Sveti Franjo Asiški

Raoul Manselli

Sveti Franjo Asiški Editio maior RM-SF 00.indd 1

7.3.2013 22:09:27

RM-SF 00.indd 2

7.3.2013 22:09:29

Raoul Manselli Sveti Franjo Asiški

RM-svFranjo.indb 1

28.10.2011 16:32:29

Naslov izvornika Raoul Manselli San Francesco d’Assisi (Editio maior) © EDIZIONI SAN PAOLO s.r.l., 2002 Piazza Soncino, 5 – 20092 Cinisello Balsamo (Milano) www.edizionisanpaolo.it Distribuzione: Diffusione San Paolo s.r.l.

Corso Regina Margherita, 2 – 10153 Torino

Hrvatsko izdanje Raoul Manselli Sveti Franjo Asiški (Editio maior) © FMC Svjetlo riječi, 2011.

Zagrebačka 18, BiH – 71000 Sarajevo www.svjetlorijeci.ba

RM-svFranjo.indb 2

28.10.2011 16:32:30

Raoul Manselli

Sveti Franjo Asiški Editio maior S talijanskog preveo

Miroslav Jurešić

Sarajevo 2011.

RM-svFranjo.indb 3

28.10.2011 16:32:30

Nakladnik Svjetlo riječi, Sarajevo Za nakladnika Miljenko Petričević Urednik Ivan Šarčević Grafičko oblikovanje Branko R. Ilić Tisak Dobra knjiga, Sarajevo

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 27-789.32:929 Franjo Asiški 929 Franjo Asiški MANSELLI, Raoul Sveti Franjo Asiški / Raoul Manselli ; preveo s talijanskog Miroslav Jurešić. - Sarajevo : Svjetlo riječi, 2011. - 492 str. ; 21 cm Prijevod djela: San Francesco d’Assisi. Bibliografija: str. 466-482 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst.

ISBN 978-9958-24-007-2 I. Franciscus Assisiensis, sanctus vidi Manselli, Raoul COBISS.BH-ID 19149574

RM-svFranjo.indb 4

28.10.2011 16:32:30

UVOD Marco Bartoli

Ovu smo knjigu iščekivali preko dvadeset godina. Točnije od 1980., od godine kada je Raoul Manselli, na koncu jednog od svojih univerzitetskih predavanja, objavio njezino tzv. editio minor pod naslovom Sveti Franjo Asiški, na upotrebu studentima koji su trebali polagati ispit.1 Unatoč svom provizornom karakteru, ovo je izdanje doživjelo golem izdavački uspjeh izvan kruga studenata Sveučilišta “La Sapienza”, kojima je bilo izvorno namijenjeno. Već naredne godine u Parizu je objavljen prvi prijevod na francuskom jeziku2, dok je talijanski izdavač, u roku od dvije godine, od njega načinio druga tri pretiska.3 Uspjeh se zacijelo dugovao glasovitosti koju je Manselli odavno uživao kod svih istraživača franjevačkih pitanja, ali i sadržaju ovoga rada, koji je, u laganom i pristupačnom obliku, predstavljao plod mnogih godina proučavanja. Međutim, kao što to biva s radovima koji u osnovi služe za sveučilišno predavanje, ovo je djelo bilo posve lišeno aparature s bilješkama te ga je sam Manselli definirao kao editio minor kako bi ga razlikovao od editio maior koje je još pripremao.

Iščekivanje ovoga editio maior bilo je kod stručnjaka pojačano činjenicom da je, upravo iste godine u kojoj su bile tiskane skripte, pri kapucinskom Povijesnom institutu također objavljeno i jedno drugo 1 2 3

R. Manselli, San Francesco d’Assisi, Rim 1980.

R. Manselli, Saint François d’Assise, franc. prijev. H. Louette, Pariz 1981.

Za Mansellijeva djela danas je dragocjena Bibliografia di Raoul Manselli, prir. E. Pásztor, Centro Italiano di Studi sull’Alto Medioevo, Spoleto 1994. (tekstovi, studije, isprave, 9) 7

RM-svFranjo.indb 7

28.10.2011 16:32:31

Mansellijevo fundamentalno djelo o franjevačkim izvorima: “Nos qui cum eo fuimus”. Prilog franjevačkom pitanju4, koje je odmah izazvalo veliku raspravu među znanstvenicima.5 Pitanje koje su mnogi tada postavili bilo je pitanje odnosa između Svetoga Franje i “Nos qui cum eo fuimus”. Naime, u “Nos” Manselli je bio ušao u preosjetljivo pitanje interpretacije i vrednovanja franjevačkih izvora, istraživanih, tako reći, u njihovoj egzegetskoj i filološkoj vrijednosti. Naprotiv, u Svetomu Franji je pak postavio komplementaran, ali drugačiji cilj povijesne upotrebe tih istih izvora u svrhu rekonstruiranja osobe i djela asiškog sveca u kontekstu društva njegova vremena. Stoga je, kako bi se razumio ovaj odnos, bilo potrebno sačekati editio maior, jer bi samo aparatura s bilješkama mogla potpuno otkriti Mansellijevu upotrebu perikopa koje je on proučavao u “Nos qui cum eo fuimus”.

Editio maior Svetoga Franje za Mansellija je možda bila najvažnija preokupacija u godinama 1980-1984. Oci kapucini iz Povijesnog instituta na Grande Raccordo Anulare u Rimu još se sjećaju dugotrajnog perioda istraživanja koje je on proveo u njihovoj biblioteci, upravo s ciljem pripravljanja svih bilješki nužnih za objavljivanje. S druge strane, ovo je bila praksa u njegovim radovima: prvo urediti sveučilišne skripte kako bi ih podvrgnuo rešetanju studenata kroz čitavu godinu predavanja, a zatim, ukoliko je u to bio uvjeren, proslijediti sa službenim izdavanjem za znanstvenike. Još otkada je predavao u Torinu, započeo je s Tekstovima za proučavanje katarske hereze (1964), a zatim s Grgurom Velikim (1967), Fridrikom Barbarossom (1968), Fridrikom II., kraljem Sicilije (1970), Devijantnim pojavama u srednjemu vijeku: četiri primjera političke zbilje (1973), Pučkom religijom u srednjemu vijeku (1974), Magijom i vještičarenjem u srednjemu vijeku (1976) sve do Ta4

R. Manselli, “Nos qui cum eo fuimus”. Contributo alla questione francescana, Rim 1980. (Bibliotheca seraphico-capuccina, 28).

Za uvođenje u raspravu i historiografsku problematiku izazvanu Mansellijevim “Nos qui cum eo fuimus”, vidjeti E. Menestò, La “questione francescana” come problema filologico, u: Francesco d’Assisi e il primo secolo di storia francescana, Torino 1997., posebice str. 121-132.

5

8

RM-svFranjo.indb 8

28.10.2011 16:32:31

lijanske nacije u njezinom povijesnom razvoju i historiografskoj raspravi iz 1979. koja je prethodila skriptama o Svetomu Franji.6 U svakom slučaju, uspjeh i interes izazvan prvim izdanjem Svetoga Franje uvjerili su Mansellija, ako je slučajno bilo potrebe za tim, u apsolutnu nužnost objavljivanja kritičkog izdanja (editio maior), na kojemu je, kao što je rečeno, počeo intenzivno raditi, tako da se, kada je njegov život bio iznenada prekinut 20. studenog 1984., među mnogim stvarima koje je ostavio nedovršenima nalazio i konačni tekst njegovog Svetog Franje.

Ovo je tekst koji se danas, konačno, objelodanjuje.

Zbilja, s jednom određenom emocijom prije godinu dana je pisac ovoga teksta slučajno upoznao gotovo dovršen rukopis Svetoga Franje Asiškoga. Editio maior koje je Elio Guerriero čuvao s nježnom brižljivošću pri Edizioni San Paolo u Cinisello Balsamu. Točnije, radilo se o dva dosjea koja su sadržavala dva sveska: prvi, rukopis od 97 stranica, sadržavao je sve bilješke što su se odnosile na tekst editio minor, te drugi, otipkani svezak od 59 stranica s tekstom od dva nova, posve neobjavljena poglavlja koja su trebala biti prva dva u novom izdanju.

Dosje su upotpunjavale dvije stranice, jedna s naslovnicom i druga s kazalom sveska, uz jedan primjerak editio minor u kojemu su, pored brojnih ispravki, Mansellijevom rukom bila naznačena mjesta na koja su trebale biti ubačene upute na bilješke. Nažalost, ipak su posve nedostajale bilješke u posljednjem poglavlju pod naslovom “Od La Verne do smrti”, dok su se one iz prethodnog poglavlja, “Franjo u svojim spisima”, završavale s bilješkom 13.

Odmah je postalo očitim da se radilo o materijalu od velikog značenja. Prije svega zbog prisutnosti dva posve neobjavljena poglavlja koja su, kao što je jasno pokazivalo otipkano kazalo, trebala prethoditi tekstu prvoga izdanja. Prvo od dva nova poglavlja nosi naslov “Izvori 6

Za podatke koji se odnose na ove sveučilišne skripte vidjeti Bibliografia di Raoul Manselli, prir. E. Pásztor, nav. u bilj. 3. Za cjeloviti profil njegove uloge odgojitelja i profesora: Isti, Raoul Manselli. I valori della civiltà cristiana, u: Laici del nostro tempo, Rim 1987., str. 279-288.

9

RM-svFranjo.indb 9

28.10.2011 16:32:31

za povijest sv. Franje Asiškoga”, a drugo “Sveti Franjo Asiški u historiografskoj raspravi”. Nažalost, u dosjeu nije bilo ni traga bilješkama povezanima s ova dva poglavlja. Ipak, u otipkanom tekstu prvoga poglavlja, koje se odnosi na izvore, Manselli je srećom ručno obilježio sva mjesta na koja su trebale biti uvrštene reference na bilješke.

Nužan posao pri objavljivanju sastojao se prije svega u prepisivanju bilješki, kompletirajući rukopisne upute koje je Manselli ostavio.

Treba reći da je posao bio intenzivan, jer su takve upute često bile samo kratke, ali sigurno olakšane nekim novijim posthumnim publikacijama o Mansellijevim radovima, od kojih je posebice jedna, Franjo i njegovi drugovi, prir. Felice Accrocca, Alfredo Cocci i Alfonso Marini, objedinjavala mnoge studije o temama bliskim raspravama u ovoj knjizi.7 Popunjavanju praznina, koje su ostavile Mansellijeve rukopisne upute, ipak se odlučilo pristupiti s jednim strogim filološkim kriterijem, tj. rekonstruiranjem svih bibliografskih uputa ondje gdje su one bile sigurne, stavljajući, naprotiv, u uglate zagrade bibliografske upute koje je predložio priređivač, iako uvijek na temelju drugih Mansellijevih studija o istim temama. U svakom slučaju, nije se smatralo potrebnim integrirati navode i bibliografiju s prilozima koji su se pojavili nakon Mansellijeve smrti zbog jednostavne činjenice da ne bi nimalo koristili razumijevanju historiografskog pravca koji je doveo do redakcije Svetoga Franje.

Drugi moment rada nametnuo je zadaću ispunjavanja praznina koje se odnose na prva dva poglavlja. Zadaća nije bila teška. Naime, kao što je rečeno, Manselli je u prvomu poglavlju ostavio sve podatke s uputama na bilješke. Radilo se, dakle, o uređivanju tih bilješki koje su, pod punom odgovornošću priređivača, bile stavljene – kao što je rečeno – u uglate zagrade, koristeći druge Mansellijeve studije na istu temu. Za drugo je poglavlje zadaća bila još jednostavnija jer je, iako bez ikakve upute o 7

R. Manselli, Francesco e i suoi compagni, prir. F. Accrocca, A. Cocci i A. Marini, Rim 1995. (Bibliotheca seraphico-capuccina, 46). Ipak, vidjeti i Id., Da Gioacchino da Fiore a Cristoforo Colombo. Studi sul francescanesimo spirituale, sull’ecclesiologia e sull’escatologismo bassomedievali, uvod i prir. P. Vian, Rim 1997. (Nuovi studi storici, 36); Id., Scritti sul Medioevo, Rim 1994.

10

RM-svFranjo.indb 10

28.10.2011 16:32:31

bilješci, sam tekst bio povijest historiografije o sv. Franji te se stoga odlučilo staviti u bilješku (i u ovom slučaju među uglate zagrade) isključivo bibliografske podatke radova navedenih u tekstu. Sličnim se kriterijem vodio zatim i izbor u pogledu posljednjega poglavlja naslovljenog, kako je rečeno, “Od La Verne do smrti”. Ovdje bi bilo posve proizvoljno dodavati bilo upute bilo bilješke pa se stoga odlučilo urediti jednu jedinu početnu bilješku čitavoga poglavlja s bibliografskim referencama koje je sam Manselli označio u svoja druga dva priloga, iz teme i naslova očito veoma bliska ovdje obrađenim prilozima: Jedan dan na La Verni: sv. Franjo i brat Leon, Od Oporuke do oporuka sv. Franje i Posljednja odluka sv.

Franje. Bernard Kvintavalski i blagoslov sv. Franje na samrti.

S ovim nadopunama, za koje vjerujemo da poštuju realnost pristiglog historiografskog materijala, predstavljamo tekst ove knjige Sveti Franjo Asiški. Editio maior može konačno ugledati svjetlost dana kako bi ga upoznali i vrednovali svi, stručnjaci i oni koji to nisu. Oslanjamo se na sud stručnjaka jer je ovaj svezak, osim lijepa povijesna biografija – jedna od najboljih ikada napravljenih – o Franji Asiškom, također, prema našemu skromnom mišljenju, i jedna velika lijepa povijesna knjiga. Radeći na bilješkama lako se opaža ne samo velika erudicija autora (koji je poznavao ne samo cjelokupnu talijansku i njemačku bibliografiju, nego i francusku i englesku s nerijetkim izletima u slavensku historiografiju), nego i znanstvena senzibilnost s kojom pristupa izvorima.8 Naravno bit će onih koji se neće složiti s ovim ili onim zaključkom u ovoj knjizi, ali, smatramo, nitko neće moći ne priznati veliko poznavanje oruđa povjesničarevog rada od strane njezinog autora. Jer se jedna od 8

S druge strane, Mansellijeva znanstvena vještina bila je već ilustrirana prilozima i kongresima. Vidjeti L’opera storica di Raoul Manselli. Atti del seminario di studio (Lecce, 20 novembre 1986), prir. B. Vetere, Galatina 1988. i komemoracije E. Pásztor, u: “Archivum Franciscanum Historicum”, 78 (1985), str. 490-493; M. Maccarronija i Pietro Zerbija u: “Rivista di Storia della Chiesa in Italia”, 40 (1986), odnosno str. 575-578. i 578-586; Diega Quaglionija u: “Il pensiero politico”, 18 (1985), str. 275-276; A. Marinija, Ricordo di Raoul Manselli nel quinto anniversario della morte, u: “Studi e materiali di Storia delle Religioni”, 55 (1989), str. 291-295.

11

RM-svFranjo.indb 11

28.10.2011 16:32:31

najvećih vrijednosti ovoga sveska nalazi upravo u činjenici da se radi o pravoj povijesnoj biografiji, koja je koliko težak toliko i osjetljiv književni žanr. Kao što je prije izvjesnog vremena primijetio Jacques Le Goff u uvodu svoga maestralnog Svetoga Luja: “Tijekom XX. stoljeća, a na poseban način u pokretu nastalom iz ‘Anala’, postojalo je pomračenje povijesne biografije, unatoč nekim briljantnim izuzecima [...]. Danas kada povijest poznaje, zajedno s društvenim znanostima, period intenzivne kritičke revizije svojih istina u okviru krize opće promjene zapadnih društava, čini se da je biografija dijelom oslobođena pat pozicije u kojoj su je blokirali neki lažni problemi. Ona upravo može postati privilegirana osmatračnica za korisno promišljanje uvjerenja i ambicija zvanja povjesničara, ograničenja njegovih stečevina, redefiniranja za kojima on ima potrebu.”9 Izgleda da je danas, u svjetlu ove knjige, jedna od Mansellijevih zasluga, kojemu na jednoj određenoj točki njegove historiografske misli sigurno nije nepoznata opčinjenost tzv. metodom “Anala”, upravo ova: da je u trenutku u kojemu to malobrojni čine krenuo neprohodnom, ali očaravajućom stazom povijesne biografije.

Ne treba, naime, zaboraviti da je Manselli stigao do sv. Franje tek u posljednjim godinama svoga života. Njegova je karijera povjesničara započela sa studijama o Normanima u prvom križarskom pohodu, tj. s temama političko-vojne povijesti, dragim njegovom učitelju Pontieriju koji ga je uveo u povijesna istraživanja u Napulju. Kasnije, zahvaljujući i susretu s Raffaellom Morghenom, specifičnije se prebacio na povijesno-religiozne teme, stvarajući tri remek-djela kao što su Hereza zla, posvećeno katarskoj herezi, “Lectura super Apocalipsim” di Pietro di Giovanni Olivi. Istraživanja o srednjovjekovnom eshatologizmu, posvećeno nadasve post-joakimovskoj eshatologiji, te na koncu zbirka Studije o herezama XII. stoljeća, koja je postala klasik o srednjovjekovnoj religioznoj marginalnosti. Ipak treba imati na umu da Manselli, iako dosežući vrhunac svoje produkcije o ovim temama povijesno-religioznog karaktera, nikada nije napustio svoje početne interese za opću povijest,

9

J. Le Goff, Saint Louis, Pariz 1996.; tal. prijev. Torino 1996., str. XVIII-XIX. 12

RM-svFranjo.indb 12

28.10.2011 16:32:31

kao što to svjedoče cjelokupna njegova aktivnost predsjednika Centra za studije visokog srednjeg vijeka u Spoletu i naslovi njegovih sveučilišnih predavanja.

U tom smislu, i nakon što se počeo neposredno zanimati za Franju Asiškoga, Manselli nikada nije postao franciskanist u strogom smislu: on je bio i doživljavao se medievistom, iako zacijelo medievistom koji se zanimao i za franjevačku povijest. Drugim riječima, Manselli nikada nije shvaćao franjevačku povijest kao “povijest po strani”: za njega Franjo potpuno pripada složenim povijesnim zbivanjima europskog i mediteranskog XIII. stoljeća te samo u toj perspektivi može biti shvaćena i njegova biografska parabola.

Zacijelo izgleda da je sve privlačilo Mansellija sv. Franji. Čak i prve studije o križarskim vojnama kao i one o joakimizmu ili devijacijama, sve su se ukrštale s figurom – apsolutno središnjom u njegovo vrijeme – asiškoga sveca. Ipak, teško je utvrditi – na udaljenosti od gotovo dvadeset godina – kada je Franjo postao zasebni predmet Mansellijevih istraživanja. Ako se neki datum može istaknuti, sa svim rezervama, onda je to 1973., kada je ponovno rođeno Međunarodno udruženje franjevačkih studija, čega je Manselli bio jedan od protagonista. Nije bilo slučajno što je na prvom kongresu Udruženja, održanom u listopadu te iste godine i posvećenom “Franjevačkom pitanju” od Sabatiera do danas, Manselli izložio uvodni izvještaj. U svakom slučaju, od tada ga zanimanje za Franju više nije napuštalo, dovodeći ga do obilne produkcije studija o franjevačkoj tematici, a da pritom ipak nije zapostavio druga polja istraživanja poput onoga, za njega veoma važnog, pučke religioznosti.10 Mansellijev pristup Franji Asiškom uvijek je, međutim, ostao – korisno je na to podsjetiti – strogo povijesni te, u tom smislu, strogo “laički”, kako se zaključuje iz ovih riječi u njegovom prvom poglavlju: “Nemojmo zaboraviti da problem koji sv. Franjo postavlja svomu povjesničaru nije 10

O važnosti i datiranju Mansellijevih istraživanja s obzirom na pučku religioznost, koja su se dijelom podudarala s istraživanjima o franjevačkom pitanju, vidjeti E. Pásztor, Introduzione, u: R. Manselli, Il soprannaturale e la religione popolare nel Medioevo, Rim 1985., str. VII-X. 13

RM-svFranjo.indb 13

28.10.2011 16:32:31

problem razumijevanja njegove individualne psihologije – to je zadatak psihologa i nije uzmanjkalo onih koji su pribjegli i psihoanalizi –, nije problem izgrađivanja i shvaćanja njegove koncepcije života, posebice one religiozne, a niti utvrđivanje i produbljivanje njegove ideje o teologiji Crkve – ovo će biti zadatak povjesničara teologije i duhovnosti –, nego je nešto drugo. On će morati odgovoriti na jasno pitanje koje su već suvremenici sebi postavljali, kako proizlazi iz epizode koju nam je tradicija prenijela, ali, sigurno, za naše ciljeve važno i u svakom slučaju valjano pitanje, onkraj njegove činjenične istine, pitanje brata Massea koji pita sv.

Franju zašto svi idu upravo za njim, Franjom, koji nije lijep, nije moćan, nije plemenit, pa ipak privlači i oduševljava.”11 Manselli ne skriva, barem među recima, da i on sam osjeća Franjinu fascinantnost i privlačnost, ali nikada ne upada u apologetiku upravo zbog toga što je za njega, kao povjesničara, ta ista fascinantnost predmet proučavanja i istraživanja. U tom smislu, mnogo je više u kontinuitetu s Paulom Sabatierom po onomu što on sam pušta da se otkrije u drugom poglavlju.12 Naime, poput alzaškog povjesničara, i Manselli nije zainteresiran za isključivo hagiografsko iščitavanje asiškoga sveca, iako nijednom ne odbacuje u ovomu naslovu “sveti”, koji se Franji pripisuje već od naslova njihovih djela. Nakon 1980. stručnjaci za franjevačku povijest radije su govorili o “Franji Asiškom” bez drugih naslova ili o “Franji, sinu Petra Bernardonea” da bi na koncu izabrali anonimno “brat Franjo”. Manselliju je draže reći “sveti Franjo” ne zato da bi dao sud o svetosti (koji po pravu ne pripada povjesničarima), nego da bi naglasio da je ova svetost bila atribut koji su Franji pripisivali mnogi naraštaji žena i muškaraca i da ona možda predstavlja tajnu o kojoj je govorio fra Masseo.

11 12

Usp. I. poglavlje, str. 20-22.

Drugi su već povlačili ovu usporedbu između Mansellija i Sabatiera; vidjeti M. Sanfilippo, Ricordo di Raoul Manselli, u: “Quaderni medievali”, 19 (lipanj 1985), str. 5-9: “Manselli je možda suviše prihvatio model Paula Sabatiera (dotle da izgleda poput Sabatiera XX. stoljeća), ali njegovo evanđeosko i potpuno prianjanje uz Franju kao alter Christusa uvijek je bilo neupitno.”

14

RM-svFranjo.indb 14

28.10.2011 16:32:31

SADRŽAJ

Uvod – Marco Bartoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

I. IZVORI ZA POVIJEST SV. FRANJE ASIŠKOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Spisi sv. Franje Asiškoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 “Službeni” biografi sv. Franje Asiškoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Toma Čelanski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Bonaventura iz Bagnoregioa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Privatni izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Sistematski uređene privatne zbirke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Nesistematski uređene privatne zbirke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Drugi izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

II. SV. FRANJO ASIŠKI U HISTORIOGRAFSKOJ RASPRAVI . . . . . . . . . 51

III. EUROPA I CRKVA KRAJEM XII. STOLJEĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

IV. ASIZ U XII. STOLJEĆU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

V. TRGOVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Rođenje i mladost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 Obraćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 491

RM-svFranjo.indb 491

28.10.2011 16:32:56

VI. ŽIVJETI PREMA EVANĐEOSKOM MODELU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 U potrazi za Kristom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 Objava Evanđelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Dolazak drugova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159

VII. IZMEĐU RIMA I ASIZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 Prvo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 Franjo i Inocent III. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 Povratak u Asiz. Život manje braće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205 Razlika između Franje i Dominika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221

VIII. FRANJO I KLARA: “FRATRES ET SORORES MINORES” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232 “Ioculator Domini” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232 Ženski pokreti i Klara Asiška . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 Svjedočanstvo Jakova iz Vitryja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265

IX. EKSPANZIJA REDA OD INTERVENTA KURIJE DO DUŠOBRIŽNIŠTVA . . . . . . . . . . . . . 285 Problem Hugolina iz Ostije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 Izvan Italije: Francuska, Engleska, Njemačka i Mađarska . . . . . . . . . . 299

X. U SVETOJ ZEMLJI I ITALIJI: OD MUČENIŠTVA DO BOLESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315 U Europi i u Palestini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315 Franjina ostavka i uspjeh: povijesni razlozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 Patnja i hrabrost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348

492

RM-svFranjo.indb 492

28.10.2011 16:32:56

XI. PRAVILO I PRAVILA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359 Red i njegove institucionalne norme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359 Druge norme za život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376

XII. FRANJO U SVOJIM SPISIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 392 Latinski spisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 392 Talijanski spisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 415

XIII. OD LA VERNE DO SMRTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426 Stigme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426 Povratak u Asiz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441 Franjo Asiški: Pjesma brata Sunca – dvije posljednje strofe . . . . . . . . 450

Pogovor – Edith Pásztor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 459

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 465 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 483

493

RM-svFranjo.indb 493

28.10.2011 16:32:56

RAOUL MANSELLI jedan je od najvećih istraživača srednjega vijeka i stručnjaka za povijest prvotnog franjevaštva.

MANSELLIJEV ŽIVOTOPIS O SVETOM FRANJI ASIŠKOM objavljuje se posthumno s kritičkim aparatom i predstavlja završni rezultat autorova istraživanja o Svecu iz Asiza. Djelo nije monografija za specijaliste, nije životopis ograničen na anegdote i emocionalne doživljaje, nego uspio pokušaj tumačenja Franjina lika i ideala u društvu njegova vremena. Izvorno je ovo djelo nastalo kao skripta za predavanja studentima na rimskom sveučilištu Sapienza. Za upotpunjavanje literature Manselli je posvetio posljednje godine života, zajedno s neobjavljenim studijama o izvorima o svetom Franji te historiografskim raspravama. Smrt ga je spriječila da završi taj posao. Ovo, konačno, ažurirano izdanje, koje je autor volio nazivati editio maior, objavljeno je zahvaljujući marljivoj brizi njegova studenta, također povjesničara i franciskanologa Marca Bartolija.

UZ KOMPETENCIJU HISTORIČARA, Raoul Manselli posjeduje strast za pripovijedanje. Tako je napisao jedan od najljepših životopisa o svetom Franji koji su do sada objavljeni. Djelo je važno za istraživače, ali i pristupačno sve većem broju onih koji se oduševljavaju Poverellom – Asiškim siromahom.

www.svjetlorijeci.ba

RM-SF 00.indd 2

7.3.2013 22:10:44