Mladi u Crkvi i društvu - Ja sam Put i Istina i Život (459) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

MLADI U CRKVI I DRUŠTVU

Ja sam Put i Istina i Život Godina XXXIX. ◆ broj 459 ◆ Sarajevo, lipanj 2021. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Utorak, 15. lipnja 18.00 Devetnica sv. Ivi Krstitelju Ponedjeljak, 21. lipnja 18.00 Trodnevnica s molitvama za bolesnike Srijeda, 23. lipnja 15.30 Pokorničko bogoslužje 16.00

Otvaranje proslave s iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji Sveta misa s pokorničkim bogoslužjem

18.00 Sveta misa i molitva za bolesnike 20.00 Put križa uz brdo Grabež 22.00 Molitveno-meditativni program uz blagoslov ivanjske vatre Četvrtak, 24. lipnja 6.30 Početak ispovijedanja 7.00 Sveta misa 8.30 Sveta misa 11.00 Središnja hodočasnička misa s molitvama za bolesnike

HODOČAŠĆE

SV. IVI U PODMILAČJE 2021

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Riječ čitateljima

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenica gl. urednika Nikolina Marčić redakcija

Janko Ćuro, Anamarija Ćuro, Nikolina Marčić redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anamarija Ćuro pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Ilustracija

fra Janko Ćuro

urednik@svjetlorijeci.ba

Ja sam Put i Istina i Život Moram priznati kako sam se dugo mučio oko koncipiranja ovoga kratkog uvodnika: kritizirati inertnost i pasivnost mladih u stilu izreke Georga B. Shawa koja kaže kako je „mladost prelijepa, ali je šteta što se protrati na mladima” ili se zadržati u sigurnosti prigodnih fraza i komforu učenih formulacija kojima se jako puno govori a ništa ne kaže? I jedan i drugi pristup je manjkav. Fraze i formulacije mladima niti pomažu niti odmažu, a kritika bi prvo morala biti upućena nama starijima koji im ostavljamo ovakav svijet. Ok. I nama je dok smo bili mladi netko drugi kreirao svijet, ali smo se bunili, pisali pjesme, prosvjedovali… jednom riječju, nismo pristajali na ukalupljivanja bilo koje vrste. I u pretkoncilskoj i u koncilskoj Crkvi kao i u komunističkom i postkomunističkom društvu, tražili smo svoje mjesto pod suncem, prostor za ostvarivanje svojih ideja i mladenačkih želja. Željeli smo promijeniti svijet nabolje. Jesmo li ga promijenili? I jesmo i nismo. Jesmo, jer smo ipak uspjeli ubaciti poneki kamenčić u mozaik društva i Crkve, a nismo jer je život dinamičan. Svako vrijeme iznova traži angažman i kontinuirani rad – ne samo jednoga dijela populacije nego društva u cjelini. Dostojevski na jednom mjestu tvrdi da „tajna ljudskoga življenja nije u tome da se jednostavno živi nego u tome zašto se živi. Bez predodžbe o tome, zašto treba živjeti ne bi čovjek uopće htio živjeti, pa makar sve oko njega bio kruh.” Ako bih morao definirati problem pa i tragediju današnjega vremena u jednoj rečenici, upravo bih se usudio ovo gore ponoviti: suvremenom čovjeku nije posve jasno zašto živi. I mladi i stari se sve više gube u moru informacija, ponuda, novih standarda, drukčijih vrijednosti, upitnih etičkih i moralnih normi, a sve to kako bi se čovjek i čovječanstvo uveli u neko „novo normalno” što je, sve mi se više čini, sinonim za „strogo kontrolirano”. Pa kojim onda putem krenuti, kakvim životom živjeti i kojoj istini vjerovati? „Ja sam Put i Istina i Život”, poručuje Isus. Ove riječi nepromijenjeno odzvanjaju više od dvije tisuće godina bez obzira na to što su se i društvo i svijet stubokom mijenjali. Kristove su riječi kompas čovječanstvu i zato ih ne može izbrisati nijedna sila, vlast i vrhovništvo. Oluja poganih vremena odnosi sa sobom samo ono što nema čvrstoga uporišta, a ono što ima čvrsto uporište, smiri svaku oluju. Zato bismo, i mladi i stari, trebali smoći snage iskoraknuti iz nenormalnosti, straha i poganstva „suvremenih” trendova koji se čak pokušavaju instalirati i u samu Crkvu. Tako ćemo pokazati kako svijet može biti drukčiji, bolji, pravedniji, ljepši i to samo ako je Božji, ako mu je glava Krist. lipanj 2021.

Pisma čitatelja Bez konkurenta Poštovani, od svih časopisa / revija / općenito literature tog tipa vjerskog sadržaja, Svjetlo riječi nema konkurenta. Uistinu se ima što pročitati i duhovno obogatiti. Hvala vam na vašem trudu i trudu svih uključenih da ovakva revija i dalje izlazi, te vam želim još dugo, dugo izdanja. Lijep pozdrav, Renata Jurišić, Zagreb Mostarskom prijatelju Prijatelju! Jesu li zrele trešnje u Mostaru Čuju li se kujundžije od Mosta do Tepe Jesu li zacijelile rane na Bulevaru Jesu li djevojke još onako lijepe? Zvone li zvona Svetog Petra i Pavla Da li se Radobolja ponekada muti? Zveči li na Balinovacu tavla Bdije li nad Neretvom krnjav mjesec žuti? Ima li vjenčanja kod Svete Trojice Jesu li čaše pune vina Bruje li na tamburi žice Žive li još Pjesnik i Emina? Martin Kolobarić, Njemačka Ne gledaj s visoka na bližnje Jedan je siromašni mladić bio zaljubljen u bogatu djevojku. Jednoga ju je dana htio zaprositi, a ona mu je na to odgovorila: „Tvoja mjeasečna plaća jednaka je mome dnevnom trošku, pa kako onda očekuješ da pristanem udati se za tebe?” Iako su ga povrijedile njezine teške riječi, mladić je nije mogao lako zaboraviti. Još ju je volio. Deset godina kasnije, slučajno su se sreli u trgovačkom centru. „Hej ti!” – povikala je. – „Kako si? Ja sam sada udana i znaš kolika je plaća moga muža – 15 tisuća eura mjesečno, možeš li to ti uopće i zamisliti? A uza sve to, moj muž je vrlo pametan.” Mladić je bio tužan i jedva je suzdržao suze slušajući opet teške riječi žene koju je nekada volio. Ubrzo im je prišao njezin muž. 4

svjetlorijeci.ba

„Zdravo šefe, ovdje ste! A vidim upoznali ste moju ženu.” Zatim se okrenuo ženi: „Draga, ovo je moj šef koji vodi poslove vrijedne 100 milijuna dolara. A zamisli: uspio se obogatiti iz inata jednoj ženi. Čuo sam da ju je mnogo volio, a ona ga povrijedila. Zamisli kako dobar život bi ta žena imala da ga nije ostavila.” Žena je zanijemila, bila je šokirana. Ostala je bez riječi, bez komentara. Vrijeme leti, a i mi s njim. Iako nas razni virusi muče i progone ipak dan za danom izmiču. Množimo dane i godine, iskustvo, propuste, promašaje, djela - dobra i manje dobra. U ovim vrućim danima manje se krećemo, radimo, molimo. Usporenost neupitno utječe te se uvukla u sve pore našega života, ponašanja, misli i djela. U ovakvim trenucima bilo bi dobro malo dublje zaviriti u svoj karakter, svoje ponašanje, svoje mane i svoje vrline. Danas je na „raspolaganju” razmišljanje o vrlo bitnoj mani u našem karakteru, koja nas ruši u bezdan – „promatrati s visoka” one oko sebe. Tu urođenu ružnu osobinu nosimo u sebi i pokazujemo je svuda gdje primijetimo da možemo dominirati nad „slabijim od sebe”. Koliko smo puta, tamo gdje smo „namirisali” svoju nadmoć, uputili čudne poglede, reakcije, odgovore, mišljenja i savjete. Tada sve znamo, možemo i umijemo. Tu smo genijalci na staklenim nogama. Nije li po našem ukusu, iz tko zna kojih razloga, taj ili ta nemaju pojma. U komentarima smo „stručnjaci” i „genijalci”: Onaj ili ona tko piše kažemo: ne zna pisati, a on slova nije napisao; ako pjeva taj ne zna pjevati, a ni jedne note ne poznaje, ako propovijeda, on nema pojma sastaviti dvije rečenice; ako je u nečemu posebno nadaren, obično dobije epitet – „otkačen”, ako je netko pobožan, pomaže u crkvi, ide redovito na misu, onda je nazadan i nesposoban, i tko zna zašto to radi. Ako je pobožna i čedna djevojka većinom će ju momci

izbjegavati. Ako je mladić uzoran, skroman i neupadljiv puno kršćanskih djevojaka će ga „zaobići” jer nije „frajer”. Gledanje s visoka sami sebi stavljamo na repertoar. A ako čujemo da je netko nas „prozivao” onda su odgovori još daleko otišli „ispod razine”. Ovih ljetnih dana pročitao sam zanimljivu tvrdnju: „Ljudi će ti pronaći tisuću mana, kopat će po tvojoj biografiji, tražit će uporno nešto za što se mogu uhvatiti samo da te ocrne i popljuju. Ako ne pronađu, onda izmišljaju, ako i to ne uspiju onda traže ‹pomoć› od drugih da umjesto njih ‹odrade› taj posao. Što se više penješ prema vrhu, više te žele ‹oboriti›, što više govoriš, više će vikati da si neznalica. Jedina ‹pogreška› koju imaš jest jer si bolji od njih.” Jesmo li slijedili tijek priče koja je ponuđena? Siromašni i jednostavni mladić, svjestan svojih skromnih mogućnosti, a željan da ostvari ljubav svoga srca i oženi ženu, dragu svome biću, doživljava od nje „srčani udar”, ali preživljava šok. Štoviše, dobiva od Boga „vjetar u leđa”, te od siromaha svojom upornošću, skromnošću i Božjom providnošću biva velik i moćan. Čitatelju, bio si i bio sam mnogo puta u situaciji ovoga mladića, ali, nažalost, i ove djevojke. Molim te, priberi u sebi svoje trenutke ovakvih događaja. „Vratimo film” svoga života u svoju svijest. Svaki dan nekoga sretnemo, vidimo, upoznamo. Koliko puta iz nas „provali” ova mana reakcije s ‹visoka›? I sami smo u savjetima, mišljenjima, djelima pa i riječima osobe koje žele biti dominantni? Zato bih silno poželio da „okrenemo ploču”: Kakvi nas osjećaji preplave kada netko nad nama „dominira”? Pa čak ako je i u pobožnosti, poštenju, dobroti? Jesmo li realni ili ne? Zapamtimo: „Samo zadovoljan čovjek se ne bavi tuđim životom nego uživa u svom”, reče neka pametna duša. Sjetimo se našega Boga, prijatelja i brata Isusa Krista, koji je jedino

na križu „dominirao”! Kako je velik kada nam ne uzvraća na naše uporne, stalne i nepopravljive grijehe. Kako „dominira” strpljenjem! Pitam i sebe i vas, a s čim „dominiramo” mi kada smo u podređenom položaju? Koliko smo mu lažnih obećanja dali? Slabost i nemoć naša iz nas progovara kada nas netko iznevjeri: „bolje bi mu bilo da se ni rodio nije.” Svi ‹topovi› naše slabosti su usmjereni na takve da ih ‹pobijemo›. Ima li i našeg karaktera u ispričanoj priči? Poznajemo li one, kao što je djevojka iz priče, koji su „s visokim nosom”, a doživjeli poniženje? Jeli naš nos i ponos ponekad bio ismijan i ponižen? Ovdje mi pada na pamet pjesma pjevača Jole: „Gotovo je oko moje...” Zato zaključi od danas pa do zauvijek da ćeš poštivati sposobnosti i uspjehe bližnjega, a sebe držati u „realnim okvirima”. I još nešto: Budi poput trave i ustani kada te zgaze. A kada ustaneš nakloni se sam sebi i reci: „Hvala Ti Bože, i ovo sam preživio!” I još ću jednu: „U zlu se ne ponizi. U dobru se ne uzvisi. Kada imaš ne prkosi. Kada nemaš ostani dostojanstven!” Fra Vladimir Vlado Ereš, Švicarska

iz sadržaja

Tema broja Mladi pobijedili ste zloga

12Riječ koju ne želim Rukopis duše

propustiti izreći

16Mladi u Bibliji

Nepoznata Biblija

36Bog u lirici

Književnost

Antuna Branka Šimića (I.)

42Sol zemlje i svjetlo svijeta Dobra priča

44Mladi i život

22Što sam više Božji,

58Zajedničko dobro

Pogled u dušu

Šaljite nam svoje prijedloge i komentare: redakcija@svjetlorijeci.ba

Kultura

+387 60 33 88 018

Razgovor: Rafael Dropulić

to sam više svoj

Reportaža: Samostan i župa, Mostar

Evanđeljem pokrenuta mladež Mostara

ili nam pišite: FMC Svjetlo riječi Zagrebačka 18 BiH - 71 000 Sarajevo

www.svjetlorijeci.ba

Reportaža 66 Mjesto pod suncem Živiš dok voliš Franjevačka obitelj

lipanj 2021.

Tema broja

@ Maja Herman Duvel, mag. phil.

Na jednom od najzagonetnijih novozavjetnih mjesta čitamo sljedeće riječi: Pišem vama, dječice, jer su vam grijesi oprošteni po njegovu imenu. Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste pobijedili Zloga. Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga (1 Iv 2,12-14). Sveti Ivan apostol navedenim je riječima ocrtao glavna svojstva triju razdoblja vjerničkoga i ljudskoga života: djetinjstvo, mladost i zrelost. Djetinjstvo je doba upoznavanja Boga Oca kao izvora našega ljudskog i duhovnoga života, vrijeme otkrivanja odnosa naše potpune ovisnosti o Bogu Stvoritelju i Otkupitelju te stjecanja svijesti o vlastitoj grešnosti i malenosti. Zrelost je doba našega osobnog očinstva, našega suobličenja Bogu Ocu po vlastitoj duhovnoj, a možda i tjelesnoj plodnosti. Između ta dva doba smješta se treće, doba mladosti. Ono se ukorjenjuje u djetinjstvu, tj. u ispovijedanju vlastite grešnosti i primanju Božje pomoći, a usmjereno je k donošenju plodova zrelosti kroz dar samih sebe. Kao najvažnije momente toga razdoblja sazrijevanja Ivan navodi rast u istini i u dobru, čime postajemo sposobnima pobijediti zlo laži i grijeha. 6

svjetlorijeci.ba

MLADI, POBIJEDILI STE ZLOGA lipanj 2021.

Rukopis duše

Riječ koju ne želim propustiti izreći @ Stjepan Lice Svako životno doba ima svoje osobitosti. Dakako, svatko ih u svom životu prepoznaje i iščitava na osoban način. Ono pred čim netko stoji zatečen, nekome drugome promakne. Ono što nekoga iscrpljuje, drugoga učvršćuje. Zbog istoga netko samo slegne ramenima i ode, a netko zastane, zasuzi i u tome na nov način prepozna sebe. I bude nov. Pamtim razdoblje svoga života kada sam često odlazio na vjenčanja, još češće na krštenja, i to ne iz pristojnosti, prihvaćene dužnosti, nego zato što su me se životno ticala. Već godinama često odlazim na pogrebe, katkada i zbunjujuće često. Time želim iskazati poštovanje, zahvalnost, ljubav... ljudima s kojima sam bio ži-

svjetlorijeci.ba

votno povezan, snažnije ili, u nekom smislu, naoko usput. Nedugo sam bio na pogrebu čovjeku, dobrom čovjeku, čija me je smrt – kao i tolike smrti – zatekla posve nespremnoga. Zadnji put sam se s njim čuo, oko šest mjeseci ranije, neposredno nakon što mu je umro brat. Nakon što sam mu izrazio sućut i porazgovarao s njim, rekao sam mu da ću ga uskoro posjetiti. Ali onda sam se razbolio... Potom su me različite obveze, različiti događaji poveli u različitim smjerovima. I susret s njim odgađao sam do neke prve prilike. Dogodilo se da je to bio njegov sprovod. Sve češće mi se događa da se s nekim susretnem, da nekoga posjetim, nazovem ga, porazgovaram s njim, mahnem mu, zagrlim ga... i kažem da

ćemo se uskoro vidjeti. I potom, u nekom neshvatljivom trenutku, zatečen stojim pred njegovim lijesom. Događa se to meni... Jednom, tko zna kada, dogodit će se to i nekome drugome dok bude stajao pred mojim lijesom. Nismo gospodari života, svojih godina, pa čak ni svojih dana. I dogodi se da ne budem u prilici reći riječ koju sam toliko htio izreći, uputiti osmijeh koji bi me svojom prisnošću s nekim htio duboko povezati, zagrliti nekoga zagrljajem koji nadopunjuje svaku riječ i svaku tišinu. I, evo, zapisujem ovdje riječi koje bih htio izreći nekome s kim dijelim sve što se ljudski može dijeliti, ništa manje i nekome s kim sam bio u prilici dijeliti tek ponešto, kao i nekome, možda čak

Samotno mjesto

Oduprijeti se svijetu Mladi o mladosti ne razmišljaju i ne pišu – oni je žive; mladost ih ispunjava, ona je njihova snaga – ili slabost; mladost im neće biti na umu dok ne prođe, a onda im razmišljanje o njoj i neće biti od neke velike koristi. @ Boris Beck boris.beck.735

mladosti je sve novo i svježe, zbog čega je mladima teško prihvatiti da su i drugi to već proživjeli. S iskustvom je kao i s rabljenom robom – svi više vole nove stvari nego one iz druge ruke. A onda, nitko ne može osporiti da se svijet mijenja, i to sve brže. Djeca i mladi zato ne pripadaju današnjici koja prolazi i već je prošla, nego budućnosti u koju njihovi roditelji i učitelji neće nikada stupiti. Uvijek isto Kako da onda mladež prirede za nju? Kada razgovaram s profesorima i odgojiteljima, oni optimističniji umišljaju da oblikuju naraštaje koji dolaze. Ja se ubrajam u skeptičnije, u one koji misle da mladima samo svjedočimo o svijetu kojega više nema. Što i kako svjedočiti, i koliko će im to biti od koristi, mislim da nitko ne zna, pa ni ja. Budućnost nam je svima skrivena i možemo je pogoditi samo slučajno. Biblijski prorok Amos 14

svjetlorijeci.ba

čak je za sebe rekao da nije ni prorok ni sin proroka – pa to kudikamo više vrijedi za nas. No, radeći u novinama, naučio sam jedno: stalno se događaju iste stvari, samo različitim ljudima. Je li zbog dobroga pamćenja ili neke sklonosti prema bizarnostima, neprestano čitam isti članak: o dobitniku na lutriji koji je spiskao bogatstvo; o bogatom i moćnom čovjeku koji je ostavio ženu i djecu da bi se oženio s mladom ljubavnicom; o dužnosniku kojega su uhvatili s prstima u pekmezu. Stare novine i časopisi, ukoričeni u podrumima knjižnica, puni su političkih obećanja koja nikad nisu bila ispunjena i intervjua s mladim zvijezdama u usponu koje se nikamo nisu uspele. Neodrživi model Čini se da se stalno ponavljaju iste greške i zablude, a jedan od razloga je zacijelo taj da su uvijek zapakirane u neko novo ruho. Kada sam išao u osnovnu

školu, ilustrirani magazini bili su puni članaka o bajkovitom životu stjuardesa – nasmiješene su nam mahale iz oblaka, već putujući u neku egzotičnu destinaciju. Ne sjećam se kada sam zadnji put vidio neku reportažu o tom napornom i riskantnom poslu u kojemu nesmiljeno letite s kraja na kraj svijeta, noćite u otuđujućim hotelima, gubite san u vremenskim zonama i gurate ona kolica kroz uske prolaze među putnicima. Poslije su djevojke mamili da budu manekenke i tek se sada otkrivaju razmjeri opasnosti, od droge do napasnika. Danas je primamljivo biti zvijezda YouTubea, baškariti se na dalekim mjestima, propagirati restorane s tri zvjezdice i biti influencer vršnjacima koji ne odvajaju pogled s mobitela. Ne kažem, zacijelo je lijepo imati 100 000 pratitelja, dobivati besplatne ručkove i gratis ljetovanja, ali onaj staromodni i mrzovoljni dio mene sluti besmisao i neodrživost takvoga života. Ne tvrdim da ne razumijem primamljivost djevojke koja se bez odjeće fotografira na različitim turističkim lokacijama, ili mladića koji reklamira donji veš raznih brendova, ali godine neumitno prolaze, gravitacija čini svoje i sumnjam da će se njihov poslovni model održati kad će imati, recimo, trideset ili, ne daj Bože, četrdeset godina. A mladi također stare, kako su otkrile zvijezde rock›n›rolla, i nema svatko živaca i volje da u mirovini, sa štakama i infuzijama, istrčava na pozornicu kako bi pjevao o buntu protiv starih. Svijet je hrpa sijena U staro doba nije bilo tako teško biti mlad kao danas. Svijet je bio skučen, a mogućnosti malene. Nije se imalo putovnice, nije se znalo strane jezike, nije čak bilo ni masovnih medija da vidimo one lažne celebrityje, da proživljavamo njihove namještene filmske poljupce i pratimo im lažirane karijere. Ljudi su bili vezani uz okolinu svojih predaka i ograničeni na ono malo vršnjaka da

Nepoznata Biblija

Mladi u Bibliji U Svetom pismu može se naći veći broj likova koji su nam predstavljeni kao mladi ljudi i kojima se Bog poslužio dok su još bili mladi. Ovdje ćemo najprije izdvojiti tri biblijska lika – Josipa, Davida i Timoteja, a onda ćemo pogledati nekoliko novozavjetnih tekstova. @ fra Darko Tepert tepert

Josip Egipatski Već u prvoj knjizi Svetoga pisma, u Knjizi Postanka, nalazimo lik Josipov. Riječ je o jednom od dvanaestorice sinova Jakovljevih, koji će biti jedan od praotaca Izraela i kojega pobliže upoznajemo kad je „kao mladić, u dobi od sedamnaest godina” čuvao stada sa svojom braćom

(Post 37,2). Već tada isticao se među svojom starijom braćom naročitim darovima, što braća nisu baš najbolje prihvaćala, pa su ga i prodala u Egipat (Post 37,5-36). Nakon više godina, kada je njegovu domovinu zadesila velika glad, braća su došla u Egipat kako bi ondje nabavila hrane te su se našla pred Josipom, a da ga nisu prepoznala. Josip je

u međuvremenu u Egiptu postao utjecajan, jer je Gospodin bio s njime (Post 39,2.5.21.23; 41,16.38-39). Ovaj uzvišeni položaj u Egiptu omogućio je Josipu, kojega su braća u mladosti prodala, da sada svojoj braći na mržnju uzvrati ljubavlju i praštanjem. Stoga im Josip i kaže: „Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu... Tako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom” (Post 45,5.8). Kad Jakov na kraju blagoslivlje svoje sinove, Josipu daje poseban blagoslov te u njemu vidi jakost koja je omogućena „rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vječnih brežuljaka” (Post 49,24-26). Razmišljamo li nad ovom pripoviješću o Josipu, jasna je poruka: koliko god čovjek bio mlad i koliko god njegove životne okolnosti bile teške, uvijek ima mogućnost da se istakne ljubavlju i praštanjem, uvijek ima mogućnost da na zlo odgovori dobrim. U tom slučaju može biti siguran da je Bog s njime, da je Bog na njegovoj strani i da će u Bogu moći naći jakost, blagoslov i radost. David

Kralj David

svjetlorijeci.ba

Drugi značajan mladenački lik kojega pred nas postavlja Sveto pismo jest David. Poznata je pripovijest o proroku Samuelu koji je primio Božji naputak da u domu Jišajevu potraži onoga kojega je imao pomazati za kralja u Izraelu. Samuel je najprije htio pomazati najstarijega Jišajeva sina, Eliaba, no Bog mu je odgovorio: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u

Nova knjiga Svjetla riječi

Beskrajna blizina Božje riječi Pomoćni biskup banjolučki fra Marko Semren u nakladi FMC Svjetlo riječi izdao je zbirku propovijedi i meditacija za liturgijsku godinu B.

Svoj primjerak knjige naručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; mailom na: redakcija@svjetlorijeci.ba; putem web shopa na: www.svjetlorijeci.ba. Posjetite nas u Sarajevu na adresi Zagrebačka 18 ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu.

Kod nas i u svijetu

Gibson i Wahlberg snimaju film o svećeniku Mark Wahlberg i Mel Gibson glumit će u biografskom filmu o vlč. Stuartu Longu. Wahlberg će glumiti vlč. Longa, dok će Gibson glumiti njegova oca. Još uvijek nije poznat datum objavljivanja filma na kojem su tek počeli raditi. Vlč. Long je prvo bio ambiciozni boksač, pa glumac i na kraju upravitelj muzeja. Obraćenje je doživio nakon teške prometne nesreće. Nakon dolaska kući u sebi prepoznaje svećenički poziv. Zaređen je za svećenika 2007. a umro je 2016. godine od rijetke degenerativne bolesti mišića. Njegov život ostavio je veliki utjecaj na biskupiju u kojoj je djelovao kao i na ljude s kojima se susretao.

Peticija za otkazivanje Olimpijskih igara Polovicom mjeseca svibnja guverneru Tokija je predana peticija pod nazivom „Otkažite Olimpijske igre u Tokiju radi zaštite naših života” kojom se od Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC/MOO) zahtijeva otkazivanje Igara „kako bi se zaštitilo naš život i naše zdravlje”. Peticiju je pokrenuo početkom mjeseca Kanji Utsunomiya, odvjetnik i bivši kandidat za guvernera Tokija, a prikupili su 370 000 potpisa. Više od polovice Japanaca se protivi održavanju Igara zbog pandemije koronavirusa. 18

svjetlorijeci.ba

Ubijeni sudac proglašen blaženim Katolička Crkva je proglasila blaženim talijanskog suca Rosaria Livatina kojega je na Siciliji ubila mafija. Tim ubojica jedne mafije prvo je pucao na njegov automobil dok je vozio autocestom na Siciliji. Rosario je pokušao pobjeći ali su ga ubojice stigle i ubile na jednoj livadi. Livatino je predvodio mnoge istrage o mafiji u vrijeme kada je bjesnio rat između sicilijanskih klanova. Bio je poznat po tome što bi se svakodnevno pomolio prije ulaska u sudnicu. Beatificiran je u katedrali Agrigento na Siciliji, gdje se nalazi staklena kutija u kojoj je kao relikvija izložena njegova krvava košulja.

Hod za život u Slavonskom Brodu U subotu, 22. 5. 2021. održan je Hod za život, obitelj i Hrvatsku u Slavonskom Brodu. Geslo ovogodišnjega Hoda glasi: „Za zaštitu svakog ljudskog života – bez diskriminacije!” Glavna koordinatorica Hoda za život, Maja Fabris, ističe da ovim javno žele posvjedočiti kako Hrvatska treba biti država u kojoj su zaštićeni životi svih ljudi i gdje je svaki čovjek siguran za svoj život te nastavlja: „Što će nam sva prava, ako nije omogućeno

temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život, kako nerođenog djeteta, tako rođenog, pa sve do naših djedova i baka.” Inače, Slavonski Brod je grad u kojemu je za vrijeme Domovinskog rata stradalo najviše djece, samo u jednoj godini, 1992. g., čak 27-ero djece na pragu svoga doma, a 65 ih je ranjeno za što do danas, nitko nije odgovarao, prenosi narod.hr

lipanj 2021.

Retrospektiva

Putovi i stranputice Uobičajeno je i civilizacijski primjereno u skladu s duhovnom i kulturnom tradicijom obilježavati obljetnice, ne samo nacionalne uspjehe i pobjede ili istaknute likove nego osobito velika stradanja stotina tisuća ljudi prije svega u Drugom svjetskom ratu i poraću. @ Marko Karamatić

našim društvenim okolnostima o tim tragičnim aspektima povijesti susrećemo oprečna gledišta. Iako je moguća samo jedna istina, mnogi su uporni u dokazivanju „svoje istine” pa makar bila evidentna laž! Kad politika vodi glavnu riječ, onda je i to „moguće”. Ovogodišnja obilježavanja jasenovačkih žrtava 22. travnja i bleiburških 16. svibnja protekla su u stišanom tonu, kao po nekom prešutnom dogovoru, u odnosu na prethodne godine. Sjetimo se sarajevskoga obilježavanja bleiburških žrtava prošle godine kada je u katedrali na misi, zbog pandemije, bio tek simboličan broj sudionika, a protiv kojih je organiziran „antifašistički” prosvjed od nekoliko tisuća na ulici sa znakovljem i porukama retrogradne ideologije urušenoga režima. Bila je to ulična seansa u kojoj su se čule otvorene prijetnje sa strane „miroljubivih” prosvjednika, a pojačane izravno zapaljivim „patriotskim” izjavama pojedinaca iz vrha političke kaste. 20

svjetlorijeci.ba

Dan za sjećanje Iako su ovogodišnje komemoracije bile u drukčijem tonu, ipak neki nisu odoljeli zovu politike. Čini se da i ne mogu drukčije. „Ovo je dan za sjećanje i dan pijeteta. Žao mi je što stojim na mjestu na kojemu to nije poštovano”, rekao je čelnik Srpskoga narodnog vijeća M. Pupovac u Jasenovcu 22. travnja 2021.Odaslao je političku oštricu prema drugoj strani. Još je oštriji bio na Petrovoj gori 16. svibnja kada su Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH komemorirali partizanski proboj na Biljeg (1942). Istoga dana bila je i misa za bleiburškežrtve u Udbini. Govoreći o razlici povijesnoga konteksta i poruka „s ovog mjesta i sa drugih mjesta na kojima se danas okupljaju ljudi”, rekao je da se „odande odražava mržnja i politika nasilja, umjesto da žrtve budu povod za oslobođenje od mržnje i od ideja zla”, a mi koji se „ovdje okupljamo vođeni smo bratstvom i jedinstvom, jednakošću, slobodom i socijalnom pravednošću”.

Drukčije rečeno, oni u Udbini, koji se pod misom u molitvama sjećaju bleiburških žrtava, generiraju mržnju i politiku nasilja, a oni na Petrovoj gori su vjesnici bratstva i jedinstva! Poruka zvuči zlonamjerno i huškački. A od koga je, izgleda i ne može drukčije! Međutim, poruka gospićko-senjskoga biskupa Zdenka Križića s bogoslužja u Udbini odiše drugim duhom: „Ovo nije mjesto na kojem mi zazivamo prokletstvo, Božji gnjev ili Božju kaznu za bilo koga. Ovo nije mjesto na kojem bi podgrijavali neku mržnju ili osvetu prema zločincima ili narodima kojima su oni pripadali. To bi bila profanacija naših žrtava i ovoga svetog mjesta.” Ovakav govor valjda samo čelnik SNV-a i njemu slični iz „antifašističke” sekte razumiju kao poruku mržnje, a svoju kao ideju „bratstva i jedinstva”! Još su radikalniji bili srbijanski predsjednik i vođa bosanskih Srba na komemoraciji žrtvama u Gradini, na bosanskoj strani Save (8. svibnja). Opet su papagajski, a to je stara priča, bahato uvećavali brojeve srpskih žrtava za jeftine političke poene. A to sve s ciljem demonizacije Republike Hrvatske i potiskivanja iz javnosti slike vlastitih zločina iz 90-ih godina prošloga stoljeća! Na bosanskohercegovačkim stranputicama inicijalni zamah dobile su nove priče o podjeli BiH inicirane stanovitim bezimenim dokumentom (non-paper) čiji je nastanak navodno vezan za Sloveniju, što su tamo odlučno demantirali. Mnogi misle da je zapravo izišao iz političke radionice u Sarajevu s ciljem da se pokriju aktualne afere: nabava milijunski preplaćenih neupotrebljivih respiratora, loše stanje u zdravstvu, politički fijasko u nabavi cjepiva... No bilo kako bilo, kada je riječ o diobi BiH učestalo slušamo kako je i danas žele dijeliti neki izvan BiH. A zaobilazi se činjenica da je ona na udaru destrukcije iznutra. Bivši poglavar Islamske zajednice M. Cerić u tom je kontekstu prozvao Milana Kučana (23.

Vršcima prstiju na zemlji. O molitvi Gospodnjoj Ne postoji nijedan tekst, nijedna molitva, koju su vjernici nekoć tako često molili i danas je mole, kao što je molitva Očenaša. Razmatranje prof. Ivice Raguža o Gospodnjoj molitvi zasigurno će čitatelju pomoći da ga ova molitva uvede u ozračje samoga Boga. Knjigu možete naručiti na: communio.hr@gmail.com ili Nadbiskupijska knjižara u Đakovu (031 802 224)

Nova knjiga u izdanju Svjetla riječi i Franjevačkog samostana Guča Gora Pisana ostavština fra Nikole Drmića i fra Franje Križanca objavljena su u knjizi pod nazivom Sjećanja i pamćenja. Fra Nikolina Sjećanja obuhvaćaju razdoblje od 1930. do 2000. godine s posebnim naglaskom na događaje i doživljaje u Drugom svjetskom ratu, dok se fra Franjo u svom Proživljenom ratu zadržava na ratu i poraću u BiH 1991.-1996. godine. Zapise je u jednu knjigu priredio fra Velimir Valjan. Naručite svoj primjerak knjige: 033 726 200 redakcija@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba/shop

Razgovor

svjetlorijeci.ba

Rafael Dropulić Rafo

ŠTO SAM VIŠE BOŽJI, TO SAM VIŠE SVOJ Mladima poručujem – Vi ste jedinstveni i originalni baš takvi kakve vas je Bog stvorio. Ne treba vam niti jedan drugi model u životu osim Isusa i svetaca koji su ga slijedili. Uvijek idite protiv glavne struje i svega onoga što vam serviraju kao cool, in i moderno. Sve je to laž i trulež. @ fra Janko Ćuro Rafael Dropulić, javnosti poznat po nadimku Rafo, rođen je 28.1.1983. u Mostaru. Djetinjstvo je proveo u Pločama gdje je završio osnovnu školu nakon čega se odselio u Zagreb gdje je završio gimnaziju i i studij Komunikacijskog menadžmenta. Postao je poznat zahvaljujući pobjedi u reality showu Story Supernova Music Talents. Danas ispunjen i sretan, suprug i otac radi već duže vrijeme kao viši stručni suradnik u Odjelu za obrtništvo i poduzetništvo u upravi Grada Zagreba, a povremeno radi i kao voditelj emisije Blagoslovljen tek na Laudato televiziji. Rafaele, kad god se pojavite u medijima, Vi ste nasmijani odnosno sretni. Kako to? Jeste li po naravi takvi ili je u pitanju neki drugi recept za sreću? Ha, ha, ha… Istina, često sam nasmijan, ali to ne znači da sam uvijek i sretan. Običan sam čovjek kao i svi drugi, sa svojim boljim i gorim danima, ali kada

sam u odnosu i komunikaciji s drugima, onda mi sreća poraste pa čak i kada sam tužan. Eto, možda zato i „osmijeh u medijima”, a i narav je vjerojatno u pitanju, odmalena sam bio, što se kaže, „pozitiva”. Što se tiče recepta za sreću, Isus ga je davno dao: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio”. Tko to usvoji riješio je sreću za cijeli život. Eto, tako lako, a opet tako teško. Ali sve se može uz milost Božju pa pomalo. Nakon Vaše pobijede u showu Story Supernova Music Talents mnogi su vjerovali da je takvo nešto za mladoga čovjeka vrhunac uspjeha, zadovoljstva i sreće. Je li to baš tako? Pa… meni je to više bilo kao početak, a ne vrhunac uspjeha. Cijeli život sam se bavio glazbom i SSNMT je bio odlična platforma da dođem do prvoga cilja koji sam kao mali zacrtao, a to je snimanje albuma. Međutim, na kraju se ispostavilo da moram raditi sve i

svašta samo ne snimiti album. Zato tih godina nisam imao ni zadovoljstva ni sreću. Naizgled, imao sam sve što jedan prosječan mladi čovjek može poželjeti, novac, auto, slavu i ostale „budalaštine”, a jedino što sam zaista želio cijelo to vrijeme je snimiti vlastiti album po svom guštu i ukusu, a to nisam dobio. Na kraju, morao sam svašta trpjeti i proživljavati, a zadovoljstva nije bilo jer moja jedina želja se nikada nije ostvarila. To me trgalo fizički i psihički. To vam je kao da neki mladi nogometni super talent potpiše milijunski ugovor s npr. Real Madridom, ali cijelu karijeru provede na klupi i nikada ne zaigra. I svi misle kako mu je super jer ima milijune, a on plače na klupi jer ga novci ne zanimaju i samo je htio igrati jer voli i uživa u nogometu. Ugrubo rečeno, izvana sjaj i blještavilo, a iznutra jad i bijeda. Vama su se na estradi otvarala mnoga vrata, ali ste sve to prodali kako biste kupili onu njivu u kojoj ste pronašli lipanj 2021.

Želim znati

Grijeh i grijesi (veći ili manji)

rijeh je negativna moralna kategorija i stoji nasuprot vrlini ili kreposti. U udžbenicima moralne teologije raspravlja se o subjektu grijeha, o njegovim uzrocima i učincima, o brojčanim i specifičnim razlikama, o uvjetima njegove ubrojivosti ljudskoj slobodi, o odredbama i dužnosti ispovijedanja grijeha. Ipak, posebna se analiza posvećuje razlikovanju moralne težine grijeha (teški – laki) i učincima grijeha (smrtni – mali). Razlikovanje grijeha s obzirom na moralnu težinu polazi od moralne vrednote. S druge strane, razlikovanje između smrtnoga i maloga grijeha polazi od zauzetosti za konačan cilj. Smrtni grijeh se može izraziti na više načina: gubljenje milosti, odluka protiv Boga, prekid s Kristom itd. Svi ti izrazi govore o kršenju ili manjkavostima u onome što je bitno u kršćanstvu – ljubav. Dok se podjele grijeha obično oslanjaju na objekt, odnosno na vrijednost koju upliću, razlika između smrtnoga i maloga grijeha oslanja se na kršćansku angažiranost. Tu je riječ o postojanju ili nepostojanju kršćanskoga života u vjerniku. Ta se razlika naziva, opravdano ili ne, teološko razlikovanje. 1. Povijest razlikovanja grijeha u smrtni – mali (teški – laki) U Sv. pismu ne nalazimo razliku između smrtnoga i maloga grijeha. Sv. pismo vrednuje grijehe stupnjevanjem: nešto je više i nešto je manje. U Starom zavjetu nabrajaju se grijesi koji imaju posljedice: neposredno udaljavanje od Boga, izazivanje Božje srdžbe i prekid saveza s Bogom (npr. Prokletstva 28

svjetlorijeci.ba

iz Pnz 27,15-26). U Novom zavjetu spominju se grijesi koje su kršćani odbacili u obraćenju (krštenju) i na koje se ne smiju vraćati ako ne žele biti isključeni iz Božjega kraljevstva (npr. Mt 25,41-46; 1 Kor 6,9-10). Postoje također grijesi koji isključuju iz zajednice, na primjer događaj rodoskvrnuća u Korintu (1 Kor 5,1-8). Zajedno s grijesima koji isključuju iz Božjega kraljevstva i iz zajednice, Novi zavjet spominje i druge manjkavosti koje nemaju takvu težinu (usp. Mt 6,12; Jak 3,2; 1 Kor 3,10-15). Apostolski oci donose popis mana i kreposti. Ali ni kod njih nema popisa koji pravi razliku teških i manje teških grijeha. Znalo se da je neki grijeh veći od drugoga. Apostazija (otpad od vjere), ubojstvo i preljub smatrani su posebno teškim grijesima zbog javnoga skandala; za ostale grijehe razlikovanje je bilo vrlo neprecizno. Pokornička praksa kasnijega vremena uvela je veću preciznost. Uvijek se naglašavala potreba sakramentalne i crkvene pokore u slučajevima teških grijeha, dok se oprost od lakih grijeha mogao postići privatnim praksama: molitvom, postom i milostinjom. 2. Teološko razlikovanje Teološko razlikovanje grijeha počelo se oblikovati već u prvim kršćanskim vremenima, kod Svetih otaca. Osim grijeha koji su odvajali od oltara (apostazija, ubojstvo i preljub) i koji su zahtijevali kanonsku pokorničku praksu, počelo se razlikovati smrtne od malih grijeha („smrtonosnih” i „svagdanjih”). Sv. Augustin uči da je za otpuštanje svagdanjih grijeha dovoljna molitva („otpusti nam naše slabosti”), milostinja i post. On kao

i sv. Jeronim odbacuje mišljenje stoika i kršćanskih pisaca na koje je utjecao stoicizam da su svi grijesi jednaki. Trinaesto stoljeće donijelo je dublji uvid u razliku smrtnoga i maloga grijeha, uzimajući u obzir njihov odnos prema Bogu, prema konačnom cilju i prema zakonu. U katoličkoj teologiji prevladalo je mišljenje sv. Tome Akvinskoga o teološkom razlikovanju grijeha. Sv. Toma govori o strukturi grešnoga čina. Tu strukturu on izražava na sljedeći način: a) smrtni grijeh je nepopravljiv (kao smrtna bolest), mali grijeh je popravljiv; b) smrtni grijeh ide izravno protiv zakona; mali grijeh se smješta na marginu zakona; c) smrtni grijeh ide protiv ljubavi, a mali grijeh ne istom mjerom protiv ljubavi; d) smrtni grijeh je dezorijentacija pred konačnim ciljem, mali grijeh je dezorijentacija u odnosu na sredstva. Papa Ivan Pavao II. u pobudnici Pokora i pomirenje iznosi važeći nauk Crkve o smrtnom i lakom grijehu (br. 17). „Crkva ima svoj nauk o tome i ponovno ga iznosi u svojim bitnim sastavnicama, svjesna ipak da nije uvijek lako u konkretnim situacijama odrediti točne granice. Već je u Starom zavjetu rečeno za mnoge grijehe – kao što su svjesno učinjeni grijesi (Br 15,30), različiti oblici pohote (Pnz 18,26-30), idolopoklonstva (Pnz 19,4), štovanje lažnih bogova (Pnz 20,1-7) – da krivac treba biti istrijebljen iz svoga naroda, što je moglo značiti da se kazni smrću. Tim se grijesima suprotstavljaju osobito grijesi počinjeni iz neznanja, što su se mogli oprostiti pošto se prinese žrtva” (br. 17). Teški grijeh određuju tri uvjeta: 1. teška stvar (znati da je čin po sebi teška povreda Božjega zakona, Božje

Skupljajući zalaske sunca

Mladi i mi Nekome zbog nečega, ali gotovo svima su baš svibanj i lipanj najljepši mjeseci u godini. Zbog sve ljepšega vremena i topline, mirisa svježine i zelenila, cvjetnih latica bogatih behara, zbog cvrkuta ptica i sve dubljega nebeskog plavetnila. @ Elvira Koić

ijepi su dani, lijepe su noći. Češći su osmjesi na licima. A kad rascvjetaju duhovske ruže, božuri, to je to. Pravi život je počeo. Slobodan od hladnoće, spreman za rad. Polja su pripremljena, biljkice rastu slaveći stvaranje. Nekako u to vrijeme završava i nastavna godina, prvo za maturante. Po svim su ulicama u slavlju jednoga završetka koji je istovremeno i početak toga pravog života. Oni koji su to već prošli (završili i započeli), u svibnju ili lipnju, sjećaju se svoje mature, a neki se susreću obilježavajući godišnjice. Neobični su to susreti. Nakon trideset pet godina svi su sasvim drukčiji, a opet sasvim isti kao ranije. Dogodi se da se ne prepoznamo na prvi pogled, ali nakon nekoliko minuta, u tom izmijenjenom tijelu oči za tili čas odaju one iste nestašne djevojčice i dječake iz razreda. I opet je sve isto kao tada. Kao da se ništa nije promijenilo. A prošao je cijeli život. Trideset pet godina. Najteža je prozivka u razredu. I spomen na one kojih više nema među nama. Sve više ih nema, učitelja i učenika. Kada se prebrojimo, tada slijedi prepričavanje, gdje smo, što smo… Posljednja godišnjica mature ostala mi je u sjećanju po jednom trenutku, kada smo 30

svjetlorijeci.ba

nakon što smo kratko pred svima rekli „gdje smo i što smo”, svi nekako ugodno zašutjeli, smireni. Sve je nekako bilo dobro. Svačije to gdje je i što je, bilo je dobro. Kao u obitelji. Sve je dobro, samo nek’ si tu. Neka te vidim. Neka te mogu dotaknuti, zagrliti. I to je to. Nema grešaka. Nema propusta ni promašaja. Sve je dobro. Je li to bio dobar život? Ma je. Sto posto. Život naš svagdašnji Gledam današnje maturante. Kao i mi tada. Ništa se nije promijenilo. A sve se promijenilo. „Glavno da je gotovo. Idemo živjeti!” Iako ne znaju što je to. A samo rijetki među nama, i rijetki među današnjim mladima imaju jasan plan kamo i kuda idu i gdje žele stići. Bitno je da se ide nekamo „u život”. Ma što to bilo, taj „život”. Divne su to priče, o ovakvim ili onakvim iskustvima, putovanjima, susretima, rastancima, sastancima, rušenjima i ponovnim stvaranjima. Divne i tople. Naše. Neki iz razreda su stvorili obitelji pa se priče množe i šire. Drugi još nisu, ali sanjaju ili rade nemilosrdno. Zapravo, svi u svojim životima uživaju, ovako ili onako i dobri su nam,

takvi kakvi su. Ti životi naši svagdašnji. Jedne određuju obitelji i odnosi, druge poslovi koje rade. Za mene je svibanj i mjesec u kojem sam diplomirala i počela raditi. Sve do sada, bez prekida. Kao da je jučer bio taj dan. Sjećam se svega, prijatelja koji su me bodrili, ispitnih pitanja, profesora, kafića u kojem smo podijelili piće za nazdraviti. Sjećam se točno svakoga slova na potvrdi. Kolegica mi je nedavno postavila pitanje, što sada mislim o tome. Bih li opet isto izabrala, studirala i radila, kada bih opet mogla birati? Ne znam odgovor. Uh. Teško je o tome i razmišljati. Iako je prošlo punih trideset godina, predobro se sjećam kako je došlo do toga da sam upisala baš taj fakultet, a ne neki drugi za koji sam se čvrsto bila odlučila i došla na prijamni ispit pa se predomislila prije pristupanja i okrenula se u drugom smjeru. Čovjek snuje, Bog odlučuje, kažu. Ne znam, ali se dogodilo. Toliko je razloga bilo protiv takve odluke, ali kako su godine odmicale, prestala sam se pitati zašto baš to jer sam osjećala „da je to baš to”. Isto je bilo i nakon diplomiranja pri izboru specijalizacije. Ne znam što bih rekla. Kada ponovno razmislim, toliko je razloga za neke druge izbore, tada i sada, a ipak, eto. To je to. Bih li nešto mijenjala? O, da! Sebe, naravno. To pokušavam svakodnevno. To mi je sada posao, mijenjati, korigirati, promišljati o tome zašto, zašto, zašto baš ovako, a ne onako, je li dobro ili nije i kako se može drukčije, treba li drukčije, zašto, zašto, zašto. I gdje je smisao svih tih korekcija, promišljanja. Nikada zadovoljni, nikada savršeni, uvijek se nađe neka mana za popravljati. Kod sebe i kod drugih koji mole da ih se popravlja. „Malo sam se pokvario, pomozite mi da se popravim.” Hrđamo, krčimo, škripimo, prokišnjavamo, zujimo, gubimo se, tražimo se. Eto, trideset godina. Je li sve to imalo smisla? Ovisi o cilju koji smo si postavili. Od onoga preživjeti, bolje živjeti, imati dobro društvo oko sebe,

Slavlje krizme u župi Rama – Šćit

U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rami na Šćitu pod svečanom misom 8. svibnja 2021. upriličena je podjela sakramenta svete potvrde – krizme. Misno slavlje je predslavio mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i administrator Vojnog ordinarijata uz suslavlje nekoliko svećenika. Primanju sakramenta potvrde pristupilo je ukupno 43 krizmanika.

U svojoj propovijedi mons. Tomo potaknuo je mlade da hrabro žive i svjedoče svoju vjeru dodajući kako svi vjernici, napose krizmanici, trebaju biti zahvalni svojim precima koji su prenijeli i očuvali vjeru koju danas svjedoče slaveći sveta otajstva. Za ovaj sakrament, krizmanike su katehezama pripravljali gvardijan fra Andrija Jozić, fra Branko Malekinušić i fra Antonio Gašić.

Sveta krizma u Jajcu U subotu, 15. svibnja 2021. godine, u župi Uznesenja BDM u Jajcu, biskup banjolučki mons. Franjo Komarica podijelio je sakrament krizme 61 krizmaniku. U prigodnoj propovijedi biskup je krizmanicima poručio „Ovim sakramentom primate Duha Svetoga, stoga budite odgovorni. Generacije prije 32

svjetlorijeci.ba

vas su se borile za bolji život stoga i vi budite tu. Borite se za svoju zemlju...” Svečanu svetu misu uveličali su sami krizmanici prigodnim čitanjima, te župni zbor. Krizmanike je za ovaj svečani čin pripremao fra Marinko Baotić. (Vjesnik/SR)

Slavlje krizme u župi Sesvetska Sopnica

U nedjelju 16. 5. 2021. u župi Marije Anđeoske u S. Sopnici, mons. Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup, podijelio je sakrament krizme 41 krizmaniku. Biskup Šaško je pozdravio sve okupljene vjernike, posebno mlade krizmanike i krizmanice, njihove kumove i roditelje riječima: „Radujem se s vama, dragi krizmanici i krizmanice,

kumovi i kume, očevi i majke, djedovi i bake, rodbino i prijatelji krizmanika. Zahvaljujem svima koji su, bilo u župi, bilo u školi, sebe ugradili u otvaranje obzorja vjere i oblikovanje ovih mladih života djelovanjem Duha Svetoga”. Krizmanike su katehezama pripravljali vjeroučiteljice Ljuba Jurić, Kristina Babić kao i župni vikar fra Stipo Karajica.

Proslava Šimunova u Dubravama Dana 8. svibnja 2021. u župi i samostanu u Dubravama svečano je proslavljeno Šimunovo. Iako je ovo vrijeme pandemije specifično, župna zajednica je sa svojim ujacima, skromno ali vrlo pobožno, proslavila ovaj spomendan Sluge Božjega fra Šimuna Filipovića.

Svečanu svetu misu predslavio je fra Franjo Ninić, župni upravitelj u Zvorniku/Srebrenici uz koncelebraciju petnaest svećenika. Župna zajednica je posebno molila da ih Bog po zagovoru sluge Božjega fra Šimuna providonosno vodi u ovom teškom vremenu. (fra Niko Josić / SR) lipanj 2021.

Riječ obiteljima

Suza pročišćava dušu i srce Nemoguće je proći kroz život, a da nas patnja i bol ne dotaknu. Iskustvo patnje i boli zajedničko je svim ljudima. @ s. Ines Vujica, ŠSF

ačin na koji ljudi pokazuju svoju bol je različit. „Netko sa svojim bolom ide ko sa otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi. Rađe ga skriva i tvrdo ga zgusne u jednu crtu na kraju usne...” (D. Cesarić). Kako patnja i bol djeluju na nas? Neki će se otvoriti za ono što je u životu jedino važno, za ono esencijalno i stvarno. Neki će u patnji postati još krući, zatvoriti se u sebe i svoj bol, i tako postati grubi i nasilni. Najbolnije iskustvo za svakoga od nas je smrt voljene osobe. Kao što su različiti načini na koje ljudi pokazuju svoju bol, tako su različiti i načini tugovanja i žaljenja zbog smrti voljene osobe. U procesu tugovanja sredozemnih naroda ništa ne sputava bol zbog gubitka. Žene odmah zapadaju u stanje očaja, čupaju si kosu, ponašaju se kao da si žele razderati odjeću. Mi bismo rekli izvode veliku predstavu. I doista je tako. Pozivaju se specijalistkinje u tugovanju, narikače. Narikače udvostručuju svoj jauk čim se približi netko novi. To više nije samo tugovanje, nego običaj, ritual. Ovo prejako očajavnje postoji još od 34

svjetlorijeci.ba

antike. Izvire iz mudre psihološke spoznaje: tko potpuno proživi neki osjećaj, brže će ga se osloboditi. Tugovati je prirodno U nas su takvi temperamentni izljevi žalosti nezamislivi. Naši običaji, štoviše, propisuju samokontrolu, dostojanstveno držanje. Izljevi osjećaja su nepoželjni, smatramo ih primitivnima. Pri suočavanju sa smrću treba se svladati. Plač je ograničen na minimum. Jecanje je dopušteno, ali ne i naricanje. Geste su isključene, a to je pogrešno. Tako svladavanje uzrokuje produžavanje, takozvanoga, proživljavanja tuge. To je posljedica svih reakcija naše psihe na gubitak koji bez tih reakcija ne možemo prevladati, ili to možemo tek manjkavo, usporeno. Tko se zbog drugih stidi svojih posve normalnih osjećaja tuge, škodi sam sebi. Upravo na području tugovanja naše je društvo netolerantno. Njegove norme ponašanja sprječavaju i otežavaju prirodno ozdravljenje ili tugovanje. Tugovanje i žalost su prirodni emocionalni odgovori na gubitak. Tugovanje je isto tako prirodno kao suze kad

smo povrijeđeni, spavanje kad smo umorni, hrana kad smo gladni. Dobro je za nas u žalosti izražavati svoje bolne emocije. Pogrešno je govoriti ožalošćenome: Nemoj plakati. Budi jak. Dobro je reći: Isplači se, bit će ti lakše. Suze su prirodan put oslobađanja intenzivnih osjećaja. Suze nisu znak slabosti, one su ljudsko pravo i znak opraštanja. Suze su normalne kada smo tužni, one su prirodan dio tugovanja. Suze su nam potrebne za olakšavanje stresa. Poslije plača svi se osjećamo bolje. Kemičari tvrde da suze uklanjaju iz tijela kemikalije nakupljene pri emocionalnom stresu. Kad plačemo, oslobađaju se protein i albumin koji, ako se zadrže u tijelu, postaju otrov. Isplačite se, bit će vam bolje. Suza pročišćava dušu i srce. Isus je poznavao čežnju i suze zbog smrti prijatelja. Suze su se našle i u očima Marije Magdalene kada je vidjela otvoren i prazan Isusov grob. Ni prisutnost anđela nije je mogla utješiti. Ožalošćeni osjeća Marijinu bol, čuđenje, strah, svu silinu pitanja koja nastanjuju njezino srce i misli. U moru njezinih pitanja, javlja se pitanje anđela: „Ženo, zašto plačeš?” (Iv 20,13). Marija mu odgovara jednostavno – nije joj jasno gdje je nestalo tijelo njezina dragoga pokojnika. Preplašena je. U tom trenutku zaboravlja što je Isus govorio. Kod groba dragoga pokojnika u silini svoje boli i vjernik zaboravlja da je Isus rekao da će uskrsnuti. Nerijetko, kada nas slomi bol smrti voljene osobe, zaboravljamo na uskrsnuće. Zaboravljamo da su sve naše bitke jednom zauvijek pobijeđene. Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem darovan nam je novi život, vječni život. U našem društvu riječ depresija često zamjenjuje riječ tuga. Važno je razlikovati depresiju i tugu. Depresija i tuga nisu isto. Kod depresije je stalno prisutna tuga, u žalovanju je osnovno raspoloženje promjenljivo; moguća su razdoblja razonode, sretna sjećanja miješaju se s bolom. Prečesto se događa da ožalošćeni posežu za pilulama sreće i

! a d u n o p na

b e s o P

-10 %

Iskoristite priliku i naručite komplet knjiga Zemlja planina Bosna i Hercegovina, Polja i visoravni Bosne i Hercegovine, Rijeke Bosne i Hercegovine prof. Dalibora Balliana do kraja mjeseca po promotivnoj cijeni od 99 KM + poštarina.

Književnost

Bog u lirici Antuna Branka Šimića (I.) U 215 pjesama koliko ih je, prema današnjim saznanjima, napisao Antun Branko Šimić, 37 puta spominje se Bog, od toga 5 puta u naslovima pojedinih pjesama. @ Luko Paljetak

ve to govori o važnosti što ga u njegovu književnom obzorju ima Bog, od samoga početka njegova stvaranja kada počinje pisati stihove po ugledu na književnike Matoševa kruga, ali i na Šantića, Dučića i druge srpske moderniste. Šimićev odnos prema Bogu vrlo je kompleksan i sinusoidalan. To je proces trajnoga približavanja i udaljavanja, po/štovanja i buntovničkoga sporenja, konvergencije i divergencije, molitve i prkosnoga prigovaranja. Međutim taj se odnos nikako ne može manihejski svesti na Šimićevu vjeru i nevjeru,1 on nikako nije „iskorijenjeni vjernik”,2 ali jest, po svojoj volji, iskorijenjen, ponajprije iz zavičaja a zatim, ponešto poVidi: Drago Šimundža, Vjera i nevjera u poeziji Antuna Branka Šimića, Drago Šimundža: Bog u djelima hrvatskih pisaca II. Vjera i nevjera u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća, Matica hrvatska, Zagreb, MMV., str. 41-94. 2 Drago Šimundža, ibid; 44. 1

svjetlorijeci.ba

modno a više egzistencijalno prinudno, iskorijenjen iz svijeta u kojem se našao, svoje nemire pridruživši (bijelo) svjetskim nemirima kao sredstvu da se u nj ukorijeni. Oni se po zakonima sličnosti, naprotiv, odbijaju pa tako Antun Branko Šimić ostaje samo ukorijenjen u svoj poetski svijet. U tom svijetu on doživljava dvostruku preobrazbu/preobraženje, ono stilističko i ono spoznajno u trenutku kada postaje svjestan svoje neizlječive bolesti. Ona ga s jedne strane duboko povezuje s Bogom, a s druge strane pretvara ga u svojevrsnoga Joba koji u svoje stihove sve češće umeće krik, jobovskim glasom govoreći: „Moja vika moj je odvjetnik kod Boga” (Job 16,20), kao da time Bogu poručuje: „kriku mom ne daj nigdje da počine” (Job 16,18), a svima ostalima: „Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. (…). Podsijeca me odasvud

te nestaje; ko drvo, nadu mi je iščupao. (…) Od mene su se udaljila braća, otuđili su se moji poznanici. Nestade bližnjih mojih i znanaca (…).” (Job 19,16,6,10,13,14). U tom kriku kao da čujemo Jobov vapaj: „O da mi je prošle proživjet mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio.” (Job 29,2). Antun Branko Šimić „započeo je srednju školu god. 1910. kao konviktovac u franjevačkoj privatnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Ostao je ovdje tri godine, a zatim poslije trećeg razreda (1913.) ‘uteče’, kako se to govorilo, i nastavi gimnaziju u Mostaru, Slav. Požegi i Vinkovcima. Kako je tu već počeo pisati po književnim listovima i novinama, odluči da pođe u književni centar, u Zagreb, pa od šestog razreda nastavi tamo gimnaziju. Osmi razred zapisa privatno (1917.), a da ga škola ne bi smetala u književnom radu, no nikad ne svrši gimnazije. Zbog tih promjena dođe u sukob s ocem koji mu uskrati dalju pomoć za školovanje, i tako se slab, boležljiv mladić nađe sam bez ikakovih sredstava za život u stranom, nepoznatom gradu i to u teškim vremenima svjetskog rata. (…) Upravo u te dane prekinuo je on i sa svojim dojakošnjim književnim i prijateljskim krugom, s klerikalcima, kao i s vjerskim shvaćanjima svoga djetinjstva. Sve se u njemu rušilo i lomilo.”3 Došavši u Zagreb, u pjesmi „Vjetrovi”, našavši se na životnoj raskrsnici, slušajući kako „(ko krik noćnih stvari) / Kroz noć muklo crni vjetri zalaju”, Šimić piše: „Ja bih htio da me noćas vode ulice / k jednoj ženi, i k jednom Bogu.” Ta ga želja neprestano raspolućuje. Bijeg iz rodne kuće i zavičaja leži u njegovu odnosu s ocem, odnosno u strahu od oca. „Strah. Dijete je bilo mala životinja što se boji. Božje su zapovjedi glasile: ljubi! poštuj! ‒ Ja sam se samo bojao. Boga sam se, u svom 3

A. H. Žarković [Alfons Heisinger], Kako sam upoznao A. B. Šimića, Antun Branko Šimić, Opomena, Konzor, Zagreb. 1995., str. 246-247.

ranom djetinjstvu, najmanje bojao: na njega nisam mislio. Svaki dan, prije jela i osobito uvečer, mi smo svi dugo molili. Ali moj je jezik samo izgovarao nerazumljive riječi i ja sam mislio uvijek na nešto drugo, a ne na onoga kojemu su bile upravljene. Kadikad bih se zaboravio i sklopljenih ruku zurio njem u kakav predmet, nagli zamumljaj oca bi me prenuo, ja bih protrnuo i nastavio moliti dršćućim glasom i tijelom, i u te čase ja se nisam bojao boga. Oca smo se svi najviše bojali, ja i mati najviše.”4 Tako je Šimić pisao u nenaslovljenom autobiografskom tekstu 1920. godine.

i znadem i to da je u času razapinjanja / više htjela živog sina pokraj sebe / nego mrtvog boga // i da si na koncu / svih muka i svih boli vidjela poziv službenice / i smjerno prignula glavu si pred zakonom, koji tako hoće.” Uspoređujući svoju majku s Majkom Marijom, a sebe s razapetim Kristom, Antun Branko Šimić ispisao je jednu od najljepših pjesničkih pietà u hrvatskoj poeziji, prisjećajući se u posljednjim stihovima pjesme Lukina evanđelja (Lk 1,38).

Odnos s Bogom Prve njegove vjerske spoznaje vezane su uz liturgijsko-obredne manifestacije u povodu različitih blagdana. Tako u pjesmi „Svijetlo jutro” Šimić donosi sliku jednoga takvog proljetnog blagdana: „Iz kiše. U selu svježina / Ranih jutarnjih ura. / Pred crkvom smijeh i razgovor glasni / djece, žena i cura. (…) Bože, o kako jutros se nebo / svijetli i plavi, plavi! // Kako je lijepo kroz svjetlost poći, / Poći niz cestu dragu: / Disati jutro i piti svjetlost, / Svjetlost blagu, o blagu! // Kako je lijepo: crvena boja / Krovova u maglu roni, / Kako je lijepo: cvrkutavo zvonce / Negdje pjevucka i zvoni.” To Šimić piše 1913. godine. Tada je još obasjan svjetlošću idile zavičaja koju zatamnjuje samo strah od tiranskoga oca, a podržava je ljubav i brižnost majke koja će postupno u njegovim stihovima bivati izjednačena s Blaženom Djevicom Marijom, kako čitamo u pjesmi „Marija”: „Marijo, ja u tebi gledam svoju majku / i svaku majku / I ja mislim često / na onaj bol na tvom licu što se javi / kad tvoj se porod stade odvraćat od tebe // Ja znadem da si gledajući gdje ga gubiš / poželjela da nikada ga ni rodila nisi / i da je vječno pod srcem ti ostô // 4

Antun Branko Šimić, Intima, Antun Branko Šimić, Proza II, Znanje, Zagreb, 1960., str. 148.

Njegov odnos prema Bogu tih godina vidljiv je iz pjesme „Molitva”. Prijašnja nesabranost za vrijeme skupne obiteljske molitve zamjenjuje ovdje iskrena uronjenost u samotnu osobnu molitvu u kasni noćni sat, „kad tišina bjesni svoju oluju”. Šimić piše: „I moja duša u svetom času / pada na koljena kao očajnik / i pruža ruke, / moli ‒ // Bože koji ne daš da moje noći sjaju / od sjaja kakvih sitnih bijelih cvjetova / ili kakvih visokih zvijezda / koji ne daš da moje noći mirišu aprilima / i snovima nevinih mladih djevojaka, / daj mi, daj mi da pada noćas / jedna cijela oluja zvijezda i cvijeća / na me / na moje noći mračne i žalosne, / na sve moje / i na cijelu zemlju, / jedna cijela oluja zvijezda i cvijeća, / da sve bude jedna beskrajna radost / od zvijezda i cvijeća cvijeća.” Preobraženi Šimić poslije će napisati: „O Bože daj me umorna od mijena / preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu.” (Moja preobraženja), „budi / nad mojom glavom moja pratilica zvijezda” (Molitva na putu), a

u „Opomeni” napisat će: „Čovječe pazi / da ne ideš malen / ispod zvijezda! // Pusti / da tebe prođe / blaga svjetlost zvijezda! / da ni za čim ne žališ / kad se budeš zadnjim pogledima / rastajo od zvijezda! // Na svom koncu / mjesto u prah / pređi sav u zvijezde!”5 Kad smo kod te pjesme, moguće se upitati: Tko govori te riječi? Ako ih pjesnik/autor govori svom nepoznatom čitatelju, smisao je jedan; ako ih pak pjesniku govori apsolut (Bog), smisao je drugi. Moguće je da se tu radi o oba ta glasa, pojedinačno, ili naizmjenično. Još jedan s nježnošću zapažen, nazovimo ga crkveni prizor iz rodnih Drinovaca, uobličio je Antun Branko Šimić u mladenačkoj pjesmi „Radost tišine”. U njoj „Stari fratar, lica ko s drugog svijeta, / Bjelokos i kao malko žalostan, / Moleći uz brevir amo-tamo šeta. // Oči su mu tamne, pogled ima svet / Poput kakva sveca s crkvenih zidova; / On zna polu Svetog pisma napamet / I goneta tajnu mističnih glasova. // Sada moli i moli. Poslije molitve će / Sazvat k sebi malo kokošiju jato / I posut im stazom žita, što ga za to / Goji svako ljeto i polijeva ko cvijeće. // S kokošjih glasova hrt se diže s loga / Dotle stari fratar stoji u sredini, / sklopi suhe ruke sretan ‒ i sve se čini / Da mu duša u tom času gleda Boga.” Drugi, prividno sličan prizor uobličio je Šimić u svojoj dnevničkoj prozi 14. VIII. 1921. godine: „Ovaj čas, prolazeći pokraj franjevačke crkve, vidio sam jednu ženu koja je klečala vani oslonivši glavu na crkvena vrata. Nisam joj mogao, dakako, dobro vidjeti lica ali, 5

Pišući o svom odnosu s onim svojim amblematskim brijegom (vidi: „Pjesma jednom brijegu“) koji za njega ima gotovo isti onaj smisao kao za Cézanea brdo Sainte Victoire, Šimić uspoređuje brijeg, čovjeka i zemlju i piše: „Ako je to od čovjeka u poredbi s brijegom, što onda bude od njega u poredbi s jednom zvijezdom, planetima, sa suncem, koje ga on ogromnost ne može obuhvatiti ni svojom ‹sveobuhvatnom› fantazijom, kad bi se moć njezina obuhvaćanja pomnožila tisuće i milijune puta.“ (Cit. prema Antun Branko Šimić, Intima, Antun Branko Šimić, oc., str. 149). lipanj 2021.

Pogled iskosa

Najposebniji bicikl Zavod za statistiku u travnju je zabilježio najveću inflaciju u protekle tri godine – potrošačke cijene porasle su za 2,1 % u odnosu na travanj prošle godine, gorivo čak 25 %! Poskupili su i plin, voda, komunalne usluge, odvoz smeća, više su cijene i u restoranima i kafićima, kod frizera… Jesmo li se zabrinuli zbog toga? @ Viktorija Banić

viktorija.barbicbanic

aš i ne, mi kao i obično po onoj staroj – Ne pravi pitu tko ima… A protekli izbori (barem evo završeni prvi krug)? Prošli kao i obično – izlaznost mlaka, netko pogodio u jedan, netko u dva, malotko u sridu. Pripetavanje, što drugo? A smjene su se zazivale već nakon i same naznake rezultata… Je li bilo iznenađenja? Ovisi koga pitate. Najčešći odgovor – kod nas je sve očekivano! Usput smo doznali da u Hrvatskoj ima 150 naselja bez ijednoga stanovnika! A zanimljivih je kandidata bilo, kao i drukčijega pristupa. Jedan od njih je performer Enio Meštrović, filozof, kuhar po struci. U kampanji za zadarskoga gradonačelnika nastupao je kroz lik kojega je nazvao Ričard, a koji izruguje ukupno društvo kojemu je najvažnije „poist i popit” i prošao u drugi krug, a njegova lista se izborila za sedam mjesta u Gradskom vijeću! Onda se čovjek lije40

svjetlorijeci.ba

po ošišao, otišao kod zubara (ili ponio protezu), svoj alter ego ostavio kod kuće i ozbiljno najavio da će biti promjena u Zadru… Inovativno, kako god završilo. Crta između ridikula na prvu i mudra čovjeka zna biti jako tanka… Gdje se ova nalazi, vrijeme će pokazati. Bilo je tu još ponešto zanimljivoga jer izbori zaista pružaju slobodu biračima (koju oni vrlo različito shvaćaju) – između glasovanja za ponuđene kandidate i trganja listića, neki su odabrali mogućnost da i sami predlože osobu kojoj vjeruju. Tako je Bahra, zvijezda TV showa hit ovih izbora! Mnogi su dopisali njezino ime i zaokružili ga kao svoj izbor. Glasalo se tako i za poznatu NBA zvijezdu, Dartha Vadera ili Kotigu iz Potjere. Kažu da svaki narod ima vodstvo kakvo zaslužuje. Koliko li je Dart Vader dobio na koncu glasova? Još smo dobro prošli…

Drukčiji životi A teško prolazi rasprava o KBC Sestre milosrdnice i međusobnim optužbama, čak i vrlo ozbiljnim. Jasno je da se svatko može i treba boriti za sebe, ali je malo vjerojatno da bi onkološki bolesnici, čak i da se usude iskreno reći, (budimo iskreni, svi smo mi mali kada je naše zdravlje u pitanju – koga je moliti, nije ga ljutiti) imali razumijevanja za borbu ljudi koji ipak i dalje primaju plaću, dok se oni bore za život, zajedno sa stručnjacima kojih ionako ima nedovoljno i ni teoretski ne mogu odraditi sve što bi i kad bi trebalo. Liječenje ne može čekati. Baš kao ni život ljudi koji prestaju biti djeca, a u ovim okolnostima teško mogu živjeti kako su njihovi vršnjaci donedavno. U prve razrede srednjih škola u programe redovitoga obrazovanja u školskoj 2021./2022. godini planira se upisati gotovo 50 000 učenika. Čak i ako ostavimo po strani muku i nedostatke povremene online nastave (ne ponovilo se) nepotpun će biti ovogodišnji završetak osnovne škole. Najčešće bez maloga maturalca, s razrednim majicama zadnji dan i premalo druženja s prijateljima… A ovogodišnji maturanti? Maturalno putovanje, večer, pa čak i norijada, zviždaljke, kupanje u Manduševcu i brašno zbog kojega smo se toliko ljutili mnogi neće zapamtiti. Sigurno ne u nekadašnjem obliku… Svi se rado sjetimo svojih razrednih ludosti i putovanja… Nije to najvažnija stvar na svijetu, ali je neponovljivo, baš kao i socijalni kontekst odrastanja… Teško je biti sam, uz distancu ili online, u životnom razdoblju kad ti društvo vršnjaka najviše znači… A ni nešto starijima od njih i bez pandemije nije lako – podaci Državnoga zavoda za statistiku govore da je u Hrvatskoj u 2017. s roditeljima živjelo 73,2 % stanovnika u dobnoj skupini od 18 do 34 godine, što je ujedno najviši udio u EU-u. Drugim riječima, sta-

Dobra priča

Sol zemlje i svjetlo svijeta @ Anamarija Ćuro

anamarija@svjetlorijeci.ba

oput gline u ruci lončara, život je svakoga od nas u ruci Onoga koji nam je udahnuo dah života. Posude smo, glinene i krhke, koje u sebi čuvaju darovano blago. Ljepota je upravo u spoznaji te krhkosti jer tek tada, osjećajući vlastitu nemoć, dopuštamo Duhu Svetomu djelovati u našim životima. Strah od neuspjeha u ostvarivanju osobnih želja i poticaja nije spriječio dvije mlade djevojke započeti nešto sasvim novo. Marijeta Martić i Emina Dabo Hunjak nazivaju se katoličkim influencericama, a iza njihovih profila na društvenim mrežama pod nazivom Chance to walk (Prilika za hod) stoji veliki broj katoličkoga sadržaja kojemu je cilj potaknuti mlade da odgovore na vlastita pitanja traže na pravome mjestu – u Bogu i s Bogom. U svijetu konzumerizma koji vrijednost mjeri isključivo po ambalaži, evanđelje koje nosi ruho ljubavi i žrtve nije dobrodošlo, a baš takvomu svijetu ono je prijeko potrebno. To su prepoznale Emina i Marijeta koje su odlučile prkositi pravilima modernoga društva i umjesto standardnih TikTok videa, slika i drugih sadržaja koji promoviraju ljudsko tijelo i ugodu, objavljuju duhovni sadržaj. 42

svjetlorijeci.ba

Njihovo poznanstvo započelo je na Laudato televiziji, a projekt puno ranije. Kako same svjedoče, projektu je prethodilo osobno obraćenje i želja pronositi Krista i njegovo evanđelje mladima. Razmjenjujući ideje, shvatile su da imaju isti cilj i odlučile iskoračiti u nepoznato uputivši se u jednu novu pustolovinu. Bog sa svakim od nas čini nešto novo. Zato su naša poslanja uvijek originalna i koliko god slična bila, ne ostvaruju se na isti način. Bog traži nove putove kako bi došao do svakoga čovjeka. Jedan od tih putova svakako mogu biti društvene mreže i mediji. U moru ponuda mladi sada mogu pronaći i Chance to walk Instagram i Facebook profile te YouTube kanal koji prenose bogati katolički sadržaj. A spoznavši čije su kćeri, Kingsice, kako se same vole nazvati, osnovale su i molitvenu zajednicu za djevojke, pod nazivom „King›s daughter” (Kraljeva kći) te kućnu molitvenu zajednicu „Sv. Marko Križevčanin” unutar zajednice mladih Božja pobjeda čije su vanjske članice. Vlasnice su branda „King›s daughter”, odjeće s vjerskom porukom kojom žele ponuditi vrijednosnu

Pogled u dušu

Mladi i život

cijenilo, a obitelj je podržavala društvo. Ali sigurnosne mreže više nema. Kultura, gospodarstvo i zakoni su je razmrsili. A tehnologija ubrzava njezin nestanak, ističe Stephen R. Covey u svojoj knjizi 7 navika uspješnih obitelji. Biti drukčiji

Nove tehnologije s kojima mladi danas odrastaju uvelike utječu na njihov svjetonazor, modni izričaj i općenito kulturu ponašanja. Sve što se nudi nije za uporabu, ali se kasno shvati nakon što stigne brzom dostavom na adresu. @ prof. dr. Snježana Šušnjara

rzo uvide da proizvod koji su dobili nema puno toga sa slikom koja im je ponuđena. Virtualni svijet je često jedina stvarnost u kojoj se kreću jer su sada i kroz odgojno-obrazovni proces upućeni na takvu vrstu komunikacije. Mogu biti prisutni, ali i ne moraju. Mogu pratiti nastavu, ali im je draže surfati po internetu. Kada dođe vrijeme ispita, onda uključuju cijelu obitelj jer ne razumiju, ne mogu, nemaju znanje, ne znaju gdje naći sadržaje, ne žele. Jedna majka sva usplahirena kazuje kako njezin osnovnoškolac u osmom razredu test koji dobije skenira i pošalje roditeljima i onda se oni polomiše tražeći po portalima odgovore. Na moj upit što potomak radi u vrijeme dok oni ‘uče’ za njega, veli da i on lista nešto po knjigama i traži odgovore. Umjesto da ih roditelji motiviraju i potiču na samostalan rad i na postavljanje ciljeva koje možda neće postići, ali će se osjetiti korisnima i spremnijima za izazove, djeca rade ono što je predvidivo i sigurno. Živeći u zoni udobnosti, ona ne samo da sama sebe podcjenjuju već im postaje i dosadno jer nisu izloženi izazovu, ističe John Gray u svojoj knjizi Djeca su iz raja. 44

svjetlorijeci.ba

Gdje se izgubila škola, gdje razlozi za njezino postojanje? Jesu li testovi tu, kao i nastava da bi roditelji ponovno postajali učenici? Pa i prosvjetni radnici čija djeca su osnovnoškolci isto rade za svoju djecu, pišu im zadaće jer, vele, djeca ništa ne znaju. Jako je zahtjevno gradivo, kažu. Za pretpostaviti je da je program osmišljen za određeni uzrast djece. Međutim, potrebno je pratiti nastavu, učiti i ako nešto nije jasno, pitati, tražiti informaciju. Međutim, online nastava se, izgleda, svela na pošalji / preuzmi / ne otvaraj / ne čitaj / ne uči / proslijedi roditelju. Mladi su vještiji u rukovanju novim tehnologijama, ali nemaju znanje o tome kako nađeno povezati s već naučenim, učiniti korisnim. Zadatak je roditelja pružiti djetetu potporu i ljubav kako bi svladalo svoje jedinstvene izazove i postalo jače i zdravije, ističe Gray. Međutim, ako se roditelji previše miješaju u zadatke postavljene djeci, onda im isuviše olakšavaju stvari i slabe ih. Danas pokušaj uspješnog odgajanja djece nalikuje vježbi na trapezu za koju je potrebna iznimna vještina i velika međuovisnost – ali nema sigurnosne mreže. Nekoć je sigurnosna mreža postojala. Zakoni su podržavali obitelj. Mediji su je promicali i uzdizali. Društvo ju je

Materijalizam je prožeo sve pore ljudskoga života. Uvukao se i u Crkvu i obitelj. Obitelj je bila okosnica i sunositeljica poruka koje je prenosila kroz svoje djelovanje u društvu i u Crkvi. Djeca su u kući primala vjerski odgoj, ugledala se na svoje roditelje koji su im, poput prvih načinjenih koraka, pokazivala kojim putem ići i koje vrednote slijediti. Danas je obitelj zaražena virusom koji nikoga nije poštedio, virusom koji globalizam, materijalizam i ini ‘izmi’ promoviraju i postavljaju kao pravila i unose razdor među ljude. Čovjek misli da se oslobodio jarma kako je ušao u novo vrijeme, a ne vidi koliko je zarobljen i sapet i slomljen pod teretom pojava koje nije tražio. Mladima danas nije lako, ljulja im se tlo pod nogama i, prije nego što su uspjeli pronaći svoje mjesto u društvu, ono je nestalo. Nema jasnih uputa, sve je u izmaglici, u nekom novom nejasnom ali prijetećem. Jer što je dobroga u nečemu što ukida vrijednosti i banalizira sve što je davalo pravac i usmjeravalo čovjeka na pravi put. Što je pogrešno ako se kaže – ne ubij, ne mrzi, poštuj, ljubi, pomozi, brini o drugima, ukazuj na nepravdu; uči, istražuj, iščitavaj, pronalazi... Sresti mladu, angažiranu osobu danas je postalo rijetkost. Sresti osobu nalik likovima iz slikovnica i s raznih portala, prestalo je biti čuđenje. I što je još nejasnije, mnoštvo je sljedbenika koji prate svaki korak svojih idola i tzv. influencera, oponaša njihove nezrele postupke i žele biti i izgledati kao oni, mračni i nesretni. Gray ističe da djeci i mladima treba pojasniti da je u redu biti drukčiji, da je svaka osoba jedinstvena u svojim talentima, sposobnostima, izazovima. Osobe se razlikuju i

Fotovijest

Sjednica članova Ordinarijata vrhbosanskoga i Uprave Bosne Srebrene U prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskoga u srijedu, 19. svibnja 2021. održana je zajednička sjednica članova Ordinarijata vrhbosanskoga i Uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Susretom je predsjedao nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, uz sudjelovanje vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića i provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića. Nakon kratkog predavanja fra Nikice Vujice u kojemu je predstavio uopćene poteškoće Crkve u suvremenom svijetu, na sjednici je bilo govora o konkretnoj suradnji nadbiskupije i provincije, osobito kada je riječ o župnoj i samostanskoj imovini, poštovanju nadležnosti, župnoj administraciji, usklađivanju pastoralnog kalendara, Sinodi Vrhbosanske nadbiskupije te odnosu Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Franjevačke teologije, te mogućem ujedinjenju studija u kojemu bi formacija bogoslova ostala zasebna. (KTA/Svjetlo riječi)

svjetlorijeci.ba

Reportaža

Franjevački samostan i župa svetoga Petra i Pavla, Mostar

EVANĐELJEM POKRENUTA MLADEŽ MOSTARA 48

svjetlorijeci.ba

@ fra Antonio Gašić

Kada se od Jablanice počnete spuštati prema Mostaru oko vas se, uz plavetnilo neba, izmjenjuje sivilo stijena i zelenilo Neretve. Češki slikar pejsaža Ludvik Kuba izvrsno je to opisao koncem 19. stoljeća: „Svugdje se pored obale valjaju tolike hridine i tako velike da čak smetaju Neretvi, i njenoj lijepoj namjeri da zelenilo, uskraćeno okolici, nadoknadi svojom zimzelenom vodom.” Na toj modrozelenoj rijeci smjestio se grad što ga kamenim lûkom od davnina Stari most u jedno spaja. Okružen planinama Veležom i Prenjom i brojnim manjim brdima, ovaj grad kulturno je i gospodarsko središte Hercegovine u kojemu živi nešto više od 100 tisuća stanovnika. Zanimljivo je da u ovom gradu Sunce sja čak 2290 sati godišnje što ga čini najsunčanijim i najtoplijim gradom u Bosni i Hercegovini. Crkva i samostan na obali Radobolje Na Neretvinoj pritoci Radobolji, podno brda Hum, nedaleko od Staroga mosta smjestio se franjevački samostan i crkva svetih Petra i Pavla. Dokumenti dubrovačkih arhiva spominju da su franjevci u naselju Zahum 1431. imali samostan i crkvu koji su opstali do polovice 16. stoljeća. Tijekom tri stoljeća pod upravom Osmanskoga Carstva mostarski lipanj 2021.

O radosti življenja

Ti si jedinstven „Molim te pošalji mi nekoliko riječi podrške”, stiže mi SMS od sina iz škole. Toga dana imao je težak ispit i bojao se da će mu pokvariti prosjek ocjena koji je cijelu školsku godinu održavao marljivim učenjem i disciplinom. „Imam blagi napad panike.” @ Tatiana Tajči Cameron tatianatajci

okušavajući ignorirati svoj majčinski poriv da sjednem u auto, pokupim dijete iz škole i umirim ga zagrljajima i naravno domaćom juhicom, udahnem i ja duboko. Koncentriram se na telefon i brzim palčevima uvježbano tipkam poruku kao da sam na nekom kvizu u kojemu se natječem s gospođom Panikom koja se u trenutku može razviti iz ‘blage’ u ‘ozbiljnu’. „Ispit i ocjena nisu odraz tvoje vrijednosti. Jesu važni danas i dobro bi bilo da uvažiš tremu i prepoznaš da je razlog što ju osjećaš tvoja savjesnost i želja da postigneš dobre rezultate. Ali onda zahvali tremi i reci joj da je odradila svoj zadatak i da je sad više ne trebaš, jer ovaj ispit neće odrediti tko si i što si. Udahni mir, a izdahni tremu i paniku.” „Hvala ti. Puno mi znači”, stiže poruka natrag nakon nekoliko sekundi. I drugih sat vremena kasnije: „Dobio sam jako lošu ocjenu.” „Nema veze. Volim te”, odgovorim mu. Tog poslijepodneva vratio se iz škole dobro raspoložen. Odmah me je zagrlio i zahvalio mi što se ne ljutim na 54

svjetlorijeci.ba

njega, što ga i dalje volim i podržavam. Oboje znamo da je to normalno i da mi ne mora zahvaljivati, ali znamo i to da su izgovorene riječi potvrda naših misli i osjećaja. Kada ih podijelimo, postaju još jači dio našega iskustva stvarnosti koje onda ili zadržimo jer nam pomažu ili otpustimo da nas više ne gnjave. „Hvala ti što vjeruješ u mene, što mi ne prigovaraš da se nisam dosta trudio, i što me ne kažnjavaš zbog propusta. Već sam zamolio učiteljicu za priliku da ispravim ocjenu. Sada znam gdje sam napravio grešku. A možda sam se malo previše opteretio prosjekom ocjena”, objasnio mi je sin s osjećajem olakšanja i pokazao mi izvrsno napisan e-mail učiteljici. Škole u našem mjestu pune su savjesnih i marljivih školaraca, ali i roditelja zavidnih statusa i karijera. Lako je upasti u zamku poistovjećivanja svoje vrijednosti sa skupim autima, dizajnerskom odjećom, egzotičnim putovanjima, statusom popularnosti i lajkovima na društvenim mrežama. Djeca su pod stalnim pritiskom da zadovolje očekivanja društva. Puno ih pati od tjeskobe,

depresije i simptoma stresa, a onda im još roditelji kažu da su razočarani njima i uskraćuju im podršku koja im tada najviše treba. S druge strane, kada roditelji, učitelji i mentori tretiraju dijete s poštovanjem i povjerenjem, kada mu dopuštaju da ono razvije vlastitu osobnost, vrline i nadarenost, kada ga volimo bezuvjetnom ljubavlju, oslobađamo ga od pritiska i opterećenja, tada ono može mirno disati i izrasti u zdravu i produktivnu osobu. Ti znaš bolje Neki mudrac rekao je kako je najveći dar učitelja naučiti đaka da misli svojom glavom, jer koliko god nas netko uvjerava da zna što je najbolje za nas, on jedino može znati što je najbolje za njega, a ne za nas. Jer svatko od nas ima drukčiji spoj iskustava, razmišljanja, senzibiliteta, životnih situacija, mentalnih, emotivnih i duhovnih sklopova. Stella je talentirana sedamnaestogodišnjakinja koja piše pjesme, svira nekoliko instrumenata i pjeva. Agentica koja joj organizira koncerte poslala ju je meni na poučavanje kako bih joj pomogla usavršiti program i pripremiti ga za tinejdžersku publiku. Stella je imala brižno pripremljena pitanja i bila je spremna tipkati odgovore u svoj telefon. „Kojom pjesmom da započnem program? Koliko originala i koliko poznatih pjesama? Što kazati publici?” Prisjetila sam se svoje mladosti i svojih početaka – godina u kojima smo svi ispunjeni neustrašivom kreativnošću, neopterećeni i slobodni u stvaranju nečega lijepog, ali i zbog nedostatka iskustva nesigurni u sebe. Tko od nas nije poštivao odrasle i oslanjao se na odgovore onih koje smo pitali za savjet, ali i dopuštali da mišljenja onih koje nismo pitali utječu na naše odluke? S vremenom svatko od nas shvati da se moramo pouzdati u sebe i Božju providnost, upotrijebiti informacije koje smo za sebe prikupili, pratiti svoj put i

! a d u n o p na

b e s o P

-10 %

Kultura

učine boljom – ili im barem dozvoliti da pokušaju napraviti promjene.” Na platou ispred Muzeja bila je postavljena izložba arhitektonskih ostvarenja koja su postala simbolom razvoja zemlje i društva i otvorila put razvoju suvremenog arhitektonskog jezika u BiH. Prvu online Olimpijadu kulture Sarajevo 2021. otvorio je njezin voditelj Ibrahim Spahić u Olimpijskom muzeju na sam Dan Europe. U njezinoj organizaciji sudjelovali su Međunarodni centar za mir – Sarajevska zima i Grad Sarajevo u partnerstvu s Europskom asocijacijom festivala. Ravnateljica

nici iz cijeloga svijeta predstavljajući kulturnu raznolikost. Programi su se mogli pratiti na Facebook stranici Sarajevo Winter Festival Sarajevska zima. Olimpijada kulture završena je 19. svibnja objavljivanjem Manifesta umjetnika. Uspjeh filma Quo Vadis, Aida? Jasmile Žbanić pokrenuo je zanimanje za bosanskohercegovački film i njegovu povijest i potaknuo Filmski centar Sarajevo i Historijski muzej BiH na čelu s Ines Tanović i Elmom Hašimbegović da osmisle izložbu Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem(o)? o bosanskohercegovačkoj kinematografiji od 1947. do 1992. godine. Iako utemeljena na 45 godina naslijeđa produkcijskih kuća Bosna film, Studio film i Sutjeska film, izložba se kratko osvrće i na ranije razdoblje. Tako se može saznati da je Tršćanin Angelo Curiel 27. srpnja 1897. g. organizirao prvu filmsku projekciju u Sarajevu. Edison Amerikan Bioskop prvo stalno kino u Sarajevu otvoreno je 1907. godine. Prvi domaći snimatelj bio je Antun Valić koji je izučio kinooperaterski zanat u Beču i snimio

Muzeja Senka Ibrišimbegović poželjela je dobrodošlicu umjetnicima i organizatoru, postavljena je instalacija Zastave slobode i mira američke umjetnice Trine Bumilleri, slikar Ismet Berbić stvarao je novu sliku. Počasni govornik na otvaranju bio je predsjednik Svjetske asocijacije umjetnosti slikar Bedri Baykam. Na Olimpijadi kulture Sarajevo 2021. sudjelovali su vrhunski umjet-

pet aktualnih događaja u Sarajevu. To su bili svečano otvaranje Napretkovog doma 28. rujna 1913. g., ustoličenje reis-ululeme 26. ožujka 1914. g., proslava Prvoga maja 1914. godine i dvije snimke pod zajedničkim imenom Sarajevo. Ubojstvo prestolonasljednika Franza Ferdinanda. Prvi tonski film u Kraljevini Jugoslaviji bio je film Sarajevo iz 1929. godine, dok se Ljubav u Sarajevu Nikole Drakulića iz

Zajedničko dobro @ Leona Sabolek

leonasabolek@gmail.com

edna od zapaženih kulturnih manifestacija prigodom obilježavanja Dana Europe 9. svibnja u Sarajevu je multimedijska izložba Buđenje solidarnosti koja povezuje kulturu, solidarnost, umjetnost i arhitekturu. Izložbu je u Historijskom muzeju 7. svibnja otvorio veleposlanik EU-a u Bosni i Hercegovini Johann Sattler s ravnateljicom Muzeja Elmom Hašimbegović i gradonačelnicom Sarajeva Benjaminom Karić. Projekt Buđenje solidarnosti kroz prizmu kulture govori o solidarnosti mladih u Bosni i Hercegovini za vrijeme pandemije koronavirusa. Partneri projekta pod pokroviteljstvom EU-a su gradovi Sarajevo, Trebinje, Goražde, Zenica i Općina Derventa. Kustosica Elma Hodžić rekla je kako su okupili mlade umjetnike iz 5 gradova i oslikali 5 murala slikara Rikarda Druškića koji zajedno čine jedinstvenu sliku, ispričali svoje priče i pokazali kako se kroz solidarnost mogu prevladati sve društvene krize. „Murali su moje ilustracije bosanskohercegovačkih gradova. Djela objedinjuju modernost ulične umjetnosti i tradicionalne motive. Lokacije su važne – to su mjesta gdje mladi razmjenjuju ideje. Mnogo je motiva prosperiteta i lijepe budućnosti: golub mira, mlade muške i ženske figure koje održavaju grad u životu, cvijeće i prekrasna priroda”, kaže Rikardo Druškić i nastavlja: „Kroz ovo putovanje sam postao svjestan koliko je važno omogućiti mladim, obrazovanim ljudima da našu zemlju 58

svjetlorijeci.ba

Književnost bosanskih franjevaca

Dušu čuvajuće pohođenje fra Jeronima Lipovčića Uz fra Lovru Bračuljevića, fra Stjepana Vilova i fra Emerika Pavića, o kojima je ovdje bilo riječi u prethodnim napisima, među najuglednije predstavnike tzv. budimskog franjevačkog kruga spada i fra Jeronim Lipovčić. @ Ivo Pranjković

ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

n je rođen u Požegi 1716, a umro također u Požegi 1766. godine. U franjevački red stupio je u Velikoj, a studij filozofije odnosno teologije završio u Kaloči i Budimu. Za svećenika je zaređen 1739. Nakon toga bio je lektor filozofije u Baji, a teologije u Budimu. Obnašao je također i službe gvardijana te definitora u Bosni Srebrenoj, a u novoosnovanoj Provinciji sv. Ivana Kapistrana bio je i definitor i provincijal. Kao profesor isticao se održavanjem javnih predavanja i sudjelovanjem u teološkim raspravama zajedno sa svojim studentima. Nerijetko je i oponirao tezama drugih teologa, npr. svoga profesora fra Petra Lipovca i svoga kolege fra Emerika Pavića. Među filolozima ime fra Jeromima Lipovčića najčešće se spominje po tome 60

svjetlorijeci.ba

što je on ponajviše doprinio konačnoj stabilizaciji slavonskoga slovopisa. On je naime reformu latiničke grafije što ju je inaugurirao fra Stjepan Vilov provodio najpedantnije, pa je te grafija u njegovim spisima bila jednostavnija i dosljednija od ijednoga drugog tipa slavonske grafije prije njega. Osim toga i sam je proveo neke manje izmjene. Tako on npr. glasove s i c dosljedno piše onako kako ih i danas pišemo, a ne kao sz i cz kako se polovicom 18. stoljeća još uvijek često pisalo pod utjecajem mađarskoga slovopisa. Književni opus Fra Jeronim Lipovčić najpoznatiji je po djelu pod naslovom Dušu čuvajuće pohođenje, to jest oniu koji na nebeskih

darovih, milosrđu i milostimah fale, slave i uzvisuju jedno božanstvo trostruka slava... To je djelo objavljeno u Budimu 1750. godine. Sastoji se od triju dijelova. Prvi je dio s mađarskoga preveden pastoralni priručnik za biskupske vizitacije, u drugom je izložen „vaskoliki nauk kršćanski“, a treći dio sadrži raspravu o molitvi. O naslovu i sadržaju toga djela sam Lipovčić piše: „Nadpis knjige ove stavio sam Dušu čuvajuće pohođenje: zašto se duša od griha čuva i na službu Prisvetoga Trojstva podlaže po pohođenju pastirah: i budući da su trostruke vrste pastiri, to jest: najprvo biskupi, pak župnici i naši stariji, iliti roditelji, iza nji[h] mi isti; zato u prvom dilu stavio sam od pohođenja biskupskoga, u drugome od župničkoga, koji valja da duše podložne pohodi često po nauku i pripovidanju; a u trećem sam stavio molitve različite, koje govoreći valja da pohodimo dušu našu, to jest s molitvom objačamo na službu Božju“. Osim djela Dušu čuvajuće pohođenje Lipovčić je objavio djela Stazica duhovna života vikovičnjega (1757), a postumno mu je (1769. godine) objavljen i spis o ustroju i djelovanju Trećega reda sv. Franje pod naslovom Treći sad iliti istolmačenje Trećega reda, po s. o. Francisku Serafinskomu za obadve spole ljudske. Ta su djela namijenjena ponajprije Hrvatima vesprimske biskupije. Objavio je također i dvije teološke rasprave na latinskome jeziku, i to Conclusiones theologicae ex Quarto Sententiarum libro (Budim, 1747) te Ordo confusus seu conclusiones theologicae de peccatis, virtutibus moralibus et legibus (Budim, 1753). Tome treba dodati da mu neki proučavatelji pripisuju i druga djela na latinskom jeziku, između ostalih i djelo s područja liturgike Compendium sacrarum caeremoniarum pro alma et antiquissima pronincia Bosnae Argentinae (Mleci, 1751). Jezika i pravopis Kao što je već rečeno, djelo Dušu čuvajuće pohođenje pisano je najdosljednijom

Iz drugih medija

Dubrovačka teologija @ mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić www.vjeraidjela.com

ako bi mnogi vjernici danas rekli da se unutar Katoličke Crkve zbivaju nevjerojatne stvari, posebno vidljive u dijametralno suprotnom gledanju njezinih članova na konkretna pitanja vjere i morala, ne treba ni u jednom trenutku zaboraviti kako je sličnih, zapravo još žučljivijih rasprava bilo oduvijek u Crkvi. Razlika je samo možda u tome što su se nekada takve rasprave vodile između klera, a danas je u tom smislu obuhvaćen cjelokupan Narod Božji. Ne treba ići daleko u prošlost pa podsjećati ne samo na verbalne nego i na fizičke obračune koji su se zbivali na crkvenim saborima i sinodama, a koji su bili toliko žestoki da su se neki nazivali i razbojničkima, niti na silna progonstva na koja su mnogi bili osuđivani, nego je sasvim dovoljno zaviriti u bibliografsku ostavštinu revnih teologa od prije kojih pedesetak ili stotinjak godina pa da se vidi koju su oni muku imali sa svojim suvremenicima oko pitanja vjere i morala. Kada se tako npr. pročita štogod od, po nama, najvećega hrvatskog teologa 20. stoljeća – Čedomila Čekade – i razazna iz njegova života koliko je trpio zbog obrane pravovjerja od svojih kolega, inače u javnosti vrlo cijenjenih i poznatih teologa koji su sve svoje snage uprli u modernizaciju Crkve i njezino približavanje svijetu, vidimo da su ti problemi o kojima on piše zapravo vrlo bliski našim današnjim. Samo je razlika u tome što narod o njima uglavnom nije ništa znao, dok su svećenici i biskupi bili – sit venia verbo – ko rogovi u vreći. Imajući u vidu koliko su takve teološke rasprave u biti dobrodošle i važne, jer bitno pridonose bistrenju stvari, i mi se ovdje osvrćemo na neke pojave koje nam se čine vrlo nepoželjne, a odmah napominjemo kako ćemo se pri tome, s navedenim ciljem, namjerno poslužiti neizbrušenim rječnikom. S obzirom, dakle, da je s informatizacijom svašta isplivalo na površinu, mnogima se čini kako su današnje raspre nemalene (usp. Dj 15,2) nešto što je tek usko vezano uz najnovije vrijeme, iako su to pitanja oko kojih se lome koplja već desetljećima. Tako npr. ono što nam u teološkom smislu u Hrvatskoj nudi riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, ili na globalnom planu papa Franjo, a što jedni doživljavaju kao sablazan, a drugi kao edifikaciju, nije ništa novo, nego je tek snagom njihova položaja izišlo na površinu. Drugim riječima, iako se već dugo vremena vodi rat između dviju temeljnih 62

svjetlorijeci.ba

struja u Crkvi – onih koji se zalažu za očuvanje Predaje i vjernost Objavi te onih koji smatraju da se Objava treba čitati modernijim očima, a Predaja revidirati, sada su ove progresivne snage konačno postigle premoć i otvoreno plediraju za prilagodbu Crkve svijetu. Homofobija kao strah od svoga Držimo da i papa Franjo i nadbiskup Uzinić gore ljubavlju i za Krista i za Crkvu i za bližnje, ali čudno je kako nose u sebi neprotumačiv i nerazumljiv odnos prema Kristovim vjernicima i svemu onome u Crkvi što je oblikovalo njihovu vjeru, dok se istovremeno svim silama i po svaku cijenu žele otvoriti svima drugima i svemu drukčijem. Naime, sudeći prema njihovim riječima i djelima, oni vjernike – pri tome mislimo na Kristove vjernike u najplemenitijem smislu riječi, na one kojima je vjera važnija od svega – doživljavaju kao licemjere, farizeje i one koji su toliko hladni da uopće nemaju ljubavi za bližnje. Zato i mogu tako olako zatvarati crkve u ovoj pandemiji jer ne uvažavaju duhovne potrebe svoga vjernoga stada i ni ne pomišljaju da im svojim činima nanose nemjerljivo veliku štetu. Spontanu i s obzirom na okolnosti razumljivo oštru reakciju vjernika na takvo stalno obezvrjeđivanje nisu u stanju razumjeti kao bolan vapaj za čistoćom i svetošću Crkve, nego ju naprotiv tumače kao dodatan razlog za učvršćivanje u omalovažavanju onih koji bi im trebali duhom i tijelom biti najbliži. Rekli bismo da je to pravo značenje riječi homofobija (grč. homós – isti, jednak + phóbos – strah) – strah od vlastite krvi. Uz to, koliko god se mogla nekome učiniti neprikladna ova primjedba, primjećujemo kako i papa Franjo i nadbiskup Mate Uzinić ne uzmiču od poziranja pred kamerama, bilo da gotovo sami u velikim bazilikama koje mogu primiti tisuće vjernika slave svetu misu, a vjernicima nude online izdanje, bilo da se promoviraju na društvenim mrežama, bilo da svojim riječima i djelima izazivaju stalnu pozornost i praćenje crkvenih, a još više svjetovnih medija. Čovjeku se spontano javi misao kao da se ugodno osjećaju u izazivanju „drukčijega”, inače za mnoge skandala i sablazni. A nekome se javi i

druga misao, po kojoj se može povući paralela s onim francuskim kraljem koji je za sebe govorio: Država, to sam ja! Dvostruka teološka podvala Ovih je tako dana nadbiskup Uzinić opet izazvao veliko zanimanje dvama svojim potezima, od kojih je prvi prošao medijski prilično nezapažen, a drugi je izazvao buru komentara. Prvi se odnosi na ovogodišnju, drugu, Ljetnu školu teologije u Dubrovniku, a drugi na njegov status na Facebook profilu povodom Dana homofobije. Oko prve Ljetne škole teologije, koja se održala u ljeto 2019. god., podigla se velika prašina, posebno iz razloga jer je Mate Uzinić, kao biskup dubrovački, na nju za predavačicu pozvao Tinu Beattie, a koja je poznata kao zagovarateljica pobačaja, homoseksualnih unija, rodne ideologije, ređenja svećenica i drugih zastranjenja. Na podastiranje istine javnosti o kakvoj je heretičarki riječ, Mate Uzinić je uzvratio, dakako opet koristeći snagu vlastitoga položaja i dobrih odnosa sa svjetovnim medijima, skrivanjem istine i svaljivanjem odgovornosti za širenje zabluda na one koji su upozoravali na teološke podvale iz radionice Dubrovačke biskupije. No, ubrzo se pokazalo kako je Tina Beatti još puno veća heretičarka nego što se u prvi mah mislilo, a uz to se i sama lažno predstavljala, a lažno su je predstavili i organizatori Ljetne teološke škole. U svakom slučaju, puno toga je s. Teresa Forcades isplivalo na površinu što je jasno pokazalo da je ta Ljetna škola teologije bila velika teološka podvala. Ovih je dana najavljena ovogodišnja Ljetna škola teologije Dubrovnik, a opet posebnu pozornost plijeni jedina žena među predavačima. Ovoga je puta to Teresa Forcades i Vila, najavljena najprije kao liječnica pa teologinja pa tek onda kao benediktinska monahinja. Riječ je o španjolskoj časnoj sestri koja se u javnosti obično naziva ikona radikalne ljevice, poznatoj po odobravanju pobačaja, homoseksualnih unija i sličnim aberacijama kakve su resile i Tinu Beattie, a također i po političkom angažmanu, poradi kojega je privremeno bila napustila samostan. Nije nepoznata našoj javnosti jer je više puta gostovala u hrvatskim gradovima, ali nikada do sada na poziv nekoga iz Crkve. U novije se vrijeme posebno bavi temama vezanim uz cjepiva protiv bolesti COVID-19, pri čemu zauzima stav protiv cijepljenja, ali imajući u vidu temu odr-

žavanja ovogodišnje Ljetne teološke škole toga se vjerojatno neće dotaknuti. Tema nosi naziv „(A)politična vjera: kršćani u političkom prostoru”, a sudeći prema predavačima i već poznatim stavovima nadbiskupa Uzinića i njegovih suradnika, može se očekivati kako će i ona biti jednostrano obrađena, odnosno tako da se, najkraće rečeno, zdravo domoljublje predstavi nacionalizmom. U tom smislu, očekujemo da ta Ljetna škola teologije može samo biti vrhunska teološka podvala i ništa više. Što je pjesnik htio reći Slično se može reći i za drugi spomenuti potez nadbiskupa Uzinića, povodom Dana homofobije (17. svibnja 2021.), a ovdje ga cijeloga prenosimo: [MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV HOMOFOBIJE, 2021.] Dragi prijatelji, potaknut komentarom na jednu od mojih nedavnih objava, uz današnji Međunarodni dan borbe protiv homofobije želim podsjetiti na poruku pobudnice ‘Amoris laetitia’, koja nam je ove godine ponovo predložena za razmišljanje i proučavanje, a koja nas u svezi s ovim pitanjem u br. 250 podsjeća da se „Crkva mora ugledati na Gospodina Isusa, koji ide u susret svakoj osobi, bez iznimke.” U duhu ‘Amoris laetitia’, br. 250, dužni smo „svaku osobu, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, … poštivati u njezinu dostojanstvu Biskup Mate Uzinić i prihvaćati s poštovanjem, te … pomnjivo izbjegavati svaki znak diskriminacije, posebice bilo koji oblik agresije i nasilja.” Imamo također dužnost takvim osobama i njihovim obiteljima „zajamčiti obzirno pastoralno vodstvo tako da oni koji pokazuju homoseksualne sklonosti mogu dobiti pomoć koja im je potrebna kako bi u potpunosti razumjeli i ostvarili Božju volju u svom životu.” Žao mi je što još uvijek ima katolika koji se s ovim ne slažu. I osobito što ima onih koji misle da služe Kristu i Crkvi diskriminacijom, agresijom i nasiljem, uvredama i pogrdnim komentarima na račun homoseksualnih osoba. Od homoseksualnih osoba molim oproštenje što se zbog ovoga mogu i dalje osjećati odbačeni i od Crkve, ali i što oni i obitelji kojima pripadaju još uvijek u Crkvi, koja kao „obitelj obitelji” treba biti obitelj za sve svoje članove, ne mogu dobiti ono obzirno pastoralno vodstvo koje im prema ‘Amoris laetitia’ treba biti zajamčeno. Mate lipanj 2021.

Franjevačka obitelj

Mjesto pod suncem @ Iva Maros

aći svoje mjesto pod suncem! Ovaj naizgled običan i jednostavan životni zadatak u stvari je sve samo ne to. Ovo je životna filozofija koja podrazumijeva borbu, ustrajnost, rast, (ne) uspjeh, traganje i propitkivanje, vjeru i sumnju, suze i smijeh. I još mnogo toga! A život nam ne nudi priručnik s konkretnim uputama kako taj zadatak ostvariti, već odgovore pronalazimo sami. Iskustvom. To mjesto pod suncem nije nešto apstraktno, već je naša stvarnost i čvrsto tlo pod nogama koji gradi naš stav, vrijednosti koje cijenimo i naša vjera. Za njim čeznemo i tragamo cijeloga života, rijetko kad potpuno i iskreno sretni i zadovoljni. Najviše nam briga zadaje u mladosti, kada smo pomalo svugdje, a zapravo nigdje, kada želimo pripadati, ali mladenački duh i istraživač u nama nam ne dopušta da se smirimo i zadovoljimo tako lako. Uvijek mislimo da može bolje pa kao djeca u trgovini slatkiša gledamo sve stvari i sve prilike želeći probati ama baš sve. Ali probati sve od svijeta nije dobro niti poželjno, posebno ne za mladu osobu koja njeguje kršćanske vrednote. Pitanje koje se postavlja je sljedeće: kako jedan mladi katolik ili katolkinja pronalazi svoje mjesto pod suncem? U svijetu iskrivljenih vrijednosti gdje se svime trguje i gdje se servira samo ono jeftino i površno nije jednostavno zauzeti stav vjernika. Od mlade osobe se očekuje da objeručke prihvati svako odstupanje od moralnoga jer je to tobože nečije pravo, sloboda i svojevrsni poziv, i sasvim je normalno da se 66

svjetlorijeci.ba

mladi katolik u takvom svijetu „pogubi”. Društvo takvoga svijeta zauzima se za različitost, ali zapravo unaprijed ima njezinu točno određenu verziju. Mladi katolik, koji u potpunosti živi svoju vjeru, u tu verziju ne spada. Živjeti život kontra svih trenutnih stavova je težak i izazovan život, ali nije i nemoguć, čemu svjedoče mnogi mladi ljudi u svijetu, ali i u našoj državi Bosni i Hercegovini. Netko brine U Frami sam se susretala s mnogim mladima koji su, željni osjećaja pripadnosti, tragali za nečim što će im to pružiti. Posebni u svojoj različitosti, svatko je tragao na svoj način, nastojeći uskladiti svoj život u Frami sa životom u obitelji, školi i s prijateljima. Neki su s lakoćom i bespogovorno živjeli načela svoje vjere, a neki su se, tu i tamo, malo gubili, odstupali pa vraćali, bivali onom jednom izgubljenom ovcom po koju je Krist svaki put išao. I mislim da je upravo to važno spoznati: mogu lutati i sumnjati, ali Netko me uvijek traži i o meni brine! Za mladoga je čovjeka koji čezne za osjećajem pripadnosti važno znati da je negdje uvijek dobrodošao. A to „negdje” nije ništa drugo doli Očev zagrljaj utkan u bit Crkve. Naše mjesto u Crkvi jednako je važno kao i naše mjesto pod suncem, s tim da mjesto u Crkvi ima jednu određenu prednost: za njim ne treba tragati – ono je tako jednostavno krštenjem postalo naše! U svijetu zbunjenosti i nesklada, gdje je puno jednostavnije prihvatiti grijeh nego ga odbaciti i gdje

je vrlo lako pokleknuti i pasti, mladom katoliku je teško zauzeto živjeti svoju vjeru. Takav svijet zahtijeva prilagođavanje, a prilagođen katolik ne može živjeti svoju evangelizaciju. Kako svijetu mogu donijeti istinsku Ljubav i Istinu ako se sav svijetu prilagodim i pustim da me obuzme? Sve su to izazovi s kojima se susreće jedna mlada osoba koja zbunjeno promatra svoju stvarnost čeznutljivo tragajući za smislom i skladom između svoje religiozne i svjetovne dimenzije. Kao kršćani, naš identitet podrazumijeva dvostruku pripadnost: pripadnost Kristu i društvu u kojem živimo i djelujemo. Odvojiti sebe od takvoga društva i njegova utjecaja je vrlo teško. Društveni mediji i raznovrsne aplikacije koje su postale neizostavan dio naše stvarnosti, nažalost, najčešće nisu izvor kvalitetnih stvari koje nam mogu biti na koristi i izgradnju. Najdostupnije su one stvari koje su siromašne u vrijednosnim, moralnim i duhovnim dimenzijama, a koje su društveno najpopularnije i osiguravaju najviše lajkova. Život od lajkova i s nosom u mobitelu ne bi trebao biti život jedne mlade osobe; pretjerano korištenje i zloupotreba tehnologije nas otuđuje, udaljava jedne od drugih i premda prividno i online djelovalo kako imamo na tisuće prijatelja i pratitelja, u stvarnosti smo sami. I upravo je ta samoća i otuđenost nešto što suvremeni mediji propagiraju; vjerovati da sve možeš sam može djelovati motivirajuće, ali je takav stav u svojoj biti siromašan i potpuno neistinit. Mladoj osobi treba povratiti vjeru da bez Boga ništa ne može, a s Njim može sve te

Roditeljima i djeci

a c e j d a n e š a l p U @ s. Jelena Antolović

o god , roditelji će, u kolik im ut eđ M a? ač oj osjetiti kada sam bila u po okruženju živjeli, m no tiv va er nz rije nekoliko dana, ko s problemom te na ulici, šetajući, miviše ne mogu nositi se da sjetu jednom gradu, ka d. go 10 obe. Vjerojatno ečaka u dobi oko moć od stručne os po i žit tra moišla sam se s tri dj ije en iz škole koju dječak malo izraž e biti savjet učitelja rij jp na to će Budući da me jedan i ihijatra. nem, kimnem glavom zatim psihologa ili ps a , đa ha po e jet di gledao ravno u oči, sta ii stvarstane malo pa se vrat i da mu je dijete u n jet O os . j se u tel m di ro šim da ije Ka nasm im i mišljenja okoline sna sestra?” Odgovor asnosti, ogovaranja op j no upita me: „Jesi li ti ča m sa ko i tako ne zna sve vidi po tome ka nevažna jer okolina ju sta po smijući se: „Zar se ne edj a ju trenutno približe i druga dv rbe s problemima ko bo o ok lje ta de obučena?” Onda su se vi pr i roditelji imaju. e. Kaže dječak koji se dijete a zajedno s njim čaka promatrajući m sta ježna u se ih sn ča prije bojao a djeca danas pren se ilj m zb sa li ja su „A Je : tio ra ob m od vim nepoznatim zato što smo u crno nju i suočavanju s no sta ra od ra.” „Dobro, možda i o jel bi rmacija dolazi do aš, nekada obučem ima ili previše info tv us isk glave do pete. Da zn : on ita pa se nisu u glave do pete.” Up jereno njihovoj dobi im pr ne ih nj ovo sve bude bijelo od dO bi uzrok glavi postane crno?” njima? Čini mi se da s i sit no u nj sta „Jel’ ti onda ovo na da setljeća ugo. Do prije par de de bijelo.” Bilo je jasno dr bu o e ov sv ti e, bi „N : ao og rim m vo go bile a pa je poskočio kako u od priča koje nisu jel ec m dj i zu til ra šti o br su do sli m ra sa ga ni bijeli od trebaju ostati zana vrhu moje glave ihove uši. Znali su da nj za š jo bi pokazao prstom ?” no cr ećena svom jel’ ti onda bude zbrižna djeca neopter be i na će šti obrub. „Mislim, ovo k do osti drušpatično i smiješno arnošću. Kompleksn stv om tn ru ok Meni je to bilo jako sim a čajeva im om smijehu jer je nj našanja, veliki broj slu m po li ga di ko ču i ds ac lju eč i a dj tv se su jeve im nja i ekstremne sluča đa bio logičan. Odgovor e ga leg do ko ih k uć ča uj ju aš kl str za za očito veći broj djece gično.” a ponašanja kod ljudi og an str na mu: „Da, bilo bi to lo ja ko e ku upoznati u sve više djec tljeća nije imao prili se de jih ni ra U našem je okruženj no tem medioga jer se ne mogu bi. Danas su djeca, pu do sle ra od do trebaju pomoć psihol za bi. Daditelji često govore, gotovo od najranije do Ro a a. en im oč su ov ah tim str s sa ja, i im sit ga o suočavaju s time što na svoje dijete, kako i an er be pr se a na ec ti dj lju se i i s ut na brin bi jer vide toliko toga ihijatru, ali najradije loše može dogoditi e sv se vode psihologu ili ps je ko a nj toga ih, i uz uti zbog okruže ma loše događa i od di lju se što ga ponekad išibali. Lj je da Odrasli koji ktno nabija na nos , teško zaštićujemo. lju vo ju ol jb na im otvoreno ili indire e ec stu u sretrazmaženosti kod dj jima je stalo da odra ko i u jaj ga od ih sve to stvar prevelike ravu ja ji im žele osigurati zd osti u ranoj fazi odgo ko , jiv de stl lju pu ve po ra ica zd i ed slj ne i po no staju grčeviti, ljuti i li njihovo dijete stvar u, ponekad i sami po in ol ok a možda i sada. Ima aim lo za dijete. U priod kojega bi mog od nezdrave okoline u ah str u toliko velik problem e ičk ih eti što je to u ponašanju i ps a čovjeka je želja vidj og lad m di ro ti ozbiljne poremećaje a im toga doći. j dobi ili okruženje je ikako moguće do o ak o jen an br za probleme u odraslo ai stiti da se bori, ispliv pravo pa ga treba pu

svjetlorijeci.ba

Kruh svetog Ante

Za projekte KSA Marko Cvitanović 10 KM N. N. Sarajevo 20 KM Mirza Hukeljić 20 KM N. N., Mostar 20 KM Marina Puljić 30 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 30 KM N. N. Sarajevo 30 KM N. N. Ljubuški 100 KM N. N. Mostar 100 KM Ivica Šmigoc, Sarajevo 100 KM Ljiljana Nikolić, Švicarska 300 CHF Andrea Leko, Mostar 500 KM Dobročinitelji KSA, Hrvatska Željko Jurić. Zagreb 2.000 HRK Šimun Babić, Zagreb 2.500 HRK Block1 technologies d.o.o., Zagreb 1.000 HRK Antonija Salacan, Opuzen 100 HRK Anamarija-Company d.o.o., Sesvete 1.000 HRK Domagoj Brčić, Zagreb 2.100 HRK Draga Novokmet, Kaštel Štafilić 200 HRK Grad Sveti Ivan Zelina 50 HRK

Franjevački samostan sv. Franje, Rovinj 5.122,50 HRK Krunoslav Malekinušić, Sesvete 300 HRK Željko Jurković, Vir 100 HRK Igor Bilobrk, Zagreb 200 HRK Marko Grgić Kiza, Kloštar Ivanić 200 HRK Jozef Antunović, Zagreb 200 HRK Luka Jerković, Karlovac 3.500 HRK Rafael Romić, Zagreb 200 HRK Davor Borošak, Zagreb 200 HRK Jelica Ujaković, Zagreb 1.000 HRK Josip Bogić, Klagenfurt 30 EUR Neda Maruna, Šibenik 200 HRK Ruža Vekić, Antunovac 100 HRK Za Fond Kap dobrote Dragan Violić, Vitez Ilija Stipić, Jajce N. N. Sinj Stipo Breljak, Švicarska

100 KM 100 KM 400 HRK 50 CHF

Za pučke kuhinje Humanitarni broj BH Telecom Ermin Kazić, Sarajevo

10 KM 20 KM

Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Goran Mandura, Žepče 250 KM Marijan Jozinović, Žepče 100 KM Grad Sarajevo 6.000 KM Kanton Sarajevo 9.508 KM Foundation Arthur McCluskey, Irska 4.000 EUR Za stradale u potresu u RH KSA Australija 29.227,20 EUR (montažna kuća za obitelj Plavljanić) Željezanska biskupija, dr. Egidije Živković, biskup 5.000 EUR Kruh svetog Ante, Australija 16.976,40 EUR Kevin i Marina Knopf, Neckarzimmern 300 EUR Franjić teks, vl. Željko Franjić, Zagreb 1.000 HRK Ispravka iz prošlog broja: Jadranka Ruklić, Švicarska (za Ljiljanu Kranjc) 191 CHF Franjevački samostan Rama – Šćit (za Kap dobrote) 500 KM

Hrvatska katolička Misija Klagenfurt skupila je za Kap dobrote 4575 eura (korizmeni dar) Popis darovatelja: A. P. 50, Ana i Milan Mršić 200, Ana Markija 50, Anđelka i Anto Katić 50, Anđelka i Kruno Peranović 50, Anđelka i Mato Baštijanović 50, Andrea i David Zečević 50, Andrija Miačević 50, Anica i Anto Dramac 50, Anto Gavran 50, Augustin Glavaš 50, Bernardica Dramac 50, Božica i Vjeko Mijić 50, Božica Prgić 30, Danica Tučić 10, David Dramac 20, Dragica i Ivan Kljajić 50, Franjo Knežević 30, Ika i Tunjo Blažević 50, Ilija Hrkač 50, Ilija Miškić 50, Iva Dadić 20, Ivanka i Juro Antunović 50, Jadranka i Juro Matijević 100, Jasna i Juro Andričić 200, Jelena i Mario Topić 20, Jelica Antunović 35, Jelka Ban 25, Josip Klarić 100, Josip Martinović (obitelj) 100, Jozo Brnadić 20, Kaja i Petar Gavran 50, Kata i Vinko Lovrić 50, Kata Knežević 20, Kata Topić 35, Kata Tunjić 20, Ljuba Filipović 40, Ljuba i Petar Krnjić 80, Ljubica i Anto Antolović 50, Luca Cvitić 20, Mamuzić 100, Manda i Jakov Lučić 20, Mara Grgić 85, Mara i Drago Mršić 100, Mara i Joko Ageljić 100, Mara Mikić 70, Mara Ristić 100, Marija i Ivo Jelić 50, Marija i Martin Mikić 40, Marijana i Dario Kovačević 100, Marjana Vidović 50, Marta i Mato Josić 50, Marta i Vladimir Grgić 100, Mićo Osmakčić 50, Mijić-Blažanović 30, Milenka i Tadija Sadrić 50, Mirko Miličević 50, Miro Stjepanović 50, N. N. 305, Nevenka i Ivo Mršić 50, Niko Markelić 50, Olgica i Drago Sekić 50, Pere Vrdoljak 50, Perić-Ćorić 50, Petar Međaković 50, Puškarić 20, Ruža i Ivo Nikolić 20, Ružica i Jako Marić 30, Ružica Josić 20, Slavica i Vladimir Miškić 50, Snježana i Ivo Sadrić 50, Snježana i Josip Bjelkanović 50, Snježana i Josip Zečević 50, Stipo Maglica 50, Terezija i Ivo Međaković 50, Tonka i Matija Petrović 50, Vera i Ivan Marinković 50, Vice Vidović 50, Zora i Ante Šimunović 60, Luca i Zlatko Tonjac 50. 70

svjetlorijeci.ba

Grad Sarajevo nastavlja pomagati rad pučke kuhinje „Kruh sv. Ante”

Dana 11.05.2021. gradonačelnica Benjamina Karić i ravnatelj naše organizacije, fra Petar Karajica potpisali su Ugovor o realizaciji odobrenih sredstava iz Budžeta Grada Sarajeva za 2021. godinu. Za Pučku kuhinju „Kruh sv. Ante” Grad Sarajevo izdvojio je 6.000 KM. Doniranim sredstvima osigurat ćemo hranu i druge potrebe naših pučkih kuhinja. Od srca zahvaljujemo Gradskoj upravi na čelu s gradonačelnicom Karić na podršci koju nam kontinuirano pružaju.

Održana redovita godišnja skupština HKO „Kruh sv. Ante” U četvrtak, 20. svibnja 2021. godine, u prostorijama Franjevačkog studentskog doma na Kovačićima održana je redovita godišnja skupština HKO „Kruh sv. Ante”, kao i sastanak Upravnog odbora HKO „Kruh sv. Ante”. Skupštini su uz predsjedanje provincijala fra Joze Marinčića i ravnatelja KSA fra Petra Karajice sudjelovali i povjerenici „Kruha sv. Ante”. Nakon zajedničke molitve, Skupštinu je pozdravnom riječju započeo provincijal fra Jozo nakon čega je uslijedilo kratko podsjećanje na rad prethodne skupštine. Ravnatelj fra Petar upoznao je prisutne članove o aktivnostima i financijskim rezultatima za proteklu 2020. godinu, kao i o trenutnoj socijalnoj situaciji. Potom su članovi Skupštine predstavili aktivnosti podružnica „Kruha sv. Ante”.

Na Skupštini se razgovaralo o projektima koji su pod okriljem „Kruha sv. Ante”, kao i o pripravi za ovogodišnji Dan „Kruha sv. Ante” koji će se obilježiti 13.06.2021. godine, pod nazivom „Zajedno izgradimo 2 obiteljske kuće na Baniji s Podružnicom KSA u Zagrebu”. Sva prikupljena sredstva biti će uplaćena na račun ove humanitarne akcije. Molimo braću svećenike da animiraju i potiču na dobročinstvo vjernike u svojim župama. Sastanak Skupštine Provincijal je završio zahvalom svima koji su uključeni u rad Organizacije, na dosadašnjem uspješnom radu, te zaželio da ustraju u svome daljnjem angažmanu pomoći onima kojima je pomoć prijeko potrebna. Nakon zajedničkog ručka, uslijedio je sastanak Upravnog odbora KSA.

lipanj 2021.

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Korijandar

Korijandar je jednogodišnja zeljasta biljka koja izraste 50 do 70 cm u visinu, s razgranatim stabljikama na vrhu. Gornji listovi su duguljasti, perasto razdijeljeni i sitni, a donji veliki i okrugli. Bijeli ili ružičasti cvjetovi su sitni i tvore cvatove. Plod je malen i okruglast. Zreli i osušeni plodovi su ljutkastoga, aromatičnoga, ugodnoga mirisa i finoga okusa. Pradomovina korijandra je južna Europa i zapadna Azija, a smatra se da je njegova prava pradomovina Bliski istok. Danas je raširen po cijelom svijetu.

ljekovite svrhe upotrebljava se sjeme, listovi i eterično ulje od uzgajanoga korijandra. Iako je korijandar ljekovit, mora se biti vrlo oprezan kod njegova korištenja. Njegovo eterično ulje je u većoj količini otrovno i zato se ne upotrebljava iznutra nego samo izvana. Korijandar još sadrži dijetalna vlakna, vitamine A, C, E i K, minerala željeza, kalcija, magnezija i organskih kiselina. Ljekoviti sastojci korijandra opuštaju mišiće i djeluju kao antiseptik, baktericid i fungicid. Djelotvoran je kod mnogih bolesti, a osobito kod nadimanja, grčeva u želucu i crijevima, slabog apetita, loše probave, proljeva itd. On je sastavni dio začina curry, kao i mnogih drugih začina. Ne smiju ga koristiti osobe koje imaju loše zgrušavanje krvi, on razrjeđuje krv pa može doći do unutrašnjega krvarenja ako postoje ozljede. Izaziva povišenje krvnoga pritiska i ne smiju ga koristiti osobe s povišenim krvnim pritiskom. Štetan je i kod nekih kardiovaskularnih bolesti. Trebaju ga izbjegavati osobe koje su preživjele infarkt i osobe sklone srčanim problemima. Isto tako ne smiju ga koristiti osobe koje imaju čir na želucu ili crijevima ili gastritis. Isto tako trudnice i žene koje imaju bilo kakve rane u unutrašnjosti, ne smiju 72

svjetlorijeci.ba

koristiti korijandar u bilo kojem obliku. Osobito naglašavam da se eterično ulje korijandra ne smije koristiti za unutrašnju upotrebu. U nastavku ću vam objasniti kako korijandar možete koristiti za izradu ljekovitih pripravaka i na koji ih način smijete konzumirati.

Korijandar kao začin. Korijandar je jedan od najstarijih svjetskih začina. Spominje se i u Bibliji. Najčešće se koriste njegovi listovi, svježi i suhi. Kao sjeme se najčešće koristi u azijskim jelima te se njime osobito dotjeruje okus mesa za roštilj. U južnoameričkoj i azijskoj kuhinji se najčešće upotrebljava svježi list korijandra, a u europskoj kuhinji se više koristi osušeno sjeme. Često se koristi u pripremi i pravljenju kobasica i marinade. Miješa se s mnogim začinima ili se dodaje zasebno pri pečenju kruha, mesa te u razna jela i salate.

Čaj od sjemena korijandra. U mikseru usitnimo sjeme korijandra, zatim uzmemo jednu vrškom punu malu žlicu samljevenoga sjemena i stavimo u 2 dl vrele vode, promiješamo, poklopimo i ostavimo 30 minuta poklopljeno. Nakon toga procijedimo. Jednu trećinu ove šalice čaja popijemo ujutro natašte, jednu tijekom dana, a jednu navečer pred spavanje. Pije se tjedan dana, tjedan dana pauze i po potrebi se kura ponovi. Ovaj čaj je vrlo djelotvoran kod tromosti crijeva i izbacuje vjetrove. Koristan je i kod otoka i tumora. Čaj od lista korijandra. Dvije jušne žlice usitnjenoga lišća korijandra stavimo u 2 dl vrele vode, promiješamo, poklopimo i ostavimo poklopljeno 15 minuta. Nakon toga procijedimo. Dnevno pijete 3 šalice ovako pripremljenoga čaja. Jednu ujutro natašte, jednu tijekom dana i jednu navečer pred spavanje. Pije se uvijek tjedan dana pa se napravi tjedan dana pauza. Čaj se koristi za ublažavanje alergijskih simptoma. Uvarak od korijandra. Uzmemo 30 g svježih listova korijandra i stavimo u ¼ litre vode, stavimo na peć da provri i kuhamo na peći 3 – 5 minuta, nakon toga

Izazovi slobode

„Mjerilo ko jim se mor amo izmjeriti zo ve se Isus K rist. Isusovo ev anđelje od nas kršćana traž i da ne sudim o drugima ka ko ne bismo bili osuđeni, jer će sudom k ojim sudimo drugima na ma biti suđeno . Moramo najprije izvadit i brvno (ve like grijehe) iz v lastitoga oka , pa ćemo tada m oći izvaditi trn (male grijeh e) iz oka lj udi ovoga svijeta .”

Svoj primjerak knjige „Izazovi slobode” prof. Mile Babića po cijeni od 15 KM + poštarina naručite: • pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 • pišite nam na: redakcija@svjetlorijeci.ba 76

svjetlorijeci.ba

Živući mučenik kardinal Simoni

lbanski kardinal Ernest Simoni (92) proslavio je 6. travnja ove godine u Firenci 65 godina svećeništva. Veliki dio ovih godina, točnije 28, proveo je u zatvoru radeći teške poslove jer nije htio zatajiti Krista i njegovu Crkvu. Simoni je danas kanonik u Firentinskoj katedrali. Jedini je živući svećenik koji je svjedočio komunističkim progonima za vrijeme režima Envera Hoxha, koji je proglasio Albaniju „prvom ateističkom državom u svijetu.” Od dana kada je pušten na slobodu 1990. godine pa do pojave pandemije koronavirusa, nikada nije prestajao obavljati svoju svećeničku službu. Neumorno je obilazio župe i susretao se s vjernicima u Albaniji, Italiji i SAD – u gdje živi veliki broj Albanaca. Kardinalova osobnost ogleda se u njegovim riječima: „Često sam sebi ponavljao i još uvijek ponavljam: tko sam ja, siromah i grešnik, da u svoje ruke uzimam tijelo i krv Kristovu? Danas ponovno potvrđujem svoju ljubav prema Kristu i Crkvi kao što sam to pokušavao učiniti svaki dan u ovih 65 godina.” Spomen na Kristovu žrtvu stavio je u središte svoga

postojanja. Uhićen je 1963. godine na samom kraju slavlja svete mise u Božićnoj noći u svojoj župi u Barbullushu. „Četiri policajca me je brutalno zgrabilo i skoro mi polomili ruke”, prisjeća se kardinal Ernest. Komunisti su ga uhitili zato što je vršio egzorcizme i slavio mise za netom ubijenog predsjednika SAD-a J. F. Kennedya. Zatvorili su ga, mučili i osudili na smrt. Smrtna kazna je kasnije promijenjena u 25 godina teškoga rada. Svete mise je slavio u ekstremnim uvjetima, riskirajući svoj život. „Ostavio bih sa strane mrvice kruha i iscijedio bih grožđe kako bih ih mogao posvetiti.”, ispričao je za Avenire. „Stražari nisu razumjeli što radim pa su mislili da sam lud. Majka Božja me štitila.” Kardinal Giuseppe Betori, Firentinski nadbiskup koji ga je imenovao kanonikom, također je sudjelovao u obilježavanju njegove 65. obljetnice svećeništva. „Naša Firentinska Crkva”, kazao je Betori, „poželjela je dobrodošlicu svjedoku vjere kojemu trebamo iskazati čast i pokazati zahvalnost zbog patnje koju je podnio iz vjernosti prema Kristu.” lipanj 2021.

Metafore i putokazi

Tako stvari stoje

kad bih trenutke života birati mogao, opet bih izabrao ove iste, bez obzira na to što i oni i ja odavno već znamo kako me uvijek mogu slomiti čak i daškom neizrečene misli ili prešućene želje. I nije toliko strašno što me slamaju (sve je na zemlji podložno lomu), nego što im i sam, istina nehotimično, pomažem i to svaki put kada dobro znam kamo ne smijem, a ipak se zaputim. I što to više znam, to se više krećem. Da, upravo se to događa u onim rijetkim trenutcima kada čovjek osjeća da može protiv cijeloga svijeta, ali sebi samome ne može baš ništa. I tako se često uhvatim kako poluživ tumaram svojim polusvijetom; stran sadašnjim, nebitan budućim, a neprijatelj prošlim trenucima. Život okrenut… pa u najboljem slučaju unatrag. No, i kad se gleda natrag, opet se kreće naprijed. Jer... panta rei, tvrdi stara mudrost. Baš tako! Sve teče i to poput rijeke koja se u svom toku često mora susretati s padajućim i slamajućim trenutcima. Međutim, još nijedna rijeka nije dopustila da se ti trenutci nazovu „padovi” ili „lomovi”, nego „slapovi” ili „vodopadi” zato što baš tada najjače zablista u svoj svojoj snazi i ljepoti. Da, tako stvari stoje, moj plašljivi živote! [ Tekst i foto: J. Ćuro ] 80

svjetlorijeci.ba

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

NAŠI POKOJNICI Vladislav (Bono) Lekić (1929. - 2021.)

Vladislav (Bono) Lekić blago je u Gospodinu preminuo 24. siječnja 2021. godine u Vodicima, gdje je i pokopan na mjesnome groblju 28. siječnja 2021. godine. Vladislav (Bono) je bio profesor teologije i pastoralni radnik. Studij je završio na Franjevačkoj teologiji 1953. godine., a diplomirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Na istom fakultetu je završio i poslijediplomski studij te magistrirao u lipnju 1956. Doktorirao je temom Marulić kao moralno-teološki pisac 1960. godine. U našoj Udruzi Bono Lekić se osjećao vrlo prihvaćenim i rado se družio s kolegama i prijateljima na našim sastancima. Njegove su riječi: „Ovu sam radost doživljavao sve dublje i dublje

U romanu se susrećemo s Ivanom Krstiteljem u ulozi posljednjeg navjestitelja i ujedno u novoj ulozi – prvog Isusovog svjedoka – mučenika.

8 KM

na našim druženjima. Ima nešto čudno, čudnovato i čudesno u samoj činjenici biti đak Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.” Razgovorljiv, kakav je bio, rado je pristao na našu molbu da nam odgovori na niz pitanja, a odgovori se nalaze pod naslovom „Moj sveti Franjo, moja Bosna Srebrena” u trima nastavcima Biltenima Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko – Zagreb. Dragi profesore i kolega, živi svoju vječnu sreću u Nebu! Gospodin ti darovao pokoj vječni!

Kvesić Zora († 2016.)

Šimun Jelić – Balta (1938. - 2021.)

S vjerom u Uskrsnuće tijela i život vječni dana 13. svibnja 2021. u 83. godini života blago je u Gospodinu preminuo Šimun Jelić – Balta, otac devetero djece među kojima je i fra Ivan Jelić, svećenik franjevac Bosne Srebrene. Misa zadušnica i obred sprovoda održani su 16. svibnja 2021. u rimokatoličkom groblju Jaklići. Izražavamo sućut fra Ivanu i njegovoj obitelji, a za pokojnog Šimuna molimo da ga Gospodin primi u svoje vječno kraljevstvo. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.

Mato († 2017.)

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav. Kćerka Katarina!

Svjedok svjetla

Devetnica sv. Ivanu Krstitelju

Devetnica sv. Ivanu Krstitelju sadrži životopis ovoga velikog sveca, molitvu devetnice podijeljenu po danima s prigodnim razmatranjima, litanije i molitve sv. Ivanu Krstitelju za djecu i bolesne.

3 KM

Svoje primjerke poručite pozivom na broj telefona +387 33 726 200; e-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba; posjetite nas u ulici Zagrebačka 18 u Sarajevu ili u našim knjižarama u Vitezu i livnu

Nova knjiga Svjetla riječi

Beskrajna blizina Božje riječi Pomoćni biskup banjolučki fra Marko Semren u nakladi FMC Svjetlo riječi izdao je zbirku propovijedi i meditacija za liturgijsku godinu B.