Moć oprosta - Praštajte i oprostit će vam se (458) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

MOĆ OPROSTA

Praštajte i oprostit će vam se Godina XXXIX. ◆ broj 458 ◆ Sarajevo, svibanj 2021. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

% 0 -1 Iskoristite priliku i naručite komplet knjiga Zemlja planina Bosna i Hercegovina, Polja i visoravni Bosne i Hercegovine, Rijeke Bosne i Hercegovine prof. Dalibora Balliana do kraja mjeseca po promotivnoj cijeni od 99 KM.

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Riječ čitateljima

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro zamjenica gl. urednika Nikolina Marčić redakcija

Janko Ćuro, Anamarija Ćuro, Nikolina Marčić redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anamarija Ćuro pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Rembrandt, Povratak razmetnoga sina

fra Janko Ćuro

urednik@svjetlorijeci.ba

Praštajte i oprostit će vam se Mislim da nam je svima poznata izreka koja kaže kako glup ne oprašta i ne zaboravlja, naivan oprosti i zaboravi, a mudar oprosti ali ne zaboravi. Koliko god se ova izreka činila razumnom, ona je, s obzirom na smisao i bit oproštenja, potpuno irelevantna. Posve sam siguran da bih, u kontekstu ove izreke, bio osobito počašćen ako bih se mogao svrstati u grupu naivnih. Ali za taj će se ideal izgleda trebati još dugo namučiti. Oproštenje je u svojoj biti oslobađanje što potvrđuje i etimologija hrvatske riječi „oprost” koja se izvodi iz staroslavenske riječi „prost” a znači biti oslobođen, slobodan. Kada nekomu oprostimo tko se ogriješio o nas, otvaramo se rastu ne samo u čovječnosti nego i u svetosti jer se tako oslobađamo razarajućega tereta gorčine, srdžbe, samosažaljenja, kukanja, prikovanosti za prošlost i, u nekim kronično bolesnim slučajevima, komfora vječite žrtve. Nelson Mendela, svjestan daleko težih posljedica koje mržnja i gorčina ostavljaju na onoga tko ih u sebi nosi, jednom je rekao: „Dok sam izlazio kroz vrata zatvorske ćelije i išao prema kapiji koja će me odvesti u slobodu, znao sam da ću i dalje ostati utamničen ako ovdje ne ostavim svu svoju gorčinu i mržnju.” Dakle, to što je bio spreman oprostiti, uopće ne znači da je u glavi izbrisao gorku prošlost i učinjenu nepravdu, ali je oprostom izliječio sjećanje koje umjesto da proklinje mrak, pali svjetlo, zatvara prošlost i okreće se budućnosti. A što se tiče počinitelja zla i uvrede, nitko ga oprostom ne može odriješiti njegova grijeha niti može potpuno izbrisati ono što je učinjeno. To može samo Bog ako taj čovjek iskreno moli Njegovo oproštenje kao i oproštenje onoga koga je povrijedio. Tek tada si može stvoriti prigodu oprostiti i samome sebi jer je, na koncu konca, učinjenim zlom najviše sam sebe unazadio, upropastio i povrijedio. Gdje nema spremnosti na oprost, tu nema ni čovjeka niti čovječnosti, a gdje nema otvorenosti za potpuni i bezuvjetni oprost, tu sigurno nema ni kršćanina niti vjere u Božju riječ i Njegove zapovijedi. Naime, u molitvi Oče naš svakodnevno molimo da nam Bog otpusti duge naše kako ih i mi otpuštamo svojim dužnicima. Međutim, ako nismo spremni drugome oprostiti, onda bismo, ako ne želimo biti licemjeri, morali moliti ovako: „Oče naš… i ne otpusti nam duge naše kako i mi ne otpuštamo dužnicima našim…” Ili, u kontekstu one izreke s početka, ako opraštamo, a ne zaboravljamo, iskreno se trebamo pomoliti: „Oče naš… i otpusti ali ne zaboravi duge naše kako i mi otpuštamo ali ne zaboravljamo dužnicima našim…” Sam Bog nas je naučio ovu molitvu i zato je kristalno jasna koliko god je svojom uskoćom duha pokušavali zamutiti. svibanj 2021.

Pisma čitatelja Imam sve ono što nemam Imam svoj u ratu propali zavičaj, Grahovčiće. Imam svoju ranjenu župu, puste Brajkoviće. Imam svoje rodno gnijezdo koje u pepelu nestaje. Imam svoja brda Ovnak, Strmac, Ušice, Bare i Dole koji u patničkom snu dušu u daljini more i bole. Imam u trnju zarasle voćnjake, njive, livade i posjekle šume. Imam svoje Podbare, Doce i Ušice bez sinara, drvara i pastira. Imam staru rodnu kuću koje više nema i starinu koja u pepelu drijema. Imam Perkića potok i Planu kojima rudnik zadade ranu i ugalj tamo kopa. Imam sve ono što nemam u tuđini i blizini jave i snova mojih.

Gledam i sanjam živa groblja patničkih predaka koji mole Boga i nas potomke zovu da se vratimo starome ognjištu i novi život nastavimo. Imam sve izgubljeno, prognani biblijski puk i selo popaljeno i opljačkano u ratu, koji je uzeo život nedužnim susjedima i mome najmlađem Marku, bratu koji je u bolu smrti zajedno s palim župljanima ostao čuvati sveti kraj. I zato dušmanine znaj, stići će te pravda Božje ruke i uskrsnuti patničke muke. Vratit će se biblijski brajkovički puk na sveto ognjište predaka i čitati između redaka. Iako neki misle da nam spasa nema propasti nećemo jer nam Bog i starina Uskrs sprema. Tomo Barbić



üDa, želim se pretplatiti na reviju Svjetla riječi ¨ Šaljite mi moj primjerak na adresu: Ime

Prezime

Adresa Grad

Poštanski broj

Država

tel./mob.

Pošaljite mi uplatnicu poštom

Uplatit ću na vaš bankovni račun

Godišnja pretplata: BiH 45 KM; Hrvatska 220 Kn; Švicarska 75 CHF; EU 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo; Tel.: +387 33 726 200; uprava@svjetlorijeci.ba; www.svjetlorijeci.ba

iz sadržaja

Sjećajte se rodnoga kraja Devedeset treća, devedeset četvrta godine su teške rastaviše oca i majku i dijete. Nošnja Katarine rasu se po svijetu Žaleć grudu rođenu i sudbinu kletu. A sutješki samostan svjedoči o vremenu U Sutjesci sve je isto, al' Hrvata mrva tu. I kakanjska crkva svjedok je o svemu I u Kaknju skoro isto, al' Hrvata je malo tu. Od Lipnice, Kopjara, Vidića, Dobrinja Korovom su obrasla, srušena ognjišta. Čatići, Bjelavići nekad stožer bili I oni sad su skoro opustili. A sutješki…

Tema broja Oproštenje između milosrdno – lažne iluzije i pravedno – istinite stvarnosti

14Zločin se ne isplati Samotno mjesto

Omladina kruha sad po svijetu traži I starima pomaže boli da ublaži. Zgošća, Trstionica, u srce ih dira Dal' će kao nekad šargija da svira.

20Identiteti kao bogatstvo Retrospektiva

30Pandemija i suicidi

Skupljajući zalaske sunca

A sutješki… Anto Tonćo Trogrlić

40Krivi i pravi u doba virusa Pogled iskosa

22Zločin i oprost

Svjedočanstvo vjere

47Duh Sveti - tješitelj 54Opraštanje i otpuštanje Riječ mistike

Šaljite nam svoje prijedloge i komentare:

O radosti življenja

redakcija@svjetlorijeci.ba +387 60 33 88 018 ili nam pišite: FMC Svjetlo riječi Zagrebačka 18 BiH - 71 000 Sarajevo

www.svjetlorijeci.ba

Reportaža Pogled u dušu Živiš dok Tkovoliš je moj bližnji

Reportaža: Župa sv. Ilije, Doljani

Život pod Ilijinom grudom svibanj 2021.

Tema broja

OPROŠTENJE IZMEĐU MILOSRDNO-LAŽNE ILUZIJE I PRAVEDNO-ISTINITE STVARNOSTI 6

svjetlorijeci.ba

@ Oliver Jurišić

Španjolski filozof Xavier Zubiri autor je, po skromnom mišljenju autora ovih redaka, jedne od najboljih knjiga iz područja onoga što nazivamo filozofija religije. Riječ je o njegovoj studiji Man and God. U njoj se Zubiri dotiče teme koju možemo formulirati u jednu misao: nije nam se dogodio zaborav bitka nego nam se dogodio zaborav Stvarnosti. Teško je nadmašiti genijalnost onih nekoliko stranica koje Zubiri posvećuje pitanju ateizma kao fenomenu razumijevanja pojma stvarnost. Zubiri će zaključiti da je ateizam zaborav Stvarnosti. Postoji Stvarnost kao nekakav apsolut. Stvarnost koja prethodi bilo kakvom bitku, bilo kakvoj metafizici, bilo kakvom realizmu. Zubiri ide puno dalje od onih uobičajenih filozofskih rasprava o postojanju stvarnog svijeta, epistemoloških nadmudrivanja o tome kako znamo ili ne znamo da je nešto oko nas stvarnost, a ne iluzija. Pojmom Stvarnost kao da se trudi naznačiti da postoji nešto ili netko što prethodi bilo kakvom filozofskom i teološkom promišljanju. Postoji i stvarnost pisana malim slovom. Ona u koju pripada čovjek i njegovo postojanje, svijet u kojem egzistira, drugi koji oko njega žive. Ona koja je ograničena, nestalna i sklona tome da nas prevari i zamagli nam pogled na Stvarnost koja prethodi svim egzistencijama i metafizikama. Daleko od toga da Zubiri kategorički tvrdi kako je Stvarnost identična onomu

što u kršćanskoj teologiji opisujemo kao osobu Boga. Zubiriu je dovoljno doći do sugestije da postoji Stvarnost koja prethodi bilo kakvom postojanju i bitku, i da postoji stvarnost kao ona koja ovisi i temelji se na Stvarnosti. Stvarnost je apsolutna i stvarnost je relativna. Povezivanje relativne stvarnosti (čovjeka) do mjere apsolutno identičnosti sa Stvarnošću (Bog) Zubiri će označiti kao jedan od temeljnih uvjeta nastanka bilo kojeg oblika ateizma. Beskonačan proces Zašto početi tekst o oproštenju s mišlju poput ove? Postoji beskonačan broj načina da se govori i piše o oproštenju. Beskonačan broj početnih pozicija, premisa i uvjerenja. Ovaj uvod tek je jedan od mogućih izbora koji neće razriješiti sva pitanja i dileme oko fenomena oproštenja. U pitanju je jedno od mogućih polazišta prema nesavršenom i nedovoljnom razumijevanju. Postoji oproštenje kao milosrdno-lažni fenomen i postoji oproštenje kao pravedno-istiniti fenomen. Jedno od njih je moguće tek kao iluzorno i ništa više. Drugo je moguće kao stvarno, ali i za nas neugodno i strašno. Oproštenje je događaj koji se ne može okončati. Već u Isusovoj igri s biblijskim brojem sedam kada Petru odgovara na upit koliko puta treba oprostiti svome bratu primjećujemo da je riječ o beskonačnom procesu. Iskustvu koje se ne može završiti. Slično misao otkrivamo kada Isus na križu moli Oca da oprosti onima koji ne znaju što čine. Odmah se hvatamo za objašnjenje kako je ovdje oproštenje okončan proces jer se to traži za one koji ga razapinju. Međutim, Isusov zaziv da bude oprošteno može se protegnuti i na sve nas koji dolazimo kasnije. Ne treba li i nama biti oprošteno jer ne znamo što činimo misleći da kada činimo zlo i grijeh da činimo dobro? Iako nismo stvarni sudionici raspeća, ostajemo sudionici i činitelji zla na drugačije načine. svibanj 2021.

Rukopis duše

Jezik rana @ Stjepan Lice

svjetlorijeci.ba

I ne samo one koje u Samariji oko podneva zatekne kod zdenca, Isus svakoga želi obdariti vodom živom. Vodom od koje neće ožednjeti nikada. I ne samo to: Isus svakoga želi učiniti odgovornim za vodu živu, vodu koja struji u život vječni. Božji su zdenci, Božji izvori posvuda. Da bi ih se uočilo, nije potrebno ni odveć pozorno oko. Dovoljan je bistar pogled. I ono što mu prethodi: bistro srce. Kad izvor provre, kamo li će njegove vode poteći? Vode s izvora krijepe one koji na izvoru taže žeđ. No kako će doteći do drugih, do onih daleko? Kako će naći svoj tok, svoje ušće? Svakoj je vodi, napose vodi živoj, potrebno korito. Nema li korita, voda

se nakratko razlijeva na sve strane da bi potom zastala i oko sebe stvorila močvarnu zemlju, močvarni svijet iz mnogih razloga neprikladan za život mnogih, za obradu i urod, za čovjekovo boravište. Samo oblikuje li se korito, voda može poteći, može se probiti ususret životu i poslužiti. Bez korita voda nikamo ne može doteći. Kad Bog čovjeku dariva vodu živu, s njome mu želi darovati i korito kojim će ta voda teći, naći put onamo gdje život čezne za njom, jer ga bez nje, jednostavno, nema. Božji su darovi cjeloviti i zato se Bog podjednako trudi i oko vode i oko korita. I dok voda provre iz zemlje poput blagoslova, dakako ne bez napora i otpora, dojmljivo

Samotno mjesto

Zločin se ne isplati „Mislite da je Nerona, kad god bi nekoga mučenika bacio lavovima, spopao nastup kajanja, i da je rekao: Dosta?”, pita se najbolji američki humoristični pjesnik 20. stoljeća, Frederic Ogden Nash, i odmah odgovara: „Koješta, jedini pokajnik u cijelom Koloseju bio je baš taj mučenik, koji je predbacivao sebi što je dremuckao za vrijeme molitve druge nedjelje poslije velikoga posta.”

Beskrupulozni i krasnorječivi

@ Boris Beck boris.beck.735

ajanje zahvaća malene, a ne velike; kaju se pravedni, a ne grešnici; kaju se potlačeni, a ne tlačitelji. Tu činjenicu učimo u povijesti, slušamo o njoj na vijestima, gledamo je u svojoj okolini. Imperijalistička carstva, podignuta na osvajanju, i održavana pljačkom i robovskim radom, predstavljaju se kao veličanstvene tvorevine; totalitaristički režimi koji su zabranjivali sve osim veličanja dragoga vođe, radije su se urušili, povukavši za sobom milijune žrtava, nego priznali zabludu; nevjerojatni razmjeri korupcije kod nas saznaju se tek kada policija nekoga slučajno uhiti, a ni tada podmićeni direktori i političari ne pokazuju nikakve znakove pokajanja na sudu, nego sa svojim skupim odvjetnicima dokazuju da im je nagomilano bogatstvo posve legalno. 14

svjetlorijeci.ba

Taj veseli mudrac, Nash, posvetio je mnogo stihova poštenju, savjesti i kajanju, a svojim oštrim vidom uočio je da savjest ne radi svima jednako. Ono što je nekome kajanje, drugom je divna uspomena bez ikakve mrlje. Netko tjednima pati zbog nekoga sasvim sitnoga greščića koji se nikome ne usudi priznati kaže Nash, a drugi se osjećaju besprijekorno kada svoju baku uguše jastukom ili muža otruju arsenom; jedni su na rubu deliruim tremensa sasvim samopouzdani i pribrani, a drugi se potpuno izgube kad popiju jedno piće više nego obično; jednima je monogamija dosadna i razbaškarili su se kao pijevci u kokošinjcu, a drugi klonu od malodušnosti zbog dva plesa s damom s kojom nisu u braku; jedni umiru od srama dok se švercaju u autobusu, a drugi upropaštavaju udovice i siročad i kažu sami sebi: „Hej, pa nije to ni tako loše”, i onda ih nastave upropaštavati, sve dok ne postanu milijunaši.

Delirium tremens Ogden Nash rodio se 1902. u gradiću Rye kraj New Yorka, a umro je 1971. u Baltimoreu. Studij na Harvardu napustio je nakon samo jedne godine i otišao u New York s namjerom da se obogati prodajom obveznica. Nakon dvije godine prodao je samo jednu, svojoj baki. Smišljao je reklame za tramvaje i radio kao urednik u izdavačkom poduzeću, a onda je u dobi od 29 godina poslao svoje pjesme u New Yorker, elitni tjednik koji je objavljivao ne samo kolumne, kritike i eseje nego i prozu, karikature i satiru. Harold Ross, koji je 1925. pokrenuo New Yorker i uređivao ga do svoje smrti 1951., odgovorio je Nashu da su njegove pjesme najoriginalniji prilozi koje su dobili u zadnje vrijeme i ponudio mu suradnju.

Svako jutro pročitam obvezno najnovije vijesti – ne zato što me zanima što se događa u svijetu, nego jer u zadnje vrijeme pišem komentare na aktualna zbivanja, pa valja biti u toku. I opet jutros nalazim na portalima popis najbogatijih ljudi na svijetu u kojem se s neskrivenim divljenjem opisuje njihov uspon do moći, a istovremeno uzalud tražim popis ljudi koje su svojim agresivnim ponašanjem istisnuli iz biznisa ili koji pak za crkavicu rade za njih, često u očajnim uvjetima. Jednom mi je, međutim, jedan vrlo bogat čovjek priznao da ne bi ništa postigao bez laganja i pretvaranja. Među onima koji imaju korist od mana i grijeha, Nash na počasno mjesto stavlja lažljivce. On nije bio uspješan u toj disciplini. Kao dijete grizao je nokte, pa su ga poslali u apoteku da kupi onu gorku tekućinu kojom se premazuju

Nepoznata Biblija

Radost opraštanja Isus u Matejevu evanđelju kaže: „Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” (Mt 7,1-5). @ fra Darko Tepert tepert

sus je već u Govoru na gori govorio o stavu koji treba imati prema drugima. Tako je izrekao blaženstvo koje je upućeno milosrdnima i mirotvorcima (5,7.9). Kad je govorio o srdžbi koja je ravna ubojstvu, rekao je da će sudu biti podvrgnut svaki koji sudi svoga brata (5,22), pozvao je na molitvu za neprijatelje (5,44) te na opraštanje tuđih prijestupaka (6,14-15). Ovaj odlomak izgleda kao pojašnjenje zaziva iz molitve Oče naš: „I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!” I ondje se govori o Božjem praštanju i o čovjekovu praštanju. Zabrana ‘ne sudite’ nije apsolutna zabrana svakoga prosuđivanja. Već u šestom retku ovoga poglavlja Matejeva evanđelja kršćani su pozvani da prosu16

svjetlorijeci.ba

đuju. Ovdje je riječ o načinu kako se sudi drugoga. Valja izbjegavati sud bez ljubavi i bez milosrđa. Ne smije se suditi bez dovoljnoga poznavanja stvari ili nepravedno, koristeći različite standarde za različite osobe. Licemjerje i popustljivost Odlomak podsjeća na starozavjetnu mudrost iz Knjige Sirahove: „Prosudi samog sebe prije nego sudiš, pa ćeš naći oprosta u čas Božjeg pohoda” (Sir 18,20). Stoga je jasno da se izraz ‘da ne budete suđeni’ odnosi na Božji sud nad čovjekom. Isus govori o trunu ‘u oku brata’, pa se može zaključiti da je ovdje prije svega riječ o odnosima među kršćanima koji su međusobno braća i sestre.

Izraz ‘licemjer’ prevodi grčku riječ hypokrites koja je označavala glumce u tadašnjim kazalištima, to jest one koji se pretvaraju da su nešto što nisu. Licemjer je onaj koji se predstavlja boljim nego što jest. Moguće je da to čini pred drugima, no moguće je da to čini i pred samim sobom. Temeljem ovoga teksta jasno je da kršćanin najprije mora raditi na sebi da bi uopće mogao prosuđivati kako to zahtijeva šesti redak gdje Isus kaže: „Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje.” Od drugoga stoljeća neki kršćani tumače da ‘svetinje’ i ‘biserje’ označavaju euharistiju, a ‘psi’ i ‘svinje’ nekršćane. Ipak, čini se da u Isusovu govoru ‘svetinje’ i ‘biserje’ označavaju navještaj Kraljevstva nebeskoga. Kršćani su pozvani dobro prosuditi tko je spreman primiti taj navještaj. Isus ovim riječima poziva vjernika da prije nego što počne prosuđivati druge najprije pogleda sebe, ispita svoje postupke i motivaciju svojih postupaka. Ako čini neka dobra djela, zašto ih čini? Ako ide redovito u crkvu, zašto ide? Ako uvijek i javno zastupa prave kršćanske i katoličke stavove, zašto to čini? Kad vidi neki nedostatak na drugome, neki grijeh, neku nesavršenost, kršćanin treba dobro promisliti nije li možda tvoj pogled izoštren za tu nesavršenost baš zato što je i on sam ima? Često jako dobro primjećujemo na drugima grijehe ili loše crte karaktera koje i sami imamo. Možda je ta druga osoba došla kao upozorenje čovjeku da bi mogao znati što da potraži na sebi. Čovjek si treba postaviti i pitanje je li popustljiv prema sebi samome. Ima li nekad burne reakcije prema drugima? Ako ima, treba promisliti koja bi njegova ponašanja mogla kod drugih pobuditi jednako tako burne reakcije. Isus zapravo ovim riječima kaže: „Sudi sebe, a drugome oprosti i pokaži mu milosrđe.” Ima tome i razlog: čovjek ne može znati što je u srcu druge osobe i zašto se ona ponaša tako kako se po-

Objavljene su zbirke pjesama fra Ivana Kramara Dom od kože i književnika Luka Paljetka Odustajanje od dana u Nakladi Bošković.

Knjige su dostupne široj javnosti te ih možete naručiti e-mailom na adresu: i.kramar04@gmail.com ili pozivom na broj telefona +385 91 111 22 04.

Kod nas i u svijetu Budite pastiri, a ne poduzetnici Na 58. svjetski dan molitve za duhovna zvanja papa Franjo je u bazilici svetoga Petra predvodio svetu misu na kojoj je zaredio devet đakona. Novim je svećenicima preporučio da žive Božji stil bliskosti, suosjećanja i nježnosti, te ih upozorio da svećeništvo nije karijera nego služenje. „Budite pastiri koji idu zajedno s Božjim narodom; katkada ispred, usred ili iza stada, ali uvijek tamo, s Božjim narodom” – ponovio je Papa te istaknuo da valja nadvladati nekadašnji rječnik, kada se govorilo o 'crkvenoj karijeri'. „Svećeništvo nije karijera; to je služenje, poput onoga kojim je Bog služio svojem narodu” – napomenuo je papa Franjo, prenosi Vatican News.

Genocid nad Armencima Američki predsjednik Joe Biden je pokolj počinjen u doba Osmanskog Carstva nad Armencima 2015. službeno nazvao genocidom. „Američki narod odaje počast Armencima poginulima u genocidu koji je počeo na današnji dan prije 106 godina”, rekao je Biden u izjavi. Biden je naveo da su armenski imigranti tijekom dugog niza godina obogatili SAD na nebrojene načine, ali nikada nisu zaboravili tragičnu povijest. „Poštujemo njihovu povijest. Vidimo tu bol. Potvrđujemo povijest. Ne činimo to zato da bismo nekoga krivili, već da se takvo što nikada ne ponovi”, poručio je Biden, prenosi tportal. Ova povijesna deklaracija razbjesnila je Tursku i uzdrmala odnose dvaju saveznika NATO-a. 18

svjetlorijeci.ba

Od ministranta do rock zvijezde Bruce Springsteen u šali često za sebe kaže da je bio najlošiji ministrant na svijetu. Odrastao je u okruženju vjere u Boga i molitve. Sve je to, često je tvrdio, ostavilo vrlo snažan utjecaj na njega osobno kao i njegovo glazbeno stvaralaštvo. „Ideje, uspjesi i još puno toga pristizalo je zahvaljujući katoličkom odgoju i obrazovanju”, rekao je.

Nakon dvadeset godina odlazi Valentin Inzko Visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko nedavno je potvrdio da uskoro odlazi s ove dužnosti. Također je potvrdio da je za njegova nasljednika Njemačka predložila političara Kršćansko-socijalne unije i bivšeg ministra poljoprivrede Christiana Schmidta. Inzko smatra da za budućnost BiH nije presudna promjena visokog predstavnika nego „promjena paradigme”. „Ono što je potrebno je nova i stabilna politika prema BiH na liniji Biden-Bruxelles-Berlin”, rekao je, prenosi bljesak.info.

svibanj 2021.

Retrospektiva

Identiteti kao bogatstvo Ponovno su u modi rasprave o budućnosti Bosne i Hercegovine. Svako malo pojavi se neki non-paper, inicijativa, prijedlog…, a onda zapali strasti domaćih političara. @ dr. sc. Božo Skoko

služeni diplomati i europski političari, publicisti, a i mnogobrojni znanstvenici, pokušavaju priskrbiti koju stranicu novina ili minutu u televizijskim informativnim emisijama „prodajući” konačna rješenja za bolju budućnost Bosne i Hercegovine. Tako smo imali priliku svačega se naslušati i nagledati, a posljednjih mjeseci puno se govorilo o (ne)mogućnosti pretvaranja tri podijeljena konstitutivna naroda u građansko društvo. Neki otvoreno kažu kako smo, eto, pokušavali trideset godina funkcionirati na etničkom načelu, pa nije išlo… Zato im se sasvim opravdanim čini novi eksperiment, pa makar i „preko koljena”. Jedan inozemni „ekspert” u intervjuu objavljenom krajem prošle godine kaže kako su ključna prepreka iskoraku u bolju budućnost identiteti triju naroda u Bosni i Hercegovini te kako bi od njih trebalo odustati i utopiti se u nekom zajedničkom, građanskom… Uostalom, dodaje kako je pitanje nacionalnih identiteta zastario koncept, koji više nikome nije važan jer smo danas svi tobože Europljani i građani svijeta, pa je manje bitno jesmo li Hrvati, Bošnjaci ili jednostavno Bosanci. 20

svjetlorijeci.ba

Identitet i dostojanstvo Nekako u isto vrijeme kada sam čitao taj intervju, objavljeno je hrvatsko izdanje knjige Identitet Francisa Fukuyame, čuvenog američkog političkog filozofa japanskoga podrijetla. On svojom novom knjigom pitanje identiteta ponovno vraća u fokus zanimanja, tvrdeći da su oni presudni, kako za ratove tako i za postizanje mira. „Budući da ljudska bića prirodno žude za priznanjem, identitet u modernom smislu brzo evoluira u politiku identiteta, u kojoj pojedinci zahtijevaju javno priznanje svoje vrijednosti. Politika identiteta tako obuhvaća velik dio političkih borbi suvremenog svijeta, od demokratskih revolucija do novih društvenih pokreta, od nacionalizma i islamizma do politike na suvremenim američkim sveučilišnim kampusima. Doista, filozof Hegel tvrdio je kako je borba za priznanje vrhovni pokretač ljudske povijesti, snaga koja je ključna za razumijevanje modernog svijeta.” – piše Fukuyama. Taj znanstvenik, nadaleko poznat po svome konceptu kraja povijesti, tvrdi kako je želja za državnim priznanjem našega temeljnog

dostojanstva u srži svih demokratskih pokreta od Francuske revolucije naovamo. „Država koja jamči jednaka politička prava jedini je racionalan način razrješavanja suprotnosti koju je Hegel vidio u odnosu gospodarstva i sluge u kojemu je samo gospodar priznat. To je ono što je poticalo Amerikance na prosvjede tijekom pokreta za građanska prava, Južnoafrikance na pobunu protiv aparthejda, Muhameda Buazizija na samozapaljenje, a druge prosvjednike na riskiranje života u Jangonu u Burmi, na trgovima Majdan i Tahrir ili pak u nebrojenim drugim sukobima tijekom stoljeća.” – zaključuje Fukuyama. Prema njemu, pomisao kako će zahtjev za dostojanstvom i identitetom nekako nestati nije ni moguća, ni poželjna. Sjećamo se kako su još devedesetih godina mnogi inozemni eksperti pisali kako će snažniji gospodarski razvoj BiH najbolje riješiti sve etničke sukobe i dileme. Smatrali su da će zapošljavanjem i pristojnim životnim standardom ljudi zaboraviti na međusobne razlike i probleme svoje zastupljenosti i ravnopravnosti jer će im to postati nevažno. Mislio je to i Ante Marković, posljednji premijer Jugoslavije u sumrak te složene države, ali ništa nije uspjelo zaustaviti velikosrpski nacionalizam i Miloševićevu ratnu mašineriju. Uostalom, to najbolje znaju u bogatoj Belgiji, gdje je životni standard za poželjeti, ali svejedno cjepidlače o zastupljenosti Valonaca i Flamanaca, ravnopravnosti francuskoga, nizozemskoga i njemačkoga jezika i identiteta… Uostalom, zato su i inzistirali na federalnom uređenju zemlje koje su postigli 1993. i mehanizmima međusobne kontrole. Iako Flamanci prema broju stanovnika čine apsolutnu većinu (gotovo 58 %), njihove vođe znaju da nema Belgije bez uvažavanja i onih malobrojnijih. I Fukuyama je svjestan kako gospodarski razvoj ne rješava žudnju za poštovanjem, priznanjem i izražavanjem vlastitoga identiteta. Zato nagla-

Knjiga Varia et diversa Evociranje prošlosti, propitivanje odnosa teologije i filozofije te moralna obligacija u suvremenosti, čitatelja će na učen, ali nenametljiv način, provesti kroz vrlo ugodnu i poučnu filozofsku šetnju, nakon koje će mu zacijelo lakše biti i jasnije što činiti.

Novo!

KM 5 2 : a n e j i C

Svoj primjerak knjige naručite pozivom na broj telefona: 033 726 200; mailom na: redakcija@svjetlorijeci.ba; putem web shopa na: www.svjetlorijeci.ba. Posjetite nas u Sarajevu na adresi Zagrebačka 18 ili u našim knjižarama u Vitezu i Livnu.

Svjedočanstvo vjere

@ fra Jozo Puškarić

Rođen sam 23. srpnja 1953. u župi Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici, blizu Gradačca, u Bosanskoj Posavini. Otac mi se zvao Anto, a majka Ivka rođena Božić, iz Donje Tramošnice. Odrastao sam u brojnoj i uzornoj katoličkoj obitelji. Bilo nas je šestorica braće i četiri sestre. Tri sestre su se još kao djevojčice, prije završene osmogodišnje škole, odlučile za duhovni poziv te su danas Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije. Najstarija je s. Ljiljana – krsno ime Luca, zatim s. Berta – krsno ime Mara i najmlađa s. Tonka. Odrastajući u mnogobrojnoj obitelji – jedni uz druge i jedni s drugima – stariji su bili mlađima uz roditelje i odgojitelji. Hvala Bogu, svi smo danas živi i dobro smo. U to su vrijeme uvjeti života bili drukčiji nego sada. Živjelo se na zemlji i od zemlje. Otac je bio poljoprivrednik i odlazio je na rad u Slavoniji, pa čak i do Bačke, kako bi priskrbio za život svojoj mnogobrojnoj obitelji. Majka je bila uz nas. Ali i ona je sa svojih deset prstiju, uz ostalo, vezla i plela, često i noću uz petrolejsku lampu i tako zarađivala za obitelj. Okolnosti nisu bile nimalo lake, ali je nama djeci, unatoč čestoj oskudici, sve izgledalo normalno. Jedni od drugih posuđivali smo i odjeću i obuću. U školu se moralo ići, ali u crkvu se išlo s radošću i često redovitije nego u školu. Uz naše roditelje za to je bila zaslužna 22

svjetlorijeci.ba

ZLOČIN I OPROST Ne dopustiti da nas ikada zahvati mržnja kako bismo bili spremni oprostiti bez obzira na to koliko teška bila uvreda koja nam je nanesena. Jer mržnjom ne možemo ništa učiniti, osim što možemo sebe uništiti!

svibanj 2021.

Skupljajući zalaske sunca

Pandemija i suicidi Vrijeme u kojem živimo nema presedana. Nitko nije bio i ne može biti spreman ni na što što se događa u aktualnoj pandemiji koronavirusa. Povijest, tj. iskustvo i znanost temeljem ranijih sličnih situacija ipak daju barem neke odgovore na pitanja koja se neminovno postavljaju. @ Elvira Koić

ako je i s mentalnim zdravljem pa i s pitanjima o potencijalu pandemije da utječe na smrtnost od suicida. Pandemija COVID-19 bolesti utjecala je na sve aspekte života i ostavlja duboke posljedice na mentalno zdravlje i logično bi bilo očekivati i povećanje stope suicida. No, poznata je činjenica, koja se potvrđuje: broj suicida se smanjuje u vremenima akutne kolektivne životne ugroze, tako je i sada. Broj suicida ostao je uglavnom nepromijenjen ili je opao u usporedbi s očekivanim razinama iz predpandemijskoga razdoblja. Pouzdani empirijski dokazi o povezanosti pandemije COVID-19 i smrti od suicida su vrlo rijetki. Međutim, najnovija istraživanja pokazuju obrazac prema kojemu se nakon pandemije taj broj povećava čime povećava i stvarni broj žrtava COVID-19, odnosno dugoročne mentalne, zdravstvene i ekonomske učinke. 30

svjetlorijeci.ba

Rizični faktori Pandemija COVID-19 neće neizbježno dovesti do povećanja broja samoubojstava, ali bezbroj socijalno-ekonomskih i psiholoških čimbenika može dovesti do kroničnoga povećanja rizika. Stoga je doslovno od životne važnosti već sada, tijekom vremena trajanja pandemije, sveobuhvatno se angažirati u prevenciji suicida i pojačati nadzor nad faktorima rizika specifičnim za COVID-19 i suicid. Samoubojstva se mogu spriječiti ranim prepoznavanjem, osvješćivanjem i socijalno i kulturološki prilagođenim javno-zdravstvenim intervencijama. Uz praćenje ranih znakova upozorenja i već poznate rizične faktore za suicidalni izlaz, javljaju se i dodatni rizici, poput tjeskobe zbog mogućega obolijevanja, straha od ishoda obolijevanja od infekcije, boravak u izolaciji, pojava obiteljskoga nasilja, nasilnih veza,

alkoholizma, recesija, gubitak sredstava za egzistenciju, poremećaji u socijalnoj i zdravstvenoj skrbi. Ekonomska kriza utječe na one koji su najviše pogođeni pa postaje važan rizični faktor za suicidalnost, najčešće kod starijih u dugoj izolaciji, pogođeni su muškarci, ali i žene srednjih godina, radno aktivne i kućanice, učenici te zdravstveni radnici koji su izloženi izvanrednim opterećenjima, stalnoj prijetnji zarazom i krivnji da je ne prenesu najmilijima, neodgovarajućoj opremi, smanjenim resursima, nedostatku sna i izgaranju na poslu (tzv. umiranje od nejednakosti). Ljudi osjećaju strah, zabrinutost za budućnost, plaše se gubitka posla. Nedostaje im podrška prijatelja koji su postali nedostupni. Gubici se samo broje, sa svih strana. Neke osobe ne znaju što će s viškom vremena i usamljenošću. Drugi se doživljavaju kao teret obitelji. Narušene su dvije civilizacijske osnove – socijalna interakcija i strukturirani rasporedi, izgubljena je konstanta, stalnost, jedna od osnova duševnoga zdravlja. Virtualne veze ne mogu zamijeniti stvarne međuljudske interakcije. Stigma oboljeloga je vrlo visoka. Posebno su rizične osobe koje su i ranije osjećale psihičke smetnje. Kako raste tjeskoba i neizvjesnost, učestale su akutne stresne reakcije, poremećaj prilagodbe, panični poremećaj, anksiozni poremećaji, nesanica, depresivnost, impulzivnost, opsesivno kompulzivni poremećaji. Možemo zajedno U početku epidemije i tijekom „zaključavanja”, postojao je veći osjećaj zajedništva, socijalne kohezije, ali i osjećaj da će sve uskoro proći. Neke obitelji i prijateljstva su ojačali jer su provodili više vremena zajedno ili su se povezali na nove načine. No, kako pandemija ulazi već u drugu godinu i ne nazire joj se kraj, kao kronični fenomen s neizvjesnim i trajnim bio-psihološkim učin-

Dan molitve za svećenička i redovnička zvanja u Sarajevu

Prigodom 58. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja i nedjelje Dobrog Pastira, koja se slavi na četvrtu vazmenu nedjelju Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH organizirala je 22. travnja 2021. u večernjim satima u crkvi sv. Vinka u Sarajevu molitveno bdijenje. Na molitvenom bdijenju sudjelovali su: nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik Konferencije VRPP BiH fra Jozo Marinčić, provincijska glavarica sestara Služavki Malog Isusa s. Ana Marija Kesten kao i redovnici i redovnice sarajevskih zajednica te bogoslovi iz sve tri

bogoslovije (Bosne Srebrene, Vrhbosanske i „Redemptoris Mater“). Na koncu susreta kardinal Puljić zahvalio je na organizaciji molitve za svećenička i redovnička zvanja i kazao okupljenima da ne zaborave da su Isusovi prijatelji i da Isus na svakog od njih računa. Predsjednik KVRPP BiH fra Jozo također je izrazio svoju zahvalu sestrama milosrdnicama za gostoprimstvo kao i svima nazočnima za dolazak i sudjelovanje u molitvenom zajedništvu. Za vrijeme molitvenog bdijenja skladno su svirali i pjevali Franjevački bogoslovi pod vodstvom fra Emanuela Josića, OFM, prenosi KTA.

Godišnjica zločina nad Hrvatima u Trusini

svjetlorijeci.ba

U Trusini na mjesnom groblju koje pripada župi Sv. Antuna Padovanskog obilježena je 28. travnja godišnjica zločina nad 23 Hrvata koje su ubili pripadnici bošnjačke Armije BiH, a među njima bio je otac mladića kojega su nedavno u Mostaru pretukla dvojica bošnjačkih policajaca. Ispred spomen obilježja u mjestu Trusini kod Konjica postavljeni su vijenci, zapaljene svijeće i služena je misa za žrtve ubijene u akciji postrojba Armije BiH 16. travnja 1993. godine. Misu je, u koncelebraciji šest svećenika, predvodio fra Ivica Karatović, župnik u Podhumu – Žitačama. Na misi je prisustvovalo 80-ak vjernika.

Sakrament svete krizme u župi Tolisa

U župi Uznesenja BDM u Tolisi svečano je proslavljena podjela sakramenta svete krizme za 63 osnovaca iz Tolise, D. Mahale, Matića, Ugljare i Kostrča. Tijekom cijele godine i pored brojnih ograničavajućih epidemioloških mjera, krizmanici su se pripremali kroz vjeronauk, temeljno učili o svojoj vjeri, te kroz praksu potvrđi-

vali da su zreli u vjeri za ovaj svečani trenutak. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić je predvodio svečano misno slavlje i podijelio svetu krizmu, a uz oca Biskupa i gvardijana fra Maria Jurića bili su dekan šamačkog dekanata fra Anto Pušeljić, đakon fra Josip Jazvić i desetak svećenika Toliške i susjednih župa.

Duhovna obnova u župi Čuklić U župi Čuklić kod Livna 25. i 26. ožujka održana je dvodnevna duhovna obnova. Voditelj obnove bio je dr. fra Mario Knezović, hercegovački franjevac. Prvoga dana program je bio ispunjen Svetom misom, predavanjem i klanjanjem Isusu u Presvetome Oltarskom Sakramentu. U propovijedi je fra Mario govorio o tome što znači čuti, shvatiti i živjeti Božju poruku. U predavanju se osvrnuo na vjeru koja je kod mnogih krhka i bez plodova, na razini svjedoka vjere. Govoreći o tome naglasio je kako su mnogi religiozni i obdržavaju propise i sudjeluju na obredima, ali srce i konkretni život su im daleko od Gospodina. Slijedom toga dao je konkretne savjete kako to promijeniti. Drugi dan duhovne obnove započeo je pobožnošću Križnoga puta. Fra Mario je spontanim riječima razmatrao nad postajama Isusove muke. Na kraju programa fra Mario se susreo s framašima i mladima. Govorio im je o mladosti kao velikoj mogućnost, ali i kao opasno-

sti. Pokušavajući im otkrivati smisao života pružio im je neke konkretne primjere mladih koji su svoj život predali Isusu. Tijekom cijele duhovne obnove pjevanje su predvodili članovi Župnoga zbora i Frama. Riječi zahvale u ime brojnih vjernika župe Čuklić i livanjskoga kraja uputio je fra Josip Jukić, župnik.

svibanj 2021.

Riječ obiteljima

Svojstva kršćanskoga braka (I.) Kršćanski brak je podjednako naravna i nadnaravna zbilja, i oba ta reda imaju jedan jedini izvor i jednu jedinu svrhu: dobroga Boga. Isus Krist je usvojio ljudsku narav, posvetio ju je i navijestio njezinu buduću preobrazbu. @ Maja Herman Duvel, mag. phil.

ato mi kao katolici proučavamo i poštujemo i jedan i drugi red – kako onaj naravni tako i nadnaravni, to jest ljudsku narav koju je Bog stvorio i milost koja je plod spasenja po Isusu Kristu. Napomenimo da je naše traženje cjelovite istine o braku istodobno teoretsko i praktično jer zahvaljujući njemu bolje upoznajemo svoga Boga i njegovo djelo spasenja, a ujedno kročimo putem oslobođenja od zabluda, laži i poroka koji nam zamračuju um i uvode nered u naše emocije na način da više ne uspijevamo njima vladati. Upravo nered i manjak istine dovode do žalosnoga i bolnoga stanja braka i obitelji kakvoga vidimo posvuda oko sebe u našem današnjem svijetu. Katolička Crkva je u polog primila puninu objave i milosti, a njezin višetisućljetni nauk i primjeri svetaca predstavljaju i za nas danas siguran oslonac. Oni nam pružaju pouzdanje da život u skladu s tim naukom nije samo 34

svjetlorijeci.ba

izuzet od zabluda i od teških grijeha već i da je u pravom smislu moderan, tj. uvijek aktualan jer je istinit i sposoban uvesti nas u blaženu vječnost. Za razliku od toga, ono što nam se danas nudi i promovira kao moderni i napredni način življenja zapravo predstavlja tek povratak na primitivne i neracionalne oblike ponašanja kakve je Katolička Crkva još davnih dana intelektualno opovrgnula i svetošću obratila. Današnjem čovjeku se na lukav način predočuju kao oblici oslobođenja, iako su u svojoj biti to tek stare metode duhovnoga porobljavanja i psihičkoga mučenja ljudi. Njihovu je moć Krist slomio poučivši nas krotkom i poniznom načinu življenja u kome nalazimo njegov mir i blaženstvo (usp. Mt 11,28-30). Osvrnimo se stoga na ključne točke toga nauka. Prvo svojstvo braka jest da je on naravna zbilja. Brak nije naravan u smislu

da u njega ulazimo spontanim slijedom stvari ili da u njemu živimo bez nekakvoga osobitog zalaganja. Nije naravan ni u smislu da se svaki muškarac nužno mora oženiti, a žena udati, ili da bi svaki brak nužno trebao biti plodan djecom. Brak nam je naravan zato što je naša ljudska narav sklona braku ili usmjerena na brak, a prijelaz od te sklonosti ili usmjerenja na konkretno življenje u braku zbiva se kroz slobodni voljni odabir. Mi smo kao osobe – što znači kao pojedinci obdareni razumskom naravi – pozvani da slobodno odaberemo u kojem ćemo staležu živjeti i s kime ćemo dijeliti život. Kako bi taj odabir bio ljudski, a ne na animalan način vođen tek emocijama ili nagonom, potrebno je da naša volja bude vođena razumom. Razum postaje sposoban valjano izabrati na način da biva oplemenjen krepošću razboritosti, a volja i ostale moći moralnim krepostima, osobito umjerenosti, pravednosti i jakosti. Bog je naš razum osim naravnim svjetlom obdario još jednim svjetlom koje je nadnaravnoga reda, a koje se zove vjera. Zato se kao kršćani pri svojim odabirima ne služimo samo razboritošću već i svjetlom vjere, na način da pri odabiru bračnoga druga i načina bračnoga življenja u prvom redu s ljubavlju tražimo sličnost s Kristom i s nadom težimo za Božjim kraljevstvom. To konkretno znači da naši prioriteti ne mogu biti bogatstvo, moć, uspjeh, društveni status, tjelesna ljepota, zabava ili ugoda, već one neprolazne kvalitete duše koje nazivamo krepostima. Jer upravo kreposti omogućuju osobnu dobrotu supružnika u kojoj je sadržano ono najveće blago, snaga i ljepota koju možemo posjedovati na ovoj zemlji. Danas po medijima možemo čuti tvrdnje i vidjeti ponašanja koja nam kazuju da je brak umjetni ljudski izum ili da uključuje oblike koji ne poštuju ljudsku naravnu datost, odnosno koji suprotstavljaju slobodu i razum. Prema katoličkom nauku postoji samo jedna sloboda koja nadilazi ljudsku razumsku

Biblijsko – teološki odrazi u pjesmi Tina Ujevića

Svakidašnja jadikovka (II.) Očajnik Tin gazi „po trnju i po kamenju, / od nemila do nedraga, / i noge su mu krvave, / i srce mu je ranjeno” (stih 21 − 24). Time asocira „na to kako su Isusa bičevali do krvi, a zatim je bosonog nosio križ.” (Vladimir Horvat – Ivana Klinčić, Svakidašnja jadikovka Tina Ujevića). @ Luko Paljetak

očima zacijelo ima slike Križnog puta ali, vjerojatno, i knjigu Tome Kempenca, Nasljeduj Krista, čije čitanje omogućuje „izjednačavanje svoje sudbine i Božje, uklapanje Božje u svoju, a svoje u njegov trag, mogućnost da se (…) vlastitim hodom prijeđe (…) agonični hod Isusov od prve do posljednje točke. Na tu identifikaciju Kempenac posebno računa, znajući da čovjek (naizgled posebno onaj mali) nikako ne može izbjeći križ, ‚ma pobjegao kuda mu drago‘; jer kamo god dođeš, nosiš sa sobom samoga sebe, i uvijek ćeš naći sebe.” (Luko Paljetak, Križni put; Toma Kempenac, Nasljeduj Krista). To je tadašnja i, reklo bi se, trajna pozicija Tina Ujevića koji će u II. dijelu pjesme „Pauk” napisati: „Ko pijan kasam, basam stazom / i mene vara svako dijete; / koracam prahom, kolomazom / s trnom i staklom ispod pete.” Pučkom frazom „od nemila do nedraga” Tin, ispovijedajući se, opisuje svoje putovanje nastavljajući nabrajati sve muke i tegobe što ga on, kao Sin čovječji, 36

svjetlorijeci.ba

osjeća, pa piše: „I kosti su mi umorne, / i duša mi je žalosna”. U ta tri stiha (25 – 27) Tin se poziva na opis Kristove smrtne borbe u Getsemaniju, onako kako o tome piše Matej i Marko: „Žalosna je duša moja do smrti (…). Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednoga sata?” (Mt 26, 36,40; Mk 14, 34 – 35,37). Zasigurno zna i Kranjčeviću pjesmu Eli! Eli! lama azavtani. Stihovi „I nema sestre ni brata, / i nema oca ni majke, / i nema drage ni druga. / I nema nigdje nikoga”, služe stupnjevanju osjećaja samoće koja ga trajno prati, ali govori i o složenosti njegova karaktera i odnosa prema vlastitoj porodici u kojoj, kako to vidi Žeželj, „treba tražiti prave izvore Tinovih brojnih kompleksa. (…) Tin je u svojoj polivalenciji bio (…) nepredvidljiv, razvijao se najčešće u reakciji na nastojanje roditelja i sklanjao se u brojne svoje komplekse. (…) Na kraju to je kod njega završilo negiranjem porodice, amnezijom koja je osobito zahvatila ženske članove porodice. (…)”.

Tinova agonija Moguće je te stihove vidjeti i u svijetlu onoga što Isus govori svojim učenicima, onako kako je to zapisao Marko: „nema nikoga tko ostavi radi mene i Radosne vijesti kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili njivu, koji ne bi primio stoput toliko – iako s progonima – kuća, braće, sestara, majki, djece i njiva, već sada na ovom svijetu, a u budućem svijetu život vječni.” (Mk, 10,29-30). U stihovima „do igle drača u srcu / i plamena na rukama” treba pak vidjeti odraz poznate sakralne ikonografije vezane uz Bogorodicu, odnosno Gospu od sedam žalosti, koja se prikazuje sa sedam mačeva koji joj probadaju srce, a podloga joj je Luka 2, 34-35 ili pak slike „Isusa s istaknutim srcem s plamenom koje je okruženo trnovom krunom. (…) Takvo srce vidjet će (u svojoj viziji) Margareta Alacque i ona će prva nacrtati srce s tri čavla, s trnovom krunom, s plamenom i križem i natpisom Charitas.” (Vladimir Horvat i Ivana Klinčić, ibid). Cijela Svakidašnja jadikovka pisana je aglutinativnima stilom srednjovjekovne literature s anaforom kao glavnom stilskom figurom: s veznikom i koji se ponavlja 25 puta i frazama „kako je teško biti” (2 puta), „O Bože, Bože sjeti se” (2 puta), „I nema” (4 puta), „O Bože” (2 puta), „Pa nek sam” (2 puta), „Jer meni treba” (2 puta), „jer mi je mučno” (2 puta), „kada bih mogao” (2 puta). Time se naglašava kontinuiranost te jadikovke koja, kako piše Stanko Lasić, kulminira u stihovima: „Ta besjeda je lomača / i dužan sam je viknuti, / ili ću glavnjom planuti”, „jer je tu vrhunac pobude. (…) Ništa se ne može protiv sudbine čovjeka, nego na tu sudbinu planuti gnjevom.” (S. Lasić, nav.dj.). U prethodim stihovima Tin naglašava svoju samoću „pod zatvorenom plaveti”. Tu kao da aludira na Njegoševe stihove iz Gorskog vijenca: „nada mnom je nebo zatvoreno / ne prima ni plača ni molitve.” (P. P. Njegoš, Gorski vijenac). Tin

pred sobom ima u tom trenutku „zamračenu pučinu” (stih 36), ne vidi pred sobom nikakvu perspektivu. U pjesmi Prolaze rokovi života on piše: „Bog zna da li nas čekaju bilo kakva sutra. // U zaklopljenoj luci urliče sablast broda!”. Premda se obraća Bogu Tin hini da se nema kome obratiti i da ga nitko ne sluša, čak ni braća po istoj sudbini, lutaoci, suputnici na istoj neznadnoj cesti, i zapravo kao u pjesmi Beskućnik iz 1909. „želi bratsko srce što će vapaj čut / dušu seke što bi s njime plakala.” O svom očaju pisat će i četiri godine kasnije u pjesmi „Golać nariče”: „Ko li će čuti crni Jao / iz jaza duše rezervirane?” Tin kao da u svijesti u tim takvim trenucima 1916. ima knjigu o Jobu: „Ded zazivlji! Zar će ti se itko odazvati! // kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.” (Job 5,1; 6,5). U svojoj agoniji Tin se obraća Bogu i, ponovno, kaže: „O Bože, žeže tvoja riječ / i tijesno joj je u grlu, / i željna je da zavapi. // Ta besjeda je lomača / i dužan sam je viknuti, / ili ću glavnjom planuti.“ (stih 40-45). Iz tih stihova progovara Tinovo prisjećanje na Jeremiju: „Al‘ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: / uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.” (Jr 20,9). Tri konsonanta ž u stihu: „O Bože, žeže tvoja riječ” izoštruju pobunu koja „snažna je ne samo po riječima kojim je izrečena nego i po zvučnom skladu konsonanata (…). (S. Lasić, nav.dj.). Zbog žarke riječi – glavnje koju osjeća u sebi Tin želi biti „krijes na brdima” i „dah u plamenu” (stih 46-47), prizivajući u svijest Ivanjske krijesove iz svoje vrgoračke mladosti. Želi stoga biti i „krik s krovova”, aludirajući na Kristove riječi upućene njegovim učenicima, onako kako ih bilježi Matej: „što čujete u skrovitosti, propovijedajte na krovovima.” (Mt 10,27). Jadikovka nakon toga gubi svoju buntovnu „skrušenu molitvu” (S. Lasić, ibid): „O Bože, tek da dovrši / pečalno ovo lutanje, / pod svodom koji ne čuje.” Tu opet kao da slutim odjek Njegoševa stiha „nada mnom

je nebo zatvoreno, / ne prima mi plača ni molitve.” U toj svojoj skrušenoj molitvi Tin traži „moćnu riječ” i prije svega „odgovor”. Prisjeća se pri tome, zacijelo, Jeremijinih riječi: „Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: / riječi tvoje ushitiše / i obradovaše srce moje.” (Jr 15,16). U beznadnosti svoje samoće Tin kao da na to zaboravlja, jednako kao i na činjenicu da njegova pjesnička riječ jest ta „moćna” darovana mu riječ. Odgovor on bi našao kada bi u tom trenutku htio/ mogao čuti ono što Bog govori: „Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna / bit ćeš usta moja.” (Jr 15,19). Budući da je njegov put već odlučen i bez povratka, Tin traži dva alternativna dara: „ljubav ili svetu smrt” (stih 54). Ljubav je nešto za čim Tin sav život žudi i čega se istodobno i kloni i boji i zato je i ne može imati. „Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. (…). U ljubavi

Ispunjenje obećanja blistavih Pjesma završava s dvije gorke Tinove konstatacije: „Gorak je vijenac pelina, / mračan je kalež otrova.” (stih 55-56). Lovorov vijenac, kojem se Tin nada, pretvara se u „vijenac pelina”, a kalež što mu ga je, kao i Isusu, mučno ispiti (Mt 26,42), za njega je „kalež otrova”. Tin stoga vapi „žarki ilinštak”. U pjesmi Vrućica od žene piše: „izgara u grču lomača moga tijela, / zapaljena divljim ilinštakom čula.” Ilinštak, to je dan proroka Ilije, koji se slavi 20. srpnja. Tada su najveće vrućine, vlada suša, na nebu se vide tzv. „pasje zvijezde”(canicule). Tinova žudnja za „žarkim ilinštakom”, jest zapravo žudnja za najvećom mogućom toplinom za kojom žudi svaki pravi beskućnik i osamljenik, onakav kakvim sebe Tin opisuje u Molitvi Bogomajci za rabu Božju Doru Rembot. S druge pak strane Tin, u pustinji svoje samotnosti žudi, čini se,

Tinov spomenik u rodnome Vrgorcu

nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji nije savršen u ljubavi.” (1Iv 4,16,18). „On moli za ljubav, jer ljubav je za Ujevića, kao i svakog ukletog i prokletog osamljenika, luka poslije svih katastrofa, početak novoga, snaga mladosti, vraćanje sebi i izvor radovanja. Ljubav je renesansa najljepših potencijalnih snaga duha. Ako svega toga nema, on moli smrt.” (S. Lasić, ibid).

za onom Božjom pomoći kakvu je Iliji iskazivao Jahve, kako se čita u I. Knjizi o kraljevima (1 Kr 17-19). Vjeruje se da je sveti Ilija zaštitnik od groma, budući da je na nebo uzdignut „u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima”. (Sir 48,9). Iliji je riječ plamtjela kao buktinja (Sir 48,1), a Tin, vidimo, osjeća da će morati „glavnjom planuti”. Tin kao da tim vapajem izražava želju da, poput Elizeja, bude nastavljač Ilijinog djela, da duh Ilijin svibanj 2021.

Pogled iskosa

Krivi i pravi u doba virusa Još jedan mjesečni kolaž priča iz Hrvatske: hrvatska policija zaplijenila je čak pola tone kokaina sakrivenoga u kontejneru s bananama; ekipa iz Zaprešića trgovala je širokim spektrom droga. @ Viktorija Banić

viktorija.barbicbanic

ako je zaplijenjena neusporedivo manja količina nego u prethodnoj akciji, vijest je da je mjesto trgovanja i čuvanja bio čak i prostor dječjega vrtića! N asilja ima, nažalost, više nego ikada: muškarac iz automobila plašio djecu pištoljem, pa ga prislonio na sljepoočnicu (ispostavilo se igračku) ili „Mladić s dva noža bježao gradom, hvatalo ga desetak policajaca”!? Zbunjene su i divlje životinje, pa čagljevi, divlje svinje i vukovi silaze u naselja. Tako su kod Gračaca vukovi preskočili ogradu i u štali zaklali 87 ovaca. I da, opet je aktualan Dinamov stadion pa je u planu rušenje istočne tribine stradale u potresu i gradnja nove. Mraz je ponovno poharao rano probuđenu vegetaciju, pa će voće i ove godine biti jako skupo, barem ovo koje vrijedi, naše… Mladi će dobiti povrat poreza, a umirovljenici tzv. covid dodatak… A ministar Marić je prilikom podmirivanja dijela nagomilanih dugova prema veledrogerijama na upit gdje je država iznašla sredstva, odgovorio vrlo plastično: „Nije da imam sefove u 40

svjetlorijeci.ba

Ministarstvu financija pa sam odlučio nešto otključati jer sam zaboravio šifru od jednog! Nema zakopanih novaca, dug prema veledrogerijama pretačemo u dug prema banci ili od koga ćemo se već zadužiti, dakle, povećan je deficit.” Etični apsurd Eto, dok jednima nedostaje, drugi imaju i previše – nakon što su objavili da zbog nuspojava svoje građane neće cijepiti AstraZenecom, Danci preostale doze cjepiva namjeravaju podijeliti siromašnim zemljama?! Pa i oni će imati nuspojave! Ni Svjetska zdravstvena organizacija ne vidi tu ništa sporno, ni neetično, kažu bolje nego da stoji. Gdje su sad ona obećanja proizvođača kako će cjepivo biti zajedničko i opće dobro te da će samo pokrivati troškove proizvodnje, nikako kalkulirati? A naša su svakodnevica i dalje novooboljeli i preminuli od covida kao i naš komplicirani trom postupak cijepljenja (iskreno, teško je rasporediti nešto čega

nemaš). Tako su u Zagrebu, prilikom općega cijepljenja novopridošlim Pfizerom, zabilježene ogromne gužve. A evo i lokalni izbori su pred vratima, a kampanje čini se tiše nego ikada (barem zasada), mlaka ili zbunjujuća obećanja na bilbordima uz cestu i lica od kojih se malo koje izdvaja, kao da ni oni baš nemaju volje. Zato se, već duže vrijeme, izdvaja slikovit način komuniciranja i to ne samo kao predizborni trend i ne samo među političarima. Tko je kome rekao da je ružan, narikača, plačibaba, mrzitelj ili predstavnik neke životinjske vrste, davno je prestalo biti iskorak ili zanimljivo. Samo je tužno. I sveprisutno. Dijalog, kako izvori navode, sačinjava pisana ili izgovorena konverzacija, komunikacija, razgovor ili razmjena rečenica između dvoje ili više ljudi. Razlikujemo kulturu dijaloga koja predstavlja komunikaciju između dvije ili više osoba koje uvažavaju mišljenje, stavove i argumente koje iznose drugi sudionici komunikacije, bez obzira na to odgovaraju li njihovima, pri čemu se ostale sudionike smatra sebi ravnima, bez obzira na vjerske, etničke, stranačke, nacionalne ili bilo koje druge statusne ili interesne razlike. A nekultura dijaloga? Sve ono što kultura nije… Preširoko da bi stalo u definiciju. Oprost kao sloboda Pravi je trenutak za ovomjesečnu temu – oprost, u koji nevjerojatno puno toga stane. Pa i tužna priča o dvoipolgodišnjoj djevojčici iz Nove Gradiške koja je prerano napustila ovaj svijet zbog preteških posljedica tjelesnoga kažnjavanja i to od roditelja, majke... Otac ranije višestruko evidentiran i kažnjavan zbog nasilja u obitelji, tužni udomitelji kod kojih je curica bila privremeno smještena, upitan značaj preduvjeta zbog kojih je vraćena u biološku obitelj te na koncu njezino psihičko i tjelesno zaostajanje otada… Strašna priča sa

Dobra priča

Zagrljaj Milosrdnoga Oca

@ Anamarija Ćuro

anamarija@svjetlorijeci.ba

ada odrastem, želim biti… Ovako počinju naša maštanja i veliki snovi o budućnosti. Onako djetinje, zaigrano, bez puno komplikacija, izričemo svoje želje jer još nismo svjesni svih problema i teškoća na putu do ostvarenja tih želja. A što se događa s našim željama i kako to Bog piše po krivim crtama? Biser ostaje biser i kada padne u prašinu, a to često zaboravimo. Sanja Barišić, rođena u Slavonskom Brodu, nakon završene gimnazije i glazbene škole, upisala je Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Iako odlična studentica, napušta fakultet i udaje se, te s mužem vodi kafić. Za Boga tada nije znala osim preko pokojne bake koja je molila za cijelu obitelj, ali i posebno za živahnu Sanju. Sakrament krštenja primila je po rođenju, a ostale sakramente prije braka. Vjera i Crkva nisu je 42

svjetlorijeci.ba

pretjerano zanimale, iako je voljela baku i za nju bila posebno vezana. Sanjin brak bio je daleko od idealnoga. Nije slutila koliko će ju taj korak obilježiti i odrediti u budućnosti. Njezin tadašnji muž, iako na početku veze bivši ovisnik, počinje se ponovno drogirati nakon smrti majke, stoga je većina posla zajedničkoga kafića pripao Sanji. Nakon godinu i pol bespomoćnoga gledanja muža u sve gorem stanju, odlučila je i sama probati drogu pravdajući se kako će s tim iskustvom znati pomoći mužu. Pod izlikom dobra započela je put ropstva. Kafić su zatvorili, prodali sve što su mogli kako bi osigurali dovoljno droge. Započeo je i rat. Granate padaju, konstanta pucnjava, uzbune, skrivanja u podrum. Svi osim Sanje i nje-

zina muža. Dok su se drugi trudili sačuvati svoj život, njih je ovisnost natjerala da po Slavoniji traže ono bez čega više nisu mogli. Ovisnost ne pita kakvi su uvjeti i što je racionalno. Sve ono što čovjek misli da je pitanje slobode, zapravo je veliki plašt iluzije koji skriva ropstvo. Zbog nedostatka financija i velikih dugova Sanja odlazi raditi u Njemačku. Dvije godine uspjela je ostati „čista” jer kako sama kaže, „kada nešto smisleno radiš, smiri te”. Nakon dvije godine rastaje se te u Njemačkoj ponovno počinje s drogom. Crack i kokain postaju svakodnevnica, a sav novac koji bi zaradila napornim radom odlazio je na kupovinu droge. Tragični događaji se samo nižu. Ni povratak u Hrvatsku nije pomogao. Sanjina majka se teško razboljela, a kako nije mogla podnijeti svoju bolest, njezina majka je postala vrlo depresivna te je sama sebi okončala život. Tragičnu smrt Sanja je liječila alkoholom i drogom, a u međuvremenu je odlazila baki koja se za nju i dalje jednakom zauzetošću molila te ju ništa manje nije voljela. Nakon dvije

Nakon 14 godina ropstva u ovisnosti, 6 godina provela je u Cenacolu gdje je uz sav fizički rad bio najteži onaj koji zahtijeva kopanje na njivi vlastite duše. Iskustvo Božjega milosrđa mijenjalo je njezinu dušu kako bi mogla oprostiti i sebi i drugima godine od smrti njezine majke, umire i baka. Rana za ranom, a utjeha na pogrešnom mjestu. Kako bi oca poštedjela prizora kćeri koja se drogira, drogu je pripremala u kući pokojne bake i tamo provodila krizne trenutke uzrokovane drogom. U tim trenucima čitala je neke duhovne knjige što ih je našla u toj kući. Jedne večeri, dok je pripremala dozu droge, pogledala je u sliku Srca Isusova koja se nalazila ispred nje i zavapila: „Bože ako te ima, daj da živim ili da umrem.” Nekoliko mjeseci iza ovoga događaja, budući da nije imala više novaca kod sebe, odlučila je za drogu založiti goblen Gospe Međugorske koji je izvezla njezina baka. Te iste večeri predozirala se i u muci i tjeskobi odlučila počiniti samoubojstvo. U kadi punoj vode izrezala je vene. Kako je s krvlju nakon reza izišao i kokain, došla je sebi i pomislila na bol oca koju bi doživio kada bi je pronašao mrtvu i to samo

nekoliko godina nakon suprugina samoubojstva. Ljubav prema ocu Sanju je u tim trenucima održala na životu. Psihijatrija, sljedeća stanica u kojoj završe svi koji pokušaju samoubojstvo. Iste te liječnici liječe tabletama koje, kako Sanja kaže, umrtve tijelo da si ne bi ništa mogli napraviti. Ali tablete ne pomažu oprostiti sebi i drugima. Ne pomažu Ljubavi ući u srce čovjeka kako bi tu našli snagu. Za vrijeme boravka u ovoj ustanovi dvije rečenice koje su dotaknule njezino ranjeno srce bile su: „Ja sam tvoj Bog, ako se meni predaš, svaka patnja će imati smisao.” i „Ako ti je Bog oprostio, tko si ti da sebi ne oprostiš?” Bili su to susreti s ljudima i riječima koje su Sanju potaknule poput izgubljenoga sina na put povratka Ocu. Zatražila je od svoga oca papir na kojemu je bio popis institucija za odvikavanje. Označila je one vjerske i „spontano” odabrala Cenacolo. Unutar zajednice Sanja je upoznavala Ljubav koja je liječila njezine rane u svakodnevici. Nakon 14 godina ropstva u ovisnosti, 6 godina provela je u Cenacolu gdje je uz sav fizički rad bio najteži onaj koji zahtijeva kopanje na njivi vlastite duše. Iskustvo Božjega milosrđa mijenjalo je njezinu dušu kako bi mogla oprostiti i sebi i drugima. Duh zajedništva i služenja koji krasi ovu zajednicu odlučila je ponijeti u svijet. Nakon zajednice je teško zaposliti se jer nitko od poslodavaca ne želi primiti bivšega ovisnika. Stoga Božja providnost Sanju odvodi u Međugorje gdje se uspjela zaposliti i upoznati svoga sadašnjega muža. Boris i Sanja, oboje nakon zajednice Cenacolo, nakon životnih borbi i brakova iza sebe, uz Božju pomoć strpljivo su dočekali mogućnost sklapanja crkvenoga braka. U 52. i 50. godini života uplovili su u istu arku i započeli zajedničko poslanje. U trenutku sklapanja braka Sanja je išla na kemoterapije zbog raka koji je otkrila. Borisa to nije pokolebalo u ljubavi i odlučnosti za brak. Usprkos lošim liječničkim prognozama, rak je nestao. Sada žive u Međugorju gdje su prijatelji zajednica Cenacolo i Majka Krispina, sigurnoj kući za žene. Svoje živote u ljubavi stavljaju na raspolaganje prolaznicima, hodočasnicima i drugim ljudima kojima je na bilo koji način potrebna pomoć. Nikada nije kasno započeti nešto novo, odvažiti se na nove korake i promijeniti svoj život iz temelja. Dopustimo Bogu da po našim životima piše razne priče koje nas zasigurno neće razočarati. Ipak smo u Njegovu zagrljaju najsigurniji. Što drugo na kraju reći nego ponoviti zajedno sa sv. Augustinom: „Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću… Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova. A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću. Zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom. Okusio sam ga pa gladujem i žeđam. Dotaknuo si me i ja gorim za mirom tvojim.” svibanj 2021.

Pogled u dušu

Tko je moj bližnji? Oprostiti nekomu nije jednostavno, pogotovu ako smo povrijeđeni, a pri tome ne nalazimo krivicu na sebi. Svaki pogled druge osobe nas dodatno povređuje i počinjemo gajiti nepovjerenje. @ prof. dr. Snježana Šušnjara

cott Hahn, sveučilišni profesor, obraćenik na katoličku vjeru i otac šestero djece, ohrabrivao je svoju djecu dok su bila mala da svaki put kad misle da su nešto pogriješili, ma što god to bilo, dođu njemu prvome i kažu što se dogodilo. Ja ću vam oprostiti govorio je, jer i otac moj nebeski meni prašta svaki put kad mu priznam svoje grijehe i propuste. Malo je takvih odraslih kao ovaj mudri otac koji sebe prepoznaje u svojoj djeci. On vrlo dobro zna da je čovjek slab i da ga svakodnevni život često iznenađuje i povređuje. Tako je i s djecom. Stoga je odlučio biti im oslonac, stijena, onaj koji će im oprostiti i pomoći. Njegova supruga se često čudila ovom njegovu pristupu, ali on je gledajući u nebo učio kako postupati na zemlji. Moć darivanja i praštanja je snaga da se život prihvati tako preobilno da ga se daruje, kako Fabrice Hadjadj tumači. „A kako nas ljubav kojom se uzajamno nosimo čini duboko ranjivima, udarci mogu pogađati izravno u srce i ne dodirnuvši tijelo, ne ostavivši na njemu ni najmanju ogrebotinu.” Lakše opraštamo neprijatelju i pri tom uživamo u svojoj nadmoći jer smo, eto, pokazali 44

svjetlorijeci.ba

dobrotu i velikodušnost. A kad su u pitanju naši bližnji, često smo nemilosrdni i puni prijekora. „Što je više istine, manje je ugodnosti; neophodno je oprostiti više od sedamdeset puta sedam. Krist nas upozorava da obiteljski odnosi u njegovu svjetlu dovode do poteškoća od kojih ih je polutama čuvala. Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi (Mt 10,34-36). Kako bi uopće ljudi mogli nastaviti usred tih svagdanjih trenja ako neprestance ne praštaju?”, pita se Fabrice Hadjadj u svojoj knjizi Uskrsnuće, upute za uporabu. Snaga ili slabost? Koliko puta oprostiti, pita Petar Isusa, i dobiva odgovor kakav se od Onoga koji ljubi one koji su ga prezreli jedino i mogao očekivati. Ipak, kad prestanu naše nade, kad se razočaramo u sebe, kao što se Petar razočarao zatajivši Isusa, teško praštamo samima sebi. Je li

to stoga što smo otkrili svoje slabosti, što smo sebe izdali, što smo pokazali nejakost u ovome svijetu koji cijeni jedino junake, vidljive i hrabre koji se ne opiru zlu nego mu se pridružuju?! Je li slab onaj koji je vidio nepravdu i želi ju ispraviti, želi utješiti povrijeđenoga, uplakanoga i ostavljenoga? Je li to snaga ili je to slabost? Mogu li sebi oprostiti za grijehe svoje u koje opetovano upadam? I kad mi Bog oprosti i kad se skrušeno pokajem, jesam li sebi oprostio ili sam sebe iznevjerio? „Problem je, zapravo, u tome što imamo previše osobnih mjerila o tome što je dobro i što nije, a nemamo dovoljno povjerenja u Božju mudrost”, upozorava Jacques Phillipe u knjizi Traži mir i idi za njim. Još dodaje da bi tolike okolnosti koje mi smatramo štetnima zapravo mogle biti prilika za naš duhovni rast kada bismo samo imali više vjere. „Ljudsko dostojanstvo može biti sačuvano samo onda ako čovjek uraste u tajnu što je, kao posljednja, oduzeta njemu i drugima. Poštovanje pred Bogom i poštovanje pred čovjekom idu zajedno. Gubljenjem religioznih tajni gubi se također i smisao za nedodirljivo dostojanstvo čovjeka. Tada se počinje manipulirati čovjekom, njegovim rođenjem kao i njegovom smrću”, ističe W. Casper u djelu Budućnost iz vjere. Bez praštanja nema ni života, a kamoli suživota. U našoj nedavnoj prošlosti toliko se toga dogodilo, negativnoga, da smo se stali otuđivati jedni od drugih. Zazirali smo od ‚njihove‘ istine, ‚njihova‘ iskustva i gledali kako se umotati u ‚svoju‘ istinu, pri tome ne gajeći spremnost za praštanje. I tako su prošli dani, godine, desetljeća, a mi smo još uvijek uhvaćeni u zamku nepraštanja i gledanja jedni drugih preko stalnih zamjeranja i bolnih sjećanja, optužbi i nijekanja. Oprostiti nije opcija, neka se oni ispričaju. Kao da ispričati se znači promijeniti mišljenje, način življenja, ophođenja. Oprostiti znači priznati, poniziti se i hrabro pristupiti drugome. Ne stavljati na sebe grijehe koje je drugi počinio, nego

Fotovijest

Mozaik Gospe Olovske u Nazaretu Iz Marijina grada Nazareta, stiže nam vijest da je pod trijemom Bazilike Navještenja, u aleji od pedesetak mozaika s Gospinim likom iz cijeloga svijeta, upravo postavljen i mozaik Gospe Olovske. Pojednostavljenu skicu za mozaik, prema čudotvornoj slici Gospe Olovske, izradio je akademski slikar Đuro Seder, a mozaik je napravio Osama Gerico u Jerihonu. Uz našu Gospu Olovsku, u Nazaretu se još nalaze i mozaici Majke Božje Bistričke, Gospe Kondžilske kao i reljef Majke od milosti - Gospe Ramske i Sinjske. Ovoga je proljeća bilo planirano veliko hodočašće vjernika iz Bosne u Svetu Zemlju i Nazaret u povodu blagoslova postavljenog mozaika Gospe Olovske, ali zbog pandemije hodočašće je moralo biti otkazano. Ipak, raduje nas vijest kako je naša Čudotvorna Gospa Olovska s natpisom „Bosna Srebrena Olovo“ našla mjesto u „svome” gradu Nazaretu.

svjetlorijeci.ba

Reportaža

Obilazeći ovo područje, slavni arheolog Ćiro Truhelka radosno je uskliknuo: „Lijepa li je naša zemlja, nadaleko joj nema ravne.” Naši dojmovi podudaraju se i s oduševljenjem fra Šime Šimića: „Ne znam jeste li kada bili na Risovcu, poljani ukliještenoj između Vrana i Čvrsnice i obrubljenom Blidinjskim jezerom? Ako niste, požurite da je vidite dok vas smrt nije pretekla!”

svjetlorijeci.ba

@ fra Antonio Gašić

Župa sv. Ilije, Doljani

ŽIVOT POD ILIJINOM GRUDOM

Sveti Franjo Asiški u jednoj molitvi oslovio je Boga neobičnim atributom: „Ti si ljepota!” Čovjek koji je sebe karakterizirao kao osobu „jednostavnu i neuku” na tragu je svetog Augustina koji je nekoliko stoljeća prije njega Boga nazvao upravo „ljepotom nad ljepotama”. Jedan od načina na koji čovjek sebi predočava ljepotu jest promatranje sklada koji po Božjem naumu vlada u prirodi. Oponašajući taj sklad, čovjek je stvorio umjetnost, a priroda ostaje trajna i neiscrpna inspiracija ljudima. Čovjek upoznaje sebe kroz odnos s drugima, ali i u odnosu s prirodom kako je to izrazio slavni Hesse: „Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala šuma i gorje, sve lijepo, sve zagonetno i magično, i usred toga on, probuđeni, na putu k samome sebi.” Jutarnje travanjsko sunce obasjava planinske vrhove i nemilosrdno otapa kasni snijeg dok se sa suputnicima trošnom vijugavom cestom uspinjem sjeverozapadno od Jablanice. Pratimo uzvodno tok rijeke Doljanke čiji je ekosustav zadnjih nekoliko godina dobrano narušen izgradnjom dvije hidrocentrale. Ova čista rijeka stanište je brojnih biljnih i životinjskih vrsta među kojima je posebno zanimljiva, a sada ugrožena endemska vrsta pastrmke „glavatice”. Kako to obično biva u našoj zemlji, sitni ekonomski interesi nekolicine moćnika imali su prednost svibanj 2021.

O radosti življenja

Opraštanje i otpuštanje Razgovori s Julijom postali su mi nešto čemu se posebno veselim. Uvijek se otvori neka nova misao, novi kreativni prostor u kojem se pojave rješenja koja prije nisam vidjela, i aktivira se nova duhovna snaga. @ Tatiana Tajči Cameron tatianatajci

ulia je psihoterapeutkinja i savjetnica koja, između ostalih modaliteta, upotrebljava metodu verbalnoga vođenja kroz određenu emociju koja se pojavljuje tijekom naših razgovora, a na koje tijelo reagira fizičkim signalima (npr. titranje u želucu, ubrzano disanje, stezanje grla, suze). Emocije imaju svoju energiju koja, ako ju ne obradimo do kraja i otpustimo, ostaje pohranjena u našem organizmu. Život ide dalje, primamo nova iskustva i zaboravljamo staro. Ali kad-tad ta zadržana emocija će nas podsjetiti da nismo završili s njom. Umjesto da čekamo da plane i prouzrokuje novu neugodnu situaciju, profesionalno uvježbani ljudi kao što je Julija mogu nam pomoći da kroz kontrolirani i smireni razgovor otkrijemo i otpustimo sve što nas smeta i sprječava da zaista živimo u miru i radosti. Prirodna sposobnost našega tijela da fizički reagira na emocije postaje nam dragocjeni alat i indikator. Kad postanemo svjesni kako i gdje fizički osjećamo 54

svjetlorijeci.ba

emocije, onda ih možemo lakše identificirati, obraditi i otpustiti. Štetni talog neopraštanja Juliju mi je preporučio moj liječnik internist kad sam se nekoliko puta vraćala k njemu zbog pritiska u prsima i boli, iako nalazi nisu pokazali nikakvu fizičku anomaliju ili bolest. „Mogu ti dati tablete za smirenje, ali svakako preporučam razgovore s Julijom”, rekao mi je s puno nježnosti i razumijevanja. Puno toga se tada događalo u mom životu i bez obzira na alate kojima sam se služila da ublažim stres, na podršku prijatelja i vjeru, trebala mi je pomoć. To je nekako slično pospremanju stana. Obično sami možemo očistiti prašinu, oprati prozore i podove. Možemo pozvati prijatelje da nam pomognu. Ali kad nam se recimo pokvari perilica i poplavi stan, trebaju nam majstori i profesionalci koji će znati popraviti perilicu i očistiti sve kako treba, odstraniti neke stvari kako

se na njima ne bi stvorila štetna plijesan. Imala sam jednu prijateljicu koja je živjela u kući punoj plijesni, a da ju nije ni vidjela ni osjetila mirisom. Tek kad se fizički razboljela, neki specijalist je predložio da provjeri ima li u njezinoj kući plijesni. Neopraštanje zna biti poput plijesni. Razvije se iz nečega što nas je duboko ranilo ili povrijedilo, a da ne znamo da je ostavilo štetni talog. Mislimo da nam je dovoljno da nas onaj koji nas je povrijedio zamoli za oprost i pokaje se za svoje postupke, i zaboravimo da i mi sami moramo proći kroz proces opraštanja. Jer emocije koje se oslobađaju opraštanjem (ozlojeđenost, ljutnja), vole se sakriti iza kojekakvih opravdanja i razloga i učahuriti u duboke kutove naših memorija. Iako ih mi nismo ni svjesni, one utječu na nas. Pitala sam Juliju da mi pomogne oko straha pred prezentacijom koju sam trebala izlagati u okviru coaching tečaja koji sam pohađala. Dobro sam se spremila, provjerila svaku rečenicu nekoliko puta i posvetila posebnu pažnju točnosti i preciznosti materijala. Svejedno sam osjećala tremu misleći da sam negdje nešto propustila. Čak sam se i sebi nasmijala jer se ne radi o nuklearnom reaktoru koji može nanijeti štetu, nego o prezentaciji koju uvijek mogu ponoviti. Mogla sam tu tremu i taj strah i zanemariti, ali ja inače volim otkrivati i istraživati suptilne osjećaje i što nam oni žele reći, jer i u najmanjoj kapi vode se može naći kojekakvo obilje informacija. Ispričala sam Juliji nešto što sam logično povezala s mojom tremom – događaj iz osnovne škole kad sam se dodatno potrudila oko referata pa sam pročitala knjige koje je učiteljica preporučila, ali i neke koje sam sama pronašla u knjižnici, a koje ona nije odobrila. Tada još nisam znala za sukobe mišljenja – iz moje djetinje perspektive i znatiželje sve znanje je bilo zanimljivo i čudnovato i vrijedno istraživanja. Sjećam se svoga uzbuđenja kad sam joj predala svoj referat. S puno

Na Haitiju oteti katolici

Pet svećenika, dvije časne sestre i troje laika oteto je na Haitiju 11. travnja, a njihovi otmičari traže otkupninu od milijun dolara. Žrtve otmice u trenutku napada nalazile su se u Croix-des-Bouquetsu, predgrađu glavnoga grada Haitija Port-au-Princea, a prema pisanju lokalnih medija, odgovornost za otmicu preuzela je banda „400 Mawozo”, koja traži milijun

Latvijski parlament odbio prijedlog o eutanaziji Latvijski parlament glasovao je protiv javne inicijative za legalizaciju eutanazije u baltičkoj naciji, a nekoliko je parlamentaraca govorilo o potrebi poboljšanja skrbi za smrtno bolesne osobe. Vitālijs Orlovs, liječnik po struci, komentirao je: „Razumijem o čemu se radi u inicijativi, ali naučen sam boriti se do kraja za život svoga pacijenta. Ne mogu zamisliti to da nekome ubrizgam neku supstancu koja će mu pomoći da umre i da za to još budem i plaćen. Jednostavno bih radio protiv sebe, a to ne želim. Ako je moj život vrijedan, tko sam onda ja da tvrdim kako život nekoga od teško bolesnih pacijenata također nije vrijedan?”

svjetlorijeci.ba

dolara otkupnine. Fr. Stevenson Montinard, svećenik Saint Jacquesa, potvrdio je vijest za Fides, informativnu službu Papinskih misijskih društava, i zatražio molitve za oslobađanje petorice svećenika i dviju časnih sestara. Slučajevi otmica događaju se svakodnevno u zemlji koja se godinama suočava s rastućim valom nesigurnosti.

Slike koje se ćute

Putnik

fra Ivan Kramar

Ni jedna ptica ne zna koliko neba ima pod krilima; koliko ceste imam pod nogama ja znam, zbog toga ne mičem se nikamo, ja sam putnik bez neba i bez ceste. Nijedan zeleni list ne zna koliko života ima pod njim, koliko gnijezda svijaju ptice; rukama rasipam vrijeme koje nije moje, ostajem svezan, nemam ni neba ni ceste.

Foto: Janko Ćuro, Stradun, Dubrovnik

Ni jedan cvijet ne zna koliko ljubavi ima pod laticama; koliko nježnosti skriva u mirisima izniklim iz zemlje; na mojoj koži samo niču žuljevi. Vabe me ptice u zeleni gaj da njihovim nebom upoznam list, i gnijezda puna šarenih jaja života. Ja sam putnik bez ceste i bez neba, vjetar mi korake broji. svibanj 2021.

Kultura

Kultura sjećanja @ Leona Sabolek

leonasabolek@gmail.com

odul memorije je projekt Internacionalnoga teatarskog festivala MESS pokrenut 1996. g. s fokusom na kulturu sjećanja. Prvi njegov program bilo je predstavljanje knjige i filma Shoah Claudea Lanzmanna i konferencija Živjeti sa sviješću o genocidu. Ideja je to borbe za slobodu u kojoj kultura i umjetnost imaju ključnu ulogu. Programi se realiziraju na polju književnosti, filma, teatra, likovne umjetnosti, fotografije i novih medija, a prezentiraju svake godine u terminu od 6. travnja do 9. svibnja. Većina od 16 programa iz 8 država ovogodišnjega 26. izdanja Modula memorije realizirana je u online formatu na Youtubeu i Facebooku Festivala MESS. Sve je počelo već 3. travnja izložbom Ožiljci/Scars britanskoga fotografa Paula Lowea koji je kroz objektiv svoga fotoaparata ovjekovječio Sarajevo tijekom

svjetlorijeci.ba

opsade. Izložba je postavljena na platou Historijskoga muzeja u Sarajevu i ući će u njegov stalni postav Opkoljeno Sarajevo. Paul Lowe je dobitnik Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja za 2020. godinu, no izložba i dodjela nagrade su bili odgođeni zbog pandemije koronavirusa. Modul memorije ovu nagradu dodjeljuje od 2018. godine. Prvi je dobitnik bio umjetnički fotograf Milomir Kovačević Strašni, 2019. g. američki fotoreporter Ron Haviv, a ove je godine ta čast pripala proslavljenoj redateljici Jasmili Žbanić. Direktor Internacionalnoga teatarskog festivala MESS i umjetnički direktor Modula memorije Nihad Kreševljaković uručio je Jasmili Žbanić Nagradu za doprinos očuvanju kulture sjećanja za njezin sveukupni umjetnički rad i doprinos kreiranju kulture pamćenja, afirmaciji ljudskih prava i sloboda te

uspostavljanju temelja za bolje razumijevanje među ljudima. „Umjetnički i društveni angažman Jasmile Žbanić, jedne od najznačajnijih evropskih rediteljica je apsolutni primjer umjetničke i ljudske posvećenosti koja u potpunosti objedinjuje najviše estetske i etičke standarde”, rekao je na dodjeli. Višestruko nagrađivana redateljica Jasmila Žbanić doživjela je da njezin najnoviji film Quo Vadis, Aida? bude među pet filmova iz cijeloga svijeta koji su nominirani za nagradu Oscar u kategoriji najbolji strani film. Jasmila Žbanić je objasnila kako je uopće došla na ideju da snimi ratni film o Srebrenici: „Ali ovo naše danas zaista je uslovljeno jednom velikom traumom koja nas progoni, koju nismo zaliječili, koja oblikuje našu sadašnjicu, a to jeste rat. Negiranje zločina iz prošlosti prati diskriminacija u današnjosti i da bismo znali govoriti o današnjici trebamo pokušati razumjeti i spoznati ono što nam se desilo. Ovaj film nije napravljen da bi ljude dijelio i sukobio, nego da bismo bolje razumjeli jedni druge.” Nihad Kreševljaković je Jasmili Žbanić uručio nagradu 10. travnja u Narodnom pozorištu Sarajevo. Uz kolaž iz Jasmilinih filmova, u glazbenom dijelu programa sudjelovali su grupa Sikter, Damir Imamović i Ivana Đurić, Dino Šukalo i Mustafa Čizmić, a moderatorica je bila Una Bejtović. Dodjela nagrade je izravno prenošena na BHRT-u. Na Federalnoj televiziji je 15. travnja prikazan Jasmilin film Za one koji ne mogu da govore. Radi se o australskoj umjetnici Kym Verscoe koja je čitajući Andrićev roman Na Drini ćuprija odlučila otputovati u Bosnu i Višegrad. Tek je po povratku u Sidney otkrila o zločinima počinjenim u hotelu Vilina vlas u kojem je odsjela prema preporuci iz turističkoga vodiča. Ona se ponovno vraća u Bosnu i Višegrad u kojem vlada zid šutnje, a hotel Vilina vlas smatra rehabilitacijskim centrom. Film je

Književnost bosanskih franjevaca

Slavonski slovopis u desetercima Među franjevačkim spisateljima tzv. budimskoga kruga najplodniji je i najraznovrsniji bio fra Emerik Pavić. I rođen je (1716) i umro u Budimu (1780). Tu je stekao osnovnu naobrazbu, a član franjevačke zajednice postao je 1734. godine stupivši u samostan u Velikoj. @ Ivo Pranjković

ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

ilozofiju je studirao u Budimu od 1736. do 1739. godine, kad je zaređen za svećenika. Zatim je nastavio studij teologije u Budimu i Osijeku. God. 1743. počeo je predavati na visokom filozofsko-teološkom studiju u Baji. Ispit za lektora teologije položio je 1750. u Požegi. Poslije toga uglavnom je predavao teologiju na visokom učilištu u rodnom gradu. Tu je, sve do smrti, obnašao i službu dekana. Pavić je bio vrlo ugledan u svojoj redovničkoj zajednici pa je, i u Bosni Srebrenoj i u Provinciji sv. Ivana Kapistrana, osnovanoj 1757. nakon odcjepljenja prekosavskih samostana od Bosne Srebrene, obnašao mnoge važne službe. Tako je 1746. postao zamjenik gvardijana budimskog samostana 60

svjetlorijeci.ba

fra Stjepana Vilova, a nakon Vilovljeve smrti (1747) izabran je za njegova nasljednika. Obnašao je i službu provincijskoga tajnika, a bio je dvaput i definitor, prvi put u Bosni Srebrenoj (1748-1751), a drugi put u novoosnovanoj provinciji (1760-1764). U službi vizitatora u dva je navrata pohodio bugarske franjevce (1762. i 1769). Kulturni i spisateljski rad Kulturnim i spisateljskim radom Pavić se počeo baviti 1746. kad je preuzeo uređivanje hrvatskoga kalendara. Tada je započeo i njegov interes za jezikoslovnu problematiku, posebno na području grafije i gramatike. Objavio je velik broj raznovrsnih djela i na hrvat-

skom i na latinskom jeziku. Među njima se ističu katehetička, homiletička i asketička djela, prigodni govori, lekcionari i biblijski prijevodi te povijesni spisi. Dosta je pisao i u stihovima, osobito djela duhovnoga sadržaja, ali i pjesme iz hrvatske prošlosti. Zanimljivo je da je u stihovima priredio i popularno srednjovjekovno djelo Flos medicinae (1768), a preveo je na latinski i neke dijelove Kačićeva Razgovora ugodnog. Djela je objavljivao najvećim dijelom u Budimu ili u Pešti. Od djela na hrvatskom jeziku posebno se izdvajaju: Jezgra nauka krstjanskoga (1754), Opširni nauk krstjanski s nadodanim duhovnim pismam (1755), Tri dara duhovna s govorenjem predikaturskim navištena i istomačena (1755), Ogledalo temelja vire i zakona katoličanskoga (1759), Ogledalo događajah Sv. pisma staroga i novoga zakona (1759), Prosvitljenje i ogrijanje jesenog i zimnog doba illiti nediljne svečane predike priko jeseni i zime (1762), Prišašće (1762), Epistole i evanđelja priko godišnji nediljah i svetkovina (1762), Nadodanje glavnih događaja Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga nedavno na svitlost danomu (1768), Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka krstjanskoga za mladež (1769), Ručna knjižica za utiloviti u zakon katoličanski obraćenike (1769), Putovanje duhovno u stazice bogoljubstva razdiljeno (1769), Molitvena knjiga s nikim pismam duhovnim (1769), Psaltir iliti pisme Davidove (1774) te Kratki nauci i tumačenja sviu nediljnih glavnih evanđelja (1778). Od djela na latinskom jeziku spomenimo: Exemplar encomiorum commodo iuventutis seraphicae donatum (1754), Fragmenta poetica e variis poeseos exercitationibus conncinata (1762), Via crucis pro usu provinciae Ioannis a Capistrano (1764), Descriptio solita et rytmica regum, banorum ceterorumque heroum slavinorum seu illyricorum (1764), Ramus viridantis

Novo!

KM 5 2 : a n e j i C

Uz temu broja

Sedamdeset puta sedam @ fra Janko Ćuro

urednik@svjetlorijeci.ba

ostoje pjesme koje nikada ne zastare niti dosade. Koliko god ih slušali ili pjevali, uvijek zvuče novo i drukčije. Postoje također i priče koje možemo tisuću puta čuti, ali ih želimo čuti još jednom. Uvijek iznova izroni detalj ili riječ koje je uho čulo ali nije duša. Jedna od takvih priča sigurno je Isusova prispodoba o Izgubljenom sinu ili još konkretnije o Milosrdnom ocu. Sadržaj priče je već stvar opće kulture, ali bi ipak trebalo zastati, uzeti Bibliju i još je jednom pažljivo pročitati pazeći pri tom da ne promakne ni jedna riječ. Prispodoba se nalazi u Lukinu evanđelju (15,11-32). Kad se ova priča pročita, fascinantno je kako je gotovo nemoguće dokučiti proporcionalnost sinovljeve bahatosti i izgubljenosti s jedne strane i očeva milosrđa i ljubavi s druge strane. Sin je učinio strašnu stvar uvrijedivši oca po svim osnovama, a otac mu, bez ijedne riječi prijekora, po svim osnovama prašta. Kao takva, ona nadilazi naše ljudske okvire i zato u njoj i ne može biti proporcionalnosti, računice, pa čak ni logike, jer se ovom prispodobom uranja u stvarnost ljubavi, a ljubav je svijet za sebe čak i u našim nesavršenim i proračunatim odnosima. Prispodoba o Milosrdnom ocu je u svojoj biti paradigma govora o Božjoj ljubavi, milosrđu i oprostu. Ustvari, Bog nam njome definira pojmove oproštenja i milosrđa koje kod njega, kao Dobroga Oca, 62

svjetlorijeci.ba

ne potroše ni naša naivno povremena ili bezobrazno kronična izgubljenost. Koliko god se činilo paradoksalnim, ovom nas pričom Bog uvjerava kako oprost i milosrđe nisu znakovi slabosti i inferiornosti nego jakosti i superiornosti. Štoviše, oproštenje i milosrđe su autentični znakovi moći kojom se ovaj i ovakav svijet može učiniti mjestom Božjega kraljevstva pa time i mjestom međusobnoga mira i ljubavi. U suprotnom, kakvo bi mjesto uopće bio ovaj svijet kad izgubljen čovjek, došavši k sebi, ne bi imao mogućnosti povratka koji jedino može potaknuti vjera u oprost i milosrđe? Odlazak od sebe Odlazak od sebe, tj. duhovna izgubljenost može se lako i nenadano dogoditi, a često i bez posebnoga razloga. Počinje iskricom koju rodi misao kako sam ja središte svijeta i života i kako se i svijet i život trebaju svoditi na mene. Ako se odmah ništa ne poduzme, iskrica se s vremenom rasplamsa u samouništavajući plamen egoizma i bahatosti, pa je onda samo pitanje trenutka kad će biti izgovorena rečenica: „Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.” Kako samo strši ono ja i ja (Daj mi dio dobara koji mi pripada)?! Svaki put kad su moji interesi i moje želje važniji ili su iznad interesa i želja drugih ljudi, a u kontekstu

današnjega vremena kada su važniji i od vjerskih, moralnih i etičkih vrednota, događa se odlazak od sebe i razilazak sa smislom ispunjenim životom, a to znači s Bogom. Slično se događa i u kontekstu svakodnevnoga prakticiranja vjere. Svaki put kada u svojoj molitvi Bogu nabrajam što meni treba, što ja želim, što Bog meni treba učiniti ili mi je dužan učiniti, molim egoistično i bahato („Daj mi što mi pripada!”), tj. kao netko tko ne želi davati i tako primati (ljubav), nego kao netko tko samo želi uzimati i posjedovati, a to je dijametralno suprotno ljubavi i time Bogu. U preobilnom rječniku ljubavi riječ posjedovati uopće ne postoji. Imaš samo koliko dadneš. Ako tako činimo, tj. ako je naše ja središte molitve i života, ne trebamo se čuditi što osjetimo kako se s Bogom razilazimo i kako nam je kriv svatko, a na prvom mjestu vjera i Crkva. Zaista je čudno što na taj način povjerene talente zakopavamo kako bismo ih posjedovali umjesto da ih dajemo kako bismo ih umnažali. Pa gdje čovjek završi kad otiđe od sebe? U khoran makran (χώραν μακρὰν), nastavlja priča. Grčka riječ khora ima više značenja koji ovise od konteksta. U prispodobi je prevedena kao daleka zemlja, a može također značiti veliko i daleko prazno mjesto, praznina (μακρός = velik, dalek, χώρα = zemlja, pustoš). Zato bismo doista mogli reći da je ova daleka i prazna zemlja ustvari akutna fatamorgana egoizmom kontaminiranoga duha, koja se izdaleka čini puna obilja, sreće, hedonizma, bezbrižnosti i zabave. Ali kako joj se čovjek približuje, to postaje očajniji i nesretniji, žedniji i gladniji, jer primjećuje kako se rasplinjuje kao mjehurići od sapuna. Nije li nam ova slika poznata? Nije li svatko od nas, na ovaj ili onaj način, iskusio svoj put u khoran makran? Zar se nismo ponekad osjetili zarobljenim i sputanim kod Oca? Učini nam se kao da nam Njegove zapovijedi i riječi uskraćuju slobodu i život jer smo sigurni da

Objavljene su zbirke pjesama fra Ivana Kramara Dom od kože i književnika Luka Paljetka Odustajanje od dana u Nakladi Bošković.

Knjige su dostupne široj javnosti te ih možete naručiti e-mailom na adresu: i.kramar04@gmail.com ili pozivom na broj telefona +385 91 111 22 04.

Franjevačka obitelj

Tau zajedništva @ fra Filip Jakov Šero

novicijatskom vrtu franjevačkog samostana na Humcu, čelo svih koji zapomažu i uzdišu nad grozotama počinjenima nakon sedam mjeseci rada nastalo je pravo čudo: tau - u Gradu… ali na kome bude znak tau, njega ne dirajte.” (Ez 9). Sveti se Franjo prvi put susreće sa znakom tau za vrijeme prepoznatljivi znak franjevačke obitelji. Projekt je to i djelo franjevačkih novaka - njih jedanaest - i njihovih odgojite- Četvrtoga lateranskog sabora, 1215. godine, u Rimu. Papa lja. Iako to nije neko veliko djelo na općem planu, ipak je to Inocent III. propovijedao je na temu: „Bogu nije stalo do smrza novake jedno monumentalno djelo koje predstavlja istin- ti grešnika”. Između ostalog rekao je: „Tau je posljednje slovo sko čudo zajedništva kao hebrejskog alfabeta i vraća i stvaralačke vjere, nade i križ u onaj oblik koji je on ljubavi kojim se oni osobimao prije no što je Poncije no i životno odzivaju na Poslije te propovijedi, Franjo je izabrao Pilat na njegov vrh pribio Isusov poziv slijedeći sesvoj natpis. Ovaj znak nosi rafskoga Oca Franju. Zda- znak tau kao svoj osobni pečat u svatko na čelu, tko snagu nje je to napravljeno od kojemu pronalazi smisao kako svoga križa dokazuje u svojim hercegovačkog kamena, djelima, prema Apostolovoj a unutrašnjost ispunja osobnog posvećenja tako i unutrašnji riječi: ‘Svoje ste tijelo s njegovim strastima i požudacorpus Krista. Zbog kon- smisao svoga bratstva figuracije terena trebao se ma pribili na križ... A ja se stopiti s prirodom, a ipak jedino želim dičiti križem u njoj ne nestati. Tau je Isusa Krista, Gospodina nadug 18 metara a zid, od fino klesanog kamena, dugačak je 52 šega, po kojem je meni svijet razapet, i ja sam razapet svijetu.’” Poslije te propovijedi, Franjo je izabrao znak tau kao svoj metra. Corpus na vrhu tau-a izrađen je po prijedlogu i nacrtu osobni pečat u kojemu pronalazi smisao kako svoga osobnog akademskog kipara Tonia Kozarića. Znak tau u Bibliji nalazimo kod proroka Ezekiela. Grad Je- posvećenja tako i unutrašnji smisao svoga bratstva. Od tada ruzalem u njegovo vrijeme bio je preplavljen poganskim kul- se uvijek potpisivao ne svojim imenom nego sa znakom tau tovima, narod se odmetnuo od Boga. Zbog ovakve uvrede na- na bilo kojem dopisu ili pismu kojega je pisao. Tako je tau poroda, Jahve je odlučio uništiti grad. Poslao je jednog čovjeka s stao njegov znak i njegov potpis. Franjo je od različitih oblika naredbom: „Prođi posred grada Jeruzalema i upiši znak tau na križa najviše volio znak tau. S ljubavlju je meditirao ovaj znak,

svjetlorijeci.ba

s ljubavlju ga ispisivao i crtao primivši i sam na kraju svoga života znakove Kristove muke i ljubavi – stigme. Sva povijest sv. Franje obilježena je tim znakom. Tim se znakom označava život koji se daruje iz ljubavi za druge. „Sveti je čovjek naime uvelike častio taj znak. U razgovoru ga je često preporučivao i vlastoručno ga stavljao na pisma što ih je slao, kao da će sve njegovo nastojanje prema prorokovoj riječi biti u tome da slovom tau obilježi čela ljudi koji tuguju i plaču (Ez 9, 4), koji su se istinski obratili Isusu Kristu” (1 Bon 4, 9). U subotu 27. ožujka, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko blagoslovio je tau u prisustvu meštra novaka, fra Stanka Mabića, humačkog gvardijana fra Daria Dodiga, bosanskih „ujaka” fra Mire Relote i fra Marka Ešegovića, postulanata s njihovim odgojiteljem fra Ikom Skokom, fratrima iz samostana, kao i brojnih prijatelja i dobročinitelja. Fra Stanko je na početku svečanosti rekao kako su „tau” u potpunosti vlastitim rukama izgradili ovogodišnji novaci, njih deset iz Hercegovačke franjevačke provincije i jedan novak iz Bosne Srebrene koji godinu kušnje provodi zajedno sa subraćom iz Hercegovine.

Zagledajući se u ovaj novački tau, neka u nama odzvanjaju Kristove riječi: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5, 48). Nema savršenosti bez križa i Krista raspetoga u nama. Po križu (tau-u) otkrivamo u sebi Božje ime te njegovu prisutnost činimo razgovjetnijom u našem životu.

svibanj 2021.

Toma Becket: ubojstvo i stvaranje sveca

Dio lubanje sv. Tome bit će izložen u Britanskom muzeju u sklopu izložbe „Toma Becket: ubojstvo i stvaranje sveca” kojom će se obilježiti 850. obljetnica njegove smrti. Ova relikvija iz 1170. godine bit će središnji dio izložbe. Bit će izloženi također i drugi artefakti oko svečeva ubojstva kao i povijesni zapisi koji se odnose na njegovu smrt. Bit će također izloženi spisi iz 16. stoljeća kada je kralj Henrik VIII. oskvrnuo Becketov grob za vrijeme Reformacije. Toma Becket bio je nadbiskup Cenaterburya i jedan

Ustoličenje biskupa u Kotoru Tijekom svečanog euharistijskog slavlja na blagdan blažene Ozane Kotorke, 27. travnja u katedrali Sv. Tripuna u Kotoru ustoličen je novi kotorski biskup mons. Ivan Štironja. Tim je činom biskup Štironja preuzeo službu pastira Kotorske biskupije koju mu papa Franjo povjerio na upravljanje i vodstvo. Na kraju misnog slavlja biskup Štironja zahvalio je prvo Bogu na ovom milosnom daru, zatim obitelji i prijateljima te svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi ovoga događaja. 66

svjetlorijeci.ba

od najutjecajnijih osoba toga vremena. Premda je bio bliski prijatelj kralja Henrika II., potpuno su se razišli oko pitanja imenovanja biskupa. Sve je to kulminiralo poznatom kraljevom rečenicom: „Tko će me riješiti ovoga nametljiva svećenika?” Uvečer 19. prosinca 1170. godine u katedralu su ušla četiri naoružana kraljeva viteza i ubili sv. Tomu pred okupljenim redovnicima i župljanima koji su se okupili na molitvu. Nedugo nakon ubojstva, katedrala u Canterburyu postala je središnje mjesto hodočašća do današnjeg dana.

Roditeljima i djeci

! e m a m Drage

@ s. Jelena Antolović

no ustrajavati djecu, ne bismo mogli svakodnev imo vol ne iti dob će me Ma . dan Pokazuju li svibnju ćemo proslaviti Majčin kicama i hirovima odrastanja). mu m ovi njih s im su ako cvijeće djeca s nama, odgojiteljima? Podarove od svoje djece. Uglavnom o nepoštovanje i svađaju li se kak m nja sum Ne ž. crte p lije ce i mi i profesori u školama djeca starija, a od mlađe dje kušavaju. Tu često, na počecima, jma ju svo o ova dar u avlj ljub početku rada, ambicioće svatko tko bude s najvećom ivljavamo svoje prve poraze. Na dož a zin nje mu iko kol j, njo i ti nego biti super ku priznati sebi glasno, a možda ujući kako se nikada nećeš sukobi vjer zno e ljeć sto no jed tek g ni kada bi Unatra com, brzo shvatiš da te ne slušaju podrška i nesebična ljubav znači. dje s j atel prij u nas kod a a, Majčina dan mi imamo sljedeće generacije u svijetu je počelo obilježavanje ti trebali, osjećaš se izdano. Ali enu om nap li ško i ću vrti vi, crk od kolega, tražimo stalnovije vrijeme. Djeci će u s kojima ispravljamo greške, učimo iti rav nap iti rud pot se će o nekoliko godina rada i da ne zaborave ovaj dan. Svakak nove načine. Iz svega toga nakon no ćati osje dan taj na se će Uvidimo da i mačestitku i kupiti mali dar. Mame atimo važnost pojma dosljednost. shv i sam za što kao , Ali ile. zasluž ništa ako malo , koliko god ga voljeli, neće biti posebno i ponosno. Itekako su to tetu dje lom da e vol tinu uis nešto ovi koji se če zbog toga što mu je uskraćeno pla i Valentinovo znaju reći bračni par pa ira test pro o tak , dan lježava samo taj o da je uredu staviti dijete je slabo to ako se dan ljubavi obi što nije dobro za njega. Uvidim ponašanju nakon što je nekako je i s našim mamama. stolicu kako bi promislilo o svom na jer ja bol bila ada nek na mu to dobro doći Ne volim govoriti da su vreme elju reklo „ti nemaš pojma” jer će ojit odg se da iji, ten poš iji, e manje voljeti moraln i ne mislim tako, da su ljudi bili osti. Uviđamo da nas zbog toga neć ućn bud u osa odn tiče se Dakle, đutim, što tovati. To su neki mali prvi koraci. poš mladež ljepše zabavljala i sl. Me više o sam o neg više ada se da se djeca nik dobru, bio to roditelj, učidjece prema roditeljima, čini mi učimo ih poštovati one koji ga uče k zna to li Je . ma ma ma s o o to činiti od malena i u nisu svađala s roditeljima posebn , svećenik, susjed. Ne propuštajm telj s cije era gen je dvi ili nu ućnosti bilo lakše manjega poštovanja? Do prije jed životnim situacijama kako bi u bud lim ma vrlo ca dje i ca dje drskija ozbiljnijim. roditeljima su se svađala samo naj stalo ne i bezbolnije u onim uče te dije e koj tko rije se nas teškoga karaktera. Da svađa s majkom. eti stav u i u svakoj svađi osje- Zauz naj priz om bol s to jke ma da o Jasn riječ dosljednost najčešće memori. Vrlo su ćaju mali poraz. Mi u pedagogiji jer: petogodišnja djeca igraju igru rim Nap oju odg u da iti abr ohr druge, na što olim ih da budu tiši jer ometaju ponavljamo kada roditelje želimo Zam ni. buč m ruje Vje cu. dje em: „Monaučiti kaže: „Dosadna si, pusti nas.” Kaž ustraju na vrijednostima kojima žele njih od ko net pisku u cu i odgajamo dje kaže isto: „Dosadna si.” da je lakše biti dosljedan nama koj lim!?” Drugo dijete u žaru igre da jer imo vol e koj (a me ma ni od 20 vršnjaka kojima nismo

svjetlorijeci.ba

Kruh svetog Ante

Za projekte KSA S. Terezija Batarilo 50 KM N. N., Mostar 40 KM N. N., Sarajevo 30 KM Marko Cvitanović 10 KM Gordana Mustapić, Švicarska 200 CHF Nadžida Špago 10 KM Darko Marin Sučić 500 KM Amir Kapidžić 200 KM N. N. Sarajevo 20 KM N. N. Mostar 100 KM Stjepan Markotić 50 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 30 KM N. N. Livno 50 KM Mirza Hukeljić 20 KM Andrea Leko 500 KM Ballian Dalibor, Sarajevo 30 KM Zrnika Drmić, N. Travnik 50 KM Ilija Antolović, Njemačka 100 EUR Dobročinitelji KSA, Hrvatska Luka Jerković, Karlovac 4.000 HRK Ljubko Ladan, Baderna 500 HRK Antonija Salacan, Opuzen 50 HRK Davor Borošak, Zagreb 400 HRK Romeo Rujak, Makarska 1.000 HRK

Donacija Kraljevine Saudijske Arabije Ambasada Kraljevine Saudijske Arabije u Bosni i Hercegovini donirala je humanitarno- karitativnoj organizaciji „Kruh svetog Ante” 30 iftarskih paketa i 500 kg hurmi. U ovo ramazansko vrijeme, obradovati ćemo korisnike naših pučkih kuhinja. Zahvaljujemo Kraljevini Saudijskoj Arabiji na donaciji.

svjetlorijeci.ba

Katica Amidžić-Peročević, Zagreb 100 HRK Neda Maruna, Šibenik 200 HRK Anamarija-Company d.o.o., Sesvete 500 HRK Maja Duilo, Split 150 HRK Ivica Tolić, Sesv. Sopnica 1.000 HRK Draga Novokmet, Kaštel Štafilić 400 HRK Grad Sveti Ivan Zelina 50 HRK Ilija i Kata Pranjković, München 100 EUR Josipa Martinović, Stari Mikanovci 50 HRK Marko Petrušić, Purmerend 260 EUR Rafael Romić, Zagreb 200 HRK Jelica Ujaković, Zagreb 500 HRK Za pučke kuhinje Humanitarni broj BH Telecom 10 KM N. N., Sarajevo 270 KM Ermin Kazić, Sarajevo 40 KM Lukša Šoljan, Sarajevo 300 KM N. N., Ljubuški 50 KM Foundation Arthur McCluskey, Irska 3.500 EUR

Kanton Sarajevo

8.406 KM

Za Fond Kap dobrote Vera Klarić, Beč 75 EUR HKM Klagenfurt 4.790 EUR Petar Jurkić, Žepče 10 KM Jadranka Ruklić, Švicarska 191 CHF Za centar Otac Vijeko, Afrika Franjo Đogaš, Zagreb 1000 HRK Za Ljiljanu Kranjc Franjevački samostan Rama – Šćit 500 KM Marinko Ćavar, Š. Brijeg 50 KM Za Dan KSA Samostan svetog Petra i Pavla, Tuzla 500 KM Za stradale u potresu u RH HKM Klagenfurt 4.395 EUR Župa Svi Svetih, Livno 5.120 EUR Fra Božidar Blažević i fra Zoran Tadić, Filež 1.000 EUR Zdravko Mioč, 20 EUR Josip Bogić, Klagenfurt 30 EUR

Uspješno realizirana

humanitarna akcija

„Mladi protiv gladi” Sada već sedmu godinu zaredom, Udruga katoličkih studenata „Emaus” u suradnji s Nadbiskupijskim centrom za pastoral mladih „Ivan Pavao II”, organizira humanitarnu akciju „Mladi protiv gladi”. Oko 50 studenata i mladih volontirali su ispred Mercatorovih i Konzumovih poslovnica u Sarajevu. Prikupljene su osnovne životne namirnice i dodijeljene trima pučkim kuhinjama u Sarajevu. Za našu pučku kuhinju „Kruh svetog Ante”, prikupljene su sljedeće namirnice: 16 kg tjestenine; 45 kg brašna; 10 kg soli; 20 kg šećera; 12 l ulja; 5 l mlijeka; 5 kg riže; 500 g palente; 850 g marmelade; 37 kom konzervi; 1,5 kg paradajz sosa; 2,5 kg vegete; 6 vrećica pileće juhe; 12 kom čokoladnih keksa; 500 g eurokrema; 500 g kave; 500 g bom-

bona; 20 kom nes kave; 10 kom čokolade. Od higijene je prikupljeno sljedeće: 10 l šampon; 5 kom tekućeg sapuna; 4 kom toaletnog sapuna; 2 kg deterdženta za rublje; 1 l deterdženta za posuđe. Akcija se svake godine provodi u korizmenom razdoblju, tj. u vremenu odricanja i priprave za Uskrs kako bi okupila studente i mlade te ih potaknula na doprinos čineći dobro djelo za potrebite. Iz Centra Ivan Pavao II. poručuju kako se ove godine skupilo znatno više hrane za potrebite nego prošle godine i kako su građani Sarajeva pokazali koliko im je srce otvoreno za pomoć. U ime svih korisnika naših pučkih kuhinja, zahvaljujemo se svim volonterima na izdvojenom vremenu, svim ljudima koji su dali svoj dar, djelatnicima i osoblju marketa. Od srca hvala svima za sudjelovanje u akciji i prikupljenoj hrani.

Zajedno izgradimo 2 obiteljske kuće na Baniji s Podružnicom KSA u Zagrebu Nemojte se umoriti činiti dobro!!! Živimo u vremenu koje u javnom ozračju ima mnogo negativnoga naboja koji stvara krivo shvaćanje kako je sve zaraženo zlim i zlom. Hvala Bogu da još uvijek i u našoj blizini ima dosta dobrih ljudi koji zrače plemenitošću i dobrotom, oni su otvoreni za radosno življenje i činjenje dobra drugima. Jedan od takvih primjera ste svi Vi, naši dobročinitelji, koji ste svoju dobrotu pokazali već mnogo puta. Bog se izjednačuje s onima koji trebaju nas, naše suosjećanje, našu lijepu riječ, našu i vašu darežljivu ruku. Karitativna djelatnost je puno više od humanitarne. Zato vas sve želimo potaknuti, pozvati da u ovo čudno vrijeme pandemije korona virusa otvorimo svoje srce dobro-

ti i budemo dovoljno osjetljivi za potrebe bližnjih, a posebno onih koji su pogođeni u nedavnom potresu, i tako svoju dušu ispunimo i oplemenimo konkretnim djelima ljubavi. Čineći dobro drugima ostvarujemo se kao ljudi i kao vjernici jer vjera bez djela je mrtva! Pomozimo one koji nas trebaju i nađimo vremena posebno za siromašne, bolesne i uplašene kako bismo im pomogli i sačuvali od strahova i različitih zatrovanosti duha koji se danas uspješno siju i šire putem suvremenih medija! Unaprijed zahvaljujem od srca svima koji su spremni na bilo koji način pomoći u realizaciji ovog plemenitog pothvata, živjeli, zdravi i veseli bili.

Devizni donatorski račun: Naziv: HKO "KRUH SVETOG ANTE" • Sjedište: Zagrebačka 18, BIH-71000 SARAJEVO • Naziv banke:UniCredit Bank d.d. IBAN: BA39 3383 2048 9299 3804 • SWIFT: UNCRBA22 Transakcijski računi: UniCredit Bank d.d. 3383202267235329 • ISP Banka Sarajevo 1549995000405634 Podružnica Zagreb • IBAN: HR96 2340 0091 1106 0640 3, Privredna banka Zagreb SWIFT: PBZGHR2X "Kruh sv. Ante" - Zagreb • Ul. Prilaz Sv. Marije Anđeoske 1 HR - 10040 Zagreb - Dubrava S naznakom: Akcija za pomoć stradalima u potresu na Baniji RH Uz franjevački pozdrav svima: Mir i dobro!

Fra Petar Karajica, ravnatelj KSA svibanj 2021.

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Pretilost kod djece Rastom dijete dobiva na tjelesnoj masi kako bi se normalno razvijalo. Ako se stvara previše mase, onda se pojavljuje višak kilograma. U organizmu je nerazmjerno više masti, odnosno masnoga tkiva u odnosu prema nemasnom tkivu pa, ako je idealna težina povećana više od 10 %, kažemo da osoba postaje debela ili predebela.

tanje se naziva pretilošću, debljinom ili gojaznošću, a ubraja se u kronične bolesti. Nažalost, u industrijskim zemljama pretilost djece, ali i odraslih, postaje prava epidemija. Upravo taj nerazmjeran višak masti, masnoga tkiva u organizmu, a ne sama količina kilograma, može uzrokovati neželjene bolesti kao što su šećerna bolest, povišeni krvni tlak, povišena razina kolesterola u krvi, policističnost jajnika, bolesti bubrega i povećanost masti u jetri. Debljina djeluje na brojne organe i organske sustave, a povećava rizik od oboljenja krvožilnoga sustava i smanjuje kakvoću života. Pretilost je obično prirođena, a pogoduje joj prekomjerno uzimanje hrane, osobito masne i gotove hrane koja se danas može dobiti na svakom uglu. Pretilost se u djece, ali i odraslih, povećava zbog predugoga sjedenja za računalom i pred televizorom. No, ne smijemo zaboraviti da pretilost može biti i znak nekih bolesti kao što je bolest žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, bolesti živčanoga sustava, slabe izmjene tvari u tijelu, bolest štitnjače itd. Zbog pretilosti u adolescentno doba mogu nastati navedene bolesti, no ona je i psihičko opterećenje, osobito djevojčicama. Zato se pretilost već kod djece, ali i kasnije, mora spriječiti u prvom redu raznovrsnom, zdravom, umjerenom 72

svjetlorijeci.ba

prehranom i tjelesnim aktivnostima, osobito sportovima. Ako debljina već postoji, onda njezino liječenje mora biti postupno i dugotrajno. Naglo smanjivanje tjelesne težine raznim dijetama vrlo je opasno, poglavito kod djevojčica, jer mogu nastati razne bolesti, reuma, bulimija i slično. Zato se kod djece i mladeži, a nadasve djevojčica, ne smije činiti ništa nasilno, nego valja pokušati razumjeti njihove probleme i zajednički ih rješavati s puno strpljivosti i ljubavi. Pretpostavlja se da prevelike količine masti u tijelu dovode do kronične upale, posebice u crijevima i želucu, što može dovesti do karcinoma želuca. Pretilost je česta u svakoj dobi – u puber-

tetu je podjednaka među spolovima, a poslije češća u žena nego u muškaraca. Osnovni uzrok debljine je neravnoteža između unosa i trošenja energije, čemu najviše pridonose sjedilački način života i nepravilna prehrana. Nažalost, debljina je i dječja bolest u Europi, a Hrvatska je sedma u Europi po pretilosti djece. Gubitkom suvišnih kilograma smanjuje se rizik od prerane smrti i raznih bolesti za 20 %, smanjuje se visoki krvni tlak, a smanji se i povišena glukoza u krvi za 50 %. Isto tako povišeni trigliceridi i kolesterol se umanji za 20 – 30 %. Terapiju lijekovima može se preporučiti samo nakon procjene učinka

dijetalnoga režima i adekvatne dnevne fizičke aktivnosti koji nisu donijeli željene rezultate skidanja debljine. Osim redovite dnevne fizičke aktivnosti treba promijeniti i način prehrane. Treba iz prehrane izbaciti masna, slana i gotova jela. Isto tako treba jesti pet puta na dan u manjim porcijama, ali nikada jesti do sitosti. Treba jesti svježe voće i povrće, a smanjiti masti i ugljikohidrate. Treba piti svaki dan najmanje 2 – 3 litre tekućine, najbolja je voda i čajevi, a potpuno ukloniti gazirana pića. Vrlo je važno da se redovito doručkuje. Nažalost, prema znanstvenim studijama, u Hrvatskoj samo 56 % djece redovito doručkuje, 76 % ne jede dovoljno povrća, a 66 % ne jede dovoljno voća. Tjelesnom aktivnošću se bavi samo 30 % dječaka i 17 % djevojčica. To je ozbiljni alarm za roditelje i društvo jer je debljina djece bolest koja prouzrokuje mnoge bolesti pa i one najgore. Zato apeliram na roditelje, nemojte opravdavati debljinu svoga djeteta, shvatite to ozbiljno. Pretilost djece povećava rizik za čak 13 vrsta karcinoma. Međunarodna agencija za istraživanje raka, navodi da je pretilost opasnost za nastanak raka maternice, jednjaka, dojke, bubrega, debeloga crijeva, želuca, jetre, žučnoga mjehura, gušterače, jajnika, tumora moždane ovojnice i štitnjače. Naravno, može se doživjeti moždani i srčani udar. Zato roditelji moraju paziti što djeca jedu i piju, posebice do 11 godina. Ako dijete „natuče” 25 kg viška onda je teško liječiti. Isto tako, ako je dijete pretilo, ono postaje introvertirano i usamljeno, a njegova okolica ga stigmatizira. Postoje biljni pripravci koji mogu pomoći pri mršavljenju ne samo djeci i mladima nego i odraslima, a neke od njih donosim u nastavku. Čaj od planinske vrkute. U šalicu vrele vode stavite do vrha punu malu žlicu vrkute, promiješajte, poklopite i ostavite poklopljeno 10 minuta, nakon toga procijedite i popijte toplo i na gutljaje. Na dan se piju 2 do 3 šalice ovoga čaja.

Pije se svakodnevno tijekom tri tjedna, napravite tjedan pauze, pa ponovno ponovite kuru tri tjedna i tako ponavljajte tijekom tri mjeseca. Nakon tri mjeseca napravite pauzu od najmanje mjesec

dana i ciklus se tako može ponavljati. Tim se čajem mršavi, ali isto tako očvrsnu vezivna tkiva, osobito u području trbuha. Čaj od korijena podbjela. Uz čaj od vrkute vrlo je korisno svakodnevno popiti i čaj od korijena podbjela. Čaj ćemo napraviti na sljedeći način – u šalicu vrele vode stavite vrškom punu malu žlicu suhoga korijena podbjela, promiješajte, poklopite i ostavite 10 minuta poklopljeno, nakon toga procijedite i popijte toplo i na gutljaje. Na dan se piju samo dvije šalice čaja od korijena podbjela. U jedan od navedenih čajeva treba dva puta na dan staviti po malu žlicu švedske gorčice. Čaj od mirisave kadulje. U šalicu vrele vode stavite do vrha punu malu žlicu cvjetova i listova mirisave kadulje, promiješajte, poklopite i ostavite pokloplje-

no najviše tri minute, zatim procijedite i popijte toplo i na gutljaje. Ako se čaj od kadulje ostavi duže od tri minute, onda se otapaju tvari štetne za organizam,

posebno tanin. Svaki dan pijete dvije šalice čaja od mirisave kadulje. Čaj od svježega korijena celera. Za ovaj savjet potreban nam je svježi korijen celera od kojega ćemo napraviti čaj. Korijen celera se opere i sitno nariba. U šalicu vrele vode stavite vrhom pune dvije velike žlice ovoga korijena, naglašavam da za djecu stavite samo jednu malu žlicu, a za mladež jednu veliku žlicu celerova korijena, promiješajte, poklopite i ostavite poklopljeno 15 minuta. Nakon toga procijedite i popijte jednu šalicu ujutro natašte 15 minuta prije doručka i jednu navečer 45 minuta prije spavanja. Ovaj čaj se pije tijekom kure s čajevima od planinske vrkute i podbjela, ali tako da se ovaj čaj pije tri tjedna pa se tri tjedna pauzira i

tako stalno bez obzira na to što je kod drugih čajeva ritam drukčiji – kao što sam rekao vrkuta i podbjel se piju tri tjedna, a pauza je samo tjedan dana. Ta se tri tjedna preskaču kako se bubrezi ne bi previše tjerali na rad! Celer ima ljekovite sastojke, uklanja višak tekućine i nepotrebne otpade iz organizma, a istodobno pomaže da se višak masti ne taloži u organizmu. Čaj od listova breze. Za vrijeme pijenja čajeva koje sam dosad naveo trebalo bi na dan popiti i po dvije šalice čaja od brezinih listova. Pijenjem drugih čajeva uklanja se nepotrebna voda iz tijela, ali s njom odlaze i mnogi minerali. I brezin čaj izbacuje vodu i čisti organizam, ali u njemu ima svih minerala koje organizam treba. Zato bi ga svatko trebao, ne svibanj 2021.

Izazovi slobode

oštenje „Jedini način da se spasimo od zla jest opr učinio ne i pomirenje. Ako na zlo koje mi je drugi da me je odgovaram oproštenjem, onda to znači sam ponjegovo zlo zarazilo, onda je to dokaz da Ne oprastao njegova slika i prilika, njegova kopija. im zlom. štati znači biti blokiran i determiniran tuđ i sebe i Oni koji ne mogu oprostiti kažnjavaju sam za pomipotpomažu zlo i zločince. Biti sposoban dobrom. renje znači biti sposoban na zlo uzvratiti azujem da Ako na zlo uzvraćam dobrom, onda dok je paradije logika dobra jača nad logikom zla, da adigmi zla gma dobra jača od paradigme zla. U par i dobra primat imaju prošlost i smrt, a u paradigm budućnost i život.” Svoj primjerak knjige „Izazovi slobode” prof. Mile Babića po cijeni od 15 KM + poštarina naručite: • pozivom na broj telefona: +387 33 726 200 • pišite nam na: redakcija@svjetlorijeci.ba

svibanj 2021.

NAŠI POKOJNICI Fra Luka Martinović (1939. – 2021.) U subotu, 10. travnja, na uočnicu nedjelje Milosrdnog Isusa u samostanu Tolisa blago u Gospodinu u 82. godini života, 58. godini redovništva i 54. godini svećeništva, nakon kratke bolesti preminuo je fra Luka Martinović, svećenik franjevac Bosne Srebrene. Misa zadušnica je služena u samostanskoj crkvi Uznesenja Marijina u Tolisi, u ponedjeljak, 12. travnja 2021. godine, u 13.00 sati, a potom je uslijedio pokop na samostanskom groblju u Kostrču. Fra Luka je rođen 22. rujna 1939. u Donjoj Mahali, od oca Ive i majke Mande Župarić. Osnovnu školu završio je u Donjoj Mahali, srednju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu. Svečane zavjete položio 2. siječnja 1967. a za svećenika zaređen 9. srpnja 1967. Službovao je kao župni vikar u župama: Rama-Šćit, Ljubunčić, Tolisa, Dubrave, te službu župnika u Podhumu, Tolisi i Tišini. Od 1997. vraća se u naš samostan u zasluženu mirovinu gdje ostaje do svoje smrti. Brate Luka, dobar si životni boj bio i zemaljsku si utrku završio. Neka te sada Milosrdni Gospodin, kojemu si svim srcem vjerovao i za života mu služio kao redovnik i svećenik, primi u svoje božansko naručje. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli!

Fra Tvrtko Vrdoljak (1948.-2021.) Svećenik i franjevac Bosne Srebrene, fra Tvrtko Vrdoljak, iznenada nas je napustio 23. travnja u 52. godini redovništva i 46. godini svećeništva. Sprovod i misa zadušnica pokojnog fra Tvrtka bila je na groblju Sv. Mihovila na Gorici u Livnu 25. travnja. Fra Tvrtko je rođen 25. studenog 1948. godine u mjestu Srđevići, župa Bila, od roditelja Nike i Slavke r. Krželj. Osnovnu školu završio je u Biloj, a zatim i Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Studij filozofije i teologije pohađao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Redovnički habit obukao je 14. veljače 1969. u Kraljevoj Sutjesci, gdje je godinu kasnije, 5. veljače 1970. položio i prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je u Sarajevu 4. listopada 1974. godine u ruke fra Benedikta Vujice, delegata provincijala, a svećenički red 2. veljače 1975. Službu župnog vikara obavljao je u župama: Jajce, Bugojno, Tuzla, Tolisa, Breške, Livno, Ljubunčić i Čuklić, a službu župnika obavljao je u župama: Ljubunčić, Podhum i Čuklić. Fra Tvrtko je, uz brojna mjesta na kojima je služio, većinu svoga redovničkog i svećeničkog života proveo u svome livanjskom kraju kojega je neizmjerno volio, zalažući se za duhovno dobro naroda kojemu je bio poslan kao svećenik i redovnik. Fra Jozi Vrdoljaku, rođenom bratu pokojnoga fra Tvrtka, te ostaloj obitelji pokojnoga fra Tvrtka izričemo svoju kršćansku sućut. Neka mu je pokoj vječni!

Kata Kovačević († 2021)

Dana 1. travnja, blago u Gospodinu preminula je Kata Kovačević r. Marković, majka fra Bone Kovačevića, svećenika franjevca Bosne Srebrene. 80

svjetlorijeci.ba

Sahrana pokojnice bila je 02.04.2021. u 12.00 sati na groblju Okruglić. Iskrena sućut fra Boni i njegovoj obitelji, a dušu pokojne Kate neka Gospodin primi u svoj vječni zagrljaj. Pokoj vječni daruj joj Gospodine. Počivala u miru.

Anto Šuman († 2021)

S vjerom u uskrsnuće i život vječni blago je u Gospodinu u 80. godini života preminuo Anto Šuman, otac našega subrata

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! fra Mije Šumana. Sahrana pokojnika bila je u utorak, 12. travnja 2021. u 16 sati na groblju Kraljevica. Iskrena sućut fra Miji i njegovoj obitelji, a dušu sluge svoga Ante neka Gospodin primi u svoje vječno kraljevstvo. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! FIA

Stjepan Tomić († 2021)

S vjerom i nadom u uskrsnuće mrtvih i život vječni 25. travnja 2020. godine u selu Čatići, Kraljeva Sutjeska, blago je u Gospodinu preminuo Stjepan Tomić, otac svećenika franjevca Bosne Srebene fra Bone Tomića. Sveta misa zadušnica i sprovod pokojnoga Stjepana bio je 27. travnja u 16h na groblju Čatići, župa Kraljeva Sutjeska. Pokojnoga Stjepana neka dobri i milosrdni Gospodin primi u svoje vječno kraljevstvo, a bratu fra Boni i njegovoj obitelji iskrena sućut.

Nikola Cvitanović – Tajnik († 2021)

Okrijepljen sakramentima, 1. ožujka, u 78. godini preminuo je Nikola Cvitanović – Tajnik. Rođen je 3. kolovoza 1943. kao drugo od troje djece u katoličkoj obitelji Cvitanović od oca Ilije i majke Marije rođ. Ćališ. Da bi pomogao majci prehraniti obitelj s 15 godina otišao je u Slavoniju brati kukuruz, a radio je i u Sarajevu i Zagrebu. Kršćanski brak sklopio je s Lucom, rođ. Žulj iz Rumboka 1967. godine. Bili su blagoslovljeni sa šestero djece – kćerima: Marom, Ružicom, Delfom i Ivanom te sinovima: Ilijom i Stipom. Vođen tradicionalnim kršćanskim vrijednostima, zajedno sa suprugom Luckom, svoju je djecu odgajao i podizao u katoličkom i domo-

ljubnom duhu. Bio je jednostavan i miroljubiv, vrijedan, savjestan, odgovoran, darežljiv i skroman, osoba od povjerenja, uvijek spreman pomoći svakomu. Pokopan je u srijedu, 3. ožujka u obiteljsku grobnicu na rumbočkom groblju u nazočnosti obitelji, rodbine, prijatelja i poznanika. (M. C.)

Boris Stančić

(† 2013.) Godine prolaze, a ti si trajno u našem sjećanju! Neka te u vječnosti obasjava božanska svjetlost zvijezda! Tvoji roditelji, rodbina i prijatelji

Anton Klaser

(1936. - 2009.) Dragi Toni, dragi tata, ostaješ u našem srcu uvijek voljen, nikada zaboravljen. Naša ljubav prema Tebi je neuništiva. Počivaj u miru Božjem! Tvoji Hela i Djani

Marija Garić (1934. ‒ 2021.)

Na uskrsni petak, 9. travnja 2021., u 87. godini života blago u Gospodinu preminula Marija Garić, rođ. Marić Josipović, majka osmero djece, među kojima su fra Ante Garić i s. Marinela Garić, KBLJ. Zahvalni za njezin kršćanski život, za njezinu ljubav prema Bogu, čovjeku i obitelji, molimo Boga da je nagradi vječnim životom.

Melita Demeter († 2011-2021)

Sjećanja na lijepe trenutke ne blijede ni nakon deset godina. Počivaj u miru. Tvoji najmiliji

Dragica Barišić († 2018.)

Ubrzo će se navršiti tri godine otkako nas je iznenadno napustila supruga, majka, svekrva i baka Dragica Barišić. Vrijeme prolazi, ali sjećanje i zahvalnost ne blijede. Ljubav koju si nam pružala ostavila je vječni trag u našim srcima. Svojim zagovorom kod Boga prati nas i dalje do ponovnoga susreta u vječnosti. Sa zahvalnošću tvoji najmiliji: suprug Mato, sin Berislav, nevjesta Sanja i unuk Marcel.

Ivana Barišić († 2018.)

Ubrzo će se navršiti tri godine otkako nas je iznenadno napustila Ivana Barišić. Vrijeme prolazi, ali sjećanje i zahvalnost ne blijede. Ljubav koju si nam pružala ostavila je vječni trag u našim srcima. Svojim zagovorom kod Boga prati nas i dalje do ponovnoga susreta u vječnosti. Sa zahvalnošću tvoji najmiliji

Marija (Mariijana) Krasnić († 2019.)

Navršavaju se dvije godine otkako je, nakon teške bolesti, u Gospodinu preminula Marija Krasnić, r. Raić. Dugi niz godina radila je u Pučkoj kuhinji Kruha sv. Ante na Kovačićima gdje je svojim osmijehom i pozitivnošću uvijek dočekivala korisnike koji su dolazili po svoj dnevni obrok. Njezin dragi lik zauvijek će ostati u sjećanju i srcima svih onih s kojima je surađivala donoseći radost i šireći optimizam među svima. Počivaj u miru Božjemu. FMC Svjetlo riječi

svibanj 2021.

Objavljene su zbirke pjesama fra Ivana Kramara Dom od kože i književnika Luka Paljetka Odustajanje od dana u Nakladi Bošković.

Knjige su dostupne široj javnosti te ih možete naručiti e-mailom na adresu: i.kramar04@gmail.com ili pozivom na broj telefona +385 91 111 22 04.

Novo!

KM 5 2 : a n e j i C