Sretan Božić - Mir i veselje (453)

vjera

• društvo • kultura

SRETAN BOŽIĆ

Mir i veselje Godina XXXVIII. ◆ broj 453 ◆ Sarajevo, prosinac 2020. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Poštovani čitatelji Svjetla riječi, Bog je s nama, Emanuel, ne samo na Božić nego uvijek. Božić želi ući u naše srce, naš život, našu svakodnevicu, želi nam biti blizu. Može li Radosna vijest Božića ispuniti naša srca danas radošću i slavljem? Možemo li osjetiti dar Božića, dok živimo u teškim i neizvjesnim vremenima beznađa i straha koji vladaju u nama i oko nas?

Ovu godinu je obilježila pandemija koronavirusa koja je duboko promijenila svijet kakav poznajemo, što je izazvalo velike posljedice u svjetskoj ekonomiji, odnosima među državama pa i u odnosima među samim ljudima.

Bili smo svjedoci totalne izolacije u većini država gdje je na površinu isplivalo sve ono dobro, ali i loše što su ljudi spremni jedni drugima uraditi kad se osjete egzistencijalno ugroženima. Nažalost, toj modernoj pošasti se još uvijek ne nazire kraj i ni sami ne znamo kakve će u konačnici biti posljedice za normalno funkcioniranje naših života.

Veliki je broj zaposlenih koji su na minimalnim plaćama, rade prekovremeno, nedjeljama i blagdanima, nerijetko bez osiguranja. Naši umirovljenici i dobra većina ljudi nemaju dostatno novčanih sredstva za hranu i lijekove. Sve je više ljudi koji zbog lošega političkog, socijalnog i ekonomskog stanja, u potrazi za boljim životom i boljim sutra, odlaze. Ove novonastale krizne prilike mogu uz sve probleme koje nose sa sobom biti prigoda i za novi pristup u našem životu.

Možemo li u Isusu, za kojega nije bilo mjesta u svratištu, koji je osjetio hladnoću štalice, osjetiti Njegovu ljubav? Sam Bog nam je pokazao kako se možemo i trebamo boriti protiv tame ovoga svijeta. On želi nadom koju nam je darovao po Božiću osvijetliti naše osobne, obiteljske i društvene poteškoće. Možemo li poput betlehemskih pastira, koji su i sami bili zbunjeni i prestrašeni, otvoriti svoja srca i dopustiti da se Bog u nama rodi?

Otvorimo svoja srca Novorođenom Bogočovjeku koji nam želi darovati osjetljivo srce i otvorene ruke za ljude u potrebi, za one koji nemaju dostatno za kruh svagdašnji.

Iziđimo iz svoje samodostatnosti i iz svoje tame. Neka njegova svjetlost obasja naše osobne, obiteljske i društvene odnose. Zapalimo na božićnom drvcu svjetiljke pravednosti, poštenja, odgovornosti, zajedništva. Molimo da bogatstvo i ljepota Božića zahvati srca svih ljudi.

Slavimo Božić! Neka Betlehemsko Dijete svojim svjetlom rasvijetli naš ljudski život. Dopustimo da se u nama rodi čovjek po mjeri Božjoj.

U ovom duhu želim Vama čestit Božić i sveto porođenje Isusovo te blagoslovljenu novu, 2021. godinu.

Fra Jozo Marinčić, provincijal

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenica gl. urednika Nikolina Marčić redakcija

adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

6

iz sadržaja

Janko Ćuro, Anamarija Ćuro, Nikolina Marčić redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anamarija Ćuro pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš

Franjevci među svojim pukom Promicatelji umjetnosti i kulture

20

Priča Božići davnih vremena

30

Pogled u dušu Ne boj se, stado malo

48

Putopis: Hwaseong, Južna Koreja Grad muzej

52

Božićni običaji u sutješkom kraju Jednostavnost i skromnost Betlehema

60

Tema broja: Kriste, ti si radost

Razgovor: Marijan Begić Božić je vrijeme milosti i ljubavi

42

Reportaža Neiscrpljeni bosanski majdan

22

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Svim čitateljima, suradnicima i dobročiniteljima Svjetla riječi

SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU žele: Ana, Anamarija, Emil, Janko, Lidija, Lorko, Nikolina, Pero i Valentina

Naslovna stranica: Žive jaslice, detalj prosinac 2020.

3

Pisma čitatelja Konuzmerizam Poštovano uredništvo Svjetla riječi, javljam vam se povdom središnje teme za studeni 2020. godine koja je glasila: Konzumerizam. Trebaš li sve što poželiš?

Vi ste jedan od rijetkih modernih revija koji Kristovski, franjevački, sizifovski i donkihotski, proročki podižete glas iz pustinje i pogađate u srž problem suvremenoga kriznoga svijeta ili, medicinsko rečeno, dajete dijagnozu krize modernoga konzumerizma i sekularizma čovječanstva koja apokaliptički srlja u propast. Strpljivo i s ljubavlju opominjete i pozivate na izvore prirodnoga života Franjine Pjesme stvorova, bogatoga siromaha u kojemu je, Fromovski rečeno, bolje biti, nego previše imati i tako bježati od slobode i sebe u konzumerizam i materijalizam bez duše i Boga.

Tako se svijet sve više otuđuje od sebe, Boga i čovjeka i pada naglavačke umjesto da stoji na nogama vrijednosti i duhovnosti koje Bog nudi. Pada mi na pamet Šantićeva pjesma Na vašaru kako otac i sin različito gledaju na vrijednosti i želje koje se razilaze kao i danas kad otac pita sina što će mu kupiti. Iznenadi se kada čuje da sin želi pečena jarca umjesto sablje i junaštva očeva.

I današnjica se ne razlikuje mnogo od prošlih kriza, osim što je bogatija i prokletija patnjom izbora klanjanja zlatnoj teladi i ropstva ovisnosti lažnoga uživanja. Primjetne su razlike u psihologiji i pedagogiji vrijednosti kod djece koja su nekada odgajana da u znoju lica svoga zarađuju kruh i u molitvi se okupljaju dok današnjica uči o konzumerizmu i životu bez rada i molitve gdje će vladati umjetna inteligencija i roboti. Nekada su ljudi bili sretniji u krizi nemanja za razliku od današnje krize obilja, otuđenja i egoizma punoga straha i nemira.

Kada su jednoga redovnika pitali otkud im u zajednici tolika sreća i mirnoća u nemanju, radu i molitvi, on je začuđeno odgovorio kako su redovnici 4

svjetlorijeci.ba

ljudi od krvi i mesa, rade svoj posao kao i svi drugi ljudi, samo što su daleko sabraniji. Kada sjede i jedu ili mole, oni samo to rade i ni na što drugo ne misle za razliku od modernih ljudi koji kad sjede i jede misle kad će ustati i raditi ili se uz to služe i mobitelom.

Imate pravo kada kažete da konzumerizam nije otkriće našega doba, nego je poznat od postanka i raja kada je zmija nagovorila prve ljude da konzumiraju sa zabranjenoga stabla. Poslije su došli opći potopi, razna sužanjstva i zlatna telad, ratovi, pohlepa i pljačka. Ponavlja se povijest kriza obilja ili nemanja, imati ili biti, biti ili ne biti pa se često pitamo što sada i kako dalje? Gdje je divinizacija konzumerizma, materijalizma i sekularizma tu je na pomolu i raspad društva, kraj tradicionalnih etika i morala. Što je nekada bilo moralno danas je nemoralno i obrnuto. Kao što je Marks tvrdio da filozof Hegel stoji na glavi i da ga treba postaviti na noge, tako isto se današnje krizno čovječanstvo okreće naglavačke i treba ga vratiti na čvrste noge i temelje, božanske i humanističke. Religije konzumerizma postaju opijum za narod koji srlja u kataklizmu uzrokovanu raznim koronama za koje, osim dijagnoze, još uvijek nema lijeka.

Kriza demografije i odgoja o kojima Svjetlo riječi stalno piše, sve je prisutnija i sve više postajemo robovi konzumerizma, umjesto da budemo slobodni i sretni. Ima pravo papa Franjo kada opominje da svijet neće biti ono što je bio ako nastavi ovako bježati od Boga i prirodu uništavati. Papa zaključuje da će svijet biti bolji ili gori. Sve više vladaju sile straha, samoće, otuđenosti, egoizma i konzumerizma o čemu Orwel i svete knjige proročki govore. Dolaze krizna i sudbinska vremena obračuna i obrata kada bi moglo nastati i novo računanje vremena – Vrijeme prije i vrijeme poslije korone i konzumerizma.

Umjesto Krista pojavit će se po Otkrivenju Antikrist i lažni proroci. I Bog će po filozofu Niceu biti mrtav, zaboravljen i

čovjek nesretno izgubljen u nihilizmu.

Zato će živi Bog Otac Isusa Krista ponovno doći na sudnji dan i uskrsnuti čovjeka na novi i vječni život. Do tada smo bili samo putnici i gosti u ovoj suznoj dolini plača i patnje konzumerizma i nepodnošljive krize obilja.

Tomo Barbić, Schwabmünchen Biciklom očevim tragom Nostalgičan osvrt na naše jučer, na vrijeme prije pandemije koja nam je „ukrala” svakodnevicu.

Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina biciklima smo išli od derventskih sela ka Slavonskom Brodu u grupi od pet, deset momaka i nebrojeno puta zastajali otklanjajući kvarove i krpajući gume na biciklima jer je makadamska cesta činila svoje. Tada, kao dijete, znao sam se pretvoriti u uho slušajući pomalo nestvarnu priču danas pokojnog oca.

Danas u vremenskom odmaku od šezdeset godina, imamo dobre ceste, velik izbor bicikala i mnogo svakodnevne opreme, pa uz Božju pomoć i jaku volju, možemo doprijeti daleko. I tako posljednjih godina znao sam se biciklom - točkom (tako su, naime, otac i njegovi suvremenici popularno nazivali ovo prijevozno sredstvo) zaputiti u ondašnju Bosansku Posavinu, do rodnih sela svojih roditelja i groblja gdje počivaju djedovi i bake. Svako malo bavio sam se mišlju da i sinove potaknem na slično. Nakon razgovora prihvatili su moju ideju uz napomenu da moraju uskladiti svoje obaveze.

Uistinu, tako je i bilo. Utanačivši sve u nedjeljno, Gospodnje jutro, prijeđosmo granični prijelaz u Slavonskom Brodu, a zatim i u Bosanskom Brodu. Vožnja je ugodna i nakon petnaest kilometara nadomak smo Koraća, hrvatskog sela, opustošenog, razrušenog i raseljenog u posljednjem ratu. Crkva Velike Gospe kojoj se nekad na dan proštenja hodočastilo s obje strane Save, obnovljena je. Lako je zapaziti nove domove i stariju populaciju koja ih nastanjuje. Susjedno mjesto na našem putu je obližnje Novo Selo. Kao i u netom posjećenom Koraću, u obnovljenim kućama, mahom su stariji povratnici.

Župna crkva Srca Isusova koja je zasjala nakon obnove, i u prošlosti je čuvala i očuvala narod i najbolji je zalog.

I osvajamo nove kilometre, a nakon izvjesnog vremena pored ceste uočavamo natpis „Žeravac”, odakle su mnogi morali u progonstvo s vrećicom u ruci.

S ceste gledamo crkvu sv. Franje Asiškog koja je u završnoj fazi gradnje. Obnovljen je i mjesni dom u selu. Svom selu i domu vratilo se nekoliko prognanih osoba, među kojima je i moja tetka, majčina sestra. Smiona žena, nadasve ponosna na svoju rodnu grudu. Odlučili smo je pohoditi, ali ne nađosmo je doma. Revnost joj ne dopušta da propusti nedjeljnu misu. Odlazeći iz sela prolazimo pored opustošene škole koja zasigurno pamti sretnije dane. Dobrom cestom brzo dolazimo u selo Donji Višnjik. Nekoć, u davnim vremenima, nosio je ime Peratovac. Važno je spomenuti da je u ovom selu prije 1992. živjelo 617 žitelja, a danas ih je tek nekoliko desetaka.

Zaustavljamo se pred lijepo uređenim grobljem. Vidljivo je da je i grobljanska kapelica novijeg datuma. Odlazimo zapaliti svijeće djedu, baki i ujaku.

Dok smo stajali u tišini promatrajući na nadgrobnom kamenu uklesane godine djedova rođenja, u mislima sam pokušavao odškrinuti vrata tih 100 do 120 godina i na tren dokučiti vrijeme u kojem su živjeli te zapitati se je li im bilo teško i kako su se nosili s nedaćama, kakav im je život uopće bio? Nakon kratkog razmišljanja pošli smo do zaseoka s desetak spaljenih domova. U jednom od njih rođena je moja majka. Na trenutak su oživjela sjećanja na djetinjstvo. Kad sam sa svojom braćom za vrijeme školskih praznika dolazio iz Slavonije, s rođacima, vršnjacima, dane smo provodili bezbrižno jureći po voćnjacima tražeći gnijezda u krošnjama stabla i kupali se u potoku.

Stariji, na čelu s bakom, ponekad su se opravdano ljutili kad bi učinili kakvu nepodopštinu, no trebalo je potisnuti emocije. A kako nakon svake kiše zasja sunce tako je i ovdje u nizu porušenih kuća. Jedna je obnovljena, a na pragu povratnici. Uz pozdrav pošli smo k središtu sela. Pitom krajolik iznjedrio je nekoli-

ko, napose lijepih obiteljskih domova, a baštine ih uglavnom stariji povratnici.

Kratko smo se zadržali s domaćinima, obnovili zalihu vode. U središtu sela pažnju plijeni prekrasan hrvatski dom i obnovljena crkva Duha Svetog ispred koje se proteže prekrasan pogled na okolna sela. Guštajući u prizoru na trenutak se prisjetih, a tako i kroničari navode, kako je u ratu između Turske i Austrije 1697.

Eugen Savojski istočno od Broda prešao Savu i preko nekadašnjeg Peratovca (danas Donji Višnjik), dolinom Bosne došao do Sarajeva. Očito je ovaj okom lijep kraj i strateški bio pogodan. Koliko se voli ovo mjesto, uvjerili smo se svrativši na obližnje nogometno igralište gdje su domaćini organizirali nogometni turnir.

Uistinu veseli vidjeti toliki entuzijazam kod tih ljudi prema klubu i selu. Zadržali smo se u kratkom razgovoru i pošli dalje.

Na cesti kojom bicikliramo potpuno su drugačiji uvjeti. Ni makadam s mnogo oštrog kamenja ni nemilosrdno sunce nije nas pokolebalo da krenemo dalje. Nastavljamo s nekim posebnim elanom, makar na trenutak pješačimo i guramo bicikle. Priroda je netaknuta, ona izvorna. Dok mladost odmiče, sjetih se svog oca s početka priče. Tada mi je kao djetetu njegova priča bila nestvarna, gotovo nemoguća. Šezdeset godina kasnije i ja sam na lošem makadamskom putu, no ipak s boljim prijevoznim sredstvom. Prolazimo pored lijepo održavanog nogometnog igrališta.

Tu, početkom srpnja, nogometni turnir privuče mnogo onih koji su rođeni ovdje, ali nažalost samo na jedan dan. S podnožja promatramo jednu velebnu crkvu na vrhu brda koja sa svoja dva tornja izgleda poput dvije uzdignute ruke koje zahvaljuju nebesima i istovremeno zaziva povratak svojih sinova, svoje djece. Ovo selo zove se Bukovica.

Tu je rođen moj otac. Ovo selo dobrih, čestitih i skromnih ljudi prošlo je kalvariju kao i ostala hrvatska mjesta.

Napokon smo pred crkvom sv. Antuna Padovanskog što resi ovaj napaćeni kraj. Iako pomalo umorni, nismo mogli odoljeti pogledu na okolna mjesta koja na prvi pogled čine jednu veliku razgledni-

cu. Zapravo, meni se bosanska sela onako raštrkana i uronjena u prirodu, doimlju kao uokvirene slike. A kako su nam bidoni bili poluprazni, htjeli smo se opskrbiti vodom u župnoj kući. Budući da nam nitko nije otvarao, nastavili smo put do groblja. Neki izvori navode da je ovo groblje najstarije u Bosanskoj Posavini. Prvi put se spominje 1800. godine. Zasigurno pamti mnoge ratove i ljudske nedaće.

Tu u miru pod krošnjama stoljetnih stabala počivaju moji djedovi i pradjedovi. Prolazeći grobljem, posebno su nas se dojmila stara hrvatska imena poput: Stipan, Mijat, Josip, Blažan, Manda, Cvita, Ruža, Doma. Baš zbog starosti, mnoge nadgrobne ploče teško su čitljive. Pa ipak, trud se isplatio, na trenutak smo zastali u promišljanju i molitvi.

Sinovi su poželjeli poći do mjesta gdje je rođen njihov djed. Uz manje poteškoće stigli smo na odredište i vidjeli doista malo ili gotovo ništa. Ako ćemo pravo, teško je uopće povjerovati da je u nekoliko uništenih skromnih obiteljskih kuća kojima su se samo obrisi nazirali, živjelo trideset i više osoba. Sada samo ptičji pjev narušava tišinu i muk.

Trebalo je krenuti dalje. Izašli smo na bolju cestu koja nas vodi kroz selo Kulina. Pored puta je pomalo neobična sli lijepa crkva sv. Petra i Pavla koja dominira prostorom. Poslije smo doznali da u tom selu živi svega nekoliko povratnika u trećoj dobi. Napuštajući spomenuto mjesto, narednih pola sata uglavnom smo u silaznoj putanji - spuštanje. Tada čovjek zaboravi na sve tegobe koje je prošao u dolasku. Napokon se uključujemo na cestu Derventa-Slavonski Brod. I posljednjih trideset kilometara vožnje, natopljeni znojem i preplanuli suncem, zastajemo na jednom odmaralištu gdje su sinovi komentirali ono što su vidjeli. Složni su oko toga da su crkve, krajolici, priroda prekrasni, ali nema ljudi. Da, istina je. No oni koje smo danas sreli svjetionik su u mraku.

Putokaz su generacijama koje sanjaju djedovinu. Naposljetku, pomišljamo li na budućnost, treba gajiti nadu, treba vjerovati da će se i ljudi dogoditi.

Luka Ćurić, Slavonski Brod prosinac 2020.

5

Tema broja

KRISTE, TI SI RADOST Roditeljska ljubav na zemlji, iako sa svojim granicama i nesavršenostima, najbliži je i naočitiji simbol Božje ljubavi. Po roditeljskoj ljubavi možemo razumjeti kolika je Božja ljubav prema nama. Samo divlja pamet umije ne ljubiti onoga tko ti želi dobro, tko ti čini dobro, tko te ljubi 6

svjetlorijeci.ba

Z

@ fra Nikica Vujica

Znamo naizgled kako se dogodilo Isusovo rođenje. U ono vrijeme najavljen je popis svega pučanstva u Rimskom Carstvu. Svatko se morao upisati u svom rodnom mjestu. Tako je i Josip sa svojom trudnom ženom Marijom došao u rodni grad Betlehem. U gradu nisu mogli naći prenoćište. Nije više nigdje bilo mjesta u svratištima jer su mnogi došli radi popisa stanovništva.

Zanoćili su zato u jednoj štali. Te je noći, kao najveći siromašak, rođen Isus Krist, gospodar svijeta (usp. Lk 2,1-7).

To je izvanjski događaj koji pripovijedamo svake godine. No, što se u tom događaju bitno zbilo, a što do dana današnjega slave milijuni ljudi diljem svijeta? Evanđelje govori da je rođeno Dijete – Spasitelj, Mesija, Krist, Gospodin. Ovo je opis Djeteta čiji rođendan slavimo i pred kim ćemo u molitvi pasti na koljena. To je pak Dijete od vijeka Sin Božji, a u vremenu rođen od Blažene Djevice Marije. Naš ljudski život po tom Djetetu dobiva svoj smisao, svoju vrijednost i svoje dostojanstvo. U tom Djetetu imamo Učitelja, Spasitelja, Boga i najvećega prijatelja. To je otajstvo Božića i u tome je veličina te svetkovine.

Božić i siromaštvo Charles Le Brun, Isusovo rođenje

Isus je rođen u siromaštvu. Došao je na svijet kao najveći siromašak. Postavlja prosinac 2020.

7

U

božićnom vremenu pogled nam je često usmjeren prema Betlehemu gdje se, prema evanđeoskim izvještajima, rodio Isus (usp. Mt 2,1; Lk 2,4). Za sliku koju nam ova evanđelja žele pružiti o Isusu, važno je da je Betlehem grad iz kojega je bio kralj David, onaj kralj kojemu je Bog po proroku Natanu obećao da će njegov potomak kraljevati dovijeka na njegovu prijestolju (usp. 1 Ljet 17,1-15).

Za toga Davidova potomka u Prvoj knjizi Ljetopisa Bog kaže: „Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: svoje naklonosti neću odvratiti od njega…

Utvrdit ću ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje će mu čvrsto stajati zasvagda” (17,13-14). Temeljem ovoga i niza drugih starozavjetnih tekstova Židovi su očekivali kralja iz Davidova roda koji bi bio ostvarenje Božjega obećanja. Osim toga, kod proroka Miheja čitali su upravo o ulozi koju bi u tom obećanju trebao imati Betlehem: „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom: njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena” (Mih 5,1). To su, dakle, tekstovi zbog kojih je bilo važno da se Isus rodi u Betlehemu.

Hebrejsko i arapsko značenje Ipak, samo ime ovoga grada potaknulo je dodatna promišljanja i duhovna tumačenja. Naime, čita li se Betlehem na hebrejskom jeziku kao betlehem, onda bi to ime značilo „kuća kruha”. Kršćanskoj mašti nije trebalo puno da poveže spominjanje kruha s euharistijskim kruhom. Zato se često i od vodiča po Svetoj zemlji može čuti kako se, eto, Isus rodio u „kući kruha” navijestivši tako da će biti zauvijek prisutan među nama pod prilikom euharistijskoga kruha.

Još je više na takvo povezivanje poticalo i arapsko ime Betlehema. Na arapskom jeziku ovaj se grad zove Bajt Lahm. Doslovno se to prevodi „kuća 12

svjetlorijeci.ba

Nepoznata Biblija

Značenje Betlehema @ fra Darko Tepert tepert

Božić je i dan kad slavimo trajnu Gospodinovu prisutnost među nama, osobito u euharistiji. Konačno, Božić je i dan koji nas podsjeća da je Krist došao kako bi ostvario pomirbenu žrtvu po kojoj će pomiriti čovjeka s Bogom i čovjeka s čovjekom mesa”. Ako se pomisli da je vječna Riječ u Nazaretu tijelom postala i da je „tijelo” u grčkom izvorniku Ivanova evanđelja zapravo „meso”, i da je to utjelovljenje postalo vidljivo u Betlehemu, ne treba niti čuditi što se mnogi u svojim duhovnim tumačenjima žele poigrati i arapskim imenom ovoga grada.

Spajajući hebrejsko i arapsko čitanje, to bi bio grad u kojem je kao u „kući mesa” postalo vidljivo utjelovljenje Sina Božjega, a kao u „kući kruha” naviještena njegova stvarna prisutnost pod prilikom kruha. Tako bi Betlehem svojim imenom progovarao o Bogu-s-nama, o Emanuelu, koji ostvaruje Božju prisutnost među nama.

Betlehem kao mjesto hrama Uđe li se malo dublje u značenje imena Betlehem, vidjet će se da taj grad, barem svojim imenom, nema nikakve veze ni s mesom ni s kruhom. Na području Svete zemlje više naselja, sadašnjih i drevnih,

nosi imena koja započinju riječju bet, što znači „kuća”. Tako, primjerice, postoji mjesto koje se zove Bet Šemeš, što doslovno znači „kuća sunca”. Poznato je da su Kanaanci, narod koji je obitavao u Obećanoj zemlji, to jest u Kanaanu, prije Izraelaca štovali veliki broj božanstava. Među njima bio je i bog Šemeš ili Šamaš koji je bio bog sunca. Bet Šemeš naziv je mjesta u kojem je bilo svetište ovoga boga. Uostalom, i u biblijskim tekstovima u Knjizi Postanka spominje se mjesto koje dobiva naziv Betel (bet – el), to jest „kuća Boga”, nakon što je ondje Jakov dvaput imao viđenje Boga i ondje uspostavio svetište. Iz Druge knjige o Kraljevima saznajemo da je u tom mjestu postojao i hram. Jeruzalemski hram obično se naziva bet Adonaj, to jest „kuća Gospodnja” ili kako se češće prevodi „dom Gospodnji”. Iz ovoga je jasno da imenica bet ne mora označavati tek običnu kuću, nego da može označavati i hram. Takvo značenje trebalo bi prepoznati i u imenu Betlehem.

U fokusu

Osim Sarajeva sve po starom @ Petar Jeleč

P

remda su skoro svi politički analitičari gotovo jednoglasni kako netom završeni lokalni izbori u Bosni i Hercegovini predstavljaju „veliki zaokret” i kako oni bude nadu u neko bolje sutra, ne bi trebalo uopće padati ni u kakvu euforiju niti su sve te promjene nabolje. Što se tiče glavnoga grada Bosne i Hercegovine zacijelo je dobro što je vlast u gotovo svim sarajevskim općinama izgubila SDA koja je pod vodstvom bračnoga para Izetbegović zaista uvelike unazadila Sarajevo u mnogim aspektima života. Da spomenem samo zdravstvo koje je u katastrofalnom stanju (zahvaljujući i Sebiji Izetbegović), gradski promet isto tako te divlju gradnju s njezinim utjecajem i na kvalitetu zraka koji u Sarajevu zna biti zagađeniji nego u pojedinim kineskim i indijskim gradovima.

Posebna je priča Bakir Izetbegović, „prvi u Bošnjaka”, koji se uvelike divi jednom od trenutno najvećih svjetskih diktatora Reyepu Erdoganu, čovjeku koji je poznat po svom islamskom fundamentalizmu, koji proziva Europu kako se tobože prema muslimanima odnosi kao što se odnosila prema Židovima u Hitlerovo vrijeme, koji štiti islamske fundamentaliste diljem svijeta i započinje sukobe gdje god može naočigled čitave međunarodne zajednice koja mu se ne želi suprotstaviti. Poznato je kako je Bakir Izetbegović više puta ponovio da 14

svjetlorijeci.ba

je njegov otac Alija tobože ostavio BiH u amanet Erdoganu. Politika SDA kojoj su puna usta Bosne i njezine državnosti pokazala se potpuno korumpiranom (samo u zadnje vrijeme, afera „respiratori” i afera „Asim”) i kao takva itekako radi na dezintegraciji ovoga ionako već gotovo u potpunosti dezintegriranoga društva. Sateliti koje je SDA okupila oko sebe prednjačili su u šovinističkim izjavama prema drugim narodima, tako da je pored njih čak i SDA znala djelovati uljuđenije. Stanovnici Sarajeva su kaznili tu vlast i svoje povjerenje dali „četvorci”, predvođenoj NIP-om Dine Konakovića koji je i sam proizišao iz SDA i razišao se s njima prije nekoliko godina. Pred njim i njegovim koalicijskim partnerima je velik zadatak da pokušaju Sarajevo izvesti iz letargije u kojoj se ono nalazi i poboljšati život i infrastrukturu ovoga grada. Ukoliko ne uspiju, SDA će se zacijelo vratiti na velika vrata jer ne treba nikad zanemariti žilavost ove stranke. Što se tiče stanja u Republici Srpskoj, SNSD Milorada Dodika je i dalje rela-

tivni pobjednik ovih izbora, s tim da je neočekivano izgubio dva važna grada: glavni grad entiteta Banju Luku na zapadu i Bijeljinu na istoku ovoga entiteta. U Banjoj Luci je SNSD-ova kandidata Igora Radojčića pobijedio PDP-ov Draško Stanivuković. Euforija koja vlada zbog njegove pobjede i u dijelu Federacije pokazuje svu naivnost i neobaviještenost federalne javnosti jer je Stanivuković pobijedio na velikosrpskoj nacionalističkoj retorici koja je gora i pogubnija čak i od Dodikove. Osobno je sa svojom suradnicom Jelenom Trivić veliki obožavatelj lika i djela Draže Mihajlovića i četničkoga pokreta; na televiziji javno niječe crnogorsku naciju, jezik i identitet; ne priznaje genocid u Srebrenici i zločine koje su Srbi počinili nad Hrvatima i Bošnjacima. On je zapravo tipični izdanak velikosrpske politike, njegova mlađa i samo naoko uljuđenija inačica.

Oni koji misle da će se s njim dogoditi neke pozitivne promjene u RS-u grdno se varaju i slabo razumiju srpsku politiku koja ne odstupa ni milimetra od svojih ekspanzionističkih i zločinačkih ciljeva zacrtanih odavno u „Načertanijama” i u vladama svih srpskih političara, uvelike predvođenih i potpomognutih parapolitičkom organizacijom zvanom SPC. Kod hrvatskoga naroda je bilo najmanje neizvjesnosti i HDZ je uvjerljivo pobijedio u gotovo svim mjestima u kojima većinski žive Hrvati. To nije postigao

U

ovoj epidemiji događaju se mnoge apsurdne stvari, a kada se spomene apsurd, prvo ime koje nam pada na pamet jest ime francuskoga pisca i filozofa Alberta Camusa.

Apsurd je bio njegova velika tema, a i umro je apsurdno, u automobilskoj nesreći, iako je u džepu imao kartu za vlak – trebao je putovati vlakom sa suprugom i djecom, ali ga je njegov prijatelj i izdavač pozvao da mu se pridruži u automobilu.

Samotno mjesto

Lomača taština @ Boris Beck boris.beck.735

Apsurd naš svakidašnji Osjećaj apsurda može zateći bilo koga iza ugla – kaže Camus. Ustajanje, tramvaj, osam sati u uredu ili tvornici, tramvaj, jelo, san, i tako ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, u istom ritmu…

Ali onda se kulise sruše i nešto se u nama buni. To je apsurd – kaže Camus. Svijet je samo dekor, prikriven navikom, i ostaje nam tuđ i neshvatljiv… I to je apsurd, kaže Camus. Ljudi se ponašaju besmisleno i neljudski – i to je apsurd. Na koncu, umrijet ćemo – i to je apsurd.

Ta se ista pitanja postavljaju i u Bibliji.

U knjizi Propovjednika postavlja se pitanje koja je svrha čovjekova života. I onda se redom nabrajaju razna životna postignuća, od građenja zgrada do sadnje drveća, od stjecanja ljubavnih iskustava do skupljanja mudrosti – ali svemu tome smrt čini kraj i sve se Propovjedniku čini besmisleno. Odatle je ona često citirana izreka da nema ništa novo pod suncem – što su ljudi nekad činili, čine i danas i stalno se vrte u svojem krugu ispraznosti; sve je apsurdno, rekao bi Camus.

Kada je Job teško stradao, i kada je ostao i bez imetka i bez djece, njegovi su mu prijatelji tumačili da za to sigurno postoji neki dublji razlog, da tolika nesreća ne može biti apsurdna. Ali Job im nije dao za pravo i hrabrije se od njih suočio s Bogom.

Vjera i apsurd U evanđelju je zabilježeno da se u gradu Siloamu srušila neka kula i da je 16

svjetlorijeci.ba

Zaboravljali smo na teška vremena i neizvjesnost i prepuštali se milosnom vremenu da nam donese nadu i spasenje te ispuni srca toplinom svoje ljubavi. Svaki put bi Božić pobijedio zlo, tegobe trenutnoga vremena, odagnao tugu i bol. Božić je donosio utjehu, radost i spas pritom poginulo 18 osoba. Ljudima se to činilo apsurdno – zašto su poginuli baš oni. Pokušavali su to objasniti nekim dubljim razlozima, da su ti ljudi bili možda grešniji od drugih, pa da su zato stradali. U isto vrijeme i Pilat je dao ubiti neke ljude, od kojih su neki bili krivi, a neki nedužni. I to se Isusovim suvremenicima činilo apsurdno.

Ni jednima ni drugima Isus nije htio dati odgovor, kao da ih je želio izložiti apsurdu života, da se suoče s njim i da ne stvaraju neke lažne odgovore. Jedini odgovor koji im je dao jest da je on Bog i da on na koncu sve apsurde razrješava.

Tako je ta njegova poruka postala najveći apsurd od svih. Božja riječ uvijek je apsurdna. Kada je prorok Jeremija govorio da će Jeruzalem biti osvojen i da će Hram biti uništen, zbog grijeha ljudi, svi su mislili da je to apsurdno; ali nije bilo. Pavao kaže da je govor vjere ljudima ludost – mi bismo danas rekli da je apsurdna. Toma Akvinski je to pojačao: ne samo da je vjerovao u Boga unatoč tome što je vjera apsurdna nego baš zato što je apsurdna.

Sve se predaje uništenju Camus je suočavanje s apsurdom usporedio s odlaskom u pustinju: u pustinji nestaju sve naše taštine i lažne nade.

Protiv taštine borio se na osebujan način dominikanski svećenik Girolamo Savonarola – tako da bi poticao ljude da se okupljaju oko onoga što se tada nazivalo „lomačama taštine”, a najpoznatiju je zapalio 1497. u Firenci.

Lomače taštine u to su doba bile česte, a radilo se o tome da su ljudi javno spaljivali predmete koji su se smatrali simbolima nepotrebne raskoši – skupu odjeću i obuću, perike ili parfeme, ali spaljivale su se čak i umjetničke slike i knjige. Nama je to danas čudno jer smo naučili gomilati stvari i onda ih bacati; odjeće i obuće bacamo toliko da je više ni caritas ne prima. Međutim, pred uništenjem umjetničkih djela se zgražamo.

Pred našim očima u sirijskom ratu bila je uništena drevna Palmira, fundamentalisti su uništavali asirske idole u bagdadskim muzejima i Budine kipove u

Franjevci među svojim pukom

Promicatelji umjetnosti i kulture @ fra Anđelko Barun

barun.andjelko@gmail.com

Odnos bosanskih franjevaca prema umjetnosti i kulturi od 14. stoljeća do danas posebno se očituje u gradnji i opremanju crkava, slikarstvu i kiparstvu, skupljanju i čuvanju kulturne baštine, otvaranju muzeja, galerija, knjižnica i arhiva.

Graditeljstvo Još u srednjem vijeku franjevci su udarili solidne temelje crkvenom graditeljstvu u Bosni. Za gradnju crkava od kamena pozivali su specijalizirane dubrovačke majstore. U 15. stoljeću samo na teritoriju današnje Bosne bilo je preko 30 samostana s crkvama i više crkava bez samostana. Arheološki nalazi pokazuju da su crkve građene u gotičkom stilu, sa širokom i dugom lađom te velikim korom. To je europski način građenja franjevačkih crkava onoga vremena.

Franjevci su, dakle, još u srednjem vijeku gradnje crkava u Bosni usklađivali s europskim standardima. Iznutra su ukrašavane freskama, slikama, raznim umjetničkim predmetima i tepisima.

Crkve su bile opremljene srebrnim i zlatnim posuđem te bogatim crkvenim ruhom. Da se radi o vrijednim stvari20

svjetlorijeci.ba

ma dokaz je odredba pape Pavla II. koji je 1469. godine naredio crkvama i samostanima u kršćanskim zemljama da vrate bosanskim franjevcima sve one knjige, kaleže, crkvenu odjeću, crkveni pribor i arhiv koje su franjevci za vrijeme provale Osmanlija prenijeli u samostane okolnih kršćanskih zemalja ili su ih trgovci za male novce kupili.

Osmanlijsko razdoblje u BiH uspjeli su preživjeti samo samostani s crkvama u Sutjesci, Fojnici i Kreševu te crkvice u Podmilačju i Varešu. Sve do druge polovine 19. stoljeća nije bilo dopušteno graditi nove. Tek tada franjevci u osmanlijskoj Bosni podižu nekoliko crkava od kojih su monumentalne i arhitektonski skladne u Gučoj Gori, na Gorici u Livnu, Tolisi i Kreševu.

Za austrougarske vladavine podignuli su nekoliko zapaženih novih crkava u Bosni: Plehanu, Fojnici, Sutjesci,

Jajcu, Podmilačju, Bugojnu, samostane i crkve na Bistriku i u Visokom. Glavni su projektanti bili Josip Vancaš i Karlo Paržik. Interijer su oslikavali tadašnji poznati slikari.

U razdoblju između dva svjetska rata izgrađeni su samostani u Beogradu, Petrićevcu i Rami. U Visokom je podignut konvikt. U Beogradu je sagrađena crkva sv. Ante po projektu Jože Plečnika. Nova je crkva sagrađena na Petrićevcu, a u Bihaću je crkva sv. Ante proširena i preuređena.

Kada su šezdesetih godina 20. stoljeća komunističke vlasti u Jugoslaviji dozvoljavale graditi nove crkve, bosanski su franjevci do 1991. godine podignuli 30 novih župnih i 90 podružnih crkava. Projektanti su birani između tada najpoznatijih arhitekata. Izgrađen je novi samostan u Tolisi, Rami i Tuzli.

Poslije Domovinskoga rata podignute su i opremljene uglavnom sve porušene crkve u tom ratu.

Likovne umjetnine Od 18. stoljeća do danas franjevci se i osobno bave slikarstvom i kiparstvom.

Poznati su franjevci slikari: Franjo Petrušić, Pavao Tokmačić, Tomo Salatić, Mijo Ćuić, Stjepan Lučić-Jablanović, Stjepan Nedić, Ivo Kvesić i Ivan Kljajić. Kiparstvom se bavio Grgo Kotromanović.

Među današnjim slikarima ističe se fra Perica Vidić, akademik iz Sarajeva, koji je organizirao preko 100 izložbi svojih slika.

Tijekom svoga višestoljetnoga djelovanja u Bosni franjevci su se uvijek brinuli za ukrašavanje sakralnih prostora s umjetničkim slikama, kipovima, mozaicima, vitrajima i drugim umjetninama. Posebice se to očitovalo posljednjih dvadeset godina dvadesetoga stoljeća. Tada nastaje novi polet za likovno-umjetničkim opremanjem crkava djelima suvremenih umjetnika. Za neka možemo kazati da dosežu vrh suvremene umjetnosti. „Bosanski franjevci po razumijevanju i percepciji likovnih

Reportaža

FRANJEVAČKI SAMOSTAN I ŽUPA U KREŠEVU

NEISCRPLJENI BOSANSKI MAJDAN 22

svjetlorijeci.ba

M @ Antonio Gašić

Među samostanima Franjevačke provincije Bosne Srebrene posebno mjesto zauzimaju tri koja se nazivaju drevnim: u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. Stoljećima odolijevajući razornom zubu vremena ovi samostani svjedoci su povijesnoga pamćenja stare Bosne i u kontinuitetu postoje više od šest stoljeća. Želeći istaknuti njihovu povijesnu važnost i ulogu centara duhovnosti, kulture i znanosti, povjesničar Dubravko Lovrenović nazvao ih je bosanskim Monte Cassinima. Jedan od ovih samostana želim danas posjetiti.

Grad s malo nezaposlenih

Oliver Stanić

Sišavši s autoceste vozim se preko Lepenice uz obronke Čubrena. Kasna jesen ogolila je prirodu. Preko prijevoja neobičnoga naziva Ivica ulazim u kreševsku općinu i spuštam se prema selu Volujak. Slijeva mi ostaje filijalna crkva sv. Nikole Tavelića. Ovih se dana ovdje spominju svoga zaštitnika koji je negda misionario ovim krajevima. Nižu se skladno uređene obiteljske kuće i poslovni objekti. Raduje informacija da Kreševo godinama slovi za jednu od sredina koje imaju najmanju nezaposlenost u našoj državi. Od moga posljednjega posjeta Kreševu uočavam nove poslovne pogone. Prolazim kraj nedavno otvorene punionice vode koja upošljava tridesetak ljudi, a u kasnijem prosinac 2020.

23

Obilježene obljetnice BiH – U utorak, 3. studenoga, na Kupresu je dostojanstveno svetom misom, pobjedničkim mimohodom i otkrivanjem spomen-obilježja proslavljena 26. obljetnica oslobođenja. Najprije su položeni vijenci i upaljene svijeće ispred župne crkve kao i kod spomen-obilježja poginulim pripadnicima specijalne policije (Dražen Lončar, Ivan Miličević, Ivo Bubnić i Boško Livančić).

Potom je u crkvi Svete Obitelji slavljena sveta misa zadušnica koju je predslavio nadbiskup koadjutor vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, a u koncelebraciji je bio kupreški župnik vlč. Tomo Mlakić te još nekoliko svećenika.

U svojoj je propovijedi nadbiskup koadjutor istaknuo kako se Crkva sastoji od tri cjeline koje, iako različite, tvore jednu Crkvu: „Jedna od njih svojom dušom već i zauvijek uživa radost Božje blizine na Nebesima i čeka uskrsnuće svojih tijela. Drugi su oni koji, iako su već na drugom svijetu, zbog posljedica svojih slabosti i grijeha što su ih počinili za vrijeme zemaljskoga života, prolaze kroz očišćenje i kao u nekoj vrsti predvorja još čekaju da im se otvore vrata Raja. A treći smo mi i svi ostali, koji će se po sakramentu krštenja u sljedećim Novi broj časopisa Communio Novi broj Comm u n i j a ( b r.

139) posvećen je temi „Jedini Bog”, a donosi i četiri vrijedna priloga u rubrici „Osvrti”. U temu „Jedini Bog” uvodi nas Domagoj Runje, član hrvatskoga uredništva Communija u svojem uvodniku pod naslovom „Jedino je Bog Bog”.

Temu „Jedini Bog” otvara Rémi Bra28

svjetlorijeci.ba

generacijama pridružiti zajednici Isusovih vjernika i krenuti putom svoga spasenja.”

Govoreći o spomeniku koji je podignut na Kupresu u čast pokojnih branitelja, kao i svi njemu slični, rekao je kako su oni „posljedica naše obveze da ih pamtimo i dokaz naše svijesti o tomu.”

Nakon misnoga slavlja ispred crkve je upriličeno opijelo za sve poginule i polaganje vijenaca, a potom svečani pobjednički mimohod gradskim ulicama u pratnji orkestra Oružanih snaga BiH. Ovom prigodom je blagoslovljen i otkriven novoizgrađeni spomenik u čast poginulim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu, Drugome svjetskome ratu, žrtvama komunističkoga terora kao i svima onima koji su kroz povijest umirali za slobodu hrvatskoga naroda Kupreške visoravni. Skulptura Zahvalnost rad je akademskoga slikara i kipara Ante Mamuše, a na spomeniku su ispisana imena poginulih i nestalih branitelja u Domovinskom ratu te ubijenih i nestalih civilnih žrtava Domovinskoga rata, prenosi portal tomislavcity.com. Proslava obljetnice održana je pod pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora, Općine Kupres i Udruga Domovinskog rata Kupres.

Nekoliko dana kasnije, 12. studenoga, obilježena je 27. godišnjica Bitke na Bašinom brdu na planini Jasikovica iznad Fojnice gdje je svetu misu zadušnicu za poginule hrvatske bojovnike predslavio gvardijan fojničkoga samostana fra Mirko Majdandžić. Poslije okupljanja suboraca, članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja, predstavnika udruga proizašlih iz posljednjega rata te političkih predstavnika hrvatskoga naroda iz Fojnice uslijedilo je polaganje vijenaca pred spomen križem, donosi grad-busovaca.com.

Podsjećamo, velikim naporima i hrabrošću postrojbama HVO-a 12. studenoga 1993. godine uspjelo je zauzeti Bašino brdo i s ove kote, tijekom trodnevne akcije potjerati daleko brojnije prostrojbe bošnjačke Armije BiH. Zauzimanje Bašinog brda značilo je sigurnost za fojničke Hrvate u naseljima iz kojih nisu protjerani u ljeto 1993. Bitka za Bašino brdo skupo je plaćena životima više od 30 hrvatskih branitelja, a mnogi od njih su bili i ranjeni.

Samo dan kasnije uslijedila je krvava osveta kada su na pragu franjevačkoga samostana u Fojnici ubijeni tadašnji gvardijan i vikar fra Nikica Miličeviće i fra Leon Migić, te nekoliko civila u gradu.

gue s prilogom „Jedini spasitelj”. Slijedi ga prilog Jean-Pierrea Batuta pod naslovom „Božje jedinstvo i božansko očinstvo”. Sljedeći je prilog „Nastanak uključivoga monoteizma” Axela Bühlera, a potom i Anthony Giambrone sa svojim prilogom naslovljenim „Židovski monoteizam u doba drugoga Hrama”. Iza njih piše Geneviève Gobillot u prilogu pod naslovom „Biblijski i kuranski monoteizam: intertekstualni pristup Kuranu”. Christian Julien Robin potom donosi svoj prilog naslova „Imena jednoga Boga u religijama predislamske Arabije”. Iza ovoga možemo čitati prilog Jean-Robert Armogathea naslovljen „Božje jedinstvo u rabinskoj predaji”. Temu

zaključuje Alberto Frigo prilogom „Nehaj prema Trojstvu: suvremeni razvitak rasprava De Deo uno i De Deo trino”.

Prvi prilog u rubrici osvrti vrijedan je prilog Jean-Luca Mariona pod naslovom „Fenomen ljepote”. Iza njega piše Jan-Heiner Tück u prilogu „‚Preneseno prijeko sve isplakano‘. U spomen na pjesnika Paula Celana (1920.-1970.)”. Rubrika „Osvrti” nastavlja se prilogom „Pape redovnici i reforma Crkve. Historijski pregled” kojemu je autor Jörg Ernesti, a ovu rubriku i posljednji ovogodišnji broj Communija zaključuje prilog „Neophodan novi početak. Putokazi monaštva iz krize Redova” Bernharda A. Eckerstorfera.

„Ma ne trebaju nam ni pokloni, ni raskošno okićeni borovi, samo da smo skupa”, rekla sam sto puta majci, sestri, pokojnom suprugu, djeci, prijateljima.

Tko bi od nas ikada pomislio da ćemo doživjeti Božić u kojem ne možemo biti zajedno.

Zbog pandemije ovoga Božića neće biti domjenaka, kućnih koncerata, velikih obiteljskih okupljanja. Nitko zapravo ne zna kako će izgledati sezona u kojoj inače vrve životom trgovački centri, gradski trgovi i restorani u kojima se pjeva, grli i ljubi jer svi postajemo nježniji i mekši oko srca.

Meni neće biti prvi put da umjesto mamina tanjura na stolu stavim iPad. Ona se javi na videopoziv da bismo barem tako vidjeli njezino drago lice i osmijeh, da nazdravimo zajedništvu kojemu ni daljina, ni vremenska razlika, pa ni pandemija ne mogu nauditi.

Jedino što mi nakon svakoga takvog poziva nedostaje još više nego prije. „Samo polako. Sve će biti dobro uz strpljenje i snagu”, ponavljam mudre riječi koje sam stoput čula od nje. I dodajem „i uz kreativnost i dodatne minute dubokoga disanja u kojima otpuštam bol i u tišini i smirenosti postajem svjesna Božje ljubavi koja dahom prolazi kroz mene”.

Ove godine Božić će mnogima izgledati drukčije. Izgubili smo ljude, poslove, izvor prihoda, koncerte, umjetnička okupljanja. Djeca su izgubila nepovratne sate učenja, a roditelji živce. No kao što smo uvijek pronalazili načine da se prilagodimo situaciji, tako ćemo i ovoga puta.

U pripremi za blagdane pozvala sam grupu svojih čitatelja na tjedno virtualno okupljanje i diskusiju knjige 25 poklona za Božić. Knjiga, koja se sastoji od 25 kratkih poglavlja, poziva čitatelja da svaki dan tijekom došašća „odmota” poklone: tvoja životna priča, jednostavnost, kreativnost, sloboda, dom, obitelj i voljene osobe, unikatnost, suosjećanje, oprost, predanost, zdravlje, hrabrost, 32

svjetlorijeci.ba

O radosti življenja

Nova stara tradicija @ Tatiana Tajči Cameron tatianatajci

Možda baš ove godine imamo priliku osnažiti svoju vjeru jer je sve drukčije i ništa nije izvjesno. Svi smo naučili živjeti više u trenutku koji sada imamo i vjerovati – s nadom i optimizmom u dan kad ćemo ponovno putovati, posjećivati jedni druge, dijeliti kolače i držati zdravice s čašama vina životni i duhovni put, radost, glazba, ples, miris, blagovanje, vrijeme, tišina, zahvalnost, milost, svjetlo, život i ljubav.

Svako poglavlje je meditacija o tome kako nas ti darovi približavaju Božiću i poklonu rođenja Isusa koji je Emmanuel (Bog s nama). Uz knjigu, čitatelju svakoga jutra stiže e-mail sa zvukovnom snimkom poglavlja i poveznice do prikladne božićne pjesme. Osim toga, pri kupnji čitatelju šaljemo digitalni poster božićne jelke po kojem svakoga dana zapisuju riječi zahvalnosti. Na dan Božića poster je ispunjen darovima koje ne treba mijenjati, vraćati u prodavaonice ili pospremati.

Gospođa Margaret jedna je od sudionica koja već treću godinu zaredom poklanja nekoliko primjeraka prijateljima i članovima obitelji uz ideju da svaki dan, nakon pročitanoga poglavlja, jedni s drugima podijele razmišljanja. Margaret sjedi u elegantnoj fotelji dotjerana

i uspravnih ramena i jedino se po njezinu glasu i osmijehu na licu može vidjeti radost koju joj ta razmjena donosi.

Već dugo živi sama kao udovica, djeca i unuci su veliki. Margaret nije osamljena, ima prijateljice s kojima se jednom mjesečno nalazila na ručku, crkvenu zajednicu u kojoj vodi nekoliko programa, ali zbog pandemije većinu vremena mjesecima provodi u kući.

Ispričala nam je kako je prošle godine s bratom razmjenjivala e-mailove s razmišljanjima o 25 poklona. Svakoga jutra bi se budila motivirana novim poglavljem, napisala kratak osvrt i čekala bratov e-mail. „Oduvijek smo bili bliski, ali ta razmjena nas je zbližila na još jedan dublji, duhovniji način.” I ove godine se veseli ponoviti tu novu tradiciju.

Na zaslonu računala gledam druge sudionike kako slušaju Margaret. Jedna žena briše suze. Drugima se lica razvlače u osmijehe, a da možda toga nisu ni

Kultura

Otisci bosanske povijesti @ Leona Sabolek

leonasabolek@gmail.com

T

reba zastati, stati i u stavu mirno pogledati svaku od 40 slika slikara i grafičara svjetskoga glasa Mersada Berbera koji je u svome ateljeu 12. studenoga 2009. godine zapisao: „Naši antički heroji Dedal i Ikar, na bremenitom letu preko Bosne, prenijeli su na krilima ulomke istine, OSAKAĆENI TORZO Bosne iz lapidarija Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Žalobna priča Melancholia Abrechta Dürera, alegorija sjete i smrti, kod nas se zove Srebrenica.” „Srebrenica je svođenje svega zemaljskog u polje ruševina” (Benjamin Walter). Ciklus Velika alegorija o Srebrenici posljednji je ciklus glasovitoga majstora, remek-djelo i vrhunac stvaralaštva na kojem je radio preko 15 godina. Njegova priča je ispričana kao grčka tragedija, smještena u Srebrenicu i predstavlja univerzalnu patnju čovjeka izložena zlu koje nije zaslužio i kojemu se ne može oduprijeti.

Izložba Srebrenica bila je postavljena u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine od 26. listopada do 25. studenoga 2020. godine kao izbor kapitalnih djela koja se nalaze u monografiji Srebrenica na više od 600 strana. Postavljena je u organizaciji Fondacije Mersad Berber povodom obilježavanja 25. godišnjice genocida i predstavlja svjetsku premijeru jer nakon Sarajeva odlazi u Istanbul i Washington.

34

svjetlorijeci.ba

Mersad Berber je rođen 1. siječnja 1940. godine u Bosanskom Petrovcu. Školovao se u Banjaluci, a diplomirao i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. U Sarajevu je radio kao profesor u Školi primijenjenih umjetnosti, a zatim i na Akademiji likovnih umjetnosti dok 1984. nije prešao u slobodne umjetnike. Nakon što mu je devastiran sarajevski atelje uslijed ratnih djelovanja, odlazi u Zagreb. Tu i u Dubrovniku živi i stvara posljednjih 20 godina. Umro je 7. listopada 2012. u Zagrebu. Djela Mersada Berbera izlagana su po čitavom svijetu i nalaze se u privatnim kolekcijama i muzejima. Umjetnik je dobitnik niza visokih priznanja i nagrada za umjetničkih rad koji je proširio na film, dizajn, scenografiju i kostimografiju.

Sve manifestacije Međunarodnoga dana muzeja, osim virtualnih, ove su godine prebačene s 18. svibnja na 14. studenoga i spojene s Europskom noći

muzeja, a pridružilo im se svih 26 sarajevskih muzeja.

Historijski muzej Bosne i Hercegovine tijekom cijeloga studenog obilježava svoj osnutak 28. studenoga 1945. manifestacijom Mjesec muzeja.

Ovogodišnji jubilarni 75. rođendan i peti Mjesec muzeja protekao je u znaku promocije nečega što je iznjedrio višemjesečni trud djelatnika, a to je projekt Religioskop. Osim u Sarajevu, on je promoviran u Mostaru i Banjaluci.

Direktorica Historijskoga muzeja Elma Hašimbegović kaže da se do sada nisu bavili naslijeđem vjerskih zajednica, iako su u fundusu imali materijala na tu temu. Bio je to veliki izazov i inspiracija.

Odlučili su se na drukčiji pristup i povezali s institucijama i pojedincima širom Bosne i Hercegovine. Htjeli su kulturno-povijesno naslijeđe četiri monoteističke religije približiti mladima njima pristupačnim jednostavnim informatičkim jezikom. Kad su prije više od godinu dana započeli raditi na projektu, nisu ni slutili koliko se on može koristiti u vrijeme pandemije koronavirusa i poslužiti kao alat u nastavi koja se odvija online. „Projekt je zanimljiv i široj publici jer donosi manje ili više poznate priče o kulturno-povijesnom naslijeđu pojedinih vjerskih zajednica kojih ni sami vjernici nisu bili svjesni”, rekla je direktorica.

Opredijelili su se za 100 priča, svima jednako – po 25 za svaku od religija, a uredila ih je Elma Hodžić.

Religioskop je edukativna platforma o doprinosu četiri monoteističke religije razvoju Bosne i Hercegovine. Urednica je bila Elma Hašimbegović, a istraživački tim su činili: Elma Hodžić – islam, Amar Karapuš – katoličanstvo, Tijana Križanović – pravoslavlje i Dina Memić – judaizam. Za fotografije i digitalizaciju materijala zadužen je Esad Hadžihasanović, dok je Melisa Forić davala savjete o pedagoškim standardima. Angažirani su i savjetnici za osjetljive stvari, autoriteti u pitanjima vjere i dogme. Bili su to prof. dr. Ćazim Hadžimejlić, fra Nikica

T

ranzicijska društva na prostorima bivše države i nakon tri desetljeća nisu uspjela ukloniti klice međusobnih nacionalnih animoziteta proizišlih iz krvavoga raspada uzrokovanoga idejom stvaranja Velike Srbije.

Bivša Jugoslavija je bila militaristička država s ogromnom vojnom tehnikom i vojskom zvanom Jugoslavenska narodna armija. Početkom srpske agresije ona je prividno igrala ulogu očuvanja države, a ustvari se pretvarala u zaštitnika zaposjednutih područja od strane pobunjenih Srba u Hrvatskoj koje je otvoreno naoružavala. Tako se komunistička soldateska, tonući u beščašće, korak po korak u znaku crvene petokrake, uključivala u provedbu velikosrpskoga projekta u koji bi, prema izvornoj zamisli, ušle Bosna i Hercegovina i gotovo dvije trećine Hrvatske.

U početku moćna i tehnički visoko opremljena srpska armada na koncu je doživjela vojni poraz od hrvatske vojske u nastajanju, jedan od najvećih u svojoj povijesti. Nažalost, velikosrpska ideja je preživjela, što se, uz blagoslov međunarodne zajednice, među ostalim ogleda i u podjeli BiH na dva entiteta od kojih je srpski utemeljen na ubijanju i progonu nesrpskih žitelja.

Unutar takvoga nestabilnog društvenog okvira trajno se regenerira nesuglasje etničkih zajednica. Sporazum u Daytonu (1995) završio je rat ali ne samo da nije omogućio funkcionalnu državu nego je i nagradio agresora. Nacionalne vođe rade na daljnjoj destabilizaciji Bosne i Hercegovine.

Otvoreno i agresivno to čini srpski vođa svojom destruktivnom retorikom i praksom. Nažalost, ne samo on. Što se hrvatske strane tiče, upadno je njezino uvlačenje pod skute srpske politike u Bosni i Hercegovini, dakle one politike koja faktički ne priznaje BiH kao državu. To je utoliko grotesknije jer su Srbi gotovo sve Hrvate protjerali iz svoga entiteta. Usprkos tome 36

svjetlorijeci.ba

Retrospektiva

Ni savezništva ni ekumenizma @ Marko Karamatić

marko.karamatic@gmail.com

Nažalost, velikosrpska ideja je preživjela, što se, uz blagoslov međunarodne zajednice, među ostalim ogleda i u podjeli BiH na dva entiteta od kojih je srpski utemeljen na ubijanju i progonu nesrpskih žitelja D. Čović, čelnik HDZ-a BiH, i srpski vođa M. Dodik govore o međusobnom partnerstvu i prijateljstvu. Sredinom rujna 2020. Dodik je posjetio Zagreb na čudan poziv predsjednika Z. Milanovića. Tom prilikom izjavio je da mu je bilo „lagodno u Zagrebu razgovarati o položaju Hrvata u RS” jer da više nema tema koje traže „neko rješavanje”. Teško zamisliv cinizam! On međutim ne dopire do političke klase bh.

Hrvata. Nije, uostalom, dopro ni vapaj banjalučkoga biskupa F. Komarice od prije koju godinu: „Ljudi, što vi govorite ovdje? Dođite u Banjaluku pa vidite, tamo je Bleiburg. Gdje su Banjalučani, zašto su oni pobijeni, zašto je njima oduzeto pravo na identitet? Nemaju pravo na svoje rodno mjesto. To je Bleiburg za mene.” Tada je pokrenuta haranga na biskupa od strane srpskih političara i medija, a čule su se i prijetnje od samoga vožda Dodika. Iz HDZ-a BiH nitko nije ustao u obranu. Ali jest bošnjački entitetski dopredsjednik u Banjoj Luci Ramiz Salkić. Kad su

novinari Čovića zapitali zašto ne reagira, on je hladno izjavio: „Ja sam za to neka svatko radi svoj posao.” Međutim, nije mu smetalo da ode prijatelju i savezniku s delegacijom HDZ-a na proslavu utemeljenja srpskoga entiteta (2019) tj. na obljetnicu usvajanja projekta stvaranja srpske BiH (1992), a što je podrazumijevalo progon nesrba iz njihovih zavičaja. Samo pola godine nakon toga, u Briševu je u srpnju 1992 u dva dana ubijeno 67 Hrvata, gotovo kao u Škabrnji. Budući da je to mjesto danas u srpskom entitetu, HDZ BiH tamo ne priređuje obljetničke komemoracije kao u sličnim okolnostima u Federaciji. To je cijena političke „idile”.

To se „potkrepljuje” i tvrdnjom da je Dodik jedini od srpskih političara koji nije ratovao protiv Hrvata (Željana Zovko, Ivo Lučić), a ustvari je bio samo manje vidljivi kotač srpskoga ratnog stroja. Ž. Zovko je, štoviše, ustvrdila da on „može provesti dogovorene odluke i nikad nije iznevjerio ono što je dogovoreno s Hrvatima”. Van svake pameti!

Župa Bučići proslavila patron BUČIĆI – U župi Bučići, kraj Novoga Travnika, 11. studenoga, svečano je proslavljen blagdan sv. Martina biskupa, njezina nebeskoga zaštitnika.

Svečano koncelebrirano misno slavlje ispred župne zajednice predvodio je tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić uz suslavlje Iz života misije Kiwumu

Fra Ivica Perić

RUANDA – Vratih se kući, u moje selo Kivumu u Ruandi, nakon kratkoga posjeta BiH i Hrvatskoj, gdje sam obišao nekoliko župa te doživio, kao i uvijek, vrlo srdačan prijem kako od braće, tako i župljana. Ponovo sam dobio veliku podršku od svih dragih ljudi koje sam susreo za ono što radim kao misionar – širenje Božje riječi te pomaganje onima koji su u nezahvalnijem položaju: gladnima, beskućnicima, neškolovanima.

Drago mi je bilo upoznati i posjetiti neke naše župe koje nikada nisam posjetio, kao što su Bihać i Vojnić. Hvala braći i narodu na donacijama, misnim intencijama, jer mi od njih živimo te od njih provodimo naše projekte, kao i na drugim donacijama, poput one, našeg fra Nikole Bošnjaka koji nam je dao novac za kupovinu deset nogometnih lopti.

Lijepo je bilo susresti našeg bivšeg misionara fra Juru Tokalića i obići njegovu opustošenu župu, a isto tako i budućeg Afrikanca fra Mirona koji nam dolazi u Južnoafričku Republiku u našu hrvatsku misiju. Sve je izgledalo potpuno nestvarno u ovo „neobično” vrijeme života uz pandemiju.

A tu kod kuće, u mojoj Ruandi, nastava je upravo zbog koronavirusa zaustavljena još u ožujku, sve do prije nekoliko dana, pa smo se u to vrijeme dali na posao. Budući da škole unutar našeg Centra Otac Vjeko nisu radile, učitelji su nam ostali bez posla. Kako bismo im osigurali plaću, predložili smo im

još 20-ak svećenika. U prigodnoj propovijedi fra Damir je istaknuo kako nam molitva i vjera u Isusa Krista trebaju biti gorivo za život. „Da imamo ljubav prema Bogu, bližnjemu, te da živimo od molitve”, poručio je fra Damir, a prenosi Katolički tjednik. Inače, župa Bučići je jedina u BiH posvećena sv. Martinu biskupu, od Doca je odvojena 1856. godine, te se može reći kako je najstarija

župa na području općine Novi Travnik.

Stara župna crkva je nekoliko puta podizana, a današnji izgled dobila je tek 1937. godine, te je obnovljena 2019. kada je upriličen i njezin blagoslov.

Kamen temeljac za novu župnu crkvu blagoslovio je 1997. godine sv. Ivan Pavao II., a mise su se ondje počele slaviti 2005. godine. Župna zajednica trenutno broji nešto više od tisuću vjernika.

da nam dođu pomagati u rekonstrukciji našega školskoga centra. I svi su se odazvali! Dok nije bilo nastave odlučili smo dograditi dio centra te povećati broj radionica i učionica. Nove radionice za stolare i zavarivače su izgrađene, izgradili smo spremišta za alate i drvenu građu koju koristimo za praktičnu nastavu. Na mjestu stare strukovne srednje škole izgradili smo dodatne učionice te će u tom kompleksu biti smješteni vrtić i osnovna škola, dok će svi srednjoškolci nastavu pohađati u zgradi naše Tehničke škole, koja je proglašena najmodernijom i najopremljenijom školom u Ruandi.

Da ne bi bili po cijele dane na ulici dok nije bilo nastave, za naše osnovnoškolce smo, raspoređene u manje grupe, organizirali treninge stolnoga tenisa, kupili smo im bicikle i učili ih voziti, a skupili smo i ekipu za šahovski klub.

Našim mališanima to je donijelo ogromno veselje. Jako su to dobro prihvatili i

silno se vesele. Lijepo su se organizirali i oni se brinu za spremanje prostorija, za loptice, rekete, stolove, šahovske table.

Svatko ima svoju odgovornost i tome pristupaju vrlo ozbiljno.

Prije nekoliko dana konačno je stigla i dozvola ruandske Vlade te je školska godina nastavljena. Ali samo za srednjoškolce. Dok dozvolu i epidemiološke preporuke još čekamo za otvorenje vrtića i osnovne škole. Srednjoškolci su na nastavi s maskama na licu, ali naviknuli su se na to, jer je u Ruandi nošenje maske obvezno i na otvorenom.

U pripremi smo početka izgradnje sportske dvorane. Čekamo samo dozvolu Ministarstva za očuvanje okoliša i odmah poslije toga krećemo. Ovo smo sve uspjeli napraviti zahvaljujući donacijama hrvatskog naroda, koji nam pomaže preko župa ili preko naše Humanitarne udruge Srce za Afriku. Hvala im na tome, od srca!

prosinac 2020.

39

Pogled iskosa

„Sloboda narodu”? @ Viktorija Banić

viktorija.barbicbanic

Šteta što su završeni predsjednički izbori u Americi. Iako Trump i danas broji glasove, nije više to, to… Sada ćemo opet morati razmišljati o koroni! Koliko je danas novootkrivenih slučajeva, koliko na respiratoru, a koliko preminulih? Službeno.

V

jerujem da, nažalost, više nema osobe koja ne pozna nekoga tko je pozitivan. Samoizolaciju smo davno prestali brojiti. Ima razreda koji su treći put, gotovo uzastopno, u samoizolaciji. Bilo nam je strašno kad su dnevne brojke oboljelih prešle tisuću. Kad su prešle dvije, češali smo se po glavi. A sad, evo, prijeđoše i tri...

Kako?

Ipak i u ovakvom trenutku, nema toga zakona, propisa i odluke koje mi nećemo spretno zaobići, pa smo tako i Odluku o nužnoj mjeri ograničavanja radnoga vremena ugostiteljskih objekata (noćni klub, noćni bar, disko-klub, cafe bar i slično). Kako? Npr. jedan se zagrebački klub preregistrirao u udrugu građana i sad radi bez posebnih ograničenja. Pa, udruge se nigdje ne spominju u Odluci!

Još u službenom očitovanju na upit novinara nekadašnji vlasnik, a sada valjda predsjednik udruge, lijepo pozdravi sa Sloboda narodu?! Pa evo i teretane postaju npr. prodavaonice zdrave hrane… Što kažete? Znamo mi to. Ili npr. dezin40

svjetlorijeci.ba

ficirati prostoriju osam dana nakon što je u izolaciju otišao djelatnik s pozitivnim nalazom, a njegove kolege nastavile raditi u istom prostoru! Važno je zadovoljiti formu. A kad se traži da se navedu kontakti na poslu. Nitko, sȃm sam u sobi!

S kim ste u susjedstvu bili u kontaktu? Ni s kim! A u obitelji? Ni s kim! Jeste li išli u trgovinu, neku ustanovu, instituciju? Nikamo! Nije ni čudo da su brojke ovakve, ali i odgovori. Jer poslodavci znaju zaraženom djelatniku zaprijetiti i otkazom ako ikoga navede kao kontakt!

Svoje će kontakte teško sakriti, ali ih i navesti, novooboljeli u Crnoj Gori gdje je od posljedica koronavirusa umro 83-go-

Pita li se itko tko će raditi, voditi brigu o bolesnima u svim tim objektima, kad niti za potrebe postojećih bolnica nema dovoljno osoblja?

dišnji crnogorski mitropolit Amfilohije.

Dva su dana vjernici u mimohodu prolazili pored tijela pokojnog Amfilohija koje se nalazilo u otvorenom lijesu te ga ljubili, kršeći epidemiološke mjere. Treći dan se i obredno pričešćivalo istom žličicom.

Treba li naglašavati da je naglo narastao broj oboljelih? Srpski patrijarh Irinej koji je predvodio taj sprovod je evo također umro od posljedica koronavirusa.

A nagli rast oboljelih, zajedno s utvrđenim propustima i manjkavostima u radu, nakon dopisa velikoga broja rukovoditelja ustrojbenih jedinca te dva prosvjeda djelatnika KB Dubrava, stajao je funkcije njezina ravnatelja. Djelatnici navode da su isključivo kovid statusom bolnice pacijenti cijeloga istočnog dijela grada postali pacijenti drugoga reda jer tako ostaju bez akutne bolnice koja hitnom službom pokriva populaciju od oko 350 000 stanovnika. Dodaju kako su i sami zbog uvjeta u kojima rade postali zdravstvenim djelatnicima drugoga reda. Bez obzira na svakodnevne iznimne napore, frustrirani su i demoralizirani jer zbog uvjeta rada, ni jednim ni drugim pacijentima, ne mogu pružiti adekvatnu skrb. I ono prešućeno – bolnica u takvim okolnostima staje s projektima, istraživanjima, povlačenjem novih sredstava…

S koronom, zbog nje ili mimo nje, umiru mnogi, a posebno zamijetimo one koji se bave javnim djelovanjem.

Političari, glumci, intelektualci, umjetnici, književnici. Vera Zima, Krunoslav Kićo Slabinac, Anto Kovačević, Mladen Kušec, Slaven Letica… Kao u nekoj domaćoj seriji u tipičnoj jesenskoj epizodi.

Pita li se itko?

Istovremeno, neprimijećeni promiču natpisi Djeca hodala po Hendrixovom mostu u Zagrebu, strojovođa zakočio u zadnji tren…, Žena je uletjela na parking kod Doma zdravlja, udarila tri auta, svađala se sa svima i pobjegla…, Upozorenje vlasnicima pasa, netko namjerno

Razgovor

Marijan Begić

BOŽIĆ JE VRIJEME MILOSTI I LJUBAVI 42

svjetlorijeci.ba

@ fra Janko Ćuro

urednik@svjetlorijeci.ba

Marijan Begić je rođen 4. rujna 1967. godine u Sarajevu kao treće dijete u obitelji. Po zanimanju je elektrotehničar – informatičar. Zaposlen je, neoženjen i odgojen u vjeri, kao dijete kršten i primio svete sakramente. Od 1995 godine član je Franjevačkog svjetovnog reda.

Vršio je službu ministra u mjesnom bratstvu OFS Bistrik-Sarajevo, tajnika, a sada i ministra Bosanskog područnog bratstva OFS Kraljica Katarina i po službenoj dužnosti član je Nacionalnoga bratstva OFS BiH. Marijane, odmah na početku neizbježno pitanje: kako se nosite s aktualnom pandemijom koronavirusa? Gdje pronalazite utjehu i okrepu?

Janko Ćuro

Pandemija koronavirusa je ozbiljna stvar i zahtijeva da se svi ozbiljno i odgovorno ponašamo. Poremetio je taj maleni, nevidljivi virus sav naš svijet i pokazao kako mi ljudi nismo baš tako moćni kako volimo za sebe misliti i govoriti. Sva ograničenja koja pandemija nameće pokušavam prihvatiti i naći nove načine kako ostati povezan s obitelji, mojim prijateljima i braćom i sestrama svjetovnim franjevcima. Utjehu i snagu nalazim u vjeri, kao i uvijek. A vjera nas uči da moramo čuvati život kao nešto najvrjednije – prije svega čuvati druge. Molim sve da budu odgovorni, pridržavaju se preporučenih mjera. Neka nošenje maske ne bude teško. Znajte da je to način da sačuvate život neke vama drage osobe. Zato nema mjesta očaju, a posebno nema mjesta neodgovornom ponašanju. Čovjek vjere mora biti razuman i odgovoran.

Razmislite – liječnici i sestre u operacijskoj dvorani nose maske, rukavice i zaštitna odijela ne da bi zaštitili sebe, nego da bi spriječili da se pacijent inficira za vrijeme operativnoga zahvata. prosinac 2020.

43

K

ao i svake godine, iščekivanje Božića unese mir u srca i neku neobičnu radost, iskrenu, dječju. Uvijek su sjećanja na Božić djetinjstva sretna i milosna. Gledati majku kako danima priprema kuću i kuha jela prikladna za Božić. Gledati baku kako sije pšenicu na Sv. Luciju da bi za Božić dida mogao gasiti svijeće kruhom umočenim u rakiju.

Odrasli su sjedili oko stola nakon večere i razgovarali, a mi djeca smo se skrivali ispod stola i jeli kolače koje smo zalijevali sokom, pijući ga polako jer kolača i soka nije bilo svaki dan, samo u određenim prigodama. Uvijek smo imali kolač nedjeljom i bio je to doista poseban dan.

Ako bi ostalo što nakon nedjelje, dobili bismo po komad nakon ručka i to je to.

Mama je uvijek znala reći, nije kolač za najesti se, nego za zasladiti.

Božić iz djetinjstva Mama je subotom čistila kuću da bi sve bilo spremno za nedjelju, dan počinka i odmora. Djeca su bila okupana, kuća umivena, hrana pripravljena. Nedjelja je bila Dan Gospodnji i to je bilo jedino vrijeme kad bih ja vidjela mamu da se odmara, ne radeći ništa. Čudo jedno, nevjerojatno! Voljela sam nedjelju i zbog te činjenice. Tada je mama imala više vremena za posvetiti se djeci, razgovarati s nama, šaliti se, zaboraviti na svakodnevne brige i poslove. Sve je bilo drukčije, svečano i mirno. Čisto i prozračno. Nedjelja. I onda dođe Božić i sve je isto kao nedjeljom, ali još bogatije, mirnije, svečanije, veselije, kićenije, s puno iščekivanja. Ah, ti dani djetinjstva!

Ako bi još i snijeg pao za Božić, kud ćeš veće sreće! Pravi zimski ugođaj u lijepo božićno vrijeme. Danima sam „dumala” gdje je mali Isus pronašao baš tu čokoladu na čijem je omotu bila grana mimoze.

Nikada ja takvu čokoladu nisam vidjela.

Mora da je nebeska tvornica čokolade nešto posebno i proizvodi posebne slatkiše koje djeca vole. Ispod bora je stajao 48

svjetlorijeci.ba

Pogled u dušu

Ne boj se, stado malo @ prof. dr. Snježana Šušnjara

Zaboravljali smo na teška vremena i neizvjesnost i prepuštali se milosnom vremenu da nam donese nadu i spasenje te ispuni srca toplinom svoje ljubavi. Svaki put bi Božić pobijedio zlo, tegobe trenutnoga vremena, odagnao tugu i bol. Božić je donosio utjehu, radost i spas paketić, skroman, ali moj. U njemu je bila ta čokolada i danima sam gledala u taj omot i divila se žutom cvijetu koji dotad nisam vidjela niti na jednoj čokoladi. Obično bi bili Braco i Seka, ili Dado ili Volim te, ali nikada mimoza. Moja mašta se pokrenula i proizvela mnoštvo slika i želja. Jedva sam čekala načeti čokoladu vjerujući da će imati poseban okus, okus koji dotad nisam oćutjela.

Mislila sam malo ponuditi i anđelu koji me blago gledao sa zida i čija mi se kosa uvijek sviđala. Istoga smo imali u katekizmu i rado sam ga crtala.

Tako su prolazili moji dječji dani, prepuni slika Božića, mirisa i okusa. I odrasli su nekako bili u to vrijeme opušteniji i milosniji. Nisu im djeca toliko smetala i čak su s njima znali popričati.

Onaj okićeni bor je svjetlucao i kao da je pozivao da ga gledamo i brojimo kuglice. Svaka kuća je imala različite ukrasne kugle i sijalice koje su izazivale svojom raznolikošću i kićenošću. Jaslice ispod

bora su također mamile svojom pojavnošću i pozivale su da ih dodirujemo, divimo im se i tražimo detalje koje do tada nismo vidjeli. Neke obitelji su imale ručno rađene jaslice s mahovinom i pravom vodom u bunariću, neke su imale kupovne, s malim likovima i plastičnim palmama, druge su pak imale papirnati prikaz koji bi dočaravao slike Betlehema na drukčiji način, u kojima je svijet bio prikazan kao u slikovnici.

Nije bilo lako doći do novih, sjajnih ukrasa za bor, bili su skupi. Sjećam se da je mama posebno umatala kuglice u papir i pažljivo ih odlagala do iduće godine. Djeca čiji su roditelji za Božić dolazili kući iz inozemstva bila su privilegirana jer su imala sve „strano”, ljepše, bolje, ukusnije. Posebno su mi bile drage one bombone u šarenim, šuštavim papirima. Uh, kako smo mi djeca zamišljali što li je u tom pakiranju, ispod toga lijepog omota!? Broj tih bombona se smanjivao na granama kako je Božić

Skupljajući zalaske sunca

Pokloniti oproštenje @ Elvira Koić

Svake godine u adventsko vrijeme sjetim se svoga oca i njegova običaja da bez pregledavanja, jednostavno podere i baci u peć knjigu dužnika. Vodio je trgovinu namirnicama i kruhom. A baš za kruh mu je najviše ljudi dugovalo tijekom godine. Jednostavno nisu platili. A kruh je najmanje koštao.

G

ovorio je: „Što je bilo bilo je. Žao mi je ako nisu imali novca ni za kruh. Ne potražuje se dug za Božić. Treba oprostiti i pokloniti štogod, ako imaš. Ne treba u novu godinu s brigom o dužnicima. Za kruh.”

Ali eto, ti ljudi nisu znali što on misli, jer ga nikada nisu ni pitali, pa kako su ostajali dužni, prelazili bi na drugu stranu ulice, okretali glavu od njega kada ga sretnu u selu, odlazili kupovati u drugu trgovinu. Naravno, povremeno bi tko zna što pričali drugima o njemu. Nisu znali da im je on oprostio i zaboravio njihov dug, odnosno da nije ni znao za njega jer ga nije ni pogledao na kraju godine. On je u novu godinu ušao smiren i sretan, slobodan. A oni?

Ne znam.

Oprostiti dugove Advent će me zauvijek podsjećati na tu mudrost moga oca. Ponekad dobijemo 50

svjetlorijeci.ba

i sami priliku tako se osloboditi nekih očekivanja od drugih ljudi, „oprostiti im dugove” prema sebi. No, nije baš uvijek lako. Zapravo, to je jako teško.

Otprilike teško kao pomoliti se za svoga neprijatelja. Nekada to budu baš grubi ljudi, koji grubo povrjeđuju i stvaraju grube dugove. Najgorima se čine baš oni za koje mislimo da smo im najviše dobra učinili. Nezahvalnici.

Oni koji jako dobro znaju koliko nas je truda i žrtve stajalo da bismo im pomogli. To je nešto što se ne može ni kupiti ni platiti, jer nema cijenu.

Baš zato se ponašaju kao da su nešto ukrali. Zato treba dobro razmisliti kada se nešto daje. Ponekad je bolje naplatiti jedan novčić da se osoba ne osjeća dužnom. A opet, ima ih koji ni taj simbolični novčić ne žele dati, pa se ponašaju kako se ponašaju, kao lopovi. Jako rijetko se netko sjeti ispričati za nešto ružno što je učinio, zamoliti oprost. Pa ni u adventsko vrijeme. To

su rijetke priče. Ali sudbina se nekako za sve pobrine pa i za to. Bit će da nam treba puno više vremena za steći tu snagu nego što mislimo. Pa i kad se smatramo „odraslima”.

Prije nekoliko dana izlazila sam iz naše crkve i još s vrata sam prepoznala ženu koja je čitala obavijesti o smrti na oglasnoj ploči uz stazu. To je bila moja kolegica, nekada liječnica, sada u mirovini. Put me vodio prema njoj, pa sam i krenula. Baš sam nekako htjela sresti je i pitati kako je, što ima. Čak mi je malo bilo i drago što je vidim jer dugo već nisam srela nekoga poznatoga, a baš sam bila dobre volje nakon blagoslova. Na tren sam zaboravila koliko me zlostavljala dok sam bila mlada liječnica, da bi me na kraju i prisilila da promijenim radno mjesto i grad u kojemu sam živjela. Tada sam bila jako tužna, no kasnije sam bila zahvalna zbog bezbroj novih prilika koje mi je taj njezin potez omogućio. Čak bih joj imala na čemu i zahvaliti. Ona je nakon nekoliko godina doživjela strašnu

Prije nekoliko dana izlazila sam iz naše crkve i još s vrata sam prepoznala ženu koja je čitala obavijesti o smrti na oglasnoj ploči uz stazu. To je bila moja kolegica, nekada liječnica, sada u mirovini. Put me vodio prema njoj, pa sam i krenula. Baš sam nekako htjela sresti je i pitati kako je, što ima

Putopis: Hwaseong, Južna Koreja

Grad muzej @ Dalibor Ballian ballian.dalibor

Ovo je južnokorejski grad u provinciji Gyeonggi, nedaleko od Seula, koji ima poznatu kraljevsku rezidenciju, grobnicu i tvrđavu koje se nalaze na listi UNESCO-a. Grad je povezan linijom podzemne željeznice s glavnim gradom Južne Koreje, Seoulom. Inače, ovaj grad s okolinom poznat je u Južnoj Koreji po najvećim površinama poljoprivrednoga zemljišta bilo kojega grada ili okruga u provinciji Gyeonggi

I

ako je sam grad Hwaseong smješten u zapadnom području Korejskoga poluotoka, koje dolazi u red područja s blagom zimom, ipak ima vrlo specifičnu klimu. Tako su zimske temperature uz relativno blisku morsku obalu Žutoga mora jako niske. Razlog tomu je stalni prodor sibirskoga hladnog zraka, koji dolazi izravno u zapadne ravnice Korejskoga poluotoka, čineći ta područja hladnijima i pored bliskosti toploga mora. Za razliku od zime, ljeta 52

svjetlorijeci.ba

su ekstremno topla s velikom zračnom vlagom koju donose ljetni kišni monsuni. U tom razdoblju kiša pada nekoliko minuta te prestaje, da bi ponovno padala za kojih 20 – 30 minuta. Tako je najbolje obići ovo područje sredinom proljeća ili jeseni. Činjenice o gradu Za razliku od drugih južnokorejskih gradova, demografska struktura ovdje

je nešto drukčija jer u gradu postoji 49 % muškaraca i 46 % žena koji su Korejci te 5 % stranaca oba spola. U drugim gradovima odnos spolova je obrnut te žene dominiraju. Grad broji oko 750 tisuća stanovnika, a podijeljen je u četiri gradića s devet područja. U religijskom pogledu, grad ima oko 45 % kršćana i 55 % budista. Iz toga razloga u gradu i okolici nalazimo veliki broj crkava, a velika neogotička katedrala dominira pejzažom grada. Na brdu koje dominira na sjeveroistoku grada, u šumskom području iznad kraljevske palače su velike statue Bude i budistički hram.

Također, grad je poznat po poljoprivrednoj proizvodnji, a prednjači u proizvodnji meda i dinja koje su na korejskom tržištu iznimno skupe. Tu su i druge kulture, od riže, do ljutih paprika od kojih rade ukusne paste. Također tu je i nezaobilazni Zhen-shen, ili kako ga oni zovu korijen života. Pored rečenoga poznati su i po proizvodnji mesa, kao i mliječnih proizvoda, a po tome se razlikuju od ostalih regija pokrajine Gyeonggi-doa, a ne samo Južne Koreje. Pored rečenoga, tu je i poznati slatkiš Hangwa

Franjevci otvorili Arboretum sv. Franje ZAGREB – Udruga zelene i plave Sesvete u suradnji s franjevcima Bosne Srebrene, na službi u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba organizirala je 29. listopada 2020. akciju sadnje stabala pod motom „Dok neki ruše, mi sadimo” za nastanak Arboretuma sv. Franje, najvećim dijelom zasađen u dvorištu samostansko-župne crkve, a dio uz šetnicu potoka Trnava i oko mjesne Osnovne škole. Sadnju 261 stabla, preko 85 raznih vrsta četinjače i bjelogorica, vrijednosti oko 270.000 kuna sadili su župljani Sesvetske Sopnice, profesori i studenti Šumarskog fakulteta, učitelji, učenici i vjeroučenici Osnovne škole Sesvetska Sopnica, stanovnici Sesveta i drugih dijelova grada, uz svesrdnu pomoć i savjet stručnjaka.

Posađene sadnice i sudionike akcije blagoslovio je gvardijan, župnik i definitor Bosne Srebrene fra Zdavko Dadić, koji je u ime subraće zahvalio organizatorima, vodstvu i članovima Udruge zelene i plave Sesvete, sudionicima, dobročiniteljima, sponzorima i svima koji su dali svoj doprinos nastanku ovog ve-

Nova knjiga Ivice Raguža

Proslavljen sv. Nikola Tavelić

ĐAKOVO – Prof. dr. sc. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na KBF-u Đakovu, objavio je novu knjigu u nakladnoj kući Panni pod naslovom Constructus – Destructus. Dijalozi s prijateljem: Grgur Veliki. Knjiga donosi promišljanja o teologiji, vjerničkom životu, svakodnevici, svećeništvu, grijehu i milosti u djelima sv. Grgura Velikoga.

Knjiga (159 str.) po cijeni od 109 kuna može se naručiti u Nadbiskupijskoj knjižari u Đakovu: tiskanice@djos.hr; na telefonski broj 031/802-224; ili pak kod samoga autora: communio.hr@gmail.com.

KOVAČIĆI/SARAJEVO – U subotu, 14. studenoga, u svetištu sv. Nikole Tavelića svetom misom u 18 sati svečano je proslavljen blagdan sv. Nikole Tavelića. Slavlju je nazočilo tridesetak vjernika i nekoliko svećenika, a svetu misu je predvodio fra Davor Petrović, duhovni asistent Frame Bosne Srebrene, dok ju je uživo prenosila Radio Marija BiH. U svojoj propovijedi fra Davor je nazočnima, pozivajući se na tekstove Svetoga pisma kao i citate crkvenih otaca, na primjeru sv.

Nikole Tavelića posvijestio važnost mučeništva u kršćanstvu. Liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja predvodili su bogoslovi Franjevačke teologije.

oma bogatog i raznolikog Arboretuma sv. Franje.

Na kraju akcije gradonačelnik Milan Bandić je izjavio: „Sretan sam što smo danas u župi kod naših fratara u Sesvetskoj Sopnici, koja je do prije 20 godina bila na rubu Grada Zagreba, a danas je u Gradu. Vratili smo ovdje dostojanstvo ljudima, uz Božju pomoć izgradili školu, vrtić i crkvu, a sada darivamo i ovaj vrijedan nasad raznih stabala.” „Ovo je naša druga takva akcija u ovoj godini, veoma smo zadovoljni i ponosni,

posebno podrškom brojnih donatora, sponzora, kao i sudionika akcije, kojima zahvaljujemo. Zahvaljujemo i franjevcima svećenicima u Sesvetskoj Sopnici koji su od samoga početka prepoznali vrijednost i značaj ovog projekta, svesrdno ga podržali i prihvatili te tako svima nama omogućili da na ovom području i našem okruženju nikne i raste doista prekrasan, za sada u Zagrebu najveći Arboretum sv. Franje”, rekao je na završetku svega Radoslav Dumančić, tajnik nevladine Udruge zelene i plave Sesvete.

prosinac 2020.

55

Književnost bosanskih franjevaca

Ljetopis fra Nikole Lašvanina @ Ivo Pranjković

ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

Fra Nikola Marčinkušić, puno poznatiji po tzv. priimenu Lašvanin, koje je dobio po mjestu rođenja (Lašvi kod Travnika), rođen je vjerojatno 1703. godine, a umro 1750. godine u Jajcu

O

snovno obrazovanje stekao je u fojničkom samostanu, u kojem je bio i u novicijatu tijekom 1719. godine. Filozofsko-teološki studij završio je negdje u Italiji, a za svećenika je zaređen 1727. Nakon toga bio je kraće vrijeme lektor na nekom od učilišta Bosne Srebrene, a potom meštar klerika u Fojnici (1730-1735).

Zabilježeno je, između ostaloga, da je 1748. putovao zajedno s fra Filipom Lastrićem u Beč kako bi se požalio caru na teškoće na koje su nailazili franjevci i uopće katolici u to vrijeme u Bosni i Hercegovini te da zatraži od njega pomoć. Godine 1750. otputovao je u posjet rodbini u Jajce. Tu se naglo teško razbolio te umro u 47. godini života. Pokopan je u crkvi sv. Ive u Podmilačju.

Fra Nikola je bio ugledan u Provinciji i solidno obrazovan. Vrlo je dobro poznavao latinski i talijanski jezik.

Najpoznatiji je kao autor Ljetopisa koji je jednim dijelom pisan prema djelu Pavla Rittera Vitezovića Kronika aliti 56

svjetlorijeci.ba

Szpomenek vszega szveta vekov i prema Fojničkoj kronici. Taj je ljetopis najstariji od triju izuzetno vrijednih ljetopisa Bosne Srebrene nastalih u 18. stoljeću koji su se odnosili na tri franjevačka samostana što su tijekom 18. stoljeća bili i jedini samostani u Provinciji. Iz njih se tijekom većeg dijela 18. stoljeća pastorizirala cijela Bosna i Hercegovina.

Bili su to samostani u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Kreševu. Lašvaninov se Ljetopis najvećim dijelom odnosi na fojnički samostan, dok je autor sutješkog ljetopisa fra Bono Benić, a kreševskoga fra Marijan Bogdanović.

Važno i vrijedno djelo Lašvaninov Ljetopis najprije su dijelom objavili Ćiro Truhelka i fra Julijan Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu (1916. godine), a u cijelosti fra Ignacije Gavran (prvo izdanje Sarajevo 1981, a drugo Sarajevo – Zagreb 2003), Fra Ignacije je Ljetopis uzorno priredio, preveo dijelove pisane latinskim ili

talijanskim jezikom te popratio opširnim uvodom i brojnim bilješkama.

Lašvaninov je Ljetopis vrlo važno i vrijedno djelo između ostalog i po tome što predstavlja vjerodostojan povijesni izvor. Pogotovo to vrijedi za dijelove Ljetopisa koji su nastali kao plod autorovih opažanja, doživljavanja i komentiranja njemu suvremenih događaja. Osim toga odlikuje se živim pripovjedačkim stilom, a sadrži i dosta zanimljivih folklornih zapisa. Podijeljen je u osam dijelova (od A do H). Dio A ima naslov Opći ljetopis i u njemu se opisuju događaji od početka (svijeta) do 1690. godine nove ere (počinje rečenicom Od ništa stvori Bog nebo i zemlju, more i sva koja u njih jesu), dio B ima naslov Bosanski ljetopis i u njemu su opisani događaji od 1682. do 1750. Dio C naslovljen je Kako je Bosna pala u ropstvo, dio D Građa za povijest bosanske franjevačke provincije, dio E Posebni ljetopis, dio F Dva dekreta, dio G Građa za ljetopis bosanskih biskupa – smrt Petra Lašvanina te dio H Razni sitniji prilozi. Taj zadnji dio ljetopisa (H) sadrži raznovrsne priloge: Turske poslovice i izreke, Pisma budimske kraljice, Način kalemit voće, Putovanje u Italiju i nazad, Kako idu jaspre u Ungariji 1746. te Kako se pravi crnilo. Što se jezika tiče, treba reći da je Ljetopis pisan izrazitom ikavštinom (s vrlo malim brojem povremenih karakterističnih ijekavizama kao što su npr. riječ, lijep, umrijeti i sl.). Ima i dosta šćakavizama, npr. kršćenje, pušćati, šćeta i sl.

Pravopis je kao i u drugim starijim djelima franjevaca Bosne Srebrene pretežno morfonološki (tj. „korijenski”), npr. izsić, iztirati, odkriti, francežki i sl., a za morfološku razinu karakterističan je velik broj imperfekta i aorista, posebno pasivnih aorista, npr. bi sazidan, bi prinesen, bi gladom umoren, bi iznašasta štampa, poklani biše svi itd. Na sintaktičkoj razini kod Lašvanina su vrlo brojne raznovrsne infinitivne konstrukcije, osobito one s prijedlogom za i infinitivom, npr. uzidaše dugi zid za braniti se

Obilježen Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje VUKOVAR, ORAŠJE – Programom kod Memorijalne bolnice, kolonom sjećanja, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na vukovarskom groblju i na Ovčari, te slavljem mise, 18. studenoga obilježen je Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Hrvatskoga Podunavlja. Đakovačko-osječka nadbiskupija ove godine zbog preventivnih mjera s obzirom na opasnost od zaraze koronavirusom nije bila u mogućnosti na uobičajeni način organizirati Nadbiskupijsko spomen-hodočašće u Vukovar, ali je ipak, 21. godinu za redom, sudjelovala u obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Hrvatskoga Podunavlja.

Ipak, manji broj hodočasnika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, drugih krajeva Hrvatske i inozemstva, predvođen nadbiskupom Đurom Hranićem i pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, uz Vukovarce, hrvatske branitelje i njihove obitelji, sudjelovao je u programu ispred Nacionalne memorijalne bolnice „Vukovar”, u Koloni sjećanja i na misi zadušnici na Memorijalnom groblju.

Nakon sudjelovanja u Koloni sjećanja, molitvu kod središnjeg križa na Memorijalnom groblju predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro

Hranić. Počast poginulima u obrani Vukovara polaganjem vijenca i paljenjem svijeća odali su posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković – Mladi Jastreb, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te zamjenica gradonačelnika Grada Vukovara Ivana Mujkić.

Svečanu euharistiju na Memorijalnom groblju predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Koncelebrirali su nadbiskup Hranić, beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, i pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, provincijski ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak, ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijan Svalina te ravnatelj Hrvatske inozemne pastve vlč. Tomislav Markić, prenosi Hrvatska katolička mreža.

Istoga je dana u župnoj crkvi blaženog Alojzija Stepinca u Orašju program obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje započeo u večernjim satima molitvom krunice.

Molilo se za pokojne branitelje i civilne žrtve rata, za iscjeljenje svih koji su na bilo koji način bili ranjeni posljedicama

ratnih stradanja, kao i za obraćenje onih koji su prouzročili velike nevolje i boli, sastavljenom od razmišljanja nad odabranim otajstvima Kristova života.

Za vrijeme krunice okupljeni su razmišljali nad odabranim otajstvima Kristova života uz priložene molitve za pokojne. Nakon molitve krunice molili su litanijske zazive za pokojne, a zatim je uslijedilo Misno slavlje za poginule branitelje i civilne žrtve rata.

Prije završnog misnog blagoslova vjernici su se uputili ispred crkve i pred križem od svijeća izmolili Litanije za Domovinu i Molitvu za dar ljubavi i opraštanja. Potom su izmolili opijelo za poginule branitelje i civilne žrtve rata. Program obilježavanja uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje završen je blagoslovom.

Povodom obilježavanja Dana sjećanja, vjernici župne zajednice u Orašju pozvani su da u svojim domovima zapale svijeću u čast poginulim braniteljima i civilnim žrtvama te se duhovno u molitvi povežu kao zajednica vjernika, a u 18 sati znakom zvona sa župne crkve u svojim obiteljima izmole Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu za sve poginule i stradale u ratovima i zahvale se za dar slobode i mole za pomirenje i zajedništvo svih žitelja naše Domovine po zagovoru zaštitnika ove župe blaženoga Alojzija Stepinca.

Božićni običaji u sutješkom kraju

Jednostavnost i skromnost Betlehema @ Nikolina Marčić

nikolina@svjetlorijeci.ba

D

ok je svagdje u svijetu prisutna užurbana predbožićna atmosfera popraćena uličnim i trgovačkim blještavilom, Kraljeva Sutjeska nas još i danas vraća u davna i sretnija vremena, ali i u istinsku duhovnu dimenziju pripreme i proslave Božića i božićnih blagdana. Žitelji ove župe znaju da je Božić stoljećima odgajao čovjeka i to ne samo u kršćanskoj vjeri nego i za temeljne ljudske vrednote, a u božićnim običajima očit je izraz vlastite duše, povijesti i sadašnjosti. Pjesmom i običajima najbolje izražavaju svoju kršćansku vjeru, svoje opredjeljenje i spremnost nastaviti Isusovo djelo među ljudima i danas jer, kako kažu Sutješčani, Božić treba mijenjati nas, a ne mi Božić.

Svi ti običaji su se tijekom godina oblikovali utjecajem raznih naroda i krajeva pa su po tome zajednički cijelome kršćanskome svijetu, ali ipak svaka im je sredina udahnula nešto svoga i tako ih učinila prepoznatljivima. Sutješčani se slažu kako su božićni običaji u njihovu kraju vrlo jednostavni i skromni, a govoriti o njima, osobito u današnje vrijeme, znači prisjećati se djetinjstva. Danas kada svijet sve više razmišlja o kupovini i „umjetnom” Božiću, u Kraljevoj Sutjesci svima je i dalje u prvom planu toplina doma i Božja blizina.

60

svjetlorijeci.ba

Božićne pripreme započinju prvom nedjeljom došašća tijekom kojega se obvezno ide na ranojutarnje mise zornice čime se posebno želi istaknuti kako je došašće vrijeme budnoga i radosnoga iščekivanja Spasitelja svijeta. Uz svakodnevnu misu župljani se neizostavno pripremaju postom i molitvom tijekom cijeloga došašća. Na blagdan svete Lucije sije se pšenica kao simbol plodnosti, novoga života i blagoslova ljetine, a obvezna je i kao božićni ukras u obiteljskom domu. Briga za dušu je temeljna i posebno naglašena tijekom velikih božićnih ispovijedi koje se organiziraju u došašću. Sutješke bake često potiču mlade na sakrament pomirenja u predbožićnom

vremenu tvrdeći kako naša duša ne zna kada će izići iz ovoga tijela i da će se to dogoditi nenadano. Sigurno je samo da ćemo jednoga dana umrijeti i zato je potrebno izmiriti našu dušu s Bogom kako bi očišćena od grijeha došla pred Njega.

Običaj je da se nekoliko dana prije Badnjaka posprema dom i pripremaju božićna jela i kolači, a na sam Badnjak se ne mrsi i sprema se nemrsna večera za taj dan koji označava predbožićno bdijenje.

Inače se prije večere toga dana ništa nije jelo. U sutješkome kraju se tradicionalno za Badnju večer pripremaju grahove kore s lukom za koje župljani kažu da su nekome možda sasvim obično jelo, ali za njih su posebno i da bi se to razumjelo,

◆ KNJIGE ◆ DEVOCIONALIJE ◆ SUVENIRI ◆ ŠKOLSKI PRIBOR ◆ UREDSKI MATERIJAL ◆ ČESTITKE

KNJIŽARE

◆ Trg Branitelja bb, LIVNO ◆ Kralja Petra Krešimira IV. bb, VITEZ

Izaslanstvo Republike Hrvatske u Banjolučkoj biskupiji BANJA LUKA – Središte Banjolučke biskupije pohodilo je 29. listopada brojno izaslanstvo Republike Hrvatske, iz Zagreba i Slavonskog Broda. U Ordinarijatu u Banja Luci primio ih je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica sa suradnicima. Potom je delegacija u pratnji biskupa Komarice imala radni susret s predsjednicom entiteta RS Željkom Cvijanović te premijerom Vlade RS Radovanom Viškovićem.

Kako prenosi Katolički tjednik, na susretu je bilo riječi i o mogućnosti povratka uzurpirane crkvene imovine trapističkoga samostana u koji bi se trebao smjestiti nedavno osnovani Europski centar za mir i međunarodne i međuvjerske susrete.

Predstavnici vlasti RS izrazili su spremnost da u što skorije vrijeme razmotre mogućnost vraćanja Katoličkoj Crkvi u Banja Luci barem malog dijela od nacionalizirane, odnosno uzurpirane imovine. Članovi delegacije pohodili su i objekte opatije Marije Zvijezde.

Zajedno su razmatrali mogućnosti pružanja konkretne pomoći naporima biskupije da sačuva osobito sakralne rukotvorine europskoga porijekla za buduće generacije. Prisustvovali su i prezentaciji stručno urađenoga projekta za uređenje buduće biblioteke u pripremljenim prostorima samostana, a što će većim dijelom financirati Brodsko-posavska županija, prenosi portal nedjelja.ba. Vodstvo delegacije izrazilo je zadovoljstvo onim što su vidjeli, čuli i doživjeli te obećali svoju pomoć u naporima oko očuvanja dragocjene nazočnosti katoličke i hrvatske populacije u ovom dijelu BiH.

Mi tiskamo za vas.

Borić okitite sami.

Bosna i Hercegovina�/�Hrvatska�/�Crna Gora

Čestit Božić i sretna 2021. godina! www.suton.ba • www.tiskara-dvornik.hr • www.sutonprint.me

64

svjetlorijeci.ba

Proslavljen patron samostana KREŠEVO – U srijedu, 25. studenoga, na blagdan svete Katarine Alesandrijske, franjevački samostan u Kreševu proslavio je svoj patron. Svetu misu je predvodio fra Josip Jozić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u koncelebraciji sa svećenicima iz drugih župa BiH.

U svojoj homiliji propovjednik se osvrnuo na misna čitanja, te promišljao o kraju svijeta, izdaji bližnjih, nesigurnosti, te aktualnoj pandemiji. „Bojimo se svega i svih, mislimo da nas svi žele napasti. Stojimo pred budućnošću ne znajući što će se dogoditi i mislimo kako nema smisla moliti i vjerovati ako je propast neminovna. Ipak, evanđelja nude simboličan, a ne znanstveni prikaz kraja svijeta dovodeći nas u situaciju da se upitamo o smislu povjerenja i moguće izdaje od najbližih”, rekao je fra Josip, te nastavio: „Ipak, Krist nas uči da moramo imati vjere i povjerenja u Boga koji nas neće ostaviti ni kada sve propadne. Jer, oslanjanje na Njega je neodustajanje od ovoga života i svijeta u kojemu živimo.” Potom je poručio kako ne smijemo odustajati nego ostajati uz ono što volimo. „Uzdajmo se manje u tehniku i materijalno, a više u Boga jer nismo mi ti koji nosimo ovaj svijet, postoji puno jača snaga od nas”, rekao je fra Josip te na kraju dodao kako nam upravo sveta Katarina može biti primjer kako da vjerujemo i ne odustajemo od ovoga svijeta nego imamo povjerenja prema Bogu i ljudima, prenosi portal artinfo.ba.

Kruh svetog Ante

Za projekte KSA N. N., Mostar 20 KM Ljiljana Nikolić, Švicarska 300 CHF N. N., Mostar 100 KM Marko Cvitanović 10 KM Mirza Hukeljić 40 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 30 KM N. N., Sarajevo 20 KM N. N., Sarajevo 30 KM Vinko Bandić, Njemačka 185 EUR PayPal: Lou Bojanić, Njemačka 25 EUR Miroslav Andrijanić 20 USD Za pučke kuhinje Humanitarni br. BH Telecom 18 KM Kanton Sarajevo 8.444,99 KM Zorica i Mirko Marjanović, Švicarska 1.000 CHF Goran Mandura, Žepče 250 KM

Za Fond Kap dobrote Ilija Stipić, Jajce 50 M Mladen Radoš, Švedska 100 KM Sestra Terezija Batarilo 50 KM Za Franjevački studentski dom, Kovačići Vlada RH 120.000 HRK Za fond kap dobrote Stipe i Kata Pranješ Švicarska 300 CHF Misijsko Vijeće Altdorf Švicarska 500 CHF Stipo Breljak Švicarska 50 CHF

Donacija općine Novo Sarajevo U petak, 06. studenoga, u zgradi Općine Novo Sarajevo, načelnik Nedžad Koldžo potpisao je s predstavnicima pučkih kuhinja (HKO „Kruh svetog Ante”, „Caritas” i Općinske organizacije Crveni križ Novo Sarajevo) Sporazume o dodjeli financijskih sredstava. Za rad Pučke kuhinje „Kruh svetog Ante” Općina Novo

Sarajevo izdvojila je 5.000 KM. Sporazumom je predviđeno da se navedena sredstva iskoriste za nabavku namirnica potrebnih za pripremanje obroka, goriva za dostavljanje istih, kao i nabavku higijenskih potrepština. Zahvalni smo Općini Novo Sarajevo, na čelu sa načelnikom Koldžom na dugogodišnjoj kontinuiranoj podršci.

66

svjetlorijeci.ba

Lukša Šoljan, Sarajevo N. N., Ljubuški

Za Tamaru Starčević Franjo Đogaš Zagreb

100 KM 50 KM

250 HRK

N. N., Sinj Ivica Kostić Njemačka

100 HRK 50 EUR

Za Patrika Ivanovića Franjo Đogaš Zagreb 250 HRK N. N., Sinj 100 HRK Ivica Kostić Njemačka 50 EUR Ratimir Bodulušić Njemačka 50 EUR Za Ljiljanu Krajnc Franjo Đogaš Zagreb N. N., Sinj Ivica Kostić Njemačka

250 HRK 100 HRK 50 EUR

Za Leonitu Gabrić Franjo Đogaš Zagreb N. N., Sinj Ivica Kostić Njemačka

250 HRK 100 HRK 50 EUR

Donacija Crvenoga križa FBiH Federalna vlada je Crvenom križu Federacije BiH iz Federalne direkcije robnih rezervi donirala 40 tona hrane, i to 124.988 komada konzervi goveđeg gulaša od 200 g i 100.000 konzervi goveđeg nareska od 150 g. Crveni križ FBiH je ovu hranu podijelio pučkim kuhinjama i socijalno ugroženim kategorijama stanovništva u Federaciji BiH. Ovom donacijom obuhvaćene su i pučke kuhinje „Kruh svetog Ante”. Dobili smo 2.200 konzervi goveđeg nareska i 2.496 konzervi goveđeg gulaša.

U petak, 06. studenoga u svim pučkim kuhinjama „Kruh svetog Ante” izvršena je podjela namirnica. Neizmjerno smo zahvalni Crvenom križu FBiH za ovu velikodušnu donaciju.

Cijenjeni, prijatelji i dobročinitelji „Kruha svetoga Ante”, „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima Božjim miljenicima.”

Nekada se u dvije riječi može mnogo kazati. Te su dvije riječi čuli Josip i Marija kada su kucali na vrata svratišta u Betlehemu i njegovoj okolini, a svugdje su im odgovorili: „Nema mjesta!” Nije im drugo preostalo, našli su jednu štalu koja je bila otvorena, ondje su našli utočište i tu se rodio Isus. Jedan je rabin pitao svoje učenike da mu kažu gdje je Bog, a kad su oni davali odgovore koji ga nisu zadovoljili, sam je rekao: „Bog je ondje gdje ga se pusti da uđe.” Već kod Isusovog rođenja pitamo: „Zašto je Sin Božji htio postati čovjekom i zašto se rodio tako siromašan, zašto nije izabrao najbolje životne uvjete? Kakvo je veliko čudo ovo malo dijete, sve je njegovo na nebu i na zemlji, a on leži u štali, na slami, on tako velik, a toliko se ponizio iz ljubavi prema nama ljudima.” Zato što je sve njegovo, nije mu trebala nikakva palača da se u njoj rodi i htio je pokazati da naše spasenje ne ovisi o našem položaju niti o materijalnoj situaciji.

Bogatstvo dijeli ljude, a Isus je htio da se svi ljudi osjećaju kao braća i sestre. Jer se rodio tako siromašan, svakome je pristupačan, svatko ga može razumjeti i slijediti. Što bismo mogli bolje poželjeti za ovogodišnji Božić u ovom vremenu svjetske pandemije, nego da nas božićno svjetlo rasvijetli i rastjera stah i tamu u nama i oko nas i u cijelom uplašenom svijetu.

Uz božićne jasle obično kleče Josip i Marija, klanjanju se djetetu Isusu, zovu i sve nas da im se pridružimo, da iskažemo čast i zahvalnost onome Bogu koji je toliko ljubio svijet da je poslao svoga Sina da među ljudima započne svoj zemaljski život kao malo dijete.

Božić je svetkovina Božje ljubavi prema nama ljudima, ali i svetkovina ljudskoga dostojanstva, neka nam i ovaj Božić bude blagdan naše ljubavi prema Bogu i naše međusobne ljubavi i solidarnosti!

Neka nam svima, a posebno bolesnima, nemoćnima, uplašenima, siromašnima i našim dragim dobročiniteljima dobri i milosrdni Boga dadne otvoreno i hrabro srce te potrebnu snagu da život i patnje hrabro podnosimo do konačne vječnosti u Bogu!

Svima od srca želim sretan i radostan Božić, te uspješnu i mirnu Novu 2021. godinu!

Fra Petar Karajica, ravnatelj KSA

prosinac 2020.

67

Roditeljima i djeci

o g a l b o v i š o r t o p e N

@ s. Jelena Antolović

igrao vu nije, barem jednom, ma li itko da u djetinjst tko zi za blagom!? Ima li ne neku verziju igre u potra bil bi o m vršnjaka maštao kako ipo ek jom svo sa e nij tko Otto blago izgleda kako?

A !? go bla no lje ub izg i pronać ta, navčeg pun zlatnih predme prilike, predstavlja ga ko to jer za da koje blješti i sjaji. Mož kita i dragoga kamenja kovsli , ubljeno blago u crtićima je tako predstavljeno izg ično naima. Takva blaga se ob ov film im an igr i a am nic oceana mjestima kao što je dno laze na teško dostupnim čno i sli i a am daleko u planin an, ili u velikoj tamnoj špilji ret sp o o onaj tko je izuzetn i do njega može doći sam go bla a jaku motivaciju. Što to uporan, inteligentan i im ači? potraga za njim djeci zn sustaodgojno-obrazovnom u u nis ji ko di lju da Ka uvijek, razgovarati s djecom, još vu žele reći kako treba akvu Ov o. stiti se na dječji niv znaju koristiti frazu spu toga to lji ne podržavaju. Umjes frazu pedagozi i odgojite ti se djesami govorimo približi i i rit vo go o em laž ed pr ji smo m shvaćanju. Svima ko čje dje što ne ti iži ibl pr ci ili o da nijasno je zašto smatram svakodnevno s djecom u fizički nis ispod. Iako djeca još smo toliko iznad, a djeca odrasli i iskustva koje smo mi narasla i nemaju saznanja i im neku uviđamo kako donoseć , kli ste a din go m ko tije gubitrebaju samo prihvatiti, ju ko u, rij teo u tov go svoju našnja rađivanje i mi i dijete. Da mo priliku za učenje i izg nismo što o ultetom jednako ka djeca nisu rođena s fak đeni ro u ije tisuću godina, ali jes rođeni ni mi niti ljudi pr Bo u žju ive i to na sliku i prilik kao osobnosti neponovlj lji i to olnosti vremena i obite ok u let sp m ivo vlj no po u ne datosti prije puno godina. Dio jednako kao i mi i netko ćima, lje sto ć ta i generacijama ve jednak je svoj djeci svije leda izg o spustiti se na dječji niv i to je ono po čemu fraza ras od lih. nježna i potrebna zaštite kao dobra, a to je da su ijetu i ne k svoj maloj djeci na sv na jed er ođ tak , dio i ug daDr a prije i zbog kojega pe ćim lje sto go ne joj ašn sad samo dječjem anju i u praksi približan gozi predlažu i u izražav

I

68

svjetlorijeci.ba

Jaslice kao kovčeg s blagom Od velike kartonske kutije napravite zlatni kovčeg tako što ćete karton obojiti zlatnim sprejem ili obložiti zlatnim papirom. U zlatnu kutiju složite jaslice (samo maloga Isusa ili čitavu Svetu obitelj). Okolo zlatnoga kovčega možete napraviti ambijent tradicionalnih jaslica ispod bora.

Ekološki kalendar @ Dalibor Ballian

5. prosinac Svjetski dan tla Na konferenciji u Rimu 2013. godine jednoglasnom je odlukom Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) 5. prosinca proglašen Svjetskim danom tla.

Svjetski dan tla obilježava se s ciljem promocije tla kao ključne sastavnice okoliša i pružatelja životno neophodnih dobara i usluga ljudskoj zajednici. Nezamjenjivi su doprinosi tla u proizvodnji hrane, održavanju kvalitete voda, energetskoj sigurnosti, ublažavanju procesa smanjenja biološke raznolikosti, te ublažavanju utjecaja klimatskih promjena.

Cilj aktivnosti obilježavanja 5. prosinca kao Svjetskoga dana tla je podizanje svijesti o važnosti održivoga gospodarenja tlom za proizvodnju hrane, sirovina i energije te za održivost ekosustava i adaptaciju na klimatske promjene. Površine plodnih tala na Zemlji su ograničene i ugrožene degradacijskim procesima i lošim gospodarenjem te se kontinuirano smanjuju uslijed širenja urbaniziranih područja. Jačanjem svijesti o životno važnim ulogama tla potrebno je zaustaviti negativni trend kako bi se osigurala produktivnost tla u skladu s rastućim potrebama stanovništva.

11. prosinac Međunarodni dan planina Međunarodni dan planina proglasila je opća skupština UN-a 2003. godine, 11. prosinca, nakon što je Međunarodna godina planina, koju je UN proglasio 70

svjetlorijeci.ba

2002. godine, ukazala na potrebu stalnog osvješćivanja golemog značenja planina i održivog razvoja njihova okoliša za očuvanje kvalitetnog života stanovništva.

Zbog presudne ulogu planina u održavanju ekosustava i njihovu osjetljivost na klimatske promjene, cilj obilježavanja ovog međunarodnog dana je podizanje svijesti o važnosti planina. Planine čine jednu četvrtinu svjetskoga krajolika, glavni su izvor svjetske opskrbe pitkom vodom i drugim resursima, značajna su središta bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti te dom rijetkim biljnim i životinjskim vrstama.

Najčešće se uzvišenja iznad 500 m visine nazivaju planinom, a ispod 500 m brijegom (iako te granice variraju).

Većina bosanskohercegovačkih planina pripada Dinarskom planinskom sustavu koji se proteže od Slovenije do Albanije. Naše su planine uglavnom građene od vapnenca i karakterizira ih krški reljef dok su planine u središnjoj Bosni i Posavini po postanku starije i općenito pristupačnije. Planinska su područja većinom rijetko naseljena no s druge strane bogatstvom prirodne baštine, raznolikošću nadzemnih i podzemnih reljefnih oblika, ljepotom krajobraza su iznimno privlačna za posjećivanje i rekreaciju.

Primanje u postulaturu Bosne Srebrene

Fra Marinko Štrbac

VISOKO – U četvrtak, 29. listopada, u crkvi svetoga Bonaventure u Visokom, u postulaturu Franjevačke provincije Bosne Srebrene primljena su petorica postulanata: Ante Pavić (župa Podhum – Livno), Slaven Ramljak (župa Čajdraš – Zenica), Gabrijel Slomo (župa Kiseljak), Dario Vrdoljak (župa Kaštel Štafilić) i sjemeništarac Jozo Marčeta (župa Podmilačje). Sveto misno slavlje predslavio je duhovnik fra Miro Relota.

U homiliji je potaknuo postulante da budu i ostanu vjerni svome prvotnom pozivu i želji da postanu franjevci te da nikada ne zaborave na milost svoga početka i prvotni odgovor na Božji poziv. Nakon službenoga primanja u postolaturu meštar postulanata fra Marinko Štrbac i prefekt fra Josip Ikić postulantima su uručili simbolične darove: Tau – kao znak potpunoga predanja Kristu po uzoru na svetoga Franju i krunicu – kao put posvećenja po zagovoru Blažene Djevice Marije.

Mediji na sudu zbog izvještavanja o slučaju kardinala Pella AUSTRALIJA – Istaknuti australski novinari i medijske organizacije u ponedjeljak izlaze pred sud zbog objave dijelova optužnice protiv kardinala Georgea Pella 2018. godine. Porota je Pella u prosincu 2018. osudila za seksualno zlostavljanje dva dječaka u katedrali u Melbourneu 1996. godine. Australski Visoki sud u travnju ove godine jednoglasno je poništio tu presudu.

Dvanaest medija i 18 novinara optuženo je za nepoštivanje suda i kršenje naredbe o zabrani otkrivanja informacija iz procesa, a ako budu proglašeni krivima prijete im novčane i moguća zatvorska kazna. Ostali mediji su optuženi jer su pomagali međunarodnim medijima koji su pisali o Pellovoj presudi.

Svi optuženi, među njima Sydney Morning Herald, Australian Financial Review, radiostanice 2GB i Channel Nine, smatraju da nisu krivi. Suđenje na Vrhovnom sudu savezne države Victorije održava se putem videoveze, a trebalo bi trajati između 10 i 15 dana.

Kardinal Pell bivši je vatikanski rizničar i nekadašnji savjetnik papi Franji. Pušten je na slobodu 404 dana nakon što mu je izrečena kazna od šest godina zatvora. Od tada živi u samostanu u Sydneyu.

150 godina od dolaska sestara milosrdnica u BiH SARAJEVO – U nedjelju, 15. studenoga, euharistijskim slavljem u katedrali Srca Isusova svečano je otvorena jubilarna 150. godišnjica od dolaska sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog u Sarajevo. Misu je predslavio pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren u koncelebraciji s 10-ak svećenika među kojima su bili provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić te katedralni župnik i dekan Sarajevskog dekanata preč. Mato Majić.

U propovijedi biskup Semren je naglasio kako su obljetnice prigoda za posvješćivanje činjenice da red Sv. Vinka nije ljudsko djelo nego dar milosti Božje. Podsjećajući da je Bosna za vrijeme dolaska sestara milosrdnica prije 150 godina bila misijska zemlja s brojnim problemima naglasio je ta je ta činjenica donosila poteškoće, ali i rado-

SVIM KATOLICIMA U SARAJEVU I BOSNI I HERCEGOVINI

sti. Ističući kako se Sv. Vinko u svakoj životnoj situaciji pitao „što bi sada učinio Isus Krist?” naglasio je kako je taj svetac posebno cijenio krjeposti, među kojima su vjera, ufanje, ljubav, mudrost i razboritost te poniznost. Istaknuo je kako su to kreposti po kojima se i sestre prepoznaju u Sarajevu i BiH. Na kraju propovijedi pozvao je nazočne da u molitvi podrže sestre u njihovu putu te im budu blizu. Pri završetku mise obratila se provincijalna glavarica

Sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskoga Provincije Majke Divne s. M. Julijana Djaković. Pozdravivši nazočne s. Julijana je progovorila o karizmi sestara milosrdnica te o bogatoj povijesti reda. Govoreći o hodu sestara u BiH i Sarajevu danas citirala je papu Franju koji potiče da se izađe iz sigurnosti samostanskih zidova i postane glasonoša radosti siromasima i potrebitima. Misno slavlje animirao je svojim pjevanjem i sviranjem zbog sestara milosrdnica, javlja nedjelja.ba.

prosinac 2020.

71

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Koprivnjača (urtikarija) Koprivnjača, latinski urticaria, kožna je bolest koja je dobila naziv po koprivi (urtica) jer koža izgleda kao da je bila u dodiru s njom. Zato se još zove i ožaričavost kože, kao da vas je kopriva ožarila Značajka bolesti su crvene ili bijele promjene na koži koje brzo nestanu i onda se pojave na drugim dijelovima tijela.

Praćene su jakim svrbežom, često i angioedemom (oteklina kože u području zglobova, genitalija, ždrijela, grkljana, usana, jezika ili vjeđa). Neke koprivnjače traju do 24 sata, nestaju i ne ostavljaju nikakva traga. Bolesnike osobito uznemiruje ako dođu zbog nje liječniku, a ona naglo iščezne i još više što se, nakon povratka kući, pojavi na drugom mjestu. Barem jednom u životu 20 – 30 % ljudi dobije koprivnjaču. Bolest može biti akutna (traje do šest tjedana, najčešće prolazi za tjedan – dva) i kronična (ako traje duže od šest tjedana).

Urtikarije mogu biti: alergijske (ili imunološke), neimunološke – nastaju izravnim oslobađanjem histamina iz bazofila u krvi i mastocita u tkivima, i idiopatske – kad medicina ne može ustanoviti uzrok. Koprivnjača je najčešća kožna bolest zbog koje se završava na bolničkom liječenju.

Akutna koprivnjača. Ona se češće pojavljuje kod djece i u mlađoj odrasloj dobi (oko 20 – 25 %). Nastaje iznenada i bolesnik u većini slučajeva može znati uzrok promjena na koži: uzimanjem hrane, lijekova, osobito raznih injekcija i ubodom kukaca.

Dokazano je da uzročnici akutne koprivnjače mogu biti lijekovi kao što su penicilini, cefalosporini, acetilsali72

svjetlorijeci.ba

cilna kiselina, sulfonamidi, nesteroidni antireumatici; hormoni kao inzulin; sedativi, svježa krv i krvna plazma, analgetici, cjepiva, ekstrakti alergena koji se primjenjuju kod desenzibilizacije; vitamini kao riboflavin i tijamin; inhalacijski alergeni kao kućna prašina i parfemi; razne prehrambene namirnice kao ribe, rakovi, sirevi (osobito plemeniti), orašasti plodovi, jagode, jaja, citrusi, kivi, kikiriki, grah, grašak, celer, krumpir, čokolada i kakao; pića koja sadržavaju kinin (tonik), vino (kod nekih samo crno, a drugih samo bijelo vino), različiti začini; alergeni pojedinih kukaca; infekcije kao virusne, bakterijske, parazitne te rakovi (novotvorine).

Kronična koprivnjača. Nastane od bolesti gastrointestinalnoga trakta; uzrok su joj poremećaj rada crijeva, pozitivan nalaz kandide u stolici, pozitivan nalaz Helicobacterpylori (kronični gastritis), pozitivan nalaz crijevnih parazita, poremećaji crijevne flore, bolesti žuči i jetre i kolitis (upala debeloga crijeva).

Uzročnici kronične koprivnjače mogu biti i pojačan rad štitnjače, šećerna bolest, osobito reakcija na inzulin.

Pojavljuje se i u trudnoći, klimakteriju, reumatološkim, malignim i autoimunim bolestima. Ipak, u 50 – 70 % slučajeva medicinska znanost ne može odgonetnuti uzroke nastanka bolesti.

U tom slučaju govorimo o idiopatskoj kroničnoj koprivnjači.

Fizikalna koprivnjača. Posebna vrsta ili skupina koprivnjača jesu fizikalne koprivnjače. One nastaju zbog izlaganja suncu i ultraljubičastim zrakama (solarij), hladnoći, toplini i pritiscima.

Postoji i kontaktna koprivnjača koja nastaje zbog posljedica imunološke i neimunološke reakcije na dodire kukaca, morskih životinja, otrovnih biljaka i nekih prehrambenih namirnica i kozmetičkih pripravaka.

Kod akutne, kronične i drugih koprivnjača u bolnicama se provode razne metode i načini liječenja te se daju razni lijekovi. U svakom slučaju, to su zahtjevne terapije koje iziskuju veliku strpljivost i upornost ako se želi ozdraviti.

Koprivnjača se može liječiti ili barem ublažiti biljnim pripravcima. No, najprije pokušajte otkriti i ukloniti njezin uzrok, a ako je već nastala, onda vam savjetujem sljedeće: Tinktura arnike. Svako jutro natašte uzmite na koricu kruha 20 kapi tinkture arnike, a isto tako i navečer prije spa-

Čestit Božić i sretna 2021. godina!

Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara

prosinac 2020.

77

Metafore i putokazi

Trenutak Koliko pored nas prođe dana, mjeseci i godina, a da ih uopće ne primijetimo? Trošimo ih kao novac ne znajući na kraju ni gdje ni u što. U svom izoliranom svijetu svakodnevno se nekamo žurimo, nešto sustižemo i od nečega bježimo pa u tom lutanju više nemamo vremena čak ni za vrijeme. Katkad nam se čini da ne vidimo ni tunel, a kamoli svjetlo na kraju tunela. Usprkos tomu čudimo se što smo bezvoljni, depresivni i izgubljeni.

Sebe smo robotizirali, a svoje živote automatizirali, jer smo davno prestali opažati, osluškivati, tražiti, iščekivati, zastati, vjerovati, opustiti se, prepustiti se, sanjati, nadati se...

Ne, ne prolaze dani pored nas, nego mi prolazimo pored njih kao pored stabala u šumi.

Nekako se može razumjeti da neprimjetno pored nas prođu 24 sata. Teže je, ali ipak moguće da pored nas prođe i 1440 minuta, ali je nemoguće da pored nas prođe 86 400 trenutaka, a da ne primijetimo barem jedan koji nam u svoj svojoj raskoši obasja ljepotu Božjega dara života i postojanja.

Upravo mi je jedan takav trenutak velikodušno pozirao dok sam s prijateljem silazio s planine. Trajao je samo nekoliko sekundi.

A i sekunde pripadaju vječnosti, zar ne?

(Tekst i foto: J. Ćuro) 80

svjetlorijeci.ba

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

NAŠI POKOJNICI

Petrović Ružica i Stipo

Hvala za Vašu požrtvovnu ljubav i dobra djela s čvrstom vjerom da počivate u miru Božjem sa svojim sinom Ivanom.

Vaši najmiliji

Fra Drago Kolar

(† 1991.) „Hoću reći kako neka osoba dotakne najfinije strune našeg bića pa u nama probudi emocionalnu bliskost, nešto između opipa i onostranoga. Za mene je takva osoba bio fra Drago Kolar.” (Fra Drago Pranješ – Čarli) Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.

Josip Andrić

Ruža Oršolić

(† 2020.)

Blago u Gospodinu preminula je Ruža Oršolić, r.

Vuković, majka fra Mate Oršolića svećenika franjevca Bosne Srebrene. Sahrana pokojne Ruže bila je 6. studenog 2020. na groblju Karaula u Donjoj Mahali (župa Tolisa).

Subratu fra Mati i ostaloj obitelji pokojnice izražavamo svoju sućut, a za pokojnu Ružu molimo da je Gospodin primi u svoje vječno kraljevstvo. Pokoj vječni daruj joj Gospodine. I svjetlost vječna neka joj svijetli.

FIA

Jure Bašić

(1936. – 2020.)

Nakon kratka pobolijevanja, u četvrtak 5. studenoga 2020. u travničkoj se bolnici ugasio skoro 85 godina dug život Jure Bašića.

Jure se rodio 20. rujna 1936. na Kuli iznad Busovače, u obitelji Bašića zvanih Letice, od roditelja Ante i Ane (Anike)

r. Šušnjara. Ostavši – još kao dječak – ratno siroče bez oca, preživljavao je radeći u najmovima. Dana 22. veljače 1962. sklopio je kršćanski brak s Jelkom Stanić s kreševske Bukve. U 58 godina braka stekli su petero djece: Zoricu, Mirjanu, Zorana, Ivanku i Josipa, sedmero unučadi i dvoje praunučadi. Pokojni je Jure dvaput gradio kuću. Prvu kad se oženio. Ta je zapaljena u ratnom vihoru 1993. godine. Protjeran sa svoje zemlje, sanjao je o povratku na Kulu.

On i žena mu, oboje već u godinama, čekali su ne bi li se barem još netko gore vratio, tek toliko da nisu sami. Do smrti je ostao u novoj kući koju su podigli na kupljenoj zemlji. Iako se nije vratio na očevinu, redovito je – dok je mogao – kosio, orao i krčio da ne zarasta. Kao seoski prakaratur desetljećima je pomaObilježena godišnjica ubojstva fojničkih fratara FOJNICA – Svake godine sredinom studenoga u Fojnici se obilježi sjećanje na dvojicu fratara koje su ubili pripadnici Armije RBiH. Tužna godišnjica protekne u znaku mise zadušnice i prigodnog programa, a u sjećanju subraće i vjernika fra Nikica Miličević i fra Leon Migić žive svakodnevno, jer vrijeme ne može izbrisati ni tragičan događaj ni plemenitost dvojice ubijenih fratara.

Misno slavlje, kojemu su nazočili i politički predstavnici, predvodio je gvardijan samostana fra Mirko Majdandžić koji je u prigodnoj propovijedi istaknuo kako se okupljeni mole za ubijene fratre, ali i za sve one koji su dali svoje živote da se u Fojnici može živjeti. „Fra Nikica i fra Leon bili su primjeri bosanskih franjevaca koji su na sve gledali kao na brata i sestru, te su širili vjeru, ljubav i nadu.

Fra Nikica je bio uvjeren kako je samostan siguran za sve, da nijedna vojska ne može napasti samostan i fojnički kraj, jer je vjerovao kako su svi ljudi dobri, da su svi braća i sestre i da se tako odnose jedni

gao busovačkim fratrima u obavljanju blagoslovina. Na tome mu je zahvalio fra Božo Štrkalj, koji ga je ukopao 6. studenoga na Donjoj Carici.

Primi ga, Bože, u svoje Kraljevstvo.

Zahvalna obitelj

Niko Barnjak

(† 2010.)

Godine i vrijeme ne mogu izbrisati tvoj lik iz naših života i srca gdje čuvamo uspomene i sjećanje na tebe. Hvala ti na nesebičnoj ljubavi koju si imao za svakoga od nas, na riječima podrške i na tvojoj spremnosti da budeš ruka koja će nas podizati onda kada smo padali i osjećali težinu. Neka te anđeli nebeski čuvaju anđele naš. Počivao u miru Božjem.

Tvoji najmiliji prema drugima. Nažalost, dogodio se taj strašni zločin koji moramo sačuvati od zaborava, ne kako bismo izazvali mržnju, već kako bi i buduće generacije znale za fra Nikicu i fra Leona, za njihovu svetu misiju. Mi u Bosni i Hercegovini osuđeni smo na te tri pretpostavke koje su fra Nikica i fra Leon zagovarali, a to su vjera, nada i ljubav. Moramo graditi i jačati međusobno povjerenje kako bismo mogli ići naprijed, moramo više voljeti jedni druge i zalagati se jedni za druge.

Jedino tako ćemo ovdje stvoriti uvjete za ostanak. Moramo vjerovati i imati nadu i, slijedeći Krista, živjeti i raditi u ovom kraju”, kazao je fra Mirko, javlja HMS. Godišnjica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića za obitelj, prijatelje i cijelo fojničko samostansko područje kojemu pripada i busovačka župa predstavlja bolno sjećanje na tragediju koja je tijekom posljednjeg rata obilježila ovaj kraj. Unatoč brojnim zahtjevima koje su nadležnim institucijama uputili fratri fojničkog samostana, još uvijek nisu pronađeni niti procesuirani nalogodavci ovog strašnog zločina, prenosi nedjelja.ba. prosinac 2020.

81

Vaš svijet stakla

Želimo Vam sretan Božic i uspješnu Novu Godinu!

info@kristal.eu www.kristal.eu

T +387 30 717 733 F +387 30 713 111

Poslovni Centar 96 72250 Vitez BiH