Papa u BiH - Mirotvorci budite (388) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

Papa u BiH

Mirotvorci budite Godina XXXIII. ◆ broj 388 ◆ Sarajevo, srpanj-kolovoz 2015. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Papa Franjo – divan čovjek

Prvi put u povijesti naše Franjevačke provincije sv. Križa – Bosne Srebrene jedan papa, papa Franjo, bio je gost u našem Franjevačkom provincijalatu u Sarajevu. Ogromna je čast jednom provincijalu da bude domaćin Papi, a tu je milost Bog dao nama prigodom ovog posjeta. Hvala Bogu i hvala Papi što je izabrao našu kuću kao mjesto međureligijskog susreta u Sarajevu. Papa Franjo najpoželjniji je gost u bilo kojoj zemlji svijeta, ne samo kao vrhovni poglavar Katoličke Crkve, nego jednostavno kao predivan čovjek, koji prije svega sam živi Isusovo Evanđelje, a tek onda to isto govori i propovijeda drugima. Tako je to bilo i s njegovim posjetom Bosni i Hercegovini, u Sarajevu 6. lipnja 2015. Iako ga kao takva već dobro poznajemo, odmah po dolasku je mnoge iznenadio (a posebno predstavnike vlasti) izborom skromnog automobila, dostupnog i siromašnijim građanima, umjesto skupe limuzine. A i njegova jednostavnost i skromnost u odnosu s građanima, a posebno prema djeci i mladima, svima je poznata, pa njegove očinske geste ljubavi i blagoslova samo dodatno potvrđuju i zaokružuju našu raniju sliku o njemu. Njegova opredijeljenost za malene, siromašne, obespravljene i marginalizirane očituje se i u samom izboru zemalja koje on posjećuje. Prva europska zemlja, koju je papa Franjo posjetio, bila je Albanija (21. rujan 2014), a druga je Bosna i Hercegovina. Dakle, Papa želi svratiti pozornost svjetskih moćnika upravo na te malene zemlje i narode – da ih se ne zanemari i ne zaboravi, kako ne bi u srcu Europe bilo diskriminacije i izolacije onih za koje nas ne veže neki veliki politički ili ekonomski interes. Njegova poniznost i jednostavnost očituje se posebno u kratkoći i jasnoći govora, a čovjekoljublje u spremnosti da tekst dobro pripremljene poruke preda biskupu, a da okupljenim ljudima, željnim njegove očinske riječi, uputi riječ iz srca, probuđenu doživljajem konkretnog trenutka, kao što je to bilo nakon svjedočenja preživjelih u ratnim stradanjima (u sarajevskoj katedrali), ili u susretu s mladima, kojima je radije izravno odgovarao na njihova osobna pitanja, nego da im šalje uopćenu poruku. Iz njegove propovijedi za vrijeme sv. mise na stadionu na Koševu posebno mi se urezalo u pamćenje njegovo upozorenje da Isus nije proglasio blaženim one koji lijepo govore o miru ili propovijedaju mir, nego je rekao: Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati! Tj. blago onima koji tvore mir, koji miroljubivo djeluju, koji opraštaju i koji pomiruju ljude.

Uz to je naglasio da je mir djelo pravde, pa se moraju stvarati pravedni odnosi i pravedno društvo, kako bi se mogao osigurati pravedan i trajan mir. Na međureligijskom susretu u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru (FMSC) na Kovačićima upozorio je da je međureligijski dijalog neophodan uvjet za mir te je kao takav obveza svih vjernika. (…) Njime se uči kako zajedno živjeti, upoznati se i prihvatiti se u svojim različitostima. (…) Dijalog je, napokon, škola čovječnosti i čimbenik jedinstva, koji pomaže graditi društvo utemeljeno na toleranciji i uzajamnom poštovanju. Uz to Papa naglašava: Uvijek je korisno podsjetiti kako dijalog, da bi bio učinkovit i autentičan, pretpostavlja izgrađeni identitet: bez oblikovanog identiteta, dijalog je beskoristan i štetan. Poziva nas: Nastavimo ustrajno koračati putem oprosta i pomirenja. (…) Izbjegavajmo samosažaljenje i uzajamna optuživanja te se pustimo da nas Bog očisti, onaj koji nam daruje i sadašnjost i budućnost. I konačno, Papa na kraju uvijek moli, svjestan da uspjeh njegove misije ne ovisi o našoj ljudskoj sposobnosti i trudu, nego o Božjoj milosti. On moli, a i drugima se preporučuje u molitve, pa tako i predstavniku židovske zajednice u BiH, g. Jakobu Finciju: Moli se za me, jer teška su vremena! Uvjereni smo da će Bog dati da ovaj Papin pohod BiH naša teška vremena preokrene u bolja – ne samo kod nas, nego i svuda po svijetu! Mi kao vjernici ponosni smo na našeg papu Franju i na sve što čini za dobro Crkve i svijeta uopće, promičući najviše ljudske vrednote pravde, mira, dobrohotnosti, opraštanja, zdrave obitelji, zasnovane na od Boga danom braku između jednog muškarca i jedne žene, vrednotu rađanja i zdravog odgoja djece te zalaganja za jednakopravnost i opće dobro svih ljudi na svijetu. Koliko vidimo, i ogromna većina naših građana Papino djelovanje vidi u tom svjetlu i spremno prihvaća njegove ideje i njegove poglede na čovjeka i društvo i na našu zajedničku budućnost. To nam daje čvrstu nadu da će ovaj Papin posjet uroditi dobrim plodom – na slavu Božju i na dobrobit svih naših građana.

Fra Lovro Gavran, OFM provincijal Bosne Srebrene

Riječ čitateljima vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Maja Bagarić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

oštovani čitatelji, s povijesnim dolaskom pape Franje u Sarajevo, Bosna i Hercegovina je sama pred sobom položila jedan važan ispit. Mnogi rado vole reći kako kod nas “ništa ne funkcionira kako treba” za što se bez problema može pronaći puno dokaza. Naše tapkanje u mjestu koje traje od Daytona i upravo zbog njega, a koje se ogleda u siromaštvu većine stanovništva te masovnom odlasku u Njemačku, posebice mladih, pokazatelji su tog nefunkcioniranja. No, 6. lipnja nije bilo tako. Sarajevo i BiH – jer u organizaciju dolaska Svetog Oca uključile su se strukture iz cijele zemlje – pokazali su jedno drugo lice. Odjednom se potvrdilo da možemo pametno i da možemo zajedno, a i da smo u stanju nositi se s najzahtjevnijim organizacijskim izazovima. Pokazalo se da znamo i da možemo ugostiti svjetsku ličnost br. 1, pomno isplanirati svaki njegov trenutak te ugostiti 65 tisuća hodočasnika iz zemlje i inozemstva. To što se sve – koliko se moglo vidjeti – odvijalo besprijekorno, posvjedočilo je da naše vlasti itekako djeluju kad hoće,

zatim da policija i sigurnosne službe mogu osigurati mir i sigurnost ako to žele. Također, mediji mogu biti u istinskoj službi javnosti, istine, suživota i stvaranja pozitivne klime onda kada to odluče. Nije pretjerano kazati da je Papa cijelu zemlju digao na noge te ju svojom osobnošću i nastupom tako pozitivno galvanizirao da se 6. lipnja mogao svima u ovoj zemlji svidjeti. U njemu su svi mogli uživati i poželjeti da taj duh mira i prijateljstva koji se osjećao potraje što dulje. Kao što je Olimpijada 1984. sve u Sarajevu i BiH okupila oko istoga cilja, tako je i sada sve koji su to htjeli, Papa objedinio oko zajedničkih ciljeva, mira i dobra, suradnje, suživota, dijaloga, pluralizma, zajedništva i budućnosti. Poruke pape Franje i duh tog povijesnog 6. lipnja mogu i trebaju – ako to svi ovdje želimo – biti temelji za gradnju naše zajedničke kuće u BiH. Možda su nam i posljednja prilika za to.

zamjenik gl. urednika

devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

iz sadržaja

račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Tema broja Pape i BiH

Razgovor Luigi Pezzuto, apostolski nuncij Papa otkrio pravu dušu naroda 10 Papa u BiH Lipanjski dan za sjećanje Papa nije superstar! Ti si pravi franjevac Ciao, papa Francesco!

22 24 34 37

Zemlja planina Krajiška riznica prirodnog blaga

Tragom narodne baštine Zauvijek okrunjena slavi slavlje

Pogled u dušu U društvu malog čovjeka

Snimka na naslovnoj stranici: Fra Oliver Livančić

Svjetlo riječi srpanj - kolovoz 2015. Svjetlo riječi

Tema broja

Ivan Pavao II, Benedikt XVI. i Franjo

Dr. fra Velimir Blažević

Istinski prijatelji BiH i nje Pâpe, kao vrhovni poglavari Katoličke Crkve, uvijek su pratili i brinuli se za vjerske prilike katolika u svijetu i u pojedinim mjesnim Crkvama. U novije vrijeme se, međutim, sve snažnije zauzimaju i u rješavanju humanitarno-socijalnih pitanja i u svladavanju društveno-političkih napetosti i opasnosti 4 www.svjetlorijeci.ba

suvremenog čovječanstva. Posebno se to odnosi na pitanja rata i mira, siromaštva i blagostanja, zaštite i promicanja osnovnih ljudskih prava i sloboda. U tom pogledu, a u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, zapaženo je bilo djelovanje trojice posljednjih pâpa, Ivana Pavla II, Benedikta XVI. i sadašnjeg pape Franje

Razgovor Nadbiskup Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH

Papa otkrio pravu dušu naroda P

osjet Pape Franje Sarajevu bio nam je povod da razgovaramo s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini, nadbiskupom Luigijem Pezzutom. Ovaj 69-godišnji talijanski prelat, s dugogodišnjim stažom u diplomatskoj službi Svete Stolice, vatikanski je veleposlanik u našoj zemlji od studenog 2012. Rado je posjetio našu redakciju i gotovo dva sata odgovarao na pitanja vezana za Papin pohod, izrečene poruke, ali i na druga 10 www.svjetlorijeci.ba

koja se dotiču njegove službe, a naše stvarnosti. Zbog ograničenog prostora, ovaj zanimljivi razgovor smo, nažalost, morali kratiti. Cjelovit razgovor s nuncijem potražite na našem portalu svjetlorijeci.ba Vaša Ekscelencijo, kako ste doživjeli posjet pape Franje Sarajevu i kako biste ga općenito ocijenili? Svi smo očekivali taj famozni 6. lipnja koji smo praktično pripremali od

siječnja i dobro smo ga pripremili. Mjesna Crkva je dobro radila pripremajući različite događaje uključujući i ekumenski i međureligijski susret ovdje. Vi franjevci ste veoma dobro surađivali. Državne ustanove, sigurnost, mediji, sve je bilo kako treba, a vidjeli ste i slike ljudi na ulicama. Zadovoljan sam, a kako sam čuo bili su zadovoljni i ljudi iz Papine pratnje. Dakako, meni Papa to nije rekao, ali vidjelo se da je zadovoljan.

Pod povećalom

Luka Marković

Milosrđe i ljubav upotpunjuju zakon Bergoglio unosi u iskustvo Crkve i ono što je nedostajalo mnogim dosadašnjim papama. Unosi shvaćanje da zlo nije ograničeno samo na europski komunizam i fašizam, nego i to da njegovi krakovi sežu u sve dijelove svijeta pa i u strukture kršćanstva

oznati teolog Eugen Biser kaže kako sveti Pavao nije obraćenjem od Savla postao potpuno novom osobom, nego je u tom procesu samo još dublje shvatio što jest, potvrdivši svoj nutarnji identitet spremnosti zauzimanja za Božju stvar. O promjeni se može govoriti samo utoliko što se Pavao oslobodio neurotičnog Savla koji je u Kristu vidio opasnost po židovsku tradiciju. Nešto slično bi se moglo reći za Jorgea Maria Bergoglia, kako izborom za papu nije postao drugim čovjekom, nego da je samo dobio mogućnost radikalnijeg zauzimanja za ljubav i milosrđe na globalnoj razini. Za razliku od mnogih 14 www.svjetlorijeci.ba

klerika, papa Franjo nije opsjednut neurotičnim strahom da će novim pristupom čovjeku, unoseći u igru više ljubavi i milosrđa, razoriti stare kršćanske vrijednosti. Shvatio je da Crkva ne može i ne smije živjeti samo od kritike liberalnog svijeta, nego da mora tražiti nove putove koji vode ususret s ljudima u društvu zahvaćenom sekularizacijom i relativizmom. Na svoj način upućen je njegov poziv, ne samo Katoličkoj Crkvi, nego i svim drugim religijskim i političkim strukturama da se bez straha za prošlo otvore novom. A to novo ne mora bezuvjetno dokidati staro. Ali ga zato može humanizirati, približavajući ga na taj način zahtjevu evanđeoske ljubavi. Na koncu, naš nesavršeni svijet, često otuđeni svijet od onog iskonskog Dobra, ne može niti funkcionirati bez milosrđa, bez kajanja i praštanja. Strah od novih izazova Vjerojatno u shvaćanju toga i leži snaga obljubljenosti pape Franje u današnjem svijetu, u kojem njegova Crkva istovremeno proživljava veliku institucionalnu krizu koja je, istina, povezana i s dubokom krizom govora o Bogu. Novi je Papa očito shvatio važnost povijesne činjenice, da se kršćanstvo uvijek potvrđivalo u životu s aktualnim kulturnim i civilizacijskim odnosima u društvu, da je braneći važne stare vrijednosti bilo uvijek otvoreno

i za nove, da je upravo najdublju institucionalnu krizu proživljavalo tada, kad nije u susretu s novim izazovima slijedilo snagu Kristove ljubavi i milosrđa. Franjino davanje važnosti milosrđu unutar kršćanskih struktura produbljuje shvaćanje evanđeoske poruke koja bi bez ljubavi i milosrđa bila zakinuta u širini i ljepoti istine.

Reportaža

Kornati

Božja bisernica ispod zvijezda Kornati su proglašeni Nacionalnim parkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Park obuhvaća veći dio otočja; Donje Kornate s pripadajućim morem. Tu je u blizini još jedan biser zaštićene prirode, južni dio Dugog otoka sa zaljevom Telašćica

oliko dana u godini, toliko Kornatskih otoka – stara je izreka o najrazvedenijoj i najgušćoj otočnoj skupini hrvatskog Jadrana i Sredozemlja, gdje se na oko tristo kvadratnih metara usidrio vodeno kameni labirint od oko sto pedeset otoka, otočića i grebena. Kornate. Raj na zemlji, bajka, čudo smješteno u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, južno od Zadra, između Žirja i Pašmana. Najveći i najokrunjeniji među njima je baš Kornat, s najrazvedenijim vanjskim i podmorskim pučinskim nizom, u kojem se nalaze poznati kornatski klifovi, u narodu zvane krune, a po čudesnim krunama otočje i dobi ime. Visoke i okomite 16 www.svjetlorijeci.ba

litice svoj postanak i ljepotu duguju sprezi vapnenačkih stijena i snažnih valova, što oštro odsijecaju Kornate od morske pučine. Kornatske krune sve su čarobne, uprte nebu, poput one najuzdignutije na Klobučaru, što je raj pticama, dom sokolu ili pak ona najdublja, na Piškeri, što je izazov roniocima, neistražena bisernica podmorja, crveni koralj, zaklopnica… Pogled privlače tjesnaci Mala i Vela Proversa te glatka i gola ploha podno Metline, zvana Vela ploča ili Magazinova škrila. Labirint stvoren Božjih dahom Kornati su proglašeni Nacionalnim parkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Park obuhvaća veći dio otočja; Donje Kornate s pripadajućim morem. Tu je u blizini još jedan biser zaštićene prirode, južni dio Dugog otoka sa zaljevom Telašćica. Svi Telašćicu drže najljepšom lukom Jadrana. Luka s petnaest uvala i šest otočića, zaštićena od vjetra od davnine je bila i ostala sigurno sidrište za gajete. Za razliku od Kornata na kojem šume uglavnom nema, krajobraz oko Telašćice obrastaju borovi, a na vanjskoj pučinskoj strani nastavlja se vrtoglava linija kruna, još viših, pa se Grpašćka stijena uzdiže nad morem 166 metara, a strmci Stene spuštaju se u dubinu 90 metara. Tu je i fenomen jezero Mir, boćate vode, stanište kajmana. Bogatstvo arheoloških

ostataka svjedoči da je Telašćica bila zanimljiva za život ljudima i u prošlosti, jednako kao i danas. Do čudesnog labirinta, stvorenog Božjim dahom, stigla sam brodom jer ne umijem ni veslati ni jedriti. Uz šum mora, snagu vesala i buku motora, silnu gužvu i razgovor, ipak čujem sve, do raznih legenda i priča. Nigdje susretljivijih ljudi kao tu, posebice Murterana, koji rado vode u razgledanje ljubitelje ljepota i pripovijedaju o otočju, stvorenom od sunčeva bljeska, morskih suza i zvjezdanog pijeska. Za istinski doživljaj Kornata treba kušati život u kornatskoj obitelji; u strižnji ovaca, ribolovu uz otočiće Žuti i Sita uz koji je ribolov dopušten (koji su zbog tradicije ribarenja i teškog življenja kornatskog ribara, izuzeti od Zakona o zaštititi Parka). Slušam legendu da je Bog u posljednji dan stvorio taj zemaljski raj, od bijelog stijenja, koje mu je preostalo pri stvaranju svijeta, te ga razbaca, i kad vidje što je dobio odluči da ništa ne mijenja. Ime Kornati u 1. st. spominje Plinije Stariji, a 1515. prvi je put nazvan hrvatskim imenom Stomorin otok. Kornat označuje središnji otok, a Kornate cijelo otočje. Život ispisan suhozidom Priljubljen uz obalu, otok Murter, kornatska metropola, prva je stopa u razgledanju Parka. Pokretni most, od

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Papa je svoje učinio Usudim se reći kako je Papa svojim pohodom učinio više na skretanju pozornosti na BiH, nego svi bh. političari zajedno u posljednjih dvadeset godina jer se ova država već dugo nalazi izvan fokusa EU i SAD-a

e li papa Franjo u Sarajevu mogao izravnije progovoriti o onome što je zadesilo Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina? Je li trebao imenovati one koji su činili zlo i nepravdu i one koji su bili njihove žrtve? Zašto nije ukazao na rastuću institucionalnu nepravdu prema najmalobrojnijem hrvatskom narodu? Nije li trebao jasnije upozoriti na gotovo potpuni nestanak Hrvata i katolika iz dobrog dijela države? Zašto nije otvorenije govorio o povijesnom krš ćanskom identitetu Bosne i Hercegovine i stoljetnim stradanjima kršćana u borbi za očuvanje svoje vjere na ovoj vjetrometini svjetova? To su samo neka od pitanja koja smo imali priliku čitati na različitim društvenim mrežama i portalima, ali 20 www.svjetlorijeci.ba

i o njima razgovarati na druženjima uz nezaobilaznu kavicu. Neki su čak nazvali papu Franju neupućenim, pa i naivnim, jer je tobože nekritički prihvatio sliku Bosne i Hercegovine, koju nameću političke elite jednog naroda. A ona se uglavnom temelji na tome da se trebamo pomiriti s postojećim stanjem, prihvatiti realnost na terenu, izmiriti i nastaviti dalje praštajući… Drugim riječima po onoj čuvenoj “Tko je jamio, jamio je”. A svi znamo da je ovako uređena Bosna i Hercegovina potpuno nefunkcionalna i neodrživa, a bez pravednog mira i zadovoljna sva tri konstitutivna naroda nema budućnosti. Teško je povjerovati u neupućenost vatikanske diplomacije ili papinu naivnost. Tim više što papa Franjo pomno bira države koje će posjetiti i teme koje će otvoriti. Iako je prije svega duhovni pastir, prepoznaje goruće političke probleme današnjice, na njih otvoreno upozorava i aktivno sudjeluje u njihovom rješavanju – od problema izbjeglica na Mediteranu, preko od-

izravnije stvari nazvao pravim imenom ili postao branitelj isključivo katolika, a koji su najvećim dijelom Hrvati?” Spremno odgovaraju da bi vrlo brzo postao persona non grata kod druga dva naroda, ili bi se ignoriralo njegove poruke. Dodaju podrugljivo – ako je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ostao bez titula počasnog građanina Sarajeva i Srebrenice, unatoč svemu što je dao i djelom pokazao, samo zbog spominjanja famoznog trećeg entiteta, kako bi se tek Papa proveo!? Nikada više rata! Papa nije došao dolijevati ulje na vatru, iako svi znaju da je došao ponajprije zbog svoje mučeničke i ispaćene Crk ve, odnosno katolika i Hrvata. On je želio uputiti poruku svima koji žive u Bosni i Hercegovini jer zna da će se prave promjene početi događati tek kad se građani bez obzira na nacionalnost ili vjeru, počnu drugačije ponašati prema svojim bližnjima, odnosno kad vođe sva tri naroda počnu

Papa nije došao dolijevati ulje na vatru, iako svi znaju da je došao ponajprije zbog svoje mučeničke i ispaćene Crkve, odnosno katolika i Hrvata nosa Palestinaca i Izraelaca i krize u Ukrajini do pomirenja Kube i SAD-a. Zato sam Papine kritičare pitao: “Što mislite što bi se dogodilo da je Papa

prepoznavati potrebe i interese i drugih naroda, a ne se egoistično boriti samo za svoje. On je trebao pozornost svih, jer je preko Sarajeva još jednom

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Gostoljubivost, važna obaveza

Večera u Emausu, Michelangelo Merisi da Caravaggio

Krepost gostoljubivosti se posebno hvali u Novom zavjetu. Isus gostoljubivost pokazuje kroz često korištenje slike nadolazećeg kraljevstva Božjega kao onoga gdje će biti gozba

28 www.svjetlorijeci.ba

ostoljubivost je karakteristika koju bi svatko trebao njegovati i prakticirati. Prihvaćanje gosta ili stranca s ljubavlju i dobrohotnoš ću je stav koji bi morao krasiti svako ljudsko biće. I mnogi narodi, od najstarijih vremena, bili su svjesni ove potrebe. I ne samo svjesni, nego se gostoljubivost i očekivala; moglo bi se čak reći da je bila obveza. Gostoljubivost je bila proces “prihvaćanja” stranaca, koji su u tom procesu od stra-

naca postajali gosti. Međutim, svetopisamska gostoljubivost ima posebne nijanse budući da Bog i Krist igraju važnu ulogu u ovoj stvarnosti, jer se prikazuju kao gostoljubivi domaćini. Hebrejska riječ uz koju se veže gostoljubivost je gēr koja znači “stranac”. Radi se o osobi koja ne pripada grupi, rodbini, klanu i stoga je izdvojena, i u neku ruku bespomoćna. Stoga “stranci” moraju biti pod zaštitom domaćina, ili onoga koji je na čelu zajed-

Pogled iskosa

Milo Jukić

Izvoz živog mesa P

osljednjih petnaestak godina napisano je na stotine, a vjerojatno i tisuće tekstova na temu pomirenja u našoj zemlji i perspektiva koje se otvaraju kao školjke i samo treba pričekati da iz njih zasjaju biseri. Neki su novinari za takve tekstove dobivali izdašne nagrade uglednih međunarodnih organizacija i nakon toga napravili velike karijere. Međutim... Činjenice pokazuju da su tekstovi uglavnom pisani uzalud i da smo ustvari vrhunski majstori u laganju samih sebe. Pomirenje je, naime, dostiglo razinu koju bi imalo i bez tih i tolikih nagovaračkih tekstova ili, drugim riječima, normalni ljudi bi se i tako pomirili, a idioti bi nastavili sijati mržnju na ulici, u kavani ili na internetskim portalima, koji pružaju vrlo zornu sliku stvarnog stanja, samo što se oni koji bi to trebali vidjeti prave slijepi. Lijepe priče o perspektivi ostanka u BiH pokazale su se lažnim, o čemu najbolje govore podaci Unije za održivi povratak i integraciju BiH, prema kojima praktički nema područja u našoj zemlji iz kojeg se ne iseljava, i to ne pojedinačno kao što je bilo nekad, nego odlaze desetine i stotine obitelji. Oni koji se plaše da odlaze samo “njihovi”, mogu odahnuti, a oni koji pak žive u uvjerenju da kopne sela i gradovi u “tamo njihovom” entitetu, trebaju se zabrinuti. Odlaze, naime, svi; iz svih naroda, iz obaju entiteta, zaboravljajući da su se borili za svoj narod, državu, entitet, područje, općinu, selo. I imajući samo jedan cilj: otići! Život na kredit Jer, ako je vjerovati Uniji, iz razmjerno male općine Sanski Most otišlo je 2300 obitelji, iz još manjeg Odžaka čak 585, iz nešto većeg Cazina 310, iz Foče 200, iz Kladnja 120, iz Bratunca 100... Izuzetaka nema, ma koliko je u nekim područjima ili općinama stanje možda bolje nego drugdje, ima više posla, sigurnije je i sl. Država je naprosto nakaradna, nasilu, i više je nalik karikaturi, makar je reći takvo što možda i kažnjivo. Kao što djeci kuća od odbačenih dasaka i kartona na stablu jabuke u dvorištu u mašti izgleda nalik pravoj, tako i Bosna i Hercegovina, ali samo onima koji je u mašti žele zamisliti pravom, također izgleda kao prava pravcata država. Mogla bi se napraviti i usporedba s gledanjem kockara ili pijani32 www.svjetlorijeci.ba

ce: pije na kredit, pare za piće i ono malo ostalih potreba pozajmljuje, ne razmišljajući hoće li ih ikad uspjeti vratiti i tako nastavlja bezbrižno živjeti, dajući svijetu oko sebe privid normalnog života. Jer naša država praktički živi od kredita i od milostinje, oni su dio svih proračuna, od državnog do općinskih, pa ako nam netko ne da donaciju, slabo ćemo išta napraviti, a ako ne stignu novci od kredita Svjetske banke ili MMF-a, ne da nećemo ništa napraviti, nego neće biti ni za plaća državnoj i entitetskoj administraciji, koja je, jasno, u svakoj nazovidržavi prioritet svih prioriteta. To što milostinju, sadaku nazivamo “grantom” ili “donatorskom konferencijom”, a kredite, koji će gušiti i naše unuke,”aranžmanima”, ne čini stanje nimalo boljim

nego samo povećava laži za koje sami sebe uvjeravamo da su istina i samo istina. Priče o “reformskim zakonima”, koji će riješiti bezmalo sve probleme, pričaju nam se već godinama, na desetine takvih zakona je usvojeno, ali je stanje stalno sve gore i gore, pa sjećanja na poratne godine djeluju bajkovito i nedohvatljivo, kao neko vrijeme koje je bilo dobro, ali ga nismo bili svjesni, dok predratno vrijeme izgleda, nije to previše reći, utopijsko u odnosu na sadašnje stanje.

Papa u BiH

Među franjevcima

Ti si pravi franjevac Papa Franjo stigao je na ekumenski i međureligijski susret u sarajevske Kovačiće oko 17:30, praćen vjerskim dostojanstvenicima, policijom, helikopterima, osiguranjem i TV kamerama. Pred Svetištem sv. Nikole Tavelića i pred zgradom u kojoj se nalazi i Provincijalat Bosne Srebrene dočekali su ga brojni građani i sudionici skupa katoličke, pravoslavne, islamske i židovske vjere

i si pravi franjevac! – rekao je to papa Franjo na talijanskom jeziku osmjehujući se našem mladom fotoreporteru, novaku fra Oliveru Livančiću na ulasku u hodnik Franjevačkog međunarodnog studentskog centra u sarajevskim Kovačićima. Papa je pri tome pokazivao na njegove jeans hlače i neke mladalačke cipele koje su se malo vidjele ispod habita. Nitko to osim Pape, dakako, nije mogao primijetiti, niti su ikoga takve pojedinosti zanimale jer su sve 34 www.svjetlorijeci.ba

oči toga 6. lipnja u Sarajevu bile uprte u Petrovog nasljednika. Samo nekoliko trenutaka prije toga Papa je završio s upisivanjem u Knjigu dojmova koju mu je na ulazu pokazao provincijal fra Lovro. Potom je kročio prema kardinalu Puljiću, reisu Kavazoviću, episkopu Grigoriju i g. Finciju, vjerskim vođama koji su se okupili na ekumenski i međureligijski susret. Srdačno se s njima pozdravio i polako hodajući između njih, uputio prema pozornici dvorane sv. Franje u kojoj ga je iščekivalo više od 200 predstavnika Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve, Islamske vjerske zajednice i Jevrejske zajednice, šezdesetak novinara te djelatnici Centra i njihove obitelji. Polazak kolone s Papom prema Kovačićima iz smjera katedrale gdje

je upravo završio susret s duhovnim zvanjima, jedan od policajaca najavio je fra Jozi Marinčiću, gvardijanu samostana, rekavši mu – Stižu za sedam minuta! Otprilike tako je i bilo. Najprije je stigao crveni kombi iz kojega su izišli bosanskohercegovački biskupi. Jedan od njih, dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup, prije nego što će se uputiti prema ulazu u zgradu, okrenuo se na ulici prema građanima kojih se duž pločnika na drugoj strani načičkalo možda i tisuću te glasno dva puta doviknuo Dolazi vam Papa! Iz pravca Skenderije, Zagrebačkom ulicom koja je zbog Papinog dolaska bila nestvarno pusta, otprilike za tih 7 - 8 minuta doista se i pojavio bijeli papamobil praćen s više policijskih vozila i osiguranjem. Da se približava

Zemlja planina

Dalibor Ballian

Grmeč

Krajiška riznica prirodnog blaga Prostranstvo Grmeča u dužini od oko 70 km smješteno je u sjeverozapadnoj Bosni, a krase ga stjenoviti vrhovi i valoviti brežuljci, brojna izvorišta potoka i rijeka, špilje i vrtače

rmeč se proteže većim dijelom sjeverozapadne Bosne, a omeđen je sa sjevera i sjeverozapada tokovima rijeke Une i Sane te Japranskom i zlatnom Saničkom dolinom; s druge strane Bravskim, Petrovačkim, Bjelajskim i Medenim poljem. Kako spada u naše najduže planine, njegova dužina je oko 70 kilometara. Također nekoliko većih mjesta okružuje ovu planinu, a to su Bihać, Bosanski Petrovac, Ključ, Sanski Most i Bosanska Krupa. Grmeč se ne može pohvaliti nekom većom visinom, jer je njegov 40 www.svjetlorijeci.ba

najviši vrh Crni vrh s 1604 m nadmorske visine, uz brojne niže vrhove. U njegovom podnožju proteže se prostrani Podgrmeč s nižim planinskim obroncima Majdan planine i Srnetice. Šira oblast Podgrmečja smještena je između 200 i 1200 m nadmorske visine gdje susrećemo raznolike oblike reljefa u svom punom kontrastu; od stjenovitih vrhova i valovitih brežuljaka, preko visoravni i poljana, kroz riječne kanjone i klisure i na kraju do polja i ravnica. Šumovite padine Grmeča obrasle su četinarskim i bjelogoričnim šumama, među kojima dominiraju bukva i jela. Pored šuma planina je ispresijecana brojnim livadama i poljanama. Posebna vrijednost ove planine su i manji dijelovi šuma koji su zadržali svoj prašumski karakter te danas predstavljaju prave riznice za istraživanje. Pored tih dobro očuvanih šuma, tu je i bogatstvo biljne raznolikosti. Istražene špilje i pećine U hidrografskom pogledu Grmeč je veoma interesantan jer se na njemu

nalaze brojna izvorišta potoka i rijeka uz nekoliko manjih jezera. Za rijeku Sanicu možemo reći da je jedna od najznačajnijih, najinteresantnijih i najljepših. Ona nastaje od dva vrela koja izviru ispod obronaka Grmeča. Prvo vrelo je s manjim jezerom, a drugo vrelo je u pećini. Od ostalih većih hidrografskih jedinica tu su Vojskova, Japra i Korčanica. Od prirodnih jezera treba istaći Saničko i Jabukovačko jezero, ali i mnoga druga Grmečka vrela i izvore. Kako planina Grmeč pripada kraškoj zoni koja se formirala u nizu burnih geoloških procesa koji su se odigravali kroz duge geološke epohe, formirana je današnja struktura tla i reljefa. Zapravo, geološka evolucija ovog područja počinje u mezozoiku (trijasu, juri i kredi) preko kenozoika (tercijaram, paleogena i neogena) i kvartara kad se završava formiranje današnjeg reljefa. Današnji reljef karakteriziraju kraški fenomeni, s mnoštvom špilja i pećina. Od velikog broja, do danas je ispitano njih 15, od kojih je 14 suhih i jedna s vodenim

Tekst: Fra Janko Ćuro

Papa u BiH

Ciao, papa Francesco!

ožda će se ovo što želim reći, u prvi mah, nekome učiniti pomalo patetičnim, međutim, kad se radi o papi Franji, onda čovjek ne može niti bi trebao drugačije, nego upravo kao on: pustiti da riječi same teku, da se rečenice same slažu, da se sve ono nagomilano u glavi i grudima oslobodi. Tako on čini i od toga ne odustaje. Sasvim je jasno da to može i smije činiti samo onaj koji voli, a taj dan je jasno bilo i drveću u Sarajevu: papa Franjo voli. Nadalje, jednostavno moraš biti spontan kad govoriš o čovjeku koji je, kad je izabran za papu, izašao na balkon, a mi otvorenih usta i očiju očekivali njegove prve riječi kao velike i monumentalne. A on je samo

jednostavno rekao: Buonasera! Dobra večer! Tako se mi obično pozdravljamo, tako je jedan između nas stao na taj balkon! Zar nije monumentalno? I taj papa Franjo je došao i otišao iz BiH i njezinog glavnog grada Sarajeva 6. lipnja. Fizički. Međutim, i dalje je on ovdje, u nama, još sabiremo i prebiremo dojmove, radosni što nam je omogućeno u vremenu zacementirati svaki trenutak njegove ljudske blizine i suosjećajnog pogleda iz kojeg se, bez prevoditelja, jasno cijelo vrijeme iščitavalo: tu sam radi vas, svi ste mi važni! Da, ostao je i još će dugo ostati. I to dok ne potisnemo, uspavamo ili pokopamo jednostavnog, iskrenog, suosjećajnog i dobrog

čovjeka u samima sebi, a kojega je ovaj Papa uspio probuditi u svakom od nas, bez obzira na prefikse kojima jedini druge bez zadrške etiketiramo i dobro ograđenih torova u koje jedni druge nemilosrdno guramo! Ne treba mi zamjeriti ako kažem da je on kao dobar roditelj stao ispred svih nas i svijetu, a posebno Europi, tom ugojenom Narcisu, poručio: ovo nije zapećak Europe, ovdje ne žive divlja plemena i bezdušni ljudi! Ovdje su, pored svega što se na površni ponekad i čini, dobri ljudi, ljudi koji su mnogo propatili i koji dan-danas doručkuju, ručaju i večeraju egzistencijalne brige i probleme, budeći se svaki dan uz pomisao: kako danas preživjeti? Kako

srpanj - kolovoz 2015. Svjetlo riječi

Mladomisnici 2015. Vlč. Stjepan Didak – sin Ante i Mare rođ.

Babić, rođen 1989. u Travniku, župa sv. Josipa Radnika – Turbe. Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 1. kolovoza u Turbetu.

Vlč. Vedran Lešić – sin Joze i Antonije

Vlč. Andrej Lukanović – sin Luke i Spomenke rođ. Marković, rođen 1989. u Tuzli, župa sv. Ante Padovanskog – Lukavac. Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 9. kolovoza u Lukavcu.

Fra Ivan Marić – sin Mile i Katice rođ. Topić, rođen 1989. u Mostaru, župa Čitluk. Član je Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 5. srpnja 2015. u Čitluku.

Fra Emanuel Radić – sin Fabijana i Luce rođ. Rimac, rođen 1989. u Bugojnu, župa Uskoplje. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu.

Fra Ivica Radić – sin pok. Ante i Božane rođ. Josipović, rođen 1982. u Kaknju, župa Kraljeva Sutjeska. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 5. srpnja u Kraljevoj Sutjesci.

Vlč. Marin Skender – sin Slavka i Zdenke rođ. Soldo, rođen 1986. u Mostaru, župa Bijelo Polje. Član je Mostarsko-duvanjske biskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 5. srpnja u Bijelom Polju.

rođ. Čović, rođen 1990. u Travniku, župa Presvetog Trojstva – Novi Travnik. Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 19. srpnja u Novom Travniku.

42 www.svjetlorijeci.ba

Vlč. Josip Čule – sin Jure i Gordane rođ.

Fra Ivan Jaković – sin Pere i Marije rođ.

Fra Marin Karačić – sin Blage i Božice

Ćorić, rođen 1990. u Mostaru, župa Kruševo. Član je Mostarsko-duvanjske biskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 12. srpnja u Kruševu.

Marijanović, rođen 1989. u Vukanovićima, župa Vukanovići. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 26. srpnja u Vukanovićima.

rođ. Zeljko, rođen 1988. u Mostaru, župa Široki Brijeg. Član je Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 19. srpnja 2015. u Širokom Brijegu.

Fra Perica Ostojić – sin Anđelka i Zdrav-

Vlč. Damir Pažin – sin Marijana i Ivane

Fra Marijo Plavčić – sin pok. Marinka i

Fra Božidar Štrkalj – sin Vinka i Celije

Fra Ivan Tučić – sin Joze i Mare rođ.

Vlč. Ljubo Zelenika – sin Ante i Ljilje

ke rođ. Bevanda, rođen 1986. u Mostaru, župa Čitluk. Član je Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 26. srpnja 2015. u Čitluku.

rođ. Marijanović, rođen 1988. u Jajcu, župa Jajce. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 2. kolovoza u Jajcu.

rođ. Raguž, rođen 1987. u Mostaru, župa Stolac. Član je Trebinjsko-mrkanske biskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Mostaru. Mlada misa: 4. srpnja u Stocu.

Dijaković, rođen 1989. u Prozoru, župa Rama-Šćit. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 15. kolovoza u Rami-Šćit.

Zorice rođ. Batinić, rođen 1989. u Travniku, župa Vitez. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 23. kolovoza u Vitezu.

rođ. Grubeša, rođen 1990. u Mostaru, župa Presvetog Srca Isusova – Prozor. Član je Vrhbosanske nadbiskupije. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 25. srpnja u Prozoru.

srpanj - kolovoz 2015. Svjetlo riječi

Tragom narodne baštine

Tri stoljeća Sinjske alke

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Zauvijek okrunjena slavi slavlje

Kada se spominje Alka, ne smije se zaboraviti Gospina pomoć u obrani Sinja, a samim time i velika seoba Ramljaka u Cetinsku krajinu

akon što je osmanlijska vojska 1715. doživjela poraz tijekom borbe za Sinj, svjestan povijesne važnosti bitke u kojoj je pobijedio nad50 www.svjetlorijeci.ba

moćnijega neprijatelja, narod Cetinske krajine utemeljio je Sinjsku alku kao spomen na junaštvo svojih branitelja. Alka je kroz ovo vrijeme postala dio narodnoga ponosa i identiteta te motiv brojnim umjetnicima. U Sinju se unutar starih zidina Alkarskih dvora izgrađuje Muzej Sinjske alke koja je 15. studenoga 2010. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. O opsadi Sinja nije sačuvano mnogo građe. Važniji su izvori: Dnevnik opsade, pismo splitskoga nadbiskupa Stjepana Cupillia papi Klementu XI. te proglas i naredba dalmatinskoga providura Anđela Ema nakon obrane. Dnevnik opsade navodi da je 60 000 turskih vojnika stiglo u Cetinsku krajinu. Vojska se u kolovozu utaborila oko tvrđave u Sinju. U tvrđavi su bili don Ivan Filipović-Grčić i sinjski franjevci na čelu s fra Pavlom Vučkovićem. U tvrđavi su izložili Gospinu sliku i molili za pomoć. Budući da se Sinjani nisu htjeli predati, Turci su napali grad, a u zoru 15. kolovoza vojska se povukla. Anđelo Emo, dalmatinski providur, u svojem proglasu od 16. kolovoza navodi da je Bog počeo dokazivati svoju svetu zaštitu ovoj provinciji oslobodivši prošle noći, na dan Uzašašća Djevice, veoma važnu tvrđavu Sinj,izmučenu veoma krvavom opsadom od ogromne turske vojske. U slavu pobjede održane su službe Božje i pucanje topova. Godinu dana poslije velike pobjede

branitelji Sinja i franjevci su u znak zahvalnosti Gospi koja ih je sačuvala dali izraditi krunu, na njezinom dnu napisano je: IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT-ANNO MDCCXV (ZAUVIJEK OKRUNJENA SLAVI SLAVLJE-1715). Europska tradicija Alke Najstariji dokument o Alki potječe iz 1784. Trči se jednom u godini, a rijetko u važnim prigodama i dva puta. Dio je europske tradicije viteških turnira. Alka je željezni kolut koji se sastoji od dva koncentrična obruča spojena s tri željezne prečke. Pogodak u mali srednji

U ime naroda

Marijan Karaula

Partizansko zlostavljanje nevinog Fra Alojzije: Donesoše bokal i vodu. Uzeše pušku, te moje svezane ruke navukoše preko koljena, zavukoše pušku ispod koljena a iznad ruku. Primakoše dvije stolice i okrenuše naslone jedan prema drugom. Digoše mene na pušci i staviše pušku na naslone. Visio sam tako da mi je glava bila desetak centimetara udaljena od poda

arko fra Alojzije Ištuk rođen je 24. travnja 1926. godine u Žiroviću, župa Ljubunčić kod Livna. Roditelji su mu bili Juro i Janja rođ. Gelo. Osnovnu je školu svršio u Ljubunčiću, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, a dva zadnja razreda s maturom polagao je privatno u Sarajevu. Franjevačku teologiju završio je u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 20. travnja 1952. godine. Od 1953. do 1958. studirao je i 52 www.svjetlorijeci.ba

završio studij opće i nacionalne povijesti u Beogradu. Na visočkoj Franjevačkoj gimnaziji predavao je od 1958. do 1976. i od 1982. do 2004. godine povijest i od vremena do vremena vjeronauk, latinski jezik te društveno i političko uređenje SFRJ. Službu II. prefekta u Sjemeništu vršio je od 1959. do 1976. godine, člana uprave provincije 1973-1976. i provincijala od 1976. do 1982. godine. U visočkom je franjevačkom samostanu bio također gvardijan od 1982. do 1991. godine. Umro je 5. prosinca 2004. godine u Visokom. Pješice iz Livna za Sarajevo Fra Alojzije je 2. svibnja 1944. godine završio VI. razred Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Mjesec dana raniji završetak uslijedio je zbog nestašice hrane u Sjemeništu, a i zbog teških ratnih (ne)prilika. Malo duži školski raspust proveo je uglavnom kao “župnik” u Vidošima. Naime, u to doba nije bilo svećenika da zamijeni umrlog vidoškog župnika fra Pašku Velića, pa je čuvanje kuće i vođenje župnog ureda cijelog ljeta, sve do blagdana Male Gospe, povjereno fra Alojziju, tada sjemeništarcu Marku Ištuku. Nakon toga je mjesec dana čekao u samostanu na Gorici priliku da se povrati u školske klupe u Visokom. U međuvremenu su partizani osvojili

Livno i cijeli livanjski kraj. Prilika za putovanje ukazala mu se 25. listopada kada je gorički gvardijan fra Serafin Sarić namjeravao pješice preko Mostara poći u Sarajevo i sa sobom je poveo sjemeništarce fra Alojzija i Vinka Kasala. Nu, u Sarajevo nisu stigli jer su partizanske straže bile na svim prolazima. Došli su do Podhuma i onda se mjesecima skrivali po šumi, privatnim kućama ili u župnim uredima livanjskog kraja. Rastali su se u Čukliću. Na koncu se fra Alojzije vratio svojoj rodnoj kući u Žirović i, nakon skrivanja nešto više od mjesec dana, ondje bio uhapšen navečer 11. veljače 1945. s još nekim civilima s kojima se krio u štali. Razlog njegova skrivanja bila je želja da nastavi školovanje i strah od mobilizacije odnosno upućivanja na ratište. Uhapsio ga je čuveni Đorđilo Jović s nekoliko svojih vojnika. Iz Žirovića su uhapšenike poveli vezane pješice najprije u Čelebić, udaljen oko petnaest kilometara, a potom opet pješice u Livno. U zatvoru u Livnu fra Alojzija su nekoliko puta ispitivali, tukli udarajući nogama u leđa i sa strane i tražili da prizna što su htjeli čuti: koliko ima vojske u šumi, koliko i kakvog oružja, koliko topova… Mučenje na spravi O tom ispitivanju i mučenju fra Alojzije je pričao:

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

U društvu malog čovjeka Sveti ljudi vrlo dobro osjećaju zlo oko njih. Osjećaju, ne osuđuju, nego mole. Slijede put Onoga koji je svojim životom svijet otkupio, a svijet se opet ne želi spasiti nego srlja u propast. Ne dopušta dobru da se razvije, svaku klicu ubija čim se pojavi i ne da svjetlu van

oliko nade i toliko pozitivnih osjećaja i... zajedništvo. Ljudi su pokazali silnu potrebu za sigurnošću, za uvjerenjem da će biti bolje i da barem netko može postići, s ljudske strane, da se to i dogodi. U zraku se osjećala nemoć čovjeka da se obrani od licemjerja, laži i svakodnevnih prijevara. I onda dođe čovjek u bijelom, stranac a opet tako bliz i nosi utjehu i lijepu riječ. U njegovu prisustvu osjeća se blagost, lakše se podnosi misao izgubljene nade, lakše se diše. Iako je bilo strašno vruće, iako je sunce nemilosrdno pržilo, svi su sjedili i čekali. Čekali tako rijetko 54 www.svjetlorijeci.ba

su koga. Čekali su sve ono što im svakodnevica stalno odnosi, ono što im se obećava, a nikad ispunjava. Čekali su ne vjerujući da će doći baš zbog njih. Dugo su čekali i onda – uz buku i silne najave, stiže Papa skromno i mirno. Kao i onaj koga je donosio

ljudima, stiže skroman i ponizan i bez želje da se svidi, da ga se dojme skupi dijelovi protokola i prijetvorne riječi okupljenih, odgovornih i nejasno uposlenih. Stajao je tamo i podsjećao na nekoga, nekoga koga smo nosili u srcima, nekoga čiji su dolazak

Dobra strana života

Viktorija Banić

Ogrnuti plaštom topline Pokazalo se, kao i toliko puta do sada, da najviše dobiva onaj koji daje sebe. Toplina takvih ljudi, njihovo umnogostručeno davanje, odmorište je za dušu i rasadnik smisla za sve nas u životu ozeble, tako željne ogrnuti se plaštom njihove topline

oznavala sam mladi bračni par. Imali su svoj uhodani, privatni posao. Marljivi i zadovoljni. Život se slagao po svim segmentima. Reklo bi se prema željama. Osim djece. Koliko god ih željno iščekivali i dalje su ostajali samo njih dvoje. Stigli su tako na vrata doma za nezbrinutu djecu i zavoljeli, tijekom svojih sve češćih posjeta, jednu povučenu djevojčicu. Kad su se izjasnili da žele pokrenuti formalni postupak posvojenja, rečeno je da im uprava doma ne namjerava ništa nametati niti uvjetovati, ali žele im pojasniti situaciju. Ta djevojčica, naime, ima mlađu sestru i bilo bi idealno, ako je to ikako moguće, da se djeca ne razdvajaju. Razmišljali su i razgovarali jednu noć, 56 www.svjetlorijeci.ba

sutra su se vratili i pokrenuli postupak posvojenja za obje. Formalnostima je udovoljeno, vrlo brzo su se svih četvero snašli i pronašli jedni druge kao dijelove četveročlanog životnog tima. Sa boljim i lošijim danima, baš kao i svaka obitelj, ali bez tračka sumnje u ispravnost vlastite odluke. Nakon nekog vremena opet poziv iz doma. Rečeno im je da je biološka majka rodila, u međuvremenu, još jednu djevojčicu, koja je također primljena u dom jer se nema tko o njoj skrbiti. Najprije, eto, njih o tome obavještavaju. Ponovila se priča o jednoj noći razgovora i razmišljanja. Sutra su sjeli

djece, zamolio ga je da ode s njim. S nadom da se možda neko dijete i njemu, kao mali čičak, zakači za srce. Međutim, izgubio je svaki pojam i o prijatelju i o svijetu oko sebe kad je ugledao krupne oči jednog malog dječaka. Kako bi se reklo – “kliknuli su na prvu”. Sve što je poželio je da i tog malog čovjeka dovede u njihovu sada već brojčano “ozbiljnu” obitelj. Šuma formalnih zapreka u postupku njegova posvojenja nije ih pokolebala. Sjećam se prekrasnog vremena i širokih osmjeha na dan njegova krštenja. Bespomoćno dijete je, u međuvremenu, naraslo do dječačića koji je

Izazovi prvog do sebe da učini u roku 24 sata neko dobro. Bilo kome. Anonimno. Bilo što. Kakav bi to svijet bio već prvoga dana... Za početak, krenuti od sebe u automobil svoje dvije djevojčice i zajedno otišli još jednom pokrenuti papirnati postupak da kući dovedu i treću. Tako je četveročlani tim postao peteročlani, jači za još jednu malu glavicu. Život se nastavio u svom kazališnom šarenilu još bogatiji i brži. I opet je vrijeme donijelo miran ritam života, sve dok nije otac obitelji jednu večer ispričao supruzi da je ponovo bio u domu. Ovaj put s prijateljem. Kako ni on i njegova supruga, također, nemaju vlastite, rođene

tog dana već imao i malu kravatu oko vrata… Nastavili su oni tako, sada već šest pari ruku, pružati prema suncu. Život mi ih je odnio iz vida. Zadnje što sam provjereno znala o njima je da upravo razmišljaju o tome kako bi bilo baš lijepo da njihove kćeri i sin imaju još jednog brata. Koliko ih poznajem, sigurna sam da nisu dopustili da im se išta ispriječi na putu do još jednog dječjeg srca. Baš kao ni protekla četiri puta. Pokazalo se, kao i toliko puta do sada,

Priča

Jozo Mašić

Prsten N

isam siguran je li ovo stvarnost ili još uvijek živim bunilo iza sitnomrežaste zavjese iza koje se probudih, zapravo iza koje probdjeh noć mrtvajući, s bolovima u glavi, u rukama, a pod lijevim pazuhom sve se modri od udaraca. Ne znam jesam uopće spavao ili sam u laganoj izmaglici sna stiskao prsten pokušavajući ga cijele noći sakriti pod jedan od bozavaca. Tutnji u glavi, nikad iščiliti iz moždana!? Može li se ovo zvati snom, može li se buđenjem zvati bijeg iz ove ognjice? Znam i pamtim sve što se dogodilo. Snijeg je prekrio i brdo i dol, i selo i Kik. Mećava napokon prestala, vijavica malkice utihnula, no nebo se opet vuni. Ne smeta, evo nas već za niskom drvenom sinijom: pokrivamo, išćilimo, boškamo, paramo… Pred nama su bozavci i zlatni Kuljin prsten što ga je na kartama zaradio u Belgiji. Počinjemo bez Kulje, a znamo da nam to ne će proći: kad god bane, otkrit će ti ga i ne gledajući. No, uzdamo se skupiti kojega konja, dok nalet ne dođe. Prvi će Purgo. Nabio škrlak nad čelo, jedva vidi bozavac koji potkriva, pa sve meće jedan na drugi. Zalud se uzdasmo, banu Kulje. Pita, tko je krio i kad mu rekoše, poče očima kružiti nad sinijom i domalo uprije prstom u dva bozavca na sredini biljca. “Ova dva će dati prsten”, reče siguran u se. “Ne budali, nisi ni gled’o a tvrdiš…” “Neka nisam, vidim da ga oči nose na njih”, kaže, pa šapće Iki, ali da i Purgo čuje: ‘Tako je nike godine, dok je krio prsten, sam otkrio čije dite pod pasom nosi Maca Grgina. Nije dugo tribalo da se pokaže da je njegovo…!’ “Kulje, ne vriđaj”, obrecnu se Purgo, “jerbo i ja znam za neke tvoje kudilje, povisma i vrtena!” “Ne znaš ti ništa; eto ti prsten viri ispod toga purgavog imenjaka…”, pokušava ga isprovocirati Kulje. “Ne u ruci, u glavi ti drhti odluka. Satrt ćeš prsten napetim možđanim; s čime ćemo igrati…?” Oho, žestoko je počelo, daj Bože da fino svrši…! Teška je ovo i naporna igra, preteška, i za ruke i za glavu: umoriš se kao da si cijeli dan kosio, kopao ili snijeg razgrtao! U njoj se sve skupilo: znanje i vještina, mudrost 62 www.svjetlorijeci.ba

i lukavost, pronicavost i promućurnost, vidovitost i promišljenost, ali i smirenost, pozornost i dobro pamćenje. Sve moraš imati. Neki još ovome dodaju i lopovluk, pokušaju varati, pa se ti, brajo, s takvima nosi i bori! I upravo to se zgodi. Ne može Manjino od njega. Domislio se lopuža kako sve prevariti! Odavno ga nije bilo u igri, dao se na kladionice, volio je kocku. Govorio bi: ‘Pa i apostoli su Matiju umjesto Jude izabrali kockom…’ Istina je – zadijevao bih mu bubicu u glavu – ali što bi Isus rekao na to? Već je bio izgovorio onaj vapaj Ocu, prije negoli su vojnici kockom počeli dijeliti među se njegove haljine!? Ne obazire se Manje na te moje prijepore, uze prsten, otvori šaku i pokaza ga; sve je u redu, tako valja. Poče kriti: prvi bozavac – prazan, drugi isto, pokrij i bjež’ s rukom među noge (polako, stući ćeš jaja!) ili pod pazuh; i treći prazan… Pod četvrtim nešto vavolji, ali ga ne ostavi i opet s rukom pod pazuh; peti, šesti…; oho, evo ga, prazna ruka, dakle, tu ga je već zbublio. Ostavio si ga, džaba kriješ - već mu dobacuju, kušaju ga kako bi bili sigurni da ga je tu ostavio, no on se ne odaje, nastavlja do kraja. Kad sve pokri, podnimi se, nabi kapu na oči, utaći se, da se ne oda. Zaišćiliše, i sad je sve u Kuljinoj glavi i ruci: ta malo kad je vele mašio! Diže Kulje bozavac – prazan, viru ti zadajem!? Izvuče Manje ruku ispod pazuha, trebala bi biti prazna, ta davno ga je ostavio, i s praznom rukom opet pod bozavac. Poteže Kulje potkrivak, računa prazan, ali nu čuda: kao da su ga nevidljive vile tu donijele!? Ruku je odavno nosao praznu, izazivački je čak otvarao, otkud sada prsten tu!? Oho, evo konja za Dočane! “Ništa”, veli Kulje, “krij ponovno!” I opet uze Manje prsten, pokaza ga i poče kriti. I dogodi se opet isto: udariše na patku! Tko se ovomu nadao?! Uto skoči Kulje - mogao si vraga jednom prevariti ali dva puta – teško; ote mu prsten i podiže mu lijevu ruku u zrak u znak pobjede! Vesele se Dočani, zgledaju se Brižani, a Kulje – svi da vide - istrgnu kožni džepić zašiven pod samim pazuhom. Odjeknu pleska, uznemiri se sijelo, skočiše ljudi i bi zla bilo da ga ne smiriše, jer Manje ispotaje izvuče nož i zari ga kroz bozavac u siniju. Zgrabi vrećicu, ustade

Od snova sazdani

Mile Stojić

Hrvošvabe Živeći između svijeta blagostanja koji su gradili i kojemu nisu pripadali (niti su u njemu sudjelovali) i skučenosti vlastitog zavičajnog prokletstva, ovi ljudi su se izgubili u labirintima sudbinskih i životnih staza i bogaza

ijest da će se od 1. srpnja Hrvati neograničeno moći zapošljavati u Njemačkoj obradovala je mnoge mlade ljude – govori se o odlascima desetina tisuća u potrazi za kruhom i sigurnijom egzistencijom. Lopovska i koruptivna država, nesposobna da se brine za svoj mladi naraštaj, izvozit će najvrjednije što ima – mladiće i djevojke, roblje u punom naponu snage, spremno da radi pod svim uvjetima. Država koja ne mari za svoj podmladak i pušta ga da izgrađuje tuđe zemlje vrijedna je prezira. Sve je isto kao i prije, osim što će se nekadašnje Jugošvabe sad zvati Hrvošvabe, ili tako nekako. Ti novi gastarbajteri zarađivat će novce u bijelom svijetu, a donositi ih ovamo da ih troše patrioti i narodni paraziti, sve pod parolom obrane nacionalnog dostojanstva. Budući da me ova tema neposredno tangira, jer mi je otac bio gastarbajter, malo sam ju istraživao, kad i sam bijah nekom vrstom “gostujućeg 64 www.svjetlorijeci.ba

radnika”, prisilno provevši više od jednog desetljeća u Beču. Historijat gastarbajterstva u Austriji počinje godine 1964, kad je sklopljen ugovor o “vrbovanju” s Turskom. Dvije godine kasnije sličan akt potpisan je i s Jugoslavijom. Emisari austrijske privrede koja je bila u ekspanziji, putem diplomatskih institucija svoje države tražili su tad radnike za najteže građevinske i druge poslove, ljude koji su u svojim zemljama bili ucijenjeni nezaposlenošću i bijedom. Samo deset godina od odobravanja radnog boravka (Arbeitsbewilligung), godine 1973. u Austriji je živjelo više od 227 000 zaposlenih gastarbajtera, od kojih je većina potjecala iz bivše Jugoslavije, pretežno iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Gotovo svu modernu infrastrukturu austrijske države – tvornice, autoceste, tunele, oblakodere i podzemne željeznice – izgradili su ti polupismeni šljakeri s juga, a da se nikada nisu integrirali u austrijsko društvo. Perspektive tih ekonomskih migranata ostale su u velikoj mjeri i danas nevidljive. Živeći između svijeta blagostanja koji su gradili i kojemu nisu pripadali (niti su u njemu sudjelovali) i skučenosti vlastitog zavičajnog prokletstva, ovi ljudi su se izgubili u labirintima sudbinskih i životnih staza i bogaza. U domovini bijahu neomiljeni zbog novca koji su krvavo stekli i predrasuda što ih je o njima stvarala ideološka država (“jugošvabe”), u inozemstvu su bili tretirani kao građani drugog razreda, domoroci, Tschuschen i Kanaken, ovi ljudi su najčešće pristajali

na dvojnost izraženu kunderinskom sintagmom o životu što je uvijek drugdje. Radeći od jutra do sutra po visinskim i podzemnim bauštelama (u naš su jezik donijeli i brojne iskvarene germanizme poput ovog), spavajući po izbama i barakama, ovi radnici na privremenom radu u inozemstvu (službeni kardeljevski idiom) štedjeli su za veleljepne kuće koje su novoizgrađene ostale zvrjati prazne po vrletima i gudurama zapadne Hercegovine i Dalmatinske Zagore. “Ko ne može k..... kupus sadit’, nek ne ide u Njemačku radit”, glasi suvremeni deseterac iz Hercegovine, koji sugerira spolnu i dobnu strukturu gastarbajterske populacije – inozemstvo je bilo zainteresirano samo za one najpotentnije, one na vrhuncu snage. Odlazak polupismene težačkopastirske populacije u najrazvijenije velegradove donosio je mnogobrojne osobne i obiteljske drame, najčešće u prvoj generaciji, o čemu je dosta u nas pisao hercegovački autor Petar Miloš. Druga generacija donijela je već prve tehnički obrazovane ljude, dok je treća dala i prve njemačkogovorne pisce – dvije izuzetno uspješne mlade njemačke književnice Jagoda Marinić i Marica Bodrožić, obje objavljene kod Suhrkampa, djeca su gastarbajtera iz Zagore. Pa ipak, visoko obrazovanje kod tih obitelji još je rijetkost, jer se djeca treniraju za golo preživljenje. Osjećaj egzistencijalne nesigurnosti u “tuđem svijetu” usmjerava djecu u pravcu zanata i trgovine. Tako su tri najpoznatije zelene tržnice Beča Naschmarkt, Hannovermarkt i

Duh Afrike

Anđelka Fitz, volonterka

Joseph odbacio štaku Kao osoba čiji otac boluje od multiple skleroze i čiji je nećak bio stopostotni invalid jako sam dobro upoznata s izazovima s kojima se susreću ljudi s invaliditetom. Moram priznati da me uvijek zatekne način na koji se ljudi ovdje odnose prema takvim osobama

eć je prošlo pet mjeseci otkako sam Osnovnu školu Sveta Nedelja zamijenila školom u Kivumu. Iako sam se već trebala naviknuti na neke stvari, još uvijek mi to ne polazi za rukom. Neprestano radim ono što mi fra Ivica kaže da ne bih smjela, uspoređujem. U Africi je to ovako, a kod nas onako. Kao osoba čiji otac boluje od multiple skleroze i čiji je nećak bio stopostotni invalid jako sam dobro upoznata s izazovima s kojima se susreću ljudi s invaliditetom. Moram priznati da me uvijek zatekne način na koji se ljudi ovdje odnose prema takvim osobama. Nije da je situacija kod nas savršena, ali se takvim osobama 66 www.svjetlorijeci.ba

pristupa s određenim poštovanjem. Postoje razne udruge koje im pomažu. Poslodavci se potiču da ih zapošljavaju na njima prikladnim radnim mjestima. Ovdje toga nema, to je sramotno, vrlo često se smatra prokletstvom te obitelji takve osobe vrlo često sakrivaju. Iz razgovora s franjevcima iz okolnih zemalja saznala sam da Ruanda nije iznimka. Situacija je takva i u okolnim zemljama. Joseph, Paulo, Dorothee, Alexis Pokojni fra Vjeko Ćurić (1957 - 1998) je imao drugačiji odnos i posebno je privlačio one kojima je pomoć potrebna, a fra Ivica je to nastavio. Zbog toga u školi imamo nekoliko osoba s tjelesnim invaliditetom. Nekoliko naših učitelja, Joseph, Dorothee i Alexis su svoje mjesto naši u našoj školi. Bez obzira na obrazovanje, teško da bi

imamo neko slavlje i vidim da odbaci štake i pleše s nama. Imam osjećaj da je prihvaćen od drugih učitelja. Paulo, kako mi ovdje zovemo Jean Paula, je voditelj stolarske sekcije. Prije nekoliko godina doživio je tešku prometnu nesreću. Vozio se s prijateljem na biciklu kada ih je pokupio auto. Prijatelj je preminuo, a on je imao tešku ozljedu glave zbog čega je izgubio uho. I on je bio na obuci u Kanadi tri mjeseca. Dorothee predaje informatiku. Počela je raditi prošle godine. Ona hrama. Prije nekoliko mjeseci sam u Ugandi baš o tome razgovarala s dr. Šarić, anesteziologinjom iz Klaićeve bolnice. Razgovarale smo o tome kako u Hrvatskoj više nema toliko hromih ljudi kao prije. Opet uspoređujem. U Hrvatskoj sve bebe idu na snimanje kukova i ukoliko postoji neki problem

Dio kontejnera je preuređen u prostor za strojno pletenje u kojem rade tri osobe s invaliditetom. Strojevi za pletenje kupljeni su u Ugandi, a veći dio sredstava je osigurao Misijski ured iz BiH našli posao negdje drugdje. Joseph, voditelj krojačke sekcije je u našoj školi već godinama. Prebolio je celebralnu paralizu te se kreće uz pomoć štaka. Bio je na doškolovavanju u Ugandi, a bilo mu je omogućeno i stručno usavršavanje u Kanadi. Moram priznati da me najviše veseli kada

to se riješi na vrijeme. Ovdje to, naravno, nije slučaj. I takvi ljudi moraju živjeti s odbijanjem. Zadnji je stigao Alexis. On je stolar i kod nas je manje od dva mjeseca. Ima izraslinu na usni i nitko drugi ga ne bi primio. Nije se stalo na tome. Kada je prije nekoliko godina stigao kontejner

Kap dobrote Dobročinitelji za mjesec lipanj 2015. Za Fond Kap dobrote NN, Sarajevo Ankica Jurić, Sarajevo Zdravko Mijić, Švicarska Vera Babić, Švicarska Stipo Breljak, Švicarska Ljubica Baban, Kiseljak Karlo Miletić, Dubrovnik

200 KM 50 KM 50 CHF 100 CHF 100 CHF 40 KM 200 HRK

Za HKO KSA HKM Berlin Za Patrika Ivanovića Pavić Plast Livno Ratimir Bodulušić, Njemačka Za Petra Ramljaka Kata Vidović, Austrija

966,91 EUR 50 KM 50 EUR 55 EUR

Za Leonitu Gabrić Kata Vidović, Austrija

55 EUR

Za školovanje mladih fratara u Africi: Elur Proizvodnja promet i usluge 100 KM Ana Antonelli, Othmarsingen, Švicarska 100 CHF

Akcije koje traju Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma. Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema. Petar Ramljak obolio je od teške bolesti – Leucosis lymphoblastica acuta. Skromna primanja oca Gorana i bakina mirovina ni približno nisu mogli biti dostatni za liječenje malenog Petra. Petar je počeo s intenzivnim kemoterapijskim liječenjem koje će, prema prognozama liječnika, biti dugotrajno. Sada mu je potrebna pomoć ljudi dobroga srca. Ubrojimo se među njegove dobročinitelje i pomozimo da prebrodi ovu tešku bolest. Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije. 72 www.svjetlorijeci.ba

Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu. Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloična leukemija. Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji, zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži. Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju

njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno. Molba za pomoć Leonita Gabrić, kći Davora i Vedrane r. Plavčić, iz Bučića, rođena 17. ožujka 2008, jedna je od trinaestoro djece u svijetu koja boluje od teške bolesti tumora kostiju. Do sada je imala dvije teške operacije, odnosno transplatacije kostiju u Beogradu, koje su koštale 30 000 €. Na treću transplataciju kostiju ići će 15. srpnja 2015. Ovim putem u ime male Leonite i njezinih roditelja obraćam se kao župnik ove župe Vama i vjernicima vaše župne zajednice te Vas molim da pomognete u financiranju treće transplatacije. Svoju pomoć možete poslati na adresu: Vedrana Gabrić Balići bb, 72 290 Novi Travnik, BiH Intesa Sanpaolo Banka d.d. Bosna i Hercegovina Obala Kulina Bana 9a 71 000 Sarajevo BA39 1542099993733132 SWIFT: UPBKBA22 Fra Ilija Jurić, župnik Bučića

Medicinski kutak

Maligni melanom

Dr. Boris Adašević specijalist pedijatar

Najopasniji oblik raka kože Postoje četiri tipa melanoma kože od kojih se tri vrste šire površinski i tada se najlakše liječe kirurškim putem. Nodularni melanom je najteži oblik jer nema prepoznatljive faze površinskog širenja, obično se očituje kao duboko invazivan karcinom koji rano stvara metastaze

rijeme je godišnjih odmora i ljetnih vrućina te učestalijeg izlaganja naše kože suncu. Osim blagodati koje ljeto nosi sa sobom ono nam može donijeti i pojačan rizik od razvoja jednog od najzloćudnijih karcinoma – malignog melanoma. Izazov je razlikovati melanom kože, koji može biti smrtonosan, od ostalih promjena na koži koje su većinom benigne prirode. Melanom nastaje u melanocitima, stanicama koje proizvode melanin, pigment koji koži daje boju. Maligni 74 www.svjetlorijeci.ba

melanom se osim na koži može pojaviti i na sluznicama (npr. usne, nosne šupljine, anogenitalnog područja ili unutarnjih organa), oku i u središnjem živčanom sustavu. Od njega mogu oboljeti odrasle osobe bilo koje dobi, čak i mlađe osobe (počevši od sredine mladalačkog doba). Incidencija se melanoma povećava u cijelom svijetu. Razlog većoj incidenciji nije jasan, ali bi mogao biti u povećanoj izloženosti suncu tijekom rekreacije, pogotovo u ranom razdoblju života. Osobe najpodložnije melanomu su one sa

svijetlim tenom, crvenom ili plavom kosom, plavim očima i pjegicama te one koje slabo tamne i lako dobiju opekline prilikom sunčanja. Postoje četiri tipa melanoma kože od kojih se tri vrste šire površinski i tada se najlakše liječe kirurškim putem. Četvrta vrsta melanoma tzv. nodularni melanom je i najteži oblik jer nema prepoznatljive faze površinskog širenja, obično se očituje kao duboko invazivan karcinom koji rano stvara metastaze. Kod 70% ranih pojava promjene na koži, povećanje ili

Ružičnjak

••

•

Booog svima, koliko Vas ima J! Evo nas u ljetnom sunčanom mjesecu kojemu se radujemo zbog godišnjih odmora J. Ali, mi nismo još na godišnjem odmoru, nego smo ovaj put bili još vredniji, pa smo samostalno izradili licitarska srca. Licitarska su srca idealan poklon i znak pažnje dragoj osobi - lijepa su i simbolična te su neprocjenjiva ukoliko ih sami napravimo. Kako bi ova aktivnost bila još zanimljivija, odlučili smo uključiti i roditelje. Zajedništvo obitelji i međusobna suradnja roditelja i djece ono je čemu svi težimo i zato smo odlučili ovu aktivnost napraviti zajedničkim snagama. Rezultat nije izostao J Uvjerite se i sami i krenite u još jedan izazov s nama J! •

••

•

76 www.svjetlorijeci.ba

Kako bi ih roditelji i djeca zajednički mogli ukrašavati, licitarska srca prvo treba napraviti, pa smo taj dio posla napravile mi odgajateljice. Tijesto smo napravile od sljedećih sastojaka: 1 kg šećera, 6 dcl vode, 30 g praška za pecivo i 2 kg glatkog brašna. Sve izmiješati i ostaviti nekoliko sati na tamnom mjestu.

•

Licitarska srca

Potreban pribor: što više šarenih perlica, puknutih ogrlica i narukvica, plastičnih ogledala, šljokica, ljepila sa šljokicama, praha u boji...

Naši pokojnici

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Tomislav Šekerija (1995 - 2015) Dana 28. lipnja 2015. pogodila nas je vijest o teškoj prometnoj nesreći u kojoj je, vozeći se iz Bugojna u Uskoplje, u mjestu Gračanica svoj mladi ovozemni život izgubio naš kolega i prijatelj Tomislav Šekerija iz Ždrimaca kraj Uskoplja. Tijelo pokojnoga Tomislava pokopano je 29. lipnja na ždrimačkom groblju. Misu zadušnicu predvodio je meštar bogoslova fra Danimir Pezer, a na ukopu su, uz velik broj prijatelja i rodbine, bili nazočni

bogoslovi i novaci Bosne Srebrene, kao i dvojica novaka Hercegovačke franjevačke provincije čiji je kolega bio pokojni Tomislav. Tomislav je rođen 12. svibnja 1995. u Tomislavgradu od oca Slavka i majke Ivke r. Čuljak. Nakon završenih osam razreda u Uskoplju, školovanje je nastavio u Sjemeništu i Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom gdje je prošle godine i maturirao. Prebirući sjećanja na pokojnog prijatelja, nemoguće je ne posvijestiti si vedrinu i raspoloženje kojim je zračio u susretu s drugima. Gotovo uvijek

nasmijan, spreman na razgovor i šalu, ostavljao je na sugovornike dojam poštena i dobra čovjeka – upravo ljudine. Možda i ne misleći o tome, svojim karakterističnim oslovljavanjem svakoga rođom, stvarao je određenu bliskost s osobama s kojima je stupao u kontakt. S vjerom i nadom u uskrsnuće, iskrenu kršćansku sućut izražavamo roditeljima i braći Ivanu i fra Juri. Neka mu milosrdni Bog udijeli vječni pokoj u svome krilu.

Franjo - Milenko Majdandžić (1936 - 2015) Opremljen svetim sakramentima umirućih, osnažen nadom i vjerom u uskrsnuće i vječni život, 7. lipnja 2015. naš tata, suprug i djed, spremno se odazvao pozivu Gospodara žetve. Dugogodišnji prakaratur, umirovljeni poštar, bogataš u srcu i duši, “siromašak” koji je administrativno, prije tridesetak godina, svu svoju zemnu imovinu ostavio svojoj djeci, nekvalificirani ali vrsni mesar, ustrajni biciklist

bez lente i “žute majice”, zaneseni narator anegdota i priča iz starina, pretplatnik Glasa koncila i Svjetla riječi, zemljoradnik koji je poput svog asiškog Imenjaka volio i osluškivao zemlju i vodu, šumu i ptice, nebo i cvijeće, otišao je da na tihanim izvorima ugasi žeđ i na poljanama zelenim potraži odmora. Sahranjen je 9. lipnja na groblju Carica. Nazvavši ga stupom župne zajednice, ukopni obred je predvodio fra Dominiko Batinić uz asistenciju fra Joze Šarčevića, uz nazočnost fojničkih fratara fra Franje Miletića i fra

Ivana Pervana, obitelji, mnogobrojne rodbine, prijatelja, susjeda i poznanika. Nakon ispraćaja zemnih ostataka služena je sveta misa zadušnica u župnoj crkvi sv. Ante u Busovači. Obitelji Majdandžić, Ljubos, Okić te mnogobrojni vjernici na oltar zahvalnosti stavili su molitve za pokojnog Franju - Milenka Majdandžića. Ostat će zapamćen po svojoj vedrini, predanju, susretljivosti i neposrednosti, a mi koji smo ostali iza njega molimo: “Okreni lice Gospodine i blago njegovim koracima sudi...”

Janja Kalfić (1929 - 2015) Dana 5. travnja, u bolnici u Tešnju, u 86. godini života, okrijepljena svetim sakramentima umirućih, preminula je uzorna vjernica Janja Kalfić iz Donje Vijake kod Vareša. Janja je rođena 1929. godine u pobožnoj i brojnoj obitelji Kalfić. Njezin brat, također pokojni, fra Berislav Kalfić (umro 2012. godine) bio je član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Janja je bila žena reda, rada i molitve. Još davne 1953. godine doselila je u Tuzlu u potrazi za zaposlenjem, ali zbog njezine

vjere i redovita odlaska na svete mise, dugo je bila uskraćena za radno mjesto. Nakon što je prošlo mnogo vremena, zapošljava se u Hotelu “Tuzla” gdje je i zaradila zasluženu mirovinu. Kada je završila svoj radni vijek i otišla u mirovinu, dnevno je pohađala svetu misu u župnoj crkvi Svetih Petra i Pavla u Tuzli. Rado je pomagala časnim sestrama u Samostanu u Tuzli. Također je bila i kuharicom u nekoliko župa. Bavila se šivanjem misnica, albi i oltarnika, darujući ih župama i svetištima. Preko 60 godina je bila članicom Franjevačkog svjetovnog reda, a u samostanskoj crkvi

u Tuzli je dugi niz godina predmolila molitvu krunice. Godine 2006. se iz Tuzle preselila u svoju dragu Vijaku, da bi nedugo nakon toga oboljela. Bolest je strpljivo podnosila, s krunicom u ruci i čvrstom vjerom u Božju providnost. Sahranjena je na groblju u Donjoj Vijaci, a sprovodne obrede je vodio župnik fra Marinko Štrbac. Stoga, s čvrstim uvjerenjem, možemo slobodno kazati: Draga Janjuška, neka te dragi Bog nagradi za svako tvoje dobro djelo koje si učinila. Počivaj u miru Božjem!

80 www.svjetlorijeci.ba

Novaci Bosne Srebrene

Tvoji Tuzlaci

U SPOMEN Pero Biljaka († 2015) Dana 25. lipnja navršile su se četiri duge i teške godine bez tebe, dragi naš Pero. Zahvalni za tvoju ljubav i dobrotu, uvijek ćemo te se sjećati i s ponosom čuvati u našim srcima. Počivaj u miru Božjem, tvoja supruga Mira s obitelji. Kata Burečić († 2014) Prošla je jedna tužna godina otkad te dragi Bog pozvao k sebi. Draga moja mama, puno te voli tvoja kći Ruža.

Ponuda u Hrvatskoj pošti Mostar

Stjepan Burić († 2009) Iako te nema oči te traže, srce te zove. Roditelji, sestre i braća. Josef Otto († 2008) Vrijeme ne briše sjećanja i uspomene. Počivaj među anđelima! Tvoji najmiliji

zračila samo dobrota i mir. Neizmjerno nam nedostaješ. A onda si, na sam dan Blažene Djevice Marije Kraljice, 22. kolovoza 2007. zauvijek zaspala, bez straha, s osmijehom na usnama. Dobri su te anđeli poveli tamo gdje samo ljubav caruje. Isus te uzeo k sebi, jer te ljubio i dao ti svjetlo i mir vječnog života. “Kad se probudiš tamo gdje u ljubav vjeruju, sačuvaj mjesto i za nas na svom oblaku”. Ne možemo te vratiti, ali te možemo zauvijek voljeti. Tvoji mama i tata

Ivona Jurić († 2007) Spominjemo te s ljubavlju i ponosom što smo te imali. Prošlo je osam teških godina bez blizine tvog toplog zagrljaja, blagih očiju i plemenita srca, iz kojih je

Manda Sičaja († 1986) Naša draga mama Manda Sičaja živi s nama u mislima i srcima. S ljubavlju i poštovanjem, njezina djeca Ivuša, Luce, Kate, Mare, Ane, Anđe i Ante.

Paketska ambalaža U ponudi Hrvatske pošte Mostar nalazi se i paketska ambalaža. Prikladne kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena stigne do primatelja. Kada vam se ukaže potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP Mostar možete pronaći paketsku ambalažu u deset različitih dimenzija:

Naziv artikla

Dimenzija (mm)

Cijena (KM)

Paket - kuverta M

240x185

0,80

Paket - kuverta XL

370x290

1,20

Paket za slike

80x80x740

1,50

Paket za knjige

310x220x90

1,70

Paket za bocu

310x110x110

2,00

Naziv artikla

Dimenzija (mm)

Cijena (KM)

Paket S

230x150x90

1,20

Paket M

300x200x100

1,70

Paket L

300x230x140

2,00

Paket XL

300x240x230

2,50

Paket XXL

480x300x200

3,00

e-mail: stamps@post.ba www.post.ba

srpanj - kolovoz 2015. Svjetlo riječi

Iz Papine propovijedi u Sarajevu, 6. lipnja 2015. Postoje neki koji bi namjerno htjeli stvarati i izazivati ovu klimu, posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje. Ali rat podrazumijeva djecu, žene i starce u izbjegličkim kampovima; podrazumijeva prisilno napuštanje domova; podrazumijeva razrušene kuće, ulice i gospodarske objekte; podrazumijeva iznad svega tolike razorene živote. Vi to vrlo dobro znate, jer ste sve ovo doživjeli upravo ovdje: kolika patnja, kolika razaranja, kolika bol! Danas se, draga braćo i sestre, još jednom iz ovoga grada uzdiže vapaj naroda Božjega i svih muškaraca i žena dobre volje: nikada više rata! Usred ove ratne klime, poput sunčeve zrake koja prodire kroz oblake odzvanja Isusova riječ u Evanđelju: Blago mirotvorcima (Mt 5,9). Poziv je ovo uvijek aktualan koji vrijedi za svaki naraštaj. Ne kaže Blaženi propovjednici mira: svatko je sposoban govoriti o njemu, čak na licemjeran i lažan način. Ne. Kaže: Blago miro-tvorcima, to jest, onima koji ga tvore, stvaraju. Stvarati mir svojevrsno je umijeće: zahtijeva se strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi su oni koji siju mir svojim svagdanjim radom, s gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa… Upravo će se ovi sinovima Božjim zvati, jer Bog sije mir uvijek i posvuda; u punini vremena poslao je u svijet svojega Sina da imamo mir! Stvarati mir je posao koji se neumorno ostvaruje svakoga dana, korak po korak. Ma, kako se stvara, kako se ostvaruje taj mir? Na to nas je na najbolji način podsjetio prorok Izaija: Mir će biti djelo pravde (32,17). Prema Vulgati glasi: Opus iustitiae pax – to je postalo slavno geslo kojega je proročki preuzeo papa Pio XII. Mir je djelo pravde. Niti ovdje se ne radi o teoriji i planiranju pravde, već o pravdi koja je primijenjena, življena. Novi Zavjet nas uči kako je savršeno ispunjenje pravde ljubiti bližnjega kao sebe same (usp. Mt 22,39; Rim13,9). O, kako se mijenjaju stvari kada, s milošću Božjom, slijedimo ovu zapovijed. To je zbog toga jer se mi mijenjamo! Ona osoba, onaj narod kojega sam dosada doživljavao kao neprijatelja, zapravo ima isto lice kao i ja, moje srce, moju dušu. Imamo istoga Oca na nebesima. Dakle, istinska bi pravednost bila činiti toj osobi, tome narodu, sve ono što bih volio da bude učinjeno meni i mome narodu (usp. Mt 7,12).