Sretan Uskrs - Mir vama, ne bojte se! (457)

vjera

• društvo • kultura

SRETAN USKRS

Mir vama, ne bojte se!

Godina XXXIX. ◆ broj 457 ◆ Sarajevo, travanj 2021. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Poštovani čitatelji!

Nešto više od godinu dana nalazimo se u teškom vremenu pandemije koronavirusa koja i dalje paralizirala čitav svijet i utječe na živote svih nas pojedinačno. Nedavno je objavljena studija koja pokazuje kako ova pandemija, osim ekonomskih, ostavlja i teške psihičke posljedice na stanovništvo, usporedive s velikom tragedijom Drugoga svjetskoga rata. Ljudi sve više traže pomoć psihologa i psihijatara jer se osjećaju preplašeno, potišteno, jer ih pritišće neizvjesnost i strah od budućnosti. Za nas vjernike Bog Gospodar naše povijesti poručuje nam preko svoga Sina Isusa Krista da strah i smrt nikada nemaju zadnju riječ. To se očitovalo u životu i djelu Isusa Krista čije uskrsnuće slavimo ovih dana. Premda je prošao silne patnje, ponižavanja pa i samu smrt, Gospodin ga je na kraju uskrisio i pokazao da smrt nema zadnju riječ, nego život, ljubav, praštanje i solidarnost među ljudima.

Uskrs se, kao što svi znamo, slavi u proljetno vrijeme. Za to ima više razloga: izvanjski se sve budi i zove na novi život, izvanjski nam postaje očito da poslije zime mrtva priroda odjedanput oživljava i sve se pretvara u život. To je slika i poruka nama ljudima. Dok se druga priroda budi i „bez sebe”, dotle je za čovjeka nužno da on to prihvati slobodno. Čovjek je prvi put rođen „bez sebe”, ali sva druga rađanja događaju se „s njim”, svjesno i odgovorno. A svi mi imamo i težnju i potrebu nanovo se roditi, uskrsnuti već sada kako bismo mogli definitivno uskrsnuti na koncu našega vremena.

Sv. Pavao će reći da cijeli svemir vapije za novim rođenjem. U čovjeku treba uskrsnuti novi čovjek, prijatelj, brat, čovjek mira, pitomi čovjek, čovjek slika Božja... Sve ovo u nama drijema, sve je ovo u nama skriveno kao potencijal. Kako to oživjeti, kako sve to uskrsnuti? Upravo nam je to Isus pokazao svojim životom i događajem svojega uskrsnuća.

Svako uskrsnuće ovjekovječuje, pobožanstvenjuje. Zato nema uskrsnuća bez Boga i njegove ljubavi. Slavljenjem Isusova uskrsnuća mi ispovijedamo vjeru i u ljudsko uskrsnuće. Bez uskrsnuća Isus ne bi bio sa svim ljudima, posvuda. Tako je i s nama, samo nas uskrsnuće čini univerzalnim kao što je univerzalna ljubav i Bog. Kao što se događa s gusjenicom koja se preobražava u leptira, tako se događa s ljudskim životom. Uskrsnućem se preobražavamo u „Božjega leptira” kojemu je i uskrs i život potpuno različit od života gusjenice. Inkubacija u kojoj se događa ta preobrazba jest Božanska ljubav. Samo Bog uskrisuje jer je apsolutna Ljubav. Naša je ljubav nejaka za uskrsnuće, ali je jaka da nas približi i ugradi u Isusovu ljubav.

Stoga vam svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs sa željom da se što više približimo toj Isusovoj ljubavi!

Mile Blažević, Uskrsnuće

fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenica gl. urednika Nikolina Marčić redakcija

Janko Ćuro, Anamarija Ćuro, Nikolina Marčić redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anamarija Ćuro pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

„I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: 'Mir vama!'” (Iv 20,19)

račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Svim čitateljima, suradnicima i dobročiniteljima Svjetla riječi

Sretan Uskrs žele: Ana, Anamarija, Emil, Janko, Lidija, Lorko, Nikolina, Pero i Valentina

Naslovna stranica: Ilustracija travanj 2021.

3

Pisma čitatelja Zemlji ljubljenoj Bosno, zemljo predaka mojih Natopljena krvlju mučenika svojih.

Kako li te sinovi tvoji napustiše i ognjišta svoja u tebi utrnuše!

Kako li korijenje svoje brzo zaboraviše i svoga se zlata lako odrekoše!

Kako li tuđoj rđi pohitješe i tuđe pjesme u praznome srcu pohraniše!

Gledam, o Bosno, tu mladež što ne zna ni tko je ni što je gledam i starije što ne znaju kamo će i kako živjeti svoje kalvarijske dane i slušam vjetar što u granama ponosnih šuma tvojih za njima cvili.

Ti, hrvatski čovječe Bosne ponosne, tko ti dušu u blato baci?

Zašto puštaš da ti zatiru sne, da ti ubijaju ponos, čast i spomen na dične kraljeve tvoje?

O, čovječe, zašto si tako kukavan, Zašto zemlju predaka svojih prepuštaš tuđem neznanom plemenu?

Ne dam se ipak plaču i tuzi prevelikoj jer znam da klijat će mladica i vrcnuti iskra iz našega kamena, da Bosna će imati potomstvo novo što cijenit će žrtve i krv predaka svojih.

O Bosno moja! s. M. Blanka Jeličić, milosrdnica Sreća pripada hrabrima U ova krizna vremena ljudi se udaljavaju od Boga, sebe i drugih i žive sve više u strahu, neizvjesnosti i krizi božanskih vrijednosti tražeći sreću tamo gdje još nisu umjesto da se okrenu oko sebe, svojim korijenima i starinama vjere i kulture na kojoj su ponikli. U Bibliji se malo govori o sreći na ljudski način, a više na božanski o spasenju od patnje i grijeha u nebeskom kraljevstvu.

Zato Izabrani narod nije prihvatio Isusa koji je propovijedao da njegovo kraljevstvo nije od ovog svijeta i da će se spasiti blaženi patnici i prognanici siromašni duhom koji ljube Boga i čovjeka i žive po deset zapovijedi. O čemu se radi i zašto je toliko važna sreća o kojoj svi govore i kojoj teže? Možemo li biti

zadovoljni i postići cilj bez tuđe (po) moći? U Bibliji jedva da postoji pojam sreća nego se govori o Stvoritelju, prolaznosti i nebeskom kraljevstvu u koje ćemo doći na koncu svijeta kada Spasitelj po drugi put dođe.

U budizmu je sreća kao i u današnjem svijetu imanentna odrednica cilja za razliku od biblijskog shvaćanja i naviještanja. Zato ima u Bibliji mnogo opisa i izvještaja o ljudskim sudbinama o sretnim ili nesretnim stanjima kao što su prodaja Jakovljeva sina Josipa od strane njegove braće u egipatsko sužanjstvo što na kraju završava sretno jer Josip postaje savjetnik kod faraona i poslije pomaže svojoj braći.

Dalje se posrećilo Sari i Abrahamu kad su u starosti dobili sina Isaka iako su bili očajni i ljudski izgubljeni da neće dobiti potomstvo koje im je Bog obećao. Isto tako Jona i Isus pozivaju na obraćenje i opominju svijet da se ne igra sa svojom sudbinom i srećom nego da se odazovu i spasi. U pravu je Paskal kad kaže da sudbina nije pitanje šansi nego pitanje izbora i odluke za dobro i spasenje. Tko Boga sluša bit će sretan i spašen u vječnosti.

Poslušajmo i svetog Pavla koji kaže da oni uz koje je Bog neće propasti. Tre-



üDa, želim se pretplatiti na reviju Svjetla riječi ¨ Šaljite mi moj primjerak na adresu: Ime

Prezime

Adresa Grad

Poštanski broj

Država

tel./mob.

¨

Pošaljite mi uplatnicu poštom

¨

Uplatit ću na vaš bankovni račun

Godišnja pretplata: BiH 45 KM; Hrvatska 220 Kn; Švicarska 75 CHF; EU 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo; Tel.: +387 33 726 200; uprava@svjetlorijeci.ba; www.svjetlorijeci.ba

bamo biti u molitvi postojani, u patnji strpljivi i u nadi ustrajni, zaključuje apostol Pavao. Ovo je sudbinsko vrijeme u kojem nas Bog preko proroka i apostola poziva na obraćenje. Iako su teški znakovi i stradanja nećemo propasti jer Božja je zadnja koji je dao svoga Sina Jedinca da nas svojim životom i mukom spasi. Isus poziva da ga slijedimo. Učinit će nas ribarima ljudi kao što je učinio s apostolima čiji smo baštinici mi živući u ovoj suznoj dolini. Zato trebamo ulagati u čovjeka i zajednicu biblijski nauk utemeljen na zakonu ljubavi i praštanju djece Božje bez razlike na boju kože, vjeru ili naciju. Svi smo jednaki pred Bogom. Prve kršćanske zajednice ljubavi i zajedništva bile su uzor našim precima u naviještanju radosne vijesti nade, vjere i ljubavi i nisu se oslanjali toliko na zemaljsko kao današnji svijet nego na nebesko, neprolazno bogatstvo i sreću u žrtvi i ljubavi. Pozvani smo čitati znakove vremena i ići za Kristom i precima gledajući svijet njihovim očima bez straha i očaja, hrabro pa i pod cijenu žrtve i muke. Zaključimo s papom Vojtilom koji poručuje: Ne bojte se! Zato se borimo protiv kulture straha i krize moralnih vrijednosti kulturom suživota koja se temelji na toleranciji, solidarnosti i dijalogu s drugima i drugačijima jer su razlike bogatstvo, a ne suprotnosti i sukobi.

Mir i dobro u sreći Božje i ljudske ljubavi želi našem puku i cijelom svijetu iz ove suzne doline nepodnošljive lakoće postojanja jedna od izgubljenih ptica po svijetu iz ranjene župe Brajkovića i patničkog sela Grahovčića koji živi u nadi i vjeri da sve nije propalo i da će ga Bog usrećiti povratkom na ognjišta predaka kao što i Biblija naviješta. Da bi se doživjela ljepota povratka potrebno je nekada i daleko otići i uvidjeti da je sreća tamo gdje smo zasađeni, a ne u pustinji i tuđini u kojoj je možda malo više kruha, ali zato manje duha, da parafraziram kardinala Puljića.

Tomo Barbić

iz sadržaja

6

Tema broja Uskrs je srce kršćanske vjere

14Vrisak i praznina Samotno mjesto

16Uskrs u vrtu

Nepoznata Biblija

30Uvijek je pravo vrijeme

Skupljajući zalaske sunca

za početak

42Na svijetu ima Dobra priča

dovoljno ruku

22Križ nosi tajnu ljubavi

Razgovor: fra Miljenko Šteko

44Pralik događanja 60 Pogled u dušu

Književnost bosanskih franjevaca

Gospin plač fra Petra Kneževića

68

Reportaža Roditeljima i djeci Živiš dok voliš je za smijeh Vrijeme

48Svakidašnja jadikovka Književnost

travanj 2021.

5

K

Tema broja

@ fra Ndue Kajtazi

Katolička vjera prema crkvenom kalendaru ima tako mnogo svetkovina i blagdana da se nekome može učiniti kao da njihov veliki broj zasjenjuje ono što je bitno. Međutim, Uskrs se ne može zasjeniti! Da nije Uskrsa, naša bi vjera nalikovala mnogim drugim vjerama i religijama koje čovjeku ne mogu osigurati vječno spasenje. Ono što našu vjeru bitno razlikuje od drugih vjera jesu smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Jer uistinu, Krist uskrsnu od mrtvih. On je prvina umrlih (usp. 1 Kor 15,20).

Sveti Pavao naglašava: „Da Krist nije uskrsnuo, uzalud bi bilo propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju” (usp. 1 Kor 15,15).

Ali ne! Svi Isusovi učenici svjedoče za njegovo uskrsnuće. To će svjedočanstvo svaki od njih potvrditi i svojom krvlju.

A da slučajno Isus nije uskrsnuo, tko bi to bio spreman takvo svjedočanstvo platiti najvećom mogućom cijenom, svojim vlastitim životom? Čak i danas u svijetu ima onih koji vjeruju da Isus, vjerni sluga Božji i prorok dostojan svoga Boga, nije pretrpio smrt, jer Bog (misle oni) dobre ljude štedi i ne izlaže ih takvim mukama.

Međutim, to nije istina! U Poslanici Hebrejima stoji jasno napisano: „Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, 6

svjetlorijeci.ba

vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio” (Heb 2,9). On „ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom” (Fil 2,8-9).

Isusova smrt i uskrsnuće brišu grijehe čovječanstva i otvaraju mu perspektivu spasenja. Sveti Pavao piše Korinćanima: „Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan”, kao što je to unaprijed bilo najavljeno u Svetom pismu (usp. 1 Kor 15,3-4).

Možemo reći da je bilo nužno da Isus umre i uskrsne kako bi svijet mogao biti pomiren sa svojim Bogom.

Bog je u Isusu Kristu pomirio svijet sa sobom, ne ubrajajući ljudima opačina njihovih i povjeravajući nama riječ pomirenja (usp. 2 Kor 5,19).

Najvažnija istina kršćanske vjere Isusovo uskrsnuće je najveći događaj i najvažnija istina naše vjere. Ta je istina uvijek bila živa u vjeri Božjega izabranog naroda Novoga zavjeta. Kako prva Crkva tako i kršćani svih vremena sve do danas, uvijek su živjeli i umirali za tu istinu. To je osnovni nauk Crkve koji svoje korijene vuče ne samo iz svete crkvene predaje nego prije svega iz svih spisa Novoga zavjeta.

Ideja uskrsnuća u ono vrijeme nije bila posve nepoznata svijetu, ali se ono obično shvaćalo kao bajka, kao mit.

Naime, u starom Egiptu i u grčkoj mitologiji postojao je kult poganskoga božanstva Ozirisa. Zato je Grcima prvoga stoljeća govor o uskrsnuću Isusa Krista mogao izgledati samo kao jedna nova bajka. Stoga je bilo zaista teško u takvom okruženju proširiti vjeru u uskrsloga Krista. Kada je sveti Pavao na Areopagu počeo govoriti o Isusovu uskrsnuću, slušatelji su ga ismijali i napustili (usp. Dj 17,16-32). Tako bi svugdje završila vjera

US KRŠĆ

SKRS JE SRCE ĆANSKE VJERE travanj 2021.

7

Rukopis duše

Ljubav je srce svakoga istinskog uskrsnuća @ Stjepan Lice Isus se nakon svoga uskrsnuća nimalo nije odijelio od svijeta. Od čovjeka. I nije uskrsnu zbilju odmaknuo od naših dana, ‚odložio‘ ju s one strane vremena.

Isus je, neposredno po svome uskrsnuću, krenuo ususret ljudima, u običnost njihovih dana. Neki od tih susreta zabilježeni su na stranicama evanđelja.

Doživjeli su ga kao vrtlara. Kao stranca. Bio im je suputnik. Lomio kruh s njima. Pripravio im žeravicu. Zazvao ih imenom. U njegovoj prisutnosti gorjelo je srce u njima.

12

svjetlorijeci.ba

Ne bi bilo neprikladno sve to, izrečeno u prošlom vremenu, ponoviti u sadašnjem vremenu: Doživljavamo ga kao jednostavnoga radnika. Zemljoradnika. Kao stranca. Suputnik nam je.

Lomi kruh s nama. Pripravlja nam žeravicu. Zaziva nas imenom. U njegovoj prisutnosti srce gori u nama...

Ne bi bilo neprikladno jer uskrsnuće je neprolazna zbilja. Zbog toga ga je premalo doživljavati – i prije toga: prikazivati – kao utjehu koju ćemo jednom iskusiti. Kao svojevrsnu naknadu

za pretrpljeno. Kao nešto što nam je zajamčeno da ćemo ‚uživati‘ ako ćemo... I potom slijedi niz ‚ako‘...

Uskrsnućem je prožeta sva zbilja u kojoj živimo. Uskrsnuće je usađeno u svakoga od nas. I do nas je da se razraste. Da po nama donosi plod – i onaj vremeniti i onaj vječni. Pritom onaj vremeniti pripravlja onaj vječni.

Isusovo je uskrsnuće ugazilo sve dobre putove na zemlji. Po njemu se svi putovi mogu preobraziti u dobrotu. Po tim nam je putovima ići predano. I hrabro.

!

O V O N

Telefon: 033 726 200 Viber: 060 33 88 018 Web shop: www.svjetlorijeci.ba E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba

M

0K Cijena: 4

Samotno mjesto

Vrisak i praznina Kada se govori o zadnjim Isusovim riječima na križu, tradicionalno ih se spominje sedam. One su predmet molitva i razmatranja, kao i mnogih glazbenih djela. Ali ima i osma riječ Isusa s križa koja se nikada ne spominje. @ Boris Beck boris.beck.735

O

ne poznate Kristove riječi duboko su urezane u naše pamćenje: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine” – kao poziv na ustrajno i iskreno opraštanje, i u najtežim trenucima; „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” – kao spomen beskrajnoga milosrđa, jer Bog oprašta raskajanom grešniku u času smrti; „Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti majke!” – kao uspostavljanje trajne veze Isusove majke i njegovih učenika, čak i kao simbol Crkve koja je dana vjernicima; „Žedan sam” – kao znak patnje, ali i više, kao znak žudnje za Božjom voljom; „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

– jezivi iskaz potpunoga očajanja i napuštenosti, nezamislivo zamračenoga neba nad Božjim Sinom; „Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!” – kraj je sad blizu, Spasenje je nadomak ispunjenja, što će biti iskazano sedmom riječju: „Dovršeno je!”

Krik ima lice i usta Ali ima još jedna riječ, nakon svih ovih: Isus je kriknuo. U Evanđelju po Mateju čitamo da je Krist, nakon što je glasno 14

svjetlorijeci.ba

zavapio „Eli, Eli, lema sabahtani?”, još jednom povikao – i ispustio duh. Tek nakon toga krika razderao se hramski zastor i nastao je potres, poslije čega su se raspuknule pećine i otvorili grobovi, da bi iz njih izašli mnogi sveti i ukazali

A slično je i s praznim grobom. Čovjek ne može podnijeti pogled u prazno, nama se vrti kad stanemo na rub ništavila jer osjećamo da ćemo pasti u nj i nestati bez ostatka. Ta evanđeoska praznina, međutim, kao i krik, ima značenje i samo se čini da je neuhvatljiva i neartikulirana

se u Jeruzalemu kao živi. Krik je bez riječi, ali ne i bez značenja, kako kaže Helge S. Kvanvig, norveška teologinja, u svojoj knjizi nazvanoj Teologija krika – on ima značenje, kaže ona, i samo se čini da nije artikuliran: „Ne možete zamisliti krik kao nešto apstraktno, uvijek ima lice i usta. U svojoj okrutnosti, smrt se može činiti mirnom, ali krik nije miran. To je eksplozija slomljenog života.” U Novom zavjetu viču ili očajnici koji mole Isusa da ih izliječi, ili opsjednuti koje napastuje Đavao; vrlo često demoni vrište pred Isusom kad ih istjeruje. Vikanje je znak protivljenja Isusu, kao kad je mnoštvo urlalo pred Pilatom, ili kad su u Solunu gnjevni ljudi provalili u Jasonovu kuću ili kad su u Jeruzalemu željeli uhititi Pavla. Vrisak je vapaj, vrisak je prosvjed, vrisak je, kao kod proroka Jeremije, jauk i tugovanje zbog uništenja. Naposljetku, Žena odjevena u Sunce, kojoj je Mjesec bio pod nogama, u Otkrivenju viče od bolova – bila je trudna i mučila se da rodi. Vrisak je početak novoga, zagonetan i neponovljiv.

S druge strane krika Kao što je zagonetan i neponovljiv prazan grob. Kao što se ne može prepričati krik, tako se ne može opisati praznina. I jedno i drugo je bez oblika i sadržaja; ne može se prikazati, ne može se objasniti.

Za budizam, vjeru bez Boga koja teži ugasnuću želja, vrisak i praznina dva su najčešća znaka prosvjetljenja – to je ono dokle može doći čovjek; to je ono što osjetimo i vidimo kad dođemo na rub svojih snaga, na granicu svoje pameti, kad dodirnemo kraj svega stvorenoga. Da bismo išli dalje, trebamo ruku Oca, ukazanje Sina, nadahnuće Duha.

U Drugoj poslanici Timoteju sv. Pavao nudi upravo taj znak praznine: „Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju.” Međutim, u Prvoj poslanici Korinćanima Pavao daje i više od praznine: „Doista, predadoh vam ponajprije

Nepoznata Biblija

Uskrs u vrtu Kad je riječ o izvješćima o Isusovu uskrsnuću, koja nalazimo u kanonskim evanđeljima, poznato je da ne postoji nijedan tekst koji bi opisao kako je izgledao sam trenutak uskrsnuća. Navještaj o Isusovu uskrsnuću polazi od vijesti o njegovim ukazanjima prvim učenicima. @ fra Darko Tepert tepert

O

va pak ukazanja često su obilježena kasnijim promišljanjima kršćanske zajednice i samih evanđelista. U ovom tekstu osobito ćemo se zaustaviti na tekstu Ivanova evanđelja koji na simboličan način povezuje Isusovo uskrsnuće sa stvaranjem prvoga čovjeka. To, naravno, nije jedinstven slučaj u kršćanskom promišljanju o uskrsnuću.

U jednoj drevnoj homiliji na Veliku i svetu subotu čitamo Kristove riječi upućene staromu Adamu: „Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju. Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.”

Grob u vrtu Ivan u svome Evanđelju piše: „Na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle... polože Isusa” (Iv 19,41-42).

16

svjetlorijeci.ba

Valja, dakle, tražiti Gospodina uz njegov grob koji se nalazi u vrtu. Na početku Knjige Postanka čitamo: „Gospodin, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio” (Post 2,8). Nakon grijeha „istjera čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog” (3,24). Na taj način tragedija ljudskoga roda započinje grijehom koji je počinjen u vrtu, no u isto vrijeme vrt ostaje slika blaženstva za kojom čovjek kroz cijelo svoje postojanje čezne.

Ipak, nakon grijeha i izgona iz edenskoga vrta čovjek nije napušten. Prorok Izaija, u vrijeme nevolje, ohrabruje: „Jest, Gospodinu se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Gospodnjega. Klicanje i radost njim će odjekivat’, i zahvalnice i glas hvalospjeva” (Iz 51,3). Slično čitamo i kod proroka Jeremije: „Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k’o pastir stado svoje! Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega.

I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Gospodnjih: žita,

ulja, mladog vina, janjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti” (Jer 31,10-12). Obnova se događa u svijetu koji postaje Vrt Gospodnji, novi Eden, a i svatko tko je Božji postaje poput navodnjena, plodna vrta.

Nastavljajući takvo razmišljanje, prorok Ezekiel donosi Božje riječi: „A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Gospodin, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!” (Ez 36,33-36).

Gospodin je rekao i učinit će! Njegova je riječ čvrsta!

Vrt Pjesme nad pjesmama Na Veliku subotu i za vazmenoga bdjenja nalazimo se u vrtu, uz grob gdje je pokopan izmučeni Pomazanik koji je na Veliki petak visio na križu. U vrtu smo poput Marije Magdalene i ostalih žena koje su krenule da bi još jednom iskazale poštovanje svome učitelju.

Vjernici su u vrtu koji sliči vrtu iz Pjesme nad pjesmama. Zaručnica ondje kliče: „Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu” (Pj 4,16). Zaručnik pak odgovara: „Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje” (Pj 5,1).

Zaručnica dodaje: „Ja spavam, ali srce moje bdî. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: ‘Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi puna rose a kosa noćnih kapi’” (Pj 5,2).

Kod nas i u svijetu Međunarodni euharistijski kongres U skladu s odobrenjem pape Franje, nadbiskupija Quito u Ekvadoru bit će domaćin 53. međunarodnog euharistijskog kongresa koji će se održati 2024. godine, u prigodi 150. obljetnice posvećenja te zemlje Presvetom Srcu Isusovom, a s ciljem očitovanja plodnosti euharistije za evangelizaciju i obnovu vjere na latinskoameričkom kontinentu.

U međuvremenu se nastavljaju pripreme za sljedeći Međunarodni euharistijski kongres koji se treba održati u Budimpešti, a na kojem će sudjelovati i papa Franjo.

Mark Wahlberg otkrio svoju svakodnevnu rutinu Ono što posebno zapne za oko kada je riječ o glumcu Marku Wahlbergu jest njegov svakodnevni raspored.

Odmah nakon buđenja, u pola tri ujutro, vrijeme posveti molitvi. Da, dobro ste pročitali! Ovaj pobožni katolik i otac četvero djece pola sata posvećuje Bogu onda kada većina nas spava.

Bez obzira na mnoge obveze, pronalazi vremena za obitelj, kada nije na filmskom setu odlazi u školu po svoju djecu. Ne treba se onda čuditi da ovaj pedesetogodišnjak odlazi na spavanje u 19.30 sati.

18

svjetlorijeci.ba

Novi rekord mlade Mostarke Mlada plivačica Lana Pudar iz Mostara proteklih je dana ostvarila izuzetan rezultat plasiravši se na Olimpijsko natjecanje. Lana je isplivala A olimpijsku normu u disciplini 100 metara delfin i postigla najbolji rezultat u povijest bh. plivanja, te će našu zemlju predstavljati na predstojećim Olimpijskim igrama u Tokiju. Čestitke Lani na ostvarenim rezultatima i iznimnom uspjehu.

Krivična prijava protiv državnih službenika BiH Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnesena je krivična prijava protiv najviših političkih službenika. „Njihova zloupotreba službene dužnosti ima za posljedicu nekontrolirano širenje zarazne bolesti, smrt većeg broja ljudi, uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu osiguranicima zdravstvenog osiguranja i kolaps zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini”, piše u krivičnoj prijavi.

Podnositelj krivične prijave je grupa liječnika i javnih ličnosti.

travanj 2021.

19

Retrospektiva

Doba izokrenutih vrijednosti Kretanja stanovništva iz jednoga kraja svijeta u drugi poznata su od davnina. To na različite načine traje sve do naših dana. I sami smo neposredni svjedoci izbjegličkoga i migrantskoga vala tijekom zadnjega desetljeća, pretežno s Bliskoga istoka prema Europi. @ Marko Karamatić

P

o tom osobito pamtimo 2015. godinu. Tada je Njemačka otvorila granice za stotine tisuća izbjeglica i ekonomskih migranata – nitko s osobnim ispravama, svi s mobitelima, vrlo malo žena i djece – a kancelarka je izrekla čuvenu rečenicu „Mi to možemo” (Wir schaffen das). Mnogi smatraju taj potez nepromišljenim i neodgovornim, a i sama kancelarka je kasnije više puta naglasila da se neće ponoviti 2015. godina.

Kao refleks toga vala, prozvanoga „migrantska kriza”, uslijedio je islamistički „val terora u Europi” 2015/16. godine. Ovdje ćemo napraviti mali panoramski pregled terorističkih atentata.

U siječnju 2015. u napadu na redakciju satiričnoga časopisa Charlie Hebdo u Parizu ubijeno je 12 osoba: glavni urednik, osam članova redakcije i trojica vodećih karikaturista. U studenom te godine, također u Parizu, islamisti su ubili najmanje 130 osoba, od kojih 89 u koncertnoj dvorani Bataclan. U si20

svjetlorijeci.ba

lvestarskoj/novogodišnjoj noći 2015. u Kölnu migranti su zlostavljali više stotina žena, a policija je danima otezala da obavijesti javnost o činjeničnom stanju s nakanom da to zataška, dakako, po želji vladajućih. Naime, mnoga kaznena djela imigranata, političke elite i medijska kasta nastoje zataškati sve u ime bolesne ideologije političke korektnosti.

U godini 2016. dogodilo se više terorističkih napada. U ožujku su islamisti u Bruxellesu ubili 35 osoba; u Nici u srpnju, na francuski državni praznik, napadač je teretnim vozilom usmrtio najmanje 86 osoba; dva tjedna kasnije u gradiću na sjeveru Francuske islamski teroristi zaklali 84-godišnjega svećenika u vrijeme mise; u Berlinu je jedan napadač u vrijeme božićnoga sajma teretnim vozilom ubio 12 osoba. Napada je bilo, manjih razmjera, i u godinama 2017– 2019, ali to zaobilazimo. Spomenut ćemo još 2020. godinu. U listopadu je u Parizu ubijen gimnazijski profesor povijesti: terorist mu je ritualno odrubio

glavu. Nedugo potom u Nici napadač je uz povike „Allahu Akbar” (Bog je velik) u crkvi ubio tri osobe, jednoj ženi odrubio glavu! Početkom studenoga u Beču „simpatizer Islamske države” na ulici je ubio četvero ljudi a više njih ranio.

Kao eho terorističkog akta u Beču uslijedila je čudna policijska akcija prema jednoj gruzijskoj obitelji. Riječ je o majci i dvjema maloljetnim kćerima (5 i 12 godina), obje rođene u Austriji. Dvanaestogodišnja Tina pohađala je školu, izvrsno se suživjela sa svojom đačkom sredinom i uopće provodila normalan i uobičajen život. A onda su jedne noći u veljači 2021. po nekom čudnom scenariju Tinu, njezinu majku i sestru „150 policajaca plus specijalci” iz stana odvezli na zrakoplov za Gruziju. Majka, istina, nije imala azilantski status, ali kako to da se ničim nije moglo zaštititi djecu, pogotovo što je starija djevojčica bila izvrsno integrirana!? Njezina nadanja i snovi o budućnosti su razoreni. Je li to zadnja riječ politike koju vodi stranka što se poziva na kršćanske vrijednosti? Tina je postala simbol koji je izazvao bijes i sram, s jedne strane, i bešćutnost birokracije s druge. Austrijski predsjednik Alexander van der Bellen pred kamerama se bespomoćno požalio: „Ja ne mogu i neću vjerovati da mi živimo u zemlji gdje je tako nešto u ovom obliku stvarno potrebno.” Glasnogovornik gimnazije koju je pohađala Tina kaže: „Ako je to što se ovdje dogodilo zakonito, naime, da jedna perfektno integrirana obitelj, čija je domovina Austrija, usred noći se smjesti u zrakoplov i protjera u zemlju s kojom obitelj i nema stvarne poveznice, onda nešto nije u redu sa zakonima.”

S druge strane, pritajeni teroristi ostaju u zemlji koju mrze i čekaju svoju priliku. Devedeset islamskih ekstremista iz Austrije planiralo je pridružiti se „Islamskoj državi”, među kojima je i bečki atentator. Pod nadzorom službi za zaštitu ustavnoga poretka u Njemačkoj je 600 sumnjivih islamista! A jedna bezazlena gruzijska obitelj, kao žrtva ravnodušnoga

!

O V O N

Telefon: 033 726 200 Viber: 060 33 88 018 Web shop: www.svjetlorijeci.ba E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba

M

0K Cijena: 4

D

Razgovor

@ Nikolina Marčić

nikolina@svjetlorijeci.ba

Dr. fra Miljenko Šteko rođen je u Mesihovini, općina Tomislavgrad, 1969. godine. Za svećenika je zaređen u Frohnleitenu (Austrija) 1996. godine.

Studirao u Zagrebu, Bologni i Rimu.

Službovao na Humcu, Posušju, Zagrebu i Međugorju. Za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije izabran je na zasjedanju Kapitula Provincije u Mostaru, 10. travnja, 2013. godine. U svibnju iste godine izabran je za predsjednika Vijeća franjevačkih zajednica u RH i BiH. Od studenoga 2013. predsjeda Unijom franjevačkih provincijala OFM Europe – UFME. Godine 2019. ponovno je izabran za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije i tu službu obavlja i danas.

Poštovani oče provincijale, na početku Vam najprije želim sretan Uskrs.

Uskrs je blagdan nade. Kako rasplamsati nadu u današnjim vremenima u kojima postoji puno strahova i razočaranja? Što je to kršćanska, odnosno uskrsna nada?

Hvala Vam, na isti način. Uskrs je blagdan nade, kako velite, a od Velikoga petka dijeli ga smrt i beznađe groba. Iza Isusova krika: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” i smrti stoji tek noć, dan i zora Uskrsa. Razbija Uskrsli okove smrti, boli, progona, biča, čavla, sve patnje, 22

svjetlorijeci.ba

fra Miljenko Šteko

KRIŽ NOSI TAJNU LJUBAVI Promislimo samo svoju povijest. Prepuna je iskušenja, egzodusa, progona. I unatoč svemu, uvijek smo opstajali i bivali još jači. Što onda činiti danas? I naše vrijeme je bremenito iskušenjima. A sad je red na nama, treba ovo vrijeme živjeti i preživjeti. I sačuvati narodnu esenciju za buduće naraštaje

travanj 2021.

23

Želim znati

Postupak imenovanja biskupā

P

isali smo nedavno u našem listu o odreknuću i odstupanju biskupā sa službe (Svjetlo riječi, br. 455, veljača 2021., str. 28-29), a sada evo ukratko i o imenovanju novih biskupa u Katoličkoj Crkvi.

Biskupi se u Crkvi postavljaju za pastire duša: da vrše službu posvećivanja, poučavanja i upravljanja. A da bi netko bio prikladan za biskupsku službu, o čemu konačan sud pripada Apostolskoj Stolici (ZKP, k. 378, § 2), traži se, kako stoji u Zakoniku kanonskoga prava, da

torat ili barem magisterij iz Svetoga pisma, teologije ili kanonskoga prava, ili da je u tim znanostima stručan (ZKP, k.

378, § 1). Ima li kandidat za biskupstvo navedene osobine, utvrđuje se u proceduri koju ovdje ukratko predstavljamo.

se odlikuje čvrstom vjerom, dobrim ponašanjem, pobožnošću, revnošću za duše, mudrošću, razboritošću i ljudskim vrlinama i da je obdaren drugim sposobnostima koje ga čine prikladnim, da uživa dobar glas, ima barem trideset pet godina života, barem pet godina da je prezbiter (svećenik) te da ima dok-

nika, bilo svjetovnih bilo redovničkih, koji su prikladni za biskupstvo ili vođenje biskupije i dostaviti ga Apostolskoj Stolici. Tu listu trebaju sastavljati barem jednom u svake tri godine, tako da uvijek bude svježa i ažurirana za korištenje. Uz to i svaki pojedini biskup može zasebno iznijeti popis svećenika svoje biskupije

28

svjetlorijeci.ba

Lista potencijalnih kandidata za biskupe Biskupi crkvene pokrajine (metropolije) ili cijele biskupske konferencije trebaju zajednički sastaviti listu ili popis sveće-

koje smatra dostojnima i prikladnima za biskupsku službu (ZKP, k. 377, § 2).

Predlaganje „trojke” za određenu biskupiju Kada treba imenovati biskupa za neku biskupiju, papinski predstavnik, nuncij ili apostolski delegat se o kandidatima za novoga biskupa treba konzultirati s nadbiskupom metropolitom i drugim biskupima crkvene pokrajine, s predsjednikom biskupske konferencije i barem s nekim članovima konzultorskoga zbora i katedralnoga kaptola dotične biskupije, a ako smatra korisnim može zatražiti, pojedinačno i tajno, mišljenje i drugih osoba, kako članova svjetovnoga tako i redovničkoga klera, kao i laika koji se odlikuju mudrošću (ZKP, k. 377, § 3).

Pošto provede potrebne konzultacije, nuncij sastavlja listu s imenima i podatcima trojice kandidata, poznatu kao „trojka” (terna), i upućuje ju Apostolskoj Stolici. Kongregacija Rimske kurije na koju spada da papi predlaže kandidate za biskupe, a to su: Kongregacija za biskupe, Kongregacija za evangelizaciju naroda, Kongregacija za istočne Crkve, zavisno o kojem se području u Crkvi radi, proučava dokumentaciju primljenu od nuncija. Kod odabira kandidata za biskupa vodi se računa o nuncijevu mišljenju i prijedlogu, ali ga dotična Kongregacija ne mora nužno prihvatiti.

Može odbiti sve kandidate koje nuncij predloži i zatražiti drugu listu ili da se o predloženim kandidatima dostavi više informacija. Kada se uvjeri o prikladnosti određenoga kandidata, Kongregacija predlaže papi da ga imenuje.

Ako je u nekoj biskupiji po sudu dijecezanskoga biskupa potreban pomoćni biskup, za tu službu on predlaže Apostolskoj Stolici tri svećenika, između kojih mjerodavna Kongregacija može izabrati jednoga i predložiti za imenovanje ili zatražiti da se predloži drugi popis kandidata (ZKP, k. 377, § 4).

Skupljajući zalaske sunca

Uvijek je pravo vrijeme za početak Uvijek je pravo vrijeme za početak, ali je vrijeme od Uskrsa ipak najbolje. Nakon razdoblja promišljanja, sabiranja, uzdržavanja, sada se može zaroniti u sebe kako bi se iz dubine srca jasno izrazile želje koje mogu postati ciljevi budućega djelovanja. Granica je samo mašta. @ Elvira Koić

T

oliko koliko se tko usudi poželjeti si bilo što. Sve, baš sve što se od srca želi i izaziva radost, a nije na tuđu štetu, sve je to moguće, ostvarivo i dopušteno. Nema prekomjernoga, preobilnoga, neizmjernoga, previsokoga cilja ni želja. Svatko ima svoju mjeru, pa i u izobilju. Onima koji vjeruju Isus je rekao: „Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju” (Ivan 10,10). Potrebno je samo prepustiti se i iskreno vjerovati u svoj cilj, ako je iskren i ako raduje. To je jedini kriterij. Netko se ograniči na materijalno, na igračke, drugi na status, ugled, treći na vrijednosti, obitelj, uspjeh u zvanju, znanje, mudrost, a neki na smirenu radost, vječni radosni život u vjeri. Netko nešto treba i želi. Uglavnom je to ono nešto što mu nedostaje u tom trenutku životnoga razvoja.

30

svjetlorijeci.ba

Sada je najvažnije Bez obzira na to kakav bio cilj, odnosno što god da znači ispunjenje neke želje, važno je odrediti i vrijeme kada se želi osjetiti ispunjenje toga cilja. Na primjer, sportašima je cilj pobjeda na utakmici koja će se odigrati za tjedan dana „u toliko i toliko sati”. Tada si trebaju predočiti sliku koja predstavlja ispunjenje toga cilja. Slika može predstavljati trenutak u kojem se daje odlučujući pogodak, a još bolje je kada se zamišlja slika dobivanja nagrade za pobjedu nakon utakmice.

Trenutak ispunjenja cilja može pisati na semaforu koji prati vrijeme trajanja utakmice i biti na toj zamišljenoj slici. Način je isti za sve, i stare i mlade. Nema razlike.

Prije nekoliko dana jedna draga gospođa priča kako je ove godine odlučila

sljedećih devet mjeseci, od Uskrsa do Božića, produžiti svoju korizmu. Odnosno, nastavit će cijele godine živjeti tako kako je započela u korizmenom vremenu jer joj se jako svidjelo. Prvi put u životu, zbog ograničenja izazvanih epidemijom, bila je više sama nego inače pa je imala više vremena za sebe i svoj dom. U početku se jako bojala zaraze virusom, drugih ljudi, bolesti, smrti...

Strah je sprječavao da obavlja svakodnevne normalne aktivnosti, da se druži, raduje, samo je gledala TV programe s vijestima i još se više zastrašivala. Tako smo se i upoznale, naravno u ambulanti gdje je došla potražiti „neku tabletu, lijek za smirenje i bolje raspoloženje...”.

No, nakon nekoga vremena i bez tableta je uspjela pokrenuti se, malo-pomalo.

Zajedno smo planirale. Počele smo od običnoga mehaničkog čišćenja, vježbi disanja i molitve. Svaki dan pomalo i uspjela je sve počistiti onako kako je oduvijek željela. Sada je odlučila održavati stan i dvorište kako ih je uredila.

Posadit će još više cvijeća nego dosada. „Želim gledati kako raste i cvjeta.” Dok je čistila, uspjela je odvojiti hrpu nepotrebnih predmeta koji su se godinama skupljali u stanu, papira, suvenira, odjeće koju nije godinama obukla. „Čini mi se da ima još tih skupljača prašine, pa ću ih tražiti svakoga dana. Kao da sada u stanu ima više zraka i svjetla. Manje toga me tjera na različita sjećanja iz prošlosti i kao da imam više vremena zasada, a „sada” je najvažnije. Pazila sam da svakodnevno molim za nekoga.

Svakoga dana za nekoga, uz misu na televiziji. Plela sam čarape i poklanjala ih.

Baš me to veseli. A sada ću još pokušati i nazvati svakoga dana nekoga. Samo da ih čujem i pitam kako su. Neću čekati da oni mene nazovu”, kaže. Koliko je samo ljudi koje godinama nismo čuli ni vidjeli, a dragi su nam. Barem samo na trenutak, nekoliko minutica. A taj razgovor nam ostane u sjećanju još dugo dugo i izmami osmijeh. Odlučila je tako činiti do Božića. Pogledat će svakoga

Crkva ne može blagoslivljati istospolne zajednice

Kongregacija za nauk vjere dala je negativan odgovor na mogućnost podjeljivanja blagoslova zajednicama istospolnih parova, napominjući da to ne podrazumijeva osudu osoba koje u njima žive.

Crkva nema ovlasti za blagoslivljanje istospolnih zajednica. U skladu s odgovorom na „sumnju” u vezi s blagoslovom istospolnih zajednica koji je Kongregacija za nauk vjere objavila u ponedjeljak, 15. ožujka, ti blagoslovi nisu dopušteni. Stoga svećenicima nije dopušteno blagoslivljati homoseksualne parove koji traže neku vrstu vjerskoga priznanja svoje zajednice. Papa Franjo je o tome obaviješten i dao je svoj pristanak za objavu odgovora i objašnjenja koje je potpisao prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer i tajnik kongregacije, nadbiskup Giacomo Morandi.

Priopćenje se temelji na određenim tvrdnjama i nekim stvarnim praksama. Kongregacija svoj odgovor smješta u kontekst iskrene želje za prihvaćanjem i praćenjem homoseksualnih osoba kojima predlaže put rasta u vjeri, što je izraženo također u Apostolskoj pobudnici Amoris laetitia, koja govori o pomoći koju trebaju oni koji pokazuju homoseksualnu orijentaciju kako bi u svom životu potpuno shvatili i ostvarili volju Božju. Zato, u tom pogledu, treba cijeniti pastoralne planove i prijedloge, uključujući one koji se tiču blagoslova takvih zajednica.

Kongregacija u svom odgovoru ističe temeljnu važnost razlikovanja između osoba i zajednice. Naime, negativan odgovor na pitanje o blagoslovu istospolnih zajednica ne 32

svjetlorijeci.ba

podrazumijeva osudu pojedinaca koji su njihov dio i koje valja prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i osjetljivošću, izbjegavajući svaki znak nepravedne diskriminacije, kako je već napisano u dokumentima Učiteljstva.

Kongregacija navodi i razloge koji se nalaze u pozadini negativnoga odgovora. Prvi se odnosi na istinu i vrijednost blagoslova i blagoslovina, odnosno liturgijskih djela Crkve.

Kada se na neke ljudske odnose zaziva blagoslov, potrebno je, uz ispravnu nakanu onih koji u njemu sudjeluju, da ono što se blagoslivlja objektivno i pozitivno bude usmjereno na to da primi i izrazi milost sukladno Božjem naumu upisanom u stvaranje i potpuno objavljenom od Krista Gospodina. Odnosi, pa bili oni i stabilni, koji uključuju spolne radnje izvan braka, što znači, izvan neraskidive zajednice muškarca i žene otvorene prenošenju života, ne odgovaraju Božjem planu, čak ako su u tim odnosima prisutni pozitivni elementi. To se ne odnosi samo na istospolne parove, nego i na zajednice koje uključuju izvanbračne spolne radnje – pojašnjava se u odgovoru Kongregacije za nauk vjere.

Drugi je razlog negativnog odgovora opasnost da se blagoslov istospolnih zajednica pogrešno poveže s blagoslovom sakramenta ženidbe. Kongregacija za nauk vjere na kraju napominje da negativan odgovor ne isključuje blagoslove pojedinaca s homoseksualnim sklonostima koji jasno pokazuju volju za životom u vjernosti objavljenim Božjim planovima, dok se nedopustivim proglašava bilo koji oblik blagoslova koji teži priznavanju njihovih zajednica, prenosi Vatikanski radio.

Riječ obiteljima

Komunikacija kao most Ono što je most obalama, to je komunikacija bračnim partnerima. Svrha mostova i bračnih odnosa je povezivanje. Ako svrha mostovima i bračnim partnerima nije povezivanje, nemaju nikakvoga smisla. @ s. Ines Vujica, ŠSF

M

ostovi mogu biti slični, ali redovito su različiti. Svi bračni odnosi su slični, ali redovito su različiti. Mostovi nisu samo obične građevine od kamena, betona ili željeza kojim se premošćuje neka rijeka. Bračni partneri nisu samo tijelo, oni imaju dušu, emocije i osjećaje. Mostovi povezuju i spajaju suprotne obale i ljude koji na njima žive. Bračni odnosi povezuju i spajaju partnere u njihovoj različitosti.

Dvoje trebaju postati jedno. Porušiti most znači razdvojiti obale. Uništiti ili narušiti bračni odnos znači udaljiti bračne partnere jedno od drugoga.

Nepovezanost je ono što dovodi bračne parove na savjetovanje. Kada partneri imaju problem međusobnih odnosa, primjenjuju ubojita ponašanja.

Partnera kritiziraju, okrivljuju, prigovaraju mu, prijete i kažnjavaju. Po teoriji Williama Glassera ova ponašanja primjenjuje 99,99 % ljudi u svijetu kad osjete da imaju poteškoće u odnosu s drugima. Ubojita ponašanja koja nazivamo stereotipima, koristimo gotovo 34

svjetlorijeci.ba

svi, a da pri tome ne razmišljamo koliko patnje nanose i nama i drugima.

Odnos s Bogom Partnere koji žele ojačati brak i ponovno se povezati hrabrimo ističući kako mnogi bračni partneri imaju problema.

To je normalno. Nema braka u kojem nema problema. Skoro svaki brak koji se nađe u krizi može iz nje izići, naravno ako to želi. Kvalitetan odnos nije lako imati. Podsjećamo ih da bračni odnosi traže puno usklađivanja i razumijevanja sa strane oba partnera. Bračna sreća i mir nikada se ne dobivaju kao dar, nego se zajednički grade. Ako partneri žele, mogu naučiti kako se ponovno povezati. Potičemo oba partnera da uče i nauče djelotvornija ponašanja. Imamo iskustvo kako je svaka vrsta učenja naporna, zahtjevna i teška. Imamo i suprotno iskustvo. Učenje može biti zabavno i profitabilno za onoga koji uči i želi naučiti. Čovjek uči dok je živ. Mudar čovjek uči na svojim pogreškama.

Najčešći razlog bračne nepovezanosti uzajamno je prebacivanje krivnje i odgovornosti. Ono se uglavnom svodi na zajednički nazivnik po obrascu: nisam ja, ona/on je. Ovakav obrazac ponašanja opisan je u Knjizi Postanka: „... Čovjek odgovori: ‘Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.’ Jahve, Bog, reče ženi: ‘Što si to učinila?’ ‘Zmija me prevarila pa sam jela’, odgovori žena” (Post 3,12-14). Adam krivnju prebacuje na Evu, a ona ukazuje na zmiju. Ovo ubojito ponašanje doprinijelo je prvom grijehu – prvoj bračnoj svađi. Grijehom je bila narušena ljubav prema Bogu. Iskonska ljubav, sloga i povjerenje između Adama i Eve je narušeno. U savjetovalištu i općenito čujemo; imao sam peh, nesretno sam „naletio” na nemoguću ženu. Supruga misli da je „naletjela” na muža s kojim je nemoguće živjeti. Da se oslobode vlastite odgovornosti, optužuju partnerov karakter, nervozu.

Ovaj obrazac predbacivanja odgovornosti i krivnje bračni partneri redovito koriste u bračnom savjetovanju za svoje; izvanbračne veze, dvostruki život, prečesto i dugo izbivanje izvan bračnoga i obiteljskoga gnijezda, alkoholizam i druge ovisnosti, prepirke i svađu, uskraćivanje bračnih obveza, prestanak komuniciranja, neprestano kritiziranje, prkosno ponašanje, ljubomora, sumnja. Za kršćanske brakove ova i ovakva ponašanja su grijeh. Narušavaju odnos s Bogom i čovjekom. Oprez! Ljubav i bračni odnosi se mogu uništiti kao i odnos s Bogom. Njegujte odnos s Bogom, bračnim partnerom. Svim svojim bićem okrenite se prema Bogu i bračnom partneru. Iz odnosa s Bogom i bračnoga odnosa živite. Samo u odnosu s Bogom, bračnim partnerom i drugim ljudima možete se u potpunosti ostvariti.

Drugi nemaju nikakvoga utjecaja na naše ponašanje. Mi odabiremo sve ono što činimo, mislimo, biramo i osjećamo uključujući i našu patnju. Jedino ponašanje za koje smo odgovorni i koje

Pogled iskosa

Ćelavi globus vozi autobus Kao da živimo u uvijek istom danu – tko je umro s/bez/zbog cjepiva (ostali smo i bez gradonačelnika!) i koje cjepivo ima više ili manje nuspojava te kad će uopće stići u dovoljnoj količini. @ Viktorija Banić

viktorija.barbicbanic

S

usjedne države trenutnu epidemiološku situaciju vide znatno različito – jedni mjere stežu, drugi otpuštaju. Jedni gore, drugi dolje, zbrka... Bila sam na vjenčanju para koji u obitelji ima rodbine u/iz mješovitih brakova ili jednostavno ateista. Svi su prisustvovali crkvenom obredu, a ovi drukčiji su sjeli manje-više zajedno.

Trudili su se činiti iste pokrete, ponašati se kao i vjernici. Jasno, bilo je poprilično nesinkronizirano – vjernici ustanu, ovi se zgledaju i dok konačno ustanu, ostali sjednu, kleknu... Tako tijekom cijeloga obreda. Simpatičan kaos i poštovanja vrijedno nastojanje da budu dio onoga što je drugome važno... S tim da ova neusklađenost nije imala posljedice po živote ljudi, gospodarstvo, nije donijela osjećaj nesigurnosti kao ustajanje i sjedanje država oko nas... A tako zbunjenima sasvim nam je svejedno tko je osuđen ili nije u nekom višegodišnjem postupku, čak i je li nastava trenutno online ili ne, kao i to da hrana nikad nije bila ovako skupa! I spor oko novoga predsjednika/ce Vrhovnoga suda RH 40

svjetlorijeci.ba

gubi na značaju... Ni potresi, ni obnova više ne prodaju novine niti donose preglede, eventualno navodne malverzacije s donacijama... Puno više je zanimanja izazvao intervju odbjegloga engleskog prinčevskog para!? Dakle, preostaje samo – mistično...

Skupi savjeti Čim ustanem, uključim TV i u prolazu poslušam rane vijesti. Nedavno naletim na emisiju u kojoj vračevi, magovi, kako sebe nazivaju, rješavaju probleme! Dramatičan govor, mnoštvo svijeća –Vašem sinu je oduzeta sreća. Ima napad demona i ukleti predmet. Vašem djetetu se život razdvaja na pola, on je slomljen od neugodnih situacija i problema, nije ni na nebu ni na zemlji, a dobar, a duševan, a kako je naivan od te svoje dobrote, njega su svi ljudi iskoristili, je l’ tako? Vaše dijete ovo nije zaslužilo,mama, on je zaslužio svu sreću ovoga svijeta, evo mu zaštita božjeg prsta (što god to bilo!), neka mu dolazi energija i sve mu se pokrene, da bude

sretniji, poletniji, da napreduje, jer je zaslužio svu sreću ovog svijeta (A tko i zašto nije??). Ostanite na liniji sad će mu maknuti ukleti predmet, kolegica će Vam reći koji je predmet i što ćete napraviti, a mi idemo dalje... Niste svjesni situacije, zovite, zovite, vi spavate, ne možete pojmiti što vas čeka, a neće biti dobro! Ja znam sebe zaštititi i kako ću se staviti pod božanski plašt, ali vi...

Zvoni telefon, nova žrtva – Dobro da ste nazvali, imate težinu zadnjih 6 – 7 godina i to podosta, još od rane mladosti, ovdje Vam je rađeno, ovo je strašno.

Dat ću Vam zaštitu (opet!) božjeg prsta, jer ste jako sposobni (A tko sebe ne smatra sposobnim?), imate puno ideja, puno toga možete napraviti i napravili biste da nije bilo ovoga što je na Vama, riješio sam, ova emisija nema povratka, nema reprizu, ovo je sad, dobro da ste nazvali, idemo dalje... Ako vi, gledatelji, želite da vam je loše to je vaša volja, samo danas spuštam portal koji se otvorio na samome nebu, tu čistu bijelu božansku energiju, da se netko konačno pobrine za vas... Moramo zaštititi vašu dušu, unutarnji mir, međuljudske odnose, odnose unutar vašega doma, zaštititi vas od elementarne nepogode (koji gad!)... Ovo ne bih radio da situacija nije ovako kritična, crno nam se piše! – Prekine blesavi monolog kad se javi sljedeća žrtva, za svoju kćer –Vaša kćer ima težak životni put i crnu magiju na sebi, ona teži ka stabilnosti, ka sigurnosti, želi imati obitelj, karijeru, Vaše dijete je jako sposobno (opet!), ima jako puno ideja, ali ih ne može sprovesti u djelo. Kod nje je psihička magija (?!), nailazi na loše ljude, prijatelje, a ona je toliko sposobna, ima blokade u zauzimanje za sebe, ja mogu sve to maknuti, nesretna mama zavapi – Maknite! Ovaj nastavlja – Dajem joj božji prst u zaštitu, ostanite na vezi da joj kolegica skine karmičko prokletstvo i da se božji prst stavi na Vašu kuću, a kćeri dolazi velika promjena, već od danas će joj ići bolje, bit će jako uspješna. Iste rečenice izvrće

Dobra priča

Na svijetu ima dovoljno ruku

@ Nikolina Marčić

nikolina@svjetlorijeci.ba

S

vijet je prepun ruku, prepun toliko da je dovoljno ruku i dovoljno kruha. Za sve. Samo kad bismo se jedni drugima primaknuli. Kad bismo se odmaknuli od svoga suviška. Barem od njega – napisao je Stjepan Lice u svojoj knjizi „Prostranije ogledalo”. Svu ljepo42

svjetlorijeci.ba

tu darivanja i primanja osjetila je i danas je živi Magdalena Mišković, profesorica informatike u Srednjoj strukovnoj školi u Orašju koja njeguje i posebnu ljubav prema glazbi.

Magdalena je iz sela Kostrč, župa Tolisa. Zajedno sa svoje dvije sestre i

bratom neumorno svira ili uči svirati neki novi instrument. A kako je to sve počelo, otkrila nam je Magdalena: „U ratu nam je jedini izbor bio ili sjediti u rovu i strahovati od granate ili u crkvi svirati i pjevati. Moj ujak, inače svećenik fra Marijan Mićo Živković, stariju je sestru naučio svirati klavir, a najbolja prilika za vježbanje u to vrijeme bilo je sviranje pod večernjim misama na kojima sam i ja pjevala. Tako je naša ljubav prema glazbi, osobito duhovnoj, rasla što je još više došlo do izražaja osnivanjem Frame i benda Tau s kojim smo snimili dva nosača zvuka te nastupali na brojnim misnim slavljima, festivalima, promocijama, zabavama diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Austrije i Njemačke.”

Magdalena je nedugo potom krenula u samostansku školu gdje je naučila svirati gitaru, a nakon toga i sama nastavila tradiciju poučavanja pa tako škola djeluje još i danas, ali osim gitare, djecu se poučava i sviranje klavira. Odlaskom na fakultet njezino djelovanje u župi nije prestalo jer je za sve važnije blagdane uvijek bila prisutna i pomagala, a po završetku studija nastavila je još zauzetije djelovati pa je uskoro ponovno pokrenut dječji zbor koji i danas djeluje. Još jedan zbor na koji je iznimno ponosna i u kojemu pjeva je zbor Adoro. Osim u svojoj župi, instrukcije iz gitare i klavira predaje i u župama Orašje i Grebnice te vodi dječji zbor u Orašju. Za sebe kaže da je osoba koja bez glazbe i Crkve ne može jer je takav život ispunjava.

Magdalena sve svoje aktivnosti provodi volonterski i tvrdi da je to radost koju je običnim riječima teško iskazati, a najveći poticaj na još zauzetije volontiranje jest uspjeh onih s kojima radi i djeluje. Na pitanje gdje i kada se rodila ljubav prema ovakvom načinu življenja, odgovara: „Iskreno, ne znam točno kada. To je ljubav koja je polako rasla, a da je ja nisam bila ni svjesna. Tek kad drugi kažu: ‘Pa ti si učinila nešto veliko’, onda malo razmislim i s ponosom

sebi kažem: ‘Da, Magdalena, jesi, budi ponosna na sebe.’ No, onda prespavam i idem dalje jer nema vremena za uživanje u hvalospjevima, nego treba raditi jer je svaki dan prilika za dobra djela.”

Iako je informatika njezina uža specijalnost, glazba, osobito duhovna, neodjeljiv je segment njezina življenja, a svoju je želju za duhovnošću potražila i na drugom kraju svijeta – u Africi.

Volonterski je živjela i djelovala u Ruandi u selu Kivumu: „Afrika je zemlja za koju mogu reći da sam u njoj provela još jedan svoj život. Ceste bez asfalta, kuće od blata, voda na kapaljku, kao i struja koju imaju malobrojni, čudnovati prijevozi… Na sve se to čovjek navikne i nekako mu priraste srcu pa se teško vratiti u svoju stvarnost. Ljudi u Africi stalno komuniciraju bez obzira ako netko ne govori njihovim jezikom.

Toplina ljudi, njihova nevinost u očima, iskrena sreća i čaroban osmijeh su ono što će me ponovno vratiti Africi”, priča Magdalena, te nastavlja: „Ono što nikada neću zaboraviti je osjećaj koliko je malo za sreću potrebno. Svaki dan biti s djecom koja te zagrle, osmjehnu ti se bez ikakvoga razloga, a imaju milijun razloga da budu nesretniji od nas, neprocjenjivo je iskustvo.”

Magdalena je boravila u mnogim državama svijeta, no volontiranje u Rimu na nju je također ostavilo poseban trag: „U domu hrvatskih hodočasnika Dr. Ivan Merz provela sam sedam tjedana i s drugim volonterima radila

sve što je bilo potrebno – od kuhanja i čišćenja do rada na recepciji.”

A onda je uslijedila šetnja duga 799 kilometara Putem sv. Jakova tijekom hodočašća u Camino de Santiago u Španjolskoj. S ruksakom na leđima i 30 dana bez vodiča bio je pravi izazov, ali „željela sam vidjeti jesam li dovoljno jaka kako bih prošla sve izazove i je li moja vjera toliko jaka da ostanem sama u pustoši, jer bilo je i takvih dijelova gdje sam samo s Bogom mogla izdržati. I izdržali smo. I hvala Mu”, radosno će Magdalena.

Magdalenina priča je još jedna dobra priča koja svjedoči svu ljepotu života i njegova življenja u zajedništvu s drugima. Samo onda kada odlučimo živjeti život, postajemo sretni i počinjemo uviđati blagoslove koje Bog na nas i naša nastojanja izlijeva. Hvala Magdaleni koja je to prepoznala i potvrdila da je život vrijedan samo onoliko koliko sebe darujemo drugome i u njemu prepoznamo odraz Božje ljubavi. Jer, svijet je uistinu prepun ruku i zar bi bilo moguće biti čovjek, a ne dati sebe i ne primiti udjela u ovome dobrome svijetu?

Ono što nikada neću zaboraviti je osjećaj koliko je malo za sreću potrebno.

Svaki dan biti s djecom koja te zagrle, osmjehnu ti se bez ikakvoga razloga, a imaju milijun razloga da budu nesretniji od nas, neprocjenjivo je iskustvo. travanj 2021.

43

Pogled u dušu

Pralik događanja Sve je više medijskih natpisa o djeci mlađega uzrasta koja postaju žrtve online komunikacije i koja putem igrica bivaju zavedena i navođena na kojekakve negativne akcije, pa čak i samoubojstvo. @ prof. dr. Snježana Šušnjara

D

jeca koja u osjetljivoj fazi svoga odrastanja umjesto živoga kontakta imaju ekran i virtualni svijet lako postaju mete grabežljivaca čije nakane rijetki propituju i čiji identitet ostaje tajan.

Javan je jedino strašni i neljudski rezultat njihova nastojanja kojim se djecu tjera u smrt. Podložna utjecajima, o uzrocima i ciljevima kojih ne promišljaju, djeca se olako predaju zlobnim i namjernim nagovaranjima sa zaslona sprave kojoj je prvotni cilj bio sasvim drukčiji. Telefon je izgubio svoju svrhu povezivanja drugih. Postao je upravljačem ljudskih života i onaj koji ljude sve više udaljava jedne od drugih, a ideja je bila da ih jače spoji i održi u komunikaciji. Nestalo je komunikacije kao takve, a stvorena je svakodnevna ovisnost i komuniciranje na daljinu koje gubi smisao jer svakodnevne riječi i potrebe pretaču se putem video veze bez ikakve potrebe susreta s drugima ili kontakta očima, dodirom, osmijehom. Sve više živi susret osobe s osobom postaje nepoznanica mladim generacijama koje upravo iz svoga neiskustva postaju žrtve 44

svjetlorijeci.ba

iste te naprave koja od sredstva kontakta postaje sredstvo razdora.

Kada bismo sad proveli anketu među mladima, sigurno polovica njih ne bi znala što znači fiksni telefon niti kako on izgleda. Michael O‘Brien u svojoj knjizi Njujorška luda primjećuje: „Ljudi se koriste mobitelima kao gumicama za brisanje drugih živih bića. Pritiskanjem tipke čovječanstvo se rastvara i postaje ne-biće ili se, u najboljem slučaju, zamrzava i pretvara u apstrakciju.

Najintimniji razgovori prenose se javno, pri čemu njegovi korisnici ne vode računa o tome da ih netko možda sluša, i oni koji to žele i oni koji ne žele. Na pretrpanoj ulici to se događa toliko često da nikada nisi siguran koja rečenica pripada kojemu od ovih fragmenata koji slobodno lebde u zraku.”

Prava i odgovornost Vrijeme u kojemu svjedočimo i pojave epidemija i raznih drugih prirodnih katastrofa i nedaća, ne pridonosi boljitku popravljanja odnosa mladih ljudi i njihove okoline a kamoli obogaćivanja

njihova kontakta s prirodom. Ne, sad se ljude i zakonski sprječava biti u prirodi, biti jedni s drugima, potpiruje se strah od drugih, tobože da ne zaraze jedni druge, a zaraza koja izvire putem virtualnih kontakata ne štedi nikoga. Virus ubija sporadično a Blackout izazovi na TikTok-u i Plavi kit ciljano. I što tu roditelji mogu, odrasle osobe koje su odgovorne za svoju djecu koja pak uslijed opetovanih peticija o pravima djeteta imaju sva prava ali ne i odgovornost, a roditelji ipak ostaju odgovorni za ponašanje djece koja se od njih otuđuju sve očitije i sve brže. Roditelji poput bankomata i robota ispunjavaju potrebe djece koje narastaju sve to više kako novi modeli mobitela ili igrica bivaju izbačeni na tržište. Možeš li to priuštiti oče, majko? Ne možeš? Koji luzeri, u kakvoj obitelji se rodih, ništa mi ne daju, ništa mi ne mogu pružiti. Stanu se uspoređivati s materijalno bolje stojećim prijateljima i tada tek nastaju komplikacije i problemi. Sve se to prenosi na ostale sfere ljudskoga živoga, a posebice na međuljudske odnose. „Sve je slobodno!

Ali sve ne koristi. Sve je dopušteno! Ali sve ne saziđuje” (Kor 10,23).

Vrijeme kad su samo ljudi u gradovima imali osigurane fiksne telefone i kad je komunikacija ovim putem bila luksuz, ostaje u prošlosti sjećanja generacija koje se polako ali sigurno primiču svom kraju. Generacija koje su zapamtile susrete, živu riječ i druženja te u skladu s prirodom i njezinim mijenama usmjeravale svoje aktivnosti. Znalo se kad proljeće dolazi, kako provesti raspust, kad zemlja uzvraća znojem natopljen trud a zima blaži umorne ruke.

Učilo se o životinjama koje slijede prirodni tijek, usklađujući svoje aktivnosti s promjenama koje vrijeme donosi i o kojima im ovisi opstanak. Prepoznavalo se drveće po obliku lista, biljka po plodu, cvijet po boji.

Sve to polako nestaje. Poljoprivreda se gasi iako je sve potrebnija, stočarstvo izumire, ljudi obolijevaju od čudnih

Fotovijest

Kanonski pohod samostanu sv. Klare Provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Jozo Marinčić, 10. ožujka započeo je kanonski pohod u samostanu sv. Klare u Brestovskom. Fra Jozo je zazvao na sestre Božji blagoslov moleći da „Gospodin bude uz nas sa svojom milošću u ovom kanonskom pohodu, da nas rasvijetli svojim Duhom, i, po zagovoru Djevice Marije, sv. Oca Franje i sv. Majke Klare, neka nam dade duh obraćenja i obnove u svojoj ljubavi.” Otac Provincijal razgovarao je sa svakom sestrom pojedinačno, a potom pregledao unutrašnjost samostana te zapisnike i druge knjige zajednice.

Sljedećega dana, pod predsjedanjem oca provincijala fra Joze i u prisutnosti dva skrutatora fra Ilije Jurića i fra Nikice Vujice, održan je izbor nove uprave samostana. Za opaticu je ponovno izabrana s. M. Hijacinta Batinić, njezina zamjenica je s. M. Klara Vujica, a savjetnica s. Marija Milić.

Zahvalni Bogu za Njegovo vodstvo pri ovom izboru, zajednica se okupila u kapelici i otpjevala himan Tebe Boga hvalimo. Sestre su čestitale novoizabranoj Opatici i iskazale joj poslušnost.

Na samom kraju s. M. Hijacinta je zahvalila ocu Provincijalu za sve što čini za zajednicu sestara u Brestovskom i obećala trajnu molitvenu potporu njemu osobno i cijeloj provinciji Bosne Srebrene. Otac Provincijal je u ime franjevačke Provincije poručio sestrama da mogu uvijek računati na pomoć bilo duhovnu ili materijalnu.

46

svjetlorijeci.ba

Biblijsko – teološki odrazi u pjesmi Tina Ujevića

Svakidašnja jadikovka Pjesma Svakidašnja jadikovka nastala je u 1916. godini, dakle u vrijeme snažne Tinove političke aktivnosti koja nikako nije pretpostavljala samoću, stoga nije neumjesno pitanje Iva Frangeša: „Zašto je Tin, poslije Pariza, takav, što se dogodilo?” @ Luko Paljetak

F

rangeš odgovara: „Tinova poezija, upravo za pariškog boravka, i svega što s tim boravkom veže, (…) postaje govor čovjeka koji se posve razočarao i kojega razočaranje dovodi do radikalnih zaključaka u čudesnim fantazmagoričnim pjesmama Na povratku i Maštovita noć. Društvena zbivanja i razočarenje s jedne, a intimna zbivanja s druge strane izazivaju patnju izraženu stihovima Svakidašnje jadikovke”. (I. Frangeš, Tinova Provansa, Zagreb 1986.) Sam Tin pak kaže: „Ah, patnja, patnja! Čitav je svijet njome ispunjen, čitav, sa jednoga kraja na drugi, (…) Ako se baci pogled na globus, vidjet će se da je zemlja ova pokrita ranama i modricama; betežni i ranjenici života sačinjavaju gotovo čitavo čovječanstvo. Krv se toči na potoke, uvijek se bori za pravo i pravicu; ratovi dolaze jedan poslije drugoga, te ih ima koji za sobom i sa sobom povlače glavobolju; a ima opet i ‘zubobolja srca’ (...). Kad se čovječanstvo promotri preglednim načinom, ne zna se je li ono više ludnica, 48

svjetlorijeci.ba

bolnica, tamnica ili bludilište; u svakom slučaju neko strahovito mjesto. Tek rijetki pravednici dižu se da se samilošću i molitvom pričeste i otkupe stradanje cjeline; a njihova je žrtva krvava i neprestana. (…) Tako se i poezija i muzika rađa iz krvavih, iz neobjašnjivih grčeva srca i živaca: a sve ono što oko, uho i mozak uživaju kao Ljepotu, prošlo je kroz svijest kao razdiranje. Ljudska suza biva uzveličana i pročišćena, te postaje pronačelom Vjere i Umjetnosti; bezimeno se stradanje obraća u Ljepotu i Svetinju. Ne spominjemo Isusa Krista među ljudima, jer On bijaše nešto više; ali sjetimo se broja muka i iskušenja kroz koja prođoše Dante, Tasso, Camuse, Dostojevski, Strindberg, Pascal, Novalis, Leopardi, Beethoven, Nietzsche i drugi znameniti i moćni. U krvi je dakle, u neugodnosti mesa izvor, svijetli izvor, oduševljenja i otkupljivanja; dižemo se i uspinjemo po samome svojem padu. (T. Ujević, Ispit savjesti; u T. Ujević, Ljudi za vratima gostionice / Skalpel kaosa, Sabrana djela VI.,

Zagreb 1965.) „Iz takvih Tinovih osjećaja nastala je Svakidašnja jadikovka.

Ako tome dodamo „problem Tinova odnosa prema ženama”, odnosno, konkretno, njegovu neostvarenu, nedopuštenu, zapriječenu ljubav prema Lucilli Vesnić, koja je tu, na dohvat ruke, preko puta, na prozoru susjedne kuće, a u isto vrijeme daleko kao na drugoj galaksiji; (…) provale silnog bola i upitanost na smislom ljudske sudbine uopće; značenje i vrijednost odricanja i bezbrojnih isposnika, pustinjaka i usamljenika; neizmjernost patnje čovjeka pojedinca i čovječanstva u cjelini − sve je to predmet i poticaj Tinove poezije iz faze Leleka i Kolajne.” (I. Frangeš, o.c.). Iz tog kolopleta misli i osjećaja, u tom kontekstu nastala je Svakidašnja jadikovka koja je teže shvatljiva bez poniranja u Tinov liturgički jezik, odnosno u onu duhovnu tradiciju unutar koje se Tinova lirika tih zbirki, pa dakle i ta pjesma, razvijala i oblikovala. Valja se zato složiti s Frangešom kada tvrdi da „Svakidašnja jadikovka postaje (…) posve zatvorena ako smo lišeni mogućnosti da je doživimo upravo kao spajanje osobne tragedije, Psalma Davidova i ambtozijanske himne” (I. Frangeš, o.c.)

Jednog dana Jednog dana 1916. godine u Parizu je umro jedan Tin a uskrsnuo drugi. „Tiho i nečujno dogodio se taj događaj kojemu su prethodile mnoge patnje i boljezni; ali jednoga dana se dogodilo posve sigurno i nesumnjivo. Augustin Ujević je doista umro, i ovaj čovjek koji diše u njegovoj lešini i navlači na se njegovo odijelo jeste samo njegov neki prisni prijatelj ili čak sekretar, koji zna izvjesne njegove tajne, ali nije on.” (T. Ujević, Ispit savjesti, Zagreb 1965). U tom trenutku Tin je, prema vlastitom priznanju, prestao „(od inata) biti hrišćanin”, ali i do tada, piše on, „bijah mali i slabi učenik onoga koji je kazao: Bdijte i molite se.” „Taj mali i slabi” napisao je

Svakidašnju jadikovku. Augustin Ujević je 1903. godine stupio u biskupsko sjemenište u Splitu ali već sljedeće 1904. godine tražio je da napusti sjemenište.

Roditelji, posebice otac, to mu nisu dopustili. „Tako je Tin ljeti 1905. godine – kad je završio četvrti razred i ušao u petnaestu godinu – postao klerik, navukao crnu mantiju i bio užasno nesretan”.

(M. Žeželj, Veliki Tin, Znanje, Zagreb, 1976).) Bio je prekid s dotadašnjim sanjarskim gimnazijskim životom, a prije toga s onim u Muškoj građanskoj školi u Makarskoj, premda je i tada Tin „bio povučen osamljen i rijetko je dolazio u dodir s ostalom djecom, njegovim vršnjacima. Čini se da mu je povučenost ležala u nasljeđu.” (M. Žeželj, o.c.) On sam o tome piše: „Makarska me (…) uvela u moju treptavu osjećajnost, načinila me zamišljenim, osjetljivim, samotarom i bojažljivcem.” (M. Žeželj, o.c.)

postovi, duhovne vježbe; religiozne polete tehnika, zastrašivanje grijehom, zabrane i kazne.” (M. Žeželj, o.c.) Sve je to u Tinu pojačavalo želju da napusti sjemenište. „Kad je slomio otpor roditelja, Tin je na početku školske godine najodlučnije izjavio (…) da neće da ostane u sjemeništu. Tako se oko 10. septembra 1907. godine vratio slobodi – ne zavadivši se sasvim s crkvom. Razlog je

Kada nastaje Svakidašnja jadikovka Tin ima 25 godina, a osjeća se star, točnije rečeno, osjeća u sebi neku mladenačku starost, a starost s jedne strane jest put prema smrti sve bliži „istrošenu starcu, izmorenu brigama, nevjeričnu, i na kraju strpljivosti Bilo kako bilo, odlazak u sjemenište bilo je za njega novo iskustvo i novo iskušenje. „Njegove zvjezdane noći kod Osejave, zamijenile su mehaničke molitve,

tvarati niti koga varati.” (M. Žeželj, o.c.)

Zbog odlaska iz makarskog fratarskog samostana i zatim napuštanja splitskog sjemeništa, „ti će mu fratri kasnije – kad su objavljene njegove Kolajna i Pjesme (…) – zamjeriti „što ‘ne poznaje Boga’ i pozivati ga da se vrati ‘beskrajnoj ljubavi Krista’, razočarani što su ga krivo procijenili dva – tri decenija ranije.” (M. Žeželj, o.c.) Nisu bili u pravu.

Pjesnikov spomenik u Zagrebu

nađen u nemirnoj i živahnoj naravi. (…) Izlazak iz sjemeništa značio je golemo olakšanje za Tina. Vratio je svoje samopoštovanje jer se nije morao pre-

Upravo sve one „mehaničke” molitve, post, duhovne vježbe i čitanja, koliko god su Tinu, kao sjemeništarcu, teško padali, ostavili su u njemu dubok trag, travanj 2021.

49

O radosti življenja

Ljubav prema životu Peršin, rajčica, paprika, tikvice, grašak. Pažljivo sam otvarala paketiće sjemenja i nježno ih polijegala u svježe pripremljene pretince maloga kućnog staklenika. Svaka pojedinačna sjemenka budila je u meni uspomene na prošloljetno obilje plodova proizišlih iz sličnih malih mrvica u kojima je tako čudnovato Bog pohranio instrukcije kako će i u što izrasti. @ Tatiana Tajči Cameron tatianatajci

P

risjetila sam se svakoga djelića moga vrtlarskoga projekta. Netko bi možda rekao kako sam smiješna u mom romantiziranju običnoga sađenja vrta ili bi protumačio moje ushićenje kao sindrom gradskoga života, no nisam se time opterećivala.

Potpuno zaokupljena čudesnim ciklusom sađenja i njegovanjem vrta, dopustila sam sebi da uživam u osjećajima koji mi taj proces stvara – počevši od jutarnjih trema i iščekivanja kada bih provjeravala jesu li sjemenke proklijale, divljenja malim klicama i smijeha tek poniklim tikvicama koje, pokrivene ljuskama izgledaju poput vila s kapicama. Pa onda uzbuđenje dok sam sadnice presadila iz plastičnoga staklenika (opremljenom jasnim instrukcijama, već pripremljenoj mješavini zemlje, 54

svjetlorijeci.ba

malom drvenom lopaticom i sustavom zalijevanja koje štiti sjemenke od potopa ili suše uzrokovane neznanjem i neiskustvom nas urbanih amatera) u gredice vrta. Tuga je bila kada sam shvatila da sam ih prerano presadila i da većina nije preživjela. Radost do neba kad su nekim čudom ipak počele rasti i zahvalnost do suza kad sam narezala rajčice i paprike i ponosno ih pokazala djeci: „Danas jedemo salatu od plodova koji su od maloga sjemena izrasli u našem vrtu – podržani i hranjeni suncem, zemljom, vodom, zrakom i, naravno, ljubavlju.” Život i ljubav Sljedeće godine ću možda svladati i još jedan korak – naučiti kako sačuvati

i spremiti sjeme biljaka iz moga vrta umjesto da ih naručujem preko interneta, pomislila sam vraćajući pažnju na sadašnji trenutak i zadatak koji imam.

Moja mašta je poput crtića animirala male sjemenke koje su mi namignule prije nego što su se sretno začahurile ispod tankoga sloja zemlje. „Svi uređaji nominalni. Spremni smo za lansiranje.”

Novi ciklus, novi krug života, nova izmjena energije i ljubavi, i ponovni dokaz koliko nas Stvoritelj voli.

Pospremila sam staklenik na sigurno mjesto gdje ga moj pas Luna neće dirati, jer je i ona jednako uzbuđena i znatiželjna da otkrije što se krije ispod plastičnoga poklopca, i započela radni dan. Ispred računala, u sobi zamračenoj zastorima kako bih lakše vidjela ekran.

Iako sam taj dan imala puno posla, osjećala sam se ispunjenom novim zalihama životne energije.

Prvo na mom rasporedu bio je virtualni seminar za autore i pisce gdje sam upoznala Rachel. Smrznula sam se od slučajnosti (i osjetila kao da mi neki ekstra dosjetljiv anđeo šalje „highfive”) kad je Rachel rekla da piše knjigu o tome kako biljke utječu na fizičko, emotivno, psihičko i duhovno zdravlje ljudi.

U kratkoj prezentaciji ispričala nam je o „hipotezi biofilijie” – koja pretpostavlja da ljudi imaju urođenu tendenciju traženja veza s prirodom i drugim oblicima života (izvor: Wikipedia). Iako mnogima stran, izraz biofilija je nešto što je svatko od nas iskusio – ljubav prema svemu životu. Rachel je napomenula kako je Aristotel prvi iznio taj koncept, a Eric Fromm ga je onda definirao. Pomislila sam kako ga je sveti Franjo živio i pokušao nam kroz biofiliju dočarati Božju ljubav kao poveznicu cijele kreacije – dok većina ljudi ipak radije hrli čarima tehnologije, betona, plastike – poput noćnih leptira za uličnim lampama.

Moderni stil života sve manje i manje daje pažnju zelenilu i biljkama. Ljudi se otuđuju od prirode, zaboravljamo ne samo da se za nju moramo brinuti

Neka Vam radost uskrsnuća obnovi vjeru i nadu u bolje sutra

Želimo Vam sretan i blagoslovljen Uskrs Vita Fojnica 030 830 111

Vita Kiseljak 030 877 300

Vita Kreševo 030 806 300

Vita Sarajevo 033 222 522

n a t e r S skrs U

Sretan Uskrs želi Vam

Kultura

Umjetnost i zajedništvo kao lijek @ Leona Sabolek

leonasabolek@gmail.com

P

očitelj je pitoreskni stari grad u čapljinskome kraju na jugu Hercegovine. Najstariji dio potječe s kraja 14. stoljeća. Smatra se da ga je izgradio kralj Tvrtko I. Kotromanić 1383. a utvrđivao kralj Matija Korvin. Pisani povijesni izvori ga spominju 19. veljače 1444. u povelji kralja Alfonsa V. Osmanlije ga osvajaju 19. rujna 1471. i od tada dobiva prepoznatljivu vizuru. Kao rijedak spoj orijentalne i mediteranske arhitekture 2003. proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nominiran je 2007. na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi i nalazi se na Tentativnoj listi.

Hercegovački biser uz smaragdno zelenu rijeku Neretvu, kameni grad uzdignut na stijeni, plijeni pažnju svakom prolazniku, a osobito nadahnjuje umjetničke duše. Zato nije čudo što u Počitelju stoluje međunarodna likovna kolonija.

Smještena je u rezidencijalnom kompleksu obitelji Gavrankapetanović. U organizaciji Udruženja likovnih umjetnika BiH umjetnici se okupljaju prve nedjelje u lipnju na manifestaciji nazvanoj Trešnjeva nedjelja. Slijede pripreme za koloniju koja se obično održavala u srpnju, ali je prošle godine morala biti odgođena zbog pandemije koronavirusa.

Generalni sekretar ULUBiH-a Denis Jeina kaže: „Međunarodna kolonija postoji od 1964. i održava se u ljetnim mje58

svjetlorijeci.ba

secima. Umjetnici su ostavljali dva rada od kojih je jedan išao u nacionalni fundus bivše države. ULUBiH bi osiguravao radni materijal, hranu i spavanje, a putne troškove ako je moguće. Prošle godine, kad je bilo najteže, organizirali smo je na radost svih umjetnika koji su mogli doći iz BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije, dok su ostali poslali radove. Zastupljena su

23 umjetnika s 46 djela. Idejni sam tvorac Počiteljske priče. Došao sam na ideju da se radovi prezentiraju na Dan nezavisnosti u Galeriji Roman Petrović koju vodi ULUBiH i to je prihvaćeno.”

Izložba Počiteljska priča s 56. saziva međunarodne likovne kolonije otvorena je 1. ožujka u Galeriji Roman Petrović u okviru 37. festivala Sarajevska zima. Ona promovira bosanskohercegovačko kulturno naslijeđe i umjetničko stvaralaštvo kao i interkulturalnu i međunarodnu razmjenu i suradnju.

Nažalost, stari počiteljski grad koji tako nadahnjuje umjetnike nagriza više zub nebrige od zuba vremena. Treba se nadati da će se ovaj arhitektonski dragulj ipak sačuvati budućim naraštajima kako ga ne bi gledali samo kao virtualno kulturno naslijeđe.

A postoji grupa entuzijasta koja se upravo bavi digitalizacijom i vizualizacijom kulturne građe. Sve je pokrenula profesorica Selma Rizvić kroz vježbe sa studentima na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Još 2005. godine kao prvi je digitaliziran glasoviti stećak iz Donje Zgošće koji se nalazi u Zemaljskom muzeju. Radili su sa Sarajevskom školom za nauku i tehnologiju i tvrtkom 5D-CADD d. o. o., a svoje rezultate objavljivali na međunarodnim seminarima.

Prof. dr. Selma Rizvić redovna je profesorica na Odsjeku za računarstvo i informatiku Elektrotehničkoga fakulteta u Sarajevu. Jedna je od osnivača i predsjednica Upravnoga odbora Udruženja za digitalizaciju i informatizaciju kulturne baštine DIGI.BA. koje je službeno registrirano u rujnu 2010. godine. Članovi Udruženja su vrhunski eksperti iz područja računarske grafike, informatike, kulture i marketinga. U projektima sudjeluju glumci, glazbenici, snimatelji, redatelji, programeri kao pioniri u ovome dijelu Europe. Bosna i Hercegovina je bogata kulturnim naslijeđem, a različite etničke i vjerske posebnosti stvorile su sklad jedinstva u razlikama. Digitalizacija, virtualna rekonstrukcija i multimedijska prezentacija omogućava zaštitu objekata i elemenata kulturnoga naslijeđa, a kreirani digitalni sadržaj ostaje budućim generacijama i ako stvarni objekti nestanu. Muzeji surađuju u procesu izrade radi promoviranja svojih sadržaja. Virtualni muzeji i virtualne kolekcije ne mogu biti zamjena za stvarne, ali mogu motivirati ljude da ih obiđu i pogledaju.

Jedno od najizvođenijih djela svjetske sakralne i kulturne baštine Stabat Mater Giovannija Battiste Pergolesija izvedeno

Književnost bosanskih franjevaca

Gospin plač fra Petra Kneževića Među najpopularnije franjevačke pisce kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj svakako spada Kninjanin fra Petar Knežević. Njegovo najvažnije i najpoznatije djelo Muka Gospodina našega Isukrsta i plač matere njegove, prvi put objavljeno u Mlecima 1753. godine, tiskano je dosada u više od pedeset izdanja. @ Ivo Pranjković

ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

S

amo u BiH, kako navodi fra Marko Karamatić u knjizi Franjevačka književnost u Bosni u XVIII. stoljeću (objavljenoj u Stoljećima hrvatske književnosti 2011. godine), do 2003. godine tiskano je u čak 38 izdanja! To djelo nerijetko se po popularnosti uspoređuje s Razgovorom ugodnim naroda slovinskoga Kneževićeva subrata fra Andrije Kačića Miošića.

Fra Petar Knežević rođen je u Kapitulu kraj Knina 1701. godine, a umro u Sinju 1768. U novicijat je stupio 1719. godine, a srednju izobrazbu stekao najvjerojatnije u visovačkom samostanu.

Filozofiju je studirao u Makarskoj, a teologiju u Šibeniku. Među njegovim učiteljima bio je i čuveni propovjednik i homiletičar, podrijetlom iz Rame, fra Jeronim Filipović. Po svršetku studija obavljao 60

svjetlorijeci.ba

je različite službe u provinciji Bosni Srebrenoj i u novoosnovanoj (1735. godine) dalmatinskoj franjevačkoj provinciji.

Djelovao je tako kao propovjednik u Makarskoj, predavač (tzv. magister grammaticae) u Šibeniku, dvaput je bio biran za definitora (1738. i 1748), a jedanput i za zamjenika provincijala (1754). Bio je poznat i kao voditelj crkvenoga pjevanja.

U vrijeme obavljanja tih službi posebno se zalagao za unapređivanje školstva u Provinciji Presvetog Otkupitelja.

Gospin plač Spomenuto stihovano djelo, poznato pod nazivom Gospin plač, za razliku npr. od Kačićeva Razgovora ugodnoga koji je pisan u desetercima, pisano je tečnim i jednostavnim osmercima, kojima se Knežević

i inače najčešće služio, i dosljednom ikavštinom (rjeđe je pisao u šestercima).

Od grafijskih osobitosti treba (kao neobičnost) spomenuti da je Knežević apostrofom odnosno znakom kojim se inače obilježuje akut iznad samoglasnika ili uz njega označavao duge slogove. To spominje i u predgovoru Plaču kad kaže: „znaj, da gdi je nad slovom brazgotina, ona je slovka duga.” Tako npr. originalni početak po tadašnjem običaju vrlo duga naslova njegovih Pisama duhovnih razlikih glasi: Pisme duho‘vne ra‘zlike‘ sastavgljene od o. F. Petra Kne‘xevichia iz Kni‘nare‘da s. O. Franceska […] Za vecchjù slavù Boxjù, i Màjkè gnegovè...

Gospin plač sadrži predgovor pod naslovom Pridobrostivi štioče, zatim Ponukovanje (tj. poticaj, poticanje), koje počinje stihovima Što ste stali, o, misnici, / što činite redovnici?/ Što se zgodi jur vidite, / zašto, dakle, ne cvilite? Sad je vrime od žalosti, / tuge, plača, čemernosti / jer Bog koji vas svit stvori, / ufaćen je da s‘ umori. Glavni dio djela objavljen je pod naslovom Počinje muka g. n. Isukrsta i plač B. Divice Marije majke njegove. U predgovoru se Knežević obraća svome čitatelju, između ostalih, i ovim riječima: „Znam da si ovomu prilični[h] još Plača štio, ali kako su stariji naši prama žalostima drage Majke naše svoje pokazali bogoljupstvo, svaki kako je bolje umio, tako i ja, nji[h] gledajući a mojim načinom od slaganja služeći se kako sam znao, ovi sam na nje poštenje sastavio”.

Unatoč tomu što se pisanjem počeo baviti u poodmaklim godinama života, Knežević ide u red najplodnijih franjevačkih spisatelja. Osim Gospinoga plača objavio je (također u Mlecima, 1765. godine) zbirku od 74 duhovne pjesme pod naslovom Pisme duhovne razlike. Objavio je također (1766) djelo Osmina redovnička zabave duhovne, koje sadrži razmatranja za duhovnu obnovu redovnika, koja završavaju pjesmama. Objavio je također, sve u Mlecima, djela Životi četiriju svetaca čudotvoritelja Franceška od Ašiza, Antuna od Padue, Didaka i Paškala (1759), Pisma

Proslavljena svetkovina sv. Josipa

Čitanje Biblije u Visokom Nalazimo se u Godini Božje riječi te želimo iznova posvijestiti sebi poruke koje su nam kroz biblijske tekstove nadahnute Duhom ostavili sveti pisci – proroci, evanđelisti i apostoli. Tim je povodom župna i samostanska zajednica u Visokom postala djelom jedne vrlo lijepe akcije. Naime, uključili su se među desetke župa u Hrvatskoj i BiH, u kojima se kroz cijelu korizmu organizira neprekidno čitanje Biblije.

Do sada Biblija je nekoliko puta pročitana od korica do korica, a u visočkoj župnoj i samostanskoj crkvi sv. Bonaventure čitanje je organizirano u srijedu, 10. ožujka 2021. godine.

Braća iz samostana, sestre franjevke, postulanti i sjemeništarci, članovi Župnog pastoralnog vijeća i Franjevačkog svjetovnog reda, framaši i vjeroučenici 62

svjetlorijeci.ba

čitali su biblijske tekstove neprekidno od 10 do 22 sata. Započelo se Evanđeljem po Luki kako su javili iz župe Kraljice mira u mjestu Marinci (Pregrada) gdje je čitanje upriličeno prethodnog dana. U Visokom su do večernjih sati pročitani tekstovi do kraja Druge poslanice Timoteju. Čitanje se od Poslanice Titu predaje vjerničkoj zajednici u svetištu i župi Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, a oni sljedećoj župi u nizu. Čitanje Biblije u Visokom završeno je molitvom Povečerja koju je predvodio gvardijan i voditelj župne ekspoziture fra Franjo Radman. Ujedno je zahvalio svim sudionicima istaknuvši da je to poseban milosni dar za župnu i samostansku zajednicu. (fFR)

U petak, 19. ožujka svetkovina sv. Josipa svečano je proslavljena u mnogim župama diljem Bosne i Hercegovine. U župi Marijin Dvor u Sarajevu svečano misno slavlje predvodio je dr. sc. preč.

Zdenko Spajić, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Istoga dana je sv. Josip svečano proslavljen i u Zenici gdje je misno slavlje predvodio vrhbosanski pomoćni biskup u miru mons.

Pero Sudar.

Svečanom euharistijom u čast sv.

Josipa u večernjim sati u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru proslavljen je nebeski zaštitnik Mostarsko-duvanjske biskupije. Svetu misu predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić.

U samostanu sv. Josipa u Vitezu istoga je dana svečanim misnim slavljem proslavljen patron samostana i kapelice sestara Služavki maloga Isusa Sarajevske provincije, a misnim je slavljem predsjedao fra Velimir Bavrka, župnik župe Vitez.

Opasnosti TikTok izazova

Posljednjih dana više škola uputilo je apel roditeljima zbog izazova na aplikaciji TikTok. Opasni izazovi ove aplikacije za posljedicu imaju teške ozljede ili čak smrt maloljetnika, stoga je važno upozoriti roditelje na njih. ТіkТоk je nајаvіо dа ćе blоkіrаtі рrіѕtuр рlаtfоrmі dјесі mlаđој оd 13 gоdіnа, а kоrіѕtіt ćе umјеtnu іntеlіgеnсіјu dа роtvrdе gоdіštе kоrіѕnіkа. Таkvа оdlukа uѕlіјеdіlа је nаkоn ѕmrtі dјеvојčісе іz Раlеrmа.

Dеѕеtоgоdіšnјa dјеvојčіса umrlа је nеdаvnо оd gušеnја nаkоn štо је ѕudјеlоvаlа u ТіkТоk іzаzоvu роd nаzіvоm Вlасkоut. То је rеzultіrаlо zаbrаnоm ТіkТоkа u Іtаlіјі. U Ѕrbіјі ѕе ѕumnјаlо dа је ѕmrt dеѕеtоgоdіšnјеg dјеčаkа kојі ѕе оbјеѕіо u bеоgrаdѕkоm nаѕеlјu Rаkоvісі tаkоđеr роvеzаn ѕа оvіm ораkіm іzаzоvоm. Іzаzоvі nіѕu јеdіnо štо је bіlо zаbrіnјаvајućе nа оvој društvеnој mrеžі – jedna dјеvојčісa је užіvо ubіlа hrčkа

nа ТіkТоku. Zаtіm ѕu tu bіlі і bіzаrnі ТіkТоk trіkоvі zа іzbјеlјіvаnје zubа hіdrоgеnоm, аlі і trеnd kојі је роdrаzumіјеvао dа ѕе tіktоkеrі іgrајu hоlоkаuѕtа.

„Blackout” je igra gušenja. Sudionici namjerno izazivaju prekid dotoka kisika pokušavajući izazvati osjećaj koji čovjek doživi neposredno prije smrti.

U vеlјаčі 2020. dјеса ѕu nа ТіkТоku rаdіlа і „Раѕѕ Оut Сhаllеngе”, іzаzоv u kojemu su tіnејdžеrі snažno zаmаhіvаlі glаvоm ѕ јеdnе nа drugu ѕtrаnu štо је bržе mоgućе, ѕvе dоk іh tај роkrеt nе оnеѕvіјеѕtі. Оndа bі ѕе оѕvіјеѕtіlі і zаbіlјеžіlі ѕvоје rеzultаtе nа ТіkТоku.

Još neki od opasnih izazova su izazov lomljenja lubanje, bacanja u zrak, izazov s novčićem, cha-cha izazov, izazov sa žitaricama. Stoga je važno upozoriti roditelje kako bi posvetili više pažnje djeci i kontroli njihovih društvenih mreža.

Sloboda govora nije izgovor za bogohuljenje i vrijeđanje katolika MAĐARSKA – Mađarski ustavni sud donio je nedavno presudu u kojoj se navodi kako su katolici povrijeđeni bogohulnim performansom koji su 2016. godine izveli aktivisti ispred veleposlanstva u Budimpešti, prenosi narod.hr.

Ustavni sud je u svojoj presudi istaknuo kako je nužno „napraviti razliku između kritike vjerske zajednice i ismijavanja religije. Izražavanje mišljenja ismijavanjem članaka vjere, vjerskih simbola, vjerskih radnji ili obreda može se ograničiti kako bi se zaštitilo dostojanstvo vjerske zajednice i dostojanstva njezinih članova.”

Naime, aktivisti su 2016. u okviru prosvjeda protiv prijedloga zakona kojim bi se potpuno štitio život nerođene djece u Poljskoj izveli performans u kojemu je mladić, odjeven u biskupsko ruho, izvadio bijelu tabletu iz plastične vrećice s natpisom „abortivna pilula” te je, oponašajući svetu pričest, stavio na jezik drugih prosvjednika istovremeno govoreći „tijelo Kristovo”.

Kako prenosi narod.hr, organizacija Centar za ljudsko dostojanstvo tužila je aktiviste navodeći da su performansom povrijedili ljudsko dostojanstvo vjernika katolika te slobodu vjeroispovijesti. U prvostupanjskoj presudi sud u Budimpešti je presudio u korist aktivista, a nakon žalbe spomenutoga Centra, Regionalni pozivni sud je u drugostupanjskoj presudi izrekao novčanu kaznu aktivistima u iznosu od 600 tisuća forinti. Tužba je potom stigla do Vrhovnoga suda koji je 2019. potvrdio prvostupanjsku presudu i oslobodio krivnje optužene aktiviste.

Vrhovni se sud u svome obrazloženju pozvao na „snažnu poziciju crkve i njezinih članova u društvenoj raspravi o pobačaju, u kojoj članovi vjerske skupine slično javnim osobama moraju u velikoj mjeri podnijeti snažne kritike”.

Međutim, Gáspár Frivaldszky iz Centra za ljudsko dostojanstvo, te još dvije osobe pokrenuli su tužbu pred Ustavnim sudom protiv presude Vrhovnoga suda tvrdeći kako je presuda u suprotnosti s ustavnim odredbama da sloboda izražavanja ne smije vrijeđati ljudsko dostojanstvo ili dostojanstvo vjerskih zajednica, donosi narod.hr.

Početkom veljače, nakon gotovo pet godina otkako je podignuta prva tužba, mađarski Ustavni sud jednoglasno je ukinuo presudu Vrhovnoga suda i presudio da su performansom povrijeđeni katolici. Riječ je o presedanskoj odluci čije će obrazloženje zasigurno imati utjecaj i u drugim europskim zemljama.

Rusija bi mogla zabraniti Twitter Rusija će zabraniti Twitter u zemlji ako ova platforma do tada ne ukloni ilegalni sadržaj koji uključuje i dječju pornografiju, kao i informacije o počinjenju samoubojstva i sadržaja vezanih uz drogu.

Vadim Subbotin, zamjenik šefa Roskomnadzora, agencije koja nadgleda komunikacije putem radija, televizije, mreže u zemlji, rekao je da Twitter ne reagira na zahtjeve za uklanjanjem ilegalnih sadržaja i da će ova društvena mreža biti blokirana za mjesec dana ukoliko se nastavi njihovo neodgovaranje na poštivanje pravila. travanj 2021.

67

Roditeljima i djeci

h e j i m s a z e m Vrije @ s. Jelena Antolović

am mjeseci i namijenjen ljuje se u dobi između četiri i sed gotro u pin sku i vod a koj ca osobama (roditelji, braoja kolegica odgojitelji je samo komunikaciji s vrlo bliskim lila dije je dok a dan o olik dišnjaka u vrtiću, prije nek i sestre). isao za humor jer na njezino izvoli nitko ća užinu djeci blago ih je prekorila nost smijanja je vrijedan dar. Sm sob Spo tanas se su ca itelj poto biva, dje nekoliko osobina koje bi svaki rod đu nije odgovorio hvala. Kako to čes me se azi nal i ala utiš je ekor. Onda ih najranije dobi mogu imati vila ponašati kao da nisu čula prij želio svom djetetu. Djeca već od uz i čelu po ila lup se pa la”, anja pokazuju kako mlađa opet ponovila: „Pa gdje je hva izražen smisao za humor. Istraživ risak la hva oni a li, izvo način na koji će se šaliti. osmijeh rekla: „Ja uporno govorim ca poprimaju od svojih roditelja dje pa a ičn pat sim bila je etsku osnovu šala li u džepu.” Njoj samoj spontana smisao za humor nema snažnu gen im, đut Me tila hva pri na liša pod snažgrupa ma že snažno poticati, razvijati i biti mo se počela smijati, na što je cijela ga sto se te ma Pro i. ijat zabavni o počeli sm line. Znači, hoćemo li znati biti oko m smijeh i zarazno se i nezaustavljiv caje utje nim uttren ijući i uživajući u i potječemo i iz obitelji trala sam situaciju i sama se sm u društvu možemo razviti pa ako će uop je što se i juć pita ne inje razvijati s raku glasnoga i srčanoga smijeha, ih mrguda. Humor kod djece se poč već naj ijeh sm eni iskr av tak druge godine kako toliko smiješno, pomislila sam šte i uživljavanja u drugom dijelu ma jem zvo je nam u koj ću e s vječnoš : u prvoj 18. – 24. mjeseca kod ljudi, posebno djece, ima vez života, a opisuje se kroz ove tri faze (ako tijekom odijevanja Isus navijestio. dijete će se smijati malim šalama 150 e mij nas ku sije pro u se te na ruku); u drugoj izPrema istraživanjima dije čarapicu umjesto na nogu stavimo naa put t šes iju usp va jed balne šale (ako za puta tijekom dana, dok se odrasli 2. i 3. godine javljaju se prve ver đu me ovor No i? ijat sm o počnem trećoj između 3. smijati u jednom danu. Kada se emo pas, doći će do smijanja) i u kaž čku ma i žiti nje raz u enj ne šale. U a po rođ a smijeh izazivaju složenije verbal đenče će već gotovo od prvoga dan kad ine god 5. i ism kao to vati licu uoče neš v smisao za humor počinje naliko teto dje oduševiti svoju obitelj kada mu na ini god toj šes nije ili va je li to smiješak ješak. Nerijetko kreće prava raspra m. naša sigurno jest jer smo odraslo , jer ako se druge bebe i nisu smijale a razvije tri tipa osmijeo za humor? vidjeli. Prema D. Morrisu svaka beb kod djece razvijati smisa ko Ka a dan ega treć oko uje već ha: refleksni smiješak koji se pojavlj kcija na glasove, škarea već , ijeh govo ludiranje i pretvaraživota. To nije pravi osm Osim što će dijete otkriti da nje se i koj k ješa smi i ćen Uop . licu omogućuje prihvaćanje u kljanje ili strujanje zraka po nje može nasmijati druge i da mu o pun pot je ak iješ Sm ta. živo jim ponašanjem može pojavljuje oko četvrtoga tjedna štvu, ono će početi shvaćati da svo dru ali e, acij situ dne ugo na i kontrolirati. ja formiran i pojavljuje se kao reakci druge ljude pa će ga u skladu s tim na cati utje avpoj k ješa smi Specifičan nije namijenjen nikome posebno.

M

68

svjetlorijeci.ba

!

O V O N

Telefon: 033 726 200 Viber: 060 33 88 018 Web shop: www.svjetlorijeci.ba E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba

M

0K Cijena: 4

Kruh svetog Ante Za projekte KSA Mirza Hukeljić 20 KM N. N., Mostar 20 KM Ballian Dalibor, Sarajevo 30 KM Marko Cvitanović 10 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 30 KM N. N. Mostar 100 KM N. N. Sarajevo 100 KM Željka Burazor 50 KM McCluskey Fondation 3.000 EUR Anđelka Križan 50 EUR Marko Petrić, Njemačka 116 USD Stipe Mustapić, Zadar 15 USD Igor Crncarevic, Kufstein 417 USD Za pučke kuhinje Fuad Turkušić 100 KM Ermin Kazić, Sarajevo 20 KM Goran Mandura, Žepče 250 KM Kanton Sarajevo (siječanj/veljača) 16.932 KM Humanit. br. BH Telecom 12 KM Za Dan KSA ŽU Drijenča

415 KM

Za Fond Kap dobrote Ilija Stipić, Jajce 100 KM Dragan Volić, Vitez 100 KM Zdenko Šagolj, Sarajevo 100 KM Dobročinitelji KSA, Hrvatska Vesna Grimani-Šparavec, Zagreb 500 HRK Luka Jerković, Karlovac 4.000 HRK Antonija Salacan, Opuzen 300 HRK Ružica Jurič, Zagreb 150 HRK Marko Grgić Kiza, Kloštar Ivanić 500 HRK Igor Bilobrk, Zagreb 200 HRK Neda Maruna, Šibenik 200 HRK Ivica Tolić, Sesv. Sopnica 200 HRK Anamarija-Company d.o.o., Sesvete 1.000 HRK Ivona Jakovljević, 70

svjetlorijeci.ba

Sesv. Sopnica 100 HRK Maja Duilo, Split 230 HRK Draga Novokmet, Kaštel Štafilić 400 HRK Marko i Pavka Sako 500 € Domagoj Brčić, Zagreb 2.500 HRK B. B., Velika Gorica 800 HRK Krunoslav Malekinušić, Sesvete 300 HRK Vinko Propadalo, Sesv. Kraljevec 2.000 HRK Tomislav Perić, Trogir 50 HRK Rafael Romić, Zagreb 600 HRK Mladen Zečević, Drežnik Brezovički 200 HRK Sandra Grivić Vojnović, Zagreb 50 HRK Davor Borošak, Zagreb 200 HRK Matea Prlić, Sovići 150 HRK Slavko Kulić, Busovača 400 HRK Marko i Ana Pacak, Aarau 50 € Marija Miljanović, Čilipi 100 HRK Ana Gilih, Osijek 50 HRK Željko Jurković, Vir 100 HRK Dobročinitelji za stradale u potresu Gradnja Sesvete d.o.o., Zagreb 1.400 HRK Župni zbor mladih “Anima una”, Sesv. Sopnica 300 € Ivan Karajica, Zaprešić 1.000 HRK Jozo Petrušić, Zagreb 2.000 HRK Kustura d.o.o., Zagreb 5.000 HRK Ivana Uložnik, Biškupec Zelinski 100 HRK Ljubica Botić, Zagreb 200 HRK Jakov Ivoš 150 € Anto Marčinković, Balgach 100 € Mato Marčinković, Heerbrrugg 200 € Zdravko Mioč 40 € Blažen Čolić, Heerbrrugg 50 € Matej Pejić, Sesvete 300 HRK Marijan Petrović, Zagreb 500 HRK Vesna Julardžija, Zagreb 500 HRK

Stjepan Tokić, Sesvete 200 HRK Josip Vrdoljak, München 600 € Blažević & Tomas, Graz 100 € Pero i Jelica Topalović, Linz 150 € Graditelj svratišta d.o.o, Zagreb 4.000 HRK Mato i Jela Karajica, Wolfratshausen 100 € Dragan Milišić, Klagenfurt 100 € Dražen Markota, Sesvete 500 HRK Zdenka Bašić, Ljubljana 50 € Franko i Ljubica Škof, Zagreb 5.000 HRK Nataša Filipović 100 € Ing-Grad d.o.o., Zagreb 5.000 HRK Franjevački samostan sv. Ilije, Zagreb 20.000 HRK Kruh sv. Ante, Sarajevo 5.000 € Marko Madžar, London 1.500 HRK Tadija Madžar, Sesv. Sopnica 500 HRK HKM Göppingen /Geislingen 300 € Zvonimir Marić, Zagreb 3.500 HRK Josip Bogić, Klagenfurt 30 € Marin Nikolić, Zürich 407,50 HRK Ivica Batinić, Zagreb 200 € Pero Bilanović, Wernberg 300 € Darovatelji Kap dobrote, travanj N. N. Švicarska 150 CHF Stipo Breljak, Švicarska 50 CHF Marinko Bajo Dunđer, Švicarska 100 CHF Franjo Đogaš, Zagreb 1.000,00 HRK Mara Ćosić, Njemačka, KSA 200 € Radoslav Landeka, Australija 200 AUD

Veliko je sad veselje duše kršćanske, jer nadvlada naš Spasitelj sile dušmanske…

On uskrsnu, aleluja! Židovski narodni starješine i veliki svećenici mislili su da su se riješili Isusa kad su ga osudili na tešku smrt na križu poslije uspinjanja na Kalvariju. Isus je bio pokopan u tuđem grobu. Sve je izgledalo mirno i tiho u smiraj toga dana. Njegovi učenici uplašeni i razočarani sakrili su se od Židova bojeći se za svoje živote i budućnost koja je postala posve neizvjesna.

Ipak, tek sada za sve nastaju pravi i stvarni problemi jer je Isus uskrsnuo, a njegov je grob ostao prazan. Brzo se širi vijest o praznom grobu i sve je uhvatio neki strah. Još brže pronosi se vijest o Uskrslome Gospodinu! Isus je uskrsnuo i s pravom se može reći da je On pobijedio! Ali kako?

Isus je pobijedio najprije time što se dragovoljno predao u smrt, što je spremno prihvatio teški križ! Isus je pobijedio mržnju onih koji stoje pod križem kad im oprašta dok visi na križu i nalazi se u teškim fizičkim i duševnim mukama, jer ne znaju što čine. Njega nitko ne moli za oproštenje, zato je Njegovo oproštenje ravno velikoj pobjedi. Tako je mržnja pobijeđena, Isus pobjeđuje smrt ustavši iz groba! Isus nije porazio čovjeka, nego mržnju, grijeh i smrt. Njegovo uskrsnuće nije prkos nego poziv i izazov za sve nas! Isus tako nastavlja pobjeđivati grijeh, zlo svijeta i samu smrt, a privlačiti ljude k sebi. On daje priliku novoga života svakom čovjeku.

Neka Uskrs ostane i u nama i za sve nas blagdanom pobjede na Isusov način! To je pobjeda za sve ljude i svakoga čovjeka jer je Isus prekinuo lanac mržnje i grijeha svijeta. Neka pobijedi Isusova ljubav u srcima svih nas kako se pokraj nas nitko ne bi osjećao poraženim, otpisanim i zaboravljenim!

Neka nam svima, a posebno bolesnima i medicinskim radnicima, nemoćnima, uplašenima i siromašnima dobri i milosrdni Bog dadne potrebnu snagu da život i patnje hrabro podnosimo do uskrsnuća i vječnosti!

Svima od srca želim sretan i radostan Uskrs!

Fra Petar Karajica, ravnatelj KSA

Volontiranje u Caritasu Sisačke biskupije

U jednodnevnoj volonterskoj akciji pod geslom „Vjera bez djela je mrtva”, koju su na potresom pogođenom području Sisačko-moslavačke županije organizirali i zajednički sproveli u djelo članovi i volonteri karitativne udruge franjevaca Bosne Srebrene „Kruh svetog Ante” i župe Sv. Marije Anđeoske Sesvetska Sopnica kod Zagreba, u subotu 13. ožujka, u čijoj su izvedbi sudjelovalo 34 volontera. Prijevoz je osigurao prijevoznik Darojković iz Brckovljana kod Dugog Sela. Volonteri su radili u skladištu Caritasa Sisačke biskupije zajedno volon-

terima pristiglih iz drugih krajeva.

Mlade volontere iz Zagreba je u skladištu Caritasa Sisačke biskupije u ranim jutarnjim satima dočekala, srdačno pozdravila, zahvalila na spremnom i organiziranom dolasku s. Smilja Čirko, koordinatorica rada u skladištu mjesnog Caritasa te ih upoznala sa stanjem do sada pristigle pomoći i ukratko im predstavila pripremljeni plan rada za taj dan.

Podršku ovoj zajedničkoj volonterskoj akciji „Kruha sv. Ante” i Župe Sesvetska Sopnica svojom nazočnošću i aktivnim sudjelovanjem dali su Ivan Zeba, savjetnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Toti Dedić, predsjednik Svjetske

organizacije Roma u borbi protiv diskriminacije, rasizma i siromaštva, nekoliko članova Udruge Kotorvaroških Hrvata iz Zagreba i firma AnaMarija iz Sesveta, koji su biskupu Vladi Košiću i s. Smilji Čirko zahvalili na bratskom prijemu i predali im prigodne darove.

U obilasku Petrinje susreli su se s Darinkom Dumbovićem, gradonačelnikom Petrinje, zatim fra Draganom Grizeljem, župnikom župe sv. Bartola u Hrastovici te na kraju s vlč. Ilijom Piličićem, upraviteljem župe sv. Nikole biskupa u Žažini i od njih ukratko doznali o trenutnom stanju i životu stanovništva u Petrinji i župama u kojima pastoralno djeluju. travanj 2021.

71

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Neurodermatitis Neurodermatitis je kronična alergijska bolest kože. Značajke neurodermatitisa su suhoća kože i intenzivan svrbež. Vrlo je čest u gradskim populacijama. To je takozvana bolest modernoga doba i ubraja se među najčešće bolesti kod djece. U nastanku ove bolesti važnu ulogu ima naslijeđe, posebice u dojenačkoj dobi, zatim neki sastojci hrane kao što su kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, soja i riba, a također pelud i grinje iz kućne prašine.

Posebno su opasne grinje koje se nalaze u madracima i na posteljini.

D

ermatitis je stanje koje uzrokuje upale, svrbež, naticanje, peckanje i iritaciju kože. Osobe s tankom, nježnom, suhom i osjetljivom kožom redovito nateknu, dobiju vodene prištiće i ljuskanje kože. Ova bolest nastaje kada se završeci živaca ispod kože upale i nadraže. Tada se pojavljuje nepodnošljiv svrbež, koža se stanji, pocrveni i upali.

Postoji više vrsta dermatitisa, a bez obzira na vrstu može se prirodnim putem liječiti ili barem ublažiti. Ova bolest većinom nastaje zbog previše toksina u organizmu iz hrane, vode, okoliša, gaziranih pića itd. Zato je najvažnije očistiti organizam od toksina, posebno je važno pročistiti jetru kako bi mogla normalno funkcionirati.

Kupka od listova oraha. Stavite 150 g suhih i usitnjenih orahovih listova u dvije litre hladne vode, promiješajte, stavite na peć i kuhajte 15 minuta na laganoj vatri. Skinite s peći, poklopite i ostavite poklopljeno 20 minuta. Nakon toga procijedite i ulijte ovo u kadu gdje ste si pripremili vodu za kupku.

Naglašavam da voda u kadi za osobe s neurodermatitisom ne smije nikada biti vruća, nego samo mlaka. U kadi ostani72

svjetlorijeci.ba

te 20 minuta, kada iziđete iz kade nemojte se brisati ručnikom već se dobro odjenite i legnite u postelju najmanje sat vremena. Najbolje je da ovo činite navečer pred spavanje, 2 – 3 puta tjedno, sve dok ne ozdravite. Čaj od obične kiselice. Za pravljenje čaja ne koristimo osušenu biljku, već samo svježu jer kada se ona osuši, izgubi većinu ljekovitih tvari. Kiselica raste po poljima i livadama, uz more. Kada ju naberete svježu, usitnite ju i stavite dvije male žlice sitno nasjeckane obične kiselice u šalicu vrele vode, dobro promiješajte i poklopite. Ostavite 10 minuta poklopljeno, a zatim procijedite i popijte toplo i na gutljaje. Budući da biljka sadržava oksalne kiseline, korisna je i za ublažavanje psorijaze. Triput na dan pije se po šalica čaja, a djeca upola manje. Bubrežni bolesnici neka se ne koriste kiselicom! Pijte 3 tjedna, tjedan pauze pa kuru ponovite.

Nevenova mast. Već sam vam nekoliko puta pokazao kako napraviti domaću nevenovu mast koja je korisna za više zdravstvenih problema, a pomaže i kod neurodermatitisa. Pripremit ćemo

ju na sljedeći način: na peći otopite 1 kg vrele svinjske masti, najbolja je mast od sala s trbuha. Kada se mast rastopila dodajte 150 svježih ili suhih cvjetova nevena, promiješajte i ostavite da vrije na laganoj vatri 10 minuta. Nakon toga skinite s vatre, poklopite i ostavite 12 sati poklopljeno. Nakon što je odstajalo 12 sati, podgrijte da se masa opet rastopi i procijedite. Spremite u male kutijice za kreme i čuvajte u hladnjaku. Rok trajanja je najdulje šest mjeseci.

Napadnuta mjesta na koži mažu se nekoliko puta na dan ovom nevenovom mašću. Činite ovo bez pauze, sve dok ne ozdravite.

Ulje od crnjike (crnoga kima). Među glavnim ljekovitim sastojcima koje crni kim sadrži su: nigelon, timokinon, beta sitosterol, bjelančevine, vitamini B1, B2 i B3, folna kiselina, kalcij, željezo, bakar, cink, fosfor, alfa linoleinska kiselina, antiupalne omega 3 i omega 6 masne kiseline kao i mnoge druge masne kiseline. U ljekarni se može naručiti čisto ulje od crnjike i triput svaki dan po 20 kapi staviti na komadić kruha te pojesti.

Djeci se daje triput na dan po 10 kapi.

Istodobno se koža naizmjenično maže

Izazovi slobode

a. Zato mi kršća„Ljubav nastaje među slobodnim osobam ljubavi, kao zajedni budući raj zamišljamo kao zajednicu om, kao zajednicu nicu ljudi povezanih međusobno i s Bog u sreću. Tko tu osoba koje se ljube. U toj ljubavi nalaze pun u ovom životu, ne sreću nije nikada doživio ovdje i sada, ni trenuci, trenuci može vjerovati ni u buduću sreću. Ti vječ i ljudskom živosreće, mogu se svuda i uvijek dogoditi. On tu daju kvalitetu i usmjerenje.”

Svoj primjerak knjige „Izazovi slobode” prof. Mile Babića po cijeni od 15KM + poštarina naručite: • pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 • pišite nam na: redakcija@svjetlorijeci.ba Toranj sv. Luke, Jajce

76

svjetlorijeci.ba

Metafore i putokazi

K

oliko god se danas činilo drukčije, još uvijek postoji istinska, čista i nesebična ljubav. U nju više uopće nećeš sumnjati čim shvatiš kako ona nikad ne može biti samo tvoja ili samo moja jer se tada raspline kad je svatko od nas samo sebi privine. To što je ne možeš vidjeti samo znači da je ne gledaš u meni, a to što je nisam nalazio samo je značilo da je nisam u tebi tražio.

Svaki put kada je samo sebi primičem, ona vješto izmiče, a u led se pretvori svaki put kada je samo za sebe zatvoriš. Trebalo je vremena da shvatim kako, zapravo, u meni raste kada je u tebi zalijevam, a da tebe daruje kad je meni poklanjaš. Ražari se kao vatra kad se ja u tebi prepoznam, svemir osvijetli i osmisli kad se ti u meni sklupčaš. Što je više dijeliš to je više imaš, što je više imam to mi više trebaš.

Ljubav nije posjed, stvar i računica niti je samo osjećaj, misao, riječ i želja. Ona uopće ne postoji ondje gdje sam samo ja ili gdje si samo ti, nego se onoga trenutka rodi kad i ti, i ja i sve stvoreno postanemo mi.

I ne zaboravi: u šutnji ljubav najglasnije priča, a u riječima se samo oku otkriva. [ Tekst i foto: J. Ćuro ]

80

svjetlorijeci.ba

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

NAŠI POKOJNICI

Fra Josip Zvonimir Bošnjaković (1929. – 2021.)

U Tuzli je 18. ožujka 2021., nakon kraće bolesti na uočnicu sv. Josipa – zaštitnika umirućih i njegovog osobnog zaštitnika, preminuo fra Josip (Zvonimir) Bošnjaković, svećenik i franjevac Bosne Srebrene.

Služio je puku Božjem kao svećenik 68 godina. Djelovao je u Zenici, Tuzli, Varešu, Kraljevoj Sutjesci, Ulicama, Gornjim Bogićevcima i drugim mjestima. Uz druge službe u dva navrata bio je gvardijan Franjevačkoga samostana u Tuzli. Autor je, između ostaloga, dviju knjiga osobnih memoara te angažirani propovjednik, intelektualac i kulturni djelatnik.

U vremenu komunizma bio je više puta privođen i zatvaran. Od 2006. boravi u Franjevačkom samostanu u Tuzli. Braća ovoga samostana koji su s fra Jozom proveli zadnje vrijeme iskreno žale za ovim dobrim ujakom i njegovu plemenitu dušu preporučuju Božjem zagrljaju.

Pokop fra Josipa Zvonimira Bošnjakovića bio je u subotu, 20. ožujka 2021. Misa zadušnica u samostanskoj crkvi u Tuzli služena je u 12 sati, a potom je uslijedio ukop na groblju Borić. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Fra Juro Stipić (1944. – 2021.)

U utorak, 22. ožujka 2021. u bolnici u Novoj Biloj, blago u Gospodinu preminuo fra Juro Stipić, svećenik franjevac Bosne Srebrene.

Nakon primanja svećeničkog reda fra Juro Stipić je obnašao brojne službe u svojoj franjevačkoj zajednici i mjesnoj crkvi i to u: Okučanima, na Petrićevcu, Jajcu, Gornjoj Dubici, Dobretićima, Kotor Varoši, Podmilačju, Stratinskoj, župi Gvozdu, Gornjem Viduševcu. Posljednje godine svoga života, počevši od 2016. godine, proveo je u službi župnoga vikara u svome matičnom samostanu u Jajcu, gdje ga je nakon kraće bolesti pohodila smrt.

Bitno je naglasiti jednu veliku franjevačku i kršćansku vrlinu koja je krasila pokojnika i koju je mogao primijetiti svatko tko je fra Juru makar i površno poznavao.

Fra Juro je bio čovjek radosti! Iz čovjeka krupnoga stasa koji se doimao čvrstim poput stijene, s prepoznatljivim brkovima kakve već stoljećima nose brojni bosanski ujaci, izbijao je zarazni smijeh – smijeh nalik jakom izvoru vode što izbija iz neke kamene litice u bosanskim vrletima. Pamtit ćemo ga, uz sve ostalo dobro što je Bog po njemu učinio za našu Provinciju i narod kojemu je vjerno služio, ponajprije po tom osmijehu i radosnom pristupu životu te zahvaljivati Bogu što smo poznavali takva čovjeka i redovnika.

Sveta misa zadušnica za pokojnoga fra Juru održana je u samostanskoj crkvi u Jajcu, u srijedu, 24. ožujka 2021. s početkom u 12 sati. Nakon svete mise uslijedio je ukop na gradskom groblju Mašet.

Fra Živko-Jure Petričević († 2020)

Neću da moji dani proteku mračni u tihu lijuć se r‘jeku Vječnosti.

Putove moje pjesan nek‘ prati orla, što s plamenim suncem se brati. Kuda koracam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti. (Izidor Poljak)

Dana, 17. prosinca 2020. svoj ovozemaljski život završio je naš dragi brat, stric i ujak Fra Živko-Jure Petričević.

Pokopan u Rami 19. prosinca 2020.

Dragi naš Jure, uvijek ćemo te nositi u srcu i s velikim poštovanjem sjećati se tvoje plemenitosti, dobrote i životne radosti. Do ponovnog susreta u Kristu, tvoji: brat Toma, sestre Anica, Ruža i Dragica, nevista Kate, zetovi Nikola

i Vinko, nećaci i nećakinje, te ostala rodbina.

Sandra (Džepina) Lučić († 2011)

Godine i vrijeme ne mogu izbrisati sjećanje na tebe. Počivaj u miru Božjem. Tvoji najmiliji. travanj 2021.

81

!

O V O N

Telefon: 033 726 200 Viber: 060 33 88 018 Web shop: www.svjetlorijeci.ba E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba

M

0K Cijena: 4