Obraćenje i vjera - Pođi za mnom! (468) by Svjetlo riječi

vjera

• društvo • kultura

OBRAĆENJE I VJERA

Pođi za mnom! Godina XL. ◆ broj 468 ◆ Sarajevo, ožujak 2022. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Franjevački medijski centar Svjetlo riječi

Tiskano Revija Knjige Kalendari

Digitalno Mrežna stranica Video emisija Radio emisija

Knjižare Vitez

030 710 336

Livno

034 201 111

033 726 200 www.svjetlorijeci.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro redakcija Anamarija Ćuro, Janko Ćuro, Monika Galić pretplata Emil Perković marketing Monika Galić lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš

Riječ čitateljima FRA JANKO ĆURO

urednik@svjetlorijeci.ba

adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 redakcija@svjetlorijeci.ba uprava@svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 HRK; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 4. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Naslovna stranica: Caravaggio, Poziv sv. Mateja

Ustati znači obratiti se, a poći za Isusom znači vjerovati, tj. imati bezuvjetno povjerenje u Božje vodstvo

ar nije navigacija sjajna stvar? Doslovno nas spašava ne samo u gradovima nego i u prirodi. U svakom trenutku znaš gdje se nalaziš u odnosu na cilj. Čak i ako pogriješiš skretanje, navigacija pronalazi alternativni pravac do pravoga puta. Međutim, kada se zaputiš u suprotnom smjeru od svoga cilja, a pri tom ne postoje drugi putovi koji bi te vratili na pravi put, onda navigacija preporuči da se čim prije zaustaviš i napraviš tzv. „U” okret, tj. da potpuno promijeniš smjer vožnje. Isti put ali suprotni pravac. Ako zamislimo život kao velegrad, onda je vjera navigacija koja nas vodi zamršenim putovima i ulicama života prema Bogu kao našem krajnjem odredištu postojanja. I onda kada se dogodi da skrenemo s puta, vjera opet ponudi pravac koji će nas vratiti na pravi put. Međutim, onda kada se čovjek osili vjerujući da je dostatan samome sebi pa mu kao takvom ne treba nikakva navigacija, kad-tad udari u zid koji je krajnje odredište svake slijepe ulice života. Zato je nužno da se čovjek, na ovom dijametralno suprotnom putu od Boga, čim prije zaustavi i napravi apsolutni životni zaokret koji zovemo obraćenje, odnosno oslobađanje od zla i usmjeravanje prema dobru. Sam trenutak oslobađanja od ropstva zlu i rađanja za slobodu dobru doslovno je naslikao Caravaggio u slici „Poziv svetog Mateja”. Matejevo okruženje pokazuje kako je potpuno uronjen u ovozemaljsku stvarnost iz koje ga Isus poziva stvaralačkom gestom upirući prstom prema njemu. Matej je potpuno zbunjen pa se gestom pita: „Mene?! Jesi li siguran?!” „Da, baš tebe, Mateju, pozivam. Ustani i pođi za mnom!” (Usp. Mt 9,9). To je onaj ključni trenutak Matejeva života, ali i života svakoga čovjeka, u kojem mora izabrati želi li ostati sjediti i raditi to što mu rade kolege s desne strane ili ustati bez oklijevanja i poći za Isusom. Jer, ustati znači obratiti se, nepovratno se izdići iznad dotadašnjega života, uskrsnuti u novoga čovjeka. Poći za Isusom znači vjerovati i imati bezuvjetno povjerenje u Božje vodstvo. Matej je ustao i krenuo za Isusom, tj. obratio se i povjerovao. I još nešto. Petar na slici uz Isusa također upire prstom. Značenje može biti dvojako: on simbolizira Crkvu koja također poziva na obraćenje i vjeru. Međutim, zna se ponekad dogoditi da, kao na slici Petar, pojedinci u njoj zaklanjaju Isusa i to samo onda kad im je na pameti što je ljudsko a ne što je Božje (Usp. Mt 16,23). No, to su tek povremene prolazne slabosti jedne svete katoličke i apostolske Crkve kojoj je glava sam Krist. svjetlorijeci.ba

Pisma čitatelja Sapun i parfem – Golub i zmija Pozorno sam na Božić 25. 12. 2021. odgledao razgovor fra Ive Markovića s popularnim novinarom Senadom Hadžifejzovićem. Fra Ivo je prekrasno govorio o značenju i smislu blagdana Božića što je potaklo mnoge komentatore da njemu i svim katolicima požele čestit Božić. Voditelj je međutim fra Ivino široko srce vješto i uspješno odveo na osudu hrvatskoga predsjednika Zorana Milanovića. Tu je nažalost moj dragi fra Ivo u biti odigrao ulogu koja se obično zove ulogom korisne budale. Možda bi Milanović, obzirom na svoj položaj, trebao izbjegavati oštre riječi i oštar ton, ali fra Ivo kao profesor govorništva u Milanovićevim riječima ne bi smio nalaziti ono čega u njima nije bilo. Na taj je način zapravo oklevetao našega Predsjednika. Kad je Milanović rekao „Prvo sapun pa onda parfem!” nije mu ni na kraj pameti bilo proglasiti prljavima Bošnjake muslimane; to bi fra Ivo morao znati! Tu je namjeru Hadžifejzović Milanoviću zlobno podmetnuo s prozirnim ciljem da ga Bošnjaci zamrze. Uostalom, Hadžifejzović je pomno pripremio manipulaciju fra Ivine plemenitosti u svoje mračne ciljeve pa je dan prije, na Badnjak, Milanovića nazvao peksinom! Milanović je govorničkom figurom o sapunu i parfemu očito smjerao na to da prvo treba priznati ravnopravnost i konstitutivnost Hrvata u BiH (to bi bila fraza sapuna), a tek nakon toga tražiti i nalaziti finese uzajamnih građansko-političkih odnosa (to bi bila fraza parfema). Misli li možda fra Ivo da su čisti potezi i namjere Željka Komšića i bošnjačkih inženjera njegova izbora za zastupnika Hrvata u Predsjedništvu BiH? Drugim riječima, misli li fra Ivo da bosansko-hercegovački Hrvati ne trebaju biti konstitutivni i ravnopravni unutar zajedničke države? Slažem se s fra Ivom da je Bosna bogomdan okvir za zajednički život svih triju narodnih zajednica, ali je naivno nasjedati na bajke 4

ožujak 2022.

o vjekovnom skladu tih zajednica. Radilo se o tri neravnopravna „mileta”: najpovlaštenijemu muslimanskom, donekle priznatom pravoslavnom čiji je fanarjotski patrijarh stalno nastojao i katoličke kršćane podvrgnuti svojoj jurisdikciji, dok su fratri svako malo svoj opstanak održavali izvrgnuti bezočnim nametima. O tome bogato svjedoče franjevački ljetopisi. Dragi i plemeniti fra Ivo dao se, na moju veliku žalost, bezočno izmanipulirati. Što je dodatno žalosno, ovo nije prvi put da fra Ivo nasjeda na lukavstvo istog manipulatora. Vidio sam, naime, i to kako je fra Ivo na Dan državnosti Senadu velikodušno oprostio neku raniju manipulaciju. Dragi moj fra Ivo, čuvaj se antifa i kad Ti laskanjem darove nose! Ante R. Karačić

rađaju zahvalnost jer živimo u vremenima posebnih milosti. Vama i vašim suradnicima želimo blagoslovljen i uspješan nastavak rada. Neka Svjetlo riječi i dalje sjaji u ovakvom svjetlu! S poštovanjem, Mirela Miočević, Gospić

Hrabro i beskompromisno

„Reče da je besmrtan i poslan od Boga i tko u Njeg‘ vjeruje vječno će živjeti a sad raspet umrije, spasen ni od koga, bacivši nas u ruke žalosti i sjeti.“

Poštovani uredniče, kao dugogodišnju čitateljicu raduje me suradnja Svjetla riječi s prof. dr. don Josipom Mužićem. Vrijeme u kojem živimo obilježeno je borbom protiv bolesti COVID-19 koja uz svu opravdanu brigu za zdravlje i ljudski život razotkriva i duhovno stanje suvremenog čovjeka kojemu je briga za tjelesno zdravlje i ovozemaljski život odvratila pogled od brige za duhovno zdravlje i vječni, neprolazni život. Koronakriza donosi i brojne podjele među katolicima, razne „mjere” i „preporuke” zadiru često u temeljna ljudska prava i ugrožavaju vjerske slobode. Don Josip Mužić u svojim tekstovima proročki hrabro i beskompromisno progovara o gorućim temama u Crkvi i društvu. Njegove riječi sve nas, cijelu Crkvu, evanđeoskom jednostavnošću pozivaju na budnost, ustrajnost u istini i iznad svega na opredjeljenje za Krista. Zahvaljujem don Josipu na riječima koje uklanjaju zbunjenost, strah i nesigurnost iz srca i usmjeravaju pogled na Krista i nebesku domovinu, a u nama

Put do Emausa Još se čuo odjek nad Golgotom krika „Zašto si me, zašto ostavio, Oče!?” a već sjenka sumnje vjeru učenikâ u Njegove riječi nagrizati poče. Dvije siluete sakrivene mrakom u Emaus hitaše putem tvrdim, prašnim gonjene sumnjama, beznađem i strahom jer svjedoci bjehu zbivanjima strašnim.

Tako govoraše oni što skrušeno povjerovaše mu i slijediše pute pa sad pomislivši da sve je svršeno predadoše vjeru u okove krute. Nisu ga poznali kad im se pridruži već tek za večerom, po lomljenju kruha; vjeru ojačati, On im pomoć pruži i u duše uli moć Svetoga Duha. Bespućem života dok slijepo hitamo i sumnje nam duše guraju samoći, često se prepuni kušnji zapitamo: kako čista srca „Emausu” doći ? Slijediti moramo znake iz visina koje jasno vidi samo duša čista, što puna je vjere u Božjeg sina, za nas raspetoga i uskrslog Krista. Ako ne poznamo Krista na toj stazi ili nas zavedu pakleni zli dusi, kao kazna slijedit će životni porazi, nedostižni bit će svi nam „Emausi”. Ivica Kvesić

Iz sadržaja Molitva Kristu Isuse Kriste, Spasitelju svijeta, Sad kad tu stojim, sam pod križem Tvojim, Sramim se Dragi; i sramim i bojim Dignuti pogled na Te razapeta. Grješan sam, priznam pa za oprost molim Nebeskog Oca, preko Tebe Kriste, A znam da past ću u ponore iste, Kad okus grijeha pogibeljno volim. Isuse, Kriste, prijatelju, brate, Svih ljudi-braće, što na zemlji žive I gdje nas iste, smrtne sudbe prate, Oprosti, molim, oprosti nam svima, Ne dijeleći nas na prave i krive, Kad znaš da imaš posla s patnicima. Tomislav Šutalo, Valpovo Ispravka Kip sv. Franje Asiškog s naslovne stranice revije Svjetlo riječi broj 467 umjetničko je djelo akademskog kipara Ivana Križanca iz Vinkovaca.

Šaljite nam svoje prijedloge i komentare:

6 Obraćenje i vjera 18 Vrijeme je da se oda sna prenemo

24 Zakon o prisvajanju i apel za republiku

36 Prozori i vjera 41 Moj križ svejedno gori 44 Kršćanski odgoj (I.) 46 Krivovjerje u Crkvi Vitez: Župa i grad 58 Od vjere u Boga do vjere 52 šarmantnoga imena u svjetovna božanstva

redakcija@svjetlorijeci.ba +387 60 33 88 018 ili nam pišite: FMC Svjetlo riječi Zagrebačka 18 BiH - 71 000 Sarajevo

28 Blanka Vlašić:

Obraćenje je poziv

66 s. Kristina Marijanović: U znaku korizme

svjetlorijeci.ba

TEMA BROJA

OBRAĆENJE I VJERA PIŠE: FRA LOVRO GAVRAN

ožujak 2022.

Gospodin naš Isus Krist započeo je svoje javno djelovanje jasnim i hitnim pozivom svim ljudima svih vremena: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1,15). O kakvim se to vrednotama radi kad ih sam Isus od nas traži?

Caravaggio, Nevjerni Toma

to je obraćenje? Obraćenje (lat. conversio) je temeljiti, korjeniti, potpuni zaokret u životu čovjeka. To je promjena mentaliteta, stava prema Bogu, prema čovjeku, prema životu – prema svemu. To je zauzimanje novoga, posve drukčijega temeljnog životnog usmjerenja (optio fundamentalis) u našem životu. To je bitna odluka i ujedno čin koji se događa prije svega u srcu, u glavi, u pameti, a onda i na djelu: u životu, u radu i u međuljudskim odnosima. To je ono što se događa putniku koji u jednom trenutku shvati da putuje u suprotnom pravcu od onoga kamo želi stići, pa se zaustavi, okrene i potpuno promijeni smjer kretanja. Radi se o bezuvjetnom i definitivnom okretanju od zla k dobru, od laži k istini, od iluzije k stvarnosti, od nevjere k vjeri, od sotone k Bogu. Ne tek tako da se prizna da Bog postoji i da nas je on stvorio, nego da ga se zavoli kao najdraže biće na svijetu bez kojega ne možemo ni trenutka živjeti, da se na njega osloni kao na beskrajno dobroga Oca koji nas neizmjerno ljubi i koji nam jedini može osigurati vječnu sreću. Takvo se istinsko obraćenje dogodilo Savlu, žestokom progonitelju prvih kršćana, kad mu se iznenada objavio sam Isus Krist. U tom se trenutku mijenja njegov identitet. On, koji je do tada bio zakleti Isusov neprijatelj, postaje njegov najgorljiviji apostol Pavao, za kojega na kraju polaže i svoj život, kao njegov mučenik. Ali takvo se obraćenje ne može dogoditi bez barem početne vjere u pravoga Boga, niti prije nego što shvatimo i priznamo da smo na pogrešnom putu. Tek tad se vraćamo i tek tad se

počinjemo primicati svome životnom cilju kojemu težimo. Međutim, na tom putu prema konačnom cilju ima mnogo krivina, zavoja i raskrižja. Treba uvijek paziti da ne skrenemo s pravoga puta te bdjeti da ne zastranimo i da se opet ne izgubimo. Stoga nam je potrebno i ono trajno obraćanje koje nazivamo metanoja (gr. μετάνοια) koje nam omogućava da korigiramo i male pogreške u našem hodu. One nas, istina, ne vode u suprotnom pravcu, ali nas odvode na stranputicu ili na lošiji, zaobilazni put koji je pametno izbjeći. To je ono što čini i svaki vjernik prigodom svakodnevnoga ispita savjesti i čina kajanja za počinjene grijehe te prigodom svake ispovijedi i svake duhovne obnove. Ono prvo, temeljno obraćanje jest najvažniji čin u našem hodu prema Bogu i vječnom spasenju, ali ono ne donosi ploda ukoliko izostane ovo trajno obraćanje i ispravljanje svagdanjih pogrešaka u životu. Stoga odmah nakon korjenitoga obraćenja po važnosti dolazi ovo drugo, trajno obraćanje, metanoja kojom svaki dan i u svakom trenutku korigiramo svoj život: svoje stavove, misli, želje, riječi i djela. Bez te trajne brige naše bi napredovanje u dobru bilo vrlo usporeno i upitno, tako da do cilja možda ne bismo nikad ni stigli, ili bismo postigli daleko slabiji uspjeh. Što je vjera? Vjera nam se čini poznatijom i bližom od obraćenja, ali nije vjera sve ono što ljudi nazivaju vjerom. Vjera nije religija, tj. organizirani sustav vjerskih istina, bogoslužja, zakona i ponašanja. Ona je mnogo više od toga. To su samo sadržaji i svjetlorijeci.ba

U Osovi kraj Žepča, rodnoj župi fra Vjeke Ćurića, 31. siječnja 2022. obilježena je 24. godišnjica njegove smrti. Euharistijsko slavlje predslavio je nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s 15-ak svećenika među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, žepački dekan preč. Predrag Stojčević i župnik fra Antun Perković. Dan sjećanja na fra Vjeku Ćurića održan je i u Kivumuu u Ruandi. Obzirom da su u Ruandi na snazi jake mjere, uvedene zbog pandemije COVID-19, ovogodišnji program obilježavanja Dana sjećanja na fra Vjeku održan je u dva dijela i dva dana. Prvi dan su učenici i učitelji školskog centra Otac Vjeko organizirali procesiju od škole do crkve u kojoj je fra Vjeko

pokopan, gdje je misu predvodio fra Florent Rugigana. Fra Florent je u svojoj propovijedi naglasio kako Ruanđani nikada neće zaboraviti fra Vjeku i žrtvu koju je podnio u vrijeme

VIJESTI

Godišnjica smrti fra Vjeke Ćurića rata kada je od sigurne smrti spasio više od 100.000 ljudi. Nakon mise, učenici su održali svoj program. Drugi dan služene su tri mise za pokojnoga fra Vjeku.

Osova

Kivumu

Dan posvećenog života U srijedu, 2. veljače 2022., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu svečano je proslavljen blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnica i obilježen Dan posvećenog života na razini Vrhbosanske nadbiskupije. Euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup u miru, a prigodnu propovijed

uputio je mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski i metropolita te apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Koncelebriralo je 19 svećenika među kojima su otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco i predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara

i poglavarica Bosne i Hercegovine fra Jozo Marinčić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Brojnim redovnicama raznih družbi pridružili su se bogoslovi iz sva tri bogoslovna sjemeništa u BiH koji su također asistirali kod oltara pod vodstvom vlč. Ivana Rake. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sastavljen od bogoslova Franjevačke teologije i redovnica pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Na Svetoj misi je sudjelovao veći broj časnika i vojnika Oružanih snaga BiH, prenosi KTA BK BiH. Dan posvećenog života proslavili su i redovnici i redovnice Banjolučke biskupije. Svečano misno slavlje u katedrali predslavio je pomoćni biskup banjolučki fra Marko Semren u koncelebraciji s tajnikom katedrale vlč. Perom Ivanom Grgićem te fra Tomislavom Svetinovićem. svjetlorijeci.ba

NEPOZNATA BIBLIJA

Vjera u Poslanici Hebrejima Poslanica Hebrejima naglašava da su, po Kristovu spasenjskom djelu, otvorena svima „vrata vjere”. Zato ondje i čitamo: „Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje” PIŠE: FRA DARKO TEPERT

jerojatno jedna od najpoznatijih definicija vjere u Novom zavjetu, pa i uopće, nalazi se u Poslanici Hebrejima, gdje čitamo: „A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo” (Heb 11,1). Dvije se suprotne i naizgled nepomirljive slike vjere ovdje susreću. S jedne strane vjera je već „imanje” i „uvjerenost”, a s druge strane ona je nešto čemu se „nadamo” i što „ne vidimo”. S jedne strane u vjeri nalazimo sigurnost, a s druge nesigurnost. Pristupiti vjeri Poslanica Hebrejima prethodno naglašava da su, po Kristovu spasenjskom djelu, otvorena svima „vrata vjere”. Zato ondje i čitamo: „Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje” (10,22-23). Mnogo je toga ovdje rečeno. Najprije, na ova vrata može se ući vjerom i krstom na što se misli kad se spominje škropljenje srdaca i pranje tijela. Riječ je o nutarnjoj promjeni koja se događa vanjskim znakom. Potrebna je međutim i „ispovijest nade”, što je bolji 14

ožujak 2022.

prijevod nego „vjera nade” (Heb 10,23). Vjera, dakle, podrazumijeva i nadu koju valja priznati i ispovjediti, a temelj je te nade u vjernosti Božjoj. On je već bio dao „obećanje” i tome obećanju ostaje vjeran. Konačno, vjera podrazumijeva i ljubav i dobra djela, na što se kršćani moraju međusobno poticati (10,24). Pisac dalje podsjeća svoje čitatelje da im pripada „bolji, trajan posjed” nego što su svakodnevne nevolje koje bi ih mogle udaljiti od vjere, pa ih podsjeća da će Gospodin uskoro doći (10,37), dok će pravednik „od vjere živjeti” (10,38), pri čemu citira grčki prijevod proroka Habakuka (Hab 2,4). To je tekst koji je vrlo značajan za prva kršćanska promišljanja o vjeri. Navodi ga i apostol Pavao (usp. Rim 1,16-17; Gal 3,11). Njime se zapravo izriče dostatnost vjere za spasenje čovjeka. Vjera u povijesti spasenja Upravo tada dolazi definicija vjere s početka ovoga razmišljanja. U nastavku nalazimo njezino tumačenje kroz iskustvo vjere povezano s poviješću spasenja. Sve započinje riječima: „Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga” (11,3). Ova rečenica podsjeća na riječi apostola

Pavla kad govori o grijehu pogana koji su iz stvorenja imali priliku spoznati Boga: „Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike” (Rim 1,20). Već se kod Siraha nalazi pohvala Božjem stvoriteljskom djelu (Sir 42,15 – 43,33), a na početku se kaže: „Riječima Gospod stvori djela svoja, i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj” (42,15). Tko se ovdje ne bi sjetio svetoga Franje Asiškoga koji pjeva hvale svome Gospodinu po bratu suncu, po mjesecu i po svim stvorenjima (usp. Pjesma stvorova). Poslanica Hebrejima dalje donosi niz starozavjetnih likova čiju vjeru daje kao primjer. Na prvom je mjestu Abel koji je „vjerom” prinio bolju žrtvu od Kaina (Heb 11,4). U tekstu iz Knjige Postanka nije spomenuta Abelova vjera (Post 4,1-16), ali židovska tradicija govori o Abelu koji je Kainu pokušao dokazati da postoji Bog koji bi bio sudac, da postoji posljednji sud te da postoji nagrada za pravedne i kazna za grešne. Kain se takvoj vjeri protivi, pa ubija Abela koji tako postaje mučenik i svjedok vjere. Sljedeći je lik Henok koji je vjerom „prenesen da ne vidi smrt”, a prije toga prijenosa „primio je svjedočanstvo da

POGLED U DUŠU

Vrijeme je da se oda sna prenemo Praksa je opovrgavala teoriju. Tehnologija koja danas zarobljava ljude, posebice mlade, priječi put razumijevanju kršćanskoga življenja. Tehnološki mentalitet osvaja i zaokuplja ljude i postaje svakodnevna zanimacija koja ih udaljava od svega PIŠE: PROF. DR. SNJEŽANA ŠUŠNJARA

romatrajući svijet koji postaje sve više stran u svojim nastojanjima da čovjeka onečovječi, razmišljam što učiniti. Vraćam se na zasade svoga djetinjstva, vrijednosti i načela koja sam primila u obitelji i zajednici. Sada odjednom to više ne vrijedi i odjednom je sve što sam smatrala ispravnim i praktično korisnim za život postalo ‚nazadno‘, ‚konzervativno‘, ‚zastarjelo‘, a tu su i pogrdni nazivi za osobe koje nastoje živjeti po vrednotama i načelima svoje tradicije i vjere. Promatram ljude, osobito mlade, i ne vidim da su sretni, da žive život. Prije bih rekla da život živi njih. Krade im se život od nekih lažljivih ponuda i primamljivih vizija koje se vrte u nestvarnom, virtualnom svijetu kojemu se oni predaju bez ikakva propitivanja ili kritičkoga osvrta. A onda opet razumijem da i ne mogu imati kritički osvrt jer nisu tome poučeni, jer nije bilo vremena da o tome prozbore zbog fragmentarnosti njihova obrazovanja, kontakata jednih s drugima, primanja znanja i razumijevanja na kratke staze te zaboravljanja uslijed istodobnoga bavljenja s više stvari (multitasking) što dovodi i do poremećaja pozornosti. „Kobna je pogreška 18

ožujak 2022.

misliti da je svijet koji je posredovan tehnologijom stvaran”, upozorava Rod Dreher, autor knjige Benediktova opcija: strategija za kršćane u postkršćanskom svijetu. „Tehnološki napredak nije isto što i moralni napredak – zapravo može biti njegova suprotnost”, podcrtava ovaj autor. Blaženi Alojzije Stepinac mudro je primjećivao da nam ne treba toliko učenih glava, koliko poštenih ljudi te da je najvažnija zadaća u životu pojedinca vlastita duhovna izgradnja. Kako nas pisma uče, brat kojemu pomaže drugi njegov brat jak je kao utvrđeni grad (Pro 18,19). Tehnološki mentalitet Crkve danas postaju sve praznije, čak i u manjim mjestima gdje su ljudi još donedavno prianjali uz Crkvu i doživljavali ju kao utočište i sigurnost. Je li tome kriva ova pandemija, ili iseljavanje mladih ili promjene u pristupu župnika prema svojim župljanima? Svega se nakupilo i sve utječe preplićući se i zaplićući srca vjernika, stavljajući njihovu vjeru na kušnju. Obični vjernik nalazi se na raskrižju. Odjednom treba propitivati vrijednosti na kojima je odrastao,

razmišljati je li crkvena politika doista ispravna, kamo nas vode ovi svjetski trendovi, što poručuju političari u svojim stalno promjenjivim pristupima, drugim riječima – kamo ide ovaj svijet. U vrijeme komunizma lako je bilo zauzeti stranu, vjernici na jednu, komunisti na drugu. Sve je bilo jasno i čisto. Prihvaćali smo poruge i ismijavanja, ali smo znali i vidjeli da politika koja se provodi nema duše, da je isprazna u svojim lažima i da ne može opstati. Praksa je opovrgavala teoriju. Tehnologija koja danas zarobljava ljude, posebice mlade, priječi put razumijevanju kršćanskoga življenja. Tehnološki mentalitet osvaja i zaokuplja ljude i postaje svakodnevna zanimacija koja ih udaljava od svega. „Ikona koja je smatrana simboličkim prozorom u božansku stvarnost danas je oznaka na ekranu, svjetlosni portal koji nam obećava pokazati svijet, ali zapravo predstavlja ogledalo svijeta u našim glavama”, ističe Dreher. Razvidno je da ići u korak s današnjim vremenom znači odbacivati sve vrijednosti na kojima su ranije generacije odrastale. Osobito je moderno ismijavati Crkvu i svećenike. Silne afere koje se svakodnevno plasiraju pridonose

ŽELIM ZNATI

Opraštanje grijeha PIŠE: FRA DANIMIR PEZER

Mnogi odlomci Matejeva i Ivanova evanđelja govore o vlasti koju Isus povjerava svojim apostolima i Crkvi: o vlasti otpuštanja i zadržavanja grijeha ili o vlasti vezivanja i odrješivanja. U Matejevu evanđelju, koje više od ostalih tematizira autoritet i vlast odrješivanja, o tome se govori u tri odlomka. U Mt 9,6-8 nakon izvješća o čudesnom izlječenju uzetoga kojemu su oprošteni grijesi, Isus kaže: „Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” a zatim se dodaje: „Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu, koji takvu vlast dade ljudima.” Upotreba množine jasno pokazuje kako, po Mateju, božanska moć otpuštanja grijeha nije dana samo Isusu nego i drugim ljudima koji mogu nastaviti njegovo djelo. U Mt 16,18-19 na Petrovu ispovijest vjere Isus odgovara obećanjem i promicanjem: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju (...). Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” Ove riječi Marko i Luka ne donose, a njima se Petru povjerava neizmjerna i otajstvena moć ključeva, moć vezivanja i odrješivanja. Ovdje se međutim ne radi o opraštanju grijeha, nego doslovce o otvaranju i zatvaranju vrata, o davanju ili zabrani ulaska. Naime, u židovskom govoru Isusova vremena glagoli „vezati” i „odriješiti” imaju dvojako značenje: 20

ožujak 2022.

a) zabrane ili dopuštenja; b) isključenja grešnika iz zajednice ili njegova povratka u zajednicu. S ključevima Petar ne dobiva izravno vlast da otpušta grijehe, tj. da intervenira u odnos između Boga i čovjeka, nego da prekida i ponovno uspostavlja zajedništvo s Crkvom. Njegova odluka, donesena u ime Božje, bit će prepoznata i odobrena i u kraljevstvu

nebeskom. Tako govor o zemaljskom izopćenju istodobno upućuje i na nebesko izopćenje ili pak vraćanje u zajednicu. Na prvi pogled ova vlast vezivanja ili odrješivanja povjerena je samo Petru, kojemu je Isus obećao da će na njemu sagraditi Crkvu. Budući da je Matejevo evanđelje napisano između 80. i 85.

godine, njegove primatelje ne zanima toliko je li Petar dobio vlast ključeva, nego puno više – postoji li ta vlast trajno u Crkvi. U Matejevu evanđelju poslije parabole o izgubljenoj i pronađenoj ovci iznosi se Isusovo učenje o stavu koji treba zauzeti u odnosu na grešnike. Isus govori o trima koracima koje je potrebno poduzeti da bi se grešnike vratilo u zajednicu. Svaki kršćanin bi trebao težiti da vrati u zajednicu izgubljenoga brata. U slučaju neuspjeha treba pozvati u pomoć jednoga ili dvojicu svjedoka, a ako ni tada ne uspije, treba zatražiti pomoć od lokalne zajednice koja donosi konačnu odluku o povratku u zajednicu ili o izopćenju. Vlast vezivanja i odrješivanja, prvobitno povjerena Petru, čini se da je sad povjerena svim kršćanima: „Što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu” (Mt 18,18). Isus je prešao s jednine na množinu. Dakle, svaki kršćanin, pojedinačno ili u zajednici, ima odgovornost ne samo za bratsko popravljanje nego i za udioništvo u donošenju odluke u procesu isključenja i ponovnoga vraćanja u zajednicu. U Ivanovu evanđelju na dan svoga uskrsnuća Isus povjerava apostolima, a ne samo Petru, vlast otpuštanja i zadržavanja grijeha. Ta vlast nije samo povezana s uskrsom nego i s darom Duha Svetoga. Služba otpuštanja grijeha je duhovna služba, a njezino vršenje treba biti iznutra animirano poslušnošću

AKTUALNO

Ničija zemlja Povijesna vremena su trenutak kad treba opet početi iznova, pojedinačno, dublje i izvorno misliti i promišljati stvarnost. Stvarnost koja se ruši poziva ljude da se duhovno i intelektualno probude i da u svom slobodnom padu, koliko je to moguće, kormilo pravca promjena opet preuzmu u svoje ruke PIŠE: DR. SC. FRA VILI RADMAN

ivimo u burnim vremenima koja se po promjenama koje se uvode ili događaju kao i po posljedicama koje iz njih slijede mogu nazvati povijesnim: čitava duhovno-intelektualna tektonika svijeta koji smo poznavali i koji je stoljećima postojao trese se i možda nepovratno mijenja. Tkivo toga svijeta ubrzano puca po šavovima iz kojih je satkano, a ideje i predodžbe koje su bile niti tih šavova popuštaju ostavljajući rascjepe iz kojih se pojavljuju neki novi oblici. Misaoni konteksti koji su oblikovali čovjekov identitet nestaju ili se ruše, a javljaju se novi: stvari za koje smo smatrali da su po sebi razumljive, to više nisu… Sredstvo dominacije Povijesna vremena, gdje staro više ne drži, a novo tek nastaje, zapravo su „ničija zemlja”, tj. prostor kojim žele zavladati sukobljene strane. Stoga ne čudi da je većina ljudi temeljno dezorijentirana: „nešto” se događa, bolno i destruktivno, a teško je dokučiti o čemu je riječ jer nedostaju kategorije pomoću kojih bi se postojeće stanje moglo odgovarajuće dijagnosticirati. Tlo na kojem su ljudi stajali, nekoć naizgled čvrsto i predvidljivo, čini se da 22

ožujak 2022.

izmiče: većina ljudi nalazi se u slobodnom padu. Istodobno se čini da strukture, društvene i vjerske, koje bi trebale taj slobodni pad nekako spriječiti ili ublažiti, ne funkcioniraju ili svojom „pasivnošću”, tj. tako što „djeluju ne djelujući”, taj pad zapravo ubrzavaju te se ljudi osjećaju nemoćno i prepuštenima samima sebi. Veliki dio promjena uvjetovan je i određen već postojećim ekonomskim i tehnološkim čimbenicima koji su našu društveno-političku stvarnost na različite načine oblikovali i usmjerili u određenom pravcu. U vremenu promjena obrisi ovoga usmjerenja postaju sve jasniji kao i uvid kako zapravo ono daje ritam životu čitavoga društva te da društvo, a onda i pojedinac, moraju taj ritam slijediti ako se žele izbjeći veći zastoji i potresi. Jedan od bitnih elemenata toga procesa usmjerenja društva jest i oblikovanje prihvaćanja toga ritma, tj. stvaranje jednoga svjetonazora koji će ljudski um tako uobličiti da ovaj zadani pravac kao i promjene koje proizvodi prihvati kao nešto normalno i samorazumljivo, nužno i opravdano… kao napredak, svakako… Svi živimo u okviru nekoga svjetonazora kroz koji primamo neku temeljnu informaciju o stvarnosti na kojoj

gradimo vlastiti višedimenzionalni odnos prema stvarnosti i životu. Pod svjetonazorom se obično podrazumijeva jedan širi mozaik ideja i predodžbi o svijetu i stvarnosti, a neki uže i konkretnije oblikovani sklop ili skup tih ideja i predodžbi obično se naziva ideologija. Svjetonazor je tako izgrađen od ideologija kao nekih niti koje ga istodobno izražavaju i održavaju na životu. Kroz ideologije naši svjetonazori bivaju ojačani ili aktualizirani šireći se različitim sredstvima poput, između ostaloga, kulture i medija: preko ideologija se plete mreža, vrlo često na prvi pogled nevidljiva, iz koje se gradi naše razumijevanje života odnosno naš životni narativ. Iako u svom temeljnom i neutralnom značenju nešto što ima veze s idejama, ideologija je bitno povezana s materijalnim uvjetima društvenoga života te ga istodobno odražava i oblikuje. Iz uvida u ovu povezanost s materijalnim uvjetima života u moderno se doba posebno razvila kritika ideologije čiji je cilj upravo razotkriti tu vezu između ideja i materijalnih uvjeta odnosno interesa kao bitan element u oblikovanju naših svjetonazora. Iz ovoga se da lako uvidjeti kako se ideologija može iskoristiti kao sredstvo dominacije.

RETROSPEKTIVA

Zakon o prisvajanju i apel za republiku O srbijanskom prisvajanju hrvatske kulture autor je ovih redaka pisao u Svjetlu riječi (studeni 2021) pod naslovom „Otimači tuđega blaga”. Ovdje ćemo samo kontekstualizirati temu donošenja srbijanskoga zakona koji „legalizira” prisvajanje dubrovačke književnosti i kulture

Bosni i Hercegovini i njezinu okruženju gotovo uhodanim ritmom izmjenjuju se događaji u društveno-političkoj, kulturnoj i duhovnoj sferi koji učestalo proizvode negativne društvene vibracije. No, kao dio svakodnevice uglavnom se gube u sivilu ravnodušnosti i nezainteresiranosti. Ipak poneki se nametnu, izazovu čuđenje, iznenađenje, srdžbu ili zgražanje. Iz spektra takvih događaja u ovom zapisu izdvajamo dva: srbijansko donošenje zakona 23. prosinca 2021. po kome se književnost Dubrovnika do 1867. uključuje i u korpus srpske književnosti, s jedne, te apel bh. hrvatskoga stranačkog vođe za očuvanje manjega bh. entiteta, s druge strane. Upad u tuđu kulturnu baštinu O srbijanskom prisvajanju hrvatske kulture autor je ovih redaka pisao u Svjetlu riječi (studeni 2021) pod naslovom „Otimači tuđega blaga”. Ovdje ćemo samo kontekstualizirati temu donošenja srbijanskoga zakona koji „legalizira” prisvajanje dubrovačke književnosti i kulture. Srpska opsesija Dubrovnikom 24

ožujak 2022.

PIŠE: MARKO KARAMATIĆ

i hrvatskom kulturom traje više od 170 godina. U novije vrijeme je i pojačana. Razlog je tomu vojni poraz prije četvrt stoljeća kada je propao velikosrpski projekt zaposjedanja Dubrovnika i njegova pripajanja Velikoj Srbiji. U poratno vrijeme pokrenut je novi projekt pod nazivom „srpski svet” koji podrazumijeva, među ostalim, i prisvajanje dubrovačke kulturne baštine, a u toj funkciji je i donošenje spomenutoga zakona. Što, dakle, nije išlo silom, pokušava se postići zaobilaznim putem. Osvajački fijasko frustrirao je ne samo političku nego i kulturnu i znanstvenu elitu srbijanskoga društva. Ne biraju propagandna sredstva kako omalovažiti sve što je hrvatsko. Vidljivo je to u reakcijama unutar kulturnih i znanstvenih krugova i političkoga establishmenta. Kao ilustraciju toga stanja navodimo riječi srpskoga jezikoslovca prof. dr. Dragoljuba Petrovića. On je kao sudionik obilježavanja 60. obljetnice Novosadskog jezičnog dogovora 10. prosinca 2014. iskoristio priliku da u prigodnom intervjuu grubo napadne Hrvate, jer da oni tobože prisvajaju srpsku kulturnu baštinu

Dubrovnika: „Hrvati nisu narod. Hrvati su narod koljača... [...] Po čemu Evropa pamti Hrvate? Po onome što su ukrali od Srba. Oni kažu – Gundulić Hrvat, Gundulić je postao Hrvat 300 godina posle svoje smrti. Ruđer Bošković Hrvat, preci Ruđera Boškovića su iz Bjelopavlića, sa Orije luke, pre toga boravili u Popovom polju, rođen u Dubrovniku od oca Boškovića i majke Talijanke, Srbin. Svako koga se dohvate – svaki je Srbin. Oni ništa nisu priložili kulturi i civilizaciji Evrope, osim kame i klanja...” U ovim se riječima ogleda bezdan frustracija akterā srpske kulturne elite, ne samo zbog propaloga projekta nego još više zbog činjenice da srpskoj kulturi, zbog petstoljetne podložnosti turskoj vlasti, jednostavno nedostaju europske kulturno-umjetničke epohe: renesansa, barok i prosvjetiteljstvo. Iz povijesno uvjetovanoga gubitništva upustili su se u javnu otimačinu. Ali velika se kulturna praznina, na njihovu žalost, ne može pokriti prisvajanjem tuđega niti uz pomoć sramotnoga zakona kojim se to „legalizira”! Zaludu im se boriti protiv činjenica!

RAZGOVOR

BLANKA VLAŠIĆ

OBRAĆENJE JE POZIV RAZGOVARAO: FRA VJEKO EDUARD TOMIĆ

svijetu međnarodnoga sporta, atletike te hrvatskoga sporta kao i ljubitelja atletike diljem svijeta i kod nas dosta je reći – Blanka Vlašić! Ako se za atletiku s pravom kaže da je ona – zbog svoje natjecateljske zahtjevnosti, ali i svestranoga utjecaja na psihofizički razvoj sportaša – kraljica sportova, onda se za našu Splićanku Blanku Vlašić (38) može reći da je u prethodna dva desetljeća u disciplini ženskoga skoka uvis bila – prava kraljica te atletske discipline. Rezultati koje je u svojoj juniorskoj, a potom i u seniorskoj karijeri, postizala od 1999. do 2016. najbolje potvrđuju ovu laskavu titulu. Čak najsažetiji prikaz njezinih uspjeha zadivljujuće je dugačak. I dovoljno nevjerojatan. Na čak trima olimpijskim igrama stigla je do finalnoga natjecanja osvojivši jednu srebrnu i jednu brončanu medalju. Dva puta je bila najbolja na svjetskim prvenstvima i još dva puta je završila na pobjedničkom postolju kao druga u svojih ukupno šest svjetskih finala. Zlato je osvojila i na dva svjetska dvoranska prvenstva dok se na još dva penjala na postolje kao srebrna odnosno brončana. Tri puta je uzela zlato na Svjetskom kupu, jednom na Europskom prvenstvu. Zbog njezinih pobjeda nad najboljim skakačicama svijeta Lijepa naša svirala se na 14 mitinga Dijamantne lige i 17 mitinga Zlatne lige. Pred svojom publikom na Poljudu je 2010. pobjedu odnijela i na natjecanju Kupa kontinenata. Po tri puta bila je 28

ožujak 2022.

prvakinja Hrvatske na otvorenom te na dvoranskom prvenstvu. Ovoj nemogućoj niski uspjeha naše slavne visašice u seniorskoj konkurenciji prethodila su dva juniorska zlata na svjetskim prvenstvima te najviše postolje na Mediteranskim igrama kao i pobjeda na Europskom prvenstvu do 23 godine. Svijet doduše najviše pamti pobjednike i osvajače kolajni, no i Blankina peta, šesta, sedma te jedno 11 mjesto na Olimpijskim igrama među najboljim svjetskim sportašicama, uspjesi su koji će ostati vidno istaknuti u sportskim

Proglašavana je najboljom europskom i svjetskom atletičarkom te najboljom hrvatskom, europskom i svjetskom sportašicom. Dobitnica je hrvatske državne nagrade za sport, Reda Danice hrvatske i nagrade Grada Splita. Prošle godine je okončala svoju bogatu sportsku karijeru i živi u Splitu.

Obraćenje je preokret srca, razmišljanja, stava… cijeloga života. To je trenutak u kojem Gospodin sve čini novo, ali nikako ne dovršava. Dapače, obraćenje je poziv da Ga slijedimo i taj poziv traje cijeloga života

Svjetski rekord i olimpijsko zlato dva su neostvarena cilja. I točno tim redom. Međutim, ta činjenica ne ostavlja gorčinu. Smatram da se sve događa kako je najbolje za mene i ne zadržavam se na stvarima koje ne mogu promijeniti.

ljetopisima. Hrvatska je rekorderka u skoku uvis s preskočenih 2,08 metara što je samo centimetar manje od svjetskoga rekorda Bugarke Štefke Kostadinove.

◆ Osvojili ste sve što se moglo osvojiti, čini se? Je li koja medalja ostala neosvojena, sportska želja neostvarena? Jeste li kao sportašica ostvarili sve svoje snove? Olimpijsko zlato očito nedostaje u Vašoj kolekciji?

◆ Koji svoj sportski uspjeh smatrate vrhuncem karijere? Koja Vam je pobjeda i medalja najviše značila? Teško je izdvojiti samo jednu. Obično kažem da imam četiri najdraža postignuća: prvo svjetsko zlato u Osaki, obrana naslova u Berlinu dvije godine poslije, skok od 208 u Zagrebu i, naravno, skakanje pred punim Poljudom na Kupu kontinenata 2010., što mi je bio san još otkako sam bila djevojčica. ◆ Pamtimo Vaša trčanja počasnoga kruga s hrvatskom zastavom nakon

svjetlorijeci.ba

EUROCENTRIČNO

Teška vremena za vjeru? Bilo je i težih Ono što se za današnja vremena može reći jest da su pred kršćane donijela nove izazove i drukčiju prijetnju. Granica između kršćanskoga i nekršćanskoga, između vjere i zablude, koja je prije bila oštra, jasna i razmjerno lako spoznatljiva, danas je često zamagljena i konfuzna

esu li za kršćane vjernike nastupila posebno teška vremena? Nisam siguran. Vremena jesu teška, ali bilo je i težih. Do prije samo dva naraštaja jugoslavenske su komunističke vlasti progonile svećenike i vjernike od

PIŠE: BORIS HAVEL

kojih su mnogi zlostavljani i ubijeni. Ovih se dana prisjećamo života i smrti blaženoga Alojzija Stepinca. Uspomena se na njega često povezuje s teškim političkim prilikama pod kojima su Hrvati živjeli u Titovoj Jugoslaviji, ali ne treba

zaboraviti da je on pretrpio mučeništvo zato što je među Hrvatima raspirivao žar vjere i čuvao jedinstvo Crkve, a ne zbog političkoga mišljenja. Svaki je Hrvat mogao izbjeći zlostavljanje, zatvaranje, gubitak posla i imovine prestane li pohoditi svjetlorijeci.ba

SAMOTNO MJESTO

Prozori i vjera Sad tek posve razumijem Le Curbisiera i zašto je njemu svjetlo bilo najvažnije kad se projektirala crkva. Vjerovao je da ljudi trebaju prostor, red i svjetlo kao i kruh svagdašnji, i vjerovao je da im on može pružiti takve građevine

ojim učiteljima nije bilo lako sa mnom. Jednom je moja profesorica dojurila razredniku s najnovijom pritužbom: „Taj Beck stalno gleda kroz prozor!” Moj razrednik je uzdahnuo i rekao: „Znam, i kod mene stalno gleda kroz prozor. Ali kad ga prozovem, sve zna.” Znak vjere Zbilja se iz škole najbolje sjećam prozora jer sam više gledao kroz njih nego na ploču. Imao sam sreću da sam uglavnom išao u one socijalističke škole, montažne gradnje, s velikim prozorima koji su bili nisko postavljeni – arhitekti su djeci htjeli dati svjetla, ali su im nehotice dali i pogled. Dvije godine koliko sam išao u staru gimnaziju u Donjem gradu u Zagrebu, gdje su prozori postavljeni po starinskom običaju visoko, bile su za mene vrlo nesretne, no možemo zaključiti da su austrougarski graditelji škola bolje poznavali psihologiju đaka nego moderni. Moram priznati da mi je u crkvi slično kao i u školi: čujem onaj glas koji govori, ali pogled mi stalno bježi prema prozorima i na njima se zadržava. Bolje poznajem prozore crkava nego oltare. Poznajem sve svece iz vitraja svih crkava u kojima sam bio, postavljenih u pustinju s palmama ako su biblijski, 36

ožujak 2022.

PIŠE: BORIS BECK

ili pak s raznim rekvizitima ako su iz novijega doba; iznad njih često plove maštoviti oblaci. Pažljivo sam čitao imena donatora ispisana ispod, katkad s titulama koje danas arhaično zvuče, zamišljajući tko su bili ti ljudi i kako su živjeli. U novim crkvama, pak, budu apstraktne šare, u obliku plamena ili valova, koje opet potiču maštu na lutanje. Prozori me jednostavno neodoljivo mame, i to ne samo po danu kad

mijenjaju boju ovisno o svjetlu nego i noću kad su tamni – jer znam da je iza njih nebo. Mislim da je prozor znak vjere: kada su svuda zidovi oko nas, potreban nam je prozor da imamo kamo podići pogled. Duboka humanost Švicarski arhitekt Le Corbuiser jedan je od najznačajnijih arhitekata 20. sto-

Tragovi Nazorova bogotraženja

Vladimir Nazor u Splitu,1944.

Mislilac u Nazoru ne lišava ga neprestane množine pitanja što ih Nazor sam sebi postavlja na svom dugotrajnom, upornom putu, s mnoštvom klonuća i uzdignuća. Najčešće od tih pitanja izraženo je u pjesmi „Bez Boga”

neprestanoj vivisekciji, u trajnom nastojanju da na putu od ishodišnoga otoka prema vrhovima dalekih, maglenih, nedostižnih planina, kamo sav svoj život teži žudeći susret s apsolutnom ljepotom, onom koju naziva Ultima Dea, Vladimir Nazor 38

ožujak 2022.

PIŠE: LUKO PALJETAK

precizno detektira sve mijene svoga ja, prepoznajući u tom procesu, u sebi četiri Silnika. U Večernjim bilješkama 20. veljače 1933. godine piše: „U meni je spočetka živio poganin. Pustih ga nek raste i osvoji sva područja moje duše, i nek progovori. Pa se zatim – ja ne trpim ni

u sebi despota – uhvatih s njim u koštac; i ponijesmo se. Svladah ga. Napokon ga i rastrgoh. Međutim se zametnu, i naraste, i osili u meni Nacionalist, sa svojim dobrim i rđavim stranama. (…) Prošlost je u njemu još umirala, budućnost klijala. (…) Sam klonu; lako ga rastrgoh. –

ZOV RIJEČI

Evo me, moj svijete, na raskršću i tvom i mome Oprostimo se. – Ti plačeš Moj križ svejedno gori. Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez boga I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi Snijeg pada Zemlja raste A ti poražen toneš Grad li se, selo, ili neki postiđeni narod U krčmi Moj križ svejedno gori Uzdignut Razapet Mračan Dovikujem ti. – On gori Dovikujem ti. – Ti strepiš iskre po tebi pršte Peku stravične snove Moj svijete, uzalud stvaran Moj svijete uzalud ljubljen Moj svijete Udaljujem se. Pružam za tobom ruke Sjene velikih vojski nadiru iz davnina Zrak su omastile strijele Razbijen Usitnjen sanjaš Neprestane pritištu more Vjekovi pokapaju svjetlo Rane otaca izrastaju u kraste Divna majka Margarita prodaje suze Majka Margarita Moj križ svejedno gori Nosim ga – moj križ a tvoje ime Nosim ga Slomljen ma svečan Puta ne vidim nigdje Voda po kojoj hodam hlapi Poda mom bujaju pare moj križ svejedno gori Oblistava u beskraj tvoje ime Udaljujem se I putujem prema istoj nepoznatoj zvijezdi Ti toneš po svome snu A ja koracam I grcam, i grcam, i gledam prema beskraju Moj križ svejedno gori Moj križ a tvoje ime.

Moj križ svejedno gori PRIREDIO: IVAN KRAMAR

FOTO: DIJANA MUMINOVIĆ

Josip Pupačić, rođen 19. rujna 1928. u Slimenu kraj Omiša, bio je hrvatski književnik, književni kritičar i povjesničar književnosti. Jedan je od najutjecajnijih pjesnika moderne hrvatske poezije. Pjesma More, po mnogima je jedna od najljepših pjesama u povijesti hrvatske književnosti. Tri moja brata, pjesma je začudne ljepote u kojoj se iznimnom izražajnošću suočava s tragičnom smrti trojice braće, te Moj križ svejedno gori, za mnoge pjesma kojom je prorekao svoju nesreću. Poginuo je 23. svibnja 1971. godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom, u zrakoplovnoj nesreći na otoku Krku. Svojom pjesmom Moj križ svejedno gori, kao da je predvidio svoju smrt. svjetlorijeci.ba

RIJEČ OBITELJIMA

Kršćanski odgoj (I.) Kršćanski odgoj ne podrazumijeva da roditelji moraju sve znati. Oni su u svojoj dužnosti okruženi širom zajednicom Crkve, kao i obitelji. Najvažnije je da djecu nauče da mogu razaznati da im je Bog u središtu života, da je Kristovo otajstvo ono koje daje smisao i usmjerenje svemu što rade

jeca su jedan od najvećih Božjih darova. Primajući dijete, mi primamo Isusa i bivamo uzdignuti na dostojanstvo Božjih suradnika u odgoju njegove djece i baštinika kraljevstva Božjega. Spasenje samih roditelja je stoga nerazdruživo povezano s kršćanskim odgojem djece. Odgoj je u prvom redu Božje djelo, dok roditelji svojom vjerom u Božju pomoć, molitvom i primjerom kreposnoga življenja djeluju kao Božji suradnici. Vjeronauk, obiteljske jutarnje i večernje molitve te molitve prije obroka, pouka u vjerskim istinama i o Božjoj ljubavi sve do smrti na križu, razvoj pobožnosti molitvenim i sakramentalnim životom, poštovanje prema roditeljima i ljubav prema bližnjima predstavljaju okosnice pripreme djece za život vječni. Temelj kršćanskoga odgoja Kršćanski odgoj temelji se na činjenici da je ljudska narav razumska i da su djeca stoga religiozna i moralna bića. Zato kršćanski odgoj kao krajnji cilj nema tek onaj ljudski cilj koji se sastoji u podizanju dobrih članova obitelji, dobrih učenika, radnika i dobrih građana, već mu je cilj u nasljedovanju Isusa 44

ožujak 2022.

PIŠE: MAJA HERMAN DUVEL , MAG. PHIL.

Krista i obnavljanju sličnosti s Bogom. U prošlosti su roditelji i Crkva bili zaduženi za cjelokupni ljudski i vjernički odgoj i obrazovanje djece. U naše doba država si je prisvojila ulogu pružatelja odgoja i obrazovanja te ulogu instance koja određuje vrijednosti, mjeri istinu i prosuđuje mišljenja. Uloga roditelja i Crkve se s jedne strane svela na tek usko područje odgoja i obrazovanja, a s druge se strane znatno otežala i proširila zbog društveno-kulturnoga stanja koji se protivi vjeri i moralu. Budući da vječni život djece ovisi o svetom i pobožnom življenju, prepuštanje svjetovnim i bezbožnim utjecajima može biti izjednačeno s ubojstvom njihove duše. Roditeljima postajemo po rađanju djece, ali roditeljima ostajemo po valjanom odgoju djece. Roditi svoju djecu na život vječni je neizmjerno važnije nego ih roditi na ovaj život. A ujedno je najbolji dar koji možemo pružiti svojoj djeci i na ovom životu jer dobro odgojeni ljudi su najbolji prijatelji, supružnici, građani, djelatnici i roditelji. Tijekom prvih stoljeća kršćanstva vjernici su živjeli u multikulturalnim, multinacionalnim i multireligioznim društvima. Robovi i slobodnjaci, siromasi i bogataši, svi su težili stjecanju

bogatstva, moći i socijalnoga statusa. Preljubništva, razvodi, pobačaji, obiteljska nasilja, neodgovorno roditeljstvo, pomama za zabavom i novcem predstavljali su kulturnu sredinu iz koje su dolazili novokrštenici i od koje su svoju djecu nastojali očuvati zreli kršćani. Roditelji su se često nalazili pred teškom odlukom je li bolje poslati svoju djecu u dobre škole i time im osigurati uspješne karijere ili ih očuvati od nemorala koje su tadašnji učitelji prakticirali sa svojim štićenicima. Zato su roditelji najozbiljnije shvaćali svoju dužnost da svojoj djeci prenesu vjeru i moral, kao i da im pruže primjer kreposnoga i pobožnoga življenja. Kršćanski odgoj ne podrazumijeva da roditelji moraju sve znati. Oni su u svojoj dužnosti okruženi širom zajednicom Crkve, kao i obitelji. Najvažnije je da djecu nauče da mogu razaznati da im je Bog u središtu života, da je Kristovo otajstvo ono koje daje smisao i usmjerenje svemu što rade. Vjeronaučni sadržaj poprima svoje puno značenje tek kada je nacijepljen na osobno iskustvo unutarnjega života u odnosu na Boga i na druge ljude. Usmjeravanje na otajstvo Boga i na Isusova otajstva Utjelovljenja i Otkupljenja predstavlja srce pravoga kršćanskog odgoja. Istodobno, roditelji ne

SJAJ ISTINE

Krivovjerje u Crkvi Sada prvi put među klerom nemamo više samo pojedinačne slučajeve krivovjerja, nego su oni, makar na zapadu, postali brojni među samim biskupima i kardinalima. Shodno tome oni koji bi trebali čuvati, braniti i prenositi polog vjere udruženo ga dovode u pitanje, rovare protiv njega i sustavno ga ruše osnaženi autoritetom koji im daje sveti red i vlašću koja im je povjerena u Crkvi

vijek je tijekom povijesti bilo odstupanja od pravovjerja i to slabom vjerom, krivom vjerom i nevjerom. U suvremenim procesima brze uspostave novoga poganstva pogođeno je i kršćanstvo. Ruski patrijarh Kiril je opomenuo: „Danas se suočavamo s globalnom herezom u kojoj se klanja čovjeku, novim idolopoklonstvom koje uklanja Boga iz ljudskoga života… Ništa slično nije se nikad prije dogodilo na globalnoj razini.”1 Lažni proroci Zakonik kanonskoga prava tumači: „Krivovjerjem se naziva uporno nijekanje, poslije krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju...” (kan. 751). Hereza je, prema Jakovu apostolu, jedna „zemaljska, ljudska, đavolska” mudrost (Jk 3,15). A slično i apostol Pavao drži da je to „zloduhovski nauk” (1 Tim 4,1). Sveti Robert Bellarmino herezu drži za najteži zločin i uspoređuje ju s kugom.2 A ipak danas kao da smo prema ovoj strašnoj bolesti duše postali ravnodušni. Najbolnije je kada u vjeri zakazuju svećenici, a najpogubnije je kada oni 46

ožujak 2022.

PIŠE: DON JOSIP MUŽIĆ

svjesno šire hereze prikazujući ih kao ispravno učenje. Apostol Petar upozorava: „Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema.” (2 Pt 2,1-3). Sam Isus ukazuje na ovu opasnost: „Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.” (Mt 7,15-20). Oduvijek je bilo lažnih proroka i s njima su se sukobljavali već Jeremija, Amos i Ilija i ono što ih razotkriva jest jalovost i duhovna pustoš koju ostavljaju iza sebe. Koliko

danas ima župa koje su materijalno dobro zbrinute, ali su im crkve i pastoralni centri ostali bez ljudi i zjape prazni? Prerušavanje u ovce čini ubojitijim njihovo djelovanje jer se u ime kršćanstva kompromitira isto i pretvara ga se u karikaturu što moguće obraćenike odvraća od Krista, a istinske vjernike tjera na otpad. Iza lažnih učenja nije moguće čuti glas Dobroga Pastira i vjernici se gube i lutaju. Grešne strukture Sada prvi put među klerom nemamo više samo pojedinačne slučajeve krivovjerja, nego su oni, makar na zapadu, postali brojni među samim biskupima i kardinalima. Shodno tome oni koji bi trebali čuvati, braniti i prenositi polog vjere udruženo ga dovode u pitanje, rovare protiv njega i sustavno ga ruše osnaženi autoritetom koji im daje sveti red i vlašću koja im je povjerena u Crkvi. Oni djeluju ne više kao „slobodni strijelci” nego kao ustrojeni „vučji čopor” koji svojom agresivnošću paralizira pravovjerni kler. Ovo zlo se toliko razvilo da sada imamo unutar Crkve prave „grešne strukture” koje rade na planskom širenju zabluda i propasti duša. Na njih

VIJESTI

Redovito godišnje zasjedanje BK-a BiH i HBK-a Članovi Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije su 15. veljače, u duhovno-pastoralnom centru Emaus u Bijelom Polju kod Mostara, održali svoje XXIV. redovito godišnje zajedničko zasjedanje, prenosi portal nedjelja.ba. Susretom su predsjedali nadbiskup metropolita vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u

BiH mons. Tomo Vukšić, dopredsjednik BK-a BiH, te nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK-a. Sudjelovala je većina članova obiju konferencija. Nazočnima se u prvom dijelu zasjedanja pridružio i otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco.

Novi apostolski vizitator za Međugorje Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, u Međugorje je stigao novi apostolski vizitator, nadbiskup Aldo Cavalli, s posebnom ulogom za župu Međugorje na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis (dok Sveta Stolica ne odredi drukčije). Riječ je o nastavku misije koju je u Međugorju vršio nadbiskup Henryk Hoser, S.A.C., koji je preminuo 13. kolovoza 2021. godine u Varšavi. Tiskovni ured Svete Stolice vijest o imenovanju nadbiskupa Cavallija objavio je 27. studenoga 2021. Novi apostolski vizitator naglasio je kako njegova služba ima isključivo pastoralni karakter, odnosno pratiti župnu zajednicu u Međugorju te vjernike koji dolaze u tu župu i zahtijevaju posebnu pažnju, prenosi KTA BK BiH.

Fra Miro Babić imenovan članom Zbora konzultora Dana 14. veljače 2022., na redovitom godišnjem zasjedanju u biskupiji Nakuru – Kenija, fra Miro Babić, svećenik franjevac Bosne Srebrene, imenovan je članom Zbora konzultora u biskupiji Nakuru, prenosi FIA. Fra Miro Babić je dugogodišnji misionar u župi sv. Franje – Donja Subukia u Keniji. U toj misiji, fra Miro uz pomoć brojnih dobročinitelja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i cijeloga svijeta, te uz pomoć druge subraće franjevaca vodi brojne pastoralne i humanitarne projekte na dobrobit tamošnjeg stanovništva. Fra Miri čestitamo na novoj službi i želimo mu obilje Božjega blagoslova u daljnjem evanđeoskom poslanju. svjetlorijeci.ba

KRALJEVINA JUGOSLAVIJA

Atentat na Hrvate Radić je kao najpopularniji političar među Hrvatima u svibnju 1921. objavio prosvjedno „Javno pismo republikanske zastupničke većine Banske Hrvatske” u kojem zastupnici iz njegove stranke upozoravaju na praksu nadglasavanja u Ustavotvornoj skupštini Kraljevine Jugoslavije. Prigovaraju kako središnja vlast u Beogradu ne priznaje Hrvatsku kao poseban entitet ni Hrvate kao poseban narod

entralizam koji je nametnuo Beograd osjećao se posvuda, u svim sferama društveno-političkoga života i izazivao je otpor onih političkih snaga koje su se protivile takvoj politici. U Hrvatskoj su početkom dvadesetih godina 20. stoljeća Stjepan Radić i njegova Hrvatska pučka seljačka stranka bili u oštroj opoziciji beogradskom režimu od kojega su tražili odustajanje od dosadašnje politike i uvođenje republikanskoga uređenja države. Radićeva pobuna Radić je kao najpopularniji političar među Hrvatima u svibnju 1921. objavio prosvjedno „Javno pismo republikanske zastupničke većine Banske Hrvatske” u kojem zastupnici iz njegove stranke upozoravaju na praksu nadglasavanja u Ustavotvornoj skupštini Kraljevine Jugoslavije. Prigovaraju kako središnja vlast u Beogradu ne priznaje Hrvatsku kao poseban entitet ni Hrvate kao poseban narod te da u takvom ozračju nijedan hrvatski zastupnik nema minimum uvjeta za normalno obavljanje svoje funkcije. Radić je, zatim, zajedno s drugim hrvatskim političkim strankama (Hrvatska stranka prava i 50

ožujak 2022.

PIŠE: FRA PETAR JELEČ

Hrvatska zajednica), napustio Ustavotvornu skupštinu i osnovao Hrvatski blok koji je, prosvjedujući protiv beogradskoga centralizma, zanijekao pravo Ustavotvornoj skupštini da donosi zakone i ustavne uredbe koji bi vrijedili za Hrvatsku. Na čelo Hrvatskoga bloka stao je upravo Radić koji je početkom 1922. godine napisao Memorandum međunarodnoj zajednici u kojemu opisuje težak položaj Hrvata unutar Kraljevine SHS koja provodi „balkanizaciju Hrvatske”. Time je došlo do internacionalizacije hrvatskoga pitanja. Radić i drugi potpisnici ovoga memoranduma žale se kako srpski političari „nemaju nikakve svijesti o dvjema glavnim europskim idejama – o miru, voljnom, a ne nametnutom, te o pravnom poretku, a ne nasilju. […] U Hrvatskoj su inaugurirali jednu hrvatoždersku politiku pod etiketom jugoslavenskog narodnog jedinstva. To je politika čiji je glavni i očigledni cilj da prosto i čisto uništi etnički narod Hrvatske”. Zbog ovih aktivnosti Radić je postajao sve popularnijim među Hrvatima i ostalim protivnicima beogradskoga centralizma. Bio je uvjereni republikanac i iznimno karizmatičan političar. Na izborima 1923. njegova je stranka

dobila dvostruko više glasova nego 1922. Radić je ostao pri odluci da ne sudjeluje dalje na sjednicama parlamenta u Beogradu. Na taj je način olakšao posao svom glavnom političkom suparniku, vođi Radikalne narodne stranke Pašiću koji je sad mogao neometano vladati raspolažući relativnom većinom zastupničkih glasova. Radića je ovo suprotstavljanje unitarističkom konceptu države sa srpskom hegemonijom stajalo nekoliko uhićenja, a na kraju i atentata u beogradskoj skupštini. No s druge strane donijelo mu je i sve veću popularnost među Hrvatima. Uhićenje Stjepana Radića u ovakvim napetim okolnostima samo je produbljivalo sukob između Srba i Hrvata do te mjere da se Pašić morao vratiti nekoliko koraka unatrag i započeti pregovore koji će dovesti 1925. do formiranja neuobičajene vladajuće koalicije između radikala i seljaka u kojoj su ovi drugi morali odustati od propagiranja republikanske opcije uređenja države. Naime Beograd je protiv Radića i cjelokupnoga vodstva HRSS-a pokrenuo krivični postupak na osnovi Zakona o zaštiti države i zbog učlanjenja u Seljačku internacionalu koja je bila pod utjecajem komunista. Radić je zatvoren,

GRAD I ŽUPA SV. JURAJA, VITEZ

ŽUPA I GRAD ŠARMANTNOGA IMENA PIŠE: STJEPAN ALILOVIĆ | SNIMIO: SREĆKO STIPOVIĆ

VITEZ JE GRAD I ŽUPA PONOSNIH LJUDI KOJI ŽELE DOSTOJANSTVENO PROŽIVJETI SVOJ ŽIVOT. VITEZ JE ZBILJA GRAD VITEZOVA. GRAD OBIČNIH DOBRIH LJUDI KOJI SVOJU BUDUĆNOST ŽELE GRADITI NA OBALAMA RIJEKE LAŠVE, PODNO KRUŠČIČKE PLANINE I BRDA GRADINA 52

ožujak 2022.

REPORTAŽA

rije nekoliko godina jedan od bivših visokih predstavnika u BiH prigodom posjete Vitezu kazao je: „BiH treba ‚vitezirati‘”, vjerojatno aludirajući na postignute rezultate u poslijeratnom gospodarskom razvoju i koliko-toliko uspješnoj formuli u rješavanju teškoga naslijeđa međunacionalnih ratnih i političkih odnosa. Doista, crna bilanca od 653 poginula pripadnika HVO-a i više od 1000 ranjenih koja je priskrbila Vitezu prefiks „bosanskohercegovačkoga Vukovara” nije bila smetnja da u poslijeratnim okolnostima Vitezu osiguraju laskavu titulu „gospodarskoga čuda”, što će ga po mnogočemu izdvojiti od ostalih lokalnih sredina u okruženju. Taj strani diplomat nije kao stari Rimljani povikao „vita est – ovdje je život”, za što se veže legenda o nastanku imena općine Vitez, jer je bio očaran ljepotama viteške doline, već nadom i vizijom ljudi koji su u teškim uvjetima stvarali one bolje i svjetlije bilance. Bit će da su se mnogi u tom našem zajedničkom uspjehu i razvoju vodili stihovima viteškoga pjesnika Marka Martinovića Cara koji u svojoj Poemi o Vitezu kaže „ja

imam nade, ja imam dušu, misao imam za ovaj grad”. Kako svaka medalja ima svoje lice i naličje, tako i viteška medalja nema svoj potpuni sjaj jer u mnogočemu Vitez dijeli sudbinu s ostatkom našega nesavršenog društvenog uređenja i okruženja u kojem živimo. Depopulacija se, nažalost, kao i u ostatku BiH nameće kao nepremostiv problem koji će zahtijevati drukčiji pristup i mnogo opsežnije i konkretnije mjere od onih koje sada nudimo. O duši grada Svaki grad je nalik na čovjeka, rađa se, raste, doživljava svoju zrelost, pa na kraju i umire, ali jedna je od razlika i njegova dugovječnost. Vitez je mlad gradić s kojim smo zajedno rasli, u kojemu mi starimo dok on odrasta i mijenja se. Utemeljen je početkom pedesetih godina 20. stoljeća, no život na ovim prostorima seže u davnu prošlost. Već spomenuti Rimljani ostavili su nam mošunjski mač koji danas krasi službena obilježja viteške administracije. Jedinstven je u svijetu te kao takav svi arheološki nalazi sličnih mačeva bilo gdje u svijetu ponosno nose

ime Mošunja gdje je smještena i crkvica na Kalvariji, mjesta duhovne okrepe katolika Lašvanske doline, koja je 2013. godine proslavila 100. obljetnicu izgradnje. Na ovom mjestu otkopani su i temelji rimskih zgrada i grobnica te ostatci ranokršćanske bazilike, s pretpostavkom da je ovdje bio lociran rimski municipij i biskupija Bistua Nova, o čemu je 1993. pisao fra Ladislav Fišić. U Mošunju je rođen fra Franjo Grebenar (Greba) simpatični franjevac kojega je katolički puk volio. Rat ga je zatekao u ulozi župnika u Novoj Biloj. Razumijevanjem tih dramatičnih trenutaka za Hrvate u Lašvanskoj dolini Greba je dopustio organizirati ratnu bolnicu unutar same župne crkve. Upravo su prizori iz te crkve-bolnice bili motivacija vlastima iz RH da donesu odluku o izgradnji moderne zdravstvene ustanove Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj. I gradovi imaju svoju sudbinu, često nezavisnu od volje i želje njegovih žitelja. Imao je naš Vitez nasmijanih, ali i dana tuge i nesreće. Osmica i Križančevo Selo spomenici su vremenu koje bismo najradije zaboravili, ali moramo njegovati kulturu sjećanja svjetlorijeci.ba

VIJESTI

Obljetnica mučeništva fra Lovre Milanovića U župi sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici, 3. veljače, vjernici i hodočasnici zajedno sa svećenicima su proslavili obljetnicu mučeništva sluge Božjega fra Lovre Milanovića. Misno slavlje je predvodio mons. Marinko Miličević, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije, u suslavlju s dvadesetak svećenika. Pjevanjem je misno slavlje animirao zbor Mirjam iz Tolise pod ravnanjem s. Kate Mlakić.

U Abu Dhabiju otvorena apostolska nuncijatura U petak, 4. veljače, Vatikan je otvorio svoje prvo veleposlanstvo (apostolsku nuncijaturu) u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u glavnom gradu Abu Dhabiju. Predvodeći na Svijećnicu, 2. veljače, svečanu misu u povodu otvorenja apostolske nuncijature u Ujedinjenim Arapskim Emirati-

ma zamjenik za opće poslove u Državnom tajništvu Svete Stolice, nadbiskup Edgar Peña Parra, istaknuo je kako su katolička zajednica Abu Dhabija i cijeli Arapski poluotok primjer strpljenja punog nade i kršćanskoga života, javlja Vatican News.

Nacionalni seminar za učitelje formacije u FSR-u BiH Članovi Franjevačkog svjetovnog reda iz cijele Bosne i Hercegovine okupili su se u Visokom od 11. do 13. veljače 2022. na Nacionalnom seminaru za učitelje formacije, kako bi kroz zajedničku molitvu, predavanja, razmjenu iskustava i druženje produbili svoj poziv i poslanje te stekli nova znanja i vještine za obnašanje odgovorne službe učitelja formacije u bratstvu. Seminar je organiziralo Nacionalno vijeće FSR-a BiH, a uz mjesne učitelje formacije

sudjelovali su i članovi Nacionalnog vijeća. I ovaj susret svjetovnih franjevaca, kao i uvijek, započeo je molitvom krunice i slavljem svete mise, koju je predslavio nacionalni duhovni asistent fra Davor Petrović, uz koncelebraciju fra Pere Vrepca. Seminar je završio slavljem svete mise i svečanim ručkom, a sudionici su uz pozdrave izrazili želju da se uskoro ponovno susretnu, javlja FIA. svjetlorijeci.ba

INFRA – POLITIKA

Od vjere u Boga do vjere u svjetovna božanstva Danas smo svjedoci rasta novih religija; religija lijepoga tijela, religija vječite mladosti, religija ili, bolje rečeno, diktatura blagostanja, teologija vječitoga gospodarskog rasta, religija multikulturalizma i transrodnosti i vjera u kraj povijesti PIŠE: DR. TOMISLAV SUNIĆ

vaki vjernik ima svoje tumačenje svoje vjere; kršćanin ima svoje tumačenje, židov svoje, a musliman svoje. A da ne govorimo o vjerama starih Rimljana višebožaca koji su bili tolerantni prema svim vjerama i koji su podignuli čak kip jednom stranom i nepoznatom bogu! Francuska riječ „foi” ili engleska riječ „faith” izvedenice su iz latinske riječi „fides”, riječ koja je nekoć u starom Rimu prvenstveno značila božanstvo, odanost i poštovanje prema čovjeku od karaktera, prijatelju ili političkom autoritetu, a nevjerovanje u izvanzemaljski život. U svim europskim jezicima, a tako i u hrvatskom jeziku, često, ali neispravno, kao sinonim za vjeru koristi se tuđica „religija”. Stoga je danas riječ religija postala u svim europskim jezicima zamjenska imenica za riječ vjera. No i riječ religija, koja dolazi iz latinske riječi „religare”, prvenstveno znači vezivanje za neko zajedništvo ili štovanje nekog autoriteta, a tek zatim vezanje za oblik neke vjere. Čiji teritorij – njegova vjera Po nepisanom pravilu kod Hrvata, ali i ostalih katoličkih naroda u Europi, nakon završetka Tridesetogodišnjega rata 58

ožujak 2022.

sredinom XVII. stoljeća, katolička vjera i nacija idu rame uz rame. Jer čim u nekoj državi ima više različitih vjera, tada postoji i veća opasnost od međuvjerskih i međunacionalnih ratova. Po onom starom pravilu koje je još uvijek na snazi kod gotovo svih europskih naroda: cuius regio, eius religio (čiji je teritorij, njegova je i vjera). Od toga zlatnog pravila ni prvi, ali ni drugi arhitekti bivših jugoslavenskih nadridržava nisu puno naučili. Bilo svjesno, bilo podsvjesno, za veliki broj modernih Hrvata „biti dobar Hrvat znači biti dobar katolik” – ili se barem takvim u javnosti predstavljati. Ima tu i logike. Jer da su Turci došli u Zagreb ili Varaždin sredinom XVI. stoljeća, pitanje je kakav bi bio danas nacionalni identitet vjernih, ali i nevjernih Hrvata – ako bi njega ili njih uopće više bilo na zemljopisnoj karti. Jer katolička vjera nije samo vjera u evanđelje ili vjera u jednoga Boga. Katolicizam je također oblik civilizacije, ali i državne ili poludržavne institucije, bez obzira na to koliko je Crkva danas službeno odvojena od državne vlasti u svim državama Europske unije. Postoji znatan broj modernih Hrvata koji sebe ne smatraju kršćanima i koji se vole izrugivati

katoličkoj vjeri i crkvenim dostojanstvenicima. No, u načelu oni više vole piti kavu pred zagrebačkom katedralom ili paradirati pred crkvom svetoga Vlaha u Dubrovniku nego u kafiću neke komunističke arhitektonske nemani na zagrebačkom Prisavlju. Velike razlike postoje ne samo među kršćanskim vjernicima; ogromne razlike postoje i među katoličkim vjernicima. Razlika je kao nebo i zemlja između katoličkoga pape Nikole III. i propovjednika Franje Asiškoga. Za Franju Asiškoga, koji je rođen u bogatoj obitelji, vjera nije profesija već sudbina. On počinje živjeti sirotinjski, razgovara s pticama i ostalim domaćim životinjama i druži se s običnim pukom. No papu Nikolu III. pjesnik Dante smješta u osmi krug pakla i to iz razloga što je Nikola III. prvi uveo u visoku europsku politiku ono što danas u Hrvatskoj neslužbeno zovemo rodbinsko uhljebništvo, a službenim jezikom nepotizam i korupcija. Primjera ima napretek. Premda sitnoga rasta i velike asimetrične glave, veliki europski katolički vojskovođa njemačko-savojsko-talijansko-francuskoga podrijetla, princ Eugen Savojski spašava ne samo cijelu Europu već i ostatke Hrvata od naleta Turaka.

Kultura

Deprovincijalizacija kulture PIŠE: LEONA SABOLEK

ef Ureda UNESCO-a u BiH Siniša Šešum rekao je prigodom otvaranja 7. veljače 2022. godine da Festival Sarajevska zima SWF nosi snažnu poruku mira i pokazuje kako se pomoću kulture i umjetnosti mogu povezati sve regije svijeta. Ovaj sjajni multimedijski festival, koji je pokrenuo neumorni Ibrahim Spahić u spomen na sarajevsku Zimsku olimpijadu 1984., odvija se već 38. put na brojnim lokacijama u gradu sve do 21. ožujka pod motom My New Way Art/Novi put umjetnosti. Počasni gosti su grad Bursa i međunarodna turkofonska organizacija TURKSOY. U pretprogramu je 4. veljače bila otvorena izložba 25 grafičkih listova Tarika Golubića u Staklenoj dvorani Historijskoga muzeja koji sa Sarajevskom zimom surađuje svih ovih godina. Sam čin spektakularnoga cjelodnevnog otvaranja zbog pandemije Covid-19 sveden je u skromnije okvire. Mnogi umjetnici i gosti iz svijeta koji su željeli doći nisu mogli, ali su poslali svoje videouratke i poruke. Ipak je i ovogodišnji 7. veljače obilovao zbivanjima, a među prvima su sudionici iz Banjaluke, Mostara i Tuzle izveli joga vježbu Surya hatha yoga ili Pozdrav suncu. Predstavnik UNESCO-a Siniša Šešum i talijanski veleposlanik Marco Di Ruzza su u depandansu Muzeja Sarajeva – Brusa bezistanu otvorili izložbu fotografija Life after/Život poslije uz tridesetu godišnjicu Europske karavane mira i Međunarodnoga centra za mir IPC. U Sarajevu je 60

ožujak 2022.

29. rujna 1991. Ibrahim Spahić predvodio deset tisuća ljudi koji su se okupili da kažu: Dosta, zaustavite nasilje, zaustavite rat, ne dopustite smrt, jer kada se razara jedna zemlja, ranjeno je tkivo cijele Europe. Autori fotografija su talijanski fotografi Lucio Cavicchioni, Luigi Lusenti i Mario Boccia.

U Galeriji Škole primijenjenih umjetnosti izlagao je slikar Hamzalija Muhić, dok se u Galeriji Novi hram mogla pogledati izložba Američka suvremena umjetnost. Dokumentarni filmovi o planetu Zemlji prikazani su u Američkom kutku. Sarajevska zima 2022 svečano je otvorena u Domu oružanih snaga BiH ceremonijom Udahni, izdahni, diši. Koautor projekta otvaranja je američki umjetnik George Rivera, autor glazbe francuski skladatelj Eric Breton, autorica plakata Jedno plućno krilo američka umjetnica Martha Russo, a dizajner Kai David Melank. Umjetnik Aid Rifatbegović osmislio je drvene olimpijske krugove i prsten Sarajevske zime. U Domu oružanih snaga nastupali su vojni orkestar, Vitezovi kraljevskoga grada Jaj-

ca, violončelistica Belma Alić, balerina Nađa Pušilo, pijanist Sinan Alimanović, trio Georgea Rivere, klarinetist Timur Muratović i učenice Srednje muzičke škole, dok su se sudionici iz svijeta pojavili videozapisima. Uručene su nagrade IPC/SWF-a nazočnim dobitnicima u ime kojih se obratio generalni tajnik TURKSOY-a Dusen Kasseinov. Dobitnici nagrade Sloboda za doprinos humanizmu, kulturi i borbi za ljudska prava i slobode su bosanskohercegovački rudari, Global Public Diplomacy Net/GPDNet, Muzej Sarajeva, Donorska mreža u BiH, Jasmila Žbanić i Dusen Kasseinov. Nagradu Srebreno drvo za doprinos prirodnoj baštini dobili su: Leonardo di Caprio, Dino Kassalo, Greta Thunberg, George Rivera, JP Šumari Sarajevo i fra Perica Vidić. Nagrada Srebrena pahuljica za izuzetan doprinos umjetnosti i afirmaciji Sarajeva i BiH u svijetu uručena je Miomirki Mili Melank. U okviru Sarajevske zime realizirani su koncerti poznatih glazbenika u suradnji s Muzičkom akademijom u Sarajevu. U Turskom kulturnom centru Yunus Emre Institut predstavljena je Bursa kao Prijestolnica kulture turkofonskog svijeta 2022. Valentinovo je obilježeno performansom pred sarajevskom katedralom, a predstave Bajka o bajkama i Lutka izvedene u Pozorištu mladih. U Centru za kulturu mladih bila je Izložba za odraslu djecu Alene Gojak i glazbeno-scenski performans Vapijem za vašom prisutnošću. IPC je

KNJIŽEVNOST BOSANSKIH FRANJEVACA

Paša duhovna fra Rafe Barišića Fra Rafo Barišić s dosta se uspjeha bavio i spisateljskim odnosno prevodilačkim radom. Već za vrijeme studija napisao je na latinskom jeziku dvije rasprave filozofsko-teološkog sadržaja. Izdao je, u Kneževićevoj redakciji, i Bandulavićev lekcionar Pistole i evengjela (Rim, 1842)

lavni akter najveće pomutnje među bosanskim franjevcima u cijeloj njihovoj povijesti bio je apostolski vikar i biskup fra Rafo Barišić (stariji). U vrijeme njegova upravljanja Apostolskim vikarijatom za Bosnu i Hercegovinu fratri su se u tolikoj mjeri osjećali ugroženima i zakinutima u nekim svojim temeljnim pravima da su u više navrata uporno tjerali pravdu od Travnika i Rima do Beča i Carigrada. Jedna od niza vrlo nepovoljnih posljedica tih zbivanja, poznatih u historiografiji pod nazivom Barišićeva afera, bila je i ta da su se bosanski franjevci i međusobno oštro podijelili. Jedni su bili žestoki protivnici Barišićevi, a drugi njegovi pristaše. Prvima su većinom pripadali oni koji su studirali u austrijskim zemljama, pretežno u Mađarskoj ili u Zagrebu, i bili sljedbenici ilirskoga pokreta, a drugima, konzervativnijima većinom oni koji su studirali u Italiji. Podjela Bosne Srebrene Sporove je ponajviše izazivala dvojnost vlasti, s jedne strane Apostolski vikarijat, a s druge uprava provincije Bosne Srebrene. Neslaganja i sukobi uglavnom su se ticali nadležnosti s obzirom na tradicionalne, najvećim dijelom pastoralne 62

ožujak 2022.

PIŠE: IVO PRANJKOVIĆ

povlastice bosanskih franjevaca koje je Barišić htio pošto-poto staviti pod svoju ingerenciju i/ili kontrolu. Barišić je naime upravu Vikarijata nastojao preurediti po uzoru na hijerarhijski centralizam kakav je bio svojstven biskupijama sa svjetovnim klerom. Sukobi su trajali desetak godina, od 1834. do 1846. godine. Te je, 1846. godine naime Barišićeva afera napokon okončana, i to tako što je odlučeno da biskup mora napustiti Bosnu i otići u Hercegovinu. Uslijedila je zatim odlukom pape Pija IX. i podjela Apostolskoga vikarijata, a potom podjela i same provincije Bosne Srebrene. Privremeni upravitelj i novoosnovanoga Hercegovačkoga vikarijata i novoosnovane Hercegovačke kustodije bio je najprije fra Andrija Karačić, a Barišić je 1847. imenovan prvim službenim apostolskim vikarom Apostolskog vikarijata za Hercegovinu. Osim toga upravljao je i novoosnovanom Hercegovačkom franjevačkom kustodijom dok se ona nije pravno konstituirala. Fra Rafo Barišić rezidirao je najprije u Seonici, a od 1851. godine nadalje u Mostaru. S obzirom na rečeno nije nimalo neobično da je energični i beskompromisni fra Rafo Barišić izazivao brojne prijepore i u Hercegovini. Tako je s jedne strane

pridobio naklonost moćnoga Ali-paše Rizvanbegovića i uz njegovu podršku između 1847. i 1851. godine uspio izgraditi rezidenciju u Mostaru, a s druge je strane došao u sukob s Edhem-pašom i s ljubuškim mudirom Ali-begom Kapetanovićem. Fra Rafo Barišić rođen je 1797. godine u Oćeviji kod Vareša, a umro u Širokom Brijegu 1863. Temeljnu naobrazbu stekao je u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stupio i u franjevački red 1817. godine. Filozofiju i teologiju studirao je u Torinu, i to sa zapaženim uspjehom. Već 1823. stekao je naslov generalnog lektora. Jedno vrijeme predavao je filozofiju u Torinu, a zatim i teologiju u Bologni. U Bosnu se vratio 1830. godine i kraće vrijeme obavljao službu župnika u Zoviku kod Brčkog. Samo dvije godine poslije, tj. 1832., na prijedlog Provincije i moćnoga fra Rafinog strica biskupa fra Gabrijela Barišića, nakon smrti biskupa Augustina Miletića, imenovan je azotskim naslovnim biskupom i apostolskim vikarom u Bosni i Hercegovini. Zbog spomenutih sukoba nekoliko je godina proveo izvan Bosne, kad mu je, između 1842. i 1844. godine, povjerena i vizitacija Barske nadbiskupije, kojom je jedno vrijeme i upravljao.

JEZERA BIH

ŠATORSKO JEZERO

Zanimljivo je da se ti vrhovi Šatora uzdižu 400 m iznad razine jezera. Posebno se tu ističe Babina greda koja je u potpunosti obrasla borom krivuljom, poznata još kao Vražji vrtovi, pa je ta strana Šatora iznad jezera praktički neprohodna

TEKST I FOTO: DALIBOR BALLIAN

a zapadu Bosne i Hercegovine u masivu planine Šator nalazimo jedno o naših najljepših planinskih jezera – Šatorsko jezero. Smjestilo se ispod vrhova Velikoga i Maloga Šatora i Babine grede, a sa sjeverne strane malim prijevojem je odvojeno od padina koje gravitiraju sjeveru i sjeveroistoku. Samo jezero smješteno je u ledničkom cirku koji je tipičan za dinarske planine, a led se u tom razdoblju spuštao od vrhova prema Tičevskom i Preodačkom polju. Zanimljivo je da se ti vrhovi Šatora uzdižu 400 m iznad razine jezera. Posebno se tu ističe Babina greda koja je u potpunosti obrasla borom krivuljom, poznata još kao Vražji vrtovi, pa je ta strana Šatora iznad jezera praktički neprohodna. Samo jezero nalazi se na 1488 m 64

ožujak 2022.

nadmorske visine. Dugo je 280 m pravcem jugozapad – sjeveroistok, a široko je 120 m. Ni ovo jezero ne dolazi u naša duboka jezera jer ima dubinu od 6 m. I ovo jezero nije bez izvora vode koji mu osiguravaju stalnu svježinu i bogatstvo kisikom što pogoduje živom svijetu u jezeru. Prema provedenim mjerenjima ljetna temperatura vode u jezeru je Planina Šator je tijekom povijesti bila veoma često izložena požarima. Posebno su tridesetih godina prošloga stoljeća bili veliki požari kada su izgorjele velike površine šuma pod borom krivuljom iznad jezera. Pored tih šuma izgorjele su i šume običnoga i crnoga bora na nižim nadmorskim visinama.

oko 17 °C, a temperatura vode u izvorima je 6 °C. Ipak, za jako toplih dana temperatura vode se penje i do 20 °C. Jezero se zimi zamrzava jer dolazi u red naših visokoplaninskih jezera sa surovom i hladnom klimom. Tako je jezero zaleđeno od studenoga do travnja, a led dosegne i 70 cm debljine. Ovo je jako nepovoljno za ihtiofaunu koja u jezeru nije razvijena kao u drugim jezerima. Na sjevernoj i istočnoj strani jezera nalazimo bukovu šumu subalpinskoga tipa, sa zakrivljenim dijelovima debla što je posljedica dugotrajnoga ležanja snijega, a koja nešto niže prelazi u šumu bukve i jele. Pojava ove šume na ovom mjestu uvjetovana je temperaturnom inverzijom. S druge strane iznad dižu se šume bora krivulja, veoma vitalne, guste i

KRATKI RAZGOVOR

S. KRISTINA MARIJANOVIĆ, SSF

U ZNAKU KORIZME RAZGOVARALA: ANITA TOLO

estra Kristina Marijanović rođena je u Jajcu od oca Joze i majke Kate. Od njihove četiri kćeri još je jedna franjevka – s. Blaženka. U rodnom je gradu s. Kristina pohađala osnovnu i srednju školu. Prve redovničke zavjete u Družbi školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije položila je 2007. godine u Kloštru Ivaniću, a doživotne 2012. u Bugojnu. Studij kroatistike i germanistike završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom predavala je hrvatski i njemački jezik od 2014. godine. U ljeto 2021., a uslijed potreba Zajednice kojoj pripada, dolazi u Vareš i započinje raditi kao odgajateljica u Ustanovi za prihvat i odgoj djece „Mala škola”. 66

ožujak 2022.

◆ Nalazimo se u korizmenom vremenu u kojemu na neki način postajemo svjesniji da je korizma vrijeme koje nas podsjeća kako smo otkupljeni dragocjenom žrtvom Isusa na križu. Što za Vaš osobni duhovni put znači korizma? O korizmi možemo govoriti na razne načine. No, rečenica koja za mene ima posebno značenje u ovom liturgijskom vremenu glasi: „Obrati se i vjeruj Evanđelju” (Mk 1,15). Ove riječi naglašavaju kako smisao korizme nije u pokori, nego u obraćenju. U tom duhu, korizma za mene nije toliko vrijeme ‚trapljenja‘ (iako je i odricanje uključeno), koliko je to vrijeme traženja novoga načina življenja Evanđelja. Prije svega traženja

mogućnosti da budem bolja osoba ili ja osobno bolja redovnica – te da takva ostanem i kad korizma prođe. ◆ Jesmo li i koliko svjesni važnosti duhovnoga potencijala korizme? Korizma nije neko izdvojeno vrijeme, već je ona dio dinamike liturgijske godine. Cijela je pak liturgijska godina vrijeme stalnog kršćanskog hoda. U korizmenom vremenu taj hod je nekako više poosobljen: ja pred Bogom; ja pred drugim; ja pred sobom. Pozvani smo stoga, posebno u današnje vrijeme, bolje, jasnije i možda ozbiljnije promatrati sebe u odnosu na sebe, na druge i kao najvažnije – promatrati sebe u odnosu na Boga.

◆ Danas se korizmeno vrijeme doživljava kao vrijeme žalosti i tuge, jer se, kako kažu, moraju odreći svoga omiljenog pića ili omiljenih slastica. Znači li korizma nužno i odricanje materijalnih dobara? Uvriježeno je mišljenje da je korizma vrijeme odricanja od materijalnih dobara. Površnost proizlazi iz jednostranog pogleda na korizmu kao zauzetog rada na vlastitom usavršavanju. Zato treba jasno kazati da to nije vrijeme žalosti ni tuge, a osobito nije vrijeme dijeta i dotjerivanja linije. Korizma nije svediva na odricanje i napor oko vlastitog spasenja. Ona je radije prihvaćanje spasenja darovanog u Kristu. Ipak, često me razuvjeri vlastito, ali i lica mnogih ljudi koje susrećem. I kad se odričemo materijalnih dobara – prvenstveno jela i pića, mi to odricanje ne znamo sakriti. Kao da često zaboravljamo na svetopisamske pouke o postu. U Evanđelju po Mateju stoji: „I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste” (Mt 6, 16), kako se nečega odriču i na taj način prijetvorno pokazuju da čine veliku, najveću žrtvu. Nadalje evanđelist Matej piše: „Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice” (Mt 6,17), to će reći – nasmij se. Radost odražava smisleni izbor odricanja – u korist nekoga. To se onda ne da odglumiti. ◆ Jesmo li dovoljno svjesni pravih vrijednosti na koje nas trebaju usmjeriti post i odricanje? Danas u javnom prostoru vidimo puno izvrnutih ljestvica vrijednosti – pandemija je na primjer u raznim životnim područjima razotkrila slabosti i ne-ljudskost našega društva. Stoga, cjelokupno današnje društvo treba neka nova usmjerenja, a mi vjernici pozvani smo vraćati se iskonskim kršćanskim vrijednostima. Neki i poste i odriču se za nešto što nije kršćanska vrijednost.

Podsjetila bih u tom kontekstu na tri stvarnosti koje nas prate kroz vrijeme korizme. Prvo je dakle post – odricanje od hrane, pića i drugih materijalnih stvari. Drugo, uz kršćanski post usko je vezana molitva, koja treba biti početak svakog djelovanja. Molitvom fokus odricanja stavljamo izvan sebe. Bog je središte, a u Njemu svaki post i odricanje dobivaju novu dimenziju i smisao. Mi dok molimo, znamo da nismo sposobni vlastitim snagama čak ni postiti ili odricati se od nečega. I zadnje, vrlo važno jest ono što proizlazi iz molitve i posta, a vraća nas našim bližnjima – djela milosrđa. Mi molimo, postimo i odričemo se nečega kako bismo nekome pomogli. Bez te dimenzije naše odricanje, koliko god bilo, postaje jalovo.

Korizma nije svediva na odricanje i napor oko vlastitog spasenja. Ona je radije prihvaćanje spasenja darovanog u Kristu ◆ Koliko je važno čitanje duhovne literature koja će nas pratiti kroz korizmeno vrijeme? Primjećujem da nove generacije vrlo malo ili skoro ništa ne čitaju. Postali smo generacija statusa. Čitamo brze i kratke vijesti na forumima i to nam ostaje samo kao neka misao dana koja vrlo brzo iščezne. Pročitati knjigu, duhovnu studiju ili poticajan tekst, znači na duže vrijeme otvoriti um i srce te dopustiti da u nama odraste, odnosno, da nam se javi i pomalo raste i ojača neka duhovna opcija. A za to je potrebno vrijeme, pa i vrijeme provedeno čitajući. Naš je unutarnji i vanjski svijet sazdan na riječima. Mi smo religija Riječi. Riječ je svuda oko nas i spoznajemo samo ono što verbaliziramo. Ako ne

čitamo, spoznaju ne možemo ni izreći ni misaono procesuirati. Dakle, mi smo u jednom krugu riječi. U tome se krije poticaj za čitanje duhovnog štiva tijekom korizme, posebno Svetoga pisma. Često čitamo duhovne poticaje i komentare na biblijske tekstove, a zaboravimo čitati Sveto pismo. Trebalo bi biti obrnuto – duhovni poticaji i komentari neka se kaleme na čitanje Biblije. ◆ Pred napadima svijeta koji govori o našim grijesima, uočavamo da je moći činiti pokoru zapravo milost. Prepoznajemo da je nužno pokajati se, priznati ono što ne valja u našem životu, otvoriti se praštanju, pripremiti se na praštanje, prepustiti se preoblikovanju. Kako to najlakše učiniti i koja bi u tom duhu bila Vaš korizmena poruka? Na početku sam spomenula riječi „Obrati se i vjeruj Evanđelju” (Mk 1,15). Ovdje bih istaknula tekst proroka Joela koji Crkva naviješta u liturgiji na početku korizme. Prorokova riječ upućena je njegovim suvremenicima koji su u znak pokore razdirali svoju odjeću i tako pokazivali spremnost za promjenom života. Kako ta gesta često nije bila odraz iskrene spremnosti za obraćenjem, promjenom misli i prakse življenja, prorok Joel poručuje: „Razderite srca, a ne halje svoje.” (Jl 2,13). Istinski se mogu pokajati samo oni koji su svjesni grešnosti svoga čina. Milost je ta duhovna spremnost. Bog nam daje tu milost. Sebi i vašim čitateljima rado bih savjetovala više tišine kako bi ova korizma urodila duhovnim plodovima. Naučimo čuti tišinu. To je ona pustinja u kojoj se Isus našao prije svog javnog djelovanja. To je naš Getsemanski vrt u kojemu čujemo svoj vapaj, danas često vrlo težak. No, vrt je to i u kojemu čujemo Božji odgovor u kojem se stapaju dubinski zov naše slabosti i Njegove snage. Abba, Oče! Blagoslovljena vam bila korizma. ☐ svjetlorijeci.ba

Roditeljima i djeci

Korizmeni hod s djecom PIŠE: ANAMARIJA ĆURO

orizma je vrijeme u kojemu se obično odricanjem i postom pripremamo za najradosniji blagdan – Uskrs. Iako nam se nekada čini kako iz ovoga liturgijskoga vremena trebamo izuzeti djecu, zapravo je prilika već sada učiti ih osnovnim kršćanskim vrijednostima na njima razumljiv i prihvatljiv način. Kako bismo djeci pristupili ispravno objašnjavajući im tek dio onoga što korizma jest, važno je da prvo roditelji porade na svom pristupu ovom svetom vremenu. U korizmenom se vremenu kršćani odriču slastica, cigareta, alkohola i drugih vidova tjelesnih užitaka, na taj se način pripravljajući za najveću kršćansku svetkovinu. Ipak, odricanje i djela milosrđa nisu svrha samima sebi. Naše uzdržavanje od hrane koju volimo, odricanje od društvenih mreža ili nekih loših navika, za cilj ima otvoriti nas za veće dobro. Stvoriti prostor unutar nas samih kako bismo više primjećivali drugoga i njegovu patnju. Premještanje fokusa sa žrtve na ljubav čini veliku

razliku u shvaćanju korizmenoga vremena i svega onoga što tada činimo. Korizma nam je prilika uvijek iznova nadići same sebe, odbaciti sve što nas priječi da pripravimo sebe za Uskrs. Ne zaboravimo da je Krist za nas bio kušan i trpio kako bismo svi upoznali njegovu ljubav, radost i mir koji pružaju utjehu u svakoj patnji. Stoga je važno od malih nogu djeci usađivati ispravan stav prema postu i odricanju, kao i prema djelima ljubavi i milosrđa. Ne zaboravimo kako djeca najbolje uče iz primjera njihovih roditelja i odgojitelja. U pedagoškom rječniku postoji načelo dosljednosti koje govori koliko je važno primjerom pokazivati da se i sami pridržavamo onoga što učimo djecu. Stoga budite vi oni koji će hodati s vašom djecom tijekom ovoga korizmenog vremena učeći ih koliko je važno činiti dobro i ponekad se odreći nečega što volimo kako bismo učinili neko veće dobro. U nastavku se nalaze zadaci za vaše najmlađe.

Korizmeni zadatak Razgovaraj s roditeljima o korizmi. Donesite zajedničku odluku o nekom dobrom djelu koje ćeš učiniti tijekom ovoga vremena. Možeš si odrediti po jedno malo dobro djelo za svaki tjedan ili odrediti nešto što ćeš činiti cijelu korizmu. Zapamti da je svako dobro djelo važno i veliko. Moj zadatak u korizmi:

ožujak 2022.

Kruh svetog Ante Za projekte KSA Nadžida Špago, Mostar 10 KM Marko Cvitanović, Sarajevo 10 KM N. N., Sarajevo 20 KM Mirza Hukeljić 20 KM N. N., Mostar 20 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 30 KM N. N., Sarajevo 30 KM Marina Puljić 30 KM David Slišković 50 KM Ivica Šmigoc 50 KM Marko Bulaja 300 KM Ž. U. Kufstein 256 EUR Blago Bagarić, Kufstein 544 EUR HKM Singen, Njemačka 500 EUR Drago i Marija Župarić, Kufstein 200 EUR Antonija Blatinić 50 EUR N. N., Livno 20 EUR

Za pučke kuhinje Humanitarni broj BH Telecom 14 KM N. N., Ljubuški 50 KM Lukša Šoljan – Sarajevo 100 KM Marijan Jozinović 100 KM Željko i Vera Blažević, Austrija 200 KM Kanton Sarajevo 8.476,58 KM Fondacija Artur Mc. Cluskey, Irska 4.485,00 EUR N. N., Švicarska 200 CHF Dan KSA 2021. Fr. samostan Jajce Ž. U. Nova Bila Ž. U. Bučići

1.525 KM 1.000 KM 300 KM

Za fond Kap dobrote Ilija Stipić Darko Dodig

50 KM 2.000 HRK

Za Leonitu Gabrić Darko Dodig

2.000 HRK

Za Patrika Ivanovića Darko Dodig

2.000 HRK

Za Ljiljanu Kranjc Darko Dodig Obitelj Vuleta

2.000 HRK 30 KM

ISPRAVKA IZ PROŠLOG BROJA: Umjesto Amela Mejić, treba biti Anela Mijić (Berlin 50 EUR)

Hrvatska katolička Misija Klagenfurt skupila je za Kap dobrote 7.923 eura (božićni dar) Popis darovatelja: A.P. 50, Ana i Anto Andrijević 50, Ana i Milan Mršić 100, Ana Marija Knežević 50, Anđelka i Anto Katić 50, Anđelka i Kruno Peranović 50, Anđelka i Martin Stjepanović 50, Andrea i David Zečević 50, Anela Gavran 50, Anica i Anto Dramac 50, Anica i Ilija Bošnjak 20, Anka Radošević 30, Ankica Šljivić 50, Ante Vukadin 100, Anto Bilić 50, Antonela i Marko Andrijević 100, Augustin Glavaš 50, Ban 100, Blaženka Vilus 25, Božica i Vjeko Mijić 50, Danica Tučić 20, David Dramac 30, Dragana Trtla 20, Drago Anić 30, Drago Sekić 20, Finka i Luka Joskić 50, Franjić 50, Gordana i Josip Mačinković 50, Hrkač 50, Ika Jurić 20, Ilija Miškić 50, Iva Dadić 20, Ivan Nakić 50, Ivanka i Juro Antunović 50, Ivo i Mara Anić 50, Ivo i Nevenka Mršić 50, Ivo Pejić 20, Jadranka i Juro Matijević 100, Jakica Krnjić 20, Janja i Jakov Vrdoljak 50, Janja i Tomo Pranjić 100, Janja i Zdravko Nikić 50, Jelena i Juro Grgić 50, Jelica Antunović 30, Jelka Ban 30, Josip Bogić 200, Jozefina i Štefo Marić 100, Kata i Andrija Miačević 50, Kata i Ivan Peranović 20, Kata i Mario Topić 100, Kata Knežević 20, Kata Savić 20, Kata Tunjić 20, Ljiljana i Franjo Perak 50, Ljuba i Anto Stipić 40, Ljuba i Petar Krnjić 100, Ljuba Satončić 10, Ljubica i Anto Antolović 50, Lucija i Željko Grgić 50, Luca i Jakov Grgić 50, Luca i Zlatko Tonjac 50, Luja Špionjak 50, Manda i Anto Šarić 100, Manda i Jakov Lučić 20, Mara Grgić 50, Mara i Drago Mršić 100, Mara i Franjo Knežević 30, Mara i Joko Ageljić 50, Marija Barbarić 50, Marija i Ivo Jelić 50, Marija i Martin Mikić 30, Marijana i Darijo Kovačević 100, Marjana Vidović 30, Marko Tonjac 20, Marta i Vladimir Grgić 100, Martin Jurić 10, Martinović 50, Milenka i Tadija Sadrić 50, Mira i Vilko Klindić 50, Mirjana i Niko Markelić 50, Mirko Miličević 100, Mišo Medić 50, Monika i Niko Oroz 50, N.N. 645, Pavo Ivić 200, Pere Vrdoljak 50, Perić – Ćorić 50, Pero Gavran 50, Pero Glavaš 100, Petar Međaković 100, Pravdić 100, Puškarić 50, Ruža i Jozo Marić 50, Ruža i Mijo Viljušić 50, Ružica Brodnig 100, Ružica Jozić 100, Sandra i Ivo Tunjić 50, Sanja i Dragan Rajič 50, Sanja i Josip Klarić 100, Sara i Mićo Osmakčić 50, Silvana i Joko Bijelonjić 50, Slavica i Vladimir Miškić 50, Smiljko Tuka 100, Snježana i Josip Bijelkanović 50, Snježana i Josip Zečević 50, Stipo Glavaš 50, Stipo i Kaja Grgić 50, Stipo Maglica 200, Stjepa Plišo 50, Svjetlana i Alen Đonlić 100, Terezija i Ivo Međaković 50, Terezija Tikvić 50, Tonka i Matija Petrović 50, Vera i Ivan Marinković 50, Verica Divković 10, Zbor – mladi 543, Željko Kovačić 50, Željko Ćamber 50, Zora i Ante Šimunović 80, Zora Katić 20, Zvonko Zečević 20. 70

ožujak 2022.

Naši projekti: Centar za fizikalnu terapiju Uz podršku CARDS programa Europske Zajednice, u suradnji s humanitarnim organizacijama Sprofondo-Bezdan (Sarajevo), Swiss Agency for Paece in BiH (Švicarska) i A.N.P.A.S (Italija), Centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju otvoren je 2004. godine. Centar raspolaže većim dijelom opreme koja omogućava pružanje kvalitetne i profesionalne fizikalne terapije. Osnovni cilj projekta je pružanje adekvatne psihosocijalne i medicinske pomoći starijim osobama i djeci s teškoćama u razvoju koji svoja prava, zbog neuređenosti države, ne mogu u potpunosti ostvariti. Usluge fizikalne terapije su besplatne za djecu i socijalno ugrožene osobe u trećoj životnoj dobi. Imućnije osobe koriste usluge Centra uz minimalnu nadoknadu (donaciju), kako bi se barem djelomično pokrili režijski troškovi. Kontakt osoba: Marija Ivanković, fizioterapeutkinja Telefon: 033 728 868 Radno vrijeme: 10 – 18h svaki radni dan

VIJESTI

Napad na sjemenište u Burkini Faso Papinska zaklada Pomoć Crkvi u nevolji izvijestila je kako su sjemenište sv. Kisita iz Bouguija u istočnoj Burkini Faso napali „neidentificirani naoružani ljudi”, u noći s 10. na 11. veljače. U incidentu nitko nije stradao, ali je sjemeništu nanesena velika materijalna šteta. Lokalni su izvori rekli ACN-u kako su vidjeli skupinu džihadista koji su motorima ušli u sjemenišni kompleks oko 20 sati te se zadržali oko sat vremena. Zapaljene su dvije spavaće sobe, učionica i jedno vozilo, a još je jedno ukradeno. ACN je izvijestio kako je oružana skupina uništila raspelo, rekavši sjemeništarcima kako ne žele vidjeti križeve. Sjemeništarcima je također rečeno da odu, te su im zaprijetili da ako se vrate, bit će ubijen svatko tko se nalazi u tim prostorijama. svjetlorijeci.ba

Recepti s. Anđelke Jakovljević

Zapečeni krumpir u ljusci sa sirom i začinima

Potrebni sastojci: ■ 8 većih krumpira ■ 200 g ovčjeg sira ■ 200 g mladog sira ■ 200 g kiselog vrhnja ■ 100 g ribanog sira gauda ■ 50 g maslina zelenih punjenih paprikama ■ 2 manje kisele paprike ■ 2 žlice nasjeckanog začinskog bilja (majčina dušica, ružmarin, origano) ■ 2 žlice maslinovog ulja ili otopljenog maslaca sol, papar

Priprema: Krumpir dobro operite, stavite ga u vodu, malo posolite te stavite kuhati. Za to vrijeme dok se krumpir kuha, pripremite nadjev od sira. Ovčji sir isitnite a gaudu izribajte na krupni ribež. Mladi sir i vrhnje izmiješajte, dodajte u to usitnjeni ovčji sir i gaudu a potom na kockice izrezane masline. Umiješajte u nadjev još i začinsko bilje te po potrebi začine. Sol dodajte oprezno jer je ovčji sir uvijek slan. Kuhani krumpir izvadite iz vode i svaki prerežite na polovine. Pokapajte ga maslinovim uljem i pospite začinima i začinskim biljem. Krumpir poredajte u lim i na svaku polovinu krumpira stavite po žlicu nadjeva. Po nadjevu poredajte izrezanu papriku i pospite začinskim biljem. Pećnicu ugrijte na 200 °C. Stavite krumpir u vruću pećnicu i pecite oko 15 minuta dok nadjev i krumpir ne dobiju hrskavu koricu. Poslužite uz zelenu salatu.

ožujak 2022.

Biljna ljekarna

Upala dušnice

(akutni i kronični bronhitis) PIŠE: FRA JURO MARČINKOVIĆ

kutni bronhitis redovito nastaje zbog virusne infekcije i traje nekoliko dana. Javlja se češće, uglavnom u zimskom razdoblju i najčešće je popraćen običnom prehladom ili upalom grla, nosa i sinusa. Glavni simptomi akutnoga bronhitisa su kašalj, iskašljavanje sluzavoga sadržaja koji može biti proziran, bijeli, žućkasti, zeleni, a rijetko se mogu vidjeti i tragovi krvi. Simptomi traju desetak dana. Redovito nema posljedica, ali ponekada može dovesti do upale pluća. Javlja se glavobolja, bolovi u tijelu, a nadražajni kašalj može potrajati još nekoliko tjedana nakon prestanka drugih simptoma. Može se pojaviti kod svih, ali se u prvome redu javlja među djecom, a među odraslima se pojavljuje nakon četrdeset i pete godine. Zbog upale dušnice (akutnoga bronhitisa) godišnje preko 3000 pacijenta u Hrvatskoj završi na bolničkom liječenju. Kronični bronhitis predstavlja teži oblik bolesti bronhija. Najčešći uzrok nastanka kroničnoga bronhitisa je pušenje, a zagađenje zraka, prašina, ili otrovni plinovi u okolišu i na radnom mjestu mogu pridonijeti nastanku oblika ove bolesti. Dobro je znati da postoji i genetska sklonost za kronični bronhitis. Ako traje dulje od tri mjeseca, riječ je o kroničnom bronhitisu. Osim kašlja, javljaju se i napadaji teškoća s disanjem nakon napornoga posla. Nakon pedesete godine on se postupno povećava, a uzroci su ponajprije pušenje, udisanje nečistoga zraka i teške prehlade, a može nastati i kao posljedica 74

ožujak 2022.

neurodermatitisa. (Zbog neurodermatitisa potisnutoga kortikosteroidnim kremama može nastati spastični bronhitis ili alergijska astma.) Vrlo je važna prevencija bronhitisa. Jedna od najvažnijih stvari kod prevencije bronhitisa je da se izbjegava sve što iritira dišne organe a pogotovo bronhije. U prvom redu mora se izbjegavati pušenje i boravak u prostorijama gdje se puši i udiše dim od cigareta. Isto tako mora se nositi maska ako se u čišćenju prostorija gdje živimo i radimo koriste nadražujuća sredstva. Često uzrokuje akutni bronhitis gripa. Zato godišnje cijepljenje protiv gripe, osobito kod starijih i bolesnih osoba, pomaže u zaštiti protiv opasnoga virusa gripe. Da bi se spriječila gripa, a time i akutni bronhitis, treba prati ruke i dezinficirati ih alkoholom. Pušenje: Osobe koje imaju bronhitis ne smiju pušiti niti udisati duhanski dim pa trebaju izbjegavati prostorije u kojima se puši kako ne bi bili ni pasivni pušači. Ako se strogo ne pridržavate toga pravila, svi ostali pokušaji, bilo kojih lijekova ili biljnih pripravaka, neće doći do bilo kojega izlječenja bronhitisa.

Ako se ne liječi kronični bronhitis, mogu nastati promjene i bolesti pluća i srca. Zato bolest morate ozbiljno

shvatiti i svakako se savjetovati s liječnikom. Ima danas mnogo dobrih lijekova za liječenje akutnoga, ali još više kroničnoga bronhitisa. Uz sve ove lijekove preporučujem pripravke od ljekovitoga bilja koje donosim ovdje.

Oblozi od crne slačice (Brassica nigra). U ljekarni ili trgovini ekološke hrane nabavite prah od crne slačice pa 100 g pomiješajte s vodom temperature 45 °C tako da nastane gusta kaša. Namažite kašu na tanku kuhinjsku krpu, a preko toga stavite još jednu krpu i sve stavite kao oblog preko prsnoga koša i omotajte prozirnom folijom. Preko toga položite deblji ručnik, a još je bolja vunena deka. Ostavite obloge 2 – 3 minute pa pogledajte je li koža pocrvenjela – ako jest, odmah skinite oblog, a ako nije, ostavite ga još 2 – 3 minute. Najkasnije nakon 10 minuta morate oblog maknuti i oprati prsni koš toplom vodom. Oblog stavljajte tri dana, najbolje prije spavanja. Kad nestane crvenilo na koži, postupak oblogom možete ponoviti. Da se crvenilo povuče, koža se namaže maslinovim uljem ili uljem od gospine trave. Jednom na dan stavljajte naizmjenično obloge na prsa i leđa.

Metafore i putokazi

Nemoj okretati glavu Nemoj okretati glavu onomu tko ti lice potraži. Svi ponekad poželimo samo jedno jedino lice koje će nas razuvjeriti kako ipak nismo nevidljivi. Nemoj sakrivati pogled onomu tko ti oči potraži. Svi ponekad poželimo samo jedne jedine oči koje će nas razuvjeriti kako ipak nismo zaboravljeni. Nemoj uskratiti stisak onomu tko ti ruke potraži. Svi ponekad poželimo samo jedne jedine ruke koje će nas razuvjeriti kako ipak nismo bezvrijedni. Jednom čovjeku možeš biti cijeli svijet bez obzira na to što si cijelom svijetu samo tek jedan jedini čovjek. Sveti Franjo i vuk, Novi Šeher

ožujak 2022.

(Tekst i foto: J. Ćuro)

VIJESTI

Zlatni jubilej, 50 godina braka, obilježili su u veljači naši čitatelji Niko i Maša (Matija) Juričević. Iako rodom iz Bosne, upoznali su se u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Münchenu, a zadnjih 15 godina žive u Zagrebu. Imaju dvoje djece i četvero unučadi. Kao zlatnu lekciju iz svoga braka navode samo dvije riječi: šuti i slušaj. Iako im je život bio obilježen radom i borbom, kažu kako su im te godine ipak bile lijepe. U radosti, miru i smijehu prisjećaju se onoga što su prošli. Vjernost je životni stav koji preživljava test vremena. Ona je započinjanje jednoga puta i ostajanje na njemu, bez obzira na to koliko se često zaustavljamo ili padamo. Niko i Maša prepoznali su prave životne vrednote koje su ih uz Božju pomoć dovele do ovoga zlatnog jubileja. Uz želju da se još više vole, poštuju i cijene, čestitamo 50. obljetnicu braka. Neka Gospodin i dalje upravlja Vaše korake.

Humanitarni koncert za obnovu crkve U subotu i nedjelju, 19. i 20. veljače 2022. godine, u Franjevačkoj samostanskoj crkvi sv. Vlaha u Pridvorju održan je prvi humanitarni koncert za obnovu crkve sv. Petra i Pavla u Gvozdu, koja je stradala u potresu. Koncert je imao posebnu narav budući da je svojim sadržajem spojio gregorijansko pjevanje i njegove napjeve iz 9., 10. i 11. stoljeća sa suvremenom poezijom ovoga stoljeća. U izvedbi koncerta sudjelovali su profesor gregorijanskog pjevanja mr. art. mo. fra Marko Hrgota, Luko Paljetak, hrvatski književnik, akademik i pjesnik te fra Ivan Kramar, pjesnik i član Slavenske akademije književnosti i umjetnosti.

svjetlorijeci.ba

Trenutak u vremenu

Još od rata 1941. – 45. izgorjelu i djelomično porušenu crkvu u Suhom Polju na Kupreškom polju počeo je popravljati 1959. tadašnji župnik fra Anto Perković. (Iz kronike Bosne Srebrene)

NAŠI POKOJNICI

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Mara Augustinović

(†2019.) Prošle su tri godine otkad si nas napustila i otišla u Očev zagrljaj draga naša suprugo, majko, bako. Duge su ove godine, a bez obzira koliko godine prolazile, naše sjećanje na tebe se ne gubi. Tvoj blagi lik imamo još u očima, tvoj gromki glas nam još odjekuje u ušima, a neke tvoje riječi još čuvamo u srcima, one riječi koje su nam posebno ostale urezane i koje nećemo nikada zaboraviti. Počivaj u miru, do ponovnog susreta u Vječnosti. Tvoj suprug Ivan, djeca Kate, Marija, Ružica, Dragan, Ivica i Tomo s obiteljima 80

ožujak 2022.

Šimun Džolan

Filipović

Mijo Mišković Jure († 2000.) († 2012.) Neki kažu da vrijeme liječi sve, neki kažu da vrijeme briše sve. U našem slučaju nema ni lijeka ni brisanja. Svjesni smo smrti kao neizbježne činjenice, ali kao vjernici smo svjesni da to nije kraj. Do ponovnog susreta ostaje nam vjera. Vaši najmiliji

(1933. – 2022.) Okrijepljen sakramentima u ponedjeljak, 10. siječnja, u obiteljskoj kući u ramskom selu Rumbocima u dobi od 89 godina preminuo je vjernik Šimun Džolan – Markeša. Rođen je 7. listopada 1933. godine u Brajinovu Docu na Zahumu u katoličkoj obitelji Džolan od roditelja Ante i Luce (rođ. Markešić), koji su mu odmalena usadili kršćansku vjeru, poštenje i marljivost. Odrastao je na Zahumu uz sestre koje su preminule u mladosti – Lucu (blizanku), Katu, Delfu (preminulu u 43. godini) te još živuću Anu i brata Marka. Od ranoga je djetinjstva bio uključen u sve težačke

poslove svojih roditelja te učio čitati i pisati, što u onom kraju nije bilo uobičajeno za ondašnje prilike. Sakrament ženidbe u šćitskoj crkvi Uznesenja BDM sklopio je s Martom rođ. Nikolić 1955., s kojom je u složnom bračnom zajedništvu proveo 67 godina. Bili su blagoslovljeni dvojicom sinova: Ivanom i Andrijom koji su im podarili osmero unučadi i dvoje praunučadi. Pripadao je generaciji Ramljaka koji su proživljavali strahote Drugoga svjetskoga rata i poraća. Poput mnogih Ramljaka otišao je u Njemačku gdje je čestitim radom na građevini svojoj obitelji osigurao pristojan život. Nakon umirovljenja 1990-ih živio je sa suprugom i obitelji miran i jednostavan život posvećujući posebnu pažnju i brigu unučadi i njihovu školovanju. Uvijek se rado vraćao svom rodnom Zahumu, a kuću u Brajinovu Docu doživljavao je jedinim istinskim domom za koji je često govorio: „Evo moje kuće”. Bio je brižan suprug, vrijedna, odgovorna, skromna osoba, uvijek spreman na šalu. Radovao se susretima s ljudima za koje su vrata njegove kuće uvijek bila otvorena. Snagu za život crpio je u svakodnevnoj osobnoj i zajedničkoj molitvi te redovitom sudjelovanju na misnim slavljima nedjeljom i blagdanima sve dok je fizički mogao. Pokopan je na rumbočkom groblju u utorak, 11. siječnja, u nazočnosti obitelji, rodbine, prijatelja i znanaca. Misu zadušnicu uz lijes pokojnika i sprovodne obrede predvodio je domaći župnik fra Jure Perić u zajedništvu sa župnim vikarom Ivanom Jelićem. (M. C.)

Marina Lučić-Jozak

(† 2018.) Draga kćeri, draga sestrice Marina, drago najljepše ime Marina, kako si znala govoriti! Uskoro će se, 22. ožujka, navršiti četiri godine otkako si nas iznenada, tiho i tragično napustila.

Odnijeli te anđeli visoko, ali ostat ćeš u našim srcima duboko, zauvijek ćeš ostati radosni dio našeg srca a onaj tužni dio nosimo svakim danom iznova. Kada bih Ti darovati mogao makar mali trenutak života svog, da Te vidimo onako sretnu i nasmijanu. Anđele naš dragi, nedostaješ nam puno, srca naša za Tobom plaču, na grobu cvijeće i upaljene svijeće, naše rane na srcu i duši nikada zarasti neće. Ti si trag koji se ne može izbrisati, Ti si bol koju ne mogu preboljeti, zauvijek ćemo Te pamtiti i voljeti. Vječno ćeš živjeti u našim slomljenim srcima, stalno si u našim mislima i predivnim uspomenama. Molimo dragoga Boga da Te obasjava svjetlom ljubavi i vječnoga mira. U našim si molitvama do ponovnog susreta u vječnosti kod našeg Dragog Boga. Neopisivo nam nedostaješ. Počivaj u miru Božjem naš anđele dragi Marina. Neutješni tvoji najmiliji majka Manda, otac Jozo i braća Vedran i Mario kao i ostali koji su te poznavali

tužni trenuci. Nenadano, nepredvidivo, stigla je vijest da si sa svojom predivnom dušom napustila ovaj svijet i uputila se prema vječnom Božjem prebivalištu. Naši osjećaji su isti: tužni, i ostat će takvi dok smo na ovom životu. Utjehe nema. Počivaj u miru Božjem! Uvijek si u našim mislima i molitvama. Tvoji neutješni mama i brat! Bralo

Ivica Marko Josipa (†1993.) (†1993.) (†2010.) Vrijeme ne može popuniti prazninu koja je ostala iza vas, ostaju sjećanja i vječna ljubav. Neka vas dobri Bog nagradi za sve ovozemaljske patnje. Počivali u miru Božjem. Supruga i mama Ljerka, kćerka i sestra Ana s obitelji

Jure Knežević Kosin

(2012. – 2022.) Što je sjećanje na tebe ljepše, snažnije i veće, to je i danas teža pomisao na tvoj odlazak pred nama u svijet vječnog svjetla. Ali naša zahvalnost za tebe i tvoj život s nama uvijek pretvori bol sjećanja u tihu i nenametljivu radost za sve što si za nas i za mnoge učinio. Ljepotu prošlosti, tvoju ljubav prema nama i tvoje zajedništvo s nama ne nosimo kao bol prisjećanja, nego kao vrijedan dar zbog kojega ti uvijek ostajemo zahvalni. Tvoja zahvalna obitelj

Rajna Klaser Ledoux

(†2015.) Premila naša Rajna, draga kćeri i predraga sestro. Sedam tužnih godina se navršilo otkako su u nama zavladali teško zamislivi

Obavijest Svjesni smo važnosti koju spomen na vaše drage pokojne ima za vas. Zato vas molimo da tekstovi koje želite objaviti kao sjećanje na njih ne sadrže više od 100 riječi kako bismo mogli objaviti sva pristigla sjećanja. Hvala vam na razumijevanju.

svjetlorijeci.ba

! a d u n o p a n e v t s J e d in

štarina!

i od 18 KM + po en cij po te pi ku e jig kn ije dv e ov či lja Samo u ve

15 KM

8 KM

Nisam bio heroj

Fra Benedikt je zapisao potresno svjedočanstvo o svom kalvarijskom hodu kroz 7 godina zatvora i 49 godina života u komunističkom režimu tadašnje Čehoslovačke. Čitajte o ustrajnosti Božjem pozivu koji fra Benedikt nije napustio usprkos ucjenama i zatvaranju.

Od obale… do obale

O životu misionara fra Augustina Augustinovića čitajte u redcima knjige Od obale do obale u kojoj piše o životu s drugima, ali i o vlastitom duhovnom rastu kroz sve životne događaje. Fra Augustin je za života djelovao u Venezueli, a malo nakon njegove smrti pokrenut je proces za proglašenje blaženim.

033 726 200, 060 33 88 018, redakcija@svjetlorijeci.ba, www.svjetlorijeci.ba

Franjevački medijski centar Svjetlo riječi

Tiskano Revija Knjige Kalendari

Digitalno Mrežna stranica Video emisija Radio emisija

Knjižare Vitez

030 710 336

Livno

034 201 111

033 726 200 www.svjetlorijeci.ba

Korizmeni po

pust u Svjetlu

riječi

Molite i razmatrajte uz pobožnosti Gospina plača i Puta križa te prigodne tekstove za korizmeno vrijeme. Pripremite svoju dušu za radost Uskrsnuća.

Samo u korizmi sve tri knjige kupite po cijeni od 28 KM + poštarina! Tel.: +387 33 726 200, Viber: +387 60 33 88 018, E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba