Svjetlo riječi - broj 363

VJERA DRUŠTVO KULTURA

Godina XXXI. Broj 363 Sarajevo, lipanj 2013. Cijena 3,5 KM (15 HRK) omot.indd 1

www.svjetlorijeci.ba 29.5.2013 18:51:17

Pokrenut portal FMC Svjetlo riječi!

Novo u izdanju Svjetla riječi!

U ovoj knjizi je donesen samo jedan dio razgovora koji su podijeljeni na tri rubrike – vjera, društvo i kultura, što je i osnovni tematski koncept lista. Njihov kronološki poredak govori o naglascima i temama određenog razdoblja, ali i temama koje su tada bile dominantne. Tako su vrijeme osamdesetih godina obilježili intervjui koji su se bavili odnosom Crkve i socijalističkog (komunističkog) društva, teologijom oslobođenja i franjevačkom karizmom. Brojevi Svjetla riječi ratnog i poratnog vremena donose intervjue u kojima se problematizira rat na prostorima bivše Jugoslavije, pogubnosti i zlo nacionalističkih ideologija, moguća rješenja za nadvladavanje konflikata i organizacija države Bosne i Hercegovine. Posljednjih deset godina obilježavaju intervjui s akterima bosansko-hercegovačke i postjugoslavenske društvene, kulturne i političke scene, a u odnosu na prethodne godine, zastupljeniji su teolozi (domaći i strani) ali i poznati filozofi, sociolozi, umjetnici i kulturni radnici.

Iz Predgovora

sr04-05.indd 4

29.5.2013 14:27:55

Franjevačko sjemenište u Visokom je ustanova u kojoj se promiču zvanja za svećenike, vodi briga za poseban vjerski odgoj i obrazovanje zajedno s humanističkom i znanstvenom izobrazbom (usp. Kan. 234 §1), stoga je redovito usko vezano uz četverogodišnji program klasične gimnazije. Sjemenište ima svog glavnog prefekta (odgajatelja), dva pomoćnika i duhovnika.

Svi oni koji žele biti franjevci a već su završili srednju školu ili fakultet moraju proći razdoblje postulature, koja je prvi dio formacije kandidata za franjevački život. Postulatura je vrijeme u kojem kandidat – postulant traži da prihvati franjevački život.

Dnevni program za postulante je u skladu sa sjemenišnim a školski program je prilagođen. Kandidati su smješteni u samostanu u Visokom i imaju svog meštra (odgajatelja).

Rok za upis u Sjemenište i Postulaturu je 22. 6. 2013. do 11 sati.

Za dodatne informacije, prijave sjemeništaraca obratiti se na mail: josipmrnjo@yahoo.com. Kandidate za Postulaturu prijaviti na mail: fra.danijel@gmail.com ili se javiti na kontakte telefona fra Josipa Mrnjavca, I. prefekta sjemeništa i fra Danijela Rajića, meštra postulanata.

Za upis u Sjemenište ili Postulaturu su potrebni sljedeći dokumenti: • Krsni list • Upisana sv. potvrda i slobodno stanje (za kandidate postulature) • Osobno napisana i potpisana molba s točnom adresom i brojem telefona • Izjava roditelja o suglasnosti • Preporuka župnika o prikladnosti za redovničko i svećeničko zvanje • Izvod iz matične knjige rođenih • Liječničko uvjerenje • Originalni dokumenti o završenom školovanju (za sjemeništarce svjedodžbe od V. do VIII. razreda osnovne škole a za postulante od srednje škole) • Potpisana izjava da kandidat postulature nije u kreditu ili jamac Adresa: Franjevačko sjemenište i postulatura Ul. Bosne Srebrene 4 • BiH–71300 Visoko • tel: 032/738-277 Fra Josip MRNJAVAC I. prefekt sjemeništaraca

Fra Danijel RAJIĆ meštar postulanata

“Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju” (Lk 10,2).

sr04-05.indd 5

29.5.2013 14:33:37

đ&#x;”˜ tema broja

Svi MuĹĄiÄ?evi projekti MuĹĄiÄ?, koji nikada nije tajio da je fasciniran dolinom Sv. Ive, pretoÄ?io je svoj doĹživljaj jednog krajolika u graÄ‘evinu koja sklada himan Bogu prema kojemu teĹži sve: i duh, i biljka i beton đ&#x;”˜ PiĹĄe: Mirko JOZIĆ

I

zgradnja poruĹĄenog SvetiĹĄta Sv. Ivana Krstitelja u PodmilaÄ?ju imala je od poÄ?etka status jednog od najvaĹžnijih projekta Bosne Srebrene i miĹĄljena je kao zajedniÄ?ki poduhvat Provincije i Ĺžupe PodmilaÄ?je i predstavljala je vjerojatno najteĹžu zadaću u programu obnove i gradnje sakralnih objekata u poslijeratnoj Bosni.

VaĹžnost zadaće proizlazi iz Ä?injenice ĹĄto je Sveti Ivo Krstitelj u PodmilaÄ?ju jedno od najvećih hrvatskih svetiĹĄta pa su se pri planiranju njegove izgradnje postavljali zahtjevi koji nadilaze mogućnosti Ĺžupne zajednice. Nosilac tih zahtjeva mogla je biti jedino FranjevaÄ?ka provincija Bosna Srebrena. TeĹžina pak zadaće dolazi od zahtjeva za harmoniranjem razliÄ?itih potreba provincijskog svetiĹĄta i Ĺžupnog centra pri Ä?emu udovoljenje potrebama jednoga nipoĹĄto nije smjelo biti na ĹĄtetu drugoga.

Projekt SvetiĹĄte i Ĺžupni centar Sveti Ivo Krstitelj u PodmilaÄ?ju izdvaja se u joĹĄ jednom vidu kao specifiÄ?na zadaća: u pamćenju vjernika ovaj lokalitet ima znaÄ?enje svetog mjesta. FranjevaÄ?ka provincija Bosna Srebrena kao religiozna zajednica trebala je podizanjem nove graÄ‘evine postaviti znak svoje vjere kojom je jedino mogla i nadĹživjeti vlastita iskuĹĄenja povijesnog trenutka i potkrijepiti nadu vjernika u Bosni. Uvjerenje da svi franjevci Bosne Srebrene i svi vjernici Bosne i Hercegovine

Ĺžele obnovu Svetog Ive Krstitelja u PodmilaÄ?ju bilo je ishodiĹĄte svih razmiĹĄljanja u traĹženju najboljeg rjeĹĄenja.

Zbog iznimne vaĹžnost mjesta, zbog potrebe za neÄ?im istinskim kao i zbog visokih zahtjevâ zajednice trebalo je naći umjetnika koji bi se odgovorno i kompetentno upustio u avanturu dohvaćanja onoga ĹĄto po svojoj biti uvijek ostaje nedohvatljivo.

Crkva Svetog Ive u PodmilaÄ?ju kao i tamoĹĄnja Ĺžupna kuća u ratu su potpuno sruĹĄene. Po zavrĹĄetku rata Ĺžupnik fra Pero JuriĹĄić pozvao je 1996. arhitekta Marka MuĹĄiÄ?a iz Ljubljane, pokazao mu lokalitet na kojemu su bili samo tragovi nekadaĹĄnje crkve, Ĺžupne kuće i vanjskog oltara te ga zamolio, kako je sam pripovijedao, da u potpunoj slobodi koncipira buduće svetiĹĄte i Ĺžupni centar Sveti Ivo

Krstitelj. MuĹĄiÄ? je danima obilazio lokalitet, verao se po stijenama, pratio finu dnevnu igru svjetla i sjenâ, zavirivao u sve pukotine, fotografirao svaki cvijetak i s obilnim materijalom otiĹĄao u Ljubljanu da radi na projektu.

PoÄ?etkom ljeta 1998. MuĹĄiÄ? je izradio prvi projekt Nova crkva Sv. Ivana Krstitelja PodmilaÄ?je. Prema tome projektu crkva je locirana na plato na kojemu je i ranije stajala crkva, a kuća na mjestu sruĹĄene Ĺžupne kuće na sjevernoj strani doline. Na sjednici Vijeća za sakralnu umjetnost u PodmilaÄ?ju 30. srpnja 2002. gosp. MuĹĄiÄ? je priznao da “lokacija stare crkve predstavlja najsretnije mjesto za crkvu ...â€?.

Prema tome projektu Ĺžupna crkva ima oko 2.000 mjesta i svojim gabaritima odgovara veliÄ?ini platoa te ne dovodi u pitanje jedinstvenost krajolika: crkva je

6 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr06-09.indd 6

29.5.2013 14:35:11

đ&#x;”˜ duhovne stranice

O sakralnom i svet om S

veto je ono ĹĄto nas posve nadilazi i za Ä?im najdublje Ä?eznemo. Ono je oÄ?itovanje BoĹžje prisutnosti.

Otkrivanje svetoga, hijerofanija, moĹže se dogoditi u naĹĄem susretu s prirodom, u naĹĄem doĹživljaju ljudske ljepote, u naĹĄoj zahvalnosti za darovani Ĺživot, u naĹĄem Ä?itanju Pisma, u otvaranju sadrĹžajima obreda i sakramenata. A prije svega u Ä?eĹžnji za naĹĄim nutarnjim domom.

Mjesta gdje smo osjetili da nas je dotaklo, vremena u kojima nas je zahvatilo ono sveto posvećujemo naťim doŞivljajem prisutnosti svetoga te ta mjesta i ta vremena i sama za nas postaju svetima.

Iako smo uronjeni u sveti kozmos i proĹžeti njime, potrebno nam je da se svetoga trajno prisjećamo. To nam ne uspijeva uvijek izravno. Stoga gradimo mjesta pamćenja. Crkve, dĹžamije, hramovi i sinagoge podignute s tom nakanom prisjećaju nas naĹĄih susreta sa svetim ili mogu pobuditi Ĺželju za njima. Ono ĹĄto i njih Ä?ini sakralnim jest upravo pamćenje svetoga. U izgradnju sakralnih zdanja stoga nastojimo uloĹžiti naĹĄa ponajbolja znanja o arhitekturi i lijepome, o prisutnosti i svetome te ona za nas bivaju mjesta objave svetoga ukoliko u njih ulazimo oÄ?ekujući da nam se to sveto obrati. “Sakralnoâ€? je ono mjesto i ono vrijeme kojima stremimo u obrednom vjerovanju ili mistiÄ?kom osjećaju. A religija ga nastoji razluÄ?iti od “profanogaâ€?.

Bogoťtovni obredi i sakramenti uspostavljaju sveti prostor, sveto vrijeme, svetu prirodu i sveti Şivot. Utvrđujući

ono ťto je sveto, ťto uistinu jest, omogućuju nam sigurnu orijentaciju u svakodnevnom prostoru, vremenu i Şivotu.

A opreka sakralnoga i profanog zasniva se na kvaliteti svetoga te tek spoznaja te kvalitete omogućuje prodor svetoga u svijet. Kultura je jedino tako mogla nastati iz prirode.

Sa svetim, s oniriÄ?kim i kozmiÄ?kim dimenzijama svojega bića komuniciramo prije njegova pojavljivanja u jeziku.

S jedne strane, sveto je vezano uz svoja prvotna znaÄ?enja, doslovna, osjetilna: upravo je to njegova neprozirnost; s druge strane, doslovno (“profanoâ€?) znaÄ?enje vezano je simboliÄ?kim znaÄ?enjem koje na njemu poÄ?iva.

Stoga je potrebno da se trajno iznova prisjećamo najvaŞnijega: da je prisutnost BoŞje svetosti u sakralnome sakrament njegove prisutnosti u nama i u Şivotu samom.

NaĹĄa svetost nisu naĹĄa dobra djela, nego naĹĄa cjelovitost. Ona nam se trajno daje ukoliko se otvorimo onome tko nas Ä?ini cjelovitima i potpunima, onome tko nas Ä?eka u naĹĄem svetom zaviÄ?aju. Bog nas Ä?eka kako u dubini naĹĄega bića, tako i u cjelokupnoj arhitekturi kozmosa Ä?iji je govor tiĹĄina.

U dijelu misnog obrasca ĹĄto ga zovemo pretvorbom, svećenik pruĹža dlanove nad kaleĹž s vinom i pliticom s hostijama te izgovara Isusove rijeÄ?i s Posljednje veÄ?ere: “Uzmite i pijte – ovo je moja krv. Uzmite i jedite – ovo je moje tijelo.â€? Po svećenikovim rijeÄ?ima Isus izgovara rijeÄ?i pretvorbe i nad svakim od nas. Po njemu i ja postajem njegovo tijelo i njegova krv. U euharistiji Bogu prinosimo sami sebe, sve ĹĄto jesmo, mislimo i osjećamo, sve koje volimo (i ne volimo) i sve ĹĄto nas okruĹžuje, a Bog nam po naĹĄoj spremnosti na otpuĹĄtanje, na darivanje, sve vraća preobraĹženo, posvećeno, produhovljeno. Po euharistijskoj Ĺžrtvi mi ponovno primamo sav kozmos iz BoĹžje ruke. Sve ĹĄto jest Kristovo je tijelo i krv. U Kristu sav kozmos za nas zadobiva svoje duhovno lice. đ&#x;”˛ Jadranka BRNÄŒIĆ

10 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr10-11.indd 10

29.5.2013 14:38:08

KRIST GOSPODAR SUBOTE, Ä?uro Seder

đ&#x;”˜ boĹžja djela u bibliji

Svetost sedmoga dana Sedmi je dan sveti prostor susreta sa Stvoriteljem, s drugima, sa sobom i sa Ĺživotom. ÄŒuvati ovaj prostor znaÄ?i Ä?uvati naĹĄu ljudskost, a time i naĹĄ svijet

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Bruna VELÄŒIĆ

P

ojam svetosti u hebrejskom jeziku izvorno oznaÄ?ava odijeljenost i stoga, u prvom redu, oznaÄ?ava Boga, bitno odijeljenog od svijeta, transcendentnog, posve drugaÄ?ijeg. Serafi, koji prilikom Izaijina poziva u jeruzalemskom hramu triput ponavljaju “svet, svet, svetâ€?, izraĹžavaju time puninu BoĹžje svetosti, puninu njegova veliÄ?anstva i uzviĹĄenosti, koja se oÄ?ituje i time ĹĄto je Izaiji dano vidjeti samo “skute BoĹžjega plaĹĄtaâ€?. Nadalje, prema biblijskom poi-

manju, Bog je jedini svet, ali moĹže uÄ?initi svetima, odnosno posvetiti, i pojedine ljude, mjesta, vremena ili stvari, i tako ih na poseban naÄ?in odijeliti od drugih i od svijeta, za sebe. U tom smislu, sav je Izrael shvaćen kao “narod svetâ€?, izabrani narod, odijeljen od drugih naroda kao BoĹžja svojina. U izraelskom narodu Bog zatim posvećuje pojedine ljude kao svećenike i levite, pojedina vremena kao svetkovine i pojedina mjesta kao svetiĹĄta. Izabrani ljudi, dani i mjesta postaju tako posrednicima BoĹžje svetosti i vidljivi znakovi BoĹžje nevidljive prisutnosti u svijetu, a naÄ?in ophoÄ‘enja prema njima

12 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr12-13.indd 12

29.5.2013 14:39:08

đ&#x;”˜ svjetski dan

20. lipnja Međunarodni dan izbjeglica

Rezolucijom 55/76 Ujedinjenih naroda iz 2000. godine, 20. lipnja odreÄ‘en je MeÄ‘unarodnim danom izbjeglica, a poÄ?eo se obiljeĹžavati diljem svijeta 2001. godine, na 50. obljetnicu osnivanja Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i donoĹĄenja Konvencije o poloĹžaju izbjeglica (1951). UNHCR je osnovan s namjerom da pomogne izbjeglicama iz II. svjetskog rata pri povratku u domovinu ili pri njihovom preseljenju i integraciji u novu zemlju. Osobe o kojima se UNHCR brine nisu samo izbjeglice, nego i druge skupine, kao ĹĄto su traĹžitelji azila, izbjeglice koje se vraćaju kući, osobe bez drĹžavljanstva i neke osobe koje su raseljene unutar svojih drĹžava, a koje se obiÄ?no nazivaju interno raseljenim osobama. UNHCR definira dugotrajnu izbjegliÄ?ku krizu kao onu u kojoj je veliki broj ljudi u izbjegliĹĄtvu pet i viĹĄe godina. Neke osobe se nalaze u izbjegliĹĄtvu dulje od 30 godina. Afganistan, Irak, Somalija, Kongo i Sudan prednjaÄ?e meÄ‘u 10 zemalja s najvećim procentom izbjeglica. ÄŒetiri petine izbjeglica nalazi se u zemljama u razvoju. U KatoliÄ?koj crkvi papa Pio X. već je 1914. godine ustanovio Svjetski dan selilaca i izbjeglica koji se obiljeĹžava 15. sijeÄ?nja.

16 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr16.indd 16

29.5.2013 14:41:42

đ&#x;”˜ otvoreni prozor

Svijet bijede i beznađa

SiromaĹĄna Crkva, za siromaĹĄne Valja s papom Franjom Ĺželjeti Crkvu siromaĹĄnom i okrenutom svim vrstama sirotih, bijednih i nevoljnih đ&#x;”˜ PiĹĄe: Neven Ĺ IMAC

U

Vatikanu je 16. oĹžujka, pred viĹĄe tisuća novinara, novi rimski biskup – tako on sebe rado naziva – objasnio ĹĄto ga je potaklo da izabere ime Franjo za svoj pontifikat. Kad mu je, naime, tijekom konklave u Sikstinskoj kapeli kardinal Claudio Hummes iz Sao Paola prvi Ä?estitao na izboru rijeÄ?ima “ne zaboravi siromaheâ€?, Jorge Mario Bergoglio je “odmah pomislio na svetog Franju AsiĹĄkog, pa na ratove‌â€? i dodao: “Za mene je Franjo AsiĹĄki Ä?ovjek siromaĹĄtva, Ä?ovjek mira, Ä?ovjek koji ljubi i Ä?uva Stvoreno, Ä?ovjek siromah‌ o, kako bih volio Crkvu siromaĹĄnu, i to za siromahe.â€? Ovaj franjinski poziv na nasljedovanje UÄ?itelja suoÄ?ava se danas posvuda sa starim i novim oblicima neimaĹĄtine i bijede, ali i s kainskim pitanjem – zar sam ja Ä?uvar brata svoga?

Krenimo dakle od danaĹĄnjeg svijeta, nikad bogatijeg materijalnim dobrima.

Statistike UN-a kaĹžu da se u posljednjih 20-ak godina siromaĹĄtvo u svijetu smanjuje. Tako je 1990. godine 44%, od ukupno 5,3 milijarde ljudi, Ĺživjelo u uvjetima krajnje bijede – a to je nedostatak hrane i osnovnih obrazovnih i zdravstvenih uvjeta. Sada, kad na svijetu Ĺživi 7,1 milijardi ljudi, ta stopa je 21%. SiromaĹĄtvo se povuklo najviĹĄe zbog gospodarskog rasta Indije i Kine, gdje Ĺživi ukupno 2,6 milijarde ljudi. Ipak, krajnja bijeda joĹĄ uvijek mori brojne naĹĄe bliĹžnje u juĹžnoj Aziji i subsaharskoj Africi. Sve ukazuje da će se Afrika i dalje suoÄ?avati s najvećim teĹĄkoćama, ĹĄto zbog klimatskih promjena i nedostatka zemlje – Ä?esto, otete seljacima i prodane strancima! – a ĹĄto zbog posljediÄ?nog manjka vode i hrane. Pa, iako Afrika bi-

ljeĹži odreÄ‘eni rast, njezino siromaĹĄtvo Jeffrey Sachs, ugledni ekonomist i savjetnik Glavnog tajnika UN-a, pripisuje i politici MeÄ‘unarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, koji su siromaĹĄnom jugu svijeta nametnuli “deregulaciju financija, liberalizaciju trgovine, vjerovanje u ‘svetrĹžiĹĄte’, a ĹĄto je dovelo do rastakanja drĹžave, siromaĹĄenja zdravstva, obrazovanja i poljoprivrede, kao i do marginalizacije najsiromaĹĄnijih. Najgrublja pogreĹĄka bila je dogma da je pomoć loĹĄa stvar, a da jedino trgovina omogućuje rastâ€? (LibĂŠration, Pariz, 2. travnja 2013).

MeÄ‘utim, ono ĹĄto danas najviĹĄe pogaÄ‘a Ä?itav svijet jest rast nezaposlenosti.

Na to već odavna upozoravaju nobelovci-ekonomisti Stiglitz i Krugmann tvrdeći da su – s izrastanjem Kine u “svjetsku tvornicuâ€?, a Indije u informatiÄ?ki servis svijeta – proizvodni i usluĹžni kapaciteti u svijetu postali preveliki. U budućnosti dakle neće biti posla niti za sve, niti stalno. MeÄ‘unarodna organizacija rada

procjenjuje da će ove godine u svijetu biti 202 milijuna ljudi bez posla, a od toga 74 milijuna obrazovanih mladih ljudi. Taj će broj joĹĄ rasti, a od poÄ?etka sadaĹĄnjih kriza (2008) broj nezaposlenih u svijetu porastao je za 28 milijuna.

Bijeda viĹĄe nije posebnost siromaĹĄnih kontinenata. Ona kuca na vrata i donedavna bogatog svijeta, premda po drugaÄ?ijim mjerilima i pragovima siromaĹĄtva.

Tako je lani gotovo svaki sedmi stanovnik SAD Ĺživio u uvjetima siromaĹĄtva, tj. s manje od 22.200 dolara na godinu za obitelj s dvoje djece. Stanje se pogorĹĄava i u Europi. EU je bila proglasila 2010. godinom borbe protiv siromaĹĄtva, ali stanje se već ĹĄestu godinu pogorĹĄava, posebice ono umirovljenika, useljenika, ali i mladih ljudi, pa Ä?ak i djece, kojih već 19 milijuna Ĺživi ispod granice siromaĹĄtva. Zato Europska komisija predlaĹže hitno osnivanje fonda za najsiromaĹĄnije, od 2,5 milijarde eura za razdoblje 2014-20, ali tome se protive bogatije zemlje, pod izgovorom

18 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr18-19.indd 18

29.5.2013 14:45:02

đ&#x;”˜ razgovor

Marko MuĹĄiÄ? arhitekt

Sakralna arhitektura uvijek traĹži neĹĄto novo, neĹĄto ĹĄto nadilazi ono ĹĄto je bilo i ĹĄto je poznato đ&#x;”˜ Razgovarao: Drago BOJIĆ

M

arko MuĹĄiÄ? (1941) je slovenski arhitekt, Ä?lan Slovenske akademije znanosti i umjetnosti i od 2008. godine njezin dopredsjednik. Jedan je od najpoznatijih arhitekata na podruÄ?ju bivĹĄe Jugoslavije i njegovi su radovi prisutni od Slovenije do Makedonije. MuĹĄiÄ? je Ä?lan i Europske akademije znanosti i umjetnosti, ali i dopisni Ä?lan hrvatske,

srpske, bosansko-hercegovaÄ?ke i crnogorske akademije znanosti i umjetnosti.

Popis djela koja potpisuje Marko MuĹĄiÄ? je ogroman kao i broj nagrada koje je dobio za svoje stvaralaĹĄtvo. O MuĹĄiÄ?evom stvaralaĹĄtvu je objavljeno viĹĄe od deset monografija, a djela su uĹĄla u mnoge kataloge. Opus mu je raznovrstan: od vila, stambene arhitekture do spomen-obiljeĹžja, muzeja, parkova i trgova. ZnaÄ?ajan dio predstavljaju i sakralni objekti, meÄ‘u njima i dva u Bosni i Hercegovini.

Koncem osamdesetih godina MuĹĄiÄ? je projektirao Crkvu RoÄ‘enja BlaĹžene Djevice Marije u Kotor VaroĹĄu, a nakon zadnjeg rata i novu crkvu i cijeli kompleks svetiĹĄta u PodmilaÄ?ju.

ďż˝ Gospodine MuĹĄiÄ?u, ako poÄ‘emo od Ä?injenice da je Ä?ovjek na zemlji i graditelj te da njegove graÄ‘evine odraĹžava-

ju ne samo filozofiju stanovanja nego i naÄ?in humaniziranja prostora, ĹĄto je u tom kontekstu arhitektura, posebno ona sakralna?

U davnini je daleko prije drugih umjetnosti roÄ‘ena arhitektura iz silne potrebe da izrazi najdublje poruke druĹĄtva i njezinih graditelja. Arhitektura je bila i ostala kraljica simboliÄ?kih umjetnosti. Jasno, daleko najveći dio toga ĹĄto nas danas okruĹžuje i guĹĄi nije arhitektura nego graÄ‘evinarstvo koje u svojoj tehniÄ?koj, tehnoloĹĄkoj i funkcionalnoj sferi moĹže biti perfektno, ali mu nedostaju duboka duhovnost, simbolika, i kompleksna i sveobuhvatna estetika. Sve su to oduvijek i zauvijek karakteristike dobre sakralne arhitekture.

ďż˝ Uz druge, pred arhitektom su uvijek dva velika zadatka: pitanje odnosa s

26 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr26-31.indd 26

29.5.2013 15:03:22

đ&#x;”˜ misije u ĹĄvicarskoj

St. Gallen

K’o jedno tijelo i jedna duĹĄa Misijska zajednica St. Gallen jedna je od najaktivnijih i najsloĹžnijih hrvatskih misijskih zajednica u Ĺ vicarskoj đ&#x;”˜ Tekst i snimke: Marijan MARIJANOVIĆ

G

rad i kanton St. Gallen u istoÄ?noj Ĺ vicarskoj, dobili su ime po irskom misionaru-monahu Gallusu, koji je u 7. stoljeću na mjestu gdje joĹĄ i danas stoji samostanska Ä?etvrt utemeljio pustinjaÄ?ko obitavaliĹĄte.

Nekoliko desetljeća kasnije njegov nasljednik sv. Othmar utemeljuje benediktinsku opatiju – samostan, koji je kroz stoljeća bitno odreÄ‘ivao vjerski, kulturni i politiÄ?ki Ĺživot ovog dijela Ĺ vicarske, a i ĹĄire. Samostan se gasi 1805. godine, nakon niza vjersko-politiÄ?kih sukoba izmeÄ‘u drĹžavnih i samostanskih vlasti. Prekrasna katedrala i samostanska knjiĹžnica najvrjednije su znamenitosti grada a samostansko zdanje danas je pod zaĹĄtitom UNESCO-a.

U kantonu St. Gallen, na relativno malom prostoru, Ĺživi gotovo pola milijuna ljudi. Stranci su, kao i u svim drugim regijama, vrlo brojni, Nijemci najbrojniji.

Odmah do njih su doseljenici s prostora bivĹĄe Jugoslavije, meÄ‘u njima i vrlo brojni Hrvati – katolici iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, negdje oko pet tisuća, a u cijeloj istoÄ?noj Ĺ vicarskoj viĹĄe od deset tisuća.

Tako znaÄ?ajan broj “prisilioâ€? je crkvene vlasti da joĹĄ prije 40 godina utemelje Hrvatsku katoliÄ?ku misiju St. Gallen.

U poÄ?etku je misija “pokrivalaâ€? viĹĄe kantona, prostor je bio ogroman, dva misionara nisu mogla pokriti sve pastoralne potrebe. Prvi misionar bio je fra Karlo Lovrić. Misija je do 1990. godine imala uvijek dva duĹĄobriĹžnika. Mise su do tada slavljene, ĹĄto redovito ĹĄto povremeno, u viĹĄe od dvadeset mjesta. Te 1990. dolazi

do osnivanja novih misija. Prostor misije St. Gallen tada je bitno smanjen a za misionara dolazi fra Milan LonÄ?ar.

To je vrijeme u kojem zapoÄ?inje rat u Hrvatskoj i BiH, kada se i broj Hrvata na ovim prostorima naglo povećava.

Danas misija obuhvaća “velikiâ€? kanton St. Gallen, koji kao prsten okruĹžuje dva “malaâ€? kantona, tzv. Apenzellerland. U misiji danas djeluje fra Mićo Pinjuh, kao duĹĄobriĹžnik i voditelj misije. On je i nacionalni koordinator svih hrvatskih katoliÄ?kih misija u Ĺ vicarskoj i odgovorni urednik Movisa, glasila svih misija.

Njemu pomaŞe kao misijska suradnica – tajnica, katehistica i voditeljica zborova – prof. Dragica Boťnjak. Prostorije misije – jedan oveći peterosoban stan – smjeťtene su u centru grada St. Gallen, nedaleko od glavnog kolodvora.

Misa u St. Gallenu

Fra Mićo Pinjuh

32 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr32-33.indd 32

29.5.2013 15:26:32

đ&#x;”˜ komentar

Franjin paradoks Ĺ˝elje Franje iz Asiza su Ä?esto bile u suprotnosti s papinom sluĹžbom.

Hoće li novi papa to promijeniti – ili će zakazati? đ&#x;”˜ PiĹĄe: Hans KĂœNG

T

ko bi to mogao pomisliti: kad sam za svoj 85. roÄ‘endan odluÄ?io napustiti poÄ?asne sluĹžbe, polazio sam od toga, da se neće ispuniti moj san da joĹĄ jedanput doĹživim preokret u naĹĄoj Crkvi. I gle Ä?uda: moj teoloĹĄki Ĺživotni suputnik Joseph Ratzinger odstupa s papinske sluĹžbe i 19. oĹžujka, na njegov imendan i moj roÄ‘endan, sluĹžbu preuzima novi papa s iznenaÄ‘ujućim imenom Franjo.

Je li Jorge Mario Bergoglio razmiĹĄljao o tome zaĹĄto se dosad nijedan papa nije usudio izabrati ime Franjo, ime Franje iz Asiza, koji se s 24 godine odrekao obitelji, bogatstva i karijere? ZaÄ?uÄ‘ujuće je kako je papa Franjo od prve minute izabrao novi stil: bez mitre od zlata i dragulja, bez purpurnog skupocjenog krzna i porubljene mocete (plaĹĄta), bez ruÄ?no izraÄ‘enih crvenih cipela, bez dvorske raskoĹĄi. Novi papa govori jezikom naroda.

On narod moli za molitvu prije nego ga sam blagoslovi, plaća svoje telefonske raÄ?une, vozi se s kardinalima u autobusu, pere mladim prestupnicima noge, Ä?ak i jednoj muslimanki.

To bi Franju AsiĹĄkog obradovalo: to je ipak suprotnost od onoga ĹĄto je u njegovo vrijeme reprezentirao papa Inocent III. (1198-1216). K njemu je u pratnji jedanaestorice braće otiĹĄao Franjo da bi dobio odobrenje za svoj naÄ?in Ĺživota – po uzoru na sveto evanÄ‘elje.

Inocent III., koji je sa samo 37 godina izabran za papu, zavrĹĄio je teologiju u Parizu, bio je oĹĄtrouman pravnik, dobar govornik, sposoban administrator i rafiniran diplomat. Nikad jedan papa

LEGENDA O SV. FRANJI – SAN PAPE INOCENTA III., Giotto di Bondone

nije imao veću moć od njega, bio je apsolutni vladar, zakonodavac i sudac krťćanstva. Ali trijumfalni pontifikat se pokazao kao prekretnica. Pokazali su se znakovi propasti koji su dijelom ostali oznaka rimskog kurijalnog sistema i u naťe vrijeme: nepotizam, gramzivost, korupcija i sumnjivi financijski poslovi.

Tome nasuprot su se razvijali snaĹžni pokreti pokore i siromaĹĄtva – katari i valdenzi. Pape i biskupi su protiv ovih opasnih stremljenja nastupali sa zabranama, osudama pa Ä?ak i ratovima. I papa Inocent III. je protiv tvrdih “heretikaâ€? prakticirao politiku istrebljenja, ali je pokrete za siromaĹĄne ipak pokuĹĄavao integrirati u Crkvu. Tako je konaÄ?no, nakon malo oklijevanja, odobrio pravilo Franje AsiĹĄkog. FaktiÄ?ki je Franjo AsiĹĄki predstav-

ljao i predstavlja alternativu rimskom sustavu. Ĺ to bi se dogodilo da je Inocent nanovo ozbiljno shvatio evanÄ‘elje i da je razbio taj centralizirani, juridizirani, politizirani i klerikalizirani moćni aparat? On bi bio zacijelo jedini papa koji bi na temelju svojih sposobnosti i moći Crkve pokazao jedan drugi put. To bi krťćanstvo poĹĄtedjelo podjela i vjerskih ratova. Tako prakrťćanski zahtjevi Franje AsiĹĄkog ostaju do danas pitanja KatoliÄ?koj crkvi i papi koji se nazvao Franjom: paupertas – siromaĹĄtvo, humilitas – poniznost i simplicitas – jednostavnost.

To objaĹĄnjava zaĹĄto se dosad nijedan papa nije usudio uzeti ime Franjo. Ĺ to znaÄ?i to kad jedan papa Franjina izvorna krťćanska nastojanja Ĺželi prevesti u danaĹĄnji svijet?

44 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr44-45.indd 44

29.5.2013 16:01:34

đ&#x;”˜ povratak TarÄ?in

Pravi je marifetluk Ĺživjeti u Bosni, a posebno u apokaliptiÄ?nim vremenima rata i teĹĄkim godinama poraća. Vrijedi to i za TarÄ?in, maleno mjesto nedaleko od Sarajeva đ&#x;”˜ Tekst: Hrvoje VRANJEĹ

Snimke: Darko RUBČIĆ

U

priÄ?i Ive Andrića Ĺ ala u Samsarinom hanu, fra Petar, omiljeni i svakako najspominjaniji Andrićev franjevaÄ?ki lik, pripovijeda kako su njega i starog fra Miju u jednom hanu kod Visokog pijani hajduci pod vodstvom zlikovca i razbojnika DĹžeme htjeli nasilu oĹženiti za dvije lijepe vlahinje ĹĄto su se ondje zadesile. I dok je stari

fra Mijo spreman i umrijeti za obranu vjere i svoga zavjeta, fra Petar izgovara neĹĄto ĹĄto dobro oslikava bosansku i franjevaÄ?ku logiku Ĺživota: “Nije ovo mjesto gdje se vjera brani i za nju gine. Lako je poginuti i ući u Martyrologium, nego marifetluk je izvući se iz ove napasti u koju smo ni krivi ni duĹžni zapali.â€? Vrijedi to i za naĹĄe vrijeme. Pravi je marifetluk Ĺživjeti u Bosni, a posebno u apokaliptiÄ?nim vremenima rata i guravim godinama poraća. Vrijedi to i za TarÄ?in, maleno mjesto udaljeno od Sarajeva dvadesetak kilometara jugozapadno prema Konjicu i Mostaru. I njegovi mjeĹĄtani su dobro ovladali vjeĹĄtinom snalaĹženja u nevolji.

Ovo je reportaĹža o Ĺživotu ljudi u TarÄ?inu 20 godina nakon rata.

Divan nakon mise. U TarÄ?inu smo na duhovski ponedjeljak u poslijepodnevnim satima. Prije mise kratki susret i upoznavanje sa Ĺžupnikom don Lukom KesedĹžićem koji Ĺžuri zaliti cvijeće u crkvi. Ĺ˝upnik ne stanuje u TarÄ?inu nego dolazi iz Sarajeva. S njim je danas i don Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. Na misi smo s nekolicinom Ĺžupljana i Ĺžupljanki s kojima poslije

divanimo. Iako ih velika povijest rijetko pamti, obiÄ?ne ljudske sudbine uvijek su zanimljivije i Ĺživotnije, najÄ?eťće i tuĹžnije, od povijesti mjesta, povijesti gradnji, ruĹĄenja i posjeta velikih imena.

Ispred crkve prva nam je sugovornica Dragica Kvesić, koja pazi na crkvicu, obiÄ‘e ju ponekad, upali svjetlo. Rodom je iz Lepenice, kao ĹĄto su i mnogi drugi porijeklom iz KreĹĄeva i Lepenice. Nekad je u proĹĄlosti ovo podruÄ?je pastoralno pripadalo kreĹĄevskom samostanu do kojeg ĹĄto makadamskog ĹĄto asfaltiranog puta ima sedamnaestak kilometara. Dragica nam priÄ?a o onome ĹĄto najviĹĄe voli: o svojoj djeci. Dva sina i kći. Jedan je sin u Australiji, u Sydneyu, kojeg ne viÄ‘a godinama, tamo se i oĹženio, a drugi je u TarÄ?inu. Zaposlio se na IlidĹži, u Sarajevu.

Iza jednobrodne crkvice Sv. Ivana Krstitelja, koja je dovrĹĄena 1940. prema nacrtu Karla ParĹžika, nalazi se Ĺžupska kuća i ispred nje vrtni stol i stolice koje, mada Ĺžupnik ovdje ne boravi, i noću i danju, stoje tu netaknute. NaĹĄi nam sugovornici svjedoÄ?e da su u TarÄ?inu kraÄ‘e toliko rijetke da se nijedne ne mogu sjetiti. Ako ni zbog Ä?ega drugog, TarÄ?in zavrjeÄ‘uje da bude poznat ĹĄto u njemu nema lopova. U neposrednoj

46 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr46-47.indd 46

29.5.2013 16:03:04

đ&#x;”˜ moj dom

Zmija

BoĹžanstvo i Ä‘avao, lijek i otrov Jesu li zmije otrovnije za nas ili mi za njih? đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ivo LUÄŒIĆ

K

ad sam jednom naiĹĄao na zmiju u blizini Ravnog i fotografirao je, jedna me domaća Ĺžena zaÄ?uÄ‘eno upitala: Ĺ to je, bolan, ne ubi?!

Njezin stav je tipiÄ?an: sa zmijama nema suĹživota, svaku od njih treba ubiti.

On se temelji na narodnoj tradiciji koja zmijama pripisuju natprirodna svojstva i to, ĹĄto je najgore, danas uglavnom na strani zla. Na primjer, zmija je neuniĹĄtiva, ne moĹžeĹĄ je ubiti, ona uvijek oĹživi. TakoÄ‘er, vjerovalo se da zmije imaju hipnotiÄ?ka svojstva, kao i vukovi. HraĹĄanjski Ĺžupnik don Stjepan Batinović u Ĺžupnom vjesniku Dumo i njegov narod prisjeća se 1971. da je kao dijete sam gledao kako crnokrug zaÄ?arava pticu, “koja u krugovima oblijeće dok mu nije doĹĄla u Ĺžvaleâ€?. “To je

zorna slika borbe duĹĄe s Ä‘avolomâ€?, protumaÄ?io je dobri Dumo Batinović.

Petru IvaniĹĄeviću, politiÄ?aru iz Popova polja iz razdoblja izmeÄ‘u dva svjetska rata, zmije su ostavile cijeli registar strahova iz djetinjstva. Hutovski grad, utvrda silnika HadĹžibega u prvoj polovici 19. stoljeća, bio je pun natpisa tilsuma protiv zmija i “mnogi tvrde, da do danas joĹĄ niko nije vidio zmije u hutovskoj tvrgjaviâ€?, piĹĄe prvi ravnatelj Zemaljskog muzeja Kosta HĂśrmann u jednom od prvih brojeva Glasnika Zemaljskog muzeja.

Strahote koje tradicija pridaje tom neduĹžnom stvoru najbolje su utjelovljene u formi krilate zmije ili zmaja. Zmaj nastaje od zmije, dobiva krila i moĹže imati sedam glava. Zmaj nije ujedao kao obiÄ?na zmija, nego je valjda gutao sve ili spaljivao plamenom. Dovoljno je bilo i pomisliti na nj pa da se samre od straha.

Strah od zmija prenio se na sve zmijoliko, bez obzira bilo otrovno ili neotrovno.

Nije ih lako izazvati. Među oko 1,8 milijuna opisanih vrsta na zemlji (od vjerojatnih 5 do 30 milijuna) zmija ima tek

oko 3.400 vrsta. Taksonomski, zmije su podred unutar razreda gmazova. Tijelo im je prekriveno ljuskama. Preci su im liÄ?ili na guĹĄtere (zmajevi?), ali im se tijelo izduĹžilo, a noge zakrĹžljale, pa se kreću vijugajući. Broj kraljeĹžaka im je povećan na dvjesto, a kod nekih i viĹĄe od Ä?etiristo. VeliÄ?ina im se kreće od 10 cm do blizu devet metara, podaci su dostupni na wikipediji.

Zmija moĹže progutati veliki plijen, jer su joj kosti Ä?eljusti i nepca povezane samo tetivama. Nekima su Ĺžlijezde slinavke preoblikovane u Ĺžlijezde koje stvaraju otrov.

Tu sposobnost ima oko 400 vrsta zmija, meÄ‘u kojima ih je pedesetak opasno po ljudski Ĺživot. Zmijski otrovi su sastavljeni od razliÄ?itih proteina i gusta su tekućina mlijeÄ?no bijele do Ĺžućkaste boje. Ovisno o vrsti, otrov djeluje na ĹživÄ?ani sustav ili na krvne stanice i tkivo. Iako su zmije otrovnice opasne Ä?im se izlegu, one ne rasipaju otrov uzalud, a nekima nakon ĹĄto ga potroĹĄe trebaju tjedni da ga obnove.

Najotrovnija kopnena zmija na svijetu, australski kopneni taipan je miran i nije agresivan, no od njega je joĹĄ otrovnija Belcherova morska zmija, koja Ĺživi

48 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr48-49.indd 48

29.5.2013 16:05:08

đ&#x;”˜ mitologija

Kradljivac ljepote Za Parisom je samo Ĺžalila mladenaÄ?ka ljubav nimfa Enona, koja se u svojoj tuzi bacila na pogrebnu lomaÄ?u i skupa s njim otiĹĄla u carstvo sjena

menjem odluÄ?io se rijeĹĄiti novoroÄ‘enog djeteta te ga je ostavio na goru Idu. Kako već biva po grÄ?kom vjerovanju da nitko ne moĹže izbjeći sudbini, tako se ni Troja nije mogla oduprijeti svojoj propasti koju će joj donijeti kraljev sin.

PriÄ?a kaĹže da ga je odgojila medvjedica svojim mlijekom, a potom ga je prihvatio Prijamov pastir Agelaj i odgojio kao vlastita sina. Budući da je bio kraljevskog roda, izrastao je u krasna i vrsna mladića. Branio je druge pastire od razbojnika i zvijeri pa je prozvan imenom Aleksandar ĹĄto znaÄ?i zaĹĄtitnik muĹževa.

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Josip MRNJAVAC

Krasnim izgledom oÄ?aravao je sve, a posebice je ljubovao s nimfom Enonom.

Njegova osobnost nije promakla olimpskim bogovima, koji su mu dodijelili teťku zadaću da proglasi najljepťu boŞicu.

BoĹžica svaÄ‘e Erida htjela se osvetiti Heri, Ateni i Afroditi i stoga je pred njih bacila jabuku s natpisom “NajljepĹĄojâ€?. Naravno da se one nisu mogle usuglasiti pa je morao intervenirati sam Zeus. Ni njemu se nije ulazilo u svaÄ‘u s boĹžicama te ih je po Hermesu uputio mladom Parisu da on odluÄ?i. Ljudskim oÄ?ima boĹžice su bile sve jednako lijepe i dugo se kolebao

PARISOV IZBOR, Paul CÊzanne – 1862-1864.

P

rije nekoliko godina izaĹĄla je knjiga Pascala Brucknera Kradljivci ljepote, u kojoj je francuski autor opisao trenutaÄ?no stanje modernog duha s obzirom na odnos prema tijelu, drugome Ä?ovjeku, svijetu i uopće prema izvanjskoj ljepoti. Sintagmom pozlaćeno suĹžanjstvo ljepote izvrsno je iskazan taj odnos modernog Ä?ovjeka prema izvanjskoj ljepoti. Sve ĹĄto je mlado ujedno je i lijepo, a ĹĄto je lijepo mora trajati vjeÄ?no.

U ovakvoj teoriji pojavljuje se, barem za sad, nerjeĹĄiv problem i za glavne likove spomenute knjige, a to je kako vjeÄ?no ostati mlad. Naime, ono ĹĄto je staro ujedno je i ruĹžno, a ruĹžnoća se ne smije pokazati te se mora iskorijeniti iz naĹĄega svijeta. Stoga je logiÄ?an slijed da se mora zadrĹžati mladost i ljepotu po svaku cijenu. Brucknerovi likovi, oÄ?ajni ĹĄto su ostarjeli i po njihovu miĹĄljenju poruĹžnili, pokuĹĄali su pronaći rjeĹĄenje tako ĹĄto su zarobljavali mlade i lijepe osobe, koje su ih vrijeÄ‘ale svojom ljepotom, te su iz njih isisavali mladenaÄ?ke sokove ne bi li obnovili svoja tjelesa.

Moderni kult tijela nije posve utemeljen u antiÄ?kom idealu kalokagathije, jer je grÄ?ki ideal teĹžio ravnomjernom razvoju duha i tijela. Biti usmjeren samo na vanjĹĄtinu bez moralnih vrednota u sebi za antiÄ?ki grÄ?ki svijet nije bilo posve prihvatljivo. Iz tog je razloga Paris, uz Agamemnona, prema općem miĹĄljenju postao najnesimpatiÄ?niji lik Ilijade. Bio je sin trojanskog kralja Prijama i njegove Ĺžene Hekabe, koja je prije poroda usnula straĹĄan san da će njezin sin donijeti propast Troji. Prijam prestraĹĄen tim zna52 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr52-53.indd 52

29.5.2013 16:12:40

đ&#x;”˜ pogled u duĹĄu

Treba Ä?itati i uÄ?iti se lijepom govoru kako bi se znalo toÄ?no opisati energiju emocija koja preplavljuje sve dok se ne ukroti simbolom rijeÄ?i i tako izbaci van iz tijela i duĹĄe đ&#x;”˜ PiĹĄe: Elvira KOIĆ

P

ismeno ili usmeno, djelima, slikama, rijeÄ?ima ili ĹĄutnjom, komunikacija jednostavno znaÄ?i prenoĹĄenje poruke ili znaÄ?enja. SliÄ?no kao i s hodanjem i uporabom ruku, uÄ?enje simbola, rijeÄ?i i govora zbog prenoĹĄenja svojih misli i osjećaja jedna je od prvih i najvaĹžnijih vjeĹĄtina u ljudskom Ĺživotu.

Svi se silno trude pouÄ?iti dijete hodati i govoriti.

Istovremeno kreće i odgoj, tj. trening granica, kao zaĹĄtita od svekolikih opasnosti. Djecu se uÄ?i hodati, a od trenutka kada poÄ?nu biti samostalni, zaustavlja ih se i opominje, usmjerava i objaĹĄnjava kuda smiju i gdje su granice. ÄŒim poÄ?nu govoriti, uÄ?i se malene ĹĄto smiju, a ĹĄto ne smiju izgovarati, sve do trenutka kada ih se prije ili poslije pouÄ?i kako je â€œĹĄutnja zlatoâ€?. Kada poÄ?nu koristiti ruku, mnogi roditelji i danas insistiraju na dominaciji desne jer “ovo je svijet deĹĄnjakaâ€?. Kontroverze od samog poÄ?etka. A kako drukÄ?ije?

Pa stvarno se mora paziti kuda se ide kako se ne bismo ozlijedili. A dobro je i znati kamo se ide i zaĹĄto, koji je cilj putovanja, jer besmisleno kretanje nije dobro doĹĄlo. Kako na poÄ?etku, tako i cijelog Ĺživota. Mada se na kraju spozna da je samo putovanje zapravo pravi cilj...

Ipak nije loĹĄe biti prilagoÄ‘en, deĹĄnjak. Valjda je okrutno Ĺživotno iskustvo pouÄ?ilo većinu ljudi da je tako lakĹĄe.

Naime, desnom rukom upravlja lijeva polovica mozga. Ona sadrĹži centre za logiku, analitiku, racionalna je, koristi u razumijevanju, znanju, Ä?injenicama, daje strukturu, jezik, upravlja govorom, Ä?itanjem, pisanjem, brojkama, slovima, rijeÄ?ima, stvarnoťću, Ä?injenicama i 54 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr54-55.indd 54

29.5.2013 16:16:11

đ&#x;”˜ Preko ruba stvari

Mile Stojić

Tri BoĹžija predstavniĹĄtva Zvonimir BARIĹ IN

Stojićeva pjesma 'Trg' napravila je puni krug paradoksalnosti kulturno-identitarnih relacija, ali i onih izmeÄ‘u metafiziÄ?kog, povijesnog i druĹĄtvenog, da bi odĹĄkrinula vrata trijumfu egzistencije kao tjelesne ljepote i zanosa đ&#x;”˜ PiĹĄe: Enver KAZAZ

M

ile Stojić spada u savremene klasike bosanskohercegovaÄ?ke i hrvatske poezije. Njegovo pjesniĹĄtvo doĹživjelo je poetiÄ?ki obrat u ratnim godinama, kada ovaj pjesnik napuĹĄta postmodernistiÄ?ki hermetizam i okreće se ka poetici svjedoÄ?enja u ratnoj pjesmi i novoj osjećajnosti u onoj poslije ratnog pakla. O Stojićevoj poeziji pisano je mnogo, a jednostavnost njegova stiha privukla je i one Ä?itatelje koji pjesniĹĄtvu pretpostavljaju prozu. Poezija u naĹĄem dobu sve viĹĄe i viĹĄe gubi na znaÄ?aju u kontekstu knjiĹževnosti kao trĹžiĹĄta. Logika profita uĹĄla je i u umjetnost, tjerajući je da se prilagoÄ‘ava ukusu ĹĄire publike, a poezija to moĹže tek kad napusti svoj elitizam i prilagodi se estradnim formama.

Ako je bila u ratu druĹĄtveno relevantna stoga ĹĄto je branila humanistiÄ?ki sistem vrijednosti, poezija se neposredno iza njega mogla vratiti u svoju marginalnu druĹĄtvenu poziciju, u svoju autonomiju i u njoj graditi kreativni i jeziÄ?ki prostor slobode. Takva poezija uspostavila je sponu s onom od prije ratnog loma, ali nju je historija srĹžno promijenila i danas u bosanskohercegovaÄ?kom prije svega,

a onda i u neĹĄto ĹĄirim kulturnim kontekstima poezija ne pristaje potpuno na eskapistiÄ?ke geste, na fantazmu bjekstva od stvarnosti i historije i zatvaranje u larpurlartistiÄ?ki zatvor. Stojićev Trg upravo je primjer pjesme koja ponire u druĹĄtveno polje, ne prezajući da se suoÄ?i sa njegovim paradoksalnostima i nastojeći da baĹĄ na njima izgradi svoju poziciju izvan, doĹživljavali je Ä?itatelji kao kritiÄ?ku ili na neki drugi naÄ?in.

Trg u pjesmi je neimenovan, pa to naravno moĹže biti bilo koji trg u druĹĄtvima multireligijskog sadrĹžaja. No, jedan signal, jedna rijeÄ? u srĹžno ga druĹĄtveno i povijesno kontekstualizira. Ona obasjava kulturoloĹĄko-identitarni kontekst i njegovu prirodu i tipiÄ?no je bosanska: Ljudi se na njemu uĹžurbano pozdravljaju S dobro jutro komĹĄija ili laganim doticanjem ĹĄeĹĄira.

RijeÄ? komĹĄija situira trg u bosanske multireligijske odnose i pjesmu ukotvljuje u ovdaĹĄnji prostor, pri Ä?emu pozdrav dobro jutro gradi neutralnu kulturoloĹĄko identitarnu zonu izmeÄ‘u onih kultura koje dolaze od tri predstavniĹĄtva ĹĄto ih je ovdje Bog otvorio. Pozdrav je, naravno, kulturno-identitarni znak, a Ä?in odustajanja od onog religijski normativnog na trgu gradi novu kulturnu zonu – kulturu trga kao toposu susreta razliÄ?itosti koje u kontaktu grade novu kulturno-identitarnu vrijednost. Ta nova zona omogućuje razlikama da svaka ostane svoja, ali istodobno da se svaka od njih u susretu s druge dvije preobrazi u nov kulturni identitet. To je sad nova kultura meÄ‘u postojeće tri, svojevrsna zona njihovog interkulturnog dijaloga. Istodobno s tim, kultura pozdrava sugerira da su ljudi izaĹĄli iz nadzora kultura ĹĄto ih obrazuju tri BoĹžija predstavniĹĄtva koja su jedno

58 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr58-59.indd 58

29.5.2013 16:20:38

đ&#x;”˜ tradicija

Sveti Ivan Krstitelj i danas poput magneta privlaÄ?i rijeke hodoÄ?asnika koji mu hodoÄ?aste utjeÄ?ući se njegovu zagovoru đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ana PAPIĆ

S

veti Ivan Krstitelj, posljednji starozavjetni prorok, svojim naÄ?inom Ĺživota bio je neobiÄ?an svetac. Na svijet je doĹĄao od već ostarjelih roditelja, pred Bogom ponizan, a pred ljudima velik. Navijestio je i krstio Krista. Ono ĹĄto je nauÄ?avao, to je i Ĺživio, za to i umro. Do kraja je dosljedan svojim idealima – Ä?vrsta karaktera i ufanja u Onoga kojega je navjeĹĄtavao Ä?ak i kralju Herodu Antipi kaĹže: “Nije ti dopuĹĄteno uzeti Ĺženu brata svoga!â€? (Mk 6,18).

Velika je snaga privlaÄ?ne sile kojom “najveći roÄ‘eni od Ĺženeâ€?, kako ga Krist naziva (Lk 7,28), oko sebe okuplja veliki broj svojih ĹĄtovatelja koji rado hodoÄ?aste na mjesta posvećena njegovu svetom Ĺživotu. Ĺ tovanje je ovoga sveca poÄ?elo jako rano. Njegov grob u Sebasti u danaĹĄnjoj Palestini dovodi se u vezu s najstarijim mjestom ĹĄtovanja sv. Ivana Krstitelja. U Damasku je bila bazilika posvećena ovom svecu, ali je danas u njoj dĹžamija. Papa Ivan Pavao II. je za svoga posjeta Damasku tamo odrĹžao meÄ‘ureligijski susret i molitvu. Posvećena mu je i Lateranska bazilika u Rimu. U BiH najpoznatije svetiĹĄte posvećeno svetom Ivanu je ono u PodmilaÄ?ju.

U livanjskom kraju sveti Ivan Krstitelj napose se ĹĄtuje u selima Kablići, Lusnić, Podhum. Taj je dan uobiÄ?ajeno organizirati ruÄ?ak za goste – uĹžinare koji kod domaćina dolaze nakon svete mise.

Iz povijesnih je podataka poznato kako se u XIII. st. grade mnogi samostani na podruÄ?ju danaĹĄnje BiH. Jedan od njih je i u Livnu, sagraÄ‘en izmeÄ‘u 1340. i 1375. godine. Pavao Ĺ ubić i njegova Ĺžena gradili su samostan i crkvu Sv. Ivana Krstitelja franjevcima, koju je dovrĹĄio njihov sin Mladen II. Na danaĹĄnjem lokalitetu groblja svetoga Ive u Livnu otkriven je i dio ranokrťćanske bazilike, a znatan je dio uniĹĄten izgradnjom betonske ograde te kopanjem vodovodnoga i kanalizacijskoga sustava. ViĹĄe pronaÄ‘enih elemenata na tom podruÄ?ju upućuje na Ä?injenicu da se uz ostatke franjevaÄ?koga samostana nalazila ranokrťćanska bazilika. IstraĹživanja su pokazala kako je to podruÄ?je bilo aktivno groblje u posljednjih 200-300 godina, a tijekom Drugoga svjetskoga rata tu su se ukapali i umrli iz bolnice u Ä?ijoj se blizini groblje i nalazi.

Svake godine za Svetoga Ivana Krstitelja na groblju se tradicionalno pri slavljenju svetih misa okupi veliki broj vjernika.

I u tradicijskoj kulturi sveti Ivan Krstitelj zauzima vaĹžno mjesto. NajÄ?eťće ga se prikazuje kako krsti Isusa ili kako propovijeda obuÄ?en u odijelo od koĹže sa ĹĄtapom u obliku kriĹža, s janjetom u ruci ili pokraj sebe.

VeÄ?er prije Svetoga Ive palili su se svitnjaci. Svaka bi kuća skupljala drvo za paljenje, a u sumrak bi svatko ispred svoga doma zapalio svitnjak. Svitnjak bi oko sebe okupio ukućane, a oni hrabriji bi, kako svitnjak dogorijeva, preskakali preko njega.

Ovaj obiÄ?aj i danas Ĺživi.

Ujutro bi se ustajalo rano i gazilo po pepelu ostalom od svitnjaka. Budući da su obiÄ?no hodali bosi, vjerovalo se kako će se na taj naÄ?in sprijeÄ?iti Ĺžuljevi i naboji na nogama. InaÄ?e je pepeo u krťćanskoj simbolici znak pokore, obraćenja te prolaznosti ovozemaljskoga Ĺživota. To je ujedno i poziv na obraćenje k pravim i istinskim vrijednostima.

Smrt svetoga Ivana nije ostala nezabiljeĹžena u naĹĄoj tradiciji.

Herod Antipa, tetrarh Galileje i Pereje, zapovjedio je da uhva-

66 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr66-67.indd 66

29.5.2013 16:29:28

đ&#x;”˜ roditeljima i djeci

Moj grad – naĹĄa duga đ&#x;”˜ PiĹĄe: Dominika ANIĆ

N

akon dvadeset godina, Marija se prvi put vraća u svoj Grad.

Noć je, ali ne tako duboka i crna kao ona kad je zadnji put iz njega morala otići, usred ratnog ludila. I sada, kao i onda, tek nekoliko pasa lutalica na ulazu otimaju se za neki plijen. Psi lutalice su je i onoga nesretnog svibnja 1993. ispratili iz Grada. Otiťla je k stricu u Australiju.

Osnovala obitelj sa “strancemâ€? Nikom. I nije dolazila dvadeset godina. Sada je ponovno tu. I ko zna bi li i sada da se ne Ĺženi Ivan, sin brata joj Luke koji je meÄ‘u prvima poginuo. Ivan je tada imao tek osam

godina. Ni ocu na sprovod nije mogla doći. Majku će vidjeti, joť je Şiva‌ samo Şiva kako su joj rekli. Nikada se nije oporavila od sinove pogibije. Poslije rata dobili su neki stan u zamjenu za onaj njihov koji je ostao na drugoj strani rijeke. Rijeke koju joj majka od tada nikad viťe nije preťla. Mariju su preplavile emocije. Nije se mogla svladati i glasno je zajecala.

- Jeste li dobro gospoÄ‘o? – Ä?ula je glas i osjetila neÄ?iju ruku na svom ramenu.

Bio je to vozaÄ? autobusa. - Dobro sam – promucala je – bit ću dobro‌ znate, dolazim ovdje poslije dvadeset godina i‌ – Marija nije znala ĹĄto joĹĄ reći. - Ulazimo u grad, gdje Ĺželite izići, na naĹĄoj ili na njihovoj strani? – ljubazno je upitao

vozaÄ?. Njihova ili naĹĄa strana, zujalo je u Marijinoj glavi. Strane, ovdje su ljudi podijeljeni na strane‌ Ĺ utjela je. - GospoÄ‘o – obrati joj se ponovno vozaÄ? – Ĺželite li izići na desnoj ili lijevoj obali? Mi stajemo na oba kolodvora? Marija je bila joĹĄ viĹĄe zbunjena. Jedan grad. Dva kolodvora. Dvije strane‌ Ustala je i rekla: - Izići ću na prvoj stanici, hvala vam. I iziĹĄla je.

Kad je autobus krenuo dalje, razgledala je sve oko sebe. Osvijetljen Grad.

Lagano je iťla ulicom, vukući svoj kofer‌ vukući svoja sjećanja, svoj Şivot. Dvadeset godina je proťlo – razmiťljala je – a kao da niťta nije izblijedjelo. Vratile su joj se sve drage slike djetinjstva i mladenaťtva, ali i one straťne koje su to sve prekinule i Şivot

70 Svjetlo rijeÄ?i lipanj 2013.

sr70-71.indd 70

29.5.2013 16:30:28

omot.indd Sec1:83

29.5.2013 14:20:13

Nedjelja, 23. lipnja 16.00 Otvaranje proslave izno{enjem kipa sv. Ive u procesiji i prva sveta misa s pokorni~kim bogoslu`jem 18.00 Sveta misa i molitva za bolesnike 20.00 Put kri`a uz brdo Grabe` 21.30 Molitveno-meditativni program

Ponedjeljak, 24. lipnja 6.30 Po~etak ispovijedanja 7.00 Sveta misa 8.30 Sveta misa 11.00 Sredi{nja hodo~asni~ka misa s molitvama za bolesnike

omot.indd Sec1:84

29.5.2013 14:20:27