada nedjelja (Bogoljub mučenici S 15 Sv. Severin, Č 11 Sv. Sofronije, , muč.; sv. Inocent I. (Nevinko, U 9 Sv. Skolastika, i mučenik Č 7 Sv. Rajmund Severin, prezbiter; sv. Teofil  U 13 Sv. 7. nedjelja Uskrsa mučenik Valerijan i Maksim, I., papa  Stepinac, biskup sv. (Časlav) N 16 DAN GOSPODNJI: redovnik; sv. Viktor, mučenik opat; sv. Paškal S 14 Sv. Tiburcije, Rastislav, Rastko), muč.; sv. Maron, djevica P 12 Sv. Maksimilijan S 10 Bl. Alojzije ) P 8 Sv. Apolinar; Hadrijan (Adrijan); sv. Honorat i mučenik ( Kartage Bajlonski, Perzijska, mučenica Lurdska; sv. Severin, sv. ) (Mlada nedjelja i; sv. Ivan I., papa P 17 Sv. Paškal Č 15 Sv. Krescencije Labre; sv. Bernardica Soubirous, i drugovi, mučenici  S 13 Sv. Kristina Č 11 Bl. Dj. Marija S 9 Sv. Marcelin; KRŠTENJE GOSPODINOVO 4. ned. koriz. (Sredoposna Josip (Srećko) Kantalicijsk (Bogoljub) iz Corte ), mučenik biskup; sv. Saturnin djevica (Časlava) U 18 Sv. Feliks Neven), biskup P 16 Sv. Benedikt sv. Teofil N 14 DAN GOSPODNJI: bl. Gulijelmo (Vili, Vilim, Vilko P 12 Sv. Melecije, N 10 DAN GOSPODNJI: ); sv. Paulin; sv. Honorata ); bl. Kristina, ) ), mučenica I. (Vlado), papa; (Nevinko, Nevenko, (Mlada nedjelja) papa; Zlata Dobroslav nedjelja ( Božidar ( opatica Urban Corleone Inocent Zlatka, Sv. ( Mlada Zaharija, ( Sv. Benigno 19 Sv. S Teodozije Euzebija, S 17 godinu sv. sv. Aurea P 15 13 Sv. sv. Bernard P 11 Sv. 3. nedjelja Uskrsa sv. Hospicije 6. nedjelja kroz afrički muč. muč.  S i Tacijan, mučenici; mučenik; sv. Martin; BERNARDIN SIJENSKI; Đurđa), djevica meksički muč.; N 18 DAN GOSPODNJI: sv. Firmus (Tvrtko) i 16 dr., U 16 Sv. Hilarije  Č 20 SV. N 14 DAN GOSPODNJI: muč.; sv. Georgija (Đurđica, ), biskup i Stratonik, beogradski U 12 Sv. Arkadije, prezb. i 24 druga, (Vuk) bl. Mauricije (Domagoj, Davor sv. Salvator iz Horte P 19 Sv. Marta, dj. i muč.; (Veselko); sv. Ermil sv. Fulgencije (Žarko) P 21 Sv. Kristofor, sv. Bazilisk (Bosiljko); sv. Lupo sv. Anastazije; S 17 Sv. Patrik P 15 Sv. Izik i drugovi,Ilija i drugovi, mučenici Palestine S 13 Sv. Hilarije i, bisk. i crkv. naučitelj; Cascie; papa; sv. Marcelin; sv. sv. Konrad Parcamski (Tvrtko); sv. Eufrazije; i mučenica DUHOVI S 22 Sv. Rita iz U 20 Sv. Anicet, DJEVICE MARIJE Č 18 Sv. Ćiril Jeruzalemsk U 16 Sv. Julijana; PEPELNICA (post i nemrs) Č 14 Sv. Firmin djevica i crkveni naučitelj; Dragoljub), papa PEDESETNICA – Majka Crkve – reda i dr., kineski muč. P 19 SV. JOSIP, ZARUČNIK BLAŽENE opat; sv. Tarzicija, Anzelmo, biskup N 23 DAN GOSPODNJI: SV. FRANJE; Bl. Dj. Marija, i Franjevačkog S 17 ČISTA SRIJEDA sv. Agapit I. (Ljubo,  S 21 Sv. P 15 Sv. Mavro,  muč.; sv. Ivan Petar mučenik BAZILIKE Magdalena de Pazzi (Spaso), papa; bl. Egidije Asiški i 128 perzijskih I DRUGOVI, prvomučenicPustinjak (Mlada nedjelja) ), biskup Č 22 Sv. Soter S 20 Sv. Ivan Nepomuk,5. nedjelja korizme (Gluha)  Č 18 Sv. Sadot Adalbert Praški; Deodat (Bogdan) P 24 POSVETA Časni; sv. Grgur VII., papa; sv. Marija Kvatre S 16 SV. BERARD Mansvet (Blagoje 2. n. k. g. Sv. Anto (Juro, Đuro); sv. sv. mučenici Poljske Pjačentski; sv.

(Bogoslav) U 25 Sv. Beda P 23 Sv. Juraj N 21 DAN GOSPODNJI: ); bl. Marijan i Branislav, P 19 Bl. Konrad ) Sigmaringenski; EVANĐELIST N 17 DAN GOSPODNJI: Biserka); sv. Deikol mučenik prezbiter; sv. Eleuterije sv. Bruno (Zdenko) (Željko (Vjerko, Vjeran sv. Rebeka sv. Margareta ( SV. MARKO Julija; sv. Serapion, (Čista) S 26 Sv. Filip Neri, S 24 Sv. Fidel ki, biskup; P 22 Sv. Epafrodit biskup; sv. Oton; sv. Eustohija Calafato P 18 Sv. Priska; nedjelja Uskrsa.  S 20 Bl. 1. nedjelja korizme Mongrovejski, GOSPODNJI: 4.

Palestinske i drugovi, mučenici; sv. Henrik, bisk. i muč.

Sv. Augustin KenterberijsLadislav Demski, m. Kvatre Turibije GOSPODNJI: DAN 27 Sv. Č Mario 25 DAN Cezareje N 23 Sv. U 21 N 19  U redovnik ) German; bl. i drugovi, mučenici SV. PETRA APOSTOLA i Sebastijan, mučenici;sv. Epifanije (Vidoslav, Vidoje sv. Gerard Kvatre P 28 Sv. Just; sv.

26 Bl. Jakov Zadranin, djevica S 24 Sv. Dionizije – BLAGOVIJEST P 22 KATEDRA S 20 Sv. Fabijan muč.; i mučenik ) mučenik P VI., papa; sv. Maksim; GOSPODINOVO Kotorska, bl. Lukezije (Janja), djev. i Kvatre (Radoslav, Rade S 29 Sv. Pavao Sv. Polikarp, biskup U 27 Bl. Ozana mučenik; sv. Emanuel, Č 25 NAVJEŠTENJE Čedomir), bisk. Č 21 Sv. Agneza sv. Gaudencije PRESVETO TROJSTVO sv. Ljudevit Montfortski; naučiteljica a (Ema) U 23 (Goran), srijemski (Čedo, Čedoljub, đakon i mučenik; Sv. Petar Chanel; N 30 DAN GOSPODNJI: DJEVICE MARIJE ELIZABETI i crkvena P 26 Sv. Montan i muč.; sv. Emerencijan Saleški S 24 Sv. Modest sv. Cezarije P 22 Sv. Vinko, bl. Peregrin, prezbiterMUKE GOSPODNJE  S 28 KATARINA SIJENSKA, djevica ) biskup i mučenik; i Akvila, supružnici Sv. Franjo Rupert, biskup; P 31 POHOD BLAŽENE ), bisk. Kvatre Č 29 SV. sv. Donat (Darko Č 25 Sv. Nestor, S 23 Sv. Severijan 3. n. k. g. – N. BOŽJE RIJEČI.  S 27 Sv. CVJETNICA – NEDJELJA (Aco, Saša, Branimir papa; sv. Sofija; P 30 Sv. Pio V., N 28 DAN GOSPODNJI: P 26 Sv. Aleksandar bisk. sv. Julijan, muč. Kvatre N 24 DAN GOSPODNJI:PAVLA APOSTOLA tjedna Velikoga Zadarski, SV. (Pačista) P 29 Ponedjeljak tjedna S 27 Sv. Donat P 25 OBRAĆENJE nedjelja korizme i Tito, biskupi GOSPODNJI: 2.

U 30 Utorak Velikoga tjedna U 26 Sv. Timotej sv. Julijan, mučenik Olga  N 28 DAN PROSINAC Merici, djevica; bl. sv. Leoncije S 31 Srijeda Velikoga S 27 Sv. Anđela i crkv. naučitelj; (Cvjetka); sv. Eligije; Akvinski, prezbiter mučenica S 1 Sv. Florencija i Mavro, mučenici Čuklić Č 28 Sv. Toma prorok; sv. Bibijana, prorok; sv. Lucije (Svjetlan) STUDENI sv. Martina (Hrvoje); sv. Papija Č 2 Sv. Habakuk,  ski, Crkva sv. Ante, P 29 Sv. Konstancije Jacinta, Sumbulka) Mariscotti; Ksaverski; sv. Sefanija, djevica i mučenica ETI Anto Padovan (Jaca, – DUŠNI DAN P 3 Sv. Franjo P 1 SVI SV i; sv. Barbara, S 30 Sv. Hijacinta 4. n. k. g. Sv. Ivan Bosco, prezbiter ) o Blažanović, Sveti naučiteljica SVIH VJERNIH POKOJNIKA g reda LISTOPAD Ivan Damaščansk (Mlada nedjelja U 2 SPOMEN djevica i crkvena čka 18, Sarajev Franjevačko  S 4 Sv. Vladimir Vlatko N 31 DAN GOSPODNJI: 2. nedjelja došašća od Djeteta Isusa, svih pokojnika (Živko), muč. riječi, Zagreba 33 81 22 47 N 5 DAN GOSPODNJI: S 3 Spomen P 1 Sv. Terezija Emerik; sv. Vitalis FMC Svjetlo 72 62 00, Fax: +387c i . b a biskup Čuvari ) i dr., muč.

Boromejski; sv.

RUJAN e P 6 Sv. Nikola, biskup i crkveni naučitelj Č 4 Sv. Karlo (Božidar, Bogdan monah S 2 Sveti Anđeli 27. nedjelja kroz godinu Bertila, opatica Tel.: +387 33 jetlorij (Bogoljub); sv. sv. Vito, sv. Verena; bl. Dositej ), mučenik U 7 Sv. Ambrozije, BL. DJEVICE MARIJE Kvatre w w w.sv P 5 Sv. Filotej N 3 DAN GOSPODNJI: francuski muč.; S 1 Sv. Egidije; sv. Feliks (Srećko ) ZAČEĆE Burté i drugovi, ASIŠKI (Mlada nedjelja Marin, đakon ); sv. Trankvilin Leonard, pustinjak; KOLOVOZ S 8 BEZGREŠNO Meksika P 4 SV. FRANJO Č 2 Bl. Ivan Franjo papa i crkveni naučitelj; sv.  S 6 Sv. nedjelja kroz godinu sv. Placid (Dragan 32. iz nedjelja kroz godinu (Vedran) mučenik biskup Kvatre Didak 18.

Kowalska; Ivan Veliki, GOSPODNJI: Č 9 Sv. sv. Mavro, muč.

N 7 DAN GOSPODNJI: bl. Gracija Kotorski prorok; sv. Marcel, bisk.; sv. Roman,  U 5 Sv. Faustina ; sv. Sereno P 3 Sv. Grgur  N 1 DAN Škot; Marija Loretska; – Porcijunkula papa; sv. Mojsije, Terezija iz Kalkute (Zdenko); sv. Renato, (Mislav), bisk.

SRPANJ sv. Vito, biskup Stilit, prezb. Kvatre P 10 Bl. Djevica Sv. Bonifacije I., P 8 Bl. Ivan Duns i muč.; sv. Teodorik S 6 Sv. Bruno 2 GOSPA OD ANĐELA bisk.; sv. Martin; sv. Eufronije od krunice ), muč. S 4 ) I., papa; sv. Danijel 23. n. k. g. Sv. Majka sv. Oliver, biskup Joubert P LATERANSKE BAZILIKE; Djevica Marija Kažotić, opat S 11 Sv. Damaz došašća (Materice sv. Hugo U 9 POSVETA Č 7 Blažena sv. Eleuterije (Slobodan Sv. Aron; sv. Martin; ) i drugovi mučenici; bl. Eugenija 3 Bl. Augustin  N 5 DAN GOSPODNJI: sv. Eleuterij (Slobodan), 1 U nedjelja Č  3. mučenica; i prezbiter; papa muč. ) Studit djevica Veliki, prorok; Vianney, (Cvjetko) LIPANJ N 12 DAN GOSPODNJI: Svjetlana), djevica i mučenica S 10 Sv. Leon Liberat (Slobodan i muč.; sv. Regina, mučenici sv. Teodor (Božidar (Livio) P 8 Sv. Pelagija, P 6 Sv. Zaharija, S 4 Sv. Ivan Marija Nives, Snježana) (Janjko) Ratko); sv. Floro II., papa  P 2 Sv. (Jasna, nedjelja) Tourski, biskup; biskup, i drugovi, Livin ( Križevčanin, prezbiter – MALA GOSPA apostol; sv. Leon naučitelj; sv. Anjelo sv. Ptolomej (Bojan, Eugenije I., papa P 13 Sv. Lucija sv. Kristijan; sv. Č 11 Sv. Martin S 9 Sv. Dionizije, 28. nedjelja kroz godinu (Mlada U 7 Sv. Marko godinu MARIJE Č 5 Gospa Snježna GOSPODINOVO S 3 SV. TOMA, sv.

U 1 Sv. Justin; Križa, prezb. i crkveni biskup i mučenik; 14. nedjelja kroz JE ) BLAŽENE DJEVICE I., papa i Petar, mučenici; U 14 Sv. Ivan od mučenice P 12 Sv. Jozafat, N 10 DAN GOSPODNJI: sv. Filip; sv. Anastazije sv. Donat (Darko P 6 PREOBRAŽEN (TIJELOVO) N 4 DAN GOSPODNJI: slavenski apostoli redovnik; sv. Nikola S 2 Sv. Marcelin  S 8 ROĐENJE Klaverski; sv. Hijacint, mučenik Ljeposava) prezb. i muč. papa; susestre, Drinske ; sv. Serafin Didak Alkalski, II., papa; sv. Kajetan; DOMINIK (Nedjeljko) TIJELO I KRV KRISTOVA (Željko, Želimir, Željan) S 15 Bl. Jula i NIKOLA TAVELIĆ, Alzaška P 11 Sv. Ivan XXIII., sv. Maksimilijan Č 9 Sv. Petar 5 SV. ĆIRIL I METOD, djevica i mučenica  S 13 Sv. S 7 Sv. Siksto Pulcherija (Lijepa, Č 3 PRESVETO 33. n. k. g. SV. Optat (Zdenko), opat prorok; sv. Adela 19. n. k. g. SV. IV.(Srećko), papa; ); sv. Venancije (Božidar) P Tolentinski; sv.

Goretti, i mučenica bl. Matilda, djevica biskup Siska; sv. Č 16 Sv. Hagaj, N 14 DAN GOSPODNJI:bisk. i crkv. naučitelj; sv. Sidonije U 12 Sv. Feliks P 10 Sv. Nikola i muč.; sv. Dorotej N 8 DAN GOSPODNJI: sv. Florencije (Cvjetko U 6 Sv. Marija P 4 Sv. Kvirin, OD KRIŽA, djevica sv. Kristofor, monah; opat Veliki, nedjelja) biskup i opat (Teo, Bogoljub); (Radovan) (Dobroslav), biskup sv. Odon; bl. Ruđer Priscila, supružnici P 9 SV. TEREZIJA BENEDIKTA Velika, djevica P 17 Sv. Modest; P 15 Sv. Albert Marijino (Mlada S 13 Sv. Teofil  sv. Gaudencije S 11 Sv. Danijel, S 7 Sv. Vilibald; i dr., kineski muč.; sv. Akvila i S 5 Sv. Bonifacije 10. nedjelja kroz godinu prorok; sv. Vinebald, Škotska; sv. Getruda 3. reda sv. Franje; sv. Igor 24. n. k. g. Ime mučenik ); sv. Emilijan  I., papa i mučenik; Isusa Petković Grassi S 18 Sv. Malahija, 4. nedjelja došašća (Očići) LOVRO, đakon i U 16 Sv. Margareta Č 14 Sv. Kalist i crkvena naučiteljica N 12 DAN GOSPODNJI: b. i crkv. nauč.; sv. Amat (Ljubo Č 8 Sv. Grgur sv. Rufin bl. Marija Propetoga N 6 DAN GOSPODNJI:  U 10 SV. UGARSKA, zaštitnica Avilska, djevica GOSPODNJI: bl. Saloma Krakovska ASIŠKA, djevica; Alacoque Pieck i dr., muč.; SV. ELIZABETA opat P 15 Sv. Terezija P 13 Sv. Ivan Zlatousti, KRIŽA  N 19 DAN redovnica Dominik, opat S 11 SV. KLARA sv. Viktorija, mučenica ned.)

(Srećko), biskup Margareta Marija P 9 Sv. Nikola apost. Petra i Pavla; sv. i muč. S 17 prorok P 7 Sv. Robert, sv. sv.

Chantal, djevica; bisk. papa; de Fortunat Mihej, Šleska; sv. bazilika sv.

SVETOGA Zefirin, Giuliani, (Mlada Franciska Antohijski, biskup; Č 18 Posveta i crkv. naučitelj; S 16 Sv. Hedviga U 14 UZVIŠENJE sv. Maksim, mučenik (Vatroslava) P 20 Sv. Č 12 Sv. Ivana mučenici S 10 Sv. Veronika 15. n. k. g. SV. BENEDIKT, opat Žalosna U 8 Sv. Medard, 29. n. k. g. Sv. Ignacije naučitelj Kanizije, prezb.

Asiška, djevica; papa, i Hipolit, Djevica Marija bl. Dijana, dj.  đakon i crkveni djevica U 21 Sv. Petar P 19 Sv. Janja mučenici; sv. Ignacija N 17 DAN GOSPODNJI: biskup, mučenici P 13 Sv. Poncijan, n Kolbe, prezbiter i mučenik N 11 DAN GOSPODNJI:Ivan Wall, engleski mučenici (Mislav), bisk.;  S 15 Blažena S 9 Sv. Efrem, Ksaverija Cabrini, Fortuno i drugovi, papa, i Ciprijan, evanđelist i crkv. naučitelj i biskup (Ml. ned.) drugovi, mučenici bisk.; sv. Cenzurije KRALJ 22 Sv. Franciska i drugovi, mučenici S 20 Bl. Paškal P 18 SV. LUKA, Č 16 Sv. Kornelije, sv. Robert Bellarmin, biskup Ivan Brébeuf i S 14 Sv. Maksimilija 20. n. k. g. UZNESENJE BDM prezbiter; sv. Ivon, P 12 Sv. Ivan Jones Č 10 Sv. Bogumil, ISUSOVO. SV. BARNABA, apostol mučenici S 34. n. k. g. – KRIST ), muč.  bl. Emanuel Ruiz predaka Alkantarski; sv. sv. Gašpar FRANJE; SRCE Č 23 Sv. Ivan Kentijski, N 21 DAN GOSPODNJI: muč.; bl. Salvator Lilli i dr., armenski ), muč. svetih Isusovih U 19 Sv. Petar Paula i Irena (Miroslava Bl. Dj. Marija Bistrička; P 17 RANE SV. N 15 DAN GOSPODNJI: i; sv. Stjepan, ugarski kralj sv. Franjo Solanski; P 11 PRESVETO KRISTA Spomendan svih dj. i ned.) U 13 Kretski; sv. Marta, pustinjak Kupertinski, prezbiter godinu Montpejersk de Lellis, prezbiter; sv. Felicita (Sretka NAŠEGA ISUSA Srce Marijino P 24 Badnjak: P 22 Sv. Cecilija, S 20 Sv. Andrija naučitelj S 18 Sv. Josip PADOVANSKI (Mlada sv. Miron, mučenik muč.

P 16 Sv. Roko S 14 Sv. Kamilo S 12 Bezgrešno sv. Vendelin, i mučenica ROĐENJE GOSPODINA SV. STJEPAN, prvomučenik 25. nedjelja kroz I., papa; sv. Kolumban; RA, biskup i crkveni da Silva, djevica; 11. n. k. g. SV. ANTO sv. Leon, Severin, biskup; Leroux, djevica vijetnamski mučenici S 25 B O Ž I Ć – U 23 Sv. Klement  N 19 DAN GOSPODNJI: Taegon i drugovi, korejski mučenici (Ljubo), muč.; U 17 Sv. Beatrica Č 15 SV. BONAVENTU od brda Karmela  Č 21 Sv. SVETA OBITELJ. N 13 DAN GOSPODNJI: sv. Valerije i Rufin, mučenici II., papa; bl. Jozefina Dung Lac i drugovi, i mučenica Kim Križarica; sv. Agapit Krakovska  Marija prorok; N 26 DAN GOSPODNJI: i evanđelist S 24 Sv. Andrija djevica P 22 Sv. Ivan Pavao S 18 Sv. Jelena Eudes; sv. Marijan Mattias, dj. P 20 Sv. Andrija P 16 Bl. Djevica Teodozije (Božidar); sv. Hedviga i, prezbiter P 14 Sv. Elizej, Aleksandrijska, apostol apostol i evanđelist (Silvana) Kvatre biskup; sv. Ivan sv. Amos, prorok ) sv. iz Parme prezbiter; bl. Delfina godinu P 27 SV. IVAN, sv. Marija de Č 25 Sv. Katarina S 23 Sv. Ivan Kapistransk U 21 SV. MATEJ, Č 19 Sv. Ljudevit, S 17 Sv. Hijacint; mučenici (Mladenci David, kralj i prorok U 15 Sv. Vid, mučenik; Terezija Scherer; bl. Ivan 30. nedjelja kroz Portomauricijski, sv. Valerijan (Zdravko)  muč.; sv. Silvan sv. Samuel, prorok; nedjelja kroz godinu iz Lipnice DJEČICA, dr., i 16. opat; Leonardo Marija GOSPODNJI: NEVINA sv.

Sv. bl.

Mauricije 28 U GOSPODNJI: P 26 N 24 DAN i mučenik; redovnik; sv. Šimun P 20 Sv. Bernard, Zaharija i Elizabeta mučenici S 16 Sv. Benon;  S 22 Sv. ); sv. Ruđer  N 18 DAN Becket, biskup ) i Marcijan Antun Fasani, Kotromanić Pietrelcine; sv.

(Božana); sv. Fridrik; Kvatre papa Milivoj, Milovan i drugovi, makedonski Ozana Andreasi, djevica Marija Kraljica S 29 Sv. Toma S 27 Sv. Franjo P 25 Bl. Katarina sv. Lucijan (Svjetlan Č 23 Sv. Pio iz Martin Slomšek S 21 Sv. Pio X., P 19 Sv. Teodozija nedjelja došašća Č 17 Sv. Isaur bl.

(Miodrag, Miljenko, (Alen, Alenko, Leno) srijemski muč.; 21. n. k. g. Bl. Djevica (Miro); bl. Anton GOSPODNJI: 1. ) Kvatre prorok i Marcelijan, muč.; i Protazije, mučenici Č 30 Sv. Jukundo bl. Alan U 26 Sv. Dimitrije, bl. Bartolomej, biskup REDA P 24 Sv. Pacifik  N 28 DAN N 22 DAN GOSPODNJI: djevica; sv. Asterije (Zvjezdan sv. Sergije i crkveni naučitelj U 20 SV. ILIJA, P 18 Sv. Marko I. (Silvo; Silva); FRANJEVAČKOG papa; Isusov učenik; opat; sv. Gervazije Limska, Brindiški, prezbiter i Damjan, mučenici P 31 Sv. Silvestar P 29 SVI SVETI Hrvoslav), apostol S 27 Sv. Evarist, S 25 Sv. Kleofa, P 23 Sv. Ruža bl. Miroslav Bulešić S 21 Sv. Lovro S 19 Sv. Romuald, 12. nedjelja kroz godinu 26. n. k. g. Sv. Kuzma (Andrej, Hrvoje, I JUDA TADEJ, apostoli Honorat (Časlav), biskup (Bariša), apostol; prezbiter Gonzaga, redovnik Č 22 SV. MARIJA MAGDALENA U 30 SV. ANDRIJA sv. Č 28 SV. ŠIMUN N 26 DAN GOSPODNJI: prezbiter sv. Ezekijel, prorok U 24 SV. BARTOL N 20 DAN GOSPODNJI: Slavo, Vjeko, Vjekoslav) (Srećko), mučenik; Aleksije, prezbiter i muč. kralj; sv. Josip Calasanz, mučenici Paulski, ŠVEDSKA, redovnica; i Gleb, ruski mučenici  (Slavko, bl. mučenici Ruiz i drugovi, Sv. Ljudevit IX., P 29 Sv. Felicijan P 27 Sv. Vinko 25 Lovro S Viktor, Boris biskupi; i  P 23 SV. BRIGITA sv. sv.

P 21 Sv. Alojzije Toma More, engleski mučenici monah; mučenik; i Serapion, , Anastazije ) i Sv. Vjenceslav, Šarbel Makhluf, arkanđeli S 30 Sv. Marcijan 31. nedjelja kroz godinu Č 26 Sv. MaksimilijanDavid Lewis; sv. Amadej (Bogoljub JAKOV, apostol U 22 Sv. Ivan Fisher sv. Josip Kafasso ), prezb. U 28 MIHOVIL, GABRIJEL I RAFAEL,  S 24 Sv. 17. n. k. g. SV. sv.

Garnet; bl. Juniper (Borivoj N 31 DAN GOSPODNJI: naučitelj S 29 SV. P 27 Sv. Monika; N 25 DAN GOSPODNJI: roditelji BDM S 23 Sv. Toma prezbiter i crkveni Krstitelja bisk. i crkveni naučitelj; ) i Ana, SV. IVANA KRSTITELJA biskup Č 30 Sv. Jeronim, S 28 Sv. Augustin, 22. n. k. g. Mučeništvo sv. Ivana sv. Celestin (Rajko P 26 Sv. Joakim Č 24 ROĐENJE Maksim, mučenica  Ohridski i drugovi; đakoni Akvitanski; sv.

N 29 DAN GOSPODNJI: ), mučenik; sv. Margareta Ward, (Budimir); sv. Maksencije U 27 Sv. Klement Parmena i Nikola, P 25 Sv. Prosper (Srećko Nikanor, Timon, (Bogdan); sv. Vigilije godinu sv. Aristid; sv. Paulin P 30 Sv. Feliks S 28 Sv. Prohor, S 26 Sv. Deodat 13. nedjelja kroz i mučenik Marija i Lazar iz Arimateje i Nikodem; U 31 Sv. Josip Č 29 Sv. Marta, N 27 DAN GOSPODNJI: Miroslav, Miro) Lionski, biskup i crkveni naučitelj (Zdenka)  Krizolog, biskup (Mirko, P 30 Sv. Petar sv. Fabio; sv. Sidonija P 28 Sv. Irenej (Žarko) Lojolski; I PAVAO, apostoli bl. Rajmund Lulski S 31 Sv. Ignacije U 29 SV. PETAR sv. Ladislav, kralj; Rimske Crkve; S 30 Prvomuč.

SIJEČANJ

Dvanaestlisni Dvanaestlisni kalendar ukrašavaju djela sakralne umjetnosti iz kista vrsnoga umjetnika Gabriela Jurkića, a dizajn kalendara je iznimno pregledan i prepoznatljiv.

2021

Džepni

ISS

N 18 40

-49 95

Kale

sv

ISSN 1840-4995

etoar g

nd

A nt e svetog Ant20 e

Kalendar

2021 21

Knjigu, džepni, dvanaestlisni i jednolisni kalendar sv. Ante poručite pozivom na broj telefona 033 726 200 ili e-mailom na: redakcija@svjetlorijeci.ba ili nas posjetite u našim knjižarama u Vitezu i Livnu.

Razgovor

LJUBAV JE ODGOVORNOST I SOLIDARNOST 42

svjetlorijeci.ba

Nikolina Marčić

mons. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski

@ fra Janko Ćuro urednik@svjetlorijeci.ba

Don Tomo Vukšić rođen je 9. siječnja 1954. godine u Studencima, općina Ljubuški. Osnovnu školu završava u Studencima i Ljubuškom, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu nakon čega studira teologiju u Sarajevu. U međuvremenu je služio vojsku u Subotici i Zrenjaninu. Za svećenika je zaređen 1980. godine nakon čega je obnašao službu župskoga vikara u katedrali u Mostaru te je bio novinar mjesečnika Crkva na kamenu. Na Orijentalnom institutu u Rimu postiže licencijat iz teologije (odsjek teologija-patrologija) te potom iz kanonskoga prava na Sveučilištu Urbaniana. Bio je na službi tajnika Mostarske biskupije. Potom postiže doktorat orijentalne teologije na Orijentalnom institutu disertacijom o odnosima između katolika i pravoslavnih u BiH. Profesor je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji od 1991., a od 1987. i na Teološkom institutu u Mostaru kao i na Institutu u Dubrovniku. Bio je ravnatelj Teološkoga instituta u Mostaru te vicerektor Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa.

Obnašao je razne službe u crkvenim sudovima u Mostaru i Sarajevu, a bio je i sudski vikar u Mostaru. Od 2005. godine predavač je na postdiplomskom studiju KBF-a u Zagrebu, a od 2000. do 2006. predavao je kanonsko pravo na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. Od 2009. generalni je vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Bio je član nekoliko vijeća Biskupske konferencije BiH i ravnatelj Katoličke tiskovne agencije iste BK. Priredio je nekoliko znanstvenih zbornika i monografija, sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim simpozijima te objavljuje na hrvatskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Suradnik je, urednik i član uredništva raznih časopisa, enciklopedija i novina te čest propovjednik i voditelj duhovnih obnova. Prvim vojnim ordinarijem u BiH imenovao ga je papa Benedikt

XVI. 1. veljače 2011., a za biskupa je zaređen 2. travnja 2011. u Mostaru. Dopredsjednik je BK BiH, član Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog i član Mješovitoga povjerenstva za odnose Crkve i države. U siječnju ove godine papa Franjo imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije.

Početkom godine imenovani se nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije. Osmo je stoljeće neprekidnoga rada franjevaca Bosne Srebrene u BiH pa tako i u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Koja su Vaša zapažanja o njima i njihovoj ulozi u životu nadbiskupije?

U svom pozdravnom govoru kod proglašenja imenovanja na službu koadjutora obratio sam se također i zahvalio svoj braći redovnicima i sestrama redovnicama. Među njima osobito braći franjevcima zato što su oni duhovni pastiri brojnih vjernika i župa u Nadbiskupiji, a obnašaju i druge službe. Tada sam kazao također da su redovničke karizme, kad ih se predano i dosljedno živi, blagoslov za narod Božji i velika potreba Crkve. Zato je doslovce zadaća svakoga biskupa biti otvoren za redovničke karizme i izravno pomagati da, u skladu s nakanama utemeljitelja pojedinih zajednica i pod vodstvom Crkve i redovničkih poglavara, one rastu i osnažuju se.

Jer snaga konkretnoga dobra, svetosti i javnoga djelovanja žive Crkve na zemlji jednaka je zbroju svih naših pojedinačnih i zajedničkih duhovnih snaga, dobara, svetosti i djelovanja. To je kršćanska istina koju moramo snažno zastupati i truditi se biti njezini nositelji. To je dapače naša vjerska i moralna obveza. Naime, mi smo svi dijelovi jednoga organizma, Crkve, čak udovi toga mističnog tijela Kristova. A na pitanje zašto smo udovi istoga tijela i zašto smo odgovorni jedni za druge odgovara sveti Pavao: „Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni… Ne može oko reći ruci:

‚Ne trebam te’, ili pak glava nogama: ‚Ne trebam vas.‘” (1 Kor 13-21). Dapače, svi mi trebamo jedni druge. Dopunjavamo se i trebamo surađivati.

U tom smislu velika je uloga i odgovornost nas svećenika, bez obzira na to kojemu redu pripadamo, jer nam je u dušobrižništvu uvijek povjerena pastoralna briga za dio Kristova tijela, a preko toga dijela pomažemo i cijeloga mističnog Krista. Nadam se da ćemo u toj svijesti svi rasti, učiti iz dobrih primjera u prošlosti, na crkveni način rješavati otvorena pitanja, poštivati crkvenu hijerarhiju i njezine mjerodavnosti, s povjerenjem u Božju providnost planirati budućnost i pastoralne programe, da ćemo rasti u svojoj crkvenosti, radovati se zbog uspjeha svake zajednice i svakoga dijela zajedničkoga tijela Crkve i vrlo sam zahvalan svima koji tako čine. Tako vidim ulogu i poslanje svake redovničke zajednice. Neka rastu i cvjetaju u dobroti, pobožnosti i svetosti.

Odnos Crkve i politike Koje su po Vama osnovne teškoće i prednosti s kojima se susreće Crkva u BiH i Hrvatskoj u suvremenom društvu? Čini mi se da postoje dvije osnovne poteškoće s kojima se susreće Crkva u ovo vrijeme u našemu narodu. Jedno je pitanje potrebe pastoralnoga odgovora na kulturološke procese koji se događaju u svijetu i civilizaciji kojoj pripadamo, pa i kod nas. Ti procesi stvaraju navike i ponašanje koje ljude polako odvodi u stanje da se živi kao da Boga nema. Taj sve rašireniji osjećaj psihološke i duhovne samodostatnosti pojedinca, čovjeka bez Boga i zemlje bez nebesa, kao i sve druge njegove posljedice vrlo su ozbiljno pitanje koje treba odgovor. Traži ga Crkva cijele Europe, kao i za pitanje smanjivanja broja duhovnih zvanja, ali teško ide.

Druga poteškoća u našim biskupijama je pitanje smanjivanja broja ljudi i vjernika, nezaposlenost te iseljavanje. rujan 2020.

43

P

riroda je u svojoj ljepoti zarobila pogled i ljudi ponizno stoje i dive se zaboravljajući da su i oni dio toga Božjeg davanja. Gledaju more i morske ribe, gledaju planine i daleke vrhunce, ogledaju se u gorskim jezerima i čude sitnim cvjetovima i mirisnim voćkama.

Stijene se nadvijaju nad potocima, malene kamene udubine ispunjene kišnicom pozivaju prolaznika da zastane da se napije vode iz obližnjega izvora koji skriven prska iza zelene paprati. Čovjek zaboravlja da je to njemu prvome ponuđeno, da je to dio blaga koji bi trebao činiti i njegov život. Sve je stvoreno iz ljubavi i od Ljubavi. U Bibliji se jasno ocrtava ta želja da čovjek bude sretan i pridonese zemlji i njezinu usponu. Koliko se god čovjek uzvisivao i udaljavao od svoga Stvoritelja, toliko osjeća prazninu u sebi i nastoji ju ispuniti nekom biti koja često nije valjano rješenje ili koja bi ga odnijela u još dublje praznine. Koliki pojedinci danas lutaju, glavinjaju u potrazi za smislom, za opipljivim stanjem kojim bi pojasnili uspone i padove i kojima bi sebe stavili u zoru jasnosti i otkrića. Sve pokušavaju dodirnuti intelektom, pameću, i ako to ne uspiju, zapadaju u krizu i crnilo.

Papa Ivan Pavao II. je u Apostolskoj pobudnici Pomirenje i pokora istaknuo: „Govoriti o društvenom grijehu prije svega znači priznati da se zbog tajanstvene i nepronicljive, a opet zbiljske i konkretne solidarnosti ljudskoga roda, grijeh svakoga na određen način odražava i na drugima. To je naličje one solidarnosti što se, s vjerskoga stanovišta, očituje u dubokom i čudesnom otajstvu općinstva svetih zbog kojega se moglo reći da ‚svaka duša što se uzdiže, uzdiže i svijet‘.” Kao što naša kreposna djela uzdižu druge tako i naša grešna djela utječu na druge. Nijedan se grijeh ne tiče isključivo same osobe koja griješi, nego se svaki grijeh odražava na cijeli ljudski rod, bez obzira na to o kojoj 48

svjetlorijeci.ba

Pogled u dušu

Svatko živi po svom pravilu @ prof. dr. Snježana Šušnjara

Moda koja se propagira i u koju se mlade uvlači i oblači zbunjujuća je i nadasve oskudna u svojim kreacijama. Sve to kazuje o siromaštvu duha i zlu vremena koje vanjštinom nastoji oslabiti volju i vlastiti izbor, ali i razvoj kvalitetne moralne osobe vrsti grijeha je riječ. Stoga trebamo biti vrlo oprezni što činimo u svojim životima, kako se ophodimo prema životu koji nam je darovan i slijedimo li valjano ‚upute za uporabu‘ koje smo obećali koristiti ili su drugi obećali u naše ime.

Ukoliko zaboravimo vlastitu tradiciju, svoje korijene i bitak, moglo bi se lako dogoditi da ćemo zastraniti. Suvremena kultura je puna lažnih vrijednosti koje zarobljavaju, osobito mlade koji se tek traže i kojima blještavilo često zaslijepi vid ili zarobi srce. Ukoliko nisu pripravni, ukoliko od malih nogu nisu dobivali snagu, upute i vrijednosti, postat će hrana različitim kradljivcima i podložni izazovima kojima nije namjera izgraditi ih i učiniti dobrim ljudima nego naprotiv, učiniti ih robovima i ovisnima. A rođeni su slobodni i iz Ljubavi.

Roditeljska uloga je ogromna i zahtjevna. Roditelji i sami moraju jedni druge izgrađivati i hoditi stazama vjernim i poštenim. Samo čista srca, ponizne duše, slobodni i sretni ljudi mogu rađati i odgajati sretne duše. Većina

roditelja danas svoju djecu prepušta samoodgoju. Djeca, zbunjena tom ulogom koja im nije prirođena nego nametnuta, postaju sami sebi odgojitelji i tako nastaje čudan spoj ljudske zajednice u kojoj nitko nije sretan. Očito je da se zbivanja u društvu preslikavaju i na obitelj. Ova su vremena nalik onima kad je Izrael opetovano trčao za tuđim bogovima o čemu Knjiga o Sucima znakovito svjedoči: „U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo.” Ukoliko društvo, s onima koji ga vode, nije izgrađeno, svjesno i odgovorno, takvo uskoro postaje i stanovništvo jer je naviknulo da ništa ne ide kako treba, nego da se stalno rade neki ustupci i da se druge mora potkupiti ukoliko se želi nešto konačno dovršiti. Postalo je razumljivo biti nepošten, lagati, podmetati, činiti ustupke radi vlastitoga probitka, otimati od drugih, pristajati na kompromise, kupovati diplome i predstavljati se lažno. Niti jedna odluka nije konačna i nepromjenjiva, sve ovisi o interesima. Pojedinac

Skupljajući zalaske sunca

Potka naše civilizacije @ Elvira Koić

Ma kakve sve istinite i zamišljane teorije objašnjavale njihovo podrijetlo, riječi sadržane u Bibliji stvorile su i još uvijek održavaju našu civilizaciju. Knjiga je to zbog koje se učilo čitati, ali i pisati kako bi je se prepisivalo na svim jezicima svijeta.

P

a ako su naši životi u ovom dobu osnova, onda je Biblija potka našega svijeta. U tom prepisivanju možda se uvijek malo dodavalo ili oduzimalo pa se možda koješta i promijenilo, prevelo u duhu vremena i jezika prevoditelja ili prepisivača, ali još uvijek je ona temelj svega i za sve. Rekli bi kod nas „Kakva je, takva je, naša je”. Pa da nije napisana ni jedna druga knjiga na svijetu, možda bi bila sasvim dovoljna

jednom ljudskom životu, za učenje i proučavanje.

Knjiga je to koja kao da daje odgovore o svemu, doslovno i metaforički, u prispodobama i stihovima. Od postanka svemira, svjetla, svijeta i života na njemu do prvih ranih civilizacija uništenih općim potopom čije tragove nalazimo i danas prateći središnje meridijane. Zatim govori o ponovnom stvaranju

i uzdizanju, ropstvu i novoj civilizaciji nastaloj oslobođenjem. Govori o životnim pravilima i zapovijedima bez kojih ne bi bilo slobode, sve do spoznaje koja je omogućuje, a ta je „Neka bude po volji Tvojoj”.

Doduše, danas su sudovi prepuni predmeta i slučajeva, najviše povezanih s kršenjem upravo tih pravila stvorenih pri Izlasku, gotovo 1500 godina prije početka nove ere, odnosno oko 3500 godina prije današnjega dana. Toliko treba čovječanstvu da još uvijek ne savlada u potpunosti ni prvih Deset zapovijedi, a tek je nešto više od 2000 godina kako nam je Isus objavio najvažniju od svih: Ljubite Boga i ljubite drugoga kao što ljubite sebe. Tek onaj kojem to uspije smije reći „Evo čovjeka!” Ne čudi što ga tada nisu razumjeli, kada je i danas, nakon toliko godina baš to možda najteže prihvatiti.

Biblija opisuje i druge različite važne osobe, povijesno stvarne ili stvorene poput metafora, koje predstavljaju ideale dobra, ali i zla, kako bismo mogli razlikovati jedno od drugoga. Dok se čita ili sluša, iako racionalno znamo da se čitaju uvijek isti tekstovi, svaki put kao da se odnose baš na ovaj sadašnji trenutak i baš na našu zajednicu. Univerzalno u cijelom svijetu. Svatko se prepoznaje u križnom putu. Svatko je najmanje tri puta pao. Svatko ima nekoga kuma, poput Šimuna. Svatko ima nekoga kome nedostaje. A svi živimo dok god nas se netko sjeća.

Svatko je najmanje tri puta pao. Svatko ima nekoga kuma, poput Šimuna. Svatko ima nekoga kome nedostaje.

A svi živimo dok god nas se netko sjeća 50

svjetlorijeci.ba

Putopis: Goslar

Tragovima rudarstva @ Dalibor Ballian ballian.dalibor

Jedan od najljepših gradova Njemačke zasigurno je Goslar, smješten u središnjem dijelu ove zemlje. Grad je na sjevernom rubu Hartzinskoga masiva, a uz njega teče rijeka Okers pritokom Abzucht. Potoci Dörpke i Gelmke također se slijevaju iz podnožja Harza u grad i čine mrežu manjih rastoka u Goslaru te se ulijevaju u Abzucht.

P

laninski dio Goslara i okolice karakteriziraju siromašna kisela tla nastala na škriljcima, dok je ravničarski dio bogat glinenim tlima pogodnima za poljoprivredu, a prije svega za uzgoj repe. Inače, cijela okolica bogata je šumama koje su poznate kao Hildesheimske šume, na sjeveroistoku su šume Harlyi, nalazimo ih uz rijeku Oker.

Prema jugu se uzdiže planina Rammelsberg, a na njoj dominiraju šume četinjača i listača.

Dinamična povijest Goslar pamti burnu povijest, a uspon je doživio kada je Achen započeo gubiti primat. Tada Goslar postaje kraljevska, 52

svjetlorijeci.ba

a potom i carska prijestolnica, te ima kontinuitet više od tisuću godina povijesti. Pored političke, grad je imao i ekonomsku moć kojoj je vjerojatno doprinijelo otkriće ležišta rude srebra i bakra, pa se u gradu utemeljuje najveće i najsigurnije sjedište vlasti čime dobiva primat nad ostalim gradovima ondašnje Njemačke. Nakon toga je stoljećima bio omiljeno sjedište vlasti i istovremeno središte kršćanstva. O tome svjedoče stare carske palače, kao i podatak da su grad krasili zvonici s 47 crkava, kapela i samostana po čemu je grad prozvan „Rim sjevera”. Imao je utvrđene obrambene zidine oko srednjovjekovnoga grada u vidu zemljanih nasipa i kula, zidova, bastiona i odjeljenja što je bio

dokaz sposobnosti grada da se dugo i uspješno brani. U 16. stoljeću Goslarove su se zidine pojačale posljednji put dok su kapije postale istinske tvrđave. Neke su danas ukrasi grada.

Istovremeno s izgradnjom carske palače u podnožju je sagrađena katedralna crkva sv. Šimuna i Jude koja je tijekom sljedećih desetljeća bila uzor brojnim romanskim crkvama u okolici i regiji. To je bilo razdoblje velikoga utjecaja kraljeva i careva na crkvenu politiku, a mnogi su lokalni stanovnici postigli najviše crkvene položaje postajući biskupi ili savjetnici kraljevskoga dvora.

Današnji je pogled na gradski pejzaž nešto drukčiji zbog novih pet velikih župnih crkava i restaurirane carske palače zbog čega se bitno razlikuje od prvotnoga pogleda, ali je i dalje dojmljiv i impresivan. Od palače prema gradu vode brojne šire i uže ulice od kojih su mnoge krivudave i uske, ali su sve kaldrmljene i pričaju svoju priču. Ulice povezuju kuće koje su pak svojom arhitekturom i stilom gradnje specifične ne samo u Njemačkoj nego i u cijelom svijetu. Kao građevni materijal korišten je hartzinski škriljac.

Nove knjige u izdanju Svjetla riječi

Djelotvorna vjera

Studije, komentari, razgovori Knjiga na suvremen način raspravlja o bitnim pitanjima vjere. Kroz četiri poglavlja autor fra Marko Semren razvija temeljnu istinu kršćanske vjere, a ona glasi: Ljudski život može uspjeti i postići svoju puninu samo u vjeri u Boga Stvoritelja.

Fra Anđelko Kamenčić Ponos i dika Jelašaka

Peta obljetnica preminuća dragoga subrata u Kristu fra Anđelka Kamenčića prigoda je ponovno probuditi lijepe uspomene na njega, njegov samozatajni i požrtvovni rad što je i cilj ove knjige koju je priredio Nikola Kamenčić.

Knjiga je to koja otkriva kako su fra Anđelka vidjeli i doživjeli oni s kojima je živio i radio i zašto je on danas uistinu ponos i dika Jelašaka.

Svoje primjerke knjige poručite pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 Pišite nam na: redakcija@svjetlorijeci.ba Posjetite nas u ulici Zagrebačka 18 u Sarajevu, ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu

In memoriam: Ivo Banac

Čovjek, kršćanin, povjesničar

N

eposredno prije izlaska srpanjsko-kolovoškoga broja Svjetla riječi stigla je tužna vijest da je u Zagrebu, nakon teške bolesti, 30. lipnja umro povjesničar Ivo Banac. Većini naših čitatelja bio je poznat kao osoba angažirana u javnom (društvenom

problemima Bosne i Hercegovine.

Naši pak redoviti čitatelji pamte ga kao suradnika našega mjesečnika, navlastito po povjesničarskim prilozima što ih je, na poziv redakcije, objavio u Svjetlu riječi početkom prošloga desetljeća. Nakon što su bili

i političkom) životu Hrvatske u posljednjih trideset godina, ali i kao intelektualac koji je u najtežim ratnim i potonjim godinama nedvosmisleno i hrabro progovarao o najakutnijim

serijalizirani u našem mjesečniku tijekom dviju godina, Bančevi su prilozi ukoričeni u knjigu Hrvati i Crkva.

Kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti, koja se u travnju

54

svjetlorijeci.ba

2013. pojavila u zajedničkom aranžmanu FMC Svjetla riječi i zagrebačkog Profila.

O okolnostima koje su prethodile suradnji i o bosanskim franjevcima Ivo Banac je ponešto kazao u predgovoru spomenute knjige: „Siječnja i veljače 2002. proveo sam gotovo mjesec dana u Sarajevu, kao gost Franjevačke teologije u Nedžarićima [...] Osjetio sam svu snagu bosanskoga franjevačkog duha i uspostavio trajna prijateljstva s ljudima koji su, poput Franjina prijatelja fra Ruffina, od Gospodina dobili znak, da dok su živi ne osjećaju nikakve žalosti ni sjete.” O samom pozivu na suradnju u Svjetlu riječi Banac dalje kaže: „Tako sam dobio nepredviđenu mogućnost i izazov napisati jednu malu, ali preglednu, sintezu najrecentnijih stoljeća naše Crkve, o temi kojoj sam se vratio nakon dosta vremena, ali koju sam postojano pratio od samih početaka vlastitih istraživanja.” Životna sudbina Iva Banca poklopila se sa sadržajima druge polovice 20. stoljeća, kojima se bavio kao povjesničar, a kasnije i s novim, tzv. tranzicijskim nevoljama na prijelazu u novi milenij: iskustvo Bančeva iseljeništva podudarilo se s dijelom rezultata Drugoga svjetskog rata. Naime, jedva desetak godina nakon rođenja godine 1947. u Dubrovniku Banac s majkom napušta Jugoslaviju i nastanjuje se u Sjedinjenim Američkim Državama. Srednjoškolsko obrazovanje stječe kod isusovaca u New Yorku, povijest studira na sveučilištima Fordham i Stanford, na Stanfordu doktorira, a od 1977. do 2009. radi kao profesor na Yale University. Početkom

devedesetih vraća se u Hrvatsku i uključuje se u njezin politički život. Bio je beskompromisno, postojano i neumoljivo kritički nastrojen prema službenoj politici Republike Hrvatske, osobito prema njezinu odnosu prema Bosni i Hercegovini.

Objavio je nekoliko monografskih djela i brojne pojedinačne radove iz svoje strukovne sfere, o kojima se zainteresiran čitatelj lako može obavijestiti na različitim internetskim postajama. U ovoj prigodi treba spomenuti dva kapitalna djela kojima je Ivo Banac uvelike odredio i značajno obogatio domaću historiografiju: The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics (Cornell University Press, 1984) i With Stalin against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism (Cornell University Press, 1988). Međutim, u Bančevoj bibliografiji postoji još jedna u nas nedovoljno poznata činjenica. Naime, od početka devedesetih Yale University Press ustanovio je ediciju Annals of Communism [Anali komunizma] u kojoj se objavljuju knjige što ih priređuju američki specijalisti za sovjetsku povijest na temelju dokumenata ruskih arhiva. Jedan od dosad izašlih trideset svezaka priredio je Ivo Banac pod naslovom The Diary of Georgi Dimitrov 1933–1949, opremivši ga iscrpnom uvodnom studijom i popratnim bilješkama. I ovom je knjigom, kao i svojom cjelokupnom borbom za povijesnu istinu, pokazao da suvremena osuda komunizma ne može nadomjestiti njegovu svestranu i stručnu analizu. Cijeloga svoga života Ivo Banac je bio povjesničar koji je svoje sugrađane podsjećao i na ono što bi oni htjeli zaboraviti (E. Hobsbawm).

Redakcija Svjetla riječi ovime iskazuje zahvalu velikom povjesničaru Ivu Bancu na njegovoj suradnji u mjesečniku Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Govor na pogrebu Ive Banca Ivo Banac je bio ljubitelj istine i ljubitelj ljudi. Napisao je izvrsne povijesne knjige da bi nas oslobodio od laži, a laž je nasilje nad ljudima i naprosto nasilje nad životom. Njegove su knjige slobodne od svake ideologije, a ideologija je, po Karlu Marxu, lažna svijest, jasnije rečeno, lažno znanje.

Ivo Banac napisao je dvije fundamentalne knjige o dvjema najopasnijim modernim ideologijama: o nacionalizmu u liku nacizma i fašizma te o komunizmu u liku staljinizma. Te su ideologije proizvele konclogore, koji su vrhunac zla na ovome svijetu jer im je cilj bio ubijati ljude na znanstveno i tehnički što savršeniji način.

Ivo Banac kao povjesničar bio je izvrsno teološki verziran, o čemu svjedoči njegova knjiga Hrvati i Crkva. Bio je svjestan da je u modernom dobu došlo do uzajamne isključivosti uma i znanosti na jednoj strani te vjere i religije na drugoj. Ta uzajamna isključivost koja i danas vodi ljude i cijelo čovječanstvo u nove mržnje i nove sukobe nesreća je za našu i uopće za zapadnu kulturu. Nacionalizam je, prema Bancu, masovna sekularna religija, što znači da je katoličanstvo, prihvativši hrvatsku nacionalnu ideologiju, i samo postalo sekularna ideologija. Opisujući politički katolicizam jasno je pokazao da je takav katolicizam puki službenik nacije, a ne Isusa Krista. Kao autentičan vjernik Ivo Banac je znao da je Isusova forma života mjerodavna za sve kršćane i da se kršćanstvo reformira tako što se vraća svojoj izvornoj i mjerodavnoj formi života. Dokazao je da se Crkva uspjela oduprijeti komunizmu (staljinizmu), jer je komunistički program zahtijevao ukidanje religije i znanstveno dokazivanje Božjega nepostojanja, što je izraz nove ideologije koja se zove scijentizam.

Današnje ideologije zlorabe (instrumentaliziraju) ne samo religiju i znanost, nego i cjelokupnu kulturu. Od te ideologizacije odnosno instrumentalizacije cjelokupne kulture može nas osloboditi samo istina (Iv 8,32). Zato je naš prijatelj i brat u Kristu Ivo Banac tražio i ljubio istinu koja nas oslobađa od laži kao izvora nasilja. Ljubio je istinu koja nas sve povezuje u jednu zajednicu. Znao je da istina nije i ne može biti ničiji posjed, jer nas istina sve nadilazi. Ljubeći istinu Ivo Banac je istodobno ljubio i ljude, jer je ljudima govorio o istini kao njezin ljubitelj i služitelj, a ne kao njezin posjednik. Istina se na hebrejskom kaže emet, što znači pouzdanost, postojanost i vjernost.

Istina je u Bibliji personalno-povijesna kategorija. Osoba je istinita ako je pouzdan, postojan i vjeran prijatelj. U tom smislu Bog je apsolutno pouzdan, postojan i vjeran prijatelj.

Dragi prijatelju Ivo, sretno ti putovanje do Apsolutnog Prijatelja. I hvala ti na svjedočenju istine o Bosni i Hercegovini. Počivaj u Božjoj ljubavi i u srcima onih koji te poštuju i vole.

Mile Babić

Redakcija SR rujan 2020.

55

Književnost bosanskih franjevaca

Razgovor prijateljski fra Stjepana Vilova @ Ivo Pranjković

ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

Fra Stjepan Vilov djelovao je u sjevernim dijelovima franjevačke provincije Bosne Srebrene, najviše na području Mađarske. Rođen je u Budimu potkraj 17. stoljeća, a umro također u Budimu 1747. godine.

N

ovicijat je započeo 1709. godine u iločkom samostanu, a filozofski i teološki studij završio negdje u Italiji.

Godine 1718. postavljen je za profesora (lektora) na visokom bogoslovnom učilištu u Budimu. U budimskom franjevačkom samostanu bio je u tri navrata biran za gvardijana, treći put od 1746. pa do smrti. Bio je i definitor Provincije (1735–1738) te generalni vizitator u bugarskoj franjevačkoj provinciji. Kao gvardijan zaslužan je za dogradnju crkve i samostana u rodnom Budimu. Život i djelo Dok je bio na službi profesora budimskoga učilišta, sastavio je za potrebe svojih studenata skriptu pod naslovom Tractatus de Deo uno et trino (Osijek, 1727/1728), a nešto kasnije napisao je i djelo De sacra Scriptura (Budim, 56

svjetlorijeci.ba

1735/1736). Najpoznatiji je međutim kao autor dosljednom ikavštinom pisanoga spisa pod naslovom Razgovor prijateljski među krstjaninom i ristjaninom, koji je objavio u dvama izdanjima (1736. i 1741). Taj spis sadrži prilično opširnu raspravu, prožetu ponešto nategnutom filozofičnošću, između krstjanina (tj. katolika) i ristjanina (tj. pravoslaca), i to ponajprije o pitanjima u kojima između katolicizma i pravoslavlja ima znatnijih razlika. Dva spomenuta izdanja međusobno se dosta razlikuju. Prvo izdanje sadrži predgovor o grafijskim pitanjima, a drugo ne sadrži. Osim toga u prvom izdanju rasprava se koncentrira na pitanja vezana za katolički pozdrav Faljen Isus!, koji među pravoslavcima nije uobičajen, a drugo je izdanje svojevrsni nastavak te rasprave u kojem se katolik (Francesko) i pravoslavac (Teodor) najprije podsjećaju na raspravu iz prvoga

izdanja, a onda prelaze na prijepore oko riječī koje se često čuju među pravoslavcima i kojima se oni diče. To su riječi: U kojoj sam se viri rodio, u onoj ću i umrti.

Prvo se izdanje spomenutoga spisa među jezikoslovcima često citira i komentira po spomenutom predgovoru pod naslovom Opomena o pisanju ričih naših s latinskimi slovi, koja zapravo predstavlja završnu fazu grafijske reforme što se među franjevcima tzv. budimskoga kruga provodila tridesetih godina 18. stoljeća. Započeli su je fra Šimun Mecić i fra Lovro Bračuljević, a njezinu završnu fazu obilježili su fra Stjepan Vilov i fra Jeronim Lipovčić. Ta reforma, koja je rezultirala grafijskim uzusom poznatim pod nazivom slavonski slovopis, upravo je poslije objavljivanja spomenutoga spisa fra Stjepana Vilova postala općeproširena u sjevernim dijelovima Provincije, posebno u Mađarskoj i Slavoniji, a utjecala je i na grafijske reforme koje su se provodile u bosanskim, hercegovačkim i dalmatinskim dijelovima Provincije. Prijedlog reforme koju je predložio Vilov doživio je u međuvremenu samo jednu promjenu, i to onu koju je zagovarao Matija Antun Relković u svojoj Slavonskoj i nimačkoj gramatici iz 1767. godine. On je naime za slovo š predložio dvoslov sh, za razliku od Vilova koji je predlagao ss. Prije toga dugo se glas š pisao kao sc, što je Relković kritizirao jer po njegovu mišljenju nije dovoljno razlikovan, pa se npr. u slučaju da se š piše kao sc ne bi razlikovalo pisanje sintagmi dva koša i dva kosca (u oba slučaja pisalo bi se dva kosca).

Vrlo je zanimljivo i prije toga nešto slično u cijeloj hrvatskoj slovopisnoj i pravopisnoj povijesti nezabilježeno to da je Vilovljevu grafijsku reformu opjevao u desetercima subrat fra Stjepana Vilova fra Emerik Pavić, inače najplodniji pisac među franjevcima u mađarskom dijelu Provincije, koji će se (dio) 1757. godine odvojiti od Bosne Srebrene u posebnu Provinciju Ivana Kapistrana.

Likovna umjetnost Bosne Srebrene

Kameni svjedoci vremena @ Marko Karamatić

marko.karamatic@gmail.com

U muzejima diljem Europe susrećemo se, među ostalim, također i s djelima veličanstvene grčko-rimske civilizacije od prije dvije tisuće i više godina. Iako je mnogo toga uništeno i iščeznulo u povijesnim lomovima, danas na temelju sačuvanih ostataka u prilici smo sagledati njezine domete. To se ogleda u kamenim spomenicima visoke povijesno-kulturne i umjetničke vrijednosti: reljefi u kamenu, skulpture, arhitektonski fragmenti…

U

novom vijeku postupno je sazrijevala svijest o potrebi čuvanja i prezentacije bogatoga grčko-rimskog kulturnog civilizacijskog nasljeđa.

Kršćanstvo je uspjelo sačuvati poveznicu s civilizacijom i kulturom antičkoga svijeta u nestajanju i posredovati je mladim narodima u osvit rađanja Europe.

U naše vrijeme brigu za očuvanje tih spomenika imaju muzejske institucije. Prve takve ustanove modernoga tipa javljaju se u doba renesanse (15/16. st.) u Italiji. Kasnije, napose tijekom 18. stoljeća, osnivaju se i u drugim zemljama Europe, a njihov se broj intenzivira u 19. stoljeću u razdoblju nacionalnoga buđenja. Tada nastaju i prve arheološke muzejske zbirke u hrvatskom prostoru.

Godine 1820, ravno prije dva stoljeća, osnovan je arheološki muzej u Splitu, 58

svjetlorijeci.ba

najstariji ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj jugoistočnoj Europi. Desetak godina kasnije (1830) utemeljen je muzej u Zadru.

Briga za kulturno nasljeđe Na području današnje Bosne i Hercegovine, zapadne provincije Osmanskoga (Turskoga) Carstva na tako nešto tada se i ne pomišlja. U dekadentnom razdoblju Carstva, kada ono ide svome kraju, bilo bi preuzetno očekivati neki kulturni pothvat, pogotovo što toga nije bilo ni u boljim njegovim vremenima, barem što se Bosne tiče. Prve ideje o potrebi brige za kulturnim nasljeđem javljaju se kod franjevaca. Oni su se školovali na zapadu i tamo su se, osim stjecanja znanja, susretali s različitim

oblicima kulturnih i umjetničkih događanja. Tamo su nabavljali djela likovne umjetnosti, predmete praktične primjene u bogoslužju, kao i knjige s područja filozofije, teologije, medicine, prirodoslovlja... Sve to danas vidimo u muzejima naših samostana, napose onih triju najstarijih (Kr. Sutjeska, Fojnica i Kreševo) koji su nadživjeli Osmansko Carstvo.

Fra Ivan Frano Jukić bio je prvi koji je iznio zamisao o osnivanju bosanskoga muzeja u jednom svom pisanom prilogu (1850): „Poznato je svima kod nas, kako se u Bosni starinske stvari: novci, kamenje, pečati i.t.d. nalaze, i pohlepnim inostrancim u malu cienu prodaju! (…) Ja sam od niekoliko godinah počeo ovake stvari sabirati i odkupljivati, zato molim sve Bošnjake, koji takog šta imade, te misli inostrancim prodavati, nek se javi meni, ja ću mu toliko platiti gotovinom, koliko svaki drugi inostranac, ako ne još bolje; a sve domorodce molim, da za ovakim stvarima budu, te gdie štogod opaze, da odkupe na moje ime. Ako Bog da! s mojom zbirkom, želim metnuti početak ‚Bosanskom Muzeju‘ akoli to ne mogne biti, to ću nastojati, da moje ovo starinsko blago dođe u slavjanske ruke, koje neće s njime trgovati, već ga dobru obćenomu odrediti” (Bosanski prijatelj, sv. 1/1850, 139).

Jukićev muzej ostao je ideja. Nije bilo uvjeta da se ostvari, ali je već sama ta zamisao bila poticajna i inspirativna čitavom nizu franjevaca. Dolaskom Austro-Ugarske (1878) bitno se promijenio odnos prema temeljnim društvenim temama pa tako i prema kulturi. Pristigli su u BiH, među ostalima, i brojni arheolozi. Istraživali su niz njima atraktivnih arheoloških lokaliteta. Registrirali su stećke, istraživali rimske lokalitete, stare gradske utvrde, ostatke starih crkava… Nova je vlast svoju zainteresiranost za istraživanja bosanske povijesti potvrdila osnivanjem Zemaljskoga muzeja BiH u Sarajevu (1888), jedne od najvažnijih kulturno-znanstvenih institucija u Bosni i Hercegovini.

R

iječ Božja ne može stati u pismo, pa ni u Sveto pismo. Ona se ne može ukoričiti. Ono što je Bog rekao i učinio za nas ne bi mogle obuhvatiti sve knjige svijeta (usp. Iv 21,25).

Sveto pismo je povijesni dokument u čijem se središtu nalazi istina našega spasenja, odnosno sve ono što je Bog rekao i učinio radi nas i radi našega spasenja, a što su zapisali Bogom nadahnuti ljudi.

Božja riječ postoji od vječnosti, po njoj je sve stvoreno, ona je u punini vremena postala tijelom, a na koncu vremena Bog će u svojoj Riječi (Kristu) sve ponovno uglaviti. Sveto pismo svjedoči o događaju Boga koji se ljudima objavljuje riječima i djelima te koji je u Kristu, kao svojoj konačnoj ili definitivnoj Riječi, rekao sve. Zato ne treba očekivati nikakvu drugu objavu kojom bi Bog trebao nadopuniti sebe, jer nam je u Isusu Kristu dao samoga sebe. Isus Krist je Božja konačna Riječ koja je hermeneutsko središte čitavoga Svetog pisma. Stoga i Stari i Novi zavjet treba tumačiti i čitati kristološki. Sveti Augustin lijepo kaže kako je Novi zavjet skriven u Starom, a Stari otkriven u Novom. Ovo skrivanje Novoga u Starom i otkrivanje Staroga u Novom moguće je upravo zato što i u jednom i u drugom odzvanja Božja riječ, odnosno Božji govor: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove” (Heb 1,1-3). Imajući na umu ovu dinamiku Božjega govora neizmjerno je važno egzistencijalno usvojiti Božju riječ koja je zapisana u Svetome pismu te sadržana i u Tradiciji ili Predaji.

Sveto pismo i euharistija Na razini dojma, čini se kako u našem hrvatskom katoličkom narodu još uvijek nismo došli do svijesti o egzistencijalnoj važnosti Svetoga pisma za naš molitveni, vjernički i uopće duhovni život. Nadbiskup Smiljan Franjo Čekada na Drugom 60

svjetlorijeci.ba

Čitanje Svetoga pisma

Egzistencijalno usvajanje Svetoga pisma @ Hrvoje Kalem

Sveto pismo nije tek riječ o Bogu, nego Božja riječ koja je u jednom povijesnom trenutku bila zapisana. U njoj nalazimo obranu od zla, ona nam je zdrava hrana, princip, načelo i počelo propovijedanja je vatikanskom saboru upozoravao na to da je u Katoličkoj Crkvi uvelike zanemareno čitanje Svetoga pisma i da su nas protestanti pretekli u tome pogledu.

Nekako se čini da katolici više „vjeruju” sakramentima nego Svetome pismu.

Tako se Katoličku Crkvu tijekom povijesti nazivalo Crkvom sakramenata, a protestantsku Crkvom riječi. Mišljenja smo da je, ako je zbog izvanjskih razloga i postojala ova umjetno stvorena podjela, danas posve nadvladana. Takvo nadilaženje može se zahvaliti i Drugom vatikanskom saboru koji poziva povratku na izvore. Temeljni izvor ne samo teologije nego i propovijedanja, kateheze te čitavoga duhovnog života vjernika je Sveto pismo, kao zapisana Božja riječ.

Imajući to u vidu, dogmatska konstitucija o božanskoj objavi Dei verbum u broju 21 ističe važnost Svetoga pisma za Crkvu. U istome broju donosi izraz o dva stola s kojih Crkva uzima i pruža

vjernicima kruh života. Ta dva stola su stol Božje riječi i stol Kristova tijela.

Time nam se želi reći da je u Svetom pismu i u euharistiji prisutan isti Bog. Isti Bog nam se daruje u Svetome pismu i u svetoj euharistiji. Besmisleno je, kako kaže Ljudevit Rupčić, pitati gdje nam se Boga daruje više, jer se Bog ne može dijeliti. On nam se uvijek daje cjelovito, potpuno, kako u Svetom pismu tako i u euharistiji. Dakle, razlika je samo u modalitetu, a ne u sadržaju. Na jedan nam se način daje u Svetom pismu, a na drugi način u euharistiji. Kad slušamo i čitamo Sveto pismo te o njemu razmišljamo, znamo da nam u njemu govori sam Bog. Čitanjem i slušanjem Svetoga pisma primamo samoga Boga, ali u isto vrijeme dajemo odgovor na taj Božji govor. Čitajući Sveto pismo, razgovaramo s Bogom na jednak način kao što s njim razgovaramo nakon što ga primimo u maloj hostiji u kojoj nam se daje pod

Metafore i putokazi

P

itaš me zašto sam izrastao na stijeni? Ne pitaj me to, jer nećeš razumjeti što ti budem govorio niti ćeš se moći uživjeti u ono što ti budem opisivao. Radije me pitaj zašto nisam odustao?

Odmah ću ti priznati kako je bilo previše teških i mučnih dana u kojima me nije samo ova tvrda stijena obeshrabrivala nego još više ovi moji koje vidiš dolje. Rijetki su dani u kojima mi nisu predbacivali kako se samo pravim važan.

Tko sam ja da uspijem tamo gdje drugi nisu? Zašto nisam kao svi ostali? Mora da nisam sav svoj! Vjeruj mi na riječ kad ti kažem kako mi je njihov podsmijeh i prijezir bio teži i bolniji od nesnosne vreline ljetnog dana i jezive studeni duge zimske noći.

Ipak, nisam odustao jer sam se odlučio boriti. Nema u tome, dragi putniče, neke nedokučive i izvanredne mudrosti kako bi mnogi očekivali, nego samo obilje vjere, snage i ustrajnosti koje sam osjetio jednog promrzlog jutra kada sam rekao sam sebi: „Ako već moraš pasti, onda ćeš pasti kao borac!” Kad su u meni prepoznali ovakvu odlučnost, odmah su mi se pridružili i oko mene ostali samo oni koji su doista važni kao što su vjetar i kiša koji su mi redovito donosili komadiće zemlje i prašine koje bi mi ova tvrda stijena sačuvala. Zamisli! Možda kamen nema srce, ali sam posve siguran da ima srca. Da ti ne nabrajam, ima još puno toga što mi je pomoglo, a što samo po sebi mnogima izgleda malo i beznačajno. Međutim, dobro me još jednom pogledaj pa vidi je li na koncu to baš tako?

A koja je svrha moje borbe? Nisam potpuno siguran, ali mislim da i nju prepoznajem u malenim komadićima ovoga ili onoga od čega se svakodnevno sastavlja mozaik života. A nikad ne bih zažalio da je moja svrha samo u tome da baš tebi posvjedočim, kad me već želiš slušati, kako je „nemoguće” ustvari samo puka riječ kojom svatko sam sebe ograničava ili razgraničava, oslobađa ili zarobljava. Budi iskren pa mi priznaj koliko si samo puta odustao od sjajnih stvari samo zato što si mislio da ih je nemoguće ostvariti? Poslušaj me dobro: gdje god te život posadi, izrast ćeš samo ako se budeš borio. Tek tada sve ono što je bilo „nemoguće” postaje „moguće”. Bože moj, zašto mnogima jedno malo „ne” zakloni i zamrači ono veliko „moguće” pa prođu pogrbljeni životom? Još uvijek ne znam, ali znam da im nikad neću prestati dovikivati kako je samo odavde veličanstven pogled i kako je bio vrijedan svake kapi znoja i suze!

(Tekst i foto: J. Ćuro) 62

svjetlorijeci.ba

Proslava blagdana Velike Gospe

Svjetlo riječi

BiH – U kolovozu je u mnogim župama u BiH proslavljen blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa koji je okupio mnoštvo hodočasnika.

U Gospinu svetištu u Olovu svečano misno slavlje predvodio je mons. fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. U prigodnoj homiliji istaknuo je kako se Marija pokazala kao proročica koja govori o Bogu osloboditelju i njegovoj osloboditeljskoj ljubavi. Na tom je tragu upozorio kako su lažne slike Boga danas glavni izvor tlačenja ljudi na ovoj zemlji, a takve slike boga nazivamo idolima ili kumirima. Potom je naglasio

kako su najčešći lažni bogovi novac, kapital, moć, znanost, institucija, a najzastupljenija je idolatrija novca i profita.

Središnji dio proslave blagdana Velike Gospe i patrona župe Tolisa, pred velikim brojem vjernika, obilježilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio generalni definitor franjevačkog reda u Rimu, dr. fra Ivan Sesar u suslavlju s još 30-ak svećenika. Proslavi patrona prethodilo je deveto zavjetno hodočašće selima župe Tolisa, te mise trodnevnice.

Područni duhovni asistent Frame Bosne Srebrene fra Davor Petrović na blagdan Velike Gospe predvodio je središnje misno slavlje u župi Kreševo koja također ovu svetkovinu slavi kao svoj patron. U dvorištu samostanskoga kompleksa i župne

crkve u župi Rama-Šćit služeno je svečano euharistijsko slavlje pod predsjedanjem fra Ante Vučkovića. Ovim je slavljem župa proslavila svoj patron za koji su se vjernici duhovno pripremali kroz trodnevnicu.

Provincijal Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije fra Slavko Slišković predvodio je središnje misno slavlje u župi Osova, a na Kondžilu, župa Komušina središnje misno slavlje predvodio je mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski.

Istoga je dana blagdan Velike Gospe proslavljen i u drugim župama diljem BiH: Vidoši, Uskoplje, Suho Polje, Koraće, Haljinići, Breške, Dolac, Stup, Jajce, Sokoline, Ivanjska, Sanski Most.

Priopćenje župnoga ureda povodom ispisivanja uvredljivih grafita na zvoniku stare župne crkve sv. Ante u Bihaću i oko grobnice hrvatskih velikana na platou crkve Sa žalošću i nevjericom primili smo u Župnom uredu sv. Ante u Bihaću vijest o ispisivanju za kršćane i katolike u ovom gradu bogohulnih, a za sve civilizirane ljude uvredljivih i neprimjerenih grafita koji su osvanuli na povijesnom spomeniku, zvoniku crkve sv. Ante Padovanskog u Bihaću.

Kršćanofobija kao zlokobni suvremeni trend koji, nažalost, već gledamo na Bliskom Istoku, Aziji i Africi, ali i na Zapadu pokucala je tako čini se i na vrata grada na Uni. Pitamo se kome to danas u Bihaću koji se može ponositi dugom tradicijom pluralizma, tolerancije, dijaloga smetaju upravo kršćanske svetinje?

Kakve su to osobe koje svoje bolesne frustracije liječe na kulturnim spomenicima, ostacima katoličke crkve, izrugujući se pri tome najsvetijim osobama kršćanstva? Što bi se dogodilo da su ovakvom javnom ruglu izvrgnuti umjesto kršćanskih najodličnija imena islamske ili bilo koje treće religije? Bi li i tada sve završilo

na osudama vandalskog čina kao što će možda ovdje biti slučaj?

Oni među nama koji imaju potrebu pogrđivati nama kršćanima sveta imena Spasitelja Isusa Krista i njegove Majke Presvete Bogorodice Marije, pokazuju

ovim činom da nisu prijatelji mira i dobra te da nisu poštivatelji naših različitosti koje su već stoljećima u temeljima suživota različitih vjera, nacija i kultura u Bihaću.

Znajući kako Islam poštuje Isusa i Mariju, teško je povjerovati da je ovo mogao učiniti vjernik musliman. Dok im kao kršćani opraštamo za ovaj čin izrugivanja nama svetih mjesta i osoba, molimo ipak za njihovo obraćenje i za mir njihovih srdaca u kojima će, nadamo se, moći prihvatiti svačija vjerska uvjerenja kao i vjerske simbole i svetačke likove koji im sada očito ništa ne znače.

Pozivamo ipak odgovorne u gradu da provedu brzu i odlučnu istragu te pronađu i obznane počinitelje ovog barbarskog čina te ih time onemoguće da ubuduće ponavljaju ovakva nedjela koja duboko vrijeđaju vjerske osjećaje katolika u Bihaću.

Mir i dobro! župnik fra Bono Tomić rujan 2020.

63

Franjevačka obitelj Družbe sestara franjevki od Bezgriješnog začeća

Oaza molitve i mira @ s. Katica Dabo

Kako je počelo?

U Dubrovniku, na poluotočiću Danče, zapadno od stare gradske jezgre, niknula je i živi izvorno hrvatska redovnička zajednica: Družba sestara franjevki od Bezgriješnog začeća iz Dubrovnika. Danče je mjesto posvećeno patnjom mnogih koji su u ovdašnjem lazaretu (karanteni) živjeli i umirali.

K

ao znak nade svijetlio im je Gospin lik i dobrota onih koji su im svojim služenjem htjeli ublažiti muku izoliranosti i smrtonosne bolesti. Vjerujemo da su među tim dobrim dušama bile i trećoredice sv. Franje, prethodnice današnjih sestara koje se u dokumentima spominju sredinom 15. stoljeća. One su se kraj Gospine crkve posvećivale Bogu molitvom i služenjem potrebnima. Može se reći da posvećeni život na ovom mjestu u kontinuitetu traje već Duhovne vježbe Dubrovnik 2020.

64

svjetlorijeci.ba

sv. Marije od milosti na Dančama, izrasla je današnja Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika poznatija pod imenom sestre Dančarke.

Ovdje ćemo ukratko prikazati povijesno-duhovni hod Družbe od prvotne, trećoredske zajednice do suvremene redovničke kongregacije, družbe papinskoga prava.

pet i pol stoljeća što Dančama daje osobit duhovni pečat oaze molitve i mira.

U 16. stoljeću, osim velikih ženskih samostana benediktinki, klarisa i dominikanki, u Dubrovniku je postojalo oko trideset malih trećoredskih zajednica franjevačkog i dominikanskog Reda. U ove male zajednice – trećoredske manastirske zadruge, kako su se nazivale – ulazile su djevojke pučanke iz dubrovačke okolice. Iz jedne takve franjevačke trećoredske zajednice nastanjene uz crkvu

Dirljiv je motiv izgradnje crkve na Dančama, izvan Grada, na hridima iznad mora. Srednjovjekovna Europa je bila često izložena različitim epidemijama koje su, najčešće iz Azije, prenosili pomorci, a od kojih nije bio pošteđen ni Dubrovnik. Godine 1430. Dubrovačka republika odlučuje da se na Dančama izgradi lazaret (karantena) za smještaj okuženih. Zbog sve učestalijih, epidemija kuge Veliko vijeće Republike 1457. donosi odluku da se na Dančama sagradi zavjetna crkvica sv. Marije od milosti s grobljem za ukop siromaha: „koji tu umiru u doba kuge, da ne umiru kao stoka, već da se kao kršćani sahranjuju na svetom mjestu te da o njihovim dušama bude neki spomen”, zabilježeno je u Odluci o gradnji crkve na Dančama.

Crkva, u narodu poznatija kao Gospa od Danača, i danas služi kao samostanska crkva u kojoj se čuvaju dva remek-djela hrvatske renesanse, zavjetni darovi Dubrovčana: poliptih Bogorodica sa svecima, Lovre Dobričevića (1465.) na glavnom oltaru i triptih Bogorodica sa svecima, Nikole Božidarevića (1517.).

Crkvica je omiljeno svetište Dubrovčana, osobito pomoraca. O privrženosti dubrovačkog puka i pomoraca ovom svetištu svjedoče srebrne zavjetne pločice izložene u crkvi. Pomorci gaje osobito pouzdanje u Gospu od Danača. Kad god brodovima prolaze pored Danača, brodskim sirenama pozdravljaju Gospu, a sestre im otpozdravljaju zvonjavom zvona, moleći za njih. Prema nekim izvorima ova jedinstvena tradicija

Kruh svetog Ante

Za projekte KSA Jadro d.o.o.

200,00 KM N. N., Mostar 40,00 KM Marko Cvitanović, Sarajevo 20,00 KM HKM St. Polten 1.200,00 EUR HKM Moers 500,00 EUR HKM Klagenfurt 1.350,00 EUR N. N., Mostar 200,00 KM Darko Sučić 500,00 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 60,00 KM Mirza Hukeljić 40,00 KM Kruh sv Ante, Švicarska 5.000,00 CHF N. N., Sarajevo 30,00 KM Ljiljana Nikolić, Zurich, Švicarska 400,00 CHF Ilija Kovačić, Čerćo, Kotor Varoš 100,00 EUR Fra Ivan Landeka Međugorje mir, Split 75.000 HRK Za pučke kuhinje Lukša Šoljan, Sarajevo 300,00 KM Amir Kapidi, Sarajevo 200,00 KM N. N., Sarajevo 100,00 KM Općina Centar, Sarajevo 5.000,00 KM N. N., Sarajevo 30,00 KM Kanton Sarajevo 17.687,12 KM N. N., Sarajevo 20,00 KM N. N., Ljubuški 100,00 KM Federalno min. raseljenih osoba i izbjeglica 6.000,00 KM N. N. 20,00 KM Goran Mandura, Žepče 200,00 KM Meriztex d.o.o. Gradačac 20,00 KM Za pučku kuhinju Vareš Ze-Do Kanton 6.250,00 KM

Donacija BH Telecoma BH Telecom donirao je „Kruhu sv.

Ante” 8.000 KM za Pučke kuhinje i 66

svjetlorijeci.ba

Za igraonicu u Bugojnu Kovačević Ankica 50,00 KM Za studentske stipendije Ana Krajina Podhradski 400,00 KM Kovačević Ankica 50,00 KM Slavko Barać, Švicarska 200,00 CHF Za fond Kap dobrote Ilija Stipić, Jajce 150,00 KM Dragoljub Ivanković, Odžak 100,00 KM Ante Franjo, Švicarska 100,00 CHF Za Ljiljanu Krajnc Fra Ivan Kovačević, HKM Hannau TR Kostila, vl. Frano Ševo, Čitluk Za Tamaru Starčević TR Kostila, vl. Frano Ševo, Čitluk Za Patrika Ivanovića TR Kostila, vl. Frano Ševo, Čitluk Ratimir Bodulušić, Njemačka Za Leonitu Gabrić TR Kostila, vl. Frano Ševo, Čitluk

300,00 EUR 50,00 EUR

50,00 EUR

50,00 EUR 50,00 EUR

50,00 EUR

Hum. broj BH Telecom 98,00 KM Za Centar otac Vjeko Franjo Đogaš, Zagreb 1000,00 HRK Jelo na kotačima. Ove godine, u periodu pandemije koronavirusa, donacija će nam biti od velikoga značaja, a usmjerit ćemo je na pripremu obroka za veliki broj stalnih korisnika

Za dan KSA Ž. U. Gračac/Prozor 585,00 KM Ž. U. Nova Bila 640,00 KM Ž. U. Ljubunčić 1.143,80 KM Ž. U. Dobrinja / Sarajevo 95,00 KM Ž. U. Brestovsko 700,00 KM Ž. U. Novi Šeher 1.205,00 KM Fr. Samostan Dubrave/Tuzla 1.000,00 KM Ž. U. Domaljevac 640,00 KM Ž. U. Donja Tramošnica 360,00 KM Ž. U. Orašje 400,00 KM Ž. U. Šikara 150,00 KM Ž. U. Osova 450,00 KM Ž. U. Dobretići 220,00 KM Ž. U. Busovača 400,00 KM Ž. U. Kotor Varoš 305,00 KM Ž. U. Vrbanjci 77,00 KM Ž. U. Sokoline 142,00 KM Ž. U. BDM Gornji Vakuf -Uskoplje 1.700,00 KM Ž. U. Kraljeva Sutjeska 1000,00 KM Ž. U. Breške 400,00 KM Ž. U. Žitače 130,00 KM Anđelka, Njemačka 50,00 EUR Fr. Samostan Jajce 501,00 KM Mira Krajina Munchen-Njemačka 50,00 EUR HKM Mainz- Njemačka 157,50 EUR HKM Sindelfingen Njemačka 510,00 EUR HKŽ Trauenreut Njemačka 600,00 EUR HKŽ Weisbaden Njemačka 1.050,00 EUR Ž. U. Brajkovići 150,00 KM

usluga. Od srca smo zahvalni BH Telecomu na ovoj vrijednoj donaciji, društvenoj odgovornosti i podršci koji nam kontinuirano pružaju u našem radu.

Pomoć općine Centar Općina Centar Sarajevo je u rebalansu budžeta za 2020. godinu osigurala 55.000,00 KM za pomoć u radu javnih kuhinja, s ciljem smanjenja posljedica uzrokovanih pandemijom koronavirusa.

Dana, 24. lipnja organizirano je potpisivanje protokola o realizaciji sredstava sa predstavnicima šest karita-

tivnih organizacija sa područja Kantona Sarajevo. 5.000,00 KM izdvojeno je Humanitarno karitativnoj organizaciji Franjevačke provincije Bosne srebrene „Kruh svetog Ante”. Visina odobrenih sredstava je utvrđena na osnovu broja korisnika kuhinja. Zahvalni smo načelniku Ajnadžiću i Općinskom vijeću Centar na podršci koju nam pružaju u radu. Nadamo se da će dobra suradnja biti nastavljena i u budućnosti.

Pismo iz Ruande AFRIKA – Ne znam kako bih jednostavno opisao ovu situaciju sada u našem Kivumuu. Da je lako, nije. Zbog koronavirusa sve je u blokadi, mnogi su bez ikakvoga posla, a višemjesečne kiše uništile su sve ono što su si ljudi posadili, pa je gladnih sve više. Ionako teška situacija, sada je još teža. Prateći razvoj stanja u Europi, vezano uz koronavirus, i u Ruandi je vlast u ožujku donijela odluku o zatvaranju svih vrtića, škola i fakulteta, zabranjene su mise, bilo kakva okupljanja te odlasci iz mjesta prebivališta.

Koronavirus širi se i po Ruandi, samo se to kod nas ne može tako pratiti kao u Europi. Jer ovdje ljudi, posebno u ruralnim područjima, kao što je Kivumu, najčešće ne idu liječniku jer nemaju nikakvu zdravstvenu skrb, a nemaju novaca da si plate liječenje. Zato se molimo da to sve ovdje ne uzme prevelik danak, jer ovdje ljudi nisu u mogućnosti održavati higijenu kao Europljani. U našoj župi Kivumu imamo 35 tisuća stanovnika i niti jedna jedina kuća nema dovod vode. Koriste se vodom sa slavina koje smo postavili na nekoliko mjesta u selu. Uz to, mnogima je već uvelike oslabljen imunitet jer nemaju redovne obroke, ne odlaze liječniku.

Kao da i to već nije dovoljna muka, ovdje nas još prate stalne kiše, evo već godinu dana. Od kolovoza prošle godine nismo imali sušna razdoblja. Tako da je većina usjeva uništena. Propale su žetve i u prosincu i u lipnju. I na ono malo zemlje što imaju u svojim vrtovima, uglavnom ne mogu ništa proizvesti, jer sve što posade im propadne zbog velike količine kiše.

Kako bismo barem malo ublažili ovu tešku situaciju, a budući da naša djeca ne dolaze u vrtić i škole, odlučili smo krenuti s podjelom hrane kako bi svi naši korisnici i njihove

obitelji, ali i drugi mještani Kivumua, imali barem jedan obrok u danu.

Za sada dijelimo hranu koja je bila namijenjena za obroke naših učenika u školi. Prednost imaju obitelji svih naših učenika. Jer to i jest bila hrana za njih. No, Bogu hvala, imamo i viška, pa dijelimo i drugim mještanima Kivumua, posebno onima s više djece. Do sada smo podijelili oko 15 tona hrane – graha, riže, kukuruznog brašna.

No, ni to uskoro neće biti dovoljno. Vrijeme ide, kiše čine svoje, pa će nam uskoro trebati nova količina hrane kako bismo ih mogli nahraniti. Zato vam hvala svima koji nam pomažete. Jer, iako nam djeca trenutno ne idu u školu, našli smo načina da ne budu gladni. I ne samo oni, nego i njihove obitelji. Hvala svim našim donatorima!

Budući da nam škole ne rade, naši su učitelji ostali bez posla. Kako bismo im osigurali plaću, predložili smo im da nam dođu pomagati u rekonstrukciji našeg Školskog centra Otac Vjeko. Dok nema nastave, odlučili smo dograditi dio centra te povećati broj radionica i učionica kako bismo mogli smjestiti još više djece u naš školski centar. Nova radionica za stolare i zavarivače je pri kraju, učionice za vrtić i osnovnu školu se sređuju i privode kraju. Uređuje se teren oko škola i sprema se sve za povratak učenika, iako još ni sami ne znamo kada će to biti.

Svi učitelji pristali su na ovaj prijedlog i dolaze raditi s nama svakoga dana kako bi zaradili i imali sredstava za preživljavanje.

Presretni su jer smo im dali ovu mogućnost, da ipak zarade, iako ne rade s učenicima. Sve to uspijevamo zahvaljujući donacijama hrvatskoga naroda i vrlo smo zahvalni na tome.

Fra Ivica Perić

rujan 2020.

67

Roditeljima i djeci

i l i a j Billi ? k o T k i T

@ s. Jelena Antolović

T

ikTok je trenutno najpopularnija društvena aplikacija gdje ljudi iz cijeloga svijeta objavljuju kratke videe od 15 do 20 sekundi. Sadržaji su najčešće ples, komični skečevi, sport, životinje... Glavni naglasak ove aplikacije jest na zanimljivim efektima koji se mogu uvrstiti u video i pozadinska glazba koju obično čine popularne pjesme. Instaliranje aplikacije te snimanje i uređivanje sadržaja vrlo je jednostavno tako da se svatko, dijete i odrasli, telefonom i bez posebne informatičke snalažljivosti može uključiti sa svojim videosadržajem. Ova aplikacija lansirana je 2016. godine iz Kine.

Već 2018. godine imala je 500 milijuna korisnika, a trenutno je vodeća društvena mobilna aplikacija. Iako postoje postavke za roditeljski nadzor, nije namijenjena djeci mlađoj od 13 godina, a neke zemlje ne preporučuju da je koriste djeca mlađa od 16 godina.

Međutim, tko ima djecu od 7, 8, 9 godina (čak i mlađu), vjerojatno je od njih već čuo za ovu aplikaciju kao najzanimljiviju i zna da njegovo dijete svakodnevno provodi nekoliko sati upravo tu. Djeca su i najveći korisnici ove aplikacije.

Uz trenutno najpopularniju aplikacija TikTok vrijeme nam trenutno guta i, naravno ponajviše djeci i mladima, koju godinu stariji Instagram, YouTube... Nitko ne sumnja da nam vodeće IT kompanije već sada pripremaju nove zanimljivije i izazovnije aplikacije koje će za koju godinu svojom popularnošću nadmašiti ove postojeće.

Virtualno društvo Prije nekoliko dana kaže mi dječak (7 god.) u usputnom razgovoru dok peremo ruke pred ručak: „Teta, moj prijatelj i ja ne pijemo vodu 24 sata.” Upitam ga: „Zašto?” „Jer imamo izazov ne piti vodu”, odgovara on veselo. „Ne sviđa mi se izazov”, kažem, „jer nije zdravo, jer možete pasti u nesvijest, a još ljeto je, vruće je, Bog nam je dao lijepu vodu, jedan od 68

svjetlorijeci.ba

najljepših darova na zemlji.” Nakon nekoliko minuta dotrči mi isti taj dječak i kaže: „Teta, mi ćemo piti vodu.” Velim: „Naravno.” A taj izazov, kako su oni čuli da se zove i da se radi 24 sata, iako djeci od 7 godina nije u potpunosti jasno ni što predstavlja 24 sata, pretpostavljam otkud im dolazi.

Zato što pogledam povremeno ono što mi spomenu da gledaju na svojim telefonima. Kako to da mi kažu što gledaju?

Jednostavno ih pitam, mogu li s tobom malo gledati to što gledaš i zajedno se smijemo tim nekim forama kojih su puni ti videouradci. Poslije pogledam još sličnoga sadržaja kako bih vidjela što je aktualno na mrežama i s čim se trenutno susreću djeca koju odgajamo. Dovoljno je u mjesec – dva posvetiti nekoliko sati sadržaju koji nam djeca prate da bismo otprilike bili u tijeku. A to moramo. Roditelji pogotovo.

Ne kao špijuni ili detektivi niti kao oni koji će držati moralne lekcije kako smo mi drukčije odrastali, bili s društvom, igrali se u prirodi, nego kako bismo razumjeli dijete i znali kako što bolje postupiti u odgoju. Djeca na društvenim mrežama imaju uzore koje bismo i mi trebali upoznati. Jednako kao što roditelji žele i moraju upoznati prijatelje svoje djece kako bi procijenili hoće li to društvo imati loš utjecaj ili barem upozorili na što treba pripaziti, moramo se učiti da i u virtualnom svijetu društvo barem letimično znamo. Na to moramo učiti djecu od početaka njihova korištenja društvenih mreža. Koliko god roditelj ili odgojitelj bio upoznat s virtualnim društvom djeteta i koliko god pokušali razgovorom i arugmentima objasniti da previše vremena troši na virtualno druženje, bez zabrane i postavljanja granica često to neće ići. Čak i vrhunski pedagoški stručnjaci koji imaju malu djecu priznaju kako se teško nose s ovim problemom i da gase internet i uzimaju mobitele iz ruku svojoj djeci ponekad uz vrlo burnu raspravu jer se djeca često nisu u stanju držati dogovora. Ali to ne znači da trebamo odustati i pustiti nek‘ ide niz vodu kako je krenulo. Djeca trebaju virtualno društvo

Više od 130 milijuna ljudi u opasnosti od gladi

Ekološki kalendar @ Dalibor Ballian

16. rujna Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača

Ozonski omotač je sloj u atmosferi Zemlje koji sadrži relativno visoke koncentracije ozona i apsorbira do 96 % sunčeve svjetlosti visokih frekvencija (UV) koja je štetna za živi svijet naše planete. Međunarodni dan zaštite ozonskoga omotača obilježava se diljem svijeta 16. rujna s ciljem naglašavanja važnosti provedbe Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj. Montrealski protokol je najuspješniji međunarodni sporazum o zaštiti okoliša koji danas broji 197 zemalja potpisnica. Najnoviji podaci ukazuju da se uspjelo u aktivnostima na zaštiti ozonskoga omotača jer se on postupno obnavlja.

22. rujna Europski dan bez automobila

Europski dan bez automobila obilježava se u mnogim europskim i svjetskim gradovima 22. rujna. Ovaj se dan obilježava prigodnim akcijama, a glavni je cilj jačati svijest javnosti o ozbiljnom onečišćenju zbog nepromišljene uporabe automobila. Također, obilježavanjem ovoga dana potiče se povratak pješaka, biciklista, rolera, skateboardera i osoba u invalidskim kolicima, uz veće korištenje javnoga prijevoza u gradskim središtima.

70

svjetlorijeci.ba

26. rujna Svjetski dan čistih planina

Svjetski dan čistih planina obilježava se 26. rujna. Ovo je prilika da se stvori svijest o značaju planina za život, da se istaknu mogućnosti i ograničenja u njihovom očuvanju i da se stvore partnerstva koja će doprinijeti pozitivnim promjenama.

Svjetski dan čistih planina obično se obilježava ekološkim aktivnostima poput akcija čišćenja, posjeta prirodi i planinarenja. Tim više što su planine izuzetno važne za održavanje života na našoj planeti. One nam preko svojih šuma daju kisik, vodu za piće, pružaju dom brojnim biljnim i životinjskim vrstama, dijele s nama svoju ljepotu.

Planine zauzimaju oko 1/5 kopna i osiguravaju egzistenciju za oko 10 % ljudske populacije. Danas im prijete nove opasnosti od globalizacije, urbanizacije i turizma. Naime, posebno su ugroženi izvori pitke vode koji izviru u planinama, a od kojih zavisi više od polovine ljudske populacije. Klimatske promjene također uvelike ugrožavaju živi svijet planina.

Vatikanski Radio/Svjetlo riječi SVIJET – Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) u dokumentu Stanje sigurnosti hrane i prehrane u svijetu koji je objavljen 13. srpnja izvještava kako je prošle godine gotovo 690 milijuna ljudi bilo pogođeno glađu što je za 10 milijuna više u odnosu na 2018. godinu i čak za 60 milijuna u proteklih pet godina. Ovaj je dokument pripremljen zahvaljujući zajedničkom radu Organizacije ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, Međunarodnoga fonda za poljoprivredni razvoj, Fonda ujedinjenih naroda za djecu, Svjetskog programa za hranu i Svjetske zdravstvene organizacije.

U uvodu predstavnici tih pet agencija upozoravaju da „pet godina nakon što su se svjetski vođe zauzeli u suzbijanju gladi, prehrambene nesigurnosti i svih oblika loše prehrane, još uvijek smo daleko od cilja određenoga za 2030. godinu.”

Mons. Fernando Chica Arellano, stalni promatrač Svete Stolice, istaknuo je dva fronta krize: tu su oni koji pate zbog nedostatka hrane, te oni koji trpe zbog bolesti izazvanih lošom ishranom.

Govoreći o djeci posebno je istaknuo važnost pravilnoga prehrambenoga odgoja. Smatra kako je prije svega potrebno ojačati međunarodnu suradnju da bi se osigurala solidarnost u svijetu, pobijedila glad, nepravde, te međusobne razlike.

Za to su potrebne pravedne politike kao i podržavanje malih proizvođača te smanjenje cijene osnovnih hranjivih namirnica. Jasno je kako je problem loše prehrane izravno povezan sa siromaštvom.

Pothranjenih je najviše u Aziji, oko 381 milijun, potom slijedi Afrika s 250 milijuna, te Latinska Amerika i Karibi s 48 milijuna. Postotak pothranjenih ljudi nije se mnogo promijenio, ali apsolutni broj gladnih u porastu je usporedo s porastom broja stanovništva.

Nacionalni dan svijesti o nasilju nad kršćanima

HKM/SR

RUMUNJSKA – U lipnju ove godine vlada u Rumunjskoj usvojila je zakon kojim je proglašeno da će se 16. kolovoza obilježavati Nacionalni dan svijest o nasilju nad kršćanima. Toga su dana sve najvažnije zgrade u Rumunjskoj, poput Palače parlamenta u Bukureštu, bile obasjane, a diljem zemlje slavili su se religijski obredi kako bi se izrazila solidarnost i bratstvo s onima koji su u progonstvu. Ovaj je datum Rumunjska izabrala jer se 16. kolovoza također obilježava blagdan rumunjskih mučenika Brâncoveanu, oca četvorice sinova koji

U Egipat distribuirane lažne Biblije

Svjetlo riječi

EGIPAT – Na pojedinim mjestima u Egiptu su se besplatno dijelile knjige čiji se naslovi odnose na Evanđelja ili Stari zavjet, a čiji je sadržaj nespojiv s kršćanskom vjerom. To su „mistična” tumačenja koja omalovažavaju biblijske tekstove, ali koja se predstavljaju kako „autentične” verzije „apostolskoga nauka”. Otac Boutros Halim, glasnogovornik Koptske pravoslavne crkve izjavio

su pretrpjeli mučeničku smrt 1714. godine u Carigradu.

Veleposlanik Rumunjske pri Svetoj Stolici Liviu-Petru Zăpârțan, poručio je kako je ovo poruka bratstva koja je u suglasju s porukom Pape o ljudskom bratstvu – poruka o tome da moramo pronaći poveznice neovisno o religijskom opredjeljenju jer smo svi sestre i braća.

Stoga je cilj ovoga obilježavanja buđenje svijesti o dramatičnoj situaciji u modernom svijetu, rekao je veleposlanik Zăpârțan. U izvješću organizacije Pomoć Crkvi u potrebi (ACN) iz 2017. navodi se kako su kršćani najugroženija religiozna skupina na svijetu, te su žrtve najmanje 75 % svih religiozno motiviranih nasilja i ugnjetavanja.

je kako širenje tih varljivih djela nastoji privući čitatelje naslovima poput „Autentično Kristovo evanđelje” i zatražio od vlasti da istraže ovaj pokušaj zbunjivanja vjernika i stvaranja društvene napetosti, a vjernike je potaknuo da provjere jesu li njihove biblije tiskali i distribuirali ovlašteni izdavači. Koptski katolički biskup Hani Bakhoum Kiroulos iz Koptske katoličke crkve izdao je slična upozorenja koja su također imala odjeka na službenim informativnim stranicama Svete Stolice.

Svećenik koji spašava djecu s odlagališta

Svjetlo riječi

FILIPINI – Otac Mathieu Dauchez je Francuz, ali djeluje u Manili, na Filipinima, kao voditelj zaklade ANAKTNK posvećene djeci u potrebi u jednom od najsiromašnijih područja glavnoga grada ove države. Fondacija se brine o djeci koja žive napuštena na ulici i o djevojčicama koje su prisiljene na prostituciju. Svećenik i volonteri ih pronalaze na odlagalištima gdje su u potrazi za hranom. Nije rijedak slučaj da takva djeca, ako im se prethodno ne pomogne, na kraju postanu žrtve droge i kriminala.

Zaklada ANAK-TNK pomaže im postati svjesnima osobnoga dostojanstva kao djece Božje koja mogu dobiti nove i bolje životne izglede. Temelj projekta zaklade jest život u molitvi, dok naziv zaklade znači „sin” (anak) i „most za djetinjstvo” (tnk je kratica za „tulay ng kabataa” na tagaloškom jeziku koji je najzastupljeniji na Filipinima).

Djelo oca Mathieua istaknuto je ne samo posjetom pape Franje, nego i tvitom iz 2018. godine koji je objavio otac Patxi Bronchalo iz španjolske biskupije Getafe napisavši: „Ovakvo nešto nikada se ne pojavljuje u tisku. Impresivan je rad ovoga svećenika koji brine o djeci na odlagalištima Manile. Molim vas podijelite ovu objavu kako bi ga i drugi upoznali, te pomogli ovoj djeci kojoj je pomoć prijeko potrebna. Hvala Vam!”

rujan 2020.

71

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Proširenje i upala vena Kada je riječ o proširenju vena, uglavnom se misli na vidljive, izvijugane vene nogu. Varikozne (proširene) vene nogu natjerale su zadnjih godina preko četiri tisuće osoba u Hrvatskoj da prosječno osam dana odleže u bolnici. Bolest je često nasljedna, češća je kod žena, pojavljuje se potaknuta trudnoćom, dugotrajnim sjedenjem ili stajanjem.

širenje upale na duboke vene. Nakon izlječenja poduzmite sve da cirkulacija bude što bolja.

Za liječenje upale preporučujem bolničko liječenje. Danas ima vrlo dobrih lijekova, ali preporučujem i sljedeće liječenje na prirodan način:

Proširenje vena dovodi do umora i boli zahvaćenoga dijela noge. Mogu nastati i komplikacije poput upale, tromboze i otvorenih rana. Zato je važno od početka sprječavati daljnji razvoj bolesti. To se postiže nošenjem elastičnoga povoja ili čarapa, dovoljnim kretanjem, plivanjem, naizmjeničnim toplo-hladnim kupkama, povremenim podizanjem nogu tijekom dana i spavanjem s nogama u blago povišenom položaju. Zahvat se primjenjuje samo u složenim slučajevima, i to operativno ili sklerozacijom oboljele vene.

Upala vena česta je komplikacija koja može nastati zbog tromboze, ali može i sama biti uzrok tromboze. Unutarnji sloj stjenke se upali i počnu se 72

svjetlorijeci.ba

skupljati krvni ugrušci. Upaljeno mjesto više nije glatko i na tom je mjestu krvotok usporen pa dolazi do taloženja i zgrušavanja krvi. Tako se stvara čep nazvan tromb koji s vremenom može potpuno začepiti vene. Opasno je ako se čep ili dio čepa otkine i ode dalje kroz krvotok.

Jednako tako proširene vene i ugrušana krv pogoduju nastanku upale. Zahvaćeni dio noge je otečen, pojavljuju se crvenilo i bol, a vene su napete. U tom je slučaju potrebno hitno liječenje. Ako je zahvaćena duboka vena noge, morate strogo mirovati i držati nogu u povišenom položaju. Kod upale površinske vene, nogu povežite elastičnim zavojem i lagano se krećite kako bi se spriječilo

Hladne kupelji nogu i nevenova mast. Istuširajte nekoliko puta na dan oboljela mjesta hladnom vodom i namažite najprije tinkturom brđanke (Arnica montana), a nakon toga nevenovom mašću (Calendula officinalis).

Grejp (Citrus paradisi). U slučaju guste krvi, slaboga rada bijelih krvnih stanica, upaljenih i proširenih vena, tromboze i slabe cirkulacije krvi svaki dan pojedite 1 – 2 grejpa. Ogulite ga i pojedite zajedno s košticama jer su one pravi antibiotik. Grejp razrjeđuje krv, izbacuje iz tijela otrovne tvari koje su proizvod

Deseta obljetnica Radio Marije

KT/Svjetlo riječi

KUPERS – Dvodnevnim molitvenim zajedništvom, 7. i 8. kolovoza na Kupresu, Radio Marija BiH proslavila je svoj 10. rođendan. Proslavu obljetnice organizirala je Udruga Radio Marija u Bosni i Hercegovini u suradnji sa župom Sveta Obitelj Kupres. Program je započeo u petak 7. kolovoza animiranjem mostarskog benda Otkrivenje, nakon čega je uslijedilo predavanje p.

Ike Mandurića na temu Obitelj – Djelo stvaranja i posvećenja, a nakon predavanja p. Mandurić predvodio je i misno slavlje. Po završetku svetoga misnoga slavlja uslijedilo je predavanje don Mihovila Kurkuta na temu Izazovi mladih katolika danas. Program prvog dana Molitvenog zajedništva završen je klanjanjem pred Presvetim.

U subotu 8. kolovoza, program je započeo glazbenim animiranjem župnog kupreškog benda, a zatim su uslijedila predavanja i svjedočanstva.

Poslije podne p. Mandurić održao je novo predavanje na temu Hvala Vam naši branitelji, te je uslijedilo animirano slavljenje, svjedočanstvo i ponovno predavanje don Mihovila o izazovima mladih katolika danas.

Prije središnjeg misnog slavlja koje je počelo svečanom procesijom u 18h i kojeg je predvodio vrhbosanski nad-

76

svjetlorijeci.ba

biskup metropolita Vinko kard. Puljić, molila se krunica Srca Isusova. U koncelebraciji s kardinalom bilo je 11 svećenika, a svetu misu koja je okupila velik broj vjernika, skladnim pjevanjem animirale su Sestre Ramljak. Na početku okupljene je pozdravio domaći sin i profesor na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu vlč. Ivica Mršo. U prigodnoj propovijedi nadbiskup Puljić je kazao kako se ovom svetom misom na poseban način i slavi i zahvaljuje i moli. Istaknuo je kako nikada više nismo imali sredstava za komunikaciju, a postali smo tako udaljeni jedni od drugih kao danas. „Zato molimo da Bog ponovno po Mariji uspostavi onaj zdravi odnos. Zdravu komunikaciju čovjeka s Bogom, zdravu komunikaciju čovjeka sa svojim bližnjim, ali što je najvažnije: da čovjek ne izgubi komunikaciju sa svojom savješću, sa svojim srcem. Jer ako to izgubi onda je izgubio sebe”, upozorio je kardinal Vinko.

Pri kraju svete mise nazočnima se obratio ravnatelj Radija Marije BiH p. Anić, podsjetivši kratko na hod ovog katoličkog radija kroz 10 godina, te je uputio zahvale svim pokroviteljima i sponzorima kupreškoga događaja, kao i pojedincima koji godinama podupiru rad Radio Marije. Potom su se kratko predstavili i djelatnici Radija Marije. Po završetku svete mise uslijedilo je druženje uz okrjepu.

Svečani zavjeti i blagdan sv. Klare

Bosna Srebrena

BRESTOVSKO – Na svetkovinu sv.

Majke Klare, 11. kolovoza 2020., u samostanu sv. Klare u Brestovskom, sestra M. Nikolina Antičević rodom iz Travnika, župa Gornji Dolac, položila je svečane zavjete u ruke časne majke s. M. Hijacinte Batinić.

Svečano misno slavlje predslavio je nadbiskup vrhbosanski Vinko kard. Puljić uz koncelebraciju provincijala Bosne Srebrene fra Joze Marinčića te još 20-ak svećenika. Liturgijom je ravnao fra Danimir Pezer uz pomoć fra Danijela Lukića i ostalih bogoslova bosanske franjevačke provincije. Župni zbor, pod ravnanjem s. Marice Pavlović, animirao je pjevanje za vrijeme misnoga slavlja.

Na koncu sv. mise, već tradicionalno vjernicima su podijeljeni blagoslovljeni kruščići sv. Klare. Okupljeni na zajedničkom ručku, radost sa sestrama podijelili su nazočni svećenici, obitelj i župljani.

Održan Festival mladih

KT/Svjetlo riječi

MEĐUGORJE – Iako pandemijom ograničen, na prvi dan mjeseca kolovoza, otvoren je ovogodišnji Festival mladih u Međugorju pod geslom „Dođite i vidjet ćete”. Na početku su framaši izašli sa zastavama 110 zemalja čiji predstavnici ove godine nisu mogli nazočiti događaju. Papa Franjo mladima je uputio svoju poruku, a nju je u Međugorje donio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto koji je i predvodio misno slavlje prvoga dana festivala u zajedništvu s još 40 svećenika. U svojoj je propovijedi govorio o odnosu s Blaženom Djevicom Marijom naglasivši kako prava pobožnost prema Mariji nastoji dobiti nešto veće – milost da nju možemo prihvatiti u našem životu, s njezinim načinom vjernice i učenice, radosne, slobodne i jake, koji će nas sigurno dovesti do Isusa.”

Drugi dan 31. Međunarodnog susreta mladih u Međugorju mnogima je počeo u ranu zoru jer se već u šest sati na Podbrdu molila krunica s mladima koje je predvodio međugorski župnik fra Marinko Šakota.

Program je potom nastavljen u popodnevnim satima svjedočanstvom i Obilježena godišnjica stradanja

KT/Svjetlo riječi

BUGOJNO – Svetom misom u župnoj crkvi te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na središnjem Spomen obilježju na gradskom katoličkom groblju obilježena je tužna 27. obljetnica stradanja, progona i zločina nad Hrvatima Bugojna. Najprije su počast stradalim bugojanskim Hrvatima odali predstavnici koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskoga rata HVO HR HB općinske, županijske i državne razine, predstavnici Hrvatskog narodnog sabora, kulturnih udruga kao i predstavnici hrvatske komponente OS BiH. Počast je

katehezom koju je predvodio fra Danko Perutina, a premijerno je prikazan dokumentarni filim Dar obraćenja koji je snimljen produkciji Informativnog centra Mir Međugorje. Središnje večernje misno slavlje predvodio je dr. fra Miljenko Šteko koji je u svojoj propovijedi govorio o sv. Franji, njegovu obraćenju, porcijunculskom oprostu naglasivši kako je „Međugorje mnogima od vas vaša Porcijunkula.” Na kraju mise mladima je pročitana poruka koju im je uputio bečki nadbiskup kard. Cristoph Schönborn.

Treći dan festivala mladih započeo je svjedočanstvom p. Johannesa Rothärmela, a potom je katehezu mladima održao nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje. Središnje večernje misno slavlje predslavio je mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnoga ordinarijata u BiH. U svojoj se propovijedi osvrnuo na ulomak iz evanđelja u kojemu su apostoli bili prestrašeni jakim vjetrom i valovima posebno se osvrnuvši na Isusove riječi „Ne bojte se” koje je potom stavio pred mlade. Četvrtoga dana Mladifesta katehezu mladima održao je fra Ljubo Kurtović, a sveto misno slavlje predvodio je

apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, nadbiskup Henryk Hoser. U svojoj se homiliji posebno osvrnuo na ovogodišnje geslo „Dođite i vidjet ćete”. Poslije svete mise prikazan je film zajednice Cenacolo.

Petoga dana 31. Međunarodnog molitvenog festivala mladih u Međugorju, u večernjim satima svetu misu je predslavio vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić. U propovijedi je naveo razloge zbog kojih godinama brojni mladi dolaze u ovo hercegovačko mjesto te istaknuo: „Sve što tražite, naći ćete kod Isusa. Marija će nas tamo povesti.” Ovogodišnji 31. po redu Mladifest završio je misnim slavljem u četvrtak, 6. kolovoza u pet sati ujutro na brdu Križevcu.

odao i veleposlanik Republike Hrvatske u BiH Ivan Sabolić.

Potom je u župnoj crkvi slavljena sveta misa za poginule i nestale hrvatske branitelje Bugojna koju je predvodio fra Nikica Vujica, definitor i ekonom Franjevačke provincije Bosne Srebrene. On je nestale bugojanske Hrvate usporedio s blaženim Alojzijem Stepincom jer, kako je kazao, svi su oni kao i kardinal Stepinac prošli proces neprihvaćanja, mržnje, progona i izrugivanja. „Ništa nije ostalo skriveno, tako ni tijela naših nestalih, a zločin, zločinac i mržnja nikada neće imati zadnju riječ već ljubav i praštanje”, poručio je fra Nikica.

Inače, postrojbe tzv. Armije BiH

iz Bugojna su tijekom rata protjerale 15 tisuća Hrvata, 311 hrvatskih civila i vojnika je ubijeno, a oko dvije tisuće hrvatskih zatočenika prošlo je torture nekoliko desetina logora u kojima su okrutno mučeni, ubijani, a oni najistaknutiji odvedeni su u nepoznato.

rujan 2020.

77

NECROLOGIUM BOSNAE ARGENTINAE

Fra Augustin Tomas (1939. – 2020.)

22. 9. 2005. – fra Augustin Brkić 25. 9. 2007. – fra Lovro Rimac

U nedjelju, 9. kolovoza, u Domu za stare i nemoćne Sv. Kristofor u Novoj Biloj, preminuo je fra Augustin Tomas, svećenik franjevac Bosne Srebrene.

Fra Augustin je rođen 23. listopada 1939. godine u mjestu Lug, župa Bugojno, od oca Stjepana i majke Sofije r. Zelić.

Osnovnu je školu pohađao u rodnom Bugojnu, potom Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, te studij teologije u Sarajevu.

Redovničko odijelo sv. Franje obukao je 1959. u Kraljevoj Sutjesci gdje je sljedeće godine položio i prve redovničke zavjete. Godine 1965. svečano je zavjetovan u Kraljevoj Sutjesci, godinu kasnije primio je red đakonata u Sarajevu, a iste godine i red prezbiterata također u Sarajevu.

Za života je obavljao različite službe. Bio je vikar u Gučoj Gori i Vitezu, potom župnik u Ovčarevu i Livnu. Nakon toga biva imenovan župnim vikarom u Lepenici, pa ponovno dobiva župničku službu u župi Dolac, Busovača i Uskoplje, te u Sućuraju na otoku Hvaru. Konačno je bio župnik u župama Bogomolje i Gdinj.

U svoj matični samostan Duha Svetoga u Fojnici vratio se prošle godine, a zadnje mjesece života zbog zdravstvenih poteškoća proveo je u Domu za stare i nemoćne Sv. Kristofor u Novoj Biloj gdje je i preminuo.

Redovnička zajednica Bosne Srebrene će fra Augustina ili Guštu, kako su ga odmila zvali, pamtiti kao radosnoga redovnika nesalomljive vjere, snage i ustrajnosti u svome pozivu koji je svoj vedri duh i ljubav prema životu sačuvao i u trenucima bolesti.

Ispraćaj pokojnoga fra Augustina bio je 10. kolovoza u župi Bugojno. Najprije je služena sveta misa zadušnica u crkvi sv. Ante Padovanskoga koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup i metropolita Vinko kardinal Puljić, a onda je uslijedio ukop na mjesnom groblju u Bugojnu gdje je sprovodne obrede predvodio provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić.

Neka mu dobri Gospodin po zagovoru sv. Franje Asiškoga udijeli vječni mir i pokoj u nebeskom kraljevstvu.

29. 9. 2013. – fra Bono Vrdoljak 1. 9. 2014. – fra Ivica Baketarić Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

80

svjetlorijeci.ba

13. 9. 2015 – fra Tomislav Trogrlić 14. 9. 2015. – fra Rafael Lipovac

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

NAŠI POKOJNICI Ivo Filipović († 2020)

Na blagdan sv. Ive, 24. lipnja u obiteljskoj kući u Dugom Selu preminuo je Ivo Filipović.

Sahranjen je 26. lipnja na Novom groblju u Dugom selu.

Ivo Filipović ili Iva Matanović, kako su ga zvali u selu, rođen je 3. siječnja 1939. godine u selu Laništa, župa Ulice, od oca Filipa i majke Luce. Sa suprugom Anom r. Marjanović stekao je četvero djece, devetero unučadi i sedmero praunučadi. U Njemačkoj je proveo više od 35 godina, a u rodna Laništa se vratio 2004. godine gdje je obnovio ratom porušenu kuću i uživao u zasluženoj mirovini do 2009. godine kada se zbog bolesti seli u Dugo Selo gdje je živio do svoje smrti. Pamtimo ga kao dobrog čovjeka, revnog vjernika i molimo Gospodina da mu bude milostiv.

Počivao u miru Božjem!

Filip Filipović

Josip Zubak († 2020.)

U utorak, 16. lipnja, u 85-oj godini života, blago u Gospodinu preminuo je Josip Zubak. Dragi Josipe, hvala ti na svemu i počivaj u miru Božjem.

Sestra Mara Ćorluka Divin dan i misa za duvandžije

KT/Svjetlo riječi

KEDŽARA – U nedjelju, 5. srpnja, mnoštvo vjernika okupilo se na proslavi „Divinog dana” na Kedžari. Svečano misno slavlje predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, a dan ranije misu uočnicu predvodio je don Marko Šutalo, župnik župa Jablanica i Drežnica.

Proslavu je ovom prigodom uveličala

Janje Aščić

(† 2020)

U utorak, 21. srpnja u Daruvaru u 91-oj godini života preminula je Janje Aščić r. Trupina, majka našega subrata fra Jure Aščića.

Sprovod pokojne Janje bio je u četvrtak, 23. srpnja, na mjesnom groblju Kip kod Daruvara. Sinovima Marku, Luki, Martinu, fra Juri i Robertu, kćerki Klari te ostaloj bližoj i daljnjoj rodbini izražavamo kršćansku sućut, a za pokojnicu molimo Gospodina da je uvede u svoje vječno kraljevstvo.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine. I svjetlost vječna neka joj svijetli. Počivala u miru Božjem.

FIA

Miroslav Braco Kajić († 2011.)

Dana 16. rujna 2020. godine navršava se devet godina otkako nas je zauvijek napustio naš voljeni Miroslav-Braco Kajić. Uvijek živiš u našim mislima i srcima.

Tvoji najmiliji: mama Lucija i brat Zvonko s obitelji

klapa Grga iz Posušja, a Divin je pozdrav govorila Nada Krešo.

Inače, prema drevnoj ramskoj tradiciji, prve nedjelje nakon svetkovine s. Petra i Pavla, na Kedžari se obilježava Divin dan, posvećen Divi Grabovčevoj koja je živjela u 17. stoljeću za vrijeme turske vladavine. Mladi Tahir-beg Kopčić iz Kupresa htio je imati Divu za ženu, no nakon što ga je ona odbila, on ju je ubio. Pokopana je na Vran planini, a na njezin je grob 1998. postavljen brončani

Draško Vuleta († 1999.)

Dana 12. rujna navršava se 21 godina od tvoga preminuća. Tuga i bol što smo te izgubili nikada neće prestati, a sjećanje na tebe i tvoju ljubav koju si nam pružao zauvijek će ostati u našim srcima.

Tvoji najmiliji: unuci, kćerke i supruga

Anto Sirovina († 2020)

U subotu, 22. kolovoza, u 78-oj godini života, u obiteljskoj kući u Velikoj Gorici, blago u Gospodinu preminuo je Anto Sirovina, otac fra Miše Sirovine, svećenika franjevca Bosne Srebrene.

Sprovod pokojnoga Ante bio je u srijedu 26. kolovoza na gradskom groblju Kušanec Velika Gorica, a nakon ukopa slavljena je misa zadušnica u župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici.

Supruzi Ivki, trojici sinova među kojima je i fra Mišo, te kćeri pokojnika od srca izražavamo kršćansku sućut, a pokojnom Anti neka Gospodin otvori vrata raja i uvede ga u svjetlost svoga lica. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

FIA

spomenik, rad kipara Kuzme Kovačića.

A kod Divina groba se već desetu godinu za redom slavi misa za duvandžije kao i za sve one koji su poginuli čuvajući stada. Tako je bilo i ove godine, u nedjelju, 23. kolovoza. Svetu misu je predvodio i pod njom propovijedao župni vikar u Gračacu fra Marko Bandalo u koncelebraciji s fra Stjepanom Pavličevićem i fra Ivanom Kvesićem. Po završetku mise uz mjere opreza uslijedilo je i druženje na platou. rujan 2020.

81

Nova knjiga Ivice Raguža Prof. dr. sc. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na KBF-u Đakovu, objavio je novu knjigu u nakladnoj kući Panni pod naslovom „Epimeteje II.” Knjiga je zbirka kolumni koje je autor pisao u proteklih tri godine za časopis bosanskih franjevaca Svjetlo riječi. Kako autor ističe da su „epimeteje” napisane u sljedećem duhu: „Mi bismo htjeli prometejski oholo hoditi ispred Gospodina, hoditi ispred njega, a bez njega, hoditi ispred njega bez ikoga. Gospodin nas uči da se trebamo epimetejski ponizno vratiti iza, hoditi iza njega i za njim, hoditi iza njega s njim, ali i druge povući da hode također iza njega i s njim.”

Knjiga na 183 stranice po cijeni od 91 kuna može se naručiti u Nadbiskupijskoj knjižari u Đakovu: tiskanice@djos.hr; na telefonski broj 031/802-224; ili pak kod samoga autora: communio.hr@gmail.com.

Nove knjige u izdanju Svjetla riječi

Djelotvorna vjera

Studije, komentari, razgovori Knjiga na suvremen način raspravlja o bitnim pitanjima vjere. Kroz četiri poglavlja autor fra Marko Semren razvija temeljnu istinu kršćanske vjere, a ona glasi: Ljudski život može uspjeti i postići svoju puninu samo u vjeri u Boga Stvoritelja.

Fra Anđelko Kamenčić Ponos i dika Jelašaka

Peta obljetnica preminuća dragoga subrata u Kristu fra Anđelka Kamenčića prigoda je ponovno probuditi lijepe uspomene na njega, njegov samozatajni i požrtvovni rad što je i cilj ove knjige koju je priredio Nikola Kamenčić.

Knjiga je to koja otkriva kako su fra Anđelka vidjeli i doživjeli oni s kojima je živio i radio i zašto je on danas uistinu ponos i dika Jelašaka.

Svoje primjerke knjige poručite pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 Pišite nam na: redakcija@svjetlorijeci.ba Posjetite nas u ulici Zagrebačka 18 u Sarajevu, ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu

Kalendari svetog Ante 2021.

Knjiga

Knjiga Kalendar sv. Ante, uz detaljan katolički kalendarij obrađuje pitanja o čovjekovim posljednjim stvarima. Donosi teme posvećene franjevaštvu, našim krajevima i ljudima, te povijesti. Raznovrstan i bogat sadržaj očekuje vas i u rubrikama posvećenim obitelji i Bibliji, poeziji i prozi, te zdravlju i kulinarstvu.

Jednolisni

) SVIBANJ Radoljub, Milorad Rade, Radivoj, radnik (Dejan, S 1 Sv. Josip,  5. nedjelja Uskrsa ) TRAVANJ N 2 DAN GOSPODNJI: apostoli; sv. Juvenal (Mladen muč.

I JAKOV, Artur i Karlo, engl.

P 3 SV. FILIP Č 1 VELIKI ČETVRTAK bl.Toma, Henrik, OŽUJAK Julijan iz Bala; biskup biskup P 2 VELIKI PETAK  U 4 Bl. Zorko); sv. David, i Jakov, muč. mučenik; sv. Maksim, (Zoran, Zorislav, S 5 Sv. Eutim, (Svjetlan); sv. Marijan S 3 VELIKA SUBOTA U S K R S P 1 Sv. Albin Savio; sv. Lucije mučenici Praška, opatica VELJAČA Č 6 Sv. Dominik i mučenik; bl. Gizela N 4 DAN GOSPODNJI: sv. Brigita U 2 Sv. Janja i drugovi, etiopski Vicko, Viki) K USKRSNE OSMINE biskup (Rajko); sv. Henrik; bl. Liberat Weiss sv. Viktor (Vitko, P 7 Sv. Duje, P 5 PONEDJELJA S 3 Sv. Marin; P 1 Sv. Rajmund – SVIJEĆNICA OSMINE Posrednica milosti; Josip od Križa biskup Poljski Marija USKRSNE GOSPODINOVO Ivan Dj. Oskar, sv.

Bl. ); Kazimir sv.

UTORAK 8 Sv. 6 S Ana; PRIKAZANJE Uskrsa GODINA U 2  U Lucije (Svjetlan  Č 4 sv. Šimun i 6. nedjelja OSMINE MARIJA. NOVA (Bogoljub); sv.

Vlaho), biskup; crkveni naučitelji N 9 DAN GOSPODNJI: Job S 7 SRIJEDA USKRSNE OSMINE bl. Ruža Viterbska P 5 Sv. Teofil  (Srećko), mučenik S 3 Sv. Blaž ( P 1 SVETA BOGORODICAi Grgur Nazijanski, bisk. i sv.

USKRSNE biskup; sv. Koleta; Veliki Leoniški; sv. Eutihije (Bezimena) Presveto Ime Isusovo P 10 Bl. Ivan Merz; Antim, mučenik Č 8 ČETVRTAK S 6 Sv. Julijan, Č 4 Sv. Josip S 2 Sv. Bazilije nedjelja korizme mučenici sv.

OSMINE 3. ), djevica i mučenica japanski mučenici nedjelja po Božiću. ), djevica 2.

Dobrila USKRSNE ( Mamerto; U 11 Sv. P 9 PETAK N 7 DAN GOSPODNJI: sv. Apolonije i Filemon, P 5 Sv. Agata Mandić, prezbiter N 3 DAN GOSPODNJI: bl. Kristijana (Kristina OSMINE Pavao Miki i drugovi, MILOSRĐA Boga; Leopold Bogdan – SPASOVO. Bl. Dj. Marija Fatimska Folinjska; (Bogoslav) Petar Krstitelj, S 10 SUBOTA USKRSNE 2. n. Uskrsa (Bijela) – N. BOŽJEG godinu P 8 Sv. Ivan od , Franka), redovnica  S 12 Sv. sv. Deogratias P 4 Bl. Anđela  S 6 Sv. ) GOSPODINOVO 5. nedjelja kroz Rimska (Franjka ) iz Cádiza; sv. Eduard; (Božica, Božana Č 13 UZAŠAŠĆE ); sv. Simplicije N 11 DAN GOSPODNJI: U 9 Sv. Franciska sv. Damjan N 7 DAN GOSPODNJI: sv. Jozefina Bakhita, djevica U 5 Bl. Didak KRALJA (VODOKRŠĆE ) apostol; sv. Teodora sv. Makarije (BlaženkoHranivoj, Hranislav), mučenik P 12 Sv. Julije, papa; sv. Zenon; bl. Ida, djevica Emiliani; NJE – SVETA TRI ratar P 14 SV. MATIJA, ( S 10 Sv. Viktor; ; sv. Lucijan (Svjetlan ) P 8 Sv. Jeronim djevica S 6 BOGOJAVLJE i mučenik; ) biskup; sv. Izidor, biskup; sv. Trofim Nevenko), papa (Rajko) Penjafortski Martin I., papa (Mlada nedjelja (Bogoljub mučenici S 15 Sv. Severin, Č 11 Sv. Sofronije, , muč.; sv. Inocent I. (Nevinko, U 9 Sv. Skolastika, i mučenik Č 7 Sv. Rajmund Severin, prezbiter; sv. Teofil  U 13 Sv. 7. nedjelja Uskrsa mučenik Valerijan i Maksim, I., papa  Stepinac, biskup sv. (Časlav) N 16 DAN GOSPODNJI: redovnik; sv. Viktor, mučenik opat; sv. Paškal S 14 Sv. Tiburcije, Rastislav, Rastko), muč.; sv. Maron, djevica P 12 Sv. Maksimilijan S 10 Bl. Alojzije ) P 8 Sv. Apolinar; Hadrijan (Adrijan); sv. Honorat i mučenik ( Kartage Bajlonski, Perzijska, mučenica Lurdska; sv. Severin, sv. ) (Mlada nedjelja i; sv. Ivan I., papa P 17 Sv. Paškal Č 15 Sv. Krescencije Labre; sv. Bernardica Soubirous, i drugovi, mučenici  S 13 Sv. Kristina Č 11 Bl. Dj. Marija S 9 Sv. Marcelin; KRŠTENJE GOSPODINOVO 4. ned. koriz. (Sredoposna Josip (Srećko) Kantalicijsk (Bogoljub) iz Corte ), mučenik biskup; sv. Saturnin djevica (Časlava) U 18 Sv. Feliks Neven), biskup P 16 Sv. Benedikt sv. Teofil N 14 DAN GOSPODNJI: bl. Gulijelmo (Vili, Vilim, Vilko P 12 Sv. Melecije, N 10 DAN GOSPODNJI: ); sv. Paulin; sv. Honorata ); bl. Kristina, ) ), mučenica I. (Vlado), papa; (Nevinko, Nevenko, (Mlada nedjelja) papa; Zlata Dobroslav nedjelja ( Božidar ( opatica Urban Corleone Inocent Zlatka, Sv. ( Mlada Zaharija, ( Sv. Benigno 19 Sv. S Teodozije Euzebija, S 17 godinu sv. sv. Aurea P 15 13 Sv. sv. Bernard P 11 Sv. 3. nedjelja Uskrsa sv. Hospicije 6. nedjelja kroz afrički muč. muč.  S i Tacijan, mučenici; mučenik; sv. Martin; BERNARDIN SIJENSKI; Đurđa), djevica meksički muč.; N 18 DAN GOSPODNJI: sv. Firmus (Tvrtko) i 16 dr., U 16 Sv. Hilarije  Č 20 SV. N 14 DAN GOSPODNJI: muč.; sv. Georgija (Đurđica, ), biskup i Stratonik, beogradski U 12 Sv. Arkadije, prezb. i 24 druga, (Vuk) bl. Mauricije (Domagoj, Davor sv. Salvator iz Horte P 19 Sv. Marta, dj. i muč.; (Veselko); sv. Ermil sv. Fulgencije (Žarko) P 21 Sv. Kristofor, sv. Bazilisk (Bosiljko); sv. Lupo sv. Anastazije; S 17 Sv. Patrik P 15 Sv. Izik i drugovi,Ilija i drugovi, mučenici Palestine S 13 Sv. Hilarije i, bisk. i crkv. naučitelj; Cascie; papa; sv. Marcelin; sv. sv. Konrad Parcamski (Tvrtko); sv. Eufrazije; i mučenica DUHOVI S 22 Sv. Rita iz U 20 Sv. Anicet, DJEVICE MARIJE Č 18 Sv. Ćiril Jeruzalemsk U 16 Sv. Julijana; PEPELNICA (post i nemrs) Č 14 Sv. Firmin djevica i crkveni naučitelj; Dragoljub), papa PEDESETNICA – Majka Crkve – reda i dr., kineski muč. P 19 SV. JOSIP, ZARUČNIK BLAŽENE opat; sv. Tarzicija, Anzelmo, biskup N 23 DAN GOSPODNJI: SV. FRANJE; Bl. Dj. Marija, i Franjevačkog S 17 ČISTA SRIJEDA sv. Agapit I. (Ljubo,  S 21 Sv. P 15 Sv. Mavro,  muč.; sv. Ivan Petar mučenik BAZILIKE Magdalena de Pazzi (Spaso), papa; bl. Egidije Asiški i 128 perzijskih I DRUGOVI, prvomučenicPustinjak (Mlada nedjelja) ), biskup Č 22 Sv. Soter S 20 Sv. Ivan Nepomuk,5. nedjelja korizme (Gluha)  Č 18 Sv. Sadot Adalbert Praški; Deodat (Bogdan) P 24 POSVETA Časni; sv. Grgur VII., papa; sv. Marija Kvatre S 16 SV. BERARD Mansvet (Blagoje 2. n. k. g. Sv. Anto (Juro, Đuro); sv. sv. mučenici Poljske Pjačentski; sv.

(Bogoslav) U 25 Sv. Beda P 23 Sv. Juraj N 21 DAN GOSPODNJI: ); bl. Marijan i Branislav, P 19 Bl. Konrad ) Sigmaringenski; EVANĐELIST N 17 DAN GOSPODNJI: Biserka); sv. Deikol mučenik prezbiter; sv. Eleuterije sv. Bruno (Zdenko) (Željko (Vjerko, Vjeran sv. Rebeka sv. Margareta ( SV. MARKO Julija; sv. Serapion, (Čista) S 26 Sv. Filip Neri, S 24 Sv. Fidel ki, biskup; P 22 Sv. Epafrodit biskup; sv. Oton; sv. Eustohija Calafato P 18 Sv. Priska; nedjelja Uskrsa.  S 20 Bl. 1. nedjelja korizme Mongrovejski, GOSPODNJI: 4.

Palestinske i drugovi, mučenici; sv. Henrik, bisk. i muč.

Sv. Augustin KenterberijsLadislav Demski, m. Kvatre Turibije GOSPODNJI: DAN 27 Sv. Č Mario 25 DAN Cezareje N 23 Sv. U 21 N 19  U redovnik ) German; bl. i drugovi, mučenici SV. PETRA APOSTOLA i Sebastijan, mučenici;sv. Epifanije (Vidoslav, Vidoje sv. Gerard Kvatre P 28 Sv. Just; sv.

26 Bl. Jakov Zadranin, djevica S 24 Sv. Dionizije – BLAGOVIJEST P 22 KATEDRA S 20 Sv. Fabijan muč.; i mučenik ) mučenik P VI., papa; sv. Maksim; GOSPODINOVO Kotorska, bl. Lukezije (Janja), djev. i Kvatre (Radoslav, Rade S 29 Sv. Pavao Sv. Polikarp, biskup U 27 Bl. Ozana mučenik; sv. Emanuel, Č 25 NAVJEŠTENJE Čedomir), bisk. Č 21 Sv. Agneza sv. Gaudencije PRESVETO TROJSTVO sv. Ljudevit Montfortski; naučiteljica a (Ema) U 23 (Goran), srijemski (Čedo, Čedoljub, đakon i mučenik; Sv. Petar Chanel; N 30 DAN GOSPODNJI: DJEVICE MARIJE ELIZABETI i crkvena P 26 Sv. Montan i muč.; sv. Emerencijan Saleški S 24 Sv. Modest sv. Cezarije P 22 Sv. Vinko, bl. Peregrin, prezbiterMUKE GOSPODNJE  S 28 KATARINA SIJENSKA, djevica ) biskup i mučenik; i Akvila, supružnici Sv. Franjo Rupert, biskup; P 31 POHOD BLAŽENE ), bisk. Kvatre Č 29 SV. sv. Donat (Darko Č 25 Sv. Nestor, S 23 Sv. Severijan 3. n. k. g. – N. BOŽJE RIJEČI.  S 27 Sv. CVJETNICA – NEDJELJA (Aco, Saša, Branimir papa; sv. Sofija; P 30 Sv. Pio V., N 28 DAN GOSPODNJI: P 26 Sv. Aleksandar bisk. sv. Julijan, muč. Kvatre N 24 DAN GOSPODNJI:PAVLA APOSTOLA tjedna Velikoga Zadarski, SV. (Pačista) P 29 Ponedjeljak tjedna S 27 Sv. Donat P 25 OBRAĆENJE nedjelja korizme i Tito, biskupi GOSPODNJI: 2.

U 30 Utorak Velikoga tjedna U 26 Sv. Timotej sv. Julijan, mučenik Olga  N 28 DAN PROSINAC Merici, djevica; bl. sv. Leoncije S 31 Srijeda Velikoga S 27 Sv. Anđela i crkv. naučitelj; (Cvjetka); sv. Eligije; Akvinski, prezbiter mučenica S 1 Sv. Florencija i Mavro, mučenici Čuklić Č 28 Sv. Toma prorok; sv. Bibijana, prorok; sv. Lucije (Svjetlan) STUDENI sv. Martina (Hrvoje); sv. Papija Č 2 Sv. Habakuk,  ski, Crkva sv. Ante, P 29 Sv. Konstancije Jacinta, Sumbulka) Mariscotti; Ksaverski; sv. Sefanija, djevica i mučenica ETI Anto Padovan (Jaca, – DUŠNI DAN P 3 Sv. Franjo P 1 SVI SV i; sv. Barbara, S 30 Sv. Hijacinta 4. n. k. g. Sv. Ivan Bosco, prezbiter ) o Blažanović, Sveti naučiteljica SVIH VJERNIH POKOJNIKA g reda LISTOPAD Ivan Damaščansk (Mlada nedjelja U 2 SPOMEN djevica i crkvena čka 18, Sarajev Franjevačko  S 4 Sv. Vladimir Vlatko N 31 DAN GOSPODNJI: 2. nedjelja došašća od Djeteta Isusa, svih pokojnika (Živko), muč. riječi, Zagreba 33 81 22 47 N 5 DAN GOSPODNJI: S 3 Spomen P 1 Sv. Terezija Emerik; sv. Vitalis FMC Svjetlo 72 62 00, Fax: +387c i . b a biskup Čuvari ) i dr., muč.

Boromejski; sv.

RUJAN e P 6 Sv. Nikola, biskup i crkveni naučitelj Č 4 Sv. Karlo (Božidar, Bogdan monah S 2 Sveti Anđeli 27. nedjelja kroz godinu Bertila, opatica Tel.: +387 33 jetlorij (Bogoljub); sv. sv. Vito, sv. Verena; bl. Dositej ), mučenik U 7 Sv. Ambrozije, BL. DJEVICE MARIJE Kvatre w w w.sv P 5 Sv. Filotej N 3 DAN GOSPODNJI: francuski muč.; S 1 Sv. Egidije; sv. Feliks (Srećko ) ZAČEĆE Burté i drugovi, ASIŠKI (Mlada nedjelja Marin, đakon ); sv. Trankvilin Leonard, pustinjak; KOLOVOZ S 8 BEZGREŠNO Meksika P 4 SV. FRANJO Č 2 Bl. Ivan Franjo papa i crkveni naučitelj; sv.  S 6 Sv. nedjelja kroz godinu sv. Placid (Dragan 32. iz nedjelja kroz godinu (Vedran) mučenik biskup Kvatre Didak 18.

Kowalska; Ivan Veliki, GOSPODNJI: Č 9 Sv. sv. Mavro, muč.

N 7 DAN GOSPODNJI: bl. Gracija Kotorski prorok; sv. Marcel, bisk.; sv. Roman,  U 5 Sv. Faustina ; sv. Sereno P 3 Sv. Grgur  N 1 DAN Škot; Marija Loretska; – Porcijunkula papa; sv. Mojsije, Terezija iz Kalkute (Zdenko); sv. Renato, (Mislav), bisk.

SRPANJ sv. Vito, biskup Stilit, prezb. Kvatre P 10 Bl. Djevica Sv. Bonifacije I., P 8 Bl. Ivan Duns i muč.; sv. Teodorik S 6 Sv. Bruno 2 GOSPA OD ANĐELA bisk.; sv. Martin; sv. Eufronije od krunice ), muč. S 4 ) I., papa; sv. Danijel 23. n. k. g. Sv. Majka sv. Oliver, biskup Joubert P LATERANSKE BAZILIKE; Djevica Marija Kažotić, opat S 11 Sv. Damaz došašća (Materice sv. Hugo U 9 POSVETA Č 7 Blažena sv. Eleuterije (Slobodan Sv. Aron; sv. Martin; ) i drugovi mučenici; bl. Eugenija 3 Bl. Augustin  N 5 DAN GOSPODNJI: sv. Eleuterij (Slobodan), 1 U nedjelja Č  3. mučenica; i prezbiter; papa muč. ) Studit djevica Veliki, prorok; Vianney, (Cvjetko) LIPANJ N 12 DAN GOSPODNJI: Svjetlana), djevica i mučenica S 10 Sv. Leon Liberat (Slobodan i muč.; sv. Regina, mučenici sv. Teodor (Božidar (Livio) P 8 Sv. Pelagija, P 6 Sv. Zaharija, S 4 Sv. Ivan Marija Nives, Snježana) (Janjko) Ratko); sv. Floro II., papa  P 2 Sv. (Jasna, nedjelja) Tourski, biskup; biskup, i drugovi, Livin ( Križevčanin, prezbiter – MALA GOSPA apostol; sv. Leon naučitelj; sv. Anjelo sv. Ptolomej (Bojan, Eugenije I., papa P 13 Sv. Lucija sv. Kristijan; sv. Č 11 Sv. Martin S 9 Sv. Dionizije, 28. nedjelja kroz godinu (Mlada U 7 Sv. Marko godinu MARIJE Č 5 Gospa Snježna GOSPODINOVO S 3 SV. TOMA, sv.

U 1 Sv. Justin; Križa, prezb. i crkveni biskup i mučenik; 14. nedjelja kroz JE ) BLAŽENE DJEVICE I., papa i Petar, mučenici; U 14 Sv. Ivan od mučenice P 12 Sv. Jozafat, N 10 DAN GOSPODNJI: sv. Filip; sv. Anastazije sv. Donat (Darko P 6 PREOBRAŽEN (TIJELOVO) N 4 DAN GOSPODNJI: slavenski apostoli redovnik; sv. Nikola S 2 Sv. Marcelin  S 8 ROĐENJE Klaverski; sv. Hijacint, mučenik Ljeposava) prezb. i muč. papa; susestre, Drinske ; sv. Serafin Didak Alkalski, II., papa; sv. Kajetan; DOMINIK (Nedjeljko) TIJELO I KRV KRISTOVA (Željko, Želimir, Željan) S 15 Bl. Jula i NIKOLA TAVELIĆ, Alzaška P 11 Sv. Ivan XXIII., sv. Maksimilijan Č 9 Sv. Petar 5 SV. ĆIRIL I METOD, djevica i mučenica  S 13 Sv. S 7 Sv. Siksto Pulcherija (Lijepa, Č 3 PRESVETO 33. n. k. g. SV. Optat (Zdenko), opat prorok; sv. Adela 19. n. k. g. SV. IV.(Srećko), papa; ); sv. Venancije (Božidar) P Tolentinski; sv.

Goretti, i mučenica bl. Matilda, djevica biskup Siska; sv. Č 16 Sv. Hagaj, N 14 DAN GOSPODNJI:bisk. i crkv. naučitelj; sv. Sidonije U 12 Sv. Feliks P 10 Sv. Nikola i muč.; sv. Dorotej N 8 DAN GOSPODNJI: sv. Florencije (Cvjetko U 6 Sv. Marija P 4 Sv. Kvirin, OD KRIŽA, djevica sv. Kristofor, monah; opat Veliki, nedjelja) biskup i opat (Teo, Bogoljub); (Radovan) (Dobroslav), biskup sv. Odon; bl. Ruđer Priscila, supružnici P 9 SV. TEREZIJA BENEDIKTA Velika, djevica P 17 Sv. Modest; P 15 Sv. Albert Marijino (Mlada S 13 Sv. Teofil  sv. Gaudencije S 11 Sv. Danijel, S 7 Sv. Vilibald; i dr., kineski muč.; sv. Akvila i S 5 Sv. Bonifacije 10. nedjelja kroz godinu prorok; sv. Vinebald, Škotska; sv. Getruda 3. reda sv. Franje; sv. Igor 24. n. k. g. Ime mučenik ); sv. Emilijan  I., papa i mučenik; Isusa Petković Grassi S 18 Sv. Malahija, 4. nedjelja došašća (Očići) LOVRO, đakon i U 16 Sv. Margareta Č 14 Sv. Kalist i crkvena naučiteljica N 12 DAN GOSPODNJI: b. i crkv. nauč.; sv. Amat (Ljubo Č 8 Sv. Grgur sv. Rufin bl. Marija Propetoga N 6 DAN GOSPODNJI:  U 10 SV. UGARSKA, zaštitnica Avilska, djevica GOSPODNJI: bl. Saloma Krakovska ASIŠKA, djevica; Alacoque Pieck i dr., muč.; SV. ELIZABETA opat P 15 Sv. Terezija P 13 Sv. Ivan Zlatousti, KRIŽA  N 19 DAN redovnica Dominik, opat S 11 SV. KLARA sv. Viktorija, mučenica ned.)

(Srećko), biskup Margareta Marija P 9 Sv. Nikola apost. Petra i Pavla; sv. i muč. S 17 prorok P 7 Sv. Robert, sv. sv.

Chantal, djevica; bisk. papa; de Fortunat Mihej, Šleska; sv. bazilika sv.

SVETOGA Zefirin, Giuliani, (Mlada Franciska Antohijski, biskup; Č 18 Posveta i crkv. naučitelj; S 16 Sv. Hedviga U 14 UZVIŠENJE sv. Maksim, mučenik (Vatroslava) P 20 Sv. Č 12 Sv. Ivana mučenici S 10 Sv. Veronika 15. n. k. g. SV. BENEDIKT, opat Žalosna U 8 Sv. Medard, 29. n. k. g. Sv. Ignacije naučitelj Kanizije, prezb.

Asiška, djevica; papa, i Hipolit, Djevica Marija bl. Dijana, dj.  đakon i crkveni djevica U 21 Sv. Petar P 19 Sv. Janja mučenici; sv. Ignacija N 17 DAN GOSPODNJI: biskup, mučenici P 13 Sv. Poncijan, n Kolbe, prezbiter i mučenik N 11 DAN GOSPODNJI:Ivan Wall, engleski mučenici (Mislav), bisk.;  S 15 Blažena S 9 Sv. Efrem, Ksaverija Cabrini, Fortuno i drugovi, papa, i Ciprijan, evanđelist i crkv. naučitelj i biskup (Ml. ned.) drugovi, mučenici bisk.; sv. Cenzurije KRALJ 22 Sv. Franciska i drugovi, mučenici S 20 Bl. Paškal P 18 SV. LUKA, Č 16 Sv. Kornelije, sv. Robert Bellarmin, biskup Ivan Brébeuf i S 14 Sv. Maksimilija 20. n. k. g. UZNESENJE BDM prezbiter; sv. Ivon, P 12 Sv. Ivan Jones Č 10 Sv. Bogumil, ISUSOVO. SV. BARNABA, apostol mučenici S 34. n. k. g. – KRIST ), muč.  bl. Emanuel Ruiz predaka Alkantarski; sv. sv. Gašpar FRANJE; SRCE Č 23 Sv. Ivan Kentijski, N 21 DAN GOSPODNJI: muč.; bl. Salvator Lilli i dr., armenski ), muč. svetih Isusovih U 19 Sv. Petar Paula i Irena (Miroslava Bl. Dj. Marija Bistrička; P 17 RANE SV. N 15 DAN GOSPODNJI: i; sv. Stjepan, ugarski kralj sv. Franjo Solanski; P 11 PRESVETO KRISTA Spomendan svih dj. i ned.) U 13 Kretski; sv. Marta, pustinjak Kupertinski, prezbiter godinu Montpejersk de Lellis, prezbiter; sv. Felicita (Sretka NAŠEGA ISUSA Srce Marijino P 24 Badnjak: P 22 Sv. Cecilija, S 20 Sv. Andrija naučitelj S 18 Sv. Josip PADOVANSKI (Mlada sv. Miron, mučenik muč.

P 16 Sv. Roko S 14 Sv. Kamilo S 12 Bezgrešno sv. Vendelin, i mučenica ROĐENJE GOSPODINA SV. STJEPAN, prvomučenik 25. nedjelja kroz I., papa; sv. Kolumban; RA, biskup i crkveni da Silva, djevica; 11. n. k. g. SV. ANTO sv. Leon, Severin, biskup; Leroux, djevica vijetnamski mučenici S 25 B O Ž I Ć – U 23 Sv. Klement  N 19 DAN GOSPODNJI: Taegon i drugovi, korejski mučenici (Ljubo), muč.; U 17 Sv. Beatrica Č 15 SV. BONAVENTU od brda Karmela  Č 21 Sv. SVETA OBITELJ. N 13 DAN GOSPODNJI: sv. Valerije i Rufin, mučenici II., papa; bl. Jozefina Dung Lac i drugovi, i mučenica Kim Križarica; sv. Agapit Krakovska  Marija prorok; N 26 DAN GOSPODNJI: i evanđelist S 24 Sv. Andrija djevica P 22 Sv. Ivan Pavao S 18 Sv. Jelena Eudes; sv. Marijan Mattias, dj. P 20 Sv. Andrija P 16 Bl. Djevica Teodozije (Božidar); sv. Hedviga i, prezbiter P 14 Sv. Elizej, Aleksandrijska, apostol apostol i evanđelist (Silvana) Kvatre biskup; sv. Ivan sv. Amos, prorok ) sv. iz Parme prezbiter; bl. Delfina godinu P 27 SV. IVAN, sv. Marija de Č 25 Sv. Katarina S 23 Sv. Ivan Kapistransk U 21 SV. MATEJ, Č 19 Sv. Ljudevit, S 17 Sv. Hijacint; mučenici (Mladenci David, kralj i prorok U 15 Sv. Vid, mučenik; Terezija Scherer; bl. Ivan 30. nedjelja kroz Portomauricijski, sv. Valerijan (Zdravko)  muč.; sv. Silvan sv. Samuel, prorok; nedjelja kroz godinu iz Lipnice DJEČICA, dr., i 16. opat; Leonardo Marija GOSPODNJI: NEVINA sv.

Sv. bl.

Mauricije 28 U GOSPODNJI: P 26 N 24 DAN i mučenik; redovnik; sv. Šimun P 20 Sv. Bernard, Zaharija i Elizabeta mučenici S 16 Sv. Benon;  S 22 Sv. ); sv. Ruđer  N 18 DAN Becket, biskup ) i Marcijan Antun Fasani, Kotromanić Pietrelcine; sv.

(Božana); sv. Fridrik; Kvatre papa Milivoj, Milovan i drugovi, makedonski Ozana Andreasi, djevica Marija Kraljica S 29 Sv. Toma S 27 Sv. Franjo P 25 Bl. Katarina sv. Lucijan (Svjetlan Č 23 Sv. Pio iz Martin Slomšek S 21 Sv. Pio X., P 19 Sv. Teodozija nedjelja došašća Č 17 Sv. Isaur bl.

(Miodrag, Miljenko, (Alen, Alenko, Leno) srijemski muč.; 21. n. k. g. Bl. Djevica (Miro); bl. Anton GOSPODNJI: 1. ) Kvatre prorok i Marcelijan, muč.; i Protazije, mučenici Č 30 Sv. Jukundo bl. Alan U 26 Sv. Dimitrije, bl. Bartolomej, biskup REDA P 24 Sv. Pacifik  N 28 DAN N 22 DAN GOSPODNJI: djevica; sv. Asterije (Zvjezdan sv. Sergije i crkveni naučitelj U 20 SV. ILIJA, P 18 Sv. Marko I. (Silvo; Silva); FRANJEVAČKOG papa; Isusov učenik; opat; sv. Gervazije Limska, Brindiški, prezbiter i Damjan, mučenici P 31 Sv. Silvestar P 29 SVI SVETI Hrvoslav), apostol S 27 Sv. Evarist, S 25 Sv. Kleofa, P 23 Sv. Ruža bl. Miroslav Bulešić S 21 Sv. Lovro S 19 Sv. Romuald, 12. nedjelja kroz godinu 26. n. k. g. Sv. Kuzma (Andrej, Hrvoje, I JUDA TADEJ, apostoli Honorat (Časlav), biskup (Bariša), apostol; prezbiter Gonzaga, redovnik Č 22 SV. MARIJA MAGDALENA U 30 SV. ANDRIJA sv. Č 28 SV. ŠIMUN N 26 DAN GOSPODNJI: prezbiter sv. Ezekijel, prorok U 24 SV. BARTOL N 20 DAN GOSPODNJI: Slavo, Vjeko, Vjekoslav) (Srećko), mučenik; Aleksije, prezbiter i muč. kralj; sv. Josip Calasanz, mučenici Paulski, ŠVEDSKA, redovnica; i Gleb, ruski mučenici  (Slavko, bl. mučenici Ruiz i drugovi, Sv. Ljudevit IX., P 29 Sv. Felicijan P 27 Sv. Vinko 25 Lovro S Viktor, Boris biskupi; i  P 23 SV. BRIGITA sv. sv.

P 21 Sv. Alojzije Toma More, engleski mučenici monah; mučenik; i Serapion, , Anastazije ) i Sv. Vjenceslav, Šarbel Makhluf, arkanđeli S 30 Sv. Marcijan 31. nedjelja kroz godinu Č 26 Sv. MaksimilijanDavid Lewis; sv. Amadej (Bogoljub JAKOV, apostol U 22 Sv. Ivan Fisher sv. Josip Kafasso ), prezb. U 28 MIHOVIL, GABRIJEL I RAFAEL,  S 24 Sv. 17. n. k. g. SV. sv.

Garnet; bl. Juniper (Borivoj N 31 DAN GOSPODNJI: naučitelj S 29 SV. P 27 Sv. Monika; N 25 DAN GOSPODNJI: roditelji BDM S 23 Sv. Toma prezbiter i crkveni Krstitelja bisk. i crkveni naučitelj; ) i Ana, SV. IVANA KRSTITELJA biskup Č 30 Sv. Jeronim, S 28 Sv. Augustin, 22. n. k. g. Mučeništvo sv. Ivana sv. Celestin (Rajko P 26 Sv. Joakim Č 24 ROĐENJE Maksim, mučenica  Ohridski i drugovi; đakoni Akvitanski; sv.

N 29 DAN GOSPODNJI: ), mučenik; sv. Margareta Ward, (Budimir); sv. Maksencije U 27 Sv. Klement Parmena i Nikola, P 25 Sv. Prosper (Srećko Nikanor, Timon, (Bogdan); sv. Vigilije godinu sv. Aristid; sv. Paulin P 30 Sv. Feliks S 28 Sv. Prohor, S 26 Sv. Deodat 13. nedjelja kroz i mučenik Marija i Lazar iz Arimateje i Nikodem; U 31 Sv. Josip Č 29 Sv. Marta, N 27 DAN GOSPODNJI: Miroslav, Miro) Lionski, biskup i crkveni naučitelj (Zdenka)  Krizolog, biskup (Mirko, P 30 Sv. Petar sv. Fabio; sv. Sidonija P 28 Sv. Irenej (Žarko) Lojolski; I PAVAO, apostoli bl. Rajmund Lulski S 31 Sv. Ignacije U 29 SV. PETAR sv. Ladislav, kralj; Rimske Crkve; S 30 Prvomuč.

SIJEČANJ

Dvanaestlisni Dvanaestlisni kalendar ukrašavaju djela sakralne umjetnosti iz kista vrsnoga umjetnika Gabriela Jurkića, a dizajn kalendara je iznimno pregledan i prepoznatljiv.

2021

Džepni

ISS

N 18 40

-49 95

Kale

sv

ISSN 1840-4995

etoar g

nd

A nt e svetog Ant20 e

Kalendar

2021 21

Knjigu, džepni, dvanaestlisni i jednolisni kalendar sv. Ante poručite pozivom na broj telefona 033 726 200 ili e-mailom na: redakcija@svjetlorijeci.ba ili nas posjetite u našim knjižarama u Vitezu i Livnu.