Geografija.hr offline 1 by H.G.D.

offline 2 0 0 3 - 2 0 0 5.

Toliki su je osvajali. Geografima se predala. 1

Je li Hrvatskoj potrebno povjerenstvo za geografska imena?

Aktualno: Zagreb- grad na Savi?

Pitajte geografa

Gdje je Istra?

Depopulacija zadarskih otoka

Domovinski rat kao osnova razvoja memorijalnog turizma Hrvatske?!

Najdublji speleološki objekti Hrvatske

“Plakat ćete kada je vidite.” Iliti zašto je Hrvatska najpoželjnija svjetska turistička destinacija 2005.

Hrvati u Australiji

Svijet kao globalno selo

Dokada razlike unutar Njemačke?

Svjetska dužnička kriza

Darfur - kriza u sjeni Iraka

Urbanizacija u slabije razvijenim zemljama - od sela do megagrada

Najgeo fotka - Dhaka

Križaljka

Bibliografija Geografije.hr 2003- 2005.

Zagreb-grad na Savi? Zagreb

Gdje je Istra?

Istra

Depopulacija zadarskih otoka

geografija.hr offline 2003-2005.

Zadar

Domovinski rat kao osnovna razvoja memorijalnog turizma Hrvatske?!

VUKOVAR

Dokada razlike unutar Njemačke? NJEMAČKA

Darfur-kriza u sjeni Iraka DARFUR

geografija.hr offline 2003-2005.

Uvodnik

Poštovani Čitatelju, ne volim pisati uvodnike. Pitam se tko ih i čita. Zato ću nastojati biti kratak i jasan. „Geografija.hr offline“ nije novi časopis posvećen geografiji na hrvatskom tržištu. Geografija.hr offline zapravo nije časopis. Oni malo upućeniji znaju da na internetskim stranicama www.geografija.hr od listopada 2003. živi istoimeni edukativni projekt Hrvatskog geografskog društva. Petnaestak mahom mlađih geografa iz cijele Hrvatske proteklih je dvije godine na tim internetskim stranicama pisalo o tome kako vide svijet u kojem žive te ukazivalo na izazove i probleme koji opterećuju naš planet. Pokušali smo stručno, ali jednostavnim i razumljivim jezikom progovoriti o tome kako čovjek mijenja i utječe na svoj životni prostor na pragu 21. stoljeća. Pridružili su nam se i brojni ugledni geografi, naši profesori, na čemu im najsrdačnije zahvaljujemo. Mjesto su tu pronašli i odabrani studentski radovi. Nakon dvije godine odlučili smo objaviti tiskanu verziju Geografije.hr i u njoj dati zrnce onoga što se može pronaći na internetskim stranicama. Za razliku od većine časopisa koji su svoja tiskana izdanja manje ili više uspješno predstavili u digitalnom obliku, Geografija.hr je krenula obrnutim putem: od digitalnog k tiskanom. Kliknite, ovaj… okrenite stranicu. Aleksandar Lukić

Hrvati u Australiji

AUSTRALIJA

svijet

hrvatska

zabava

geografija.hr offline 2003-2005.

index

Je li Hrvatskoj potrebno povjerenstvo za geografska imena

imena ili toponimi jesu vlastita imena različitih fizičko-geografskih i socio-geografskih objekata u prostoru. Proučavanjem geografskih imena bavi se ponajprije toponomastika, grana lingvistike, ali i geografija, povijest, arheologija i druge znanosti. Na poseban su način geografska imena baština materijalne i duhovne kulture određenog naroda, a skup svih toponima čini baštinu cijeloga čovječanstva. Josip Faričić

Toponimi

su važan sadržaj geografskih karata, a u geografskom informacijskom sustavu čine jedan od najznačajnijih elemeneta prostorne baze podataka. S geografskog je aspekta iznimno važno poznavati toponime koji imenuju, ali često i tumače pojedine države (teritorionimi), regije (regionimi), reljefne oblike (oronimi), prostorne jednice svjetskog mora (mareonimi), kopnene vode (hidronimi), naselja i dijelove naselja (domicilonimi ili ojkonimi), prometnice (hodonimi), otoke (nesonimi) i dr. Suvremeni procesi globalizacije društva i gospodarstva nameću poznavanje velikog broja toponima iz cijeloga svijeta. Pri tome se javljaju problemi pisanja i čitanja geografskih imena, koji se izvorno bilježe na brojnim jezicima i na velikom broju različitih pisama. Geografska imena potrebno je pravilno pisati i čitati u različitim političkim tijelima, u pisanim i elektronskim medijima, u nastavi geografije, pri izradi karata (posebno atlasa svijeta) i sl. Mogli bi se reći kako poznavanje geografskih imena čini važan dio opće uljudbe u funkciji međunarodne komunikacije i suradnje. Problemi transkripcije i transliteracije geografskih imena Prema svim hrvatskim pravopisima (Hrvatski pravopis F. Cipre, P. Guberine i K. Krstića iz 1941., Hrvatski pravopis S. Babića, B. Finke i M. Moguša iz 1990.-2002. i Pravopis hrvatkoga jezika V. Anića i J. Silića iz 2001.) geografska imena je po mogućnosti potrebno

pisati izvorno, a to je moguće samo u slučaju da se izvorno ime piše na latinskom pismu (latinici). Međutim, izvorni način pisanja toponima sužava krug korisnika na one koji znaju čitati (izgovarati) riječi na različitim jezicima (npr. Bordeaux, Brusellex, Chicago i sl.). Ali, što je s toponimima u Kini, Japanu, arapskom svijetu i drugim zemljama gdje se piše “nelatiničnim” pismima? Transkripciju tih geografskih imena tijekom prošlosti nametale su pojedine kolonijalne sile (Velika Britanija, Francuska, Španjolska, Portugal, Njemačka i dr.) pa su imena na geografskim kartama i u različitim drugim dokumentima anglizirana, romanizirana, germanizirana i sl., a mali su europski narodi, pa tako i hrvatski, preuzimali te transkribirane oblike. Za neke istaknutije objekte u prostoru (gradove, rijeke, planine,...) postoji više transkribiranih inačica. Primjerice, službena kineska transkripcija milijunskoga grada u južnoj Kini je Chongqing, engleska inačica je Ch’ungch’ing, njemačka Tschungking, francuska Tch’ongk’ing, talijanska Chungking, srpska Čunking i sl. Koju će inačicu koristiti hrvatski nastavnici i učenici ili hrvatska diplomacija? Prednost se daje službenoj transkripciji zemlje u kojoj se nalazi imenovani objekt. Tako se postupa, primjerice u Atlasu svijeta (Mladinska knjiga, Zagreb, 1985), Atlasu svijeta 2000 (Mozaik knjiga, Zagreb, 1999), The Times Atlas of the World (London, 2001), Merriam-Webster’s Geographical Dictionary (Springfield, Mass., 2001) i dr. Posebno je pitanje dekliniranja, odnosno sklanjanja stranih geografskih imena. Ti se toponimi

geografija.hr offline 2003-2005.

moraju deklinirati prema pravilima hrvatskoga jezika, bez dodataka crtica ili drugih rješenja, primjerice “...časopis je izdan u New Yorku”, a ne “...časopis je izdan u New York-u, “...doselio se iz San Pedra.” i sl.). Kada se iz starnih toponima izvode ktetici dopušteno je koristiti fonetizirane oblike, primjerice štokholmski, njujorški, lajpciški i sl. (usp. Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 1999.). Čini se da primjena različitih pravila prilikom tvorbe riječi od nominativa geografskog imena dodatno pridonosi dvojbama oko pisanja stranih toponima. Posebno su česte pogreške u čitanju i pisanju geografskih imena kada nema službene inačice transkripcije imena u zemlji u kojoj se nalazi imenovani objekt. Uz to, geografska se imena mijenjaju, a nastaju i nova geografska imena jer se grade nova naselja i prometnice, mijenjaju se unutrašnji državni teritorijalni ustroji i sl. Potrebno je zbog toga kontinuirano pratiti te promjene i izvoditi standardiziranu transkripciju toponimije. Hrvatska, ali i brojne druge zemlje, služe se rezultatima povjerenstva za standardizaciju geografskih imena, koja su utemeljile vlade vodećih svjetskih zemalja, među kojima se ističu The Permanent Committee on Geographical Names (PCGN; UK), United States Board on Geographical Names (BGN) i Ständiger Ausschuss für geographische Namen (StAGN; Njemačka). U brojnim zemljama povjerenstva za geografska imena sudjeluju u izradi informatičke baze geografskih imena. Ponajbolji su primjeri Geographic Names Information System (GNIS)

za područje SAD-a, kojega je izradio Ured za geografska imena SAD-a u suradnji s U.S. Geological Survey te GEOnet Names Server (GNS), velika online baza geografskih imena svih zemalja svijeta koju je izradila National Geospatial-Intelligence Agency (NGA). Od 1959. djeluje pri Ekonomskom i socijalnom vijeću UN-a United Nations Group of Experts on Geographical Names (UNGEGN; http://unstats.un.org/unsd/geoinfo/ungegn. htm). Cilj je stručnog vijeća UN-a poticati službeno transkribiranje geografskih imena, permanentno pratiti nastanak novih geografskih imena i promjene postojećih imena te standardizirati geografska imena na svjetskoj razini, posebno za dokumente (pa i karte) koji imaju međunarodno značenje. Promjene geografskih imena Promjene geografskih imena vrlo su česte. Najviše ih je bilo tijekom 1990-ih kada su raspadom višenacionalnih zajednica SSSR-a i SFRJ nastale nove države. Istom su se geografska imena mijenjala i u drugim zemljama tzv. komunističkog bloka. Brojni su komunistički ideolozi u toj čistki skinuti s povijesno-geografske scene. Tako je primjerice Leningrad promijenio ime (ponovno dobio staro ime) u Sankt Peterburg, Sverdlovsk u Yekaterinburg, Shevchenko u Aktau, Titograd u Podgorica, Titova Korenica u Korenica i sl. Znakovit je slučaj Volgograda, koji se do 1925. nazivao Tsaritsyn (OaDPZ>), od 1925. Stalingrad, a potom je ime u okviru Hruščovljeve destaljinizacije SSSR-a 1961. promjenjeno u današnji oblik (Volgograd). Geografska su

imena, naravno, mijenjana i ranije. Poseban je slučaj glavnog grada Norveške koji se do razaranja u velikom požaru 1624. nazivao Oslo. Nedaleko od stare lokacije podignut je novi grad Christiania (prema kralju Kristijanu IV.), čije je ime, u skladu s pravopisom norveškog jezika, 1878. preinačeno u Kristiania. Godine 1925. norveškoj prijestolnici vraćeno je staro ime Oslo. Promjene imena gradova zabilježene su i drugdje, primjerice u Indiji gdje je domicilonim Bombay službeno zamjenjen imenom Mumbai, a domicilonim Madras imenom Chennai. Osebujna je promjena imena grada Krasnovodska (7DaF>@&@*F8) na obali Kaspijskog jezera u Turkmenistanu. Grad se do 1869. nazivao Kyzyl-Su, a potom je preimenovan u Krasnovodsk, što je u biti ruski prijevod izvornika. Ime grada ponovno je promijenjeno 1993. kada je dobio ime Türkmenbaşy (Turkmenbashi; Otac Turkmena) prema aktulanom (i doživotnom) predsjedniku Saparmuratu Niyazovu. U posljednjih desetak godina imena su promijenile i neke države: Burma u Myanmar, West Samoa u Samoa, Zair u Republique Democratique du Congo, Belorussia u Belarus, Kirghizia u Kyrgyzstan i Moldavia u Moldova. Na žalost, nerijetko su geografska imena predmet različitih političkih prepucavanja. Dovoljno se prisjetiti grčkog zahtjeva da se Republika Makedonija u međunarodnim relacijama mora koristiti imenom Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija (Former Yugoslav Republic of Macedonia). To je doista, koliko mi je poznato, jedinstven primjer u svijetu. Grci objašnjavaju takav zahtjev potrebom difer-

enciranja nekadašnje federalne članice SFR Jugoslavije od grčke povijesne pokrajine i države Makedonije, čije je ime u povijesti, uz ostalo, poznato po velikom osvajaču Aleksandru Makedonskom (Velikom). Što s egzonimima? Standardizacija geografskih imena nema zadaću “pomesti” sve starije oblike geografskih imena, odnosno egzonime, koji se stoljećima koriste u različitim jezicima. Te se inačice mogu navoditi na geografskim kartama u zagradama nakon izvornoga ili općeprihvaćenog transkribiranog ili transliteriranog (za alfabetska pisma) oblika toponima. U tom slučaju nisu potrebne dvojbe treba li koristiti toponime Beč ili Wien, Venecija (Mleci) ili Venezia, Rim ili Roma, Napulj ili Napoli, Kairo ili El Qâhira, Suez ili El Suweis i sl. Primarno je obvezno koristiti izvorni oblik ili službeni transkribirani oblik (Wien, El Qâhira i sl.), ali moguće je, a zbog očuvanja jezičnoga

blaga

hrvatskoga naroda čak i poželjno, na sekundarnom mjestu koristiti i tradicionalni hrvatski oblik toponima. Egzonimi su u svakom slučaju, dio živoga jezika, pa neki postupno iščezavaju iz hrvatskoga jezika. Sve je manje onih koji znaju što znače toponimi Jakin, Požun, Željezno i sl. (Ancona, Bratislava, Eisenstadt). Uz to, čini se da neki egzonimi u hrvatskom jeziku više nisu ni funkcionalno primjereni, npr. domicilonim Carigrad, stari hrvatski naziv današnjeg Istanbula. U tom gradu više ne stoluje car ili sultan pa je ta identifikacija srednjovjekovnog Contantinopolisa danas neodrživa. Toponimske stranputice hrvatskih karata Na kartama Hrvatske, odnosno njezinih pojedinih dijelova, nerijetko su pogrešno upisani toponimi, odnosno zabilježeni su toponimi koje ne poznaju (ne koriste) stanovnici koji žive i djeluju u prostoru ili neposrednoj blizini imenovanoga objekta. Najčešće su greške nastajale prilikom geodetske izmjere i topografskih snimanja kartografiranog prostora. Propusti i greške posebno su izraženi na edicijama koje su izdavali Vojno-geografski institut iz Beograda i druge savezne ustanove bivše Jugoslavije. Izvorni toponimi prilagođavani su tobožnjem standardu književnog jezika. U nekim se slučajevima ne smije potpuno odbaciti mogućnost namjernoga iskrivljivanja kako bi se nekim toponimijskim oblikom sugerirala jezična, vjerska ili nacionalna pripadnost kartografiranog prostora. To je bilo najlakše uraditi u slučajevima složenijih toponima, koji su u sastavu imali i neku opću imenicu, primjerice, zaljev (gotovo se redovito koristila inačica zaliv

i sl.). Evo i nekih konkretnih primjera: crkvica Sv. Mihovila na Šolti i istoimena uvala na Lastovu zabilježene su hagionimom Sv. Mihajlo, franjevački samostan Sv. Duje na Pašmanu zabilježen je kao Samostan Sv. Franciske, otočić Glavoč kraj Žuta imenovan je nesonimom Glamac i sl. Neka imena koja su zapisana pogrešno na topografskim kartama postupno ulaze u živi jezik pa ih koriste nove generacije stanovništva, a istodobno se zaboravaljaju izvorni toponimi. Rijetki su primjerice, stanovnici sela u Općini Marina koje svoje naselje nazivaju starim imenom Vinišća, a uvriježen je, naprotiv, oblik Vinišće. Složeniji je problem imena otoka Drvenika i Ploča u trogirskom akvatoriju za koje se na kartama i u službenim dokumentima redovito koriste imena Drvenik Veli i Drvenik Mali, a da ih tako ne nazivaju sami otočani. Moglo bi se navesti još mnogo sličnih primjera, a svi oni ukazuju na potrebu sustavnih terenskih, arhivskih i kabinetskih istraživanja stručnjaka različitih znanstvenih disciplina koja bi trebala pridonijeti standardizaciji hrvatskih geografskih imena. “Kovanje” novih toponima Jedna od zadaća hrvatskoga povjerenstva za standardizaciju geografskih imena trebalo bi biti i aktivno sudjelovanje u “kovanju” novih toponima. Na to upozorava i posljednji primjer nestručno obavljenog posla pri imenovanju hrvatskih županija pri čemu se, očito, nije dosljedno vodilo računa o važnim geografskim i povijesnim čimbenicima već su prevladali neki aktualni politički kriteriji. Znanstveno su

geografija.hr offline 2003-2005.

upitna, a geografski gotovo neprihvatljiva imena Splitsko-dalmatinske, Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske županije. Povijesne regije Dalmacija i Slavonija svedena su samo na teritorij jedne županije. Iz tih bi imena proizašlo da Zadarska i Šibensko-kninska županija nisu “dalmatinske”, odnosno da je samo Požeška (sub)regija slavonska. Osim toga, stječe se dojam da općenito nije bilo ujednačenog kriterija pri oblikovanju imena županija jer su neke imenovane prema središtima, a neke prema imenima (povijesnih) regija. Ovdje se, dakako, ne problematizira s brojem i granicama županija, o čemu dovoljno govore brojne izmjene i dopune Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Jednostavniji, iako možda ne i bolji, kriterij koristi Katolička Crkva pri imenovanju crkvenih pokrajina (biskupija, dijeceza) i provincija (nadbiskupije, arhidijeceza) jer se za njhova imena koriste ktetici izvedeni iz imena (nad)biskupskog središta. U slučaju da se (nad)biskupija proteže na teritoriju više aktualnih i povijesnih biskupskih središta onda se primjenjuju složena imena (npr. splitsko-makarska nadbiskupija, gospićko-senjska biskupija). Iznimku čini jedino otočna hvarsko-bračko-viška biskupija, u čijem se imenu opet jasno očituje njezin teritorijalni obuhvat. Primjer pisanja stranih geografskih imena u Ujedinjenom Kraljevstvu Dakako, nema samo hrvatski jezik problema s geografskim imenima. Velike se nacije teško odriču svojih egzonima, odnosno teško usvajaju originalna geografska imena, čak i u

slučajevima kada nema potrebe za transkribiranjem ili transliteriranjem izvornika. Tako su primjerice, u govornom engleskom jeziku prepoznatljivi toponimi Florence, Naples, Turin, Venice, Munich, Cologne, Lisbon, a opravdano je pitanje koliko Britanaca zna da su izvorna imena tih gradova Firenze, Napoli, Torino, Venezia, München, Köln i Lisboa? U ovom slučaju ima i jedna zanimljivost: naime, jedan od dvaju vodećih nogometnih klubova grada Milana zove Milan (u ovoj nas prilici ne zanima Inter). Neupućeni navijač mogao bi se zapitati gdje je nestalo slovo “o” iz imena jednoga od najboljih talijanskih i europskih nogometnih klubova?! Odgovor je jednostavan: nogometni klub grada Milana osnovao je Englez Alfred Edwards, a Britanci ovaj talijanski grad nazivaju Milan. Engleska, ili Velika Britanija, ili... Poseban problem čini (uvriježeno) pogrešno imenovanje nekih država imenom neke njene pokrajine ili federalne jedinice. Najčešće se Holandijom naziva cijela Nizozemska iako je Holandija tek jedna od nizozemskih pokrajina. Isto tako, Engleskom se naziva cijela Velika Britanija, odnosno Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Te se dvije države nazivaju prema najvažnijim dijelovima, iz kojih je i inicirana i provedena politička integracija. Problem je osobito istaknut na primjeru Ujedinjenog Kraljevstva jer su njegovi pojedini dijelovi tijekom prošlosti činili zasebna kraljevstva (npr. Engleska i Škotska) pa je i danas snažno izražena nacionalna svijest Engleza, Velšana i Škota. Slučaj je Sjeverne

Irske (Ulstera) još složeniji (a o tome drugom prilikom). Kada se u govornom jeziku koristi etnik “Britanac” ili ktetik “britanski” treba imati na umu na što se točno te riječi odnose. U Ujedinjenom Kraljevstvu nema nacionalne odrednice “Britanac” kao što je, primjerice, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, FNR Jugoslavije i SFR Jugoslavije postojala (sve)nacionalna odrednica “Jugoslaven”. Stvar je opće kulture da se, primjerice, Škota ne nazove Englezom ili Britancem. On tada neće biti sretan. Potrebno je, k tome, u službenim dokumentima teritorionime koristiti cjelovito pa tako, primjerice, pisati United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland ili República Federativa do Brasil, a u govornom jeziku, a tako i u nastavi geografije u osnovnim i srednjim školama dovoljno je koristiti skraćene ili hrvatske tradicionalne oblike (ili prijevode): Ujedinjeno Kraljevstvo (samo iznimno Velika Britanija), Brazil i sl. Umjesto zaključka U članku je tek bačeno svijetlo na neke probleme u vezi pisanja i korištenja geografskih imena s kojima se susrećemo u različitim prilikama i u različitim sferama društvenoga i gospodarskog života. Nameće se stoga potreba da se i u Hrvatskoj osnuje tijelo koje bi se bavilo standardizacijom geografskih imena, za potrebe politike, uprave, školstva, znanosti, gospodarskih subjekata i sl. U takvom tijelu svakako bi, uz jezikoslovce, istaknuto mjesto trebali imati geografi i kartografi. Poučan je primjer susjedne Slovenije koja je ustrojila Komisiju za standardizacijo zemljopisnih imen

Vlade Republike Slovenije (www.sigov.si/kszi), koja, uz slična tijela vlada brojnih drugih svjetskih zemalja, aktivno sudjeluje u svim relevantnim svjetskim konferencijama o geografskim imenima. Posljednji takav skup bio je 22. radni sastanak UNGEGN-a (United Nations Group of Experts on Geographical Names) u New Yorku 2004. Literatura ANIĆ, V., SILIĆ, J. (2001.): Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber i Školska knjiga, Zagreb. BABIĆ, S., FINKA, B., MOGUŠ, M. (2002.): Hrvatski pravopis, VI. izdanje, Školska knjiga, Zagreb. CIPRA, F., GUBERINA, P., KRSTIĆ, K. (1998.): Hrvatski pravopis, pretisak priredio B. Marotti, Artesor naklada, Zagreb. Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 1999. LOVRIĆ, P. (1988.): Opća kartografija, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb. PAVIĆ, R. (1980.): Geografski aspekt toponimije, Spomen zbornik o 30. obljetnici Geografskog društva Hrvatske, Zagreb, 121-134. ROGLIĆ, J. (1972.): Uvod u geografsko poznavanje karata, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb. ŠIMUNOVIĆ, P. (1983.): Zemljopisna imena kao spomenička baština, Rasprave Zavoda za jezik, br. 8-9, Zagreb. ŠIMUNOVIĆ, P. (2005.): Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Golden marketing i Tehnička knjiga, Zagreb. WOODMAN, P. (2004.): Man, his Terrain, and his Toponyms, UNGEGN Working Group on Exonyms, Ljubljana. (http://www.zrc-sazu.si/wge/Documents/ Man%20Terrain%20Toponyms.pdf) Internetski izvori podataka http://www.pcgn.org.uk http://geonames.usgs.gov http://unstats.un.org/unsd/geoinfo/ungegn.htm http://www.bkg.bund.de/Kartographie/Stagn/stagn.htm http://gnswww.nga.mil/geonames/GNS/index.jsp http://www.sigov.si/kszi

svijet

hrvatska

zabava

index

Aktualno:

Zagreb - grad na Savi?

geografija.hr offline 2003-2005.

Danijel Oršić

Ovogodišnji međunarodni dan voda (22. ožujka) bio je posvećen katastrofama; povodom toga dajemo kratak osvrt na odnos našeg glavnog grada Zagreba i voda, poglavito Save – je li Zagreb grad na Savi ili uz Savu i kakve su to “traumatične” nevolje s rijekom imali Zagrepčani pa da i danas zaziru od Save? Danijel Oršić

O rijeci Savi Sava je desni desni pritok Dunava, ukupne duljine 945,5 km (562 km u Hrvatskoj), površine poriječja 96328 km2 (23243 km2 u Hrvatskoj). S prosječnim protokom na ušću od 1670 m3/s vodom je najbogatiji dunavski pritok (po vodnom bogatstvu 8. u Europi). Izvire u Julijskim Alpama u Sloveniji; ime Sava nosi od sutoka glavnog izvorišnog kraka Save Dolinke (izvire iz vrela Nadiže na 1222 m n.m., duga 50,5 km) sa Savom Bohinjkom (31 km) nedaleko Radovljice. Otječe općenito na jugoistok i istok, kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju te se ulijeva u Dunav kod Beograda (67 m n.m.). Za vodnu opskrbu Save važne su obilne padaline u planinskobrdskom gornjem dijelu poriječja (Slovenija). U gornjem dijelu toka Sava ima snježno-kišni režim, a u srednjem i donjem dijelu toka režim prelazi u kišno-sniježni, tako da proljetni i ranoljetni maksimum (kopnjenje snijega i kiša) postaje izrazitiji od kasnojesenskog (kiša), dok je ljetni minimum (velika isparavanja) izraženiji od zimskog minimuma. Razmjerno velik hidroenergetski potencijal koristi se samo u gornjem dijelu toka (HE u Sloveniji: Moste, Medvode, Savice, Trata), dok bi korištenje hidroenergetskog potencijala u srednjem i donjem dijelu toka S. moglo doći u obzir samo na širem području Zagreba (postoje prijedlozi za HE Podsused, Prečko, Zagreb i Drenje) i izgradnjom složenih brana i kanala neposredno nakon ušća njenih velikih desnih pritoka. Dolina Save pripada važnijim prometnim pravcima (europski koridor X). Redovita plo-

vidba odvija se od ušća S. do ušća Kupe (583 r. km), odnosno do Siska (587 r. km), a povremeno do Rugvice (653 r. km). Neregulirano korito i plićaci otežavaju plovidbu, posebno za niskog vodostaja. Prevozi se šljunak, pijesak, građ. materijal, kruta goriva i naftni derivati. Duž Save izgrađen je sustav nasipa koji štiti velike gradove i poljoprivredno zemljište od poplava. Višak vode ispušta se u retencije Lonjskog (587000 m3) i Mokrog (545000 m3) polja te Kupčini (222000 m3). Izgrađeni su i odušni kanali: Sava–Odra (52 km) između Zagreba i Siska, Lonja–Strug (105 km) od Prevalake do Pivare nizvodno od Stare Gradiške i Kupa–Kupa (22 km) između Mahičnog i Donje Kupčine. Poplavama je izloženo oko 800000 ha poljoprivrednih površina. Sava se ubraja u naše najonečišćenije rijeke; najvećim je dijelom na prijelazu II. u III., odnosno u III. kategoriji (moguće natapanje i opskrba određene industrije), a ponegdje (nizvodno od Zagreba i Siska) i u IV. kategoriji (moguća plovidba i hidroenergetsko korištenje). Stanje se popravlja smanjenjem idustrijskog onečišćenja (posebno nakon zatvaranja nekih pogona u Sloveniji i Hrvatskoj) i izgradnjom uređaja za pročišćavanje voda (Samobor, V. Gorica, Kutina i dr.).

uzine između Medvednice i Samoborskog gorja. Ovdje je Sava u postpleistocenu nanijela debele naslage šljunka, danas iznimno važne u vodoopskrbi Zagreba i okolnih naselja. Sava otječe po lepezi tih nanosa većim padom do Rugvice, gdje je izražen lom uzdužnog profila dna čiji pad nakon Rugvice iznosi samo 0,04 m/km (do Rugvice pad 3,6 m/km). Stoga se, osim ušća Sutle, ponekad Rugvica uzima kao točka odakle Sava postaje ravničarska rijeka, a Rugvica se u planovima razmatrala kao najpovoljnija lokacija mogućeg zagrebačkog pristaništa (o (ne)opravdanosti kojeg možete pročitati u članku M. Ilića: Riječna luka u Zagrebu, Geografski glasnik HGD, Zagreb, 1993.). Zagreb se nalazi na 700. riječnom kilometru (površina sljevnog područja Save u Zagrebu 12710 km2). Prosječni protok Save u Zagrebu ranije je iznosio oko 330 m3/s, no postoji trend smanjenja u drugoj pol. 20. st. (u razdoblju 1981.-1995. prosječni godišnji protok iznosi 268 m3/s). Znatna su kolebanja posebno izrazita u prošlosti, prije izgradnje sustava obrane od visokih voda. Kolebanja su bila tolika da se može kazati da je Sava u prirodnom stanju imala obilježja bujičastog toka. Široka, čestim poplavama izložena naplavna ravan Save predstavljala je znatne poteškoće u naseljavanju.

Sava na području Zagreba Zagreb se smješta podalje od Save Sava je glavna sabirnica voda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U Hrvatsku ulazi nepuni kilometar prije ušća Sutle uz srednji protok od oko 300 m3/s (Čatež 290 m3/s, Podsused 314 m3/s) Od ušća Sutle (720 r. km), dolina Save se širi, a posebno nakon podsusedske

geografija.hr offline 2003-2005.

Srednjovjekovna naseljenost u užem zagrebačkom području vezana je uz ocjedite terase i pobrđa. Tako su i Gradec i Kaptol kao jezgre budućeg Zagreba nastale na završnim dijelovima rebara medvedničkog

prigorja, nadvisujući se nad dolinom Save. Utvrda Susedgrad nastala je na koti koja nadgleda medvedničko-samoborskogorsku uzinu. Medvedgrad se smjestio visoko na obronku Medvednice. I druga manja starija seoska naselja koja su danas dio Zagreba nastala su na prigorju Medvednice, na ocjeditu rubu, u sigurnosti od Savskih poplava. Stoga nije čudo da je širenjem grada u sigurnijem podgrađu, posebno u 18. st. glavna povezna ulica – Ilica postala i dugo ostala glavna okosnica Zagreba. Međutim, građani ipak nisu sigurni od poplava. Nevolje donose brojni bujični potoci koji se s Medvednice, između pojedinih rebara prigorja (npr. Medveščak između Gradeca i Kaptola), naglo spuštaju u dolinu Save. Ti su potoci danas uglavnom kanalizirani u podzemlju

grada, a u pojedinim povirjima su izgrađene regulacijske retencije. Bujične poplave gorskih potoka Medvednice u prošlosti su pak nanosile goleme štete. Među najranije zabilježenima je recimo ona iz 1651., kada je potok Medveščak odnio 52 života. Zabilježeno je mnogo kasnijih katastrofalnih bujičnih poplava (1656., 1751., 1770, 1845., 1850., 1859., 1864., 1880., 1895., 1898., 1929., 1936.), a zadnja veća poplava bujičnih potoka Medvednice u Zagrebu 1989. godine pokazuje da, unatoč mnogobrojnim zahvatima znatno smanjenoj vjerojatnosti, takav događaj nije nemoguć i u suvremeno doba. Jasno da je grad, iako daleko od rijeke Save, izložen povremenim poplavama Save, a do 19. st. ne razmišlja se o ozbiljnijem “osvajanju” naplavne ravni. Od prve

zabilježene poplave 1469. koju je prouzročila Sava, Zagreb je bio izložen nizu savskih poplava od kojih su veće bile 1716., 1750., 1876., 1895. (dvije), 1922., 1923., 1925., 1926., 1930. i 1933. godine. U poslijeratno doba pamti se katastrofalna poplava 26. listopada 1964. godine, no Sava je “navaljivala” i 1965., 1966., 1979, 1980., 1982. i 1990. godine (kada je poplavila područje nizvodno od Zagreba.). Kad i kako se Zagreb širi u naplavnu ravan? Prvo ozbiljno širenje grada u savsku naplavnu ravan omogućio je tek nasip željezničke pruge (posebno dovršenje posavskog pravca, s Glavnim kolodvorom, 1892.), koji je područje

sjeverno od pruge zaštitio od poplava. No i dalje je trebala zaštita od visokih podzemnih voda pa je u to doba planski nastao blokovski Donji grad zaštićen nasipavanjem zemljišta. Starija, niža razina može se još vidjeti u pojedinim unutrašnjim dvorištima blokova, kao i u području Lenucijeve zelene potkove (npr. Zrinjevac, Botanički vrt). Plansko širenje grada južno od Save počinje tek polovicom 1950-ih, a za vezu s Novim Zagrebom grade se cestovni mostovi preko Save: Most slobode 1959., Most mladosti 1973. (po kojem tramvaj prelazi Savu 1979.) i Jadranski most 1981. Nakon katastrofalne poplave Save 1964., kada je poplavljeno 60-ak km2 užeg gradskog područja, pristupa se uređenju novih nasipa; nasipi i odvodni kanal Sava–Odra (kapacitet 1000 m3/s, preko preljeva prima vode više od 350 cm, što odgovara protoku od 1900 m3/s) dovršeni su tek 1971. U Zagrebu se nakon toga proglašava redovna obrana od poplava pri vodostaju 350, a izvanredne mjere obrane pri vodostaju 500 (kota nula 112,26 m n.m.). Vodoopsrkba i odvodnja Zagreba Vodne rezerve u prisavskoj ravni zarana su značajne u vodoopskrbi grada. Gradski vodovod, osnovan 1878., opskrbljuje se i iz zdenaca tj. crpilišta u užem gradskom području. Ta su crpilišta zatvorena tijekom druge polovice 20. st., kako se grad širio i onečišćenje povećavalo. I danas su najvažnija crpilišta vezana za savske vodonosnike. Današnji vodoopskrbni sustav grada Zagreba pokriva područje od oko 800 km2 i opskrbljuje vodom

oko 860000 stanovnika. Opskrba vodom obavlja se iz osam vodocrpilišta: Mala Mlaka, Petruševac, Sašnjak, Strmec, Zapruđe, Stara Loza, Bregana i Velika Gorica. Kapacitet ovih crpilišta je 5250 l/s, a mogu podmiriti maksimalnu potrošnju od 430 tisuća prostornih metara dnevno. Gradska kanalizacija sustavno se gradi od 1880. Danas se odvodi oko 75 % otpadne vode, godišnje gotovo 100 milijuna m3 (nešto više od polovice industrijske, ostalo kućanske otpadne vode), od čega oko 60 % s lijevog zaobalja (gl. ispust u Savu kod Hrušćice), a 40% s južnog dijela grada, desnog zaobalja (gl. ispust u Savu kod Jakuševca). Planira se izgradnja velikog pogona za pročićavanje zagrebačkih otpadnih voda kod Ivanja Reke. Zagreb – grad na Savi? Može se reći da Zagreb od svojih početaka nije grad na Savi. Od nje se ogradio i Savu nije uključio u svoje tkivo ni do današnjih dana. Ipak, još od početka 20. st. zagrepčani se kupaju na Savi. Čuveno gradsko kupalište Babinjak uređeno 1926. (premještanjem starog kupališta) konačno je stradalo u poplavi 1964. i nije obnavljano, čemu je pridonijelo i sve veće onečišćenje. Unatoč tome i danas izvan gradskog područja postoje neuređena savska kupališta (npr. Rugvica). U doba pojačane gradnje Zagreba, posebno nakon II. svj. rata intenzivno se kopao savski šljunak, pa su nastale brojne šljunčare, zagrebački rečeno šoderice (ili grabe), pojedine popularne za rekreaciju, ribolov i kupanje. Među njima se isticao Bundek, nastao 1960. iskopom šljunka

geografija.hr offline 2003-2005.

za gradnju Mosta slobode, zapušten od 1980ih. Od Univerzijade 1987. zagrepčani su se približili Savi uređenjem prisavskog jezera Jaruna s veslačkom stazom. Na Jarunu je živ dnevni i noćni život. Određenu razonodu uz Savu pružaju park Prisavlje (Boćarski dom, veliko dječje igralište), pojedini barovi u Veslačkoj ulici, kulturni centar Močvara. Po savskom nasipu uobičajene su šetnje i trčanje. Budućnost Save u Zagrebu veže se uz uključivanje Save u urbano tkivo, najvjerojatnije uređenjem savskog ekološkog parka koje uzima u obzir ekološku vrijednost Save (i savskog vodonosnika) i uvažava Savu kao pojas koji veže stari i novi dio Zagreba. O pitanju uređenja prisavlja u Zagrebu mnogo se raspravljalo nakon natječaja koje je objavilo gradsko poglavarstvo 2001. godine., a najjaktivniji u raspravama bili su arhitekti. Internetski izvori podataka Hrvatske vode http://www.voda.hr/hr/index.htm Povijest poplava u Zagrebu http://www.pou.hr/komvj/kv266/vodene%20stihije. html Okrugli stol – Sava http://www.d-a-z.hr/ostalo/dogadanja/okrugli_stol_ sava.htm 7DANA/2002/05/04/Pages/zagrebgrad.htm Rezultati natječaja za uređenje Save http://www.vecernji-list.hr/ Planirani zagrebački pogon za pročišćivanje otpadne vode http://www.verbundplan.at/content/default. asp?i=2452 Izvor Save Bohinjka http://www.impel-bohinj.si/flyfishing_sava_bohinjka. htm izvor Save Dolinke http://www.pef.uni-lj.si/markor/Javor/krama/terenskeadd.htm Jarun http://veslanje.fer.hr/zagreb2000/venue/jarun.html

Pitajte geografa Gdje izvire rijeka Drava? Rijeka Drava izvire kod Dobbiaca u Karnijskim Alpama, u sjeveroistočnoj Italiji. Otkuda naziv Ognjena zemlja za jug Južne Amerike? Do Ognjene Zemlje prvi je doplovio portugalski moreplovac i istraživač Ferdinand Magellan, na svom putovanju oko svijeta 1520. godine. Ugledavši na otoku mnogobrojne logorske vatre Indiosa, Magellan je uzviknuo: “Esso la tierra de los fuegos...” - prema tome je danas najjužniji dio južnoameričkog kopna dobio naziv. Što je to “crni trokut” ? „Crni trokut“ ili „Teškoindustrijski trokut“ industrijsko je područje koje obuhvaća dio Njemačke (Ruhr), sjeverne i istočne Francuske, Belgije i Luksemburga. Koje sve države sačinjavaju Sahel? Sahel se proteže od obale Atlantskog oceana na zapadu do Sudana na istoku. Obuhvaća sjeverni Senegal, južnu Mauritaniju, Mali, Burkinu Faso, južni Niger, sjeveroistočnu Nigeriju, južni dio središnjeg Čada te područje Sudana. Koje su prve tri države u Europi po broju otoka? 1. Norveška (oko 150 000 stjenovitih otoka i otočića, naseljenih i nenaseljenih); 2. Finska (Ålandsko otočje u Botničkom zaljevu; 35 naseljenih i oko 6500 nenaseljenih otoka i otočića); 3. Grčka (više od 2000 otoka; oko 170 naseljenih). Kako nastaje polarana svijetlost? Polarna svjetlost ili aurora, još se naziva sjeverna (aurora borealis) i južna (aurora australis) zora. To je svjetlosna pojava u sloju atmosfere koji se naziva ionosfera (na visini oko 100 km). Javlja se na noćnom nebu u različitim oblicima

(lukovima, trakama i sl.) i različitoj jačini. Boja polarnog svjetla može biti modrobijela, ružičasta, crvena, žutozelena ili ljubičasta. Najviše se javlja oko magnetnih polova, a najčešće u vrijeme magnetnih oluja i za maksimuma Sunčevih pjega, što ukazuje na uzajamnu povezanost tih pojava. Smatra se da nastaje ulijetanjem goleme količine naelektriziranih čestica u Zemljinu atmosferu, što ih Sunce neprestano šalje u svemirski prostor i dopiru do visokih slojeva atmosfere gdje se sudaraju sa česticama razrijeđenih plinova, što izaziva svjetlucanje tih plinova. Koja je najduža ponornica u Hrvatskoj? Najduža ponornica je Lika. Izvire u južnom dijelu Ličkoga polja, a duga je 78 km. Poslije Trebišnjice (BiH; duga 98 km, a s podzemnim tokom 187 km), najduža je ponornica u Europi. Lika je zajedno sa rijekom Gackom (također ponornica; duga oko 20 km) dio hidroenergetskog sustava Senj. Što je Volta Redonda, a što je sertão? Volta Redonda je industrijski grad na istoku Brazila, u saveznoj državi Rio de Janeiro; 249 580 stan. Nalazi se na rijeci Paraíba. Osnovan je 1941. na mjestu ranijeg sela. U Volti Redondi se nalazi jedna od najvećih čeličana u Latinskoj Americi. Sertão je naziv za suhu unutrašnjost (plato) na sjeveroistoku Brazila. Odakle grad Zagreb crpi vodu i gdje odlaže otpad? Zagrebački se otpad odlaže na Jakuševcu, a voda se crpi sa više vodocrpilišta (Mala Mlaka, Črnkovec, Petruševec, Šibice, Strmec i dr.). Koliko je duga najdulja rijeka u Kraljevini Danskoj? Najduža rijeka Kraljevine Danske je Gudenå. Uku-

Dubravka Spevec

pna duljina njezina toka je 158 km. Što je apartheid? Naziv za rasnu izdvojenost i obespravljenost koju su bijelci provodili prema obojenom stanovništvu, osobito crncima u južnoj Africi, gdje su dvije društvene zajednice potpuno odvojene u svim oblicima života, a samo bijelci uživaju blagodati. Koliko Hrvatska ima gradova s više od 10 000 stanovnika? Prema Popisu stanovništva iz 2001. u Hrvatskoj 37 gradova ima više od 10 000 stanovnika. Gdje izvire rijeka Rajna? Rijeka Rajna izvire u švicarskim Alpama (istočna Švicarska). Nastaje spajanjem dvaju manjih tokova – Vorderhein (Prednja Rajna) i Hinterrhein (Stražnja Rajna), na 600 m nadmorske visine, nedaleko grada Chura. Koja je razlika između geodeta i geografa? Geodeti se bave mjerenjem zemljišta, izradom karata i planova. Geograf s gledišta međusobnog utjecaja prirodne osnove i stanovništva proučava i objašnjava funkcionalno-prostorne odnose i fizionomska obilježja Zemljine površine. Hrvati u istraživanju Arktika. U istraživanju Arktika sudjelovalo je i 12 hrvatskih mornara (uglavnom s područja Kvarnera), i to u okviru austrijske arktičke ekspedicije, koja je u razdoblju 1872-1874. brodom “Admiral Tegetthoff” istraživala područje Arktika. Na svoju polarnu plovidbu brod je krenuo iz njemačke luke Bremenhaven, 13. lipnja 1872., točno dva mjeseca nakon porinuća u more. Zadatak i cilj ekspedicije bio je istražiti mogućnosti plovidbe “sjevernim morskim putem”, preploviti mora

Dubravka Spevec

sjeverno od europskog i azijskog kopna i kroz Beringov prolaz uploviti u Tihi ocean.Time bi bilo završeno stoljetno traganje za “sjeveroistočnim prolazom” i plovidbenim putem koji bi povezivao Atlantski i Tihi ocean. Na svom povratku, ekspedicija je trebala pokušati stići do Sjevernog pola. Iako temeljito pripremljena i s odličnom posadom, ekspedicija nije uspjela izvršiti nijedan od postavljenih zadataka i ciljeva. Glavna prepreka uspjehu bilo je podneblje, odnosno led. Na zaleđeno more i goleme sante leda naišao je 13. kolovoza 1872. Brod se našao “zakovan ledom” iz kojega se više nikada nije oslobodio. Poslije gotovo dvije godine, 28. svibnja 1874., brod je napustila cjelokupna posada i u tri čamca krenula prema jugu. Tada je započela njihova 93 dana duga borba za opstanak i život. Posadu je spasio ruski brod-kitolovac “Nikolaj”. Ekspedicija je doprla gotovo do 82° N. U spomen 40. obljetnice sretnog povratka članova ekspedicije, 1914. Geografsko društvo u Beču podignulo je u zavjetnoj mornaričkoj crkvi Gospe od mora u Puli spomen-ploču. Nažalost, ta je spomen-ploča netragom nestala oko 1950. godine. U Bečkom ratnom arhivu čuva se fotografija nestale spomen-ploče. Godine 1999. proslavljena je 125. obljetnica ove znamenite ekspedicije na Arktik. „Crtice“ o Sueskom kanalu. Suez je umjetno prokopan plovni kanal kroz Suesku prevlaku, na sjeveroistoku Egipta. Povezuje Sredozemno sa Crvenim morem; proteže se od luke Port Said na Sredozemnome moru do luke Suez na Crvenom moru. Dug je 163 km, a širok 58 m. Njegovim prokopavanjem skraćeno je putovanje brodova iz europskih i sjevernoameričkih luka prema lukama južne Azije, istočne Afrike i Australije. Sredozemno more postaje glavni posrednik u prometu između luka na Atlantskom oceanu i luka na Indijskom oceanu. Ubraja se među najpromet-

nije kanale svijeta. Francuski inženjer Ferdinand Marie de Lesseps projektirao je plan za prokopavanje Sueza. Sa egipatskom je vladom potpisao koncesiju 1854., a prokopavanje je započelo 25. travnja 1859. Prokopavanje i radovi trebali su trajati oko 6 godina, no zbog klimatskih uvjeta i epidemije kolere (1865.) trajali su 10 godina. Kanal je otvoren za plovidbu 17. studenoga 1869. U prokopavanju Sueskog kanala sudjelovalo je oko 1,5 milijuna Egipćana; više od 125 000 radnika izgubilo je život. Godine 1876. počeli su radovi na njegovom proširenju. Kanal je bio zatvoren za promet u razdoblju 1956-1957., za vrijeme izraelsko-egipatskog sukoba, te tijekom šestodnevnog Arapsko-izraelskog rata u lipnju 1967. Ponovno je otvoren za plovidbu u lipnju 1975. Koja je najgušće naseljena zemlja Europe, a koja najrjeđe naseljena zemlja Europe, te koliko stan. živi u Europi (sa i bez Rusije)? U Europi živi 586 milijuna stanovnika; sa Rusijom (europski dio) oko 680 milijuna stan. Najgušće naseljene su male države Europe: Monaco (oko 16 500 stan./km2), Malta (1220 stan./km2), Vatikan (768 stan./km2) i San Marino (oko 500 stan./km2). Od većih europskih zemalja najgušće su naseljene Nizozemska (oko 330 stan./km2) i Belgija (342 stan./km2). Najrjeđe su naseljeni Island (oko 3 stan./km2), Norveška (14 stan./km2), Finska (15 stan./km2) i Švedska (20 stan./km2). Koliko nacija živi u Belgiji i koliko se jezika govori u Belgiji? U Belgiji žive Flamanci (uglavnom Belgijanci; najbrojniji – 58 %) i Valonci (33 %). Flamanci su germanskog podrijetla i žive na sjeveru Belgije, dok su Valonci romanizirani Kelti, a žive na jugu Belgije. U istočnom pograničnom dijelu (pokrajina Liège) žive Nijemci. Na području Belgije žive još

geografija.hr offline 2003-2005.

Talijani, Marokanci, Francuzi, Turci i Nizozemci. Belgija je višejezična država; sjeverno od linije Kotrijk – Bruxelles – Leuven – Maastricht govori se flamanskim narječjem nizozemskog jezika, dok se južno od te linije govori valonskim narječjem francuskog jezika. Glavni grad Belgije – Bruxelles dvojezičan je (nizozemski i francuski). Službeni jezici u Belgiji su nizozemski (flamanski), francuski (valonski) te njemački (u istočnom dijelu pokrajine Liège). Što je to Ballungsgebeit? Ballungsgebeit je veća prostorna cjelina s velikom koncentracijom stanovništva, gospodarskih djelatnosti, zgrada, radnih mjesta, raznih privrednih ustanova itd. Određuje se na osnovi dvaju obilježja: broja stanovnika i gustoće naseljenosti. Ballungsgebiet je onaj prostor na kojem živi najmanje 500 000 ljudi, a gustoća naseljenosti je najmanje 1000 st./km2. Jezgru takve koncentracije čini jedan grad ili više njih, pa tako Ballunsgebieti mogu biti djelomično monocentrični (npr. München), a djelomično policentrični (npr. RheinRuhr). U SR Njemačkoj je izdvojeno ukupno devet takvih cjelina; najveći su Rhein-Ruhr, Rhein-Main i Rhein-Neckar s više gradskih jezgara. Koje godine je izgrađena Transsibirska željeznica? Transsibirska je željeznica građena u razdoblju 1891-1916. Koje se naselje danas nalazi na mjestu antičkog naselja Narona? Na mjestu antičkog naselja Narona razvilo se današnje selo Vid (oko 4 km sjeverozapadno od Metkovića).

Dubravka Spevec

Tko su Niloti? Niloti su jezična i kulturna skupina u Africi, naseljena u području oko srednjeg i gornjeg Nila te Viktorijina i Rudolfova jezera. Prisutna je u Sudanu, Egiptu, DR Kongo, Tanzaniji, Keniji, Eritreji, Etiopiji i Ugandi. Dijeli se u dvije skupine: Zapadni Niloti (Niloti u užem smislu) te Istočni Niloti (tzv. NiloHamiti). Zapadnoj grani Nilota pripadaju narodi Anuak, Dinka, Nuer, Shilluk, Acholi, Alur, Lango i Luo. Istočnim Nilotima pripadaju narodi Beir, Lotuko Karamojong, Teso, Turkana, Kalenjin i Masai. Niloti su mješanci Hamita i Bantu crnaca. Ističu se visokim rastom (prosječno 178 cm), tamnom puti i kovrčavom kosom. Po vjeroispovjesti su animisti, totemisti (narod Dinka) ili muslimani (Luo). Bave se stočarstvom, zemljoradnjom (uzgajaju proso), te lovom i ribolovom. Kada je i u kojem gradu potpisan ugovor o stvaranju Europske zajednice za ugljen i čelik? Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i čelik potpisan je 18. travnja 1951. godine u Parizu. Potpisale su ga Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka. Koliko zemalja članica ima Commonwealth? Commonwealth obuhvaća 53 države svijeta (oko 1,8 milijarda stanovnika). Tko su Rusini? Naziv za Ukrajince koji žive na području Istočne Galicije, Bukovine i Zakarpatske Ukrajine. Doselili su na prostor Hrvatske iz područja Karpata, iz Zakarpatske Ukrajine i Istočne Galicije. Nacionalna su manjina (2337 pripadnika – 0,05% populacije RH, prema Popisu 2001.). Uz hrvatski govore rusinskim jezikom. Uglavnom su grkokatolici. Početkom XIX. stoljeća naseljavaju istočnu Sla-

voniju, i to najprije Petrovce, Stare Jankovce i Mikluševce. U većem broju doseljavaju u Vukovar od 1960-ih. U Petrovcima je Etnografski muzej Rusina i Ukrajinaca. Žive još i na području Vojvodine (oko 20 000 pripadnika). Koja je najjužnija planina i najjužnije naselje u Hrvatskoj? Najjužnija planina u Hrvatskoj je Sniježnica (1234 m), a najjužnije naselje Vitaljina (242 stan., 2001.). Koji je grad svijeta vodeće središte dijamantne industrije? Belgijski grad Antwerp međunarodno je središte dijamantne industrije. Najveća „dijamantna“ kompanija na svijetu je De Beers (najveći svjetski proizvođač i distributer), sa sjedište u gradu Kimberleyju (Južnoafrička Republika). Koje je najjužnije naseljeno mjesto u Istri? Najjužnije istarsko naselje je Premantura (845 stan., 2001.). Da li je najsjevernija točka Europe rt Nordkapp ili rt Nordkyn? Sjeverni rt ili Nordkapp najsjevernija je točka Europe, a nalazi se na otoku Magerøya (71°11’ N). Najsjevernija kopnena točka Europe je rt Nordkyn. Gdje izvire rijeka Dunav i kroz koje sve države protječe? Dunav izvire u Schwarzwaldu u jugozapadnoj Njemačkoj, a nakon oko 2850 km dugog toka utječe u Crno more deltastim ušćem. Protječe kroz Njemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru, Bugarsku, Ukrajinu i Rumunjsku.

FACTS • Godišnje od malarije umire milijun ljudi. www.milleniumindicators.un.org • Više od 70% svjetske populacije nije nikada koristilo telefon. ’World Telecommunications Day’, May 2003, UN General Assembly www.un.org • Gotovo ½ petnaestogodišnjaka u Velikoj Britaniji probala je ilegalne druge, a gotovo ¼ njih redovito puši cigarete. ’Smoking, Drinking and Drug use Among Young People in England in 2002’ www.doh.gov.uk • Kamioni koji opskrbljuju supermarkete svaki dan prijeđu više od dva povratna putovanja do Mjeseca. UN Human Development Report 2004 www.un.org • Dnevno zbog nečiste vode umire gotovo 6000 djece. Action 2005 • Gospodarski razvijenije zemlje emitiraju šest puta više ugljičnog dioksida (koji uzrokuje globalno zatopljenje) po stanovniku nego gospodarski slabije razvijene zemlje. UN Human Development Report 2004 www.un.org • 16% mladih ljudi u Britaniji netko je maltretirao tekstualnim porukama (SMS). Youth Topics, CAFOD, SCIAF and Christian Aid www.christianaid.org.uk

svijet

hrvatska

Regije

su, kako u prošlosti tako i danas, «proizvedene» pod utjecajem najrazličitijih faktora kao rezultat najrazličitijih interesa, od strane čovjeka. Pri određivanju regija središnji cilj jest definirati razlike, no osim te prostorne dimenzije granica, treba promatrati i vremenske granice jer prostorne međe i njihovi simbolički sadržaji izravno ovise o konstrukciji socijalnog ili društvenog vremena te prilikama koje u tom vremenu vladaju (Köstlin, prema Kalapoš, 2002, 78). Regionalizacija predstavlja jedan od važnih zadataka geografskog proučavnja. Osim geografskog principa regionalizacije (fizionomsko-homogene regije, nodalno-funkcionalne) postoje i tzv. negeografski koncepti regionalizacije (administrativne regije, tehničke, historijske, ekološke, planske itd.). Tradicionalne ili historijsko-geografske regije specifičan su oblik složenih regionalnih cjelina. One su, više ili manje, očuvane i živuće u svijesti

zabava

index

ljudi i u svojim prostornim okvirima, usprkos brojnim promjenama. Tradicionalna regija posljedica je vremenski dugotrajnog razvoja identiteta povezanog s teritorijalnošću. Ključni problem, svake regionalne studije, jest izbor kriterija koji trebaju omogućiti najbolju spoznaju prostornog identiteta. Postoje tri relevantne skupine kriterija: 1. obilježja prirodne sredine, 2. teritorijalno-organizacijski (izvorni tip organizacije, upravno-politička organizacija, crkvena organizacija) i 3. sociokulturni kriterij (Fürst-Bjeliš, 1996). Današnja Istra je drugačija od historijske, tradicionalne Istre, koja se oblikovala između 15. i 18. stoljeća. No što da nazovemo Istrom? pitaju se autori Knjige o Istri u uvodnom poglavlju. U diskusiji navedene knjige o poluotočnom karakteru stoji: «Istra je poluotok, kažu oni koji smatraju da su našli objektivnu i pouzdanu oznaku. Međutim, crta između vrha Prelučkog i Miljskog zaliva odvaja složen prostor i kida homogene pejzaže.

Na brdima i ravnjaku Ćićarije ne osjećaju se poluotočne osobine. Istina, Ćićarija je u stočarskoj prošlosti životno bila povezana s poluotokom. Poseban je problem krševit greben Učke (1 396 m) koji dalje razbija poluotočni prostor i čini izrazitu unutrašnju među. U našu svijest Istra je ušla u administrativnim međama koje je odredila austrijska uprava početkom 19. stoljeća. U to doba kvarnerski prostor bio je bez veće važnosti-to je kraj u kome se nagađa o međama Istre i Dalmacije.» (Peruško i dr., 1968, 1). Poluotočni smještaj jasno je definiran na zapadu, jugu i istoku. Ostaje nedefinirana međa na sjeveru i sjeveroistoku. Uzme li se za kopnenu granicu poluotoka linija koja povezuje vrh Miljskog zaljeva kod Trsta i Preluk, između Opatije i Rijeke, površina poluotoka iznosi 3 306 km2. Najveći dio površine 2 950 km2 (89%) pripada Hrvatskoj, 344 km2 Sloveniji, a samo 12 km2 Italiji (Bertić, 1997, 11).

tekst i fotografije: Ivan Zupanc 18

geografija.hr offline 2003-2005.

Gdje je Istra? Na krajnjem sjeveru Jadranskog mora, gdje završava morska površina koja predstavlja grlo ustiju Mediterana, nalazi se trokutasti komad zemlje oblika jezika. To je Istra. Richard Francis Burton

je predstavljala granicu prema Liburniji. Na Raši je bila etnička granica između Histra i Liburna, a potom Augustova granica između italske Desete regije (Regio X) i provincije Dalmacije (Dalmatia) (Degrassi, prema Matijašić, 2000, 458).

nje prije propasti Mletačke republike 1797. godine. Tridentskim mirom 1535. zacrtana je granica koja je imala i bizarne demarkacije na terenu: arbitražna komisija podijelila je selo Zamask na dva dijela. Župna crkva se nalazila na mletačkom dijelu, a župna kuća na pazinskoj strani: »Selo Zamask, pola mletačko, pola carsko« (La Villa di Zumesco, mezza Veneta, mezza Imperiale) (Bertoša, 1995, 332). Granica između mletačkog i nadvojvodinog teritorija sezala je od rječice Glinščice pa sve do uvale Stupova kod Plomina.

Sl.1. Poluotok Istra prema Bertiću (1997) a-Istarska županija, b-dio Istre u Primorskogoranskoj županiji, c-slovenski dio Istre, d-talijanski dio Istre, AB-kopnena granica istarskog poluotoka duž linije Miljski zaljev-Preluk Na vjetrometini povijesnih mjena, u Istri su se odvijale brojne upravno-političke promjene. Antička Istra je historijsko-geografski pojam koji obuhvaća prostor poluotoka od Trsta (antički Tergeste), zapadnom obalom preko područja Poreča (Parentium) do Pule (Pola), i zatim do rijeke Raše (u antici Arsia flumen) koja

Sl.3. Istra u antici (Matijašić, 1998) U srednjem vijeku, 1374. od središnje Istre formira se samostalna Pazinska knežija, osnovana 1342., koja je nasljednim ugovorom pripala austrijskim Habsburgovcima. Godine pak 1420/1421. Mleci postaju gospodari zapadne, južne, jugoistočne i manjeg dijela sjeverozapadne Istre tj. 3/4 poluotoka od Plomina do Milja. Podjela Istre između Mletaka i Habsburgovaca ostat će do kraja 18. stoljeća (Strčić, 1993, 331). Burna događanja na istarskom kunfinu uvjetovala su teritorijalne promjene u novom vijeku. Ratom s Cambraiskom ligom 1508.-16. desile su se one posljed-

geografija.hr offline 2003-2005.

Sl.4. Pazinska grofovija odnosno austrijski dio Istre (De Franceschi, prema Ivetic, 1999) Važnost duogotrajne podijeljenosti istarskog poluotoka između Venecije i Austrije jest u kreiranju banderijskog1 identiteta kod stanovništva s obje strane granice čiji tragovi postoje i danas (više od dvjesto godina nakon pada Venecije!). Formiranje tih banderijskih identiteta, u rasporedu rasprostiranja kakvog nalazimo danas, događalo se nakon 1535. godine kada granica dobiva stalan oblik. Antagonizam Benečana (stanovnici mletačkog

Sl.5. Istra iz zraka (NASA, o탑ujak 1990)

dijela Istre) i Kraljevaca (austrijski dio) očitovao se i u endogamijskim tendencijama (najčešći su brakovi iz iste župe). Podvojenost, doduše bitno ublažena, zadržala se sve do danas, kada postoji svijest o pripadanju različitim entitetima. Nekadašnja austrijskomletačka granica danas je međa upitnih zamjenica ča (austrijski dio) i kaj (mletački dio). Upravo su ove upitne zamjenice temeljni parametar za percepciju jezičnih zajednica. Mentalni barijerizam, kao posljedica sukoba oko granice, potakao je, dakle i jezične promjene. Ove karakteristike otvarale su put formiranju niza grupnih identiteta uz granicu koji se očituju u obrascu mi-oni (Blagonić, 1999, 142-145). U prvoj polovici 19. stoljeća, 1822., od istočne Istre i Kvarnerskih otoka (koji su izdvojeni iz Riječkog okruga), osnovan je okrug sa sjedištem u Pazinu (Bufon, 1993, 200; Strčić, 1993, 334). Tri godine kasnije, 1825., formiran je Istarski okrug, od prijašnjeg mletačkog i austrijskog područja te Kvarnerskih otoka sa sjedištem u Pazinu, a dio je Austrijskog primorja sa sjedištem u Trstu (Strčić, 1993, 334-335). Okrug postoji do 1861. kada se formira markgrofovija (pogranična grofovija) od Istarskog okruga sa saborom u Poreču. Od 1869. do 1918. Istra je administrativno podijeljena na šest kotarskih kapetanata: koparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski (Dukovski, 1997, 9).

Sl.6. Krilati Lav sv. Marka u Oprtlju-simbol mletačke vlasti u Istri

Sl.7. Mletački dio Istre (Ivetic, 1999) Nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije novoformirana Istarska županija u okviru Hrvatske neupitno čini jezgru Istre. Županijska skupština Županije Istarske na prvoj je sjednici 16. travnja 1993. donijela preporuku o pokretanju postupka za uključivanje Grada Opatije

geografija.hr offline 2003-2005.

te Općina Cres, Mali Lošinj, Matulji, Lovran i Mošćenička Draga u sastav Istarske Županije (SNŽI 1/1995). No inicijativa je ostala bez odgovora. Prema Deklaraciji o Euroregiji Istri donesenoj na Izvanrednom Saboru IDS-a 24.4.1994. u Rovinju, Euroregija Istra je transgranična regija čije je područje sastavni dio Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Republike Italije. Osim Istarske županije, članice Euroregije Istre iz Republike Slovenije su općine Kopar, Izola i Piran, a iz Republike Italije općina Muggia (Milje). Sjedište je u Poreču. U Sloveniji pak, postoji problem definiranja obalne regije. Za slovenski dio Istre čak niti ne postoji jedinstveni naziv. U slovenskoj javnosti se upotrebljava više od deset naziva (Gams, 1991, 7). Najčešće korišteni su nazivi: Obala, Šavrinska brda, Koprsko, Koprsko primorje i Slovenska Istra (Gams, 1991, 11). Neki autori govore o «deistrizaciji» u slovenskom dijelu Istre. Oni smatraju da se uspjeh «deistrizacije» pokazuje u pravom iznenađenju prosječnog Slovenca kojeg uče da je slovenska obala dio istarske obale i da ta obala ima ruralno zaleđe te da u tom zaleđu nema nikakve prirodne granice koja bi ju dijelila od Istre (Baskar, 2002, 118). Historijsko-geografska pripadnost Istri očituje se i u talijanskom nazivu grada Kopra: Capodistria koja dolazi od Capo d’Istria=glavni od Istre. Upitna je i pripadnost te naziv Opatijskog primorja ili tzv. Liburnije. Iako danas gravitacijski usmjerena ka Rijeci, zanimljivo je da je upravo ovdje, na periferiji svog nekadašnjeg teritorija (od Raše do Krke) Liburnija sačuvala barem trag imena iako joj se poslije 821. godine zameo svaki trag (Suić, 1955, 290). Neki autori govore i o tzv. Opatijskom krasu te ga smatraju najistočnijim dijelom Istre. Pripadnost naselja Opatijskom krasu os-

Sl.8. Orjak

tvaruju naselja: Brdce, Lipa, Male Mune, Mali Brgud, Pasjak, Rupa, Šapjane, Vele Mune, Veli Brgud, Žejane (Prebilić, 1985, 120) te u nekih autora i Zaluki i Zvoneća (Peloza, 1985, 63). No kod samih stanovnika tog kraja odražava se granični karakter. Za sebe će reći: “Nismo Ćići ni Brkini, jesmo jušto na kunfini!”, “Kastafci, Brkini,-mi u sredini!” (Gotthardi Pavlovsky,

1985, 14). Slična je percepcija i stanovnika Ćićarije koji govore: «Gren u Istru» ili «Bio sam u Istri» (Žmak, 2002, 12). Nereificiranost2 simboličkih granica ne znači nužno i njihovu manju vitalnost te kraće trajanje od fizičkih međa. Uostalom, fizičko i simboličko, nerijetko se isprepliću (Blagonić, 1999, 141). Nekad izrazita prirodna barijera-

Učka (barem u prometnom smislu) ostala je to i danas u simboličkom smislu. Mnogi će Istrani koji studiraju u Zagrebu reći: «joj, kad dođem na ovu stranu Učke, doma sam. Svi osjećaju, znači, kad idu tunelom...» (Kalapoš, 2002, 80). Oni pak s istočne strane smatraju ju također znatnom pregradom: «Istina je, istina, da je za Učkom Istrija.» (Žic, 1936, 16). Da-

nas se vrh Učke, «najviše planine u Istri» nalazi u Primorsko-goranskoj županiji. Jedno istraživanje je pokazalo da je osobno iskustvo svakog istraživača sljedeće: što je geografsko iskustvo Istre snažnije, time je i definicija njezina teritorija šira. Primjerice, učenica iz Žminja koja ide u školu u Pazin definira Istru mnogo uže nego studentica koja studira u Trstu i u čijoj je mentalnoj karti i taj grad neupitno dio Istre (Kalapoš, 2002, 79). U jednom intervjuu na komentar novinara: «-Dobro, ali Opatija nije u Istri.» pjevač Alen Vitasović je odgovorio: «-Ne? Nego gdi je? Nedavno sam u Opatiji imao koncert i shvatio da su tamo najveći Istrani.» (Brnabić, prema Kalapoš, 2002, 75).

S emigracijom autohtonog stanovništva, posebice Talijana nakon Drugog svjetskog rata, se identitet prostorno raširio i utječe na oblike prostorne povezanosti šire regionalne okolice. Posebno se to odnosi na vezu Trsta i Istre, vezu koja je u prošlosti imala ekonomskogospodarske temelje, a danas pod utjecajem doseljenog stanovništva iz Istre, intenzivne obostrane veze. Tako Trst preuzima novu funkciju koju u prošlosti nikada nije imao jer je bio kontinentalno orijentiran (pogotovo do druge polovice 19. st.). S druge strane unutar Istre ne postoji nikakav jači centar koji bi tu regiju povezao. Sve do druge polovice 19. st. to područje nije bilo nikada samostalno. Bez obzira na podjelu prostora između tri države, Istra ostaje homogeno historijsko-geografsko i kulturno područje (Bufon, 1993, 201).

Vezanost za zavičaj znatno je izražena kod stanovnika Istre. Ta regionalna pripadnost predstavlja poseban oblik teritorijalne, odnosno socijalne pripadnosti koju određuje teritorijalna dimenzija (Banovac, 1997, 32). Tako shvaćenu regionalnu pripadnost ne određuje u prvom redu «prirodni prostor» (geografska obilježja), već «kulturni prostor» (Gross, prema Banovac, 1997, 32), koji nastaje simboličkom «preradom» prirodne teritorijalnosti (vrijednosti, tradicija, povijest, jezik odnosno dijalekt itd.) (Banovac, 1997, 32). Neki sociolingvisti ističu da istrijanstvo ima korijene kao i svi drugi talijanski kampanilizmi. Ti su korijeni, po njima, srednjovjekovni, zasnovani na municipalnoj i komunalnoj tradiciji zapadne obale i na tradiciji urbanog agrara u unutrašnjosti (Orbanić, prema Medica, 1998, 33). Po nekima, nismo daleko od istine, ako tvrdimo, da je regionalizam ustvari nacionalizam u malom formatu (Bufon, 1994, 9).

geografija.hr offline 2003-2005.

pozivne bilješke: 1. banderij-skupina konjanika boraca koju u slučaju rata feudalni gospodari i crkveni dostojanstvenici moraju priključiti kraljevoj vojsci pod svojom zastavom (Anić, Goldstein, 1999, 150). 2. reificirati-učiniti/činiti stvarnim ili predmetnim, opredmetiti, opredmećivati (Anić; Goldstein, 1999, 1083). literatura: Anić, Vladimir; Goldstein, Ivo (1999): Rječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb. Banovac, Boris (1997): Modernizacijski procesi i oblici teritorijalne pripadnosti, Društvena istraživanja 1 (27), 23-48.

Matijašić, Robert (2000): Gospodarstvo rimske rustičke vile u Istri, Annales 2, 457-470.

Baskar, Bojan (2002): Med regionalizacijo in nacionalizacijo: iznajdba šavrinske identitete, Annales-Series Historia et Sociologia 1, 115-132.

Medica, Karmen (1998): «Kategorija Istrijanstva»-između «centra» i «periferije», Annales 12, 31-38.

Bertić, Ivan (1997): Istra-geografska obilježja, Geografski horizont 2, 11-34.

Peloza, Makso (1985): Pregled povijesti Optijskog krasa, Liburnijske teme 5, 61-82.

Bertoša, Miroslav (1995): Istra: Doba Venecije: (XVI.-XVIII. stoljeće), Zavičajna naklada «Žakan Juri», Pula.

Peruško, Tone i dr. (1968): Knjiga o Istri, Školska knjiga, Zagreb.

Blagonić, Sandi (1999): Umnažanje granica: istarski slučaj, u: Etničnost i povijest (priredio Emil Heršak), Institut za migracije i narodnosti; Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 141-147.

Prebilić, Stanka (1985): Depopulacija naselja Opatijskog krasa, Liburnijske teme 5, 115136.

Bufon, Milan (1993): Istra: novi problemi starih regij, Annales 3, 197-202. Bufon, Milan (1994): Regionalizem in nacionalizem, Annales 5, 9-16. Burton, Richard Francis (2003): Bilješke o Istri, Mathias Flacius, Labin. Dukovski, Darko (1997): Svi svjetovi istarski: ili još-ne-povijest Istre prve polovice XX. stoljeća, C.A.S.H., Pula. Fürst-Bjeliš, Borna (1996): Pristup definiciji prostornog pojma tradicionalne regije, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Zlatko Pepeonik), 326-330. Gams, Ivan (1991): Analiza imen za obalno regijo, Annales 1, 7-12.

Gotthardi Pavlovsky, Beata (1985): Uvod u etnografski prikaz sela Opatijskog krasa, Liburnijske teme 5, 155-172. Ivetic, Egidio (1999): L’Istria moderna: un’introduzione ai secoli XVI-XVIII, Unione Italiana-Fiume; Universita popolare di Trieste, Trieste-Rovigno. Kalapoš, Sanja (2002): Rock po istrijanski: o popularnoj kulturi, regiji i identitetu, Jesenski i Turk, Zagreb. Matijašić, Robert (1998): Gospodarstvo antičke Istre: arheološki ostaci kao izvori za poznavanje društveno-gospodarskih odnosa u Istri u antici (I. st. pr. Kr.-III. st. posl. Kr.), Zavičajna naklada «Žakan Juri», Pula.

Preporuka o pokretanju postupka za uključivanje Grada Opatije te Općina Cres, Mali Lošinj, Matulji, Lovran i Mošćenička Draga u sastav Županije Istarske, Službene novine Županije Istarske, 1.1.1995., br. 1, Pazin. Strčić, Petar (1993): Prilog nacrtu kronološkoga pregleda povijesti hrvatske Istre (do 1941. godine), Annales 3, 329-338. Suić, M. (1955): Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 2, 273-296. Žic, Nikola (1936): Istra: dio I. zemlja, HRID, Zagreb. Žmak, Josip (2002): Ćićarija i njeni tisućnjaki, Zbornik općine Lanišće, “Josip Turčinović”; Općinsko vijeće općine Lanišće, 11-32.

svijet

hrvatska

Prizor s otoku Pago (snimila: Vera Graovac) 26 geografija.hr offline

zabava

2003-2005.

index

Depopulacija zadarskih otoka

Osnovne karakteristike hrvatskih otoka u posljednjih 100 godina jesu iseljavanje otoÄ?nog stanovniĹĄtva i depopulacija; u prvoj fazi bila je to uglavnom prekomorska emigracija, a kasnije emigracija u europske zemlje i hrvatske gradove na obali. Vera Graovac 27

Demografski

razvoj zadarskih otoka ne razlikuje se previše od razvoja ostalih hrvatskih otoka stoga ih treba promatrati u tom kontekstu. Pri analizi demografskog razvoja zadarskih otoka u obzir su uzeti svi otoci koji pripadaju Zadarskoj županiji - Pag (odnosno dio otoka koji pripada Zadarskoj županiji - općine Pag, Povljana i Kolan), Vir, Olib, Silba, Premuda, Ist, Molat, Rivanj, Sestrunj, Zverinac, Ugljan, Iž, Rava, Dugi otok, Pašman i Vrgada. Osnovni problemi s kojima se suočavaju zadarski otoci su, u prvom redu, dugotrajna depopulacija koja je rezultat negativnog prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva, zatim izuzetno nepovoljna dobna struktura stanovništva te postupno izumiranje pojedinih naselja na otocima.

fizički radnici u industrijskim središtima AustroUgarske monarhije ili su odlazili u prekomorske zemlje. Pojavom parobroda i prvih parobrodskih linija u drugoj polovici 19. st. došlo je do propadanja jedrenjaštva što je značilo prekid stoljetne tradicije i početak gospodarske krize na otocima čije se stanovništvo velikim dijelom bavilo upravo tom djelatnošću. Među zadarskim otocima jedrenjaštvo je bilo najrazvijenije na otoku Silbi, a nesto manje na Istu, Olibu, Ižu i Ugljanu. Važno je naglasiti da su u ovim migracijskim kretanjima najvećim dijelom sudjelovali muškarci. Još jedan važan razlog iseljavanja muške populacije bilo je izbjegavanje vojne obveze u austro-ugarskoj vojsci, a zatim i “zlatna groznica”

Krajem 19. st. stanovništvo se nalazi u predtranzicijskoj etapi u kojoj je mortalitet imao značajnu ulogu u kretanju broja stanovnika. Međutim, već početkom 20. st. stanovništvo otoka ulazi u tranzicijsku etapu.

Sl.1. Stare napuštene kuće - sve češći prizor na našim otocima (snimila: Anica Čuka)

Druga polovica 19. i prva polovica 20. st. predstavljaju značajnu etapu u demografskom razvoju hrvatskih otoka. U ovom razdoblju otoci bilježe najveći broj stanovnika međutim, s vremenom se zbog gospodarskih, političkih i društvenih faktora javlja depopulacija kao osnovno obilježje kretanja otočnog stanovništva, posebice tijekom 20. st. i sad, na početku 21. st. U prvoj fazi iseljavanja, u 19. i početkom 20. st. prevladavala je uglavnom ekonomski uzrokovana prekomorska emigracija. Ove ekonomske migracije mogu se podijeliti u nekoliko skupina: emigracije uzrokovane prenaseljenošću otoka, emigracije potaknute krizom vinogradarstva, “vinskom klauzulom” i seljačkim dugovima, propašću jedrenjaštva. Propašću vinogradarstva i zaduživanjem seljaci su bili prisiljeni migrirati i zapošljavati se kao

koja je usmjerila migracijske tokove prema Kaliforniji. Među značajnije uzroke emigracije otočnog stanovništva mogu se svrstati jačanje industrije i pojačana potreba za radnom snagom u gradovima na obali i ostalim dijelovima Hrvatske te veće mogućnosti obrazovanja na kopnu. Ograničavanjem useljavanja u SAD 1924. godine, migracijski tokovi preusmjeravaju se prema Južnoj Americi, Kanadi, Australiji te razvijenim europskim državama.

geografija.hr offline 2003-2005.

Centralna etapa demografske tranzicije (visok prirodni prirast) poklopila se upravo s razdobljem najjačeg iseljavanja te je djelomično mogla ublažiti gubitak stanovnika koji je nastao iseljavanjem. Iseljavanje nije za posljedicu imalo samo usporen rast ili brojčano smanjenje broja stanovnika, već je uvelike utjecalo i na dobnospolnu strukturu stanovništva, nupcijalitet i reprodukciju stanovništva te je u konačnici odredilo daljnji demografski razvoj otoka. Naime, iseljavanje je bilo selektivno s obzirom na spol i dob; iseljavala se uglavnom populacija mlađa od 40 godina i to najvećim dijelom muškarci, što je dovelo do povećanja stope feminiteta na otocima i suženja fertilnog kontigenta.

Sl.2. Kretanje broja stanovnika zadarskih otoka od 1857. do 2001. godine Unatoč snažnom iseljavanju, broj stanovnika na zadarskim otocima rastao je sve do sredine 20. st. zahvaljujući pozitivnom prirodnom prirastu. Međutim, od kraja 1960-ih do danas ovi otoci bilježe negativne stope prirodnog prirasta koje se iz godine u godinu povećavaju. Dakle, sve do kraja 1960-ih depopulacija na otocima bila je rezultat negativnog migracijskog salda, a nakon toga i negativnog prirodnog prirasta, tj. javlja se ukupna depopulacija. Porast broja stanovnika koji je zabilježen popisom 1991. godine je fiktivan, jer s obzirom na trendove

prirodnog i mehaničkog kretanja do porasta nije moglo doci. Razlog “povećanju” jest što su se mnogi vlasnici kuća za odmor prijavili svoje prebivalište na otoku da bi izbjegli plaćanje poreza na nekretnine te što su se mnogi iseljenici koji su već dulje vrijeme živjeli u inozemstvu također izjasnili kao stanovnici otoka. Jedan od boljih primjera je otok Olib na kojem se broj stanovnika 1991. godine više nego utrostručio u odnosu na 1981. godinu. Uspoređujući broj stanovnika na otocima 1971. i 2001. godine vidljivo je da su samo dva otoka (Pag i Vir) zabilježila malo povećanje broja, dok ostali otoci i dalje gube stanovništvo. Međutim, i porast na ova dva otoka je većim dijelom rezultat prijavljivanja prebivališta vlasnika kuća za odmor na otoku, jer upravo ova dva otoka bilježe najveći porast broja vikendica u posljednja tri desetljeća. Negativni demografski trendovi na otocima nastavljaju se i na početku 21. st. i situacija je najlošija na manjim i od kopna udaljenijim

Sl.3. Jedna od posljedica depopulacije su i napuštena polja (Snimila: Anica Čuka)

otocima. Neki otoci su u samo tri desetljeća izgubila više od 50% svoje populacije. Danas je više od četvrtine stanovništva zadarskih otoka starije od 65 godina i taj udio će se i dalje povećavati jer se mlado stanovništvo i dalje iseljava. Zbog loše prometne povezanosti otoka, sve više otočana se preseljava na kopno. Ovo se prvenstveno odnosi na mlađu populaciju koja ipak ne može zadovoljiti svoje egzistencijalne, obrazovne i društvene potrebe na otoku. Jedan od problema, posebice starijih ljudi, jest loše organizirana zdravstvena zaštita na otocima koja iziskuje česta putovanja na kopno. Mladi koji odlaze na školovanje na kopno često tamo i ostaju. Na mnogim otocima osnovne škole su zatvorene jer na njima više nema djece školske dobi. Kakva je budućnost naših otoka? Na temelju dosadašnjih trendova realno je zaključiti da će se depopulacija otoka nastaviti, jer otoci unatoč nekim svojim prednostima ipak ne mogu zadovoljiti životne potrebe otočana, u prvom redu onih mlađe životne dobi. S druge strane, sve je veća potražnja za kupnjom zemljišta, kuća na otocima i izgradnjom vikendica tako da je sasvim moguće da otoci postanu ljetovališta koja će uglavnom biti sezonski naseljena. Međutim, tada se postavlja pitanje ekološke ugroženosti i održivog razvoja otoka. Više: Lajić, I. (1992.): Stanovništvo dalmatinskih otoka, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb. Babić, D., Lajić, I., Podgorelec, S. (2004.): Otoci dviju generacija, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb.

hrvatska

zabava

index

VUK OVA R

svijet

geografija.hr offline 2003-2005.

Domovinski rat kao osnova razvoja memorijalnog turizma Hrvatske?! Vuk Tvrtko Opačić

Obljetnica pada Vukovara navela me na razmišljanje može li se u Hrvatskoj jednog dana razviti memorijalni turizam.

Mogu

li mjesta najkrvavijih bitaka, mjesta stradanja velikog broja ljudi, mjesta genocida, najokrutnijih masovnih zločina u povijesti čovječanstva, odnosno mjesta koja inače bude osjećaj suosjećanja, užasa ili sjećanja na žrtve postati turistički proizvod i poticaj lokalnoj ekonomiji? Jesu li nastojanja pretvaranja poprišta najtežih bitaka, koncentracijskih logora, ozloglašenih zatvora i sl. u turističke znamenitosti sa svrhom

ostvarivanja financijske dobiti etički prihvatljiva? S ovim i sličnim pitanjima trebala bi se što prije suočiti i cjelokupna hrvatska javnost, a potom i mjerodavne institucije kako bi se konačno donijele odluke na koji način prikladno obilježiti i da li pokušati turistički valorizirati Domovinski rat. Nesumnjivo da su ožiljci rata još uvijek prisutni i da će u mnogima ostati trajno, ali mišljenja sam da je bolje pokušati predstaviti domaćoj i

svjetskoj javnosti tragične, ali istodobno ponosne trenutke burne hrvatske povijesti s početka 1990-ih na što objektivniji način uređivanjem memorijalnih centara i muzeja po najzahtjevnijim svjetskim standardima, nego događaje iz bliske prošlosti prepustiti zubu sjećanja i zauvijek ih pohraniti u imenima ulica, gdjekojem spomeniku i (predizbornoj) retorici ponekog političara.

Sl. 1. Bitka za Vukovar – najveća bitka Domovinskog rata, preuzeto iz Hrvatske enciklopedije Leksikografskoga zavoda «Miroslav Krleža», Zagreb, 2001. U današnje vrijeme masovni (kupališni) turizam postaje sve manje zanimljiv sve zahtjevnijem turistu koji osim prirodnih, klimatskih pogodnosti vapi za sve upotpunjenijom i segmentiranijom turističkom ponudom. Svjetski trendovi pokazuju sve značajniji uspon selektivnih (alternativnih) oblika turizma u čijoj se lepezi posebno ističe kulturni turizam. Kulturni turizam zasniva se na kulturnoj baštini (pokretnoj i nepokretnoj) kao osnovnom privlačnom faktoru. Onaj segment kulturnog turizma čija se ponuda bazira na memorijalnim muzejima (na otvorenom i zatvorenom),

spomenicima važnih povijesnih događaja, uglavnom valorizaciji povijesnih događaja i njihovom približavanju turistima mogao bi se nazvati memorijalni turizam. Mnogi primjeri iz svijeta pokazuju nam da se i mjesta velikih tragedija i stradanja mogu pretvoriti u važna, često nezaobilazna turistička odredišta pojedinih država ukoliko se njihov turistički potencijal odgovarajuće pretvori u proizvod. Iako već pri samom spomenu riječi «Auschwitz», najčešće doživimo kratku nelagodu i odbojnost, nekadašnji ozloglašeni nacistički koncentracijski logor godišnje posjećuje

geografija.hr offline 2003-2005.

više od pola milijuna turista! Upravo zbog Auschwitza, neatraktivni poljski provincijski gradić Oswiecim (40 000 stanovnika) predstavlja gotovo nezaobilazno turističko odredište brojnih Poljaka, Židova, Amerikanaca, Nijemaca, Engleza itd. U Oswiecimu im na raspolaganju stoji čak 5 hotela, iako se nalazi u blizini Krakova, jedne od glavnih turističke destinacije u Poljskoj. Uređenjem memorijalnog centra Auschwitz-Birkenau 1947. godine i njegovim uvrštavanje na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine 1979. nekadašnji koncentracijski logor iz Drugoga svjetskoga rata u kojem je ubijeno gotovo milijun i pol ljudi postao je gotovo nezaobilazno odredište jednodnevnih izleta iz obližnjeg Krakova. Na ovaj način nastoji se produžiti boravak turista u Krakovu i pripadajućoj mu regiji te pri tome ostvariti što veću financijsku dobit i zaposliti što više stanovništva pogođenog velikom nezaposlenošću uslijed propadanja gornjošlezijske teške industrije u razdoblju tranzicije. Osim u turizmu, mogućnosti zaposlenja otvaraju se i u komplementarnim djelatnostima potaknutim upravo turizmom, prije svega u ugostiteljstvu, trgovini i ostalim uslužnim djelatnostima. Od otvaranja do danas, memorijalni centar Auschwitz-Birkenau posjetilo je gotovo 25 milijuna ljudi, a od početka 1990-ih (porast broja turista zbog otvaranja poljskog gospodarstva, pa tako i turizma nakon pada komunizma) godišnje ga posjećuje više od pola milijuna turista. Naravno da je ulaz u memorijalni centar besplatan čime je izbjegnuta amoralnost komercijaliziranja ljudskih patnji i tragedija.

Sl. 2. Ulaz u Auschwitz (snimio: Vuk Tvrtko Opačić)

Slično primjeru Auschwitza, i mnoga druga poprišta krvavih bitki i ljudskih tragedija, poput japanske Hiroshime (na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine od 1996.; više od 9 milijuna turista godišnje!), belgijskog Waterloda, ruskog Volgograda (nekadašnjeg Staljingrada, a današnjeg Caricina), turskog Galipolja itd., postaju sve posjećenija turistička odredišta sa sve većim mogućnostima zaposlenja lokalnog stanovništva u turizmu i pratećim

djelatnostima. Pri tome valja naglasiti važnost izgradnje/uređenja memorijalnih centara kao ekonomske kategorije, za razliku od samih spomenika kao neekonomske kategorije (slučaj sa spomenicima NOB-a koji nisu potaknuli značajniji razvoj memorijalnog turizma). Domovinski rat osim neospornog povijesnog, državotvornog značenja, bez sumnje ima i odgovarajući turistički potencijal koji bi u dogledno vrijeme trebalo valorizirati.

Sl. 3. Teško oštećena vukovarska gradska jezgra (snimila: Tea Lončar)

Grad-heroj, Vukovar mogao bi, naime, osim utjelovljenja cjelokupne hrvatske borbe za neovisnost i simbola patnje i odlučnosti hrvatskog naroda, postati i središte memorijalnog turizma. Prema Razvojno-marketinškom planu Vukovarskosrijemske županije koji je izradio Institut za turizam u Zagrebu, u Vukovaru se planira osnovati memorijalni centar koji bi obilježio bitku za Vukovar kao jednu od najvećih u suvremenoj povijesti Europe te uspješno valorizirao njen turistički potencijal. U objašnjenju ovog projekta ističe se da vukovarska bitka nadilazi nacionalno značenje zbog uloge u razvoju svjetske

vojne strategije, te da upravo iz te činjenice proizlazi turistički potencijal ne samo za stručne ekskurzije geografa, povjesničara i sl., nego i za «manje stručne», ali svakako zainteresirane skupine domaćih i stranih turista. Vukovarska bitka mogla bi s jedne strane zainteresirati domaće turiste kao ciljana atrakcija, dok bi s druge strane mogla predstavljati turističku atrakciju u sklopu planiranog poboljšanja turističke ponude grada Vukovara i njegove okolice (rijeka Dunav, arheološko nalazište Vučedol, obnovljena gradska jezgra, dvorac Eltz, grad Ilok itd.) namijenjenu prvenstveno stranim turistima. Poboljšanje turističke ponude

Sl. 4. Vukovar – memorijalno groblje (snimila: Tea Lončar)

geografija.hr offline 2003-2005.

Vukovara i okolice svoj će potpuni (ekonomski) smisao dobiti ukoliko u dogledno vrijeme dođe do potpunog otvaranja rijeke Dunav u turističke svrhe (krstarenja), što nije nerealno ako se ima na umu planirano uključivanje Bugarske i Rumunjske u Europsku uniju. Iako još nije definiran izgled niti lokacija memorijalnog kompleksa, jasno se nameće nužnost što objektivnijeg (znanstvenog) pristupa u interpretaciji povijesnih događaja kako bi posjetitelji stekli što realniju istinu o Domovinskom ratu. Jedan od najprepoznatljivijih simbola grada, teško oštećeni vodotoranj planira se konzervirati u sadašnjem stanju kako bi posjetitelji

dobili što zorniju sliku fizionomije ratnog razaranja. Ne treba ni naglašavati koliko bi uspješna realizacija, nesumnjivo skupog projekta, značila u afirmaciji kontinentalnog hrvatskog turizma i hrvatske države uopće.

Svakako oduševljavaju ideje koje su se pojavile i u karlovačkom predgrađu, Turnju. Privatnom inicijativom nastoji se osnovati Muzej Domovinskog rata na otvorenom uz konzerviranje nekoliko zgrada u sadašnjem (teško oštećenom stanju) kako bi se domaći i strani posjetitelji mogli uvjeriti u svu strahotu «ratnog» pejsaža.

Koliko god ova problematika zvuči provokativno, mišljenja sam da Hrvatska nasljeđe Domovinskog rata mora predstaviti kao dio svoje turističke ponude. Na taj način ne samo da bi se upotpunila turistička po-

FACTS • Godišnje od tuberkuloze umire 1,6 milijuna ljudi. www.milleniumindicators.un.org

• Procjenjuje se da od ukupnog broja žena u dobi od 15 do 30 godina njih 10% ima anoreksiju, a ih 2% boluje od bulimije. Mind Out www.mindout.net • U Velikoj Britaniji je 34 000 ljudi zaraženo HIV-om. ’Action on AIDS’, ActionAid/ GGUK June 2003 www.unaids.org

• Do 2010. godine 44 milijuna djece mlađe od 15 godina izgubit će barem jednog roditelja zbog AIDS-a. Christian Aid www.christianaid.org.uk • U Velikoj Britaniji godišnje se potroši 225 milijuna eura za čiščenje žvakaćih guma s ulica – novac koji je dovoljan za izgradnju tri bolnice i zapošljavanje 8500 učitelja. Change the world for a fiver www.wearewhatwedo.org • U Velikoj Britaniji jedna osoba potroši 135 litara vode dnevno, dok jedna osoba u Gambiji istovremeno potroši 4,5 litara. Za jedno ispiranje WC školjke potroši se 10 litara vode. Christian Aid ’Water pack’ www.christianaid.org.uk

nuda i pokrenuo turistički razvoj kontinentalnih dijelova Hrvatske, nego bi se istakla vrijednost nekih njezinih dijelova koje kao da želimo sakriti od (stranih) turista. A Vukovar nipošto nije zaslužio da ga se zanemaruje, skriva od pogleda ljepota željnih stranaca, nego vapi za otkrivanjem svoga, za sada skrivenoga, turističkog potencijala. Moramo shvatiti da je turistima zanimljivo i privlačno i ono što naoko i nije lijepo. Uostalom ni Auschwitz nitko ne posjećuje zbog ljepote, zar ne? http://www.vukovar.hr/hrvatski.asp Više o memorijalnim centrima u Auschwitzu i Hiroshimi: www.auschwitz-muzeum.oswiecim.pl www.pcf.city.hiroshima.jp

• Tropske kišne šume sijeku se brzinom od jednog nogometnog igrališta svake četiri sekunde. ’Help to save the world’ WOSM & WWF www.wwf.org • Ispušni plinovi iz automobila koji stoji su tri do pet puta opasniji od plinova koji dolaze iz automobila koji se kreće. ’Help to save the world’ WOSM & WWF www.wwf.org • Oko 70% stanovništva Britanije ima mobilne telefone, u usporedbi s 1% u Indiji. Youth Topics, CAFOD, SCIAF and Christian Aid www.christianaid.org.uk • 900 milijuna ljudi u svijetu ne zna čitati ili pisati; to je svaki sedmi stanovnik zemlje. Christian Aid 2005 www.christianaid.org.uk 05

svijet

hrvatska

zabava

index

NAJDUBLJI SPELEOLOŠKI OBJEKTI HRVATSKE Jeste

li znali da dubine jama u Hrvatskoj visoko kotiraju u svjetskim mjerilima - dvije se nalaze na listi najdubljih jama svijeta na 14. i 19. mjestu. O speleološkim istraživanjima najdubljih jama Hrvatske već je dosta pisano u domaćoj i stranoj literaturi pa ćemo ovdje na jednom mjestu dati pregled najznačajnijih dubokih jama Hrvatske posebno u svijetlu njihovog geomorfološkog značaja. U Hrvatskoj je poznato 49 speleoloških objekata dubljih od 250 metara. Najveći broj ih se nalazi na Velebitu i Biokovu. Dvije su jame dublje od 1000 metara, jedna je dublja od 900 m, jedna je dublja od 800 m, jedna je dublja od 600 m, a čak devet ih je dublje od 500 metara. Sustav Lukina jama - Trojama Lukina se jama nalazi u sjeveroistočnom dijelu Hajdučkih kukova na sjevernom Velebitu u području NP Sjeverni Velebit. Otvor Lukine jame su 1991. godine otkrili speleolozi iz Slovačke koji su istraživali na tom području. Tada se još nije zvala Lukina jama već joj je radni naziv bio Ledenica. Zahvaljujući velikom otvoru (22,5 x 5 m) u jami se nakuplja snijeg i led sve do dubine od oko 320 m. Istraživanje jame najvećim je dijelom provedeno u okviru ekspedicija «Lomska duliba ‘93», «Lukina jama ‘94» i «Lukina jama ‘95» koje je organizirala Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza. Do dubine od 1355 m

je istražena 1993. godine. Tada je postala najdublja jama u Hrvatskoji. Prozvana je u čast Ozrena Lukića – Luke, jednog od najaktivnijih predratnih hrvatskih speleologa koji je kao hrvatski branitelj poginuo 14.7.1992. na južnom Velebitu. Istraživanje je nastavljeno 1994. godine kada je istražena susjedna Trojama (ima tri ulaza u nizu) koja se na dubini od preko 500 m spaja s Lukinom jamom te stoga govorimo o jamskom sustavu Lukina jama – Trojama. Ulaz Trojame (1475 mNV) viši je od ulaza u Lukinu jamu (1438 mNV), a kako se dubina jamskog sustava računa od najvišeg ulaza njegova je nova dubina 1392 m. U tom trenutku to je bila 9. jama po dubini u svijetu. Vrlo je značajan i uron u sifonima na dnu jame.

geografija.hr offline 2003-2005.

Neven Bočić

Speleoronioci Zoran Stipetić i Teo Barišić su zaronili u jednom sifonu 50 m u dužinu, a u drugom 10 m u dužinu. Ronilo se s malim bocama (veće je teško transportirati na ovakvu dubinu) i u mokrim odijelima (temperatura vode bila je samo 4°C !). Bio je to uron na najvećoj dubini u nekom speleološkom objektu u svijetu. Tlocrtna dužina svih kanala u ovom sustavu je 1078 m. U jami je pronađena i do tada nepoznata vrsta podzemne pijavice, kasnije nazvane Croatobranchus mestrovi. Jama je prilično jednostavne morfologije. Sastoji se od niza velikih vertikala od kojih su najveće 320 m i 228 m. Prilikom spuštanja u jamu speleolozi se mogu otpustiti s užeta na svega nekoliko mjesta. Zbog dugotrajnog spuštanja i

penjanja iz jame postavljena su prilikom istraživanja dva bivka za odmor na dubinama od 750 i 950 m. Ovaj jamski sustav predstavlja najdublji speleološki objektu Hrvatskoj. Trenutno se nalazi na 14. mjestu na listi najdubljih jama svijeta. Ulazi se nalaze u karbonatnim brečama paleogenske starosti tzv. Jelar brečama. One izgrađuju ulazni dio jame do 200 m dubine. Breče (neutvrđene starosti) se u jami pojavljuju ponovno na dubinama od cca 500 - 700 m te cca od 800 do 950 m, a između njih su vapnenci i dolomiti (još neutvrđene starosti, vjerojatno jurske). Nastanak jame je tektonski predisponiran pukotinama pružanja sjeverozapad - jugoistok. U gornjem dijelu se sastoji od dvije jame koje se spajaju na dubini od 550 m (Lukina jama i Trojama). Ovaj

Sl.1. Speleolog ulazi u Lukinu jamu (Snimio: Neven Bočić)

Slovačka jama

Sl.2. Nacrt jamskog sustava Lukina jama Trojama (Priredili: B. Jalžić i D. Bakšić) jamski sustav je nastao korozijskim i erozijskim radom vode koja je protjecala vertikalno u vadoznoj zoni. Veći dio jame ima meandarske karakteristike što upućuje na veću količinu vode od današnje. S povećavanjem dubine ( i količine vode) rastao je udio erozije u ukupnom denudacijskom procesu te su vidljive brojne erozijske forme, posebno vrtložni lonci. Na samom dnu su razvijeni i horizontalni kanali nastali u freatskoj i subfreatskoj zoni. Najizrazitija makro-morfološka karakteristika je koljenast oblik glavnog kanala. Iako je ovaj sustav u osnovi razgranat ta je razgranatost vrlo slabo izražena jer dominira glavni kanal. Nadmorska visina dna jame je samo 83 mNV, a udaljenost od mora je 10,5 km. Taj najniži dio jame se može smatrati dijelom sustava koji odvodi ponorsku vodu iz Ličkog polja prema moru.

Nalazi se u Malom kuku na Sjevernom Velebitu (također u području NP Sjeverni Velebit), s nadmorskom visinom ulaza od 1520 mNV. To je druga jama po dubini u Hrvatskoji i 19. na svijetu. Ulaz u ovu jamu su 1995. godine također pronašli slovački speleolozi. Jama je istraživana sve do 2002. godine u okviru 5 ekspedicija u organizaciji SO PDS Velebit iz Zagreba. Dubina Slovačke jame je 1320 m, a tlocrtna dužina svih njenih kanala iznosi 2519 m. Za razliku od Lukine jame ima izrazitu razgranatost kanala, izmjene horizontalnih i vertikalnih djelova (najveća vertikala je dubine 213 m), koljenastu te djelomično i etažnu morfologiju. Zato ovu jamu smatramo speleološkim objektom kompleksne morfologije. Veći dio jame je također nastao korozijom procjedne vode u vadoznim uvjetima, ali su na nekim mjestima istraženi i freatski kanali. U geološkom smislu jama je još nedovoljno istražena. Ulazni dio (do 300 m) također je izgrađen od karbonatnih breča. Vertikalne dijelove jame izgrađuju vapnenci s malim udjelom netopivih nečistoća. Položitij, uski i vijugavi “meandri” nastali su u karbonatima s većim udjelom netopivih i slabotopivih primjesa (dolomiti i/ili klastične primjese). Nekoliko uzoraka siga je analizirano kako bi im se odredila starost metodom C14. Neki uzorci su se pokazali starijim od 37 000 godina, što je granično za ovu metodu. U Slovačkoj jami je isto pronađena endemska pijavica Croatobranchus mestrovi, koja je zatim pronađena i u jami Olimp u Begovačkim kukovima te sustavu Velebita. Kao i kod Lukine jame, najdublji dijelovi jame su horizontalni kanali od kojih su neki hidrološki aktivni. Jamski sustav Velebita Ulaz u jamu Velebitu je pronađen 2003. godine kada je jama i istražena do dubine od -376 m. Do dubine od -580 m istražena je 2004. Tada je spojena sa susjednom jamom Dva javora te s njom čini jedinstveni jamski sustav. Nalazi se na području Crikvene u okviru NP Sjeverni Velebit. Nadmorska visina ulaza u jamu Velebita je 1557

geografija.hr offline 2003-2005.

mNV, a u jamu Dva javora 1550 mNV. Prema morfološkom tipu ovaj jamski sustav je koljenastog i razgranatog tipa. Obje jame se u podzemlju spajaju na dubini od -62 m. Glavno morfološko obilježje je nizanje većih i manjih vertikala te relativno uskih, ali kraćih meandara. Najveća vertikala u jami, vertikala Divke Gromovnice, duboka je čak 513 m, što ju čini trećom jamskom vertikalom na svijetu, ali i najvećom unutarnjom vertikalom na svijetu jer je najveća koja ne počinje odmah od ulaza u jamu. Najnovija istraživanja provedena u ljeto 2005. pokazala su da se jama proteže i znatno dublje. Istraživači su uspjeli doprjeti čak do -941 m dubine. Ovdje ih je zaustavio uski prolaz te velika količina vode. U jami je također pronađena endemska pijavica Croatobranchus mestrovi te je ovo njeno četvrto poznato stanište. Istraživanja ovog jamskog sustava organizirali su članovi SO PDS Velebit iz Zagreba uz pomoć speleologa iz cijele Hrvatske. Amfora Amfora je četvrta jama po dubini u Hrvatskoj. Nalazi se na Biokovu, nedaleko od vrha Sv. Jure na 1590 mNV u području PP Biokovo. To je ujedno i najdublja jama Biokova. Ulaz Amfore su pronašli članovi SAK «Extrem» iz Makarske 1998. godine. Usljedio je niz istraživanja koji je zaključen ekspedicijom 2002. u organizaciji SO PDS Velebit. Jama je tada istražena do dubine od 788 m. Amfora je jama koljenastog morfološkog tipa. Obilježena je smjenjivanjem prostranijih vertikalnih kanala (najveće vertikale su 88,5 m, 82 m i 73 m) i nešto položitijih, uskih meandara. Jama je nastala korozijskim djelovanjem vode koja se cijedila pretežito vertikalno u vadoznoj zoni, a oblikovana je u stijenama (pretežito vapnencima) gornjokredne starosti. Na dnu jame Amfore je urušena dvorana dimenzija 25 x 10 m. Iz nje se uskim kanalom koji je dobrim dijelom umjetno proširen dolazi na najdublju točku (-788 m). Daljnje napredovanje nije moguće zbog opasnosti od urušavanja kamenih blokova, ali jako strujanje zraka indicira nastavak jamskih kanala iza ovog urušenog suženja.

Meduza Ova se jama nalazi na području Rožanskih kukova na sjevernom Velebitu, također u prostoru NP Sjeverni Velebit. Ulaz su pronašli (1999.) i jamu istražili (2001.) slovački speleolozi. Jama je tada istražena do dubine od 707 m, a u njoj je izmjerena vertikala od čak 450 m. Radi detaljnijeg istraživanje te novog premjera i izrade nacrta 2003. godine su članovi SO PD Dubovac iz Karlovca organizirali novu ekspediciju. Nova mjerenja pokazala su ipak nešto manju dubinu jame od 679 m, a u veću dubinu se nije uspjelo prodrjeti. Jama ima mali, jedva zamjetljiv, pukotinski ulaz. Dno je velika urušena dvorana s kršjem i kamenim blokovima. Jama je karakteristična po nekoliko velikih vertikala, a na dubini od otprilike 200 do 250 m kanali su gotovo horizontalni i uski, meandarskog oblika. Najdublji speleološki objekti u kršu Hrvatske nalaze su u područjima visokog krša na vršnim dijelovima najviših planina (Velebit, Biokovo). Mogu biti razgranate, ali i jednostavne morfologije te mogu, ali i ne moraju biti sustavi jama. Razvijene su u jurskim i krednim vapnencima te paleogenskim vapnenačkim brečama. Glavna morfološka karakteristika im je nizanje vertikalnih kanala nastalih pretežitim korozijskim radom vode koja ima vertikalno otjecanje u vadoznoj zoni. Njihova velika

dubina je među ostalim i posljedica velike dubine freatske zone. Nagib kanala u pravilu se smanjuje sa smanjivanjem udjela otopive komponente u stijenskoj masi. Nastanak ovih objekata dirigiraju hidrogeološki uvjeti (odnos hidrogeoloških barijera i propusnih stijena), tektonika i povoljni klimatski uvjeti (velika količina padalina). Zasigurno je veliki utjecaj postglacijalnih uvjeta na speleogenezu što nije još dovoljno istraženo. Slijedom ovakvih obilježja može se predvidjeti daljnji veliki speleološki potencijal vršnih dijelova sjevernog i južnog Velebita, Biokova, ali i Dinare. Vršno područje planine Dinare ima geološke i klimatske karakteristike pogodne za razvoj dubokih jama, ali je dosad ovdje vrlo malo istraživano. Jedan od uzroka je i Domovinski rat te velika opasnost od mina. Također treba nastaviti istraživanje u već otkrivenim i istraživanim objektima. Za razliku od dužine špilja, dubine jama u Hrvatskoj visoko kotiraju u svjetskim mjerilima. Dvije se nalaze na listi najdubljih jama svijeta na 14. i 19. mjestu. Dubine jama na listi najdubljih jama svijeta svakim su danom sve veće, a odnedavno i više od 2000 m (najdublja jama na svijetu je Voronja-Krubera na Kavkazu dubine – 2070 m), dok jame u hrvatskom kršu imaju teoretski potencijal od maksimalno 1500 – 1600 m dubine.

Sl.3. Ulaz u jamu Amforu (Snimio: Neven Bočić)

Tab.1.: Dvanaest najdubljih speleoloških objekata u Hrvatskoj RANG IME 1. Sustav Lukina jama - Trojama 2. Slovačka jama 3. Jamski sustav Velebita 4. Amfora 5. Meduza 6. Stara škola 7. Vilimova jama 8. Patkov gušt 9. Ledena jama u Lomskoj duliba 10. Ponor na Bunovcu 11. Jama Olimp 12. Crveno jezero

LOKACIJA Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Biokovo Sjeverni Velebit Biokovo Biokovo Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Južni Velebit Sjeverni Velebit Imotska krajina

DUBINA - 1 392 m - 1 320 m - 941 m - 788 m - 679 m - 576 m - 572 m - 553 m - 536 m - 534 m - 531 m -528 m

svijet

hrvatska

zabava

geografija.hr offline 2003-2005.

index

“Plakat ćete kada je vidite.”

Iliti zašto je Hrvatska najpoželjnija svjetska turistička destinacija 2005.

Steve Dougherty, novinar

New York Timesa koji je u svom članku o Hvaru napisao rečenicu iz naslova, još je dodao: “Ponesite rupčiće. Trebat će vam.” Njegove riječi prenio je hrvatski tisak ističući pritom i brojne druge reportaže o Hrvatskoj objavljene u vodećim svjetskim medijima. Jedno im je zajedničko: Hrvatska je ove go-

dine totalno IN. Ili, ponešto stručnijim rječnikom rečeno, Hrvatska je (jedna od) najpoželjnijih svjetskih turističkih destinacija 2005. Rezultat je to brojnih anketnih istraživanja u nekoliko europskih zemalja, te mišljenje Lonely Planeta, jednog od vodećih svjetskih izdavača turističkih vodiča. Jeste li se zapitali: zašto baš Hrvatska i zašto upravo sada? tekst i fotografije: Aleksandar Lukić

Sl.1. Nadomak Maslenice na Šolti

Uspjeh

ne dolazi preko noći Hrvatska je zemlja duge turističke tradicije. U turističkom razvoju imala je svojih uspona i padova, pluseva i minuseva. Mnogo toga u našem turizmu sigurno može bolje. Usprkos svemu, Hrvatska se posljednjih nekoliko godina polako uspinjala na ljestvici najpoželjnijih svjetskih turističkih destinacija. To je prva bitna stvar koju valja naglasiti – laskava titula nije došla preko noći (niti je, kao što će u tekstu biti pokazano, došla isključivo zahvaljujući nama samima). Primjera radi, istaknut ćemo već spomenutu izdavačku kuću Lonely Planet autori koje svake godine objavljuju ljestvicu najpoželjnijih svjetskih destinacija (država). Hrvatska je ove godine na vrhu te ljestvice, ali je već prošle godine bila u krugu pet najpopularnijih, ujedno i najpopularnija europska destinacija. Anketa koju je 2003. proveo Sunday Times Travel Magazin pokazala je kako će Hrvatska biti najpoželjnija destinacija za Britance u nekoliko sljedećih godina. Slično je i s gostima iz Francuske koji još od 2003. sve više dolaze u Hrvatsku, a u 2004. Hrvatska je bila “apsolutni hit” na francuskom emitivnom turističkom tržištu i u francuskim medijima. Iste, 2004. godine, Hrvatska je bila i najpoželjnija destinacija za Norvežane, a još od 1999. Hrvatska taj status ima u Češkoj i Slovačkoj. Zapravo želim istaknuti kako tema ovog članka nipošto nije trenutak, već proces. Sustavno i stručno utemeljeno razmatranje postavljenih pitanja s geografskog aspekta zahtijevalo bi znatno dublje analize od ove koju upravo čitate (vidi bilješku na kraju teksta). Umjesto toga, nudimo čitatelju niz crtica u kojima će se tek dotaknuti neki elementi koji su, po mom i mišljenju nekolicine mojih kolega i profesora, utjecali da Hrvatska postane jedna od najpoželjnijih svjetskih destinacija 2005.

Ono što slijedi zapravo je niz teza koje bi valjalo istražiti i utvrditi koliko svaka od njih doista pridonosi fenomenu Hrvatske kao ovogodišnjeg turističkog hita (i pridonose li uopće). Mahom su pisane afirmativno, konačno zato su i odabrane. Svaka od njih zasigurno krije i negativnosti koje zaslužuju objektivan kritički osvrt (priznajem, pročitavši članak u cijelosti osjećao sam se pomalo poput autora promotivne brošure), ali on će pričekati do nekog sljedećeg članka. Teza 1. Hrvatska se približila „Europi“ Zašto je naziv našeg kontinenta stavljen u navodnike? I kako je to Hrvatska bliže Europi? Zato što, htjeli mi to ili ne, za dio europskog i svjetskog stanovništva između „pojma“ Europe i Europske unije stoji znak jednakosti. Ima jasno i onih koji se s time ne slažu, ali podrazumijevaju da je Europa ne samo geografski pojam već označava i svojevrstan civilizacijski doseg, blagostanje i visoki životni standard za većinu stanovnika te sigurnost (do nedavnih terorističkih napada). I zato je sama pomisao na jugoistočni rub našeg kontinenta, na Balkan - donedavno prostor nerazumljivih „bratoubilačkih“ ratnih zbivanja i političkih nestabilnosti, u glavama mnogih izazivala tisuće kilometara udaljenosti između „njihove“ i „naše“ Europe. Nepobitno je da Hrvatska i geografski i povijesno i kulturno pripada europskom kontinentu, ali također stoji da nas je proteklo desetljeće udaljilo od idealističkih vrijednosti te iste Europe. Osim toga, prije Domovinskog rata za mnoge Europljane postojala je samo bivša Jugoslavija. S turističkog aspekta ove su činjenice imale vrlo važnu ulogu… udaljile su nas od našeg prirodnog emitivnog tržišta ili bolje rečeno usporile su otkrivanje Hrvatske kao zanimljive turističke destinacije i potencijalnog hita.

geografija.hr offline 2003-2005.

No situacija se izmijenila tijekom proteklih godina. Osim nestanka izravne životne opasnosti prestankom ratnih operacija, čitava se „regija“, političkim rječnikom, stabilizira. Hrvatska se približava Europskoj uniji (a time u glavama mnogih ljudi, naših potencijalnih gostiju, zapravo Europi). Protekle dvije-tri godine u tom su pogledu bile posebno značajne. Hrvatska je danas sve manje država na periferiji, na europskom jugoistoku, rubna država Balkana, a sve više zemlja na pragu Europske unije. I to geografski i politički. (To što je Hrvatska na geografskoj karti uvijek na istom mjestu pokazuje zapravo koliko su važne mentalne karte u našim glavama). Naime od 1. svibnja prošle godine kada su nove članice EU postale i naše susjedne Slovenija i Mađarska, geografija Europske unije bitno se promijenila. Hrvatska je i doslovno postala nadomak „Europe“. Hrvatsku je sada lakše zamijetiti na europskom zemljovidu jer je uz samu, debelo označenu i (dobro čuvanu) granicu EU. Hrvatska je sigurnija. Politički, status kandidata je, bez obzira na probleme s datumom početka pregovora ili možda upravo zahvaljujući njima, jasno obznanio zemljama članicama da je Hrvatska država koja se približava gore spomenutim

standardima Europe. Često je nazivana i vodećom državom, stabilizatorom „regije“.

inskom ratu, a posebno o događajima koji su uslijedili i političkoj situaciji u drugoj polovici 1990-ih.

„Tisućkilometarski“ mentalni jaz nastao u devedesetim godina 20. stoljeća (a koji je svoje temelje imao još u socijalističkom, za tadašnju Europu pomalo „neprijateljskom“ ozračju bivše Jugoslavije) definitivno nestaje. Prednosti povoljnog prometno-geografskog položaja Hrvatske te činjenice da je Hrvatska u dosegu (podnošljivo) duge vožnje automobilom ili autobusom dolaze do izražaja. Mentalna i stvarna geografska karta Europe počele su se sve više preklapati. A turisti vole imati samo jednu kartu koja ih neće zbunjivati. Teza 2. Politički imidž Hrvatske se promijenio Ljeto 1995. proveo sam, zajedno s još 30 000-ak tisuća mladih, na Jamboreeu u Nizozemskoj, svojevrsnoj svjetskoj „olimpijadi“ izviđača i skauta. Imao sam 17 godina. Hrvatski su izviđači prvi puta od osamostaljenja sudjelovali na ovako važnom i velikom događaju. Svjetska organizacija izviđačkog pokreta bila je jedna od prvih nepolitičkih internacionalnih organizacija koja je u svoje članstvo primila našu zemlju. Jutro 05.08. nije se ničime razlikovalo od prethodnih. No večer je bila posve drugačija. To je bio dan Oluje, dan oslobođenja Knina. Novostečenim prijateljima iz Europe i svijeta objašnjavali smo što to znači za Hrvatsku. Bili su radosni zbog nas, ali nije nam promakla i njihova blaga suzdržanost. Nije mi bilo jasno zašto. Hrvatska je bila napadnuta, u međuvremenu ju je priznao gotovo cijeli Svijet i imala je pravo osloboditi svoj teritorij. Moj prijatelj otišao je u rat jer smo imali pravo na slobodu u kojoj svi oni mirno žive. Još sam se nekoliko puta, uglavnom u inozemstvu, susretao sa sličnim, meni tada nerazumljivim, osjećajima i stavovima o Hrvatskoj, o Domov-

Sl.2. Zatvorena vrata na koja je Hrvatska često nailazila u posljedenjem desetljeću polako se počinju otvarati. Ova drvena snimljena su u Završju, jednom od mnogih gotovo izumrlih sela unutrašnje Istre. Što želim reći? Bez obzira na legitimnost i opravdanost hrvatske borbe za slobodu, pojave poput autoritarnosti režima, prikrivanja ratnih zločina, korumpiranosti, ratnog profiterstva, ograničavanja razvoja civilnog društva i slično, često su bili dijelom opisa naše domovine. I ne posve bez osnova. Politički imidž Hrvatske u dobrom dijelu Svijeta do prije nekoliko godina nije bio plodno tlo za stvaranje pozitivnog turističkog imidža. Izbori 2000. i jasno deklarirana politika približavanja vrijednostima suvremene Europe, povratak izbjeglica, korak naprijed u razvoju demokracije i poštivanju ljudskih prava te razračunavanje sa negativnostima iz Domovinskog rata koje provodi

sadašnja Vlada imale su utjecaja i na drugačiju percepciju Hrvatske u očima europske i svjetske javnosti. Više svjetskih i europskih državnika posjećuje Hrvatsku, naša domovina sve je češće domaćin uglednim međunarodnim skupovima političara i poslovnih ljudi (spomenimo npr. ovogodišnji Crans Montana Forum održan u Zagrebu). U medijima je sve više pozitivnih poruka o našoj zemlji. Hrvatska je od državeproblema postala država kojoj sve više pristižu komplimenti. A turisti vole posjetiti državu o kojoj se lijepo govori. Teza 3. Hrvatska – tamo gdje Mediteran susreće Istočnu Europu Da je Hrvatska dijelom i mediteranska zemlja nitko od nas neće dvojiti. No svrstavanje naše zemlje u Istočnu Europu mnogi će smatrati neprihvatljivim, posebno stoga što je taj pojam obilježen, ukratko rečeno, „utegom povijesti“. Neprihvatljivije nam je jedino kad nas nazivaju državom Balkana. Geografski gledano, Hrvatska nije država Istočne Europe jer se ne nalazi na istoku našeg kontinenta. Uobičajeno je svrstavati je u Srednju ili Jugoistočnu Europu, iako je neke međunarodne organizacije (tako npr. i Svjetska turistička organizacija) ubrajaju u Južnu Europu. Ipak, mnoge vrlo pozitivne reportaže ili tekstovi u turističkim vodičima naglašavaju da je upravo susret Istočne Europe i Mediterana ono što Hrvatsku čini atraktivnom destinacijom. Čitajući pozornije postaje jasnije da je u tim napisima Istočna Europa svojevrstan simbol nečega što je drugačije, nečega što je donedavno bilo teško dostupno i pomalo tajnovito i time ustvari nečega što valja otkriti i doživjeti. Uz otvorenost granica i rastuću kvalitetu turističke infrastrukture ta je „tajnovitost“ Istočne Europe zasigurno pridonijela njenom turističkom rastu. Svjetska turistička organizacija utvrdila je da je

2003. svjetski turizam bilježio pad od 1.7 %. Europa je „rasla“ za 0.4 %, ali taj rast zahvaljuje prvenstveno „novim“ destinacijama u Istočnoj i Srednjoj Europi (rast 3.7%). U isto vrijeme Južna Europa, Mediteran, ostao je na razini proteklih godina. Jasno, Mediteran je okosnica europskog turizma, „zrela“ destinacija s visoko dostignutim razinama broja gostiju i zarade i zato veći skokovi nisu niti za očekivati. U tom kontekstu, za popularnost Hrvatske, jako je bitno da se dijelom percipira kao nova destinacija, u obećavajućoj turističkoj regiji. Hrvatska je dakle dijelom profitirala i na, za većinu građana neomiljenoj činjenici, da nas Europljani percipiraju i kao državu Istočne Europe ili barem državu nadomak te regije. No za razliku od drugih istočnoeuropskih država Hrvatska je znatno bliža i dostupnija, barem cestovnim prometom. Hrvatska je sigurnija. Hrvatska je i zemlja duge turističke tradicije, turističkog mentaliteta i u usporedbi s većinom istočnoeuropskih država razvijenijom turističkom infrastrukturom. Mislim da rastuću popularnost Hrvatske valja tumačiti s ovime na umu. Suvremeno svjetsko turističko tržište obilježava trend stalnog otkrivanja novih destinacija, a ako ih prati i odgovarajući turistički standard, uspjeh postaje još izvjesniji. Hrvatska se dobro uklopila svojom kombinacijom srednjoeuropskog, mediteranskog i istočnoeuropskog civilizacijskog areala u očekivanja suvremenih turista. U percepciji mnogih Hrvatska je država u kojoj se može osjetiti dašak Istoka, duh Mediterana i baština Srednje Europe. I sve to u sigurnom okruženju, komfornim hotelima i uz domaćine koji govore više svjetskih jezika (ili se barem trude, što na duhovit način prikazuje reklama za Karlovačko pivo). Takva kombinacija očito je meka za široki spektar suvremenih turista, od obitelji, umirovljenika do avanturista i zvijezda showbiznisa.

geografija.hr offline 2003-2005.

Teza 4. Hrvatska – Mediteran kakav je nekada bio Potraga za autentičnosti. Jedan od ključnih trendova suvremenog turističkog tržišta. „Doživite pravu Španjolsku“ poručuju turističke brošure. Detaljni pogled na brošuru otkriva da se kao „prava Španjolska“ reklamira njena unutrašnjost, a ne obala. Turisti žele vidjeti i nešto drugo osim kilometara hotela na obali i nasipanih pješčanih plaža. Nakon desetljeća dominacije tzv. „3S“ turizma (sun, sea and snow ili sunce, more i snijeg) i prateće turističke infrastrukture namijenjene masovnosti, turisti su počeli „otkrivati“ ljepotu u izvornom, u malom, čovjeku bliskome. No valja biti oprezan i izbjegavati krajnosti: tzv. „novi“ turizam nije ništa manje, u svom broju, masovan od „starog“ turizma. Štoviše, neki turizmolozi predviđaju kako će idućih desetdvadeset godina svjetsko turističko tržište biti obilježeno rastom upravo zahvaljujući simbiozi masivnog turizma sa selektivnim oblicima. I Hrvatska se ponovo, baš kao u prethodnom poglavlju, našla na pravom mjestu u pravo vri-

jeme. U toj potrazi za autentičnošću neki su naši otoci isplivali kao utočišta tradicije i smiraja davno prošlog vremena. Poznanik s Korčule, dijete turističke familije, ispričao mi je kako posljednjih godina njegova agencija ugošćuje sve više gošći iz Francuske, dama u najboljim godinama. Dolaze u ožujku i travnju, a njihova je želja šetati makijom i maslinama, izbjegavati asfalt i ostale turiste. Obala, koliko god s pravom upozoravali na pretjeranu i neambijentalnu gradnju i „apartmanizaciju“, u usporedbi s nama konkurentnim mediteranskim destinacijama još je uvijek nekako šarmantna i vjernija sebi ili kako slogan kaže vjernija „Mediteranu kakav je nekada bio.“ A taj je Mediteran, prisjetimo se, i simbol ležernog, sanjalački uspavanog načina života. Mediteran je na neki način simbol sporosti. I opet, nikada boljeg trenutka da vas proglase sporim. Jer, u sveopćoj žurbi suvremenog doba svijet je na neki način željan usporavanja. O tome je nedavno i na hrvatskom objavljena zanimljiva, popularno pisana knjiga „U pohvalu sporosti“. Za turizam je bitno sljedeće: odmor je idealno vrijeme za usporavanje, a gdje je bolje usporiti i guštati nego tamo gdje to najbolje znaju. Dobrodošli u Hrvatsku, „malu zemlju za veliki odmor“. Teza 5. „Zvijezda je rođena.“ (Sunday Times, veljača 2005.) iliti Hrvatska je IN u vodećim svjetskim medijima Usudio bih se čak reći, Hrvatska je ovogodišnja „ljubimica“ važnih svjetskih medija i turističkih vodiča. Slike, boje, mirisi, okusi i zvukovi Hrvatske putuju svijetom kroz novine, časopise, internetske stranice i televizijske reportaže. Prolistajmo najprije američki tisak. New York Times piše da se u „Hrvatskoj rađa nova Rivijera“, časopis Travel & Leisure objavio je članak naslova „Croat d´Azure“, aludirajući

pritom na žiteljima SAD-a poznatiju Azurnu obalu. National Geographic Adventure Magazine piše o „Povratku Hrvatske“, a magazin iz iste obitelji, National Geographic Traveler, pripovijeda o Zagrebu, nazivajući ga „bečkom malom sestrom“. Britanski Sunday Times u proteklih je godinu dana više puta pisao o Hrvatskoj. „Zvijezda je rođena“, napisao je njihov novinar, zaključujući niz od nekoliko reportaža o našoj zemlji, a The Mail on Sunday donosi članak naslova „Hrvatska rivijera – St. Tropez bez kiča“. Što na sve to kažu Francuzi, kojima je iz navedenih napisa hrvatska obala očito postala ozbiljnim konkurentom? Neki mediji prenose mišljenja francuskih stručnjaka da njihova Rivijera i Korzika bilježe pad gostiju jer su, pogotovo Francuzi, otišli u Hrvatsku koja je jeftinija, autentičnija i gostoljubljivija. I doista, francuski tisak obiluje naslovima poput: „Francuzi vole Hrvatsku” (La Croix), „Hrvatska nova rivijera” (Le Figaro Magazine), „Dalmacija, nova Azurna obala, koju treba otkriti sada” (Courrier Picard). U spomenutom članku stoji: „Ova hrvatska regija [Dalmacija, op.a.] ima veliku budućnost: postati Azurna obala za čitavu Europu. Ona za to raspolaže brojnim adutima, stoga se požurite iskoristiti ovu izvornu Dalmaciju gdje se svakodnevni život susreće s poviješću.“ Postaje li dakle, Hrvatska „strast Francuza” kako pišu novine le Republicain Lot et Garonne? Proteklih je godina Hrvatska postala i jedna od najpoželjnijih destinacija za brojne Skandinavce. Tome je pridonio i niz reportaža i napisa u njihovom tisku iz kojeg izdvajamo naslov „Čista kao kristal“ turističkog mjesečnika Vagabond. Autor članka Hrvatsku naziva „najljepšom perlom Mediterana“, hvaleći

pritom posebno raznolikost naših otoka. I na kraju ovog kratkog pregleda osvrnimo se i na naše dugogodišnje goste, Nijemce i Čehe. Osim u dnevnom tisku i brojnim specijaliziranim časopisima Nijemci su o ljepotama Hrvatske bili upoznavani i putem niza televizijskih reportaža (kontinuirano se emitiraju na TV postajama ZDF, ARD, 3 Sat i VOX), a Kabel 1 prikazuje film „Tragovima Winnetua“ sniman u Hrvatskoj. Češki mediji prepuni su riječi hvale: na prvom programu češke nacionalne televizije emitirana je emisija „Hrvatska - Dalmacija - ponosna ljepotica Sredozemlja“, obiteljski tjednik Rytmus života donosi članak „Istra kao iz bajke“, ženski tjednik Vlasta opisuje plovidbu drvenim jedrenjacima u tekstu „Gore na palubu!“. O Hrvatskoj su često pisale i dnevne novine MF DNES te gospodarski dnevnik Hospodárské noviny. Zašto smo prelistavali tisak? Odluka o putovanju u određenu turističku destinaciju donosi se temeljem brojnih racionalnih i iracionalnih faktora. Izvori informacija koji utječu na tu odluku također su raznovrsni. Vlastita iskustva i priče bližnjih vjerojatno su prvi vrhu, a vrlo su bitna i mišljenja „autoriteta“ - djelatnika u turističkim agencijama, izdavača turističkih vodiča i naposljetku specijaliziranih i ostalih medija.

Ovogodišnji hrvatski turistički uspjeh u dobroj je mjeri posljedica činjenice da je Hrvatska kao destinacija „ljubimica“ svjetskih medija. Bilo bi nepravedno ne spomenuti napore Hrvatske turističke zajednice koja je osim predstavljanja Hrvatske na turističkim sajmovima i sličnim manifestacijama uložila znatan trud u organizaciju posjeta stranih novinara Hrvatskoj. Navedeni napisi u inozemnom tisku velikim su dijelom rezultat takvih akcija. Teza 6. Hrvatska ima nove autoceste I zapravo je teško reći tko je sretniji zbog ovogodišnjeg puštanja u promet autoceste Zagreb-Split ili prošlogodišnjeg otvaranja (polu)autoceste Zagreb-Rijeka. Mi, domaći, ponosni jer smo pokazali Europi i svijetu, i nama samima, kako se može i naizgled nemoguće. A i vikendi na moru, za one koji si mogu priuštiti, dobivaju posve novu dimenziju. Stranim turistima pak autoceste omogućavaju da brže, sigurnije i u skladu sa cestovnim standardom u etabliranijim destinacijama stignu do odredišta. Koliko je otvaranje autocesta, posebno Zagreb-Split, značajno za naš turizam ne govori samo broj naplaćenih cestarina. U kontekstu diskusije o Hrvatskoj kao najpoželjnijoj turističkoj destinaciji 2005. vrlo je bitno da je vijest o otvaranju autoceste odjeknula u medijima širom Europe. I oni koji nisu posjetili Hrvatsku ove godine mogli su zamijetiti da je „raj na Zemlji“ korak bliže Europi. Ovoga put i doslovno - kilometarski, ali i simbolično - prometnim standardom. Nove autoceste, koliko god će biti puste „izvan sezone“, veliki su plus potvrđivanju Hrvatske kao ozbiljne turističke zemlje. Teza 7. Hrvatska je cjenovno konkurentna (da ne kažemo jeftina) destinacija Mediterana

Iako smo preplavljeni „last minute“ ponudama u kojima tjedan ili dva u Turskoj, Tunisu ili Grčkoj, uključujući i let, stoje tek dvije-tri stotine eura, usporedbe stvarnih troškova pokazuju kako je Hrvatska još uvijek vrlo konkurentna. Kompariramo li naše cijene s onima u Francuskoj ili Italiji uviđamo kako je Hrvatska ustvari znatno jeftinija. Cjenovna pristupačnost Hrvatske ističe se u većini preporuka turističkih vodiča, uz obaveznu napomenu da je treba vidjeti sada, dok je turista malo (!) i cijene su još uvijek pristupačne. Tržište nekretnina u Hrvatskoj, posebno kuća za odmor na obali, ali i u zaleđu, donedavno je pokazivalo sličnu situaciju: kupiti kuće u Hrvatskoj smatrano je pametnom investicijom za budućnost. U posljednje vrijeme cijene su se ipak približile europskim. Naše su cijene, budimo dokraja otvoreni, čak i dva-tri puta više nego u Bugarskoj na primjer, ali sve nabrojano u ovom članku očito i više nego uspješno kompenzira tu razliku. Teza 8. Hrvatska nije pretrpana turistima U ovo mi je i samome teško povjerovati jer mi pred oči dolaze slike neopisivih večernjih gužvi na rivi u Vodicama ili Novalji. Ili kolona automobila koji čekaju na ukrcaj u trajekt. Ipak, ono što mnogi strani gosti ističu, ali i toliko puta spominjani novinari hvale, je to da Hrvatska još nije pretrpana turistima. Vidim tri osnovna razloga toj tvrdnji. U usporedbi s drugim, posebno primorskim turističkim destinacijama, npr. španjolskom ili turskom obalom, naš je Jadran još uvijek manje zasićen turistima. Drugi razlog proizlazi iz činjenice da je dužina i razvedenost naše obale velika i da je, usprkos koncentracijama, obilježava dinamičnost i ritmičnost kako reljefnih oblika tako i naselja. To pak pridonosi osjećaju ravnoteže i slobodnog prostora, „razbija“ gužvu. I konačno, treći je razlog da, posebno na otocima i u

geografija.hr offline 2003-2005.

kopnenom zaleđu, postoje brojna mala, danas gotovo izumrla naselja koja turisti sve više posjećuju. Ta su naselja donedavno bila izvan svih turističkih pravaca i još uvijek u velikoj mjeri pružaju osjećaj slobode i odmaka od gužve na rivi.

Sl.6. Hrvatska obala još uvijek obiluje nizom “skrovišta” od masovnog turizma (Kornatski arhipelag).

I konačno valja istaknuti i koji „opipljivi“ faktor. Broj turista, od rekordne 1987. kada smo zabilježili 10 487 000 turista do danas nije nadmašen, „gužva se nije povećava“. Možda je to brojka oko koje se hrvatski turizam treba zadržati, nudeći veću kvalitetu (uzimajući pritom u obzir moguće povećanje broja turista zbog produžetka sezone kao i njihovu prostornu disperziju u unutrašnjost).

Teza 9. Hrvatska ima kvalitetnu turističku infrastrukturu Naslovna tvrdnja izrečena je u kontekstu usporedbe Hrvatske s novim destinacijama Istočne i Jugoistočne Europe, na temelju osobnih iskustava. Već je istaknuto kako Hrvatsku mnogi doživljavaju kao jedinstveni spoj Mediterana, Istočne i Srednje Europe. Oni u potrazi za novim, neotkrivenim tajnama bivšeg socijalističkog bloka značajno pridonose turističkom rastu država Istočne Europe, no često se susreću s osnovnom turističkom infrastrukturom na puno nižoj razini od one u vlastitim zemljama (smještajnim kapacitetima, restoranima, turističkim agencijama, prometnicama). Jasno, i to je dio (barem zasada) turističkog šarma Istočne Europe, ali koliko god bili avanturisti većina gostiju ipak želi udobno i sigurno putovati.

Sl.7. Ruralni hotel Volpia nedaleko Buja u Istri. Mali obiteljski hoteli poput Volpie čine kvalitativni iskorak u ponudi smještajnih kapaciteta hrvatskog turizma. I zato je Hrvatska idealna za mnoge jer je ipak zemlja s turističkom tradicijom, posebno na obali, a zbog svog političko-geografskog raz-

voja u drugoj polovici 20. stoljeća i otvorenija strancima. A to znači da je standard turističkih usluga uglavnom viši. Ne zaboravimo, Hrvatska je i kilometarski bliže emitivnim tržištima Europe, te pruža privlačnu kombinaciju prirodnih i društvenih atraktivnih čimbenika. Teza 10. Hrvatska je trenutno dobitna kombinacija Ova je teza i svojevrstan zaključak članka. Citirat ću već više puta spominjani Lonely Planet: „Privlačnost Hrvatske je u njenoj jedinstvenoj kombinaciji kulture, povijesti, dostupnosti i cjenovne pristupačnosti“. U nastavku se navode i prirodne ljepote kao jedan od ključnih elemenata našeg turističkog uspjeha. Vratimo se malo na početak: uspjeh ne dolazi preko noći. Uspon Hrvatske na ljestvici najpoželjnijih destinacija trajao je više godina. Zasluga je to, osim svih naših dionika razvoja turizma, u velikoj mjeri spomenutih trendova na svjetskom tržištu. Otkrivanje novih destinacija, simbioza masovnog i selektivnih oblika turizma, produžavanje turističke sezone s kraćim, ali učestalijim odmorima i slično, zasigurno su imali odraza i na naš turizam. Crveno-bijele kockice su se posložile: Hrvatska se zapravo našla na pravom mjestu u pravo vrijeme, nudeći dobitnu kombinaciju na lutriji turističkog tržišta. I kao nagradu je osvojila titulu najpoželjnije svjetske turističke destinacije. Rekao sam na početku kako se članak temelji prvenstveno na afirmativnim tezama. Ipak ću na kraju primijetiti kako sam nastojao, pomalo između redaka, ukazati da je osvojena titula rezultat ne samo naših napora, već i svjetskih turističkih trendova. A oni se mijenjaju. Želimo li ostati u krugu najpoželjnijih moramo poduzeti brojne ozbiljne mjere koji će umanjiti nedostatke i riješiti probleme našega turizma.

O tome nekom drugom prilikom. Bilješke i izvori podataka Bilješke: 1.Valjalo bi razmotriti privlačne turističke faktore (tzv. pull faktore: prirodno-geografsko osnovu i društveno-geografske atraktivne faktore...), te potom istražiti činitelje turističke potražnje (tzv. push faktore kao što su životna i radna sredina turista, slobodno vrijeme i slobodna sredstva, brojni psihološki činitelji, itd.). U analizu je neophodno uključiti i turističku ponudu, od smještajnih kapaciteta do elemenata izvanpansionske potrošnje, jednom riječju turističku infrastrukturu. Nužno bi bilo detaljno istražiti utjecaj komunikacijskih faktora, posebno novootvorenih autocesta, na turizam. No ni tu nije kraj: bez poznavanja kretanja na svjetskom, a posebno našem mediteranskom turističkom tržištu, te suvremenih trendova koji oblikuju turistička kretanja (kao što su sve kraći, ali učestaliji odmori npr.) ne bismo uspješno odgovorili na postavljena pitanja. Teorije o životnom ciklusu turističkih destinacija vrlo su zastupljene u suvremenim turizmološkim istraživanjima i također bi nam pomogle u datom slučaju. I konačno, sam proces odabira određene destinacije od strane turista čitava je “mala znanost” koja uključuje istraživanja marketinga destinacije te niz ostalih oblika informiranja temeljem kojih turist konačno donosi odluku. Umjesto upravo oslikane analize, uzgred budi rečeno, tek jednog u nizu mogućih metodoloških pristupa, u ovom članku slijedi puno skromnija skica. Izvori: Naslovi citirani iz svjetskoga tiska preuzeti su iz arhive priopćenja za javnost Hrvatske turističke zajednice (www.croatia.hr)

svijet

hrvatska

zabava

index

Hrvati u Australiji Još u drugoj polovici 19. stoljeća Australija je postala jedna od atraktivnih imigracijskih zemalja za brojne europske emigrante uključujući i Hrvate koji i danas pokazuju interes za preseljenjem na ovaj prilično udaljeni kontinent. Anica Čuka

geografija.hr offline 2003-2005.

Zlatna

groznica u drugoj polovici 19. st., povoljni klimatski uvjeti na krajnjem JI i JZ kontinenta, snažan razvoj primarnog sektora djelatnosti, ubrzani gospodarski razvoj u drugoj polovici 20. stoljeća i rijetka naseljenost osnovni su pull faktori koji su tijekom posljednjih 150 godina privlačili stanovništvo najvažnijih emigracijskih zemalja na australski kontinent. Tako danas, osim Britanaca i Iraca koji su u početku bili najvažniji doseljenici, na prostoru Australije boravi velika zajednica Talijana, Grka, Hrvata, Srba, Makedonaca, Kineza ali i mnogih drugih nacija. Emigracija iz prostora bivše Jugoslavije započela je još u drugoj polovici 19. stoljeća, no najsnažnija je bila u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata te u vrijeme i nakon Domovinskog rata. Središte rane imigracije bio je grad Perth zajedno sa tada jedinom imigracijskom lukom Fremantle. Dio imigranata ostao je živjeti u Zapadnoj Australiji zbog blizine oceana, tj.

razvoja ribarstva, a dio je selio prvenstveno prema gospodarski razvijenom JI Australije. Osnovne djelatnosti kojima su se Hrvati ondje u početku bavili bile su ribarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo i povrtlarstvo, a intenziviranje rudarstva postupno je omogućilo i naseljavanje rudarskih gradića u unutrašnjosti. U razdoblju do Prvoga svjetskog rata nalazimo ih kao berače šećerne trske u Queenslandu, vinogradare u Victoriji, poljoprivrednike u New South Walesu. Glavni emigracijski prostor odakle su Hrvati krajem 19. st. i u prvoj polovici 20. st. odlazili prema Australiji bio je priobalni i otočni dio Hrvatske te neposredno zaleđe od Istre do Dubrovnika. Tek nakon Drugoga svjetskog rata uslijed nepovoljnih gospodarskih i političkih promje-

geografija.hr offline 2003-2005.

na povećao se udio emigranata prema Australiji i iz ostalih dijelova zemlje, premda su i dalje dominantni iseljenici iz priobalnog i otočnog prostora. U drugoj polovici 20. stoljeća znatno je povećan broj hrvatskih imigranata u Australiji stoga što u ovom razdoblju zbog provođenja izrazito restriktivne i selekcijske imigracijske politike opada interes potencijalnih emigranata za iseljavanjem u SAD, dok je istovremeno Australija širom otvorila vrata političkim izbjeglicama i raseljenim osobama među kojima je bio i priličan broj Hrvata. Brojna su nagađanja o tome koliki je doista broj Hrvata koji su tijekom dalje i bliže prošlosti odlučili odseliti u Australiju, no zasigurno su najpouzdaniji statistički podaci s najnovijeg službenog Popisa stanovnika provedenog 2001. godine od strane Državnog zavoda za statistiku Australije. Sve do 1991. godine Hrvate je teško pronaći u australskoj statistici budući da su se često vodili pod kategorijom Jugoslaveni. Također, često su objavljivani

Sl.2. Obitelj Vincenta Gercovicha snimljena 1880. (Jedan od prvih doseljenika u Victoriju i prvi Hrvat u rudarskom gradiću Ballaratu)

zasebni podaci o broju Hrvata i oni o broju Jugoslavena gdje su dijelom bili sadržani i sami Hrvati. Na posljednjem popisu provedenom 2001. godine gotovo se gubi kategorija «Jugoslaveni» već se stanovnici s prostora bivše Jugoslavije nacionalno izjašnjavaju s obzirom na njihovo stvarno porijeklo.

Sl.3. Broj stanovnika Australije rođenih u Hrvatskoj, po državama/teritorijima 2001. godine Među službenim statistikama postoje dvije osnovne kategorije kad je posrijedi hrvatsko porijeklo australskih građana – prvu čine stanovnici Australije rođeni u Hrvatskoj, a u

drugu kategoriju uključeni su Australci hrvatskog porijekla prema državi rođenja roditelja. Godine 2001. u Australiji je živjelo točno 51.909 Hrvata koji su rođeni u Hrvatskoj. Od ovog broja bilo je 52,3 % muškaraca i 47,7% žena. Iako prema podacima Matice Hrvatske najviše Hrvata živi u najvećem australskom gradu Sydneyu, ukoliko pogledamo raspodjelu prema državama/teritorijima, najviše australskih Hrvata rođenih u Hrvatskoj živi na prostoru Viktorije (36,4%), od čega najveći dio u Melbournu. U Novom Južnom Velsu ih živi 35,5%, u Zapadnoj Australiji 10,0%, a preostalih 18,1% u ostalim državama/ teritorijima. Inače u ove tri države obitava 67,8% ukupnog stanovništva Australije, a njihovi glavni gradovi Sydney, Melbourne i Perth spadaju među najveće australske gradove u kojima živi 40,8% Australaca. Statistički podaci o broju Australaca hrvatskog porijekla prema državi rođenja njihovih roditelja znatno se razlikuju od gore navedenih koji su zapravo uključeni u ovu statistiku. Tako u Australiji

trenutno živi 105.747 Australaca hrvatskih korijena, a kako su se na Popisu svi Australci imali prilike izjasniti o njihovom porijeklu može se reći da je ovo ujedno i jedini pravi podatak o broju naših iseljenika i njihovih potomaka na australskom kopnu. Prema spomenutim podacima najviše Australaca hrvatskog porijekla živi u Novom Južnom Velsu (35,5%), zatim u Viktoriji (34,0%) te u Zapadnoj Australiji (12,2%). Čak 80,7% ih ima oba roditelja rođena izvan Australije, svega 6,7% ima oba roditelja rođena u Australiji dok je preostalima jedan roditelj rođen u Australiji, a jedan izvan nje. Različiti izvori često navode i znatno uvećane statistike, no treba uzeti u obzir da izvan Hrvatske živi određeni broj hrvatskih potomaka koji se uopće ne identificiraju s kulturom i običajima Hrvata u Hrvatskoj. Oni često ne govore niti riječ hrvatskog jezika, ne znaju gotovo ništa o Hrvatskoj jer su potomci potomaka prvih doseljenika i potpuno su se asimilirali u sredini u kojoj su rođeni. Stoga su prilikom utvrđivanja broja hrvatskih iseljenika zasigurno najrelevantniji statistički podaci sa službenih Popisa stanovnika imigracijskih zemalja u kojima se svatko ima pravo izjasniti o svom stvarnom porijeklu i nacionalnoj pripadnosti.

svijet

hrvatska

zabava

geografija.hr offline 2003-2005.

index

Svijet kao globalno selo 17. svibnja obilježava se kao Međunarodni dan telekomunikacija. Zašto je baš taj datum proglašen Danom telekomunikacija, koje su osnovne karakteristike telekomunikacijskog prometa i kako su se razvijali pojedini oblici telekomunikacijskog prometa saznajte u nastavku. Marina Jakovčić

Telekomunikacijski

promet možemo definirati kao djelatnost prijenosa različitih informacija koja se obavlja trenutno i na velike udaljenosti. Podrazumijeva prijenos riječi, zvuka, slike i podatak u obliku elektronskih i elektromagnetskih signala ili impulsa. U užem smislu telekomunikacije obuhvaćaju telegrafski i telefonski promet, a u širem smislu uključuju i sredstva masovne komunikacije te računalnu komunikaciju kao dio informatičke djelatnosti. U telekomunikacijski promet obično se ubraja i poštanski promet kao djelatnost prijenosa pošiljki, vrijednosnih papira i novca. Općenito, telekomunikacijski promet karakterizira nepostojanje izgrađenih putova, promet se odvija radiosignalima i kablovima. Prometni čvorovi su telefonske centrale, tornjevi i sl. 17. svibanj obilježava se kao Međunarodni dan telekomunikacija. Povod za to bila je prva Međunarodna telegrafska konvencija održana 17.05.1865. u Parizu na kojoj je osnovana Međunarodna telegrafska unija (ITU). Unija će 1934. promijeniti naziv u Međunarodna telekomunikacijska unija a 17. svibanj postat će Međunarodni dan telekomunikacija. Danas se općenito govori o telekomunikacijskom razdoblju, no razvoj i položaj svih grana telekomunikacija nije jednak. Neke grane se brže razvijaju, neke stagniraju, a neke gube na važnosti. U nastavku će biti riječi o pojedinim granama telekomunikacijskog prometa, njihovom povijesnom razvoju te sadašnjem stanju. Poštanski promet Poštanski promet je najstariji oblik komunikacijskog prometa i samo uvjetno se može ubrojiti u telekomunikacije. Poštanski promet postojao je još u starom Babilonu u kojemu su kuriri prenosili pisma stavljana u omotnice od sušene

područjima. gline. Zanimljivo je da je prva zračna pošta prevezena Osnivačem modernog poštanskog prometa u Europi smatra se Franz von Taxis koji je 1490. u Indiji. Povod je bio prikupljanje sredstava za izgradnju misionarskog centra. Kapetan Walter uspostavio kurirsku službu. Njegovi nasljednici George Windham odlučio je organizirati zračni do sredine 16. st. proširili su posao na prostor prijevoz pošte preko Gangesa iz Allahabada u čitave Zapadne Europe. 1837. ravnatelj škole Naini te prodajom maraka prikupiti sredstva. u Velikoj Britaniji Rowland Hill izumio je prvu Prvi let odvezen je 18.02.1911., trajao je 27 poštansku marku. Istodobno je uveo praksu minuta te je prevezeno 6 000 pisama. klasifikacije pošte i određivanja tarifa ovisno o Posljednjih nekoliko godina poštanski promet u težini paketa ili pisma. Hrvatskoj karakterizira stagnacija. Rast bilježe Sve do početka 20. st. slobodna dostava usluge prijenosa paketa te u manjoj mjeri pošte do primatelj postojala je samo u većim pisama, dok pad bilježe usluge prijenosa brzoameričkim gradovima. U manjim ruralnim java te usluge novčanog prometa. naseljima pošta je ostavljana u uredima te su primatelji morali 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. sami dolaziti po Broj pošta 1152 1153 1155 1173 1172 nju. Pismonosne usluge (mil) 318 300 297 321 340 Usprkos velikoj Paketne usluge (tis) 1238 1731 1842 1924 2136 konkurenciji Usluge u novčanom 30119 91337 90533 88417 83231 poštanski promet prometu (tis.) je i danas raširen Brzojavi (tis) 1938 1929 1901 1760 1715 oblik promet, Izvor: DZS a najčešće se izražava brojem pisama po stanovniku. No Tab.1. Pošte i poštanske usluge u Republici u usporedbi između pojedinih država treba Hrvatskoj od 1999. do 2003. godine uzeti u obzir specifičnosti poštanskih usluga pojedinih država. Tako npr. SAD ima čak 728 Radijska i televizijska mreža pisama po stanovniku dok Nizozemska koja Preduvjet za razvoj televizora ostvaren je je na drugom mjestu ima svega 460 pisama otkrićem elektromagnetizma, no bit će potrepo stanovniku. Razlog tome je i činjenica da ban dugi niz godina i veliki broj istraživača se u SAD-u veliki dio financijskih djelatnosti do stvaranja prvog televizora. 1862. Abbe (dostava čekova) dostavlja poštom. Giovanna Caselli prvi je pantelegrafom poslao Za očekivati je da će sve veća raširenost eslikovnu poruku putem kablova. Nakon toga maila pridonijeti stagnaciji poštanskog prometa. uslijedio je niz pokusa s pretvaranjem slika u No nisu svi oblici poštanskog prometa jednako elektroničke signale. 1884. Paul Nipkow popogođeni razvojem elektroničke pošte. Tako je slao je sliku putem kablova koristeći rotirajući moguće očekivati daljnji razvoj tzv. B2C pošte metalni disk koji je nazvao električnim teles(Business to consumer) koja obuhvaća dostavu kopom. prodajnih i reklamnih kataloga. Termin televizor prvi je upotrijebio Constantin Narudžbu putem kataloga osmislio je još Perskyi 1900. na Svjetskoj izložbi u Parizu. 1872. Aaron Montgomery Ward, a takav oblik Nakon toga razvoj je krenuo u dva pravca. Prvi prodaje prvo će se raširiti u udaljenim ruralnim je bio razvoj mehaničkog televizora temeljen

geografija.hr offline 2003-2005.

na rotirajućem disku, a drugi je bio razvoj elektroničkog televizora baziran na katodnim cijevima na kojima su paralelno radili engleski izumitelj A.A. Campbell – Swinton i ruski znanstvenik Boris Rosing. 1906. godine Boris Rosing izradio prvi mehanički TV sustav. 1923. Vladimir Zworkin patentirao je svoj uređaj koji je nazvao „električno oko“, a koji je postao preteča kasnijih televizora. 1946. godine Peter Goldmark iz CBS-a predstavio je prvi televizor u boji. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je 2003. godine 92.8% kućanstava imalo TV što predstavlja porast od 2.6% u odnosu na 2001. godinu. Radio zahvaljuje svoj postojanje izumu dvaju naprava prije toga, a to su telegraf i telefon. Još 1860. škotski fizičar James Clerk Maxwell pretpostavio je postojanje radio valova a njihovo postojanje dokazao je 1886. Heinrich Rudolph Hertz. 1895. Guglielmo i Alfonso Marconi prvi su emitirali radio signal. Svoj su izum ponudili britanskoj mornarici 1902. poslan je prvi radio signal preko Atlantskog oceana između Poldhua u Engleskoj i St. Johna u Kanadi. Uz Marconia kao izumitelj radija često se spominje i Nikola Tesla. Osnovu današnjeg emitiranja označili su izumi dioda (J. Ambrose Fleming) i pojačala (Lee DeForest) 1904. i 1906. godine. Datum prvog emitiranja ljudskog glasa putem radija nije sigurno utvrđen. Nakon pojedinačnih pokušaja, 1906 emitiran je prvi eksperimentalni zabavni program u Brant Rocku Massachusetts, SAD. Zlatno doba radija trajalo je 1930-ih, u doba velike gospodarske krize. Radio je bio sredstvo prenošenja informacija ali i sredstvo za provođenje slobodnog vremena, prisutno u sve većem broju kućanstava. Upotreba radio prijenosnika je bila ograničena na frekvencije of 1,6 do 3 MHz što je zahti-

jevalo visoke antene te je često bilo podložno smetnjama. Domet pojedinih stanica je bio relativno mali. Fraza „uživo putem satelita“ danas je uobičajena. Komunikacijski sateliti pridonijeli su bržem povezivanju svijeta te sniženju troškova prijenosa. Potencijal korištenja satelita u emitiranju prvi puta je demonstriran 1960. lansiranjem komunikacijskih satelita Echo I i Echo II. Ti sateliti omogućavali su prijenos radio signala preko Atlantika. Dvije godine kasnije lansiran je Telestar I koji je omogućavao emitiranje slike u boji, a 1963. lansiran je u orbitu komunikacijski satelit Syncom I. Zbog sve većih potreba za povezivanjem američki Kongres je 1962. godine donio Akt o komunikacijskim satelitima kojim je odlučeno uspostavljanje Comsata, globalnog sustava komunikacijskih satelita. Prvi takav komercijalni komunikacijski satelit bio je Early Bird ili Intelsat I lansiran 1965 i postavljen u orbitu Zemlje na visini od oko 36000 km. Sl.1. Intelsat I ili Early Bird prvi komercijalni komunikacijski satelit lansiran u travnju 1965.

Telefonsko – telegrafski promet Izum elekromagneta Williama Sturgeona 1825. te nadopuna izuma Josepha Henrya 1830. označili su temelj za razvoj elektronskih komunikacija. 1835. godine Samuel Finley Breese Morse doradio je dostignuće Josepha Henrya te je koristeći izvor struje polarizirao elektromagnet koji je pokretao iglu koja je vršila

kodne zapise na papirnatoj podlozi. Morseov stroj nazvan je telegraf a kodni zapisi sastavljeni od točkica i crtica nazvani su Morseovom abecedom. Prvu poruku Morse je uputio 02.09.1837. no prvi telegraf pušten je u promet tek 24.05.1844. između Washingtona i Baltimorea. Ubrzo je započelo širenje telegrafske mreže, no javio se i problem zagušenja mreže. 1914. uveden je sustav automatskog prijenosa koji je mogao poslati više od 100 riječi u minuti te koristeći samo jedan kabel istovremeno poslati veći broj poruka. 1925. godine izumljen je teleprinter a 1938. Western Union uvodi prvi automatski telefaks. S vremenom su se uz Morseov telegraf javili i drugi dorađeniji oblici poput Cook – Wheatstoneovog telegrafa s 6 žica ili kasnije dvoigličnog i jednoigličnog telegrafa koji je bio znatno jeftiniji za korištenje. Širenje telegrafske mreže bilo je brzo, iako ne baš uvijek i uspješno. 1845. postavljen je prvi kabel preko Hudsonovog zaljeva, no kablovi nisu bili dovoljno kvalitetni i otporni na vremenske prilike. Nakon neuspješnog pokušaja postavljanja kablova ispod Atlantskog oceana 1858., prva telegrafska veza preko oceana uspostavljena je 1886. Iako je širenje telegrafa bilo brzo postojala su različita ograničenja. Veliki problem u Europi predstavljala je činjenica da je svaka država imala svoju nacionalnu mrežu koje nisu bile međusobno kompatibilne. Zbog velike sporosti dekodiranja te ponovnog unošenja poruka u svakoj državi, javila se ideja o sklapanju ugovora te razvijanju zajedničkog sustava. Tako je 17.05.1865. održana prva Međunarodna telegrafska konvencija u Parizu na kojoj je dogovoren okvir međunarodne suradnje te je postignut dogovor o standardizaciji opreme koja je trebala omogućiti povezivanje mreža i uspostavu jedinstvenih tarifa. Iako je telegraf danas u nazadovanju radiotele-

grafija kao spoj radijske i telegrafske tehnologije i dalje se koristi u pomorstvu u komunikaciji između brodova te brodova i kopna. 1870-ih razvoj telefona započela su odvojeno dva znanstvenika Elisha Gray i Alexander Graham Bell. Prvi je patent dobio Bell, a prvi telefon upotrebljen je 10.03.1876. Ubrzo započinje izgradnja telefonskih kablova te rast broja telefonskih priključaka. Prvo tonsko biranje uvedeno je 1941. u Baltimoreu. Veliki pomak u razvoju telefonije uveden je primjenom optičkih kablova, zbog velike brzine i velikog kapaciteta prijenosa informacija. Do kraja 1880. u SAD-u je bilo 47900 telefonskih priključaka. Posljednjih godina broj telefonskih priključaka u Europi stagnira. U razdoblju od 2001. do 2003. čak 22 europske države zabilježile su pad broja fiksnih priključaka. Možemo pretpostaviti da je smanjenje rasta fiksnih priključaka vezano uz porast korisnika mobilnih telefona, no taj pokazatelj je teško kvantificirati. Usprkos tome fiksni operateri i dalje svoju prednost vide u brzom pristupu Internetu koja se posebno povećala razvojem DSL tehnologije. Država Luxembourg Tajvan Hong Kong Island Švedska Norveška Švicarska Danska Italija Njemačka Velika Britanija Izrael Finska Nizozemska Irska Izvor: ITU

Broj telefonskih pretp./100 stan. 199,13 173,22 163,81 162,56 162,45 162,24 157,09 155,25 150,16 144,25 143,13 141,89 140,16 138,19 137,1

Tab.2. Broj telefonskih pretplatnika na 100 stanovnika 2003 godine

Prosječno u Svijetu danas ima 41,41 telefonskih pretplatnika na 100 stanovnika. No među kontinentima postoje velike razlike. Najveći broj pretplatnika ima Europa, dok najmanji ima Afrika sa svega 8,66 pretplatnika na 100 stanovnika. Najmanji broj pretplatnika imaju Niger s 0,33 i Srednjoafrička Republika s 0,55 pretplatnika na 100 stanovnika. Kako bi se smanjile razlike između pojednih država i kontinenata 1989. u Nici je održana konferencija na kojoj je utvrđena nužnost tehničke i tehnološke pomoći zemljama u razvoju te je osnovan BDT (Telecommunication Development Bureau) koji bi trebao omogućiti bolju komunikaciju u zemljama u razvoju. Kontinent Broj telefonskih pretplatnika / 100 stanovnika Australija i Oceanija 95,18 Europa 99,76 Azija 29,11 Sjeverna i Južna Amerika 68,86 Afrika 8,66 Svijet 41,42 Izvor: ITU

Tab.3. Broj telefonskih pretplatnika 2003. godine Mobilna ili celularna telefonija oblik je bežične telekomunikacije. Naziv celularni telefon proizlazi iz načina funkcioniranja sustava koji koristi niz baznih stanica kojim dijeli prostor na više stanica (cell). Poziv se prebacuje iz jedna bazne stanice u drugu te se na taj način ostvaruje veza. Tvrtka AT&T Bell System osmislila je prvi mobilni telefon, no taj izum nisu nikada ekonomski iskoristili. Prvi komercijalni mobilni operater počeo je s radom tek 1979. godine u Japanu (Nippon), no projekt je ubrzo propao. Prvu uspješnu uslugu pokrenuli su zajednički Danska, Finska, Island, Norveška i Švedska

geografija.hr offline 2003-2005.

1981. pod nazivom NMT (Nordic Mobile Telephone). Nakon toga uslijedio je brzi razvoj te pojava novih tehnologija. Prva generacija mreža bila je analogna, druga generacija digitalna. Analogni mobilni telefoni radili su po principu radio prijemnika, dok digitalni prijenos podrazumijeva kodiranje informacija koristeći binarne kodove 0 i 1. Većina mobilnih telefona danas radi na principu digitalne tehnologije. No i u sklopu digitalnog prijenosa postoje različite tehnologije među kojima je danas najznačajnija GSM tehnologija ili Global System for Mobile Communications. Od 1987. GSM je usvojen kao standard za Europu. Posljednjih 15-ak godina mobilna telefonija bilježi sve veći porast te je broj korisnika u pojedinim državama premašio broj korisnika fiksne telefonije. Pojedine države danas imaju više mobilnih telefona nego stanovnika. No takav rezultat statistike može biti posljedica više faktora. Moguće je stvarno postojanje više korisničkih brojeva, no mogući su i različiti način praćenja broja aktivnih i neaktivnih broDržava Broj korisnika mobilnih telefona / 100 stan. Luxembourg 119,38 Tajvan 114,14 Hong Kong 107,92 Italija 101,76 Švedska 98,05 Island 96,56 Češka 96,46 Izrael 96,07 Španjolska 91,61 Velika Britanija 91,17 Finska 90,96 Grčka 90,23 Norveška 89,85 Portugal 89,85 Danska 88,32 Izvor: ITU

Tab.4. Broj korisnika mobilnih telefona 2003. godine

jeva. Pojedine statistike neaktivnim brojevima smatraju one koji se ne koriste više od godinu dana. No neke statistike popu npr. češke statističke službe ne prate takve podatke čime broj mobilnih korisnika značajno raste. Broj telefonskih pretplatnika u Hrvatskoj prema procjenama ITU-a za 2000. godinu iznosio je 1700000, dok je broj pretplatnika na 100 stanovnika bio 38,87 što nas svrstava u skupinu država sa slabije razvijenim telefonskim uslugama u Europi. Broj mobilnih korisnika 2003. godine iznosio je 2 537 000 ili 58,37 mobilnih korisnika na 100 stanovnika.

Kontinent Broj korisnika mobilnih telefona / 100 stan. Australija i Oceanija 54,46 Europa 59,19 Azija 15,73 Sjeverna i Južna Amerika 34,68 Afrika 6,18 Svijet 22,92 Tab.5. Broj korisnika mobilnih telefona 2003. Posljednjih 5 godina broj korisnika mobilnih telefona u Hrvatskoj porastao je 7 puta. Godina Broj korisnika mobilnih telefona 1999. 361000 2000. 1112000 2001. 1731000 2002. 2340000 2003. 2537000 Izvor: DZS

Tab.6. Broj korisnika mobilnih telefona u Hrvatskoj Internet Razvoj Interneta započeo je 1969. razvojem ARPAneta, preteče današnjeg Interneta. ARPAnet je razvijen za vojne potrebe kako bi omogućio stvaranje mreže računala koja su

mogla međusobno razmjenjivati podatke putem NCP-a ili Network Control Protocola. Oznaka ARPA bila je skraćenica za Advanced Research Project Agency, ogranak vojske zadužen za razvoj sustava i oružja u razdoblju Hladnog rata. U originalnu mrežu u početku su bila povezana svega 4 računala. U sklopu ARPAneta javile su se mogućnosti korištenja usluga poput e-maila (elektroničke pošte). 1986. nastaje NSFnet (National Science Foundation Network). NSFnet predstavlja okosnicu današnjeg Interneta. Započinje širenje broja korisnika, uvedena je prva akademska mreža, javljaju se privatni Internet provideri. 1987. osnovana je prva komercijalna interent kompanija UUNET. 1990. razvijen je prvi pretraživač. 1991. u rad je pušten World Wide Web (www). WWW je mreža stranica koje je moguće otvoriti koristeći protokol poznat kao HTTP ili Hypertext Transfer Protocol. Protokol pojednostavljuje pisanje adresa te automatski pretražuje Internet. Koncept www-a osmislio je 1989. Time Berners-Lee.

Tab.7. Broj Internet korisnika i osobnih računala 2003. godine

Broj Internet korisnika posljednjih je 15 godina porastao za 7000 puta. 1989. godine na Svijetu je bilo 100 000 korisnika a 2003. godine prema podacima Međunarodne telekomunikacijske unije na Svijetu je bilo 693 426 400 Internet korisnika te 602 712 000 kompjutora. Prosječno, stupanj internetizacije u Svijetu iznosi 1133,79 korisnika Interneta na 10000 stanovnika. No među kontinentima postoje velike razlike. Najviši stupanj internetizacije imaju Australija i Oceanija s 4301,93 korisnika Interneta na 10000 stanovnika dok taj udio u Africi iznosi svega 156,18 internet korisnika na 10000 stanovnika. Godina 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. Izvor: DZS

Broj Internet pretplatnika 74955 148041 238586 370013 479422

Tab.8. Broj Internet pretplatnika u Hrvatskoj od 1999. do 2003. godine Broj Internet korisnika u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do 2003. povećao se 6,3 puta. Stupanj kompjuterizacije u Hrvatskoj posljednjih godina također raste. 2001. godine 13.5% kućanstava imalo je osobno računalo dok je 2003. godine taj broj iznosio 20.9%. Namjera ovog članka bila je upoznati čitatelje s razvojem pojedinih oblika telekomunikacijskog prometa te današnjim stanjem. Zbog ograničenog prostora nije bilo riječi o primjeni pojedinih oblika telekomunikacijskog prometa niti njihovoj ulozi u suvremenom društvu.

svijet

hrvatska

zabava

index

koji je četrdeset i pet godina bio podijeljen u dva svjetonazorno gotovo suprotna tabora, te od kojih je jedan bio pod diktatom druge države (SSSR-a), 3. listopada 1990. ostvario je povijesni san stvorivši jedinstvenu državu. Međutim, tadašnja Njemačka Demokratska Republika (njem: DDR) i Savezna Republika Njemačka (njem: BDR) bile su toliko različite, da se razlike među njima itekako vide i petnaest godina nakon ujedinjenja, a vidjet će se i još mnogo dulje.

tekst i fotografija: Marijan Biruš

geografija.hr offline 2003-2005.

Marijan Biruš

Dokada razlike unutar NjemaÄ?ke?

Naziv ,,Istočna Njemačka’’ – avet prošlosti ili naziv regije?

Danas

se unutar Njemačke sasvim jasno razlikuju dva dijela – onaj koji se nekada zvao Savezna Republika Njemačka (njem. BDR) i onaj koji se zvao Njemačka Demokratska Republika njem. DDR). Četrdeset i pet godina različite orijentacije ostavilo je vrlo dubok trag u gotovo svijm aspektima života. Danas je prostor nekadašnje Njemačke DR klasični tranzicijski prostor, kao što su sve države kojima je upravljala Komunistička partija (Poljska, Češka, Mađarska, Hrvatska...). Ako je glavno obilježje regije homogenost, onda u Njemačkoj danas postoje dvije regije – ona koja je u tranziciji (nekadašnja NJDR) i ona koja nije (nekadašnja SRNJ). Razlike su velike kod svih tipova sociogeografskih pokazatelja, pa čak i u krajoliku. Sasvim je jasno da se radi o dvjema regijama unutar jedne države. Budući da jedna čini istočni, a druga zapadni dio Njemačke, možemo ih nazvati Istočnom i Zapadnom Njemačkom. Pri tome se ne vraćamo unazad, nego imenujemo dva različita prostora, dvije regije unutar jedne države. I u samoj Njemačkoj su nazivi Istok i Zapad te Istočna i Zapadna Njemačka najrašireniji nazivi za te regije. Vodeća gospodarska sila Europe primijetila je kvar na motoru i usporila na cesti razvoja. Novome kancelaru neće biti nimalo lako jer su problemi u državi veliki složeni, a birači sve nestrpljiviji u očekivanju rješenja. Ujedinjenje i problemi nastali nakon njega imaju i sociološki aspekt. Istočni su Nijemci razočarani surovošću kapitalizma i dijelom se žele barem dio sigu-

rnosti koju su imali u socijalizmu, a oni zapadni zamjeraju istočnima što su, kako kažu, i njihovu republiku (misli se na nekadašnju SR Njemačku, danas zapadni dio ujedinjene Njemačke) učinili ,,crvljivom’’. Da, nakon ujedinjenja i zapadni dio zemlje počeo je bilježiti gubitke. Je li se sve to moglo zamisliti u idiličnim trenucima ujedinjenja prije gotovo šesnaest godina? Povijesnih dana 1989. godine mogla su se čuti i (pre)optimistička predviđanja daljnjeg tijeka njemačke povijesti. I razumljivo je da je diktaturom i lošom gospodarskom politikom izmučeno stanovništvo Njemačke Demokratske Republike u ujedinjenju vidjelo čarobni štapić koji će riješiti sve njihove probleme i koji će istočni dio nove države učiniti, ni manje ni više, nego jednakim zapadnome, to jest jednim od najbogatijih dijelova Europe. Međutim, oni koji su bolje proučili novonastalu situaciju, shvatili su da će planskom gospodarenjem gotovo uništeno gospodarstvo biti vrlo teško postaviti na noge, a kamoli učiniti najrazvijenijim na kontinentu. Trebat će mnogo truda, umijeća i naravno, vremena, dok se to ne postigne. Nakon ujedinjenja su naziv, valuta, upravna i teritorijalna organizacija ujedinjene Njemačke preuzeti od dotadašnje Savezne Republike Njemačke. Pretpostavljalo se da će ekonomska snaga i iskustvo, koji su tvorili ogromnu koncentraciju kapitala i znanja, biti najbolji model za organizaciju nove države. Prostor koji je nekada tvorio Njemačku DR, organiziran je u pet saveznih pokrajina, koje veličinom i nazivom (povijesne pokrajine) odgovaraju onima u Zapadnoj Njemačkoj, uz grad-saveznu pokrajinu Berlin (kojega je zapadna polovina, kako znamo, pripadala bivšoj SRNJ, a istočna polovina NJDR). Tako Istočnu Njemačku danas

geografija.hr offline 2003-2005.

čine: Thüringen (Tiringija), Sachsen (Saska), Sachsen-Anhalt, Brandenburg, Mecklenburg-Vorpommern i Istočni Berlin. Zapadna Njemačka sastoji se od istih pokrajina od kojih se sastojala SRNJ: Schleswig-Holstein, Niedersachsen (Donja Saska), NordrheinWestfalen, Hessen, Rheinland-Pfalz, Saarland, Baden-Würtemberg, Bayern (Bavarska), dvaju gradova-pokrajina: Bremena i Hamburga te Zapadnog Berlina. Istočnu Njemačku (pet pokrajina i polovinu glavnoga grada) muče isti problemi kao i druge tranzicijske zemlje: prelazak iz planskoga u tržišno orijentirano gospodarstvo. Nemogućnost brzog prilagođavanja novoj situaciji očituje se u velikoj nezaposlenosti, maloj vrijednosti domaćeg proizvoda, maloj konkurentnosti i demografskim pokazateljima. Od početka 90-tih prelijeva se kapital u enormnim razmjerima – oko stotine milijardi maraka svake godine odlazilo je u istočne pokrajine. Premda je učinjeno mnogo, ipak nisu prebrođeni tranzicijski problemi.

Sl. 1. Gradnja nove zgrade u turistički vrlo posjećenom Dresdenu (Saska). Zbog golemog prelijevanja kapitala sa Zapada Istočna Njemačka veliko je gradilište. Svi problemi time, nažalost, ipak nisu riješeni.

Chemnitz Dio prihoda kojega ostvaruju, zapadne pokrajine izdvajaju za pomoć istočnima. Stvoreni su državni fondovi u koje svaka savezna pokrajina uplaćuje, a onda traži za svoje potrebe. Poznata je njemačka galantnost pri tome – čak i u nekim dijelovima Zapadnoga Berlina, primjerice, neke obitelji već generacijama žive od socijalne pomoći. Zapadne pokrajine ovim su modelom nezadovoljne jer moraju davati puno više nego što iz državnih fondova primaju, a vidjeli smo da i same imaju problema. Tako je, na primjer, bruto

dohodak prosječnog domaćinstva u pokrajini Baden-Würtemberg veći za 50% od onoga u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern. Međutim, kod neto dohotka razlika je 30%. Godinu za godinom Istočna Njemačka dobiva milijarde eura koje Zapadna istovremeno gubi. Stoga ima sve više kritičara ovakvog načina postizanja ravnomjernog regionalnog razvoja. Neki od njih kažu kako će na kraju svi biti jednako – siromašni. Ministar financija Baden-Würtemberga, Gerhard Stratthaus iz Kršćansko-demokratske unije (CDU), kaže da bi doprinosi zapadnih pokrajina

istočnima trebali prestati 2019. godine. I nakon te godine postojala bi pomoć nerazvijenim regijama, ali tako da svaka pokrajina subvencionira svoj nerazvijeni dio. Njegovo je mišljenje da snažne i sposobne ne treba sputavati u razvoju jer da će samo tako čitava država moći napredovati. Naglašava se i da bi se slabije razvijene pokrajine trerbale i same što više potruditi da se razviju, a ne samo čekati pomoć. Jedan od najboljih pokazatelja stanja u gospodarstvu jest bruto domaći proizvod.

Sl. 2. Bruto domaći proizvod saveznih pokrajina Njemačke po stanovniku, u tisućama eura, 2003. (preuzeto iz: Frankfurter Allgemeine Zeitung od 14. rujna 2004.)

Za razliku od Fraknfurta i Hessena, sve istočne pokrajine ističu se najnižom vrijednošću BDP-a. Međutim, javljaju se i prvi znakovi ,,bolesti’’ i kod nekih pokrajina Zapada - uz i dosad slabije razvijene sjeverne pokrajine Niedersachsen, i Schleswig-Holstein, te rudarski Saarland, i pokrajina Rheinland-Pfalz, koja leži na samoj rajnskoj osovini, najrazvijenijem dijelu Europe, tzv. Plavoj banani, pokazuje relativno nisku vrijednost BDP-a. Vrijednost ovog pokazatelja visoka je kod gradova-saveznih pokrajina (Bremena, Hamburga i Berlina), ali ona ne pokazuje pravo stanje stvari jer ondje dnevni migranti stvaraju dojam veće razvijenosti grada budući da rade u gradu (jednoj pokrajini), a stanuju u okolici (drugoj pokrajini).

Dvije južne pokrajine, Bavarska i Baden Würtemberg, imaju relativno visoku vrijednost bruto domaćeg proizvoda. S njima je i porajnska pokrajina Nordrhein-Westfallen, a na prvome je mjestu Hessen, vrijednost čijeg BDP-a uvelike diže Frankfurt, jedno od najvećih financijskih, sajamskih i prometnih središta svijeta. BDP ovoga grada velik je kao i onaj Hrvatske, a broj radnih mjesta (oko 583 000) gotovo je dosegao broj stanovnika (oko 642 000).

Sl. 3. Gospodarstvo Frankfurta na Majni jedno je od najrazvijenijih ne samo u Njemačkoj, nego i u svijetu. U prvome je planu Bankovna četvrt uz koju je zgrada Sajma.

Sl. 5. Stopa nezaposlenosti saveznih pokrajina Njemačke u kolovozu 2004. (u postocima) (Izvor: Focus od 20. rujna 2004.) na demografskim pokazateljima. Čim gospodarstvo pokazuje obilježja slabosti, najčešće se to vidi u negativnim demografskim kretanjima i obratno – loši demografski pokazatelji znak su da nešto nije u redu s nekim prostorom. Jedan od vrlo rječitih demografskih pokazatelja jest promjena broja.

Sl. 4. Katastrofalno stanje stambenog fonda i spomeničke baštine u Chemnitzu. Pokrajina Saska ima vrlo loše gospodarske i demografske pokazatelje. Drugi, vrlo znakovit pokazatelj, jest stopa nezaposlenosti. Od ujedinjenja nezaposlenost je najveći problem Njemačke. I kod ovog pokazatelja, kao po pravilu, vodeća mjesta zauzimaju istočne pokrajine. Sve što se događa u društvenom životu nekoga prostora, očituje se na stanovništvu, to jest

Izvor: FAZ, 14.9.2004.

geografija.hr offline 2003-2005.

Sl. 6. Prosječna godišnja stopa promjene broja stanovnika saveznih pokrajina Njemačke u razdoblju 1995.-2003. (Izvor: Frankfurter Allgemeine Zeitung od 14. rujna 2004.)

Ovdje nisu baš po pravilu samo istočne pokrajine one koje imaju najlošije vrijednosti. Negativnu vrijednost (što znači da se broj stanovnika smanjuje) ima i Saarland te gradovi Bremen i Berlin. Osim toga, Brandenburg bilježi porast te je pretekao dvije zapadnonjemačke pokrajine. Jedan od uzroka ove pojave je i taj što veliki gradovi imaju malu stopu nataliteta, a doseljavanje u Njemačku više nije onako snažno kao nekada (u Hamburg je međutim došlo mnogo izbjeglica iz država nastalih raspadom Jugoslavije). Možemo dakle zaključiti da se nepovoljna gospodarska situacija odrazila i na demografska kretanja.

pet različitih mjesta. Görlitz je grad u Saskoj, na rijeci Nisi koja je nakon Drugog svjetskog rata postala granicom između Njemačke i Poljske. Grad ima 60 000 stanovnika. Münster je u pokrajini Nordrhein-Westfalen i broji oko 270 000 stanovnika. Stuttgart (oko 600 000 st.) je jedan od gospodarski najrazvijenijih gradova u isto takvoj pokrajini Baden-Würtemberg. Prijestolnica Berlin najveći je grad u državi sa oko 3 500 000 stanovnika, ali se u njemu razlikuju dva dijela. Tabl.1. Neki troškovi života u njemačkim gradovima 2004. god.

prirodnim ljepotama na Baltičkome moru i u unutrašnjosti, ali i vrlo aktivnoj privatnoj inicijativi. Od 1995. do danas metalska industrija i elektroindustrija pokrajine Tiringije otvorile su 50 000 novih radnih mjesta. Radnici tih grana u toj pokrajini imaju iste uvjete rada kao i oni u pokrajini Nordrhein-Westfalen na Zapadu. Prije nekoliko mjeseci njemački automobilski gigant BMW između mnogo lokacija koje su sudjelovale na natječaju za novi pogon sastavljanja vozila izabrao je saski Leipzig. Inače je ovaj sajamski velegrad jedan od najpropulzivnijih na Istoku.

Görlitz

Münster

Stuttgart

Ist. Berlin

Zap. Berlin

353 €

470 €

750 €

270 €

384 €

i kasko

883 €

819.16 €

930.42 €

1088.51 €

Ulaznica za bazen

2.50 €

3 €

3.30 €

4 €

4€

Stanarina za stan od 60 m2 u središtu grada, uključujući komunalne troškove Osiguranje novog automobila VW Golf sa 75 konjskih snaga, uz jednogodišnje jamstvo

Ulaznica za kino

6.90 €

6.50 €

7 €

6 €

7€

Litra benzina ,,Super’’

1.20 €

1.17 €

1.14 €

1.15 €

za autobus na kratkoj relaciji 1.10 €

1.10 €

1.15 €

1.20 €

0.80 €

1.30 €

2 €

0.90 €

0.95 €

35.96 €

55.56 €

54 €

51.04 €

57.60 €

Jednokratka vozna karta Kava u kafiću Sat rada u radionici motornih vozila

Izvor: ,,Focus’’ od 20. rujna 2004.

Sl. 7. Raširena pojava na Istoku su prazni stanovi. Stanari ove zgrade u tirinškom gradu Geri negdje su na Zapadu, u potrazi za boljim životom. Razlike između Istoka i Zapada primjećuju se i u svakodnevnome životu. Tablica 1. uspoređuje cijene nekih usluga i proizvoda na

No, kod proučavanja ove problematike nikako se ne smijemo zavaravati. U gospodarstvu Istočne Njemačke ima i svijetlih primjera. Tako je na primjer pokrajina Mecklenburg-Vorpommern uspjela proizvesti vrlo kvalitetan turistički proizvod pa je po broju noćenja prestigla susjednu zapadnonjemačku pokrajinu SchleswigHolstein. To je postignuto nadaleko poznatim

Usprkos onome što društveni kritičari nazivaju komunističkim mentalitetom, na Istoku su mnogi shvatili da bez vlastitih ideja i rada nema željenog napretka. Zbog lokalne inicijative turizam i kultura ondje su tako zabilježili znatne pomake. Koristeći bogato prirodno ili kulturnopovijesno naslijeđe brojne su regije i gradovi razvili turizam i obogatili kulturnu ponudu – krajevi

Sl. 8. Nakon Berlina najveći grad Istoka te jedno od najvećih prometnih i sajamskih središta Europe, Leipzig, još je za Kohlove ere uredio jedan od najvećih željezničkih kolodvora države - jedna od najatraktivnijih lokacija u ovome vrlo dinamičnom gradu koji polako postaje svjetska metropola. Sl. 9. Grad bogate kulturne prošlosti, rodni grad Georga Friedricha Händela, Halle u pokrajini Sachsen-Anhalt, natječe se za kulturnu prijestolnicu Europe 2010. Središnji trg veliko je gradilište.

geografija.hr offline 2003-2005.

uz Baltičko more, gradovi Dresden, Lutherstadt Wittenberg, Halle, Magdeburg, Zwickau i drugi. I neke zapadne pokrajine koje su se dosad slabije razvijale, napreduju. Tako je pokrajina Saarland 1997. imala je najveću nezaposlenost u Zapadnoj Njemačkoj (13.6%), a sada su samo četiri pokrajine ispred nje. U posljednjih osam godina prepolovio se broj zaposlenih u rudarstvu (ponajviše kameni ugljen u paleozojskim stijenama Njemačkog sredogorja), ali automobilska industrija ima 50% više zaposlenih nego 1995.. Izjednačenje standarda danas je mit iz vremena ujedinjenja. Ono je iluzija koja udaljava od prave diskusije o regionalnom razvoju Njemačke. Razlike treba prihvatiti

jer su normalne i uobičajene. Neki analitičari misle da će one postojati u vrijeme čitave ove generacije ili čak i duže, a osjećat će se i nakon tog roka. Kao zaključak možemo reći da se u ovih šesnaest godina Istočna Njemačka dosta oporavila od lošeg gospodarenja, ali da je nemoguće očekivati da se u kratkom vremenu izjednači s jednom od najrazvijenijih zemalja svijeta, Zapadnom Njemačkom.

Sl. 10. Dva vozila na parkiralištu u Zwickauu (Saska) simbolično govore o razlikama te o prošlosti i sadašnjosti Istočne i Zapadne Njemačke. Svjetski koncern Volkswagen preuzeo je tvornicu automobila u ovome gradu koja je bila simbol planskog gospodarstva u Europi.

Literatura: 1. Der Spiegel special, Nr. 4/2005 2. Focus 20.9.2004. (www.focus.de) 3. Frankfurter Allgemeine Zeitung 14.9.2004. (www.faz.de) 4. Jürgs, M., Elis, A. (2005.): Typisch Ossi, typisch Wessi (Eine längst fällige Abre chnung unter Brüdern und Schwestern). C. Bertelsmann Verlag. München. 5. Klemenčić, M. (ur) (1997.): Atlas Europe. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb 6. www.goerlitz.de

svijet

hrvatska

zabava

geografija.hr offline 2003-2005.

index

Svjetska dužnička kriza

31.10.

obilježava se Svjetski dan štednje, pravi trenutak da upozorimo na svjetsku dužničku krizu, jedan od najvećih ekonomskih problema suvremenog svijeta. Milan Ilić

Svjetska

dužnička kriza smatra se jednim od najvećih ekonomskih problema suvremenog svijeta. Iako se sve zemlje kroz različite aranžmane zadužuju u inozemstvu (od vlada, banaka, međunarodnih institucija...), problem se odnosi na skupinu visoko zaduženih zemalja koje teško otplaćuju dospjele rate ranijih kredita. Teško je reći koja je zemlja najzaduženija jer su mjerila stupnja zaduženosti različita. Pored apsolutnog iznosa duga koriste se mnogi relativni pokazatelji: iznos duga po stanovniku, odnos duga i bruto nacionalnog dohotka, odnos dospjelih potraživanja i bruto nacionalnog dohotka, odnos dospjelih potraživanja i vrijednosti izvoza i slično. Bez obzira na metodu, problem dužničke krize svodi se na teškoće ili nemogućnost otplaćivanja tih dugovanja. (Često se čuje da su SAD najveći svjetski dužnik, što je točno gleda li se apsolutna vrijednost dugovanja, ali one nemaju teškoća u njihovom servisiranju). Zašto je to problem? Otplaćivanje dugova ostavlja malo (ili nimalo) sredstava za investiranje u infrastrukturu, tehnologiju, istraživanja i općenito gospodarstvo. Vladama nedostaje sredstava za poboljšanje ili bar održavanje osnovnih elemenata društvenog standarda: zdravstva, obrazovanja, prehrane, stanovanja, osiguranja pitke vode. Procjenjuje se da zbog toga godišnje umire preko pola milijuna djece. Mnoge zemlje iscrpljuju svoja prirodna bogatstva samo za otplatu kredita umjesto za razvoj vlastitog gospodarstva. Procjenjuje se da zemlje subsaharske Afrike u razvijene zemlje na račun otplate kredita šalju višestruko veće iznose

od onih koje dobivaju kao pomoć. Programi stabilizacije u pravilu pogađaju široke slojeve najsiromašnijeg stanovništva. U takvim uvjetima česti su društveni nemiri, pa čak i ratovi koji probleme još produbljuju (stradanja ljudi, razaranja, izostanak pomoći...). Takve okolnosti mnoge zemlje i velik udio svjetskog stanovništva stavaljaju u bezizglednu poziciju bez realnih mogućnosti za gospodarski napredak i poboljšanje životnih uvjeta. Iako u znatno manjoj mjeri, štete imaju i razvijene zemlje: posuđeni novac nije vraćen, narušava se investicijska klima, nesigurnost investicija povećava kamate, smanjuje se mogućnost prodaje industrijskih proizvoda nerazvijenim zemljama i td. Kako je počelo? Općenito se početkom svjetske dužničke krize smatra 1982. godina kada je Meksiko obznanio da više nije u stanju otplaćivati svoje dospjele kreditne obveze, a uskoro je to učinilo još nekoliko zemalja. Međutim, taj je događaj značio samo izbijanje u javnost jednog problema koji se već neko vrijeme zahuktavao i bio dobro poznat i glavnim svjetskim kreditorima i njihovim vjerovnicima, u pravilu nerazvijenim zemljama (ili kako se tada još običavalo reći

geografija.hr offline 2003-2005.

“zemljama Trećeg svijeta”). Gdje su korijeni? Bilo bi previše pojednostavljeno za izbijanje svjetske dužničke krize izvojiti samo jedan uzrok. Točnije je reći da je ona posljedica niza događaja u drugoj polovici 20. stoljeća, ali jednako tako i općih odnosa u svjetskom ekonomskom sustavu, ili kako se još kaže u svjetskom poretku. Jednim od glavnih događaja koji su doveli do masovnijeg zaduživanja smatra se izbijanje svjetske energetske krize 1973. kada je cijena nafte u kratkom roku učetverostručena. To je imalo višeslojne posljedice. Mnoge nerazvijene zemlje nisu više mogle iz svojih tekućih prihoda kupovati dovoljnjo nafte (kao glavnog energenta) za nastavak istog ritma gospodarskog razvoja. Istodobno, zemlje izvoznice nafte počele su zarađivati velike iznose (tzv. “petrodolari”) koje su ulagale u inozemne komercijalne banke. Sve se to poklopilo s financijskom krizom u SAD-u uzrokovanom proračunskim manjkom i obilježenom padom vrijednosti dolara. Komercijalne banke, suočene s velikim priljevom kapitala kojeg su morale angažirati praktički su nudile visoke kredite s povoljnim, ali promijenjivim kamatnim stopama. Sniženje unutrašnjih kamatnih stopa kao stabilizacijska mjera u razvijenim zemljama uvjetovalo je rast kamata inozemnih kredita pa su one tijekom 1980-ih znale premašiti neshvatljivo visokih 20%. Svakako je novi udarac bila i nova energetska kriza i skok cijena nafte krajem 1970-ih i početkom 1980-ih, te pad cijena mnogih drugih sirovina (zbog pada potražnje uzrokovanog recesijom) čiji je izvoz bio glavni izvor prihoda većini zemalja dužnika. Najveći dio prihoda od izvoza (i do 70%) trošen je na naftu.

U tim okolnostima mnoge zemlje počele su zaostajati u izvršavanju svojih kreditnih obveza. Jedini izlaz bilo je podizanje novih kredita, ali ovaj put ne za strateška ulaganja (u infrastrukturu, obrazovanje, zravstvo, gospodarstvo) nego samo da bi se otplatile dospjele obveze, većinom kamate, bez smanjenja stare glavnice. Ovaj proces poznat je i pod nazivom upadanje u dužničku spiralu.

Tko je kriv? Teško je vjerovati da sami dužnici ali kredititori nisu bili svjesni neodrživosti takvog sustava. Ali prvima je to bio jedini izlaz u trenutnoj situaciji, a potonjima dobra prilika za visoku zaradu na kratki rok. (U suštini, cijeli mehanizam neodoljivo podsjeća na ono što poznajemo pod pojmom “financijski inženjering”, razlika je samo u dimenzijama). Gledajući šire, mnogi smatraju da je svjesno davanje kredita u takvim uvjetima zapravo sredstvo za ostvarivanje neokolonijalističkih odnosa u suvremenom svijetu, pa za sadašnje stanje jednako optužuju i neodgovorno zaduživanje i neodgovorno

davanje kredita. Ako navedene uzroke današnjih problema s dugovima uvjetno nazovemo “objektivnim”, teško je osporiti da su i same zemlje dužnici znatno pridonijele težini tih problema. Naime, umjesto prema investicijama koje bi ostvarivale dohodak te time povećavale ekonomsku snagu i sposobnost otplaćivanja kredita, većina kapitala išla prema trenutnoj potrošnji i prestižnim projektima. Prema procjenama Svjetske banke do 30% kapitala završilo je na privatnim računima vladajućih elita i diktatora. Nadalje, računa se da je svaki peti dolar potrošen na oružje potrebno u unutrašnjim ili međudržavnim sukobima. Istodobno, najširi slojevi stanovništva živjeli su sve lošije, zarađujući sve manje i zapravo podnose najveći teret otplate dugova. S druge strane, kreditori su iz “sebičnih” razloga ostvarivanja profita nastavili financiranje iako su znali kako se novac troši i time također doprinijeli dužničkoj krizi. Kao primjer, često se ističe da su MMF i Svjetska banka tijekom 1980-ih tajno dali kredit od 8,5 mlrd.$ zairskom diktatoru Mobutuu, iako su iz vlastitih izvještaja znali da su prijašnje posudbe završile na privatnom računu u Švicarskoj. Ima li izlaza? Težine problema svjesni su i kreditori i dužnici. Tijekom posljednjeg desetljeća pokrenute su mnoge inicijative, prijedlozi i planovi čiji je cilj izlazak iz trenutne situacije, ali rezultati su skromni. Jedan od najobuhvatnijih takvih planova je Inicijativa za teško zadužene siromašne zemlje (HIPC) predvođena Svjetskom Bankom.

geografija.hr offline 2003-2005.

Čini se da je za najsiromašnije zemlje jedini realni izlaz otpisivanje neplativih dugova. Protivnici ovakvog stava ističu da bi to problem riješilo samo privremeno, a drugim zemljama dalo poticaj za daljnje zaduživanje. Zbog toga se predlaže metoda manjih, ali ciljanih i kontroliranih investicija čiji je cilj jačanje nacionalnih gospodarstava. Tekuća bi se zaduženja privremeno zamrznula. Također, javljaju se različita reprogramiranja dugova, opraštanje iznosa koji se investiraju u socijalne, obrazovne i gospodarske programe i sl. Ipak, ako znamo da je ova kriza proizašla iz jednog svjetskog poretka, niti jedno rješenje koje ne uključuje promjenu tog poretka neće problem riješiti trajno. www.worldbank.org/data/databytopic/debt.html donosi podatke o visini duga pojedinih zemalja za 1990. i 2003. godinu www.oecd.org/dac/debt/ interaktivna baza podataka o strukturi i visini kredita www.jubilee2000uk.org O jednoj od najvećih inicijativa za otpisivanje dugova pokrenutoj povodom jubileja 2000. godine www.worldbank.org/hipc/ o inicijativi Scjetske Banke i MMF-a za visoko zadužene siromašne zemlje - načela, kriteriji, popis zemalja, rezultati

svijet

hrvatska

zabava

geografija.hr offline 2003-2005.

index

Darfur

kriza u sjeni Iraka Robert Lončarić

Na zapadu

Sudana, u pokrajni Darfur više od godinu i pol dana bijesni građanski rat koji je do sada odnio već više od 50 000 ljudskih života uz još 1,2 milijuna raseljenih osoba. Osim ratnih stradanja lokalnom stanovništvu prijeti i humanitarna katastrofa jer u taj zabačeni kraj Afrike pomoć stiže neredovito i u malim količinama. Problem Darfura rijetko dospijeva na naslovnice svjetskih medija. Primat mu je “oteo” Irak i američka vojna intervencija tako da se Darfur javlja tek na marginama svjetske politike.

Sl.1. Pokrajna Darfur u Sudanu

Sudan, površinom najveća afrička država (o. 2,5 milijuna km2) s 39 milijuna stanovnika, već je dugi niz godina opterećen unutrašnjim sukobima. Nakon stjecanja nezavisnosti 1956. u Sudanu su se smjenjivale nestabilne parlamentarne vlade i vojni režimi. Državne granice

geografija.hr offline

određene su na temelju granica kolonijalnih posjeda kao i u slučaju ostalih afričkih zemalja. Stoga je Sudan rasno, narodonosno i vjerski izrazito heterogena država i plodno tlo za sukobe. Više od polovice stanovništva čine sudanski crnci, dok Arapa ima oko 40%. Gotovo 70% stanovništva sunitski su muslimani, 25% čine animisti, a 5% kršćani. Posljednje dvije skupine naseljavaju južni dio zemlje. Građanski rat u Sudanu nije započeo u Darfuru, već na jugu zemlje nedugo nakon stjecanja neovisnosti. Sukob se razbuktao nakon 1983. kada je vojni režim pod generalom Gaafarom Mohamadom Nimeirijem odlučio uvesti islamsko šerijatsko pravo što je dovelo do pobune animista i kršćana na jugu. Krvavi sukob trajao je više od dvadeset godina, završen je tek u svibnju ove godine potpisivanjem mirovnog

sporazuma. Posljedice sukoba su zastrašujuće, procjenjuje se da je živote izgubilo gotovo 2 milijuna ljudi. Dok se sukob na jugu zemlje polako privodio kraju na zapadu se već nazirala nova katastrofa. U pokrajni Darfur izbio je konflikt između većinskog crnačkog stanovništva i vladajuće arapske manjine. Za razliku od sukoba na jugu u pozadini ovoga nisu se nalazili vjerski motivi budući da su obje zaraćene strane sunitski muslimani. Ovoga puta kriza je izbila zbog rasnih i društvenih razlika. U Darfuru živi oko 7 milijuna ljudi podjeljenih u 30-tak etničkih skupina. Glavninu stanovništva čine sudanski crnci dok su Arapi u manjini. Stanovništvo je podosta izmješano što je posljedica stoljetnog zajedničkog

života. Obje su dominantne skupine islamske vjeroispovijesti stoga ovaj sukob nema religijski karakter. U njegovoj pozadini stoje civilizacijske razlike između crnačkog i arapskog stanovništva. Crnačko stanovništvo u Drafuru bavi se poljoprivredom i u stalnom je sukobu oko zemlje s arapskim nomadskim stočarima. Postoji i jaka diskriminacija crnačkog stanovništva koja seže u prošlost kada su sudanski crnci služili kao robovi u bogatim arapskim porodicama u jugozapadnoj Aziji i istočnoj Africi. Sukob se u posljednje vrijeme intenzivirao zbog sve češćih suša i širenja pustinje. Uz to, stanovnici Darfura optužuju središnju, većinom arapsku, vladu u Khartumu za zanemarivanje njihovih interesa. Vlada se već dugi niz godina nalazi pod međunarodnim pritiskom, u čemu prednjače Sjedinjene Države, zbog navodnog pomaganja terorista Al-Qaide. Ciljevi američke politike u Sudanu slični su onima u Iraku. Sudan je naftom izuzetno bogata zemlja, a uz to kontrolira i cjelokupan tok rijeke Nil. Međutim, američke naftne kompanije ne sudjeluju u eksploataciji nafte u Sudanu. Oko 40% naftne industrije kontrolira Kina, a ostatak je u vlasništvu malezijskih, pakistanskih, ruskih i francuskih tvrtki. Američka kompanija Chevron procijenila je da su sudanske rezerve nafte vjerojatno veće od onih u Iranu i Saudijskoj Arabiji. Iz tog razloga američka administracija rado bi uklonila njoj nesklon režim u Kartumu kako bi sebi osigurala sudjelovanje u budućim naftnim poslovima. Bez utjecaja nafte kriza u Darfuru imala bi vjerojatno daleko manji publicitet u svjetskim razmjerima.

Sukob u Darfuru započeo je u veljači 2003. kada su se dvije najveće pobunjeničke skupine, Sudanska Oslobodilačka Armija (SLA) i Pokret Za Pravdu i Jednakost (JEM), ovoreno pobunile protiv središnje vlade. Pobunjenici su bili dobro naoružani i opremljeni, a dolazili su mahom iz plemena Zagawah, Masalit i Fur. Potporu im je pružilo lokalno stanovništvo, pripadnici plemena Zagawah koji žive u susjednom Čadu, pojedini časnici sudanske vojske te poslovni ljudi koji se bave naftom na prostoru zaljevskih

uglavnom među pripadnicima arapskih plemena iz Darfura. Redovna vojska otvoreno je pomagala janjaweede iako je rijetko sama sudjelovala u akcijama protiv pobunjenika. Milicija je provodila sustavno etničko čišćenje paleći sela i usjeve dok je službena vojska uglavnom vršila napade iz zraka koji su obično prethodili upadima janjaweeda. U kratkom razdoblju opustošene su stotine sela i velike poljoprivredne površine što je pokrajnu dovelo na rub humanitarne katastrofe. Iz svojih

država, a koji su porijeklom iz Darfura. Odgovor službenog Khartuma bio je brz i nemilosrdan. Vlada se oslonila na paravojnu arapsku miliciju tzv. janjaweede, unovačenu

domova protjerano je više od milijun ljudi od čega je oko 130 000 utočište pozražilo u susjednom Čadu. Predsjednik Čada Idris Debi optužio je pobunjenike da žele desta-

bilizirati vladu u N’Djameni ali je također ponudio da bude posrednik u pregovorima između zaraćenih strana. Izvješća o Darfuru u zapadnim medijima bila su vrlo škrta jer se radi o izoliranom kraju koji je posjetilo vrlo malo bijelaca. “Nesreća” Darfura bila je što je otprilike u isto vrijeme došlo do zaoštravanja medijima zanimljivije iračke krize. Stanje se ponešto promijenilo nakon stalnih izvješća UN-ovih organizacija i raznih nevladinih organizacija kako na zapadu Sudana tisućama ljudi prijeti smrt od gladi. Humanitarna pomoć počela je pristizati ali u nedovoljnim količinama i uz velike poteškoće koje su stvarali i loša prometna povezanost i službena sudanska vlada koja je od humanitarnih agencija zahtijevala da se sva pomoć mora pregle-

dati prije nego što bude poslana u ugroženo područje i da se za prijevoz koriste isključivo domaće tvrtke. Pritisak UN-a i američke administracije prisilio je zaraćene strane na početak pregovora. Prvi prekid vatre dogovoren je u rujnu 2003. uz posredovanje čadskog predsjednika Debija. Pregovori su bili uspješni ali se prekid vatre održao tek do prosinca te godine. Pojačani međunarodni pritisak doveo je do novih pregovora koji su rezultirali sporazumom o prekidu vatre koji je potpisan u travnju 2004. I taj sporazum, kao i prethodni, vladine snage i paravojne postrojbe redovito krše nastavljajući etničko čišćenje u regiji. Trenutno se pregovori između pobunjenika i sudanske vlade odvijaju pod pokroviteljstvom

geografija.hr offline 2003-2005.

Afričke Unije u nigerijskome glavnom gradu Abuji uz sudjelovanje predstavnika EU, Arapske lige i UN-a. Smatra se da je u dosadašnjem tijeku sukoba živote izgubilo najmanje 30 000 ljudi. Amnesty International tvdi da je ta brojka znatno veća i iznosi oko 80 000 poginulih. Prema podacima američke vlade raseljeno je nešto više od 1,2 milijuna ljudi od čega veliki broj žena i djece. Humanitarno stanje dodatno su pogoršale ovogodišnje obilne padaline u tom području otežavši humanitarnim organizacijama pristup i raspodjelu hrane. Problem Darfura vjerojatno se neće riješiti bez jačeg angažiranja UN-a i posebice SAD. Prvenstveno je potreban jači pritisak na vladu u Khartumu kako bi se razoružali janjaweedi i omogućio nesmetan rad humanitarnim organizacijama.

FACTS

• Prosječno očekivano trajanje života žena u Japanu je 84 godine. Prosječni životni vijek u Sierra Leoneu je 34 godine. U sljedećih deset godina očekivano trajanje života smanjit će se zbog AIDS-a. US Census Bureau www.usaid.gov • U Burundiju na milijun ljudi dolazi deset liječnika, a u Italiji 6000. UN Human Development Report 2004 www.un.org • Svake godine umire jedanaest milijuna djece mlađe od pet godina. U Sierra Leoneu godišnje umire 1/3 djece. ’The state of the world’s children 2004’ UNICEF www.unicef.org

ili imaju AIDS ne znaju da su zaraženi. UNAIDS report www.unaids.org • Svakih 50 sekundi jedno dijete premine od posljedica AIDS-a, a jedno se zarazi. UNICEF 2001 www.unicef.org

• Do 2010. godine Kina bi mogla imati 10 milijuna ljudi oboljelih od AIDS-a. Christian Aid www.christianaid.org.uk • O ukupnog broja svih novih učitelja svake godine u Zambiji njih ¾ potrebno je da bi zamijenili one koji su umrli od AIDS-a. UNICEF – The state of the world’s children 2004 www.unicef.org • Trećina svjetske populacije je u ratu. Armed Conflict Report 2002, Project Ploughshares www.ploughshares.ca

• Svake minute dvoje ljudi pogine u automobilskim nesrećama. ’Keep Death Off Your Roads’, April 2003. Global Road Safety Partnership www.grsproadsafety.org

• Više ljudi može prepoznati McDonaldsove zlatne lukove nego kršćanski križ. Sponsorship Research International Survey 1995

• Sedam milijuna Amerikanki i milijun Amerikanaca ima poremećaje u prehrani. www.eatingdisorserscoalition.org

• Svake godine 200 milijuna ljudi diljem svijeta treba naočale, ali si ih ne mogu priuštiti. Change the world for a fiver www.wearewhatwedo.org

• Danas u svijetu ima 27 milijuna robova. www.antislavery.org 2002 • Igrač golfa Tiger Woods dnevno zaradi 500 000 €. U južnoj Kini u tvornicama koje izrabljuju radnu snagu dnevnica iznosi 0,33 €. Forbes magazine Celebrity 100 list 2003. Naked Body’ The Body Shop 1999. www.uk.thebodyshop.com • Trideset milijuna ljudi u Africi je HIV pozitivno. To je gotovo polovica stanovništa Velike Britanije. www.worldbank.org/afr/aids • Više od 27 milijuna ljudi koji su zaraženi HIV-om

• Ukoliko pustite vodu da teče dok perete zube, potrošite devet litara vode u minuti – samo vaša ulica može potrošiti toliko vode godišnje da bi se njome mogao napuniti olimpijski bazen. Change the world for a fiver www.wearewhatwedo.org • 1,1 milijarda ljudi u svijetu nema pristup čistoj vodi. Christian Aid ’Water pack’ www.christianaid.org.uk • Jedna litra nafte može zagaditi milijun litara pitke vode. ’Help to save the world’ WOSM & WWF

www.wwf.org • Televizor koji je na standby-u svejedno troši polovicu struje koju potroši kad je upaljen. Change the world for a fiver www.wearewhatwedo.org • Na svijetu ima milijarda ljudi starijih od 60 godina. To je svaka šesta osoba. UN Human Development Report www.un.org • Svakog sata nagazne mine ubiju barem jednu osobu. ’Basic facts: The Human Cost of Landmines’, International committee of the Red Cross www.redcross.org.uk • Britanski supermarketi, zahvaljujući karticama za prikupljanje bodova pri kupnji, znaju više o svojim kupcima od britanske vlade. Author’s interview with customer forecaster for a British supermarket, 30 September 2003 • Prosječnog urbanog Britanca sigurnosna kamera snimi do 300 puta dnevno. Dvadeset posto svih svjetskih sigurnosnih kamera koristi se u Velikoj Britaniji. ’CCTV in London’, Working paper no.6, Urban Eye project, June 2002 • Svaka krava u Europskoj Uniji je subvencionirana s 2,50 € na dan. To je više nego što 75% Afrikanaca ima dnevno za preživljavanje. ’Cows can fly Upper Class on Common Agricultural Fare’, Guardian 25 September 2002 www.guardian.co.uk • Na svijetu se proizvede više nego dovoljno hrane da se nahrani čitavo svjetsko stanovništvo, ali dnevno svejedno od gladi umre 35 000 ljudi. New Internationalist www.newint.org • 1,2 milijarda ljudi, odnosno petina stanovništva svijeta, živi s manje od 1$ dnevno. ’The United Nations in our daily lives’ UN 1998 www.un.org • Tri muškaraca u SAD-u imaju više novca nego 600 milijuna najsiromašnijih ljudi u svijetu. Christian Aid 2005 www.christianaid.org.uk

svijet

hrvatska

zabava

index

Urbanizacija u slabije razvijenim zemljama od sela do megagrada

geografija.hr offline 2003-2005.

Od 1950-ih

godina urbanizacija postaje globalni fenomen. Iako su regionalne razlike u stupnju i dinamici na svjetskoj razini izražene, gotovo da nema države ili regije koja nije zahvaćena jačim ili slabijim intenzitetom urbanizacije. Prema posljednjim podacima UN-a, 2007. godine će po prvi put u povijesti čovječanstva većina, dakle više od 50%, svjetskog stanovništva živjeti u gradovima i gradskim područjima. Vedran Prelogović

Najveći broj

i porast gradskog stanovništva imat će, dakako, slabije razvijene zemlje svijeta. To se prvenstveno odnosi na zemlje Subsahraske Afrike te Južne i Jugoistočne Azije u kojima su stope prirodnog priraštaja i migracije selo-grad više od svjetskog prosjeka. Posebno intenzivan i dinamičan razvoj bit će u velikim gradskim aglomeracijama ili tzv. megagradovima.

Sl. 1. Bangkok (Tajland) - sa više od 6 milijuna stanovnika jedan je od najvećih gradova Jugoistočne Azije

U pokušaju odgovora na pitanje zašto je proces urbanizacije toliko izražen upravo u slabije razvijenim zemljama osvrnut ćemo se na teorijsku osnovu proučavanja urbanizacije, historijskogeografski razvoj i suvremene trendove ovog globalnog fenomena i procesa. Teorije urbanizacije u slabije razvijenim zemljama Vrlo intenzivan i dinamičan proces urbanizacije u slabije razvijenim zemljama nakon Drugog svjetskog rata potaknuo je znanstvenike i vodeće svjetske organizacije i institucije da veću pažnju posvete rješavanju proizašlih problema. U dosadašnjim istraživanjima, od 1950-ih godina, izdvojila su se tri teorijska pristupa, kojima se nastojao objasniti ovaj proces.

Teorija modernizacije Smatra se da je ukupni društveno-ekonomski razvoj, a time i urbanizacija, posljedica širenja inovacija (ekonomskih, tehnoloških, kulturnih, političkih) iz razvijenih (nekadašnje europske kolonijalne sile i SAD) u slabije razvijene zemlje. Prihvaćanje inovacija uzrokuje društvenoekonomski razvoj sličan onome u razvijenom dijelu svijeta. Ključnu ulogu imaju gradovi u kojima se inovacije apsorbiraju te se dalje iz njih šire u prostor i društvo. Teorija ovisnosti Krajem 1960-ih postaje jasno da inovacije sa Zapada ne pridonose općem društvenom boljitku slabije razvijenih zemalja. Naprotiv, ovisnost, prvenstveno ekonomska, još je izraženija. Ovom teorijom nastoji se objasniti zašto se nastavlja daljnja eksploatacija svjetske periferije. Osnovna premisa je da su razvijenost i nerazvijenost različite posljedice istoga procesa, a to je svjetski kapitalistički gospodarski sustav. U tom kontekstu gradovi slabije razvijenih zemalja imaju ključnu ulogu, postaju sprega u trgovini sirovinama i robom s razvijenim zemalja svijeta i (p)ostaju ulazna vrata za nastavak širenja utjecaja (eksploatacije) Zapada i multinacionalnih kompanija. Teorija svjetskih sistema Sedamdesetih godina 20. stoljeća proširena je teorija ovisnosti. Prema ovom pristupu svijet se obzirom na društveno-ekonomska obilježja dijeli na: jezgru (Sjeverna Amerika i Zapadna Europa), poluperiferiju (bogatije zemlje na Bliskom Istoku, u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, te pojedine zemlje u Latinskoj Americi) i periferiju (najsiromašnije zemlje svijeta). Društvenoekonomski razvoj i urbanizacija su u uzročnoposljedičnoj vezi. Ukratko, što je zemlja siromašnija bit će ovisnija o jezgri, a društvenoekonomski razvoj zaostajati će za dinamikom urbanizacije, koja pak poprima obilježja stihi-

geografija.hr offline 2003-2005.

jskog procesa s eksplozivnim rastom gradskog stanovništva i neplanskim (divljim) širenjem u prostor. Zajedničko navedenim pristupima je da su društveno-ekonomski razvoj i urbanizacija u slabije razvijenim zemljama posljedica djelovanja vanjskih čimbenika, prvenstveno ekonomskih, tehničkih i kulturnih inovacija koje dolaze iz razvijenih zemlja svijeta. Urbanizacija i društveno-ekonomski razvoj nisu usklađeni procesi, a u prostoru se manifestira u naglom širenju gradova i eksplozivnom porastu gradskog stanovništva. Spontana, a u pojedinim zemljama i stihijska urbanizacija dodatno usporava razvoj. Da bi se u potpunosti razumio proces urbanizacije u slabije razvijenim zemljama potrebno je ukratko se osvrnuti njezin historijsko-geografski razvoj Historijsko-geografski razvoj urbanizacije u slabije razvijenim zemljama Iako prostor današnjih slabije razvijenih zemlja Latinske Amerike, Afrike i Azije ima dugu tradiciju urbanog razvoja, od 16. stoljeća europske kolonijalne sile izravno utječu na razvoj urbanih sistema i gradova. Vidljiv učinak kolonizacije prisutan je u podizanju novih gradova, rušenju domorodačkih, promjenama prostorne strukture gradova i hijerarhijsko-prostornih obilježja urbanih sistema. Čitava Latinska Amerika, Subsaharska Afrika i veći dijelove Azije (osim Japana, dijelova Kine i Bliskog Istoka) uključeni su u urbani sistem kolonijalnih sila. U razvoju urbanizacije slabije razvijenih zemalja od 16. stoljeća ističu se tri razdoblja. Merkantilistički kolonijalizam U razdoblju merkantilističkog kolonijalizma (od 16. do polovice 18. stoljeća) započinje izravni utjecaj kolonijalnih sila na razvoj gradova i urbanih sistema u danas slabije razvijenim zemljama. Ovo razdoblje smatra se prekretničkim,

jer će se na razvoj urbanih sistema i prostornih struktura gradova sve do danas utjecati slabiji ili jači vanjski čimbenici (ekonomski, tehnološki, kulturni, socijalni), prvenstveno iz Zapadne Europe. Glavni ekonomski pokretač je razvoj trgovine. Veliki značaj u razvoju i širenju trgovine u prekomorskim zemljama, a samim time i gradova, imaju trgovačke kompanije. One u tim krajevima osnivaju trgovačke postaje, jezgre mnogih današnjih velikih gradova (npr. Bombaya, Jakarte, Havane, Madrasa, Rio de Janeira i drugih). Glavni zadatak trgovačkih kompanija bio je osigurati i opskrbiti kolonijalnu silu u Europi sirovinama i robom. Utjecaj kolonizatora bio je ograničen na obalne gradove. Stvoreni urbani sistem bio je asimetričan bez hijerarhijske naglašenosti, a gradovi su relativno mali s naglašenim funkcionalnim i socijalnim zoningom. Industrijski kolonijalizam Industrijska revolucija u Europi krajem 18. i početkom 19. stoljeća, potaknula je potrebu za iskorištavanjem prirodnih resursa (rudno bogatstvo, drvo, poljoprivredni proizvodi, itd.) i bitno je utjecala na razvoj gradova i urbanih sistema Latinske Amerike, Afrike i Azije. Glavno obilježje industrijskog kolonijalizma je okupacija teritorija uspostavom vojne i

civilne vlasti s ciljem ekonomske eksploatacije prekomorskih posjeda. U kolonizaciji se najčešće primjenjuje princip jedna kolonija – jedan grad. Favorizirani glavni centar dobiva ulogu glavnih ulazno-izlaznih vrata, tj. postaje glavno ekonomsko, političko, vojno i kulturno središte kolonije i glavno čvorište za vezu s kolonijalnom silom. Inovacije koje se šire iz Europe stubokom mijenjaju prostornu strukturu gradova. Grade nove rezidencijalne četvrti namijenjene isključivo europskom stanovništvu, uvodi se željeznica, grade se veliki vojni, upravni i kulturni kompleksi. Navedene promjene bitno utječu na povećanje stupnja segregacije između domorodačkog i doseljenog europskog stanovništva, formirajući dvojnu prostornu strukturu (europski i domorodački dio grada), koja će biti jedno od glavnih obilježja i breme većine gradova slabije razvijenih zemalja u suvremenom razdoblju. Urbani sistem je nepravilan. Favorizirani centar kolonije dominira veličinom i važnošću, dok ostali gradovi znatno zaostaju. Asimetričnost je drugo obilježje. Ukoliko je kolonija bila uz more, najveći je grad bio na obali i bio je glavna sprega s matičnom (europskom) zemljom. Razdoblje nezavisnosti i neokolonijalnih odnosa Proces stjecanja nezavisnosti najprije je započeo u zemljama Latinske Amerike, još u 19. stoljeću, a nakon Drugog svjetskog rata (1950-ih i 1960-ih godina) veliki broj zemalja u Africi i Aziji kreće istim putem. U ovom razdoblju ekonomski i populacijski procesi bitno su odredili stupanj i dinamiku urbanizacije. Novonastale države bile su vrlo siromašne i ubrzo po stjecanju nezavisnosti opet dolaze

pod interesnu sferu, prvenstveno ekonomsku, nekadašnjih kolonijalnih sila. Glavne impulse urbanizaciji daju populacijski procesi. Naime, slabije razvijene zemlje sredinom 20. stoljeća ušle su u fazu demografske tranzicije. Vrlo visoke stope prirodnog priraštaja prisutne su i na selu i u gradu. Prenapučenost i siromaštvo u ruralnim prostorima s jedne, te ekonomsko jačanje i atraktivnost gradova s druge strane, uzrokuju do tada neviđena preseljavanja iz sela u gradove. Ruralni egzodus i koncentracija stanovništva u gradovima glavna su obilježja urbanizacije slabije razvijenih zemalja u drugoj polovici 20. stoljeća. Ovome treba pridodati nepovoljna naslijeđena obilježja urbanih sistema (hijerarhijska i prostorna), dvojnu prostornu strukturu gradova, te sve veće društveno-ekonomske razlike između gradova i ruralnih područja. Pojava megagradova Kao što je već istaknuto početkom 21. stoljeća u gradovima će živjeti više od 50% svjetskog stanovništva. Eksplozivan rast gradskog stanovništva doveo je do pojave megagradova. Riječ je, dakle, o velikim gradskim aglomeracijama s više od osam milijuna stanovnika i gustoćom naseljenosti većom od 2000 stanovnika po četvornom kilometru. Pedesetih godina 20. stoljeća samo su dva grad u svijetu imala više od osam milijuna stanovnika (New York i London) (tab. 1). Tab. 1. Najveće gradske aglomeracije u svijetu 1950., 2000. i 2015. godine

Rang Gradska aglomeracija Broj stanovnika (država) (u mil.) A. 1950. New York (SAD) 12,3 Sl. 2. Avenue Habib Bourguiba u Tunisu – velika 1. 2. London (UK) 8,7 gradska prometnica u središtu «europskog» Tunisa 3. Tokyo (Japan) 6,9 u kojoj su se nalazile upravne funkcije kolonijalne 4. Paris (Francuska) 5,4 vlasti. Danas je avenija poznata po mnogobrojnim 5. Moskva (SSSR) 5,4 trgovinama, veleposlanstvima, predstavništvima 6. Shanghai (Kina) 5,3 stranih zrakoplovnih tvrtki i ostalim poslovnim 7. Rhein-Rhur (SR Njemačka) 5,3 8. Buenos Aires (Argentina) 5,0 djelatnostima (snimio: V. Prelogović)

9. Chicago (SAD) 10. Calcutta (Indija) 11. Osaka (Japan) 12. Los Angeles (SAD) 13. Beijing (Kina) 14. Milano (Italija) 15. Bombay (Indija) B. 2000. 1. Tokyo (Japan) 2. Bombay (Indija) 3. Sao Paulo (Brazil) 4. Shanghai (Kina) 5. New York (SAD) 6. Ciudad de México (Meksiko) 7. Beijing (Kina) 8. Jakarta (Indonezija) 9. Lagos (Nigerija) 10. Los Angeles (SAD) 11. Calcutta (Indija) 12. Tianjin (Kina) 13. Seoul (R Koreja) 14. Karachi (Pakistan) 15. Delhi (Indija) C. 2015. 1. Tokyo (Japan) 2. Bombay (Indija) 3. Lagos (Nigerija) 4. Shanghai (Kina)

4,9 4,4 4,1 4,0 3,9 3,6 3,3 27,9 18,1 17,8 17,2 16,6 16,4 14,2 14,1 13,5 13,1 12,7 12,4 12,3 12,1 11,7 28,7 27,4 24,4 23,4

5. Jakarta (Indonezija) 6. Sao Paulo (Brazil) 7. Karachi (Pakistan) 8. Beijing (Kina) 9. Dhaka (Bangladeš) 10. Ciudad de México (Meksiko) 11. New York (SAD) 12. Calcutta (Indija) 13. Delhi (Indija) 14. Tianjin (Kina) 15. Manila (Filipini)

21,2 20,8 20,6 19,4 19,0 18,8 17,6 17,6 17,6 17,0 14,7

Izvor: Pacione (2001)

Dvadeset godina kasnije (1970.) u svijetu je bilo 11 megagradova, a 2000. dvostruko više, dakle 22. Važno je istaknuti da je 16 od 22 megagrada bilo u slabije razvijenim zemljama. Nastavili se ovakav trend porasta gradskoga stanovništva, 2015. godine u svijetu će biti 33 megagrada od čega 27 u slabije razvijenim zemljama (tab. 1). Gotovo nezaustavljivo širenje gradova u ruralnu okolicu uzrokuje socijalne, političke i ekološke probleme s kojima se većina megagradova u danas slabije • Pet najzaduženijih zemalja duguje 675 mlrd. €. Ovo zasjenjuje 16 mlrd. € potrebnih za pomoć područjima pogođenima tsunamijem. New Internationalist www.newint.org

• Slobodna trgovina nije isto što i poštena trgovina. Slobodna trgovina ukida zaštitu onima kojima je najpotrebnija. www.christianaid.org.uk

• U Indiji ima 44 milijuna djece koji se koriste kao radna snaga. International Labour Organisation www.globalmarch.org

• U svijetu se na obranu potroši više novca nego na bilo što drugo. New Internationalist www.newint.org

• U Japanu ima više od 25 000 stogodišnjaka – dva puta više nego što ih je bilo prije pet godina. Očekuje se da će ih do 2050. godine biti više od 1 milijun. Associated Press, 13th September 2005

• ¼ svih četrnaestogodišnjakinja u Britaniji je imalo spolne odnose s prosječno tri partnera. 65% njih priznaje da pri tome nisu koristili prezervativ. Bliss magazine. 2004 www.blissmag.co.uk

• U londonskoj podzemnoj željeznici ima 6 000 sigurnosnih kamera, dok ih u pariškom metrou i željeznici neprestano snima samo 900. The Economist, 13th July 2005

geografija.hr offline 2003-2005.

razvijenih zemalja ne može nositi. Prema procjenama UN-a u megagradovima Azije, Afrike i Latinske Amerike većina stanovništva (ponegdje i 3/4) živi u divlje podignutim naseljima. Ne poduzmu li se konkretne akcije, pritisak urbanizacije na prostor mogao bi ugroziti političku i ekonomsku stabilnost nekih slabije razvijenih zemalja. Više: Graovac V., 2004: Pregled razvoja procesa urbanizacije u svijetu, www.geografija.hr Pacione M., 2001: Urban geography: a Global Perspective, Routledge, London Prelogović V., 2003: Milijarda ljudi živi u slamovima, www.geografija.hr Vresk M., 2002: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb Vresk M., 2002: Razvoj urbanih sistema u svijetu, Školska knjiga, Zagreb MegaCity TaskForce, www.megacities.unikoeln.de UNHABITAT, www.unhabitat.org • Od ukupnog broja ljudi koji su se ikada rodili, danas ih živi 5,8%. Population Reference Bureau • Više etiopskih doktora radi u Chicagu nego u The Economist, 13th July 2005 Etiopiji. • U Sydneyu godišnje padne dvostruko više kiše nego u Londonu. The Guardian, 8th November 2004 • Tamilski tigrovi u Šri Lanki odgovorni su za više samoubilačkih napada nego bilo koja druga teroristička organizacija na svijetu – do dvije trećine ukupnih napada. PBS • Vijetnam je drugi najveći svjetski proizvođač kave na svijetu, nakon Brazila. Proizvodi 20 puta više kave od Ugande. Prospect research

Najgeo fotka

Jeronim Cimperšak-Žigrović

Dhaka – glavni grad Bangladeša, 1950. godine – jedva 400 000, danas gotovo 13 000 000, a za 10 godina drugi po veličini mega-grad svijeta sa 23 000 000 stanovnika. Više od 600 000 rikša čine Dhaku svjetskom prijestolnicom tog vozila, ali novi auti i ostala motorna vozila polako ih istiskuju s cesta. Je li to znak ekonomskog prosperiteta ili još jedna prijetnja već ionako dovoljno zagađenom zraku, a time i ljudima? Možda malo manje ovog prvog, a malo više ovog drugog, no to je priča «trećeg svijeta», priča u kojoj nema kompromisa. Geografski rječnik ne trpi izraze poput «šarma», ali ipak, ovaj grad ga ima. Ne na način Pariza, Praga ili Rima već na neki daleki kaotični način Azije - na šarm Dhake. 83

križaljka

Vesna Janko 12 Najmlađa hrvatska luka, važna izvozna luka za Bosnu i Hercegovinu. 13 Ima najduže zidine u Hrvatskoj, na jugu je Dalmacije. Okomito 1 Turistički biser južnog Hrvatskog primorja, u popisu svjetske kulturne baštine pri UNESCO-u.

2 Turističko središte srednje Dalmacije. Vodoravno

2 Zimzelena šikara u Sredozemlju.

7 Metropola rimske provincije Dalmacije.

4 Kriptodepresija na jugu Dalmacije.

8 “Zvonimirov grad”

5 Vodeće središte sjeverne Dalmacije.

10 Dragulj prirode pokraj Imotskoj.

geografija.hr offline 2003-2005.

6 Turističko središte u Istri. 9 Najveće umjetno jezero u Hrvatskoj. 11 Makroregionalno središte.

Vodoravno: 2 makija, 4 Baćinska jezera, 5 Zadar, 7 Salona, 8 Knin 10 Modro jezero, 12 Ploče, 13 Ston Okomito: 1 Dubrovnik, 2 Makarska, 3 Krka, 6 Rovinj, 9 Peruča, 11 Split

3 Rijeka poznata po sedrenim slapištima i uskim kanjonima, nacionalni park.

Bibliografija Geografije.hr 2003-2005 Biogeografija 1. 2. 3.

Caulerpe i dalje u Jadranu (doc.dr.sc.Danijel Orešić) Životinjski svijet Australije (Anica Čuka) Tropske kišne šume (Dubravka Spevec)

Geoekologija – Zaštita okoliša 4. Ulaganja u zaštitu okoliša u EU - na primjeru Njemačke (Anica Čuka) 5. Park prirode Telašćica (Anica Čuka) 6. SOS za Medvednicu (osvrt) (Vuk Tvrtko Opačić) 7. Je li nas Černobil ičemu naučio? (Vid Jakša Opačić) 8. Sjeverni Velebit (Vera Graovac) 9. Zaštićena područja u Hrvatskoj - oblici i problemi (Vuk Tvrtko Opačić) 10. Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje (Dubravka Spevec) 11. Suvremeno geografsko poimanje okoliša (akademik Andrija Bognar) Geomorfologija 12. Pogled u dubinu ili što je to speleologija? (Neven Bočić) 13. Najdublje jame Hrvatske (Neven Bočić) 14. Voronja - najdublja jama svijeta (Neven Bočić) 15. Tragični tsunami u Indijskom oceanu (Margareta Kulaš Bočić) 16. Krški reljef za ,,neznalice’’ (Marijan Biruš) Hidrogeografija 17. Ima li dovoljno vode za sve? (doc.dr.sc.Danijel Orešić) 18. Misije na Mars 2003./2004. ili o vodi na Crvenom planetu (doc.dr.sc.Danijel Orešić) 19. Zagreb – grad na Savi? (doc.dr.sc.Danijel Orešić) 20. Vode Australije (Anica Čuka) 21. Uz Svjetski Dan vode: Voda u trećem mileniju (osvrt) (prof.dr.sc. Josip Riđanović, doc. dr.sc. Danijel Orešić, intervju s prof.dr.sc. Darkom Mayerom – pripremio Vedran Prelogović) 22. Oceani – globalno odlagalište otpada (Ivan Čanjevac)

23. Vransko jezero – jedinstven prirodno-geografski fenomen na otoku Cresu (Dubravka Spevec) Klimatologija 24. Prvi dan zime (doc.dr.sc.Danijel Orešić) 25. Bura u Makarskoj (Tvrtko Josip Čelan) Kartografija 26. Gdje je središte svijeta? (mr.sc. Josip Faričić) 27. Što je digitalna karta? (Aleksandar Lukić) 28. Daljinska istraživanja (Vedran Prelogović) 29. GPS za početnike (prof.dr.sc. Miljenko Lapaine, mr.sc. Miroslava Lapaine, Dražen Tutić) 30. Koliki je indeks razvedenosti obalne crte Hrvatske? (mr.sc. Josip Faričić) 31. Kartografska generalizacija kod izrade topografskih karata 1:25000 (Tea Novaković) 32. Povijesni problem određivanja geografske dužine (1): pojmovna nesuglasja (mr.sc. Josip Faričić) Regionalna geografija 33. Što je to Sredozemlje ili Mediteran? (doc.dr.sc.Danijel Orešić) 34. Problem razvoja hrvatskih otoka (Anica Čuka) 35. St. Patrick’s Day (Vera Graovac) 36. Nizozemska - zemlja oduzeta moru (Marta Maljković) 37. Ozalj (Marijan Biruš) 38. Eritreja - najmlađa afrička država (Robert Lončarić) 39. Zanzibar - otok mirodija (Robert Lončarić) 40. Litva - nova članica EU (Marijan Biruš) 41. Cuba libre? (Ivana Crljenko i Vuk Tvrtko Opačić) 42. Dan Afrike (Robert Lončarić) 43. Tübingen- maleni studentski grad na jugozapadu Njemačke (Tvrtko Josip Čelan)

14. listopada 2003. - 5. listopada 2005. Regionalizacija

Ekonomska geografija

44. Upravno-teritorijalni ustroj Hrvatske (Ivan Zupanc)

66. Svjetska dužnička kriza (doc.dr.sc. Milan Ilić) 67. Zagrebačka trgovina u prošlosti (osvrt) (Aleksandar Lukić) 68. Moda, novac i prostor: geografija ulice Bond Street u Londonu (Aleksandar Lukić) 69. Obnovljivi izvori energije - kako stoje stvari? (I. dio) (doc.dr.sc. Milan Ilić) 70. Poljoprivredna kriza u Subsa harskoj Africi (Marin Cvitanović) 71. «Dugine revolucije» za spas Afrike od gladi? (Aleksandar Lukić) 72. Ribarstvo na zadarskim otocima (Robert Lončarić) 73. Razvoj i funkcije trgovačkih centara na rubu grada - primjer trgovačkog centra King Cross (Martina Jakovčić) 74. Dokada razlike unutar Njemačke? (Marijan Biruš) 75. Afrički “krvavi” dijamanti (Robert Lončarić) 76. Coober Pedy – «Bijeli čovjek u rupi» (Anica Čuka) 77. Lokacija, lokacija i lokacija…i trgovački centar (Aleksandar Lukić) 78. Azijski tigrovi (Vera Graovac) 79. Europski tigar - Estonija (Marijan Biruš) 80. Kina postaje br. 1? (Marijan Biruš) 81. Južnokorejski gospodarski uspon (Vera Graovac) 82. Kad kažem hrast, mislim na spačvanske šume... (Tea Lončar) 83. Kako žive djeca diljem svijeta? (Margareta Kulaš)

Demogeografija 45. Gdje nas je premalo, a gdje previše: razmještaj stanovništva Hrvatske (Ivan Zupanc) 46. Starenje stanovništva – problem modernoga razvijenog društva (Vera Graovac) 47. Doživjeti stotu (Vera Graovac) 48. AIDS - kuga modernog doba (Vera Graovac) 49. Demogeografija i politka (osvrt) (Ivan Zupanc) 50. Prirodno kretanje stanovništva Hrvatske (Vera Graovac) 51. Stanovništvo Hrvatske stari (Ivan Zupanc) 52. Hrvati na Novom Zelandu (Anica Čuka) 53. Demografski razvoj Pule (Ivan Zupanc) 54. Split - grad doseljenika? (Sanja Klempić) 55. Hispanoamerikanci – najbrojnija manjinska skupina u SAD-u (Vlatka Glumac) 56. Depopulacija zadarskih otoka (Vera Graovac) 57. Populacijski razvoj Zadra (Vera Graovac) 58. Buduće kretanje broja stanovnika Hrvatske: projekcija 2001-2031 (prof. dr. sc. Ivo Nejašmić i Roko Mišetić) 59. Svjetski dan migracija (Vera Graovac) 60. Tko i zašto doseljava u “zagrebački zeleni prsten”? (Aleksandar Lukić i Vedran Prelogović) 61. Od Cigana do Roma – primjer problema nacionalnih manjina u Hrvatskoj (Ivan Zupanc) 62. Kineska populacijska politika - uspjesi i nedostaci (Vera Graovac) 63. Demografski ugrožena naselja- primjer Istre (Ivan Zupanc) 64. Hrvati u Australiji (Anica Čuka) 65. Prvi poslijeratni popis stanovništva Istre 1945. (Ivan Zupanc)

Historijska geografija 84. Postoji li danas Dalmacija? (mr.sc. Josip Faričić) 85. Gdje je Istra? (Ivan Zupanc) 86. Pag – otok na dodiru geografskih mikrosvijetova (mr.sc. Josip Faričić) 87. Što Zagrebu znači Zlatna bula? (Marijan Biruš) 88. Poljoprivreda na otoku Hvaru za vrijeme uprave Mletačke republike (Marijan Jukić i Christian Bašić) 89. Putevi tamjana (Vlatka Glumac i mr.sc. Josip Faričić) 90. Uz godišnjicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske:

Razvojni put stjecanja hrvatske neovisnosti (mr.sc. Josip Faričić) 91. Ropstvo u Australiji – priča o narodu zvanom Kanaka (Anica Čuka) 92. Razvoj Slavonskog Broda: primjer korištenja starih planova u geografskim istraživanjima (Tomislav Bodrožić) 93. Zašto se na Kornatu nije razvilo stalno naselje? (mr.sc. Josip Faričić) Kulturna geografija 94. Shopertainment... kupovina i zabava postaju jedno (ili su to oduvijek i bili?) (Aleksandar Lukić) Politička geografija 95. Geografija i izbori (intervju s mr.sc. Mladenom Klemenčiće, pripremili Aleksandar Lukić i Vedran Prelogović) 96. Najstariji narod na svijetu (Marijan Biruš) 97. Esuli ili optanti? (Ivan Zupanc) 98. Izrael ili Palestina? (Vera Graovac) 99. Haile Selassie – karizmatični car Etiopije (Robert Lončarić) 100. Europska unija (Vera Graovac) 101. Intervju s Vladimirom Velebitom (Ivan Zupanc) 102. 50. obljetnica Londonskog sporazuma (Ivan Zupanc) 103. Tršćanska kriza kroz odjeke u tisku (Vid Jakša Opačić) 104. Darfur-kriza u sjeni Iraka (Robert Lončarić) 105. Problem asimilacije domorodaca u suvremeno kapitalističko aus tralsko društvo (1. dio) (Anica Čuka) 106. Problem asimilacije domorodaca u suvremeno kapitalističko aus tralsko društvo (2. dio) (Anica Čuka) 107. Uganda-još jedna “zaboravljena” afrička priča (Robert Lončarić) Pomorska geografija 108. Pomorska geografija u Hrvatskoj (mr.sc. Josip Faričić)

Prometna geografija 109. 100 godina zračnog prometa (doc.dr.sc. Milan Ilić) 110. „Channel Tunnel“ (Martina Jakovčić) 111. Cestovni promet u hrvatsko- mađarskom pograničnom području i perspektive formiranja transgranične regije (Vuk Tvrtko Opačić i Ivana Crljenko) 112. Željeznicom kroz prošlost i sadašnjost I dio (Martina Jakovčić) 113. Željeznički promet u prometnom sustavu Hrvatske – osvrt na stanje krajem 1990-ih (Ivana Crljenko) 114. Svijet kao globalno selo - povodom Međunarodnog dana telekomunikacija (Martina Jakovčić) 115. Željeznicom kroz prošlost i sadašnjost - II dio (Martina Jakovčić) 116. Smanjuje li se stvarno naš svijet ili dvije – tri riječi o prostorno – vremenskoj konvergenciji (Martina Jakovčić) Ruralna geografija 117. Ekološka poljoprivreda - prati li Hrvatska svjetske trendove? (Anica Čuka) 118. Transformacija otočnog agrarnog prostora – primjer otoka Ista (Anica Čuka) 119. 10 x 10 za ruralnu Hrvatsku (Aleksandar Lukić) 120. Delta Neretve - od močvare do intenzivne poljoprivrede (Bojan Todorović) Turistička geografija 121. Plutajuće marine – razvojna prilika hrvatskih otoka ili nova opasnost od onečišćenja Jadrana (Vuk Tvrtko Opačić) 122. Turizam kao faktor razvoja Istočne Hrvatske - stvarnost ili san? (Tea Lončar) 123. Razgovor s Nikolom Cvjetićaninom - geografom koji želi pokrenuti ruralni turizam u visućkom kraju (istočna Lika) (pripremili Vuk Tvrtko Opačić i Vera Graovac) 124. Domovinski rat kao osnova razvoja memorijalnog turizma Hrvatske?! (Vuk Tvrtko Opačić)

125. «Kulturne prijestolnice Europe»- primjer uspješnog razvoja kulturnog turizma (Vuk Tvrtko Opačić) 126. Egipat - tragovima faraona (Zoran Curić) 127. Svijet Maya: turistička destinacija Latinske Amerike (Aleksandar Lukić) 128. Kratka povijest zagrebačkog hotelijerstva očima geografa (Vuk Tvrtko Opačić) 129. Turizam kao modifikator frekvencije trajektnog prometa i demografskih kretanja na hrvatskim otocima (Vuk Tvrtko Opačić) 130. Lago di Como (Tvrtko Josip Čelan) 131. Ruralni turizam u Istri – dokaz da hrvatski turizam može i na drugi način (Tanja Mađarić i Ivan Sarjanović) 132. Zidovi svijeta (Margareta Kulaš Bočić) 133. Nautički turizam – jedan od najperspektivnijih oblika hrvatskog turizma (Josipa Kolega) 134. Historijsko-geografski razvoj turizma u Opatiji (Lana Marinković i Andreja Belošević) 135. Razvoj turizma na Biokovu (Tvrtko Josip Čelan) 136. Kuba između komunizma i turizma (Vuk Tvrtko Opačić i Ivana Crljenko) 137. Na selo, na selo... razvoj rural nog turizma u Europi (Aleksandar Lukić) 138. Svjetionici hrvatskoga turizma (Vuk Tvrtko Opačić) 139. “Plakat ćete kada je vidite.” Iliti zašto je Hrvatska naj- poželjnija svjetska turistička destinacija 2005. (osvrt) (Aleksandar Lukić) Urbana geografija 140. Milijarda ljudi živi u slamovima (Vedran Prelogović) 141. Pregled razvoja procesa urban izacije u svijetu (Vera Graovac) 142. La Défense – lice Pariza 21. stoljeća (Ivan Čanjevac) 143. Crtice o Zagrebu (Marijan Biruš) 144. Pariz-grad suprotnosti (Sonja Juriško i Željko Mlatković) 145. Prednosti i nedostaci života u «zagrebačkom zelenom prstenu» (Aleksandar Lukić i Vedran Prelogović)

146. Razvoj urbanizacije u slabije razvijenim zemljama – od sela do megagrada (Vedran Prelogović) 147. Squatters, favelas, barriadas … - različiti nazivi, isti problemi (Dubravka Spevec) 148. Lenucijeva potkova – “zeleno srce” Zagreba (Dubravka Spevec) 149. Orijent - od medine do suvremenog grada (Vedran Prelogović) 150. Rim - vječni grad (I. dio) (Vera Graovac) 151. Što mladi mogu pokazati starijima – grad Bjelovar (Marijan Biruš)

Geografija i obrazovanje

168. Povijest osvajanja Mt. Everesta (Martina Jakovčić) 169. Europskim putevima (Martina Marušić) 170. Putovanje u Latviju (Marijan Biruš) 171. ,,Imade u ljudskom životu navada kojih se čovjek teško riješi.’’, braća Seljan (intervju s Borisom Veličanom, pripremio Marijan Biruš) 172. Najgeo maturalac: Dubrovnik – Korčula – Mljet - Split (učenici 7. razreda II. Osnovne škole Luka, Sesvete: Ivana Kovačić, Daria Bužić, Marija Buvač, Stipan Prtenjača)

152. 120-a obljetnica visokoškolske nastave geografije u Hrvatskoj (pripremio: Aleksandar Lukić) 153. Hrvatska geografija u međunarodnoj suradnji (prof.dr.sc. Ivan Crkvenčić) 154. O geografskim institutima u Hrvatskoj (prof.dr.sc. Ivan Crkvenčić) 155. Njemački geograf na privre menom radu u Hrvatskoj (intervju s dr.sc. Reinha rdom Henkelom, pripremio Vedran Prelogović) 156. Studij geografije u Saveznoj Republici Njemačkoj (Tvrtko Josip Čelan) 157. Geografska ogrlica (mr.sc. Josip Faričić) 158. Prijemna groznica na Geo grafskom odsjeku PMF-a u Zagrebu (pripremili i odabrali: Martina Jakovčić, Aleksandar Lukić i Ivan Zupanc) 159. Prijemna groznica na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru (Vera Graovac) 160. Aktualno: Katalog znanja iz zemljopisa! 161. Deseta godišnjica djelovanja Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru (mr.sc. Josip Faričić) 162. Prof. dr. sc. Zoran Curić – nisam suautor neznanja, nesposobnosti i opterećenosti u ‘’katalozima znanja’’ (prof.dr.sc. Zoran Curić) Vijeće Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu o katalogu znanja 163. Rezultati Državnog natjecanja iz geografije 164. Prijemna groznica na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu

geografija.hr offline 2003-2005.

(Ivan Zupanc)

Geografija i religija 165. Uz Svjetski dan vjerske slobode: Promišljanja geografa o religiji u Hrvatskoj (mr.sc. Josip Faričić) Geografski nazivi 166. Je li Hrvatskoj potrebno povje renstvo za geografska imena? (mr.sc. Josip Faričić) 167. Veliki krš oko krša u jeziku (prof.dr.sc. Mate Matas) Putovanja

Kolumne učiteljice geografije (Vesna Janko) 173. Svjetski dan smijeha 174. “Dnevnik jedne teacherice” 175. T...t...testomanija 176. Zaključivanje ocjena 177. Opasni virus u školi 178. Terapija se nastavlja 179. Pismo učenice uredništvu Geografije.hr 180. Zimski seminar geografa 181. Ponovo o Katalogu znanja 182. Važno je sudjelovati 183. Zašto sam dobio jedinicu iz zemljopisa 184. Idemo na maturalac Ostalo 185. Geography Markup Language (GML) - geografska evolucija na World Wide Webu 186. Geografija.hr - sve ostalo je politika :) (Aleksandar Lukić) 187. Korištenje interneta u europskim državama (Marijan Biruš) 188. «Krš i njegovo značenje» - sabrana djela akademika

Josipa Roglića – 1. svezak (Neven Bočić) 189. Riječ novih glavnih ured nika (Vuk Tvrtko Opačić i Vedran Prelogović) 190. 115. rođendan Botaničkog vrta u Zagrebu (Iva Dobrović) 191. Što stvarno mislite o Geografiji.hr?! (Martina Jakovčić) Regionalno kazalo Gorska Hrvatska (Gorski kotar, Lika, Ogulinskoplašćanska udolina) 8, 13, 123 Istočna Hrvatska (Baranja, Slavonija) 82, 92, 111, 122, 124 Južno Hrvatsko primorje (Dalmacija) 1, 5, 25, 30, 34, 54, 56, 57, 72, 84, 86, 88, 93, 118, 120, 121, 129, 133, 135, 138, 161, 172 Sjeverno Hrvatsko primorje (Kvarner, Istra) 1, 23, 30, 34, 53, 63, 65, 85, 86, 97, 101, 102, 103, 121, 129, 131, 133, 134, 138 Središnja Hrvatska (Banovina i Kordun, Hrvatsko Zagorje, Međimurje, Podravina, Posavina i Moslavina, Zagreb i okolica, Žumberak) 6, 10, 19, 37, 60, 67, 73, 87, 94, 111, 124, 128, 143, 145, 148, 151, 190 Hrvatski otoci 23, 30, 34, 56, 72, 86, 88, 93, 118, 121, 129, 133, 138, 172 Hrvatska 1, 9, 13, 16, 30, 34, 44, 45, 49, 50, 51, 58, 61, 90, 108, 111, 113, 117, 124, 133, 138, 139, 152, 153, 154, 166 Europske države 4, 7, 33, 35, 36, 40, 43, 68, 74, 79, 97, 100, 103, 110, 125, 130, 137, 142, 144, 150, 156, 169, 170, 187 Izvaneuropske države 2, 14, 15, 20, 33, 38, 39, 41, 42, 52, 55, 62, 64, 70, 71, 75, 76, 78, 80, 81, 91, 98, 99, 104, 105, 106, 107, 126, 127, 136, 146, 147, 149, 168

Impressum Geografija.hr offline 2003-2005. Glavni urednik: Aleksandar Lukić Uredništvo: Vuk Tvrtko Opačić, Vedran Prelogović, Ivan Zupanc Prijevod: Vera Graovac Idejno rješenje naslovnice: Ivan Zupanc Prijelom i dizajn: Art & Craft Tisak: Geografija.hr Voditelj projekta: Aleksandar Lukić Glavni urednici: Vuk Tvrtko Opačić i Vedran Prelogović Uredništvo: Marijan Biruš, Anica Čuka, Neven Bočić, Josip Faričić, Vera Graovac, Milan Ilić, Martina Jakovčić, Vesna Janko, Robert Lončarić, Danijel Orešić, Silvia Pavić, Dubravka Spevec, Ivan Zupanc Suradnici: Mario Dakić, Ljiljana Bajs Nakladnik: Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19 10 000 Zagreb Tel. + 385 1 4895-402 Fax. + 385 1 4895-452 E-mail. hgd@geog.pmf.hr Edukativni internetski projekt Geografija.hr ostvaruje se uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, Hrvatsko geografskog društva i Hrvatskog geografskog društva-Zadar.

cip

geografija.hr offline 2003-2005.