Geografija.hr offline 2 by H.G.D.

Geografija.hr

offline 2 0 0 5 - 2 0 0 6.

home zašto geografija.hr?

o projektu

kako se snaći? autori

sitemap

podržite nas

ključne riječi marketing

arhiva drugi o nama

nagrade

kontakt

forum

Zagreb kao turistička destinacija Hrvatska danas u Europi i svijetu ima imidž turističke zemlje. U tome daleko najveću ulogu ima njezina obala, na koju otpada preko 90% turističkih kretanja. Međutim, turizam se sve brže razvija i u unutrašnjosti zemlje. To se ponajprije odnosi na grad Zagreb koji, vidljivo je i ,,golim okom’’, svake godine ima sve više turista.

Iz sadržaja

Prvi poslijeratni popis stanovništva Istre 1945.

Letite po Europi za cijenu vožnje taksijem

Hrvatski pseudo-otoci

Rim vječni grad

Zagreb kao turistička destinacija

Monsuni kiše koje život znače

Kad kažem hrast, mislim na spačvanske šume...

Kamerunska “jezeraubojice”

Preporučamo Robert Delort i François Walter: Povijest europskog okoliša,

Prvi poslijeratni popis stanovništva Istre 1945.

Hrvatski pseudo-otoci

Zagreb kao turistička destinacija

48 42

Kad kažem hrast, mislim na spačvanske šume... 20 Voda u speleološkim objektima

Park prirode Blidinje – skijaška destinacija Bosne i Hercegovine

Intervju s istaknutim slovenskim geografom, dr. sc. Milanom Oroženom Adamičem, slovenskim veleposlanikom u Hrvatskoj

36 16

Letite po Europi za cijenu vožnje taksijem

Rim vječni grad

Monsuni kiše koje život znače

Kamerunska “jezera-ubojice”

Bibliografija internetskog portala Geografija.hr 14. listopada 2003. - 25. rujna 2006.

geografija.hr offline 2005-2006.

10 32

geografija.hr offline 2005-2006.

Uvodnik Poštovani čitatelju, Geografija.hr offline 2005-2006. svojevrsna je osobna karta istoimenog edukativnog internetskog portala (www.geografija.hr). Izlazi povremeno i sadrži izbor članaka i priloga objavljenih na portalu. U ovom broju donosimo jedanaest, od ukupno pedesetak članaka objavljenih na spomenutom internetskom portalu u protekloj akademskoj godini. Uz članke tu je izbor pitanja koja ste nam postavili u rubrici Pitaj geografa kao i odgovori na njih. Pronaći će se i pokoja geografska zanimljivost te cjelokupna bibliografija Geografije.hr koja će pomoći snalaženju u digitalnoj arhivi (u nepune tri godine objavljeno je 235 članaka). Redoslijed članaka određen je geografski, regionalno, smanjujući mjerilo od prve k zadnjoj stranici. Započinjemo hrvatskim regijama, svraćamo u susjednu Bosnu i Hercegovinu, a potom letimo Europom i posjećujemo Rim. I na kraju po jedna azijska i afrička tema jer su to kontinenti koji u posljednje vrijeme sve više privlače pozornost svjetske javnosti. Naši autori propituju neke važne, a pomalo zanemarene teme iz tih prostora. Jeste li znali da je aktualni slovenski veleposlanik u Republici Hrvatskoj, g. Orož Adamič – geograf? Ponukani predavanjem dr.sc. Adamiča, održanim na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, Vuk Tvrtko Opačić i Vedran Prelogović razgovarali su s veleposlanikom i pokušali doznati kako jedan geograf razmišlja o problematici hrvatsko-slovenskih odnosa. U tim je odnosima pitanje utvrđivanja granice uvijek pri vrhu interesa – naš prvi članak, autora Ivana Zupanca, govori o prvom poslijeratnom popisu stanovništva Istre 1945. i otkriva manje poznate detalje o ovom važnom izvoru podataka koji je

trebao poslužiti za razgraničenje Italije i bivše Jugoslavije nakon Drugoga svjetskog rata. Provođenjem popisa rukovodio je geograf, akademik Josip Roglić. Nakon Istre, ostajemo na Jadranu: Josip Faričić piše o tome što se događa s otokom kada izgubi ono po čemu zapravo i je otok, kada izgubi inzularnost. Krk, Pag, Vir, Murter i Čiovo poznati su primjeri naših premoštenih otoka, a u članku koji donosimo mjesto su dobili Nin, Tribunj, Primošten (nomen est omen!), Rogoznica i Trogir. Turizam uvelike određuje sudbinu naših otoka, barem onih većih. No Marijan Biruš primjećuje kako se i na zagrebačkim ulicama sve češće čuju strani jezici, posebno ljeti na Dolcu, najpoznatijoj zagrebačkoj tržnici. Bilježi li uistinu Zagreb povećani turistički promet? I tko su najčešći gosti? Iz Zagreba u Slavoniju, u Spačvu... Kad kažem hrast, mislim na spačvanske šume, citirala je Tea Lončar književnika i šumara Josipa Kozarca. I to s pravom, jer osim plodnih tala za poljoprivrednu proizvodnju, Slavonija obiluje i velikim šumskim bogatstvom, a spačvanski bazen je najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Vrednuje li se i štiti to bogatstvo na pravi način? Neven Bočić piše o još jednom prirodnom resursu i zasigurno pravom bogatstvu Hrvatske, o vodi u podzemlju krša. U ovom članku naglasak je na razumijevanju procesa koji utječu na pritjecanje i kretanje vode u kršu, s nekoliko primjera iz Gorske Hrvatske. Znate li gdje se nalazi Blidinje? Mnogi će ljubitelji skijanja odgovoriti potvrdno jer na dva-tri sata vožnje od Južne i Srednje Dalmacije nalazi se ovo, još uvijek nedovoljno poznato skijalište Bosne i Hercegovine. Na 2228 m/nv, u podnožju planina Vran i Čvrsnica postoji nekoliko uređenih staza, ski lift i novi četverosjed. No razvoj zimskog turizma

uvjetovao je i porast cijene zemljišta, gradnju vikednica... zvuči poznato? Više pročitajte u članku Ane Rimanić. Člankom o Blidinju krenuli smo izvan granica Hrvatske, a u skladu s trendovima u zračnom prometu to smo učinili tzv. lowcost prijevoznicima. Prije nekoliko godina Ryanair, EasyJet i ostale kompanije tog tipa prevezle su oko 10% europskih putnika u zračnom prometu – očekuje se da će i dalje rasti i do 2010. zauzeti trećinu ukupnog tržišta! Martina Jakovčić istražila je kako su se razvijali low-cost prijevoznici i kakvo je trenutno stanje u Hrvatskoj. Nezaobilazna turistička destinacija (ali do koje se iz Hrvatske još uvijek ne može izravno low-cost prijevoznicima) je svakako i Rim. Priznat ću Vam nešto – nisam ga još posjetio. Razlog: želim to učiniti kad ću imati dovoljno vremena pripremiti se za ono što me očekuje. Članak Vere Graovac o vječnom gradu, bit će na popisu obavezne, uvodne literature. Iz Europe u Aziju i Afriku, kontinente koji se često spominju u kontekstu prirodnih katastrofa, poplava i suša... Kao da se samo u trenucima velikih ljudskih žrtava i stradanja sjetimo da usprkos dostignućima znanosti i tehnologije još uvijek ovisimo o prirodi. Zaboravljamo da je pitanje ravnoteže, zlatne sredine, ustvari pitanje budućnosti čovječanstva. Mladen Maradin u svom članku o monsunima podsjeća kako jedan običan vjetar (jedno od značenja pojma monsun) ima izravan utjecaj na život više od polovice svjetskog stanovništva. U Africi pak, jezera-ubojice optužena su za pomor više tisuća ljudi. Slučajnost? Robert Lončarić. Do čitanja, a u međuvremenu nas pratite na www.geografija.hr!

Aleksandar Lukić glavni urednik

svijet

hrvatska

geografija.hr offline 2005-2006.

zanimljivosti

index

Ivan Zupanc

Prvi poslijeratni popis stanovništva Istre 1945. Na današnji dan, prije točno 60 godina proveden je u Istri i na dijelu kvarnerskih otoka popis stanovništva za potrebe razgraničenja između Hrvatske i Slovenije, odnosno tadašnje Jugoslavije i Italije. 1.10.2005

Uvod Za demografska istraživanja od primarnog su značenja raspoloživi izvori podataka o stanovništvu. U tom smislu, razlikujemo pet grupa izvora: 1) popisi stanovništva (knjige popisa) 2) knjige tzv. vitalne (demografske) statistike 3) posebne statističke publikacije o pojedinim relevantnim skupinama stanovništva 4) ankete o stanovništvu 5) razni upravni i drugi «registri» pri pojedinim državnim i društvenim službama (Wertheimer-Baletić 1999, 46). Stanovništvo Istre je do godine 1910. popisivano u sklopu popisa austrijske monarhije. Prvi moderni popis stanovništva proveden je 31. listopada 1857. godine. To je prvi moderni popis žiteljstva za Hrvatsku uopće i bitno se razlikuje od prethodnih s obzirom na sljedeće tri karakteristike: 1) popisni se rezultati odnose na dređeni, tzv. «kritični trenutak»; 2) popis nije imao neku posebnu svrhu, već ustanovljenje «odnosa stanja stanovništva zemlje koji su bitni za državnu upravu»; 3) radi se o općem popisu koji je obuhva tio cjelokupno pučanstvo (Wertheimer Baletić 1999, 47). Nakon popisa 1857. g., popisi su u Istri provedeni svakih desetak godina 1869., 1880., 1890., 1900. i 1910. godine. Svi suvremeni popisi imaju nekoliko bitnih zajedničkih obilježja: -u pravilu obuhvaćaju cjelokupno stanovništvo nekog teritorija -popisom se dobivaju podaci neposredno od stanovništva -popisi daju iscrpan pregled podataka o stanovništvu i njegovim obilježjima, a odnose

se na određeni trenutak, tzv. kritični trenutak -iako se rezultati popisa odnose na određeni trenutak, razumljivo je da je nemoguće svo stanovništvo popisati u tom trenutku, pa se u uputama o provođenju popisa određuje tzv. vrijeme popisivanja-popisi se provode svakih desetak godina u čemu se izražava periodičnost popisa (Wertheimer-Baletić 1999, 47-48). Okolnosti nastanka popisa U rujnu 1945. održana je u Londonu konferencija ministara vanjskih poslova velikih savezničkih sila u Drugom svjetskom ratu (Velike Britanije, SAD-a, Francuske, Sovjetskog Saveza i Kine) s glavnim zadatkom da izvrši pripreme za mirovnu konferenciju i mirovni ugovor s Italijom (Mirković 1963, 1). Donesena je načelna odluka da granica bude uglavnom etnička linija tako da minimum ostane pod tuđom vlašću (Mirković 1963, 2). Prema tome trebalo je utvrditi pravo stanje etničkih odnosa i izraditi prijedlog razgraničenja. Da bi se izvršili zaključci londonske konferencije o istraživanjima na licu mjesta, kao preduvjetu za povlačenje etničke linije, sastavljene su delegacije eksperata koje su činile zajedničku komisiju (Mirković 1963, 9). Nakon terenskog rada u Istri, komisija se vratila u London 4. travnja 1946. godine (Mirković 1963, 11). Izvještaj komisije od 29. travnja 1946. sadrži, između ostalog, i različite stavove o popisu iz 1945. godine koji joj je bio predan već u ožujku 1946. Izdvojeno mišljenje sovjetske delegacije zaključuje da popis «pruža najispravniji uvid za određivanje narodnosnog sastava Istre». Izdvojeno francusko mišljenje uspoređuje talijanski popis iz 1921. i jugoslavenski iz 1945. te nalazi da je popis iz 1945. interesantan rad ukoliko bi bio upotrijebljen kao reagent na rezultate popisa iz 1941. godine. Mišljenje engleske delegacije zaključuje da prema popisu iz 1945. treba postupati s najvećom rezervom. Sličnog su stava i američki članovi komisije, iako je prema Mirkovićevom svjedočenju,

geografija.hr offline 2005-2006.

dr. Philip E. Mosley, šef američke delegacije u terenskoj komisiji u Istri 1946. pet godina poslije-u jesen 1951. godine u Zagrebu potvrdio da on smatra da je popis iz 1945. bio pozitivan, znanstven i vrlo koristan (Mirković 1963, 13). Tako su se na konferenciji Savjeta ministara, održanoj od 25. travnja do 16. svibnja 1946. godine u Parizu pri utvrđivanju etničkog sastava u svrhu određivanja linije razgraničenja, zapadni eksperti služili, uglavnom, statističkim podacima iz 1910. godine iako je poznato da je taj austrijski popis izvršen prema uporabnom jeziku (njem. Der Umgangssprache), a ne prema nacionalnoj pripadnosti stanovništva. Posebno je jugoslavenskim inetresima štetilo korištenje talijanskog popisa stanovništva Julijske krajine iz 1921. godine. Jugoslavenska delegacija ukazala je na činjenicu da američki i engleski prijedlog granične linije nije poštivao niti načelo «etničke ravnoteže» premda su oni sami to načelo stvorili. Za jugoslavensku pregovaračku stranu popis iz 1945. bio je koristan dokument, ali je za saveznike uvijek izgledao malo kao propaganda, ili kako nam je Vladimir Velebit u intervjuu rekao: «bio je prihvaćen cum grano salis» (Intervju s Vladimirom Velebitom, http://www.geografija.hr/novosti. asp?id_novosti=398&id_projekta=0)

Sl.1. Neka od brojnih izdanja Jadranskog instituta iz vremena diplomatske borbe za Istru Uspjesi koje su postigla brojna ostala izdanja, potakli su organizacijski odbor Jadranskog

instituta, koji je do tada bio samo radni kolektiv grupe znanstvenih radnika, da zatraži da se Jadranski institut sa sjedištem u Sušaku registrira i potvrdi kao organizacijska znanstvena ustanova što je i učinjeno odlukom Predsjedništva narodne vlade Hrvatske (Mirković 1959, IX). Jadranski institut u Sušaku (danas dio Rijeke) osnovan je u svibnju 1945. godine (Strčić 1991, 51). Od samog početka svoje djelatnosti dobio je zadatak da znanstveno istražuje Istru (Mirković 1959, XI). Prema planu i formularima izrađenim od redakcije na čelu s profesorom Roglićem izvršila je 1945.-1946. grupa tada mladih istarskih intelektualaca ne samo popis stanovništva nego i popis svih sela i zaselaka i svih prezimena u njima kao i broja obitelji koje su nosile neko prezime (Mirković 1959, X). Već iduće godine u srpnju Nakladni zavod Hrvatske tiskao je kapitalno djelo Nacionalni katastar Istre u originalu na francuskom jeziku.

Rerečić, Luka Lorencin i Ivo Sučić (Mirković 1959, XI).Koordinator i glavna figura bio je geograf Josip Roglić koji je 1945. godine postao redovni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a iduće-1946. godine u istom zvanju prelazi na tek osnovani Prirodoslovnomatematički fakultet (Šegota, 1989, 13). Tih je godina (1945. i 1946.) vodio Komisiju za razgraničenje u Predsjedništvu vlade Narodne Republike Hrvatske u pregovorima između FNR Jugoslavije i Italije, a sudjelovao je i kao stručnjak u jugoslavenskoj delegaciji na mirovnoj konferenciji u Parizu (Šegota 1989, 21). Kao glavne figure provedenog popisa, 22. i 23. ožujka 1946. međunarodna saveznič-

ka komisija sastavljena od delegacija četiriju velesila (Velike Britanije, SAD-a, Francuske i Sovjetskog Saveza) ispitivala je cijelu noć glavnog organizatora popisa dr. Josipa Roglića i njegovog suradnika dr. Rudolfa Maixnera postavivši osobito profesoru Rogliću 102 pitanja pokušavajući osporiti pravilnost i točnost popisa (Mirković,1959, VIII; Radetić 1969, 358-359.). Za potrebe razgraničenja tiskane su i brojne druge knjige (svaka garnitura teška oko 10 kg) koje su bile izručene pojedinim delegacijama u Savezničkoj komisiji i raznim novinarima (Milanović 1996, 266). Mnoga od tih izdanja koristila su rezultate popisa. Sama knjiga popisa sadrži 630 stranica (626 numeriranih+ispravke) te tri vrijedne

Provedba popisa Popis je proveden tijekom listopada 1945. godine (1. listopada je tzv. kritični moment), uz dozvolu vlasti koja je dala potpunu slobodu u biranju pomoćnog osoblja-popisivača koje je u svom radu bilo odgovorno organizatorima popisa. Organi popisa nisu raspolagali autoritetom vlasti, a prema tome niti prisilnom snagom-otuda je moguće da je jedan dio stanovništva uskratio izjave o narodnosnoj pripadnosti. O korektnosti provođenja popisa svjedoči i činjenica da nije zabilježen niti jedan incident, nikave žalbe od strane Talijana. Obrada i sređivanje podataka provedena je uz pomoć Statističkog ureda Hrvatske. Na području Pule, koja je bila pod anglo-američkom upravom nije bilo moguće provesti potpuni popis jer su popisivači bili hapšeni. Materijalni posao i terenski rad u Istri izvršili su: Milan Gržetić, Ivan Pucić, Josip Lazarić, dr. Vjekoslav Bratulić, dr. Petar Kirac, dr. Opatić, Ante Miljavac, dr. Stjepan Petak, Fran Barbalić, Ivo Jardas, Petar Žmak, Josip Primuž, Ive Mihovilović, Ante Iveša, Mate Rojnić, Josip Cepponi, Nikola Velčić, Marko

Sl.2. Posveta Rudolfa Maixnera dr. Josipu Rogliću: “Dr. J. Rogliću poklon od pisca, suradnika i prijatelja”

Sl.4. Knjiga popisa stanovništva izdana u srpnju 1946. godine

Sl.3. Znakovita posveta Ive Mihovilovića dr. Josipu Rogliću: “Dragom Rogliću za sjećanje na teške dane 1944/45”

tematske karte formata 36x52 cm. Tematska karta prema jeziku obitelji, karta nacionalnog/ narodnosnog sastava i karta administrativne podjele Istre 1910. i 1945. godine. Knjigu popisa uredili su: Josip Roglić, Rudolf Maixner, Lavo Čermelj, Milan Gržetić i Ivan Pucić.

prije svega za demografske, ali i brojne druge studije. Literatura

Sl.5. Urednički odbor popisa iz 1945. Radi mogućnosti komparacije, popis sadrži i rezultate austrijskih popisa 1880., 1890., 1900., 1910. (ukupan broj stanovnika, broj Hrvata i Talijana). Popisom je obuhvaćeno preko 330.000 stanovnika (302.365 bez Pule ili 332.271 s Pulom) u oko 70.000 obitelji (68.384 bez Pule ili 75.604 s Pulom) Istarskog poluotoka (tada Zone B) te otoka Cres, Lošinj, Unije, Ilovik, Susak, Male i Vele Srakane. U Puli, koja je tada bila dio Zone A pod anglo-američkom upravom nije bilo moguće provesti pravilan popis. Ovo djelo predstavlja prvi popis narodnosne strukture Istre jer se temelji na izjavama svakog pojedinca. Sama ideja/zamisao, prikupljanje, sređivanje, obrada i objavljivanje bio bi velik pothvat i danas uz svu moguću tehnologiju i infrastrukturu, a kamoli prije 60 godina. Iako neki autori ovaj dokument posve neispravno nazivaju anketom (Grafenauer 1993, 14, 41; Darovec 1996, 73), za razliku od popisa, ankete o stanovništvu su izvor podataka samo o pojedinim skupinama stanovništva ili kućanstava (Wertheimer-Baletić 1999, 49). Ovaj izvor osobito je koristan za demografske studije manjih areala gdje dobar poznavatelj lokalne toponomastike može uskladiti naseljski skup s ostalim popisima. Prema svemu iznesenom, popis stanovništva Istre iz 1945. proveden je na stručnom nivou te sadrži sva obilježja suvremenog popisa stanovništva i kao takav ostaje kapitalan izvor

Bertoša, Miroslav (2005): Cadastre National de l’Istrie (d’apres le Recensement du 1er Octobre 1945), u: Istarska enciklopedija (ur. Miroslav Bertoša, Robert Matijašić), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2005., str. 124. Grafenauer, Bogo (1993): Miti o «Istri» in resnica istrskega polotoka, Acta Histria I., 9-52. Intervju s Vladimirom Velebitom, www.geografija.hr Kojić, Branko (1950): Ekonomski razvitak Istre 1945.-1950., Ekonomski pregled 3-4, 257-290 Milanović, Božo (1996): Istra u 20. stoljeću: zabilješke i razmišljanja o proživljenom vremenu: 2. knjiga: rat i oslobođenje, Istarsko književno društvo “Juraj Dobrila”, Pazin.

Sl.6. Karta administrativne podjele Istre 1910. i 1945. kao prilog knjizi popisa

geografija.hr offline 2005-2006.

Mirković, Mijo (1959): Predgovor, u: Bratulić, Vjekoslav: Rovinjsko selo: monografija jednog istarskog sela, Jadranski institut JAZU, Zagreb, V-XIII. Mirković, Mijo (1963): Tri etničke linije, Problemi sjevernog Jadrana, sv. 1, 1-36 Radetić, Ernest (1969): Istarski zapisi, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. Sokolić-Jaman, Nada (1969): Primjena načela «etničke ravnoteže» u jugoslavensko-talijanskom razgraničenju nakon drugog svjetskog rata, Politička misao 1, 123-135. Strčić, Petar (1991): Hrvatska historiografija od 1945. do 1985. godine o Istri i Kvarnerskim otocima u XIX. i XX. stoljeću (Prilog za nacrt), Pazinski memorijal 22, 37-54. Šegota, Tomislav (1989): Život i djelo akademika prof. dr. Josipa Roglića, u: Josip Roglić 1906-1987, JAZU, Zagreb, 13-31. Wertheimer-Baletić, Alica (1999): Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb.

Sl.7. Tematska karta prema jeziku obitelji nastala kao rezultat popisa

Pitajte geografa Koje su prve tri europske države po broju otoka? 1. Norveška (oko 150 000 stjenovitih otoka i otočića, naseljenih i nenaseljenih); 2. Finska (Ålandsko otočje u Botničkom zaljevu; 35 naseljenih i oko 6500 nenaseljenih otoka i otočića); 3. Grčka (više od 2000 otoka; oko 170 naseljenih). Što znači pojam „kišni otoci“? To je naziv koji se koristi za više dijelove planine koji se zbog vrlo povećane količine kiše ističu se kao „otoci“. Kojih šest zaljevskih zemalja su najveći svjetski izvoznici nafte? Saudijska Arabija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Irak i Katar. Koje države obuhvaća Sahel? Sahel obuhvaća Senegal, Mauretaniju, Mali, Burkinu Faso, Niger, Nigeriju, Čad i Sudan. Koje afričke države imaju izlaz na Crveno more? Egipat, Sudan, Eritreja. U kojoj od tri pribaltičke republike živi najveći broj Rusa? Najviše Rusa živi u Latviji (33% u ukupnom stanovništvu), zatim slijedi Estonija sa 30%, a najmanje ih živi u Litvi - svega 8%. Gdje se nalazi Comodoro Rivadavia? Comodoro Rivadavia je grad na jugu Argentine (45°47’ S, 67°30’ W), provincija Chubut. Nalazi se na obali zaljeva San Jorge; leži na 61 m iznad mora. Od glavnog grada Buenos Airesa udaljen je 1839 km. Danas ima 141 991 stanovnika. Važno je trgovačko i prometno središte. Ima razvijenu petrokemijsku industriju; izvoz nafte. Osnovan je 1901. kao luka za naselje Sarmiento u unutrašnjosti.

Osnovne karakteristike Pazinčice? Pazinčica ili Pazinski potok nalazi se u središnjoj Istri. Nastaje iz tri manja potoka: Lipe, Rakova potoka i Borutskog potoka, te sa sjeverne strane ulazi u Pazinsku kotlinu. Tu nailazi na krški teren, pa u svom toku do Pazina formira brojne veće ili manje kaskade, prave male slapove i jezerca, od kojih su neka ljeti pogodna i za kupanje. Najzanimljiviji su Pazinski krov i Zarečki krov. Dolina Pazinskog potoka, zajedno s Pazinskom jamom u kojoj potok ponire atraktivno je prirodno područje koje privlači brojne ljubitelje prirode - bicikliste, penjače, šetače i ribolovce. U prošlosti je snaga vode korištena za pokretanje brojnih mlinova, čiji su ostaci i danas vidljivi duž potoka. Podno zidina kaštela, u grotlu Pazinske jame, rijeka Pazinčica završava svoj nadzemni tok, nastavljajući podzemljem prema jugu. Stotinjak metara ispod nivoa grada ponornica tvori dva podzemna jezera, međusobno povezana sifonom. U razdobljima obilnijih kiša otvor ponora ne može “progutati” svu pridošlu vodu, pa se u kanjonu stvori pravo jezero, dugo i do 2 km. Gdje se nalazi Boljunšćica? Boljunšćica ili Boljunčica, rijeka je u središnjoj Istri. Glavni je tok Čepićkog polja. Prije prokopavanja tunela prema Plominskom zaljevu, utjecala je u Čepićko polje i otjecala u Rašu. Na njoj je izgrađena brana radi sprječavanja poplava i natapanja. Koje su međunarodne zračne luke u Hrvatskoj? Status međunarodnih zračnih luka u Hrvatskoj imaju: Zagreb-Pleso, Osijek-Klisa, Pula, Rijeka-na otoku Krku, Zadar, Split, Dubrovnik, Brač i Lošinj.

Kada je Astana postala glavnim gradom Kazahstana? Od 1997. glavni grad Kazahstana je Astana. Do 1997. kazahstanska prijestolnica bila je Alma-Ata, koji je i danas još uvijek najveći grad u Kazahstanu. Koji je najviši vrh, a koja je najduža rijeka Norveške? Najviši vrh Norveške je GaldhØpiggen (2469 m/nv), a najduža rijeka Glåma (Glomma; duljina toka oko 610 km). Koliko je duga rijeka Temza? Temza je duga oko 340 km. Koliko svjetskog kopna i stanovništva ima na sjevernoj Zemljinoj polutki? Sjeverna polutka obuhvaća 67% ukupnoga kopna na Zemlji, i na tom prostoru živi 86,4% svjetskoga stanovništva. Koja država EU-a ima najmanji, a koja najveći BDP per capita? Najveći ima Luksemburg, a najmanji Latvija. Što su to isolari? Zbirke karata u kojima dominiraju prikazi otoka. Koje su države najveći svjetski uzgajivači/ proizvođači maslina? 1. Italija; 2. Španjolska; 3. Grčka Koja je razlika između doline i kotline? Dolina je izdužena udubina s koritom na dnu, najčešće otvorena u smjeru otjecanja. Kotlina je ovalno ili nepravilno udubljenje, široko do nekoliko desetaka km. Kotlina je okružena najčešće strmim gorskim ili planinskim uzvišenjima.

Dubravka Spevec

svijet

hrvatska

geografija.hr offline 2005-2006.

zanimljivosti

index

HRVATSKI PSEUDO-OTOCI

Josip Faričić

Među više od tisuću hrvatskih

Ti su otoci izgubili velik dio svojih inzuotoka posebice se izdvajaju oni koji su s larnih obilježja i poradi toga ih je moguće kopnom povezani putem mosta. nazvati pseudo-otocima.

Premda se glavnina državnog

teritorija nalazi na kopnu, za Hrvatsku se s pravom može reći da je otočna zemlja jer sa svojih 1246 otoka, otočića, grebena i hridi (Duplančić i dr., 2004.) ima najbrojniji arhipelag na Jadranu, te, iza Grčke, drugu po broju otočnu skupinu Sredozemlja. Hrvatski su otoci prostor kontakta u fizičko-geografskom, gospodarskom i kulturno-geografskom smislu. Upravo je preko njih, susjednoga priobalja i pripadajućeg akvatorija funkcionirala višesto-

ljetna veza s ostalim sredozemnim kulturama i gospodarskim sustavima, bez obzira na promjene etničkih i vjerskih struktura i političkih velevlasti. Slikovito bi se ti otoci mogli nazvati čipkom koja obrubljuje postelju kolijevke stare hrvatske države. Pojmovna nesuglasja U geografskoj literaturi uobičajena je regionalno-geografska podjela hrvatskoga otočnog

prostora na zapadnoistarsku, kvarnersku, sjevernodalmatinsku, srednjedalmatinsku i južnodalmatinsku skupinu, odnosno podjela na otoke unutrašnjega, srednjeg (srednjih) te vanjskog niza koji uključuje i neke pučinske otoke (Jabuka, Palagruža). Znatniji problemi nastaju kada se otoke nastoji kategorizirati s obzirom na njihovu veličinu i ostala temeljna fizičko- geografska obilježja. Uz to, potrebno je istaknuti da u hrvatskoj geografskoj i hidrografskoj literaturi postoji terminološko nesuglasje oko

Primošten

geografija.hr offline 2005-2006.

pojmova “otok”, “mali otok”, “otočić”, “hrid” i “greben”, na koje je s pravom u nekoliko navrata ukazivao profesor emeritus N. Stražičić (1997., 2001.). Slične dvojbe postoje i u stranoj znanstvenoj literaturi (Lewis, 2001., Royle, 2001., Kelman, 2005.). Općenito, otok je dio kopna okružen vodom (morskom, riječnom i jezerskom). Tu sažetu definiciju koriste gotovo svi geografski i hidrografski rječnici (Whittow, 1984., Mayhew, Penny, 1992., Clark, 1993., Cvitanović, 2002., International Hydrographic Dictionary, 2005.), a izrijekom se navodi i u 121. članku VIII. poglavlja Konvencije UN-a o pravu mora, potpisane u Montego Bayu na Jamajci 1982. Međunarodno pravo dodatno određuje kako je otok dio kopna koji se nalazi iznad razine visokih voda. Tako otoke definira i Hidrografski ured Ujedinjenog kraljevstva (Royle, 2001.). Brojni su prijedlozi pojmovnog razlikovanja (velikih) otoka i malih otoka. R. King (1993.) i S. A. Royle (2001.) navode mišljenje W. S. Bellera koji je malim otocima smatrao one otoke čija je površina manja od 10 000 km2, a broj stanovnika manji od 500 000. A. J. Dolman povisio je granicu malih otoka, prijedlogom prema kojem su to otoci površine manje od 13 000 km2 i s brojem stanovnika manjim od jednog milijuna (Royle, 2001.). R. King (1993.) je s pravom doveo u pitanje takvo određivanje malih otoka, koje je neprimjereno za usitnjene arhipelage, posebno one u prostoru Sredozemlja. Prema tim kategorizacijama svi su hrvatski otoci zapravo mali otoci jer i najveći otoci (Cres s 405,7 km2 i Krk s 405,2 km2) imaju površinu manju od 500 km2. Očito, za sistematizaciju hrvatskih otoka treba primjeniti neki drugi kriterij, prilagođen njihovoj veličini, broju i stalnoj ili povremenoj nastanjenosti. I. Rubić (1952.) otokom smatra kopno okruženo morem čija je obalna crta duga najmanje 10 km, otočićem ili školjem kopno okruženo morem čija je obalna crta duga između 1,5 km i 10 km, a grebenima i kamicima

male komadiće kopna okružene morem čija obalna crta ne prelazi duljinu od 1,5 km. U publikaciji Razvedenost obale i otoka Jugoslavije Hidrografskog instituta A. Irić (1955.) otoke je podijelio na naseljene i nenaseljene, i to bez obzira na veličinu. Naseljenim otocima smatraju se pri tome samo oni otoci koji su stalno naseljeni, ali ne i oni koji su naseljeni povremeno (npr. Kornat, Žut) i oni na kojima žive i djeluju svjetioničari (Vela Sestrica, Blitvenica) i redovnici (Galevac ili Školjić, Košljun). U tipizaciji otoka prema prostornim obilježjima R. Zimmerman (1997.) u Nacionalnom programu razvitka otoka (1997.) naseljene otoke Republike Hrvatske podijelio je u četiri skupine: poluotoci i otoci povezani s mostom, veliki otoci (s više od 50 km2), srednje veliki otoci (15 km2 do 50 km2) i mali otoci (1 km2 do 15 km2). Prema tom kriteriju, isti je autor, uz ostalo, izdvojio pet većih otoka povezanih s mostom (Krk, Pag, Vir, Murter i Čiovo). Međutim, izvan tako definiranog prostora ostaju Nin, Tribunj, Primošten, Rogoznica i Vranjic, ali i znatno manji Sv. Andrija (Jadrija) i Sv. Nikola na ulazu u Kanal Sv. Ante kod Šibenika, Sv. Duh kod Posedarja i neki drugi koji su do izgradnje umjetnih veza (mostova i nasipa) također bili otoci. Za te otočiće koji su spojeni mostovima i nasipima s kopnom mogao bi se upotrijebiti pojam pseudo-otok (prema Kelman, 2005.). Njihovo je opće obilježje da su nakon gornjopleistocensko-holocenskog izdizanja razine mora fizički bili manji dijelovi kopna okruženi morem, i to u neposrednoj blizini obalne crte kopna, a umjetnim su sponama na odgovarajući način postali poluotoci, tj. istaknuti dijelovi kopna okruženi velikim dijelom morskom (u nekim drugim slučajevima jezerskom ili riječnom) vodom te spojeni s kontinentom/kopnom putem uskog “korijena” (u obliku suženog spoja ili prevlake). U svakom slučaju, nakon povezivanja s kopnom ti su otoci izgubili velik dio svoj dotadašnjih inzularnih obilježja. To je generiralo korijenitu preobrazbu otočnih društveno-gospodarskih sustava i izmjenu njihovog krajobraza.

Hrvatski pseudo-otoci U širem smislu i veliki bi se premošteni otoci mogli smatrati pseudo-otocima, ali s obzirom da se još uvijek nisu integrirali s kopnom kao njihovi manji pandani, još uvijek se, premda uvjetno, mogu smatrati “pravim” otocima. To znači da je takvo stanje trenutno, a da postoje veći ili manji izgledi da i oni budu jače integrirani u kopneni obalni društvenogospodarski sustav. Postoje brojne naznake trenda “deinzulacije” Krka, Paga, Vira, Murtera i Čiova, primjerice čvršća integracija u obalni prometni sustav, povoljnija demografska struktura, znatno blaža depopulacija u odnosu na ostale otoke ili čak lagani demografski rast (npr. Vir, Čiovo, neka naselja na ostalim premoštenim otocima) te veća gospodarska vitalnost. Međutim, nekoordinirani i nekontrolirani razvitak tim otocima donosi i neke negativne posljedice. Primjerice, na Viru se “dogodila” apartmanizacija otočnog prostora te betonizacija obalnoga ruba, pa je taj prostor postao pravi primjer situacije koja se ne bi smjela ponoviti nigdje na hrvatskoj obali. Doduše, tome su pogodovale specifične političke prilike jer je prešutna podrška izgradnji velikog broja stanova za odmor zapravo bila reakcija na planiranu izgradnju nuklearne elektrane na tom otoku sredinom 70-ih godina 20. st. Kada su nadležne institucije lokalne i regionalne (samo)uprave jednom zakazale, proces se počeo kotrljati u nepovrat. Manji otoci koji su povezani s kopnom uglavnom su funkcionalno i fizionomijom postali njegovi sastavni dijelovi i poradi toga ih je moguće nazvati pseudo-otocima. Njihova je uloga bila velika jer su ponajprije služili kao utočišta pred različitim opasnostima koje su dolazile s kopna, posebice tijekom osmanlijskih prodora u južnohrvatsko zaleđe, ali i samo priobalje. Na mjestima nekadašnjih utočišta izgrađena su naselja zbijenog tipa s brojnim kućama, uskim uličicama, malim trgovima i uskom operativnom obalom.

Nin

Tribunj

Nin je među takvim pseudo-otocima tijekom prapovijesti i povijesti imao izrazito važnu ulogu. Na njemu je funkcioniralo istaknuto liburnsko središte, a kasnije rimski municipij Aenona (Magaš, 1995.). U srednjem vijeku, na tom su se položaju naselili Hrvati očito baštineći staru romaniziranu liburnsku tradiciju. U Ninu su svoje središte imali i neki hrvatski vladari. Poradi lakše obrane sredinom 14. st. prokopan je kanal koji je s jugozapadne strane odvojio grad od kopna. Tako je od poluotoka nastao otok. Prilaze tako nastalom otoku omogućavali su Donji (jugozapadni) ili Kneginjin most (na mjestu prokopa) te Gornji (istočni) most koji su ga de facto učinili pseudo-otokom. Oba su se mosta sačuvala u ponešto izmijenjenom obliku do danas. Na žalost, višestoljetni kontinuirani razvitak Nina prekinut je u vrijeme osmanlijskih prodora jer je grad stradao od osmanlijskih razaranja i, konačno, poradi rušenja koje su naredile mletačke vlasti bojeći se da ne bi pao u ruke Turaka. Pored spomenuta dva manja mosta, glavna prometnica koja danas povezuje Nin s kopnom izgrađena je na nasipu u prostoru plitke ninske lagune i prolazi istočnije od samog otočića.

Od kraja 15. st. šibenski otočići Tribunj, Primošten i Rogoznica postaju gusto izgrađene jezgre naselja, koja su se od 19. st. počela širiti na susjedno kopno, čime je započeo reverzibilan proces njihovoga prostornoga razvoja. Tijekom 20. st. izgrađen je velik broj stambenih jedinica na kopnenom dijelu naselja u kojem danas živi glavnina stanovništva. Stare su otočne jezgre još uvijek nositelji nekih istaknutih funkcija (crkve, različiti gospodarski objekti, pristaništa i sl.).

Sl. 1. Panorama Nina i ninske lagune

valovi (Stošić, 1941.). U Rogozničkom zaljevu sredinom 90-ih godina 20. st. nasipavanjem je izgrađen sasvim novi pseudo-otok na kojemu su smješteni recepcija i drugi sadržaji velike marine Frapa. Taj je potpuno umjetni otok s kopnom povezan preko dva manja mosta.

Sl. 3. Rogoznica i Marina “Frapa” u Rogozničkom zaljevu Trogir

Sl. 2. Tribunj Primošten i Rogoznica Primošten (Caput Cista) je s kopnom spojen (premošten!) između 1542. i 1564. prema odluci šibenskih gradskih vlasti, a Tribunj je dobio izravnu vezu s kopnom kamenim mostom, čija izgradnja nije točno datirana, ali kojega spominje mletački prirodoslovac i putopisac Alberto Fortis 1774. Nasip putem kojega je Rogoznica (Kopara) spojena s kopnom počeo se podizati znatno kasnije, jer je ona u odnosu na Tribunj i Primošten udaljenija od kopna (najmanja je udaljenost oko 290 m). Nasipavanje je počelo 1874., a dovršeno tek 1912. Kasnije je veza s kopnom u nekoliko navrata proširena i povišena kako na prohodnost ne bi utjecali

geografija.hr offline 2005-2006.

Među manjim hrvatskim pseudo-otocima Trogir ima najistaknutiju historijsko-geografsku ulogu. Na vjerojatnim prapovijesnim temeljima na tom je otoku podignut grčki emporij Tragurion, a zatim rimski municipij Tragurium, koji je tijekom ranoga srednjeg vijeka, u specifičnim okolnostima pada susjednoga velegrada Salone, postao jedno od važnijih bizantskih uporišta na istočnoj obali Jadrana. Od tada počinje procvat Trogira, komunalnoga i biskupskoga središta čija se domena širila na prostor današnje trogirske Zagore, na otoke Čiovo, Drvenik i Ploču (na kartama Drvenik Mali) te velik dio jugoistočnoga šibenskog te zapadnoga splitskog priobalja. U vrijeme jačanja splitske, a od kraja 13. st. i šibenske komune, sužava se područje utjecaja Trogira, ali taj grad i dalje funkcionira kao snažan kulturni, crkveni, gospodarski i politički centar u središnjem dijelu Dalmacije. Poradi bogatoga kulturno-povijesnoga, odnosno graditeljskog nasljeđa najveći dio trogirskog pseudo-otoka upisan je u UNESCO-ov registar svjetske kulturne baštine.

Vranjic Osobit je razvoj otočića Vranjic u istočnom dijelu Kaštelanskog zaljeva. Tragova naseljenosti ima još iz prapovijesti i rimskog doba, a na mjesto srednjovjekovnog naselja poslije povlačenja Turaka u 17. st. mletačke su vlasti naselile stanovništvo iz Dalmatinske Zagore (posebice iz drniškog kraja). Nakon naseljavanja, novi su stanovnici taj otočić spojili nasipom s kopnom poradi lakše komunikacije sa susjednim Splitom i Solinom. Tijekom 20. st. pseudo-otok i istoimeno gusto izgrađeno naselje Vranjic (administrativno unutar Grada Solina) integrirani su u urbanu regiju Splita. Na obalama Vranjica izgrađeni su terminali splitske trgovačke luke te remontno brodogradilište. Obližnje tvornice i lučke instalacije bitno su narušile izgled toga lijepog mjesta, kojeg njegovi stanovnici nazivaju “Mala Venecija”. “Otočnu” povijest imaju i neki drugi dijelovi hrvatske obale. Rovinj, Zadar i zapadni dio starog Dubrovnika također su bili otoci koji su naknadno širokim nasipima spojeni s kopnom

tako da su preobraženi u poluotoke. Najkasnije je to učinjeno u Zadru koji je sve do početka 20. st. od susjednog kopna bio odvojen s dva kanala među kojima je sagrađena prostrana utvrda Forte koja je i sama bila otok. Njihovim nasipavanjem izgubljena je stara vizija grada, a jedini ostatak nekadašnjih prokopa je lučica Foša u neposrednoj blizini renesansnih gradskih Kopnenih vrata. Iz navedenoga se postavlja pitanje treba li i spomenute pseudo-otoke pribrojiti hrvatskim otocima, čime bi se, očito, njihov broj još više povećao, ili je danas, u izmijenjenim okolnostima, potrebno zanemariti njihovu inzularnu prošlost i smatrati ih dijelom kopna? Na temelju pruženih argumenata odgovor na to pitanje prepuštam dragim čitateljima! Literatura CLARK, A. N. (1993.): Dictionary of Geography, Longman, London. CVITANOVIĆ, A. (2002.): Geografski rječnik, Hrvatsko geografsko društvo Zadar i dr., Zadar.

DUPLANČIĆ LEDER, T., UJEVIĆ, T., ČALA, M. (2004.): Coastline lenghts and areas of islands in the Croatian part of Adriatic Sea determined from the topographic maps at the scale of 1 : 25 000, Geoadria, vol. 9, br. 1, Zadar, 5-32. International Hydrographic Dictionary, The International Hydrographic Organization (IHO), http://ohi. shom.fr, veljača 2006. KING, R. (1993.): The geographical fascination of islands, The development process in small island states, ured. Lockhart, D., G., Drakakis-Smith, Schemnri, J., Routledge, London, 13-37. KELMAN, I. (2005.): What are islands, isolated geographies, and small states?, http://www.islandvulnerability.org/background.html, veljača 2006. LEWIS, J. (2001.): Island characteristics and vulnerability: some perspectives, http://www.islandvulnerability.org/LewisIslandCharacteristicsVulnerability.rtf, veljača 2006.. MAGAŠ, D. (1995.): Povijesno-zemljopisne osnove razvoja Nina i problemi njegove suvremene valorizacije, Zavod HAZU u Zadru, Djela, knjiga 8, Zadar. MAYHEW, S., PENNY, A. (1992.): The Concise Oxford Dictionary of Geography, Oford University Press, Oxford. Razvedenost obale i otoka Jugoslavije, Hidrografski institut JRM, Split, 1955. ROYLE, S. A. (2001.): A Geography of Islands small island insularity, Routledge, London, New York. RUBIĆ, I. (1952.): Naši otoci na Jadranu, Izdanje Odbora za proslavu desetgodišnjice Mornarice, Split. STOŠIĆ, K. (1941.): Sela šibenskog kotara, Tiskara Kačić, Šibenik. STRAŽIČIĆ, N. (1997.): Prilog poznavanju ukupnog broja hrvatskih jadranskih otoka i broja naseljenih otoka među njima, Pomorski zbornik, br. 35, Rijeka, 219-240. STRAŽIČIĆ, N. (2001.): Svi hrvatski otoci, Hrvatska revija, god. 1 (obnovljeni tečaj), br. 3-4, Zagreb, 77-103. United Nations Convention on the Law of the Sea, http://www.un.org/Depts/los/convention_agreements/convention_overview_convention.htm, veljača 2006. WHITTOW, J. (1984.): Dictionary of Physical Geography, Pengiun Books, London.

Sl. 4. Panorama Trogira

svijet

hrvatska

zanimljivosti

Zagreb kao turistička destinacija Marijan Biruš

Hrvatska danas u Europi i svijetu ima imidž turističke

zemlje. U tome daleko najveću ulogu ima njezina obala, na koju otpada preko 90% turističkih kretanja. Međutim, turizam se sve brže razvija i u unutrašnjosti zemlje. To se ponajprije odnosi na grad Zagreb koji, vidljivo je i ,,golim okom’’, svake godine ima sve više turista.

geografija.hr offline 2005-2006.

index

U grad Zagreb dolazi mnogo

turista. Tvrdnja je to koju će izreći svaki prolaznik koji se između travnja i listopada zatekne na ulicama hrvatske metropole. Turistička kretanja u Zagrebu možemo pratiti pomoću podataka o broju dolazaka i noćenja. Iako razlog dolaska i ostanka u gradu nije samo turizam. Godine 2005. zabilježen je broj od 487.979 dolazaka i 921.908 noćenja. Posljednjih se godina taj broj povećavao. Primjerice, 2005. bio je za preko 10% veći nego 2004. godine. Broj dolazaka tada se povećao za 11%, a broj noćenja za 12%. U grad dolaze domaći i strani gosti, a kod stranih gostiju zabilježeno je veće povećanje nego kod domaćih, čiji je broj dolazaka u promatranom razdoblju čak malo i pao: Domaći

Strani

Ukupno

Dolasci

117

111

Noćenja

103

117

112

Tab. 1. Indeks dolazaka i noćenja domaćih i stranih gostiju u Zagrebu 2005. u odnosu na 2004. godinu (Izvor: Turistička zajednica Grada Zagreba) Turisti u Zagreb dolaze u skupinama i pojedinačno, u organizaciji turističke agencije ili u svojem vlastitom. Isto su tako zastupljeni osobni i javni promet te cestovni, željeznički i zračni. Dostupni statistički podaci ne pokazuju strukturu gostiju prema razlogu njihovog dolaska, pa o tome možemo govoriti samo aproksimativno. U Zagreb se dolazi iz više razloga. Dio gostiju u Zagreb dolazi samo radi toga da bi upoznalo taj grad, odnosno da bi u njemu potrošilo dio svojeg slobodnog vremena i slobodnih sredstava. Nakon turističkog boravka u Zagrebu oni se vraćaju kući. Budući da je Zagreb veliki prometni čvor, kroz njega prolazi ogroman broj turista kojima je odredište na hrvatskoj obali. Jedan dio njih zastat će na svom putovanju i upoznati glavni grad zemlje

u kojoj rado ljetuje. U tom kontekstu Zagreb je nezaobilazan i u kružnim putovanjima stranih turista koji na svojim putovanjima kroz Hrvatsku nastoje vidjeti ono najreprezentativnije za našu zemlju. Uz to, Zagreb je vrlo često i u programima ekskurzija hrvatskih učenika i studenata. Jedan od čimbenika dolaska u Zagreb je svakako taj što je on najsnažnije gospodarsko, odnosno poslovno središte Hrvatske pa je glavni razlog dijela gostiju poslovna aktivnost, a ne turizam. Međutim, kako je turizam ušao u gotovo sve pore zapadnoga društva, tako i poslovni čovjek u slobodno vrijeme pođe razgledati grad u koji je poslom došao, odnosno on je dijelom i turist. Osim gospodarstva, goste privuče određeni sportski, kulturni ili koji drugi događaj: međunarodni sportski susreti, koncerti svjetski poznatih izvođača ili atraktivne izložbe glasovitih umjetnika razlogom su dolaska brojnih stranih državljana u Zagreb.Turisti u Zagrebu najčešće upražnjavaju kulturno-povijesne sadržaje razgledavajući Gornji grad, Kaptol i Medvedgrad ili posjećujući pojedine atrakcije Donjega grada i ostatka Zagreba (parkove, muzeje, sportske terene, kulturne ustanove i dr.). Najviše dolazaka i noćenja u Zagrebu ostvaruje se u toplijem dijelu godine. Slika 1. prikazuje kretanje broja dolazaka domaćih i stranih gostiju po mjesecima tijekom 2005. godine. Broj dolazaka 50000 45000 40000 35000 30000 25000 20000 15000 10000 5000

II.

III. IV.

VI. VII. VIII. IX. X.

Domaći

XI. XII.

Gosti

Sl. 1. Dolasci domaćih i stranih gostiju u Zagreb 2005. (Izvor: Turistička zajednica Grada Zagreba)

geografija.hr offline 2005-2006.

Broj dolazaka domaćih gostiju ima male oscilacije tijekom godine. Minimum je u srpnju i kolovozu, jedinim mjesecima kada je zabilježen ispodprosječan broj. Za razliku od domaćih, strani gosti dolaze u različitom broju tijekom godine. Postoji pravilnost: od siječnja do kolovoza 2005. broj se stalno povećavao kada je zabilježen maksimum od 46.696 dolazaka. Rujan je ispred srpnja, a pad u drugom dijelu godine bio je brži nego porast u prvome dijelu.Vrlo slično kretanje ima i broj noćenja, koji je prikazan na slici 2.: Broj noćenja 8000 7000 6000 5000 4000 3000 2000 1000 0

II.

III. IV.

VI. VII. VIII. IX.

Domaći

XI. XII.

Gosti

Sl. 2. Noćenja domaćih i stranih gostiju u Zagrebu 2005. (Izvor: Turistička zajednica Grada Zagreba)

Kretanje broja noćenja domaćih gostiju i ovdje bilježi mala kolebanja, s iznimkom kolovoza koji je jedini znatno slabiji od prosjeka. Maksimum noćenja stranih gostiju nisu dva ljetna mjeseca srpanj i kolovoz, već rujan, kad je zabilježeno čak 80.107 noćenja (12% cijele godine). Kao i kod broja dolazaka, izdvaja se razdoblje od travnja do listopada što se poklapa s češćom pojavom ugodnog vremena. U tom sedmomjesečnom razdoblju ostvareno je čak 73% noćenja čitave 2005. godine. Najveće značenje za turizam Zagreba imaju strani gosti. Na njih otpada 70% noćenja. Broj noćenja stranih državljana po državama prikazuje slika 3.: najviše noćenja ostvarili su gosti iz Njemačke: 11%. Slijede ih gosti iz SAD-a, Italije Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Sve ostale zemlje sudjeluju s manje od 5% - prva je među njima Bosna i Hercegovina sa 4.9%, slijede Austrija, Srbija i Crna Gora,

Broj noćenja 0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

70000

Njemačka SAD Italija Francuska U. Kraljevstvo BIH Austrija Srbija i C.G. Španjolska Nizozemska Mađarska Kanada Švedska Slovenija Rusija Poljska Australija Japan Bugarska Izrael Ćeška Makedonija Belgija Švicarska Rumunjska Portugal Turska Finska Norveška Danska Slovačka Irska Grčka Ukrajina Litva Novi Zeland Letonija Estonija Island Luxemburg

Sl. 3. Noćenja stranih gostiju u Zagrebu 2005, po državama (Izvor: Turistička zajednica Grada Zagreba)

Nizozemska pa Mađarska. Od prvih jedanaest zemalja samo SAD nije europska država. Među njima su susjedne zemlje ili zemlje s velikim brojem stanovnika, također ne mnogo udaljene od Hrvatske. Nakon prvih jedanaest opet slijede bliske (Slovenija, Poljska) i emitivne zemlje s velikim brojem stanovnika (Rusija, Japan). Iznenađujuće je da je Češka tek na dvadeset i prvom mjestu, a Slovačka na trideset i prvom, iako u Hrvatsku iz tih zemalja dolazi mnogo turista, a ni gospodarske veze nisu zanemarive. Na začelju su male i udaljenije države poput Luksemburga, Islanda, Novog Zelanda, pribaltičkih zemalja ili one iz kojih u Hrvatsku ne dolazi mnogo turista iako su relativno blizu – Ukrajina zbog niskog standarda stanovništva i Grčka zbog nepostojanja navike odnosno potrebe odlaska u Hrvatsku.Uređenje pročelja na Kaptolu, na Gornjem i u Donjem gradu, gradnja modernih poslovnih zgrada i drugih objekata uz sve bogatiju turističku ponudu daju vjetar u jedra zagrebačkom turizmu. Tijekom godine održavaju se brojne zabavne, sportske i kulturne manifestacije najvišeg ranga, a nekima od njih nastoji se prebroditi manjak događanja u metropoli tijekom ljeta (Zagrebačko kulturno ljeto, Odmorko i dr.). Početkom 2006. postavljeni su cestovni i pješački putokazi koji uvelike olakšavaju kretanje po gradu. To se u prvom redu odnosi na cestovnu signalizaciju koja je dotad bila u nedopustivo lošem stanju. Studija Fakulteta prometnih znanosti sada je konačno grad učinila dostupnim gostima. Međutim, ukoliko Zagreb računa s prihodom od turizma, svakako će morati poraditi na radnom vremenu muzeja (koji su vikendom poslijepodne zatvoreni), na odgovarajućem ponašanju vlasnika kućnih ljubimaca, a ponajviše na današnjoj kugi grada – na grafitima (koji nisu poštedjeli ni maloprije pohvaljenu novopostavljenu prometnu signalizaciju). Na svemu ovome, a ponajviše na grafitima, trebat će poraditi ne samo gradska uprava, nego i sami Zagrepčani. Može se zaključiti da se broj turista u Zagrebu povećava i da najviše

turističkih kretanja ostvaruju strani gosti. To su uglavnom gosti koji ne moraju prijeći veliki put da bi došli do Zagreba i gosti iz mnogoljudnih europskih i ponekih izvaneuropskih zemalja. Broj dolazaka i noćenja domaćih gostiju znatno je manji od onoga stranih gostiju i ne pokazuje gotovo nikakva kolebanja tijekom godine (manji je u ljetnim mjesecima), dok su strani turisti daleko prisutniji, a krivulja dolazaka i noćenja nalik je paraboli: počevši od travnja prema kolovozu i rujnu dolasci i noćenja sve su brojnija, a nakon toga ih je sve manje s minimumom u siječnju. Zagreb osnovano očekuje još veća turistička kretanja od ovih. U tjednu prije Nove godine, primjerice, u gradu će boraviti preko 70 000 mladih koji će ovamo stići iz raznih europskih zemalja, u organizaciju molitvene zajednice iz Taizé-a u Francuskoj. Najveći dio njih doći će ovamo po prvi put i s pravom je nadati se da će to uvelike doprinijeti promidžbi grada. Približavanje Europskoj uniji te gospodarski i kulturni rast Hrvatske čimbenici su koji će Zagreb, uz atribute koje već ima, učiniti i značajnom turističkom destinacijom.

svijet

hrvatska

geografija.hr offline 2005-2006.

zanimljivosti

index

Tea Lončar

Kad kažem hrast, mislim na spačvanske šume... ...napisao je književnik

i šumar Josip Kozarac 1888 godine. Je li nam danas, 117 godina poslije, asocijacija na hrastove šume jednaka

Kozarčevoj ili pod Spačvom i dalje podrazumijevamo ono što je u ne tako davnoj prošlosti i bila: izoliran prostor izvan značajnijih prometnih pravaca i razvojnih planova?

Šuma, osobito ako je prirodnog

sastava, predstavlja danas biološki i ekološki kapital koji svakim danom dobiva sve više na vrijednosti. Veliku vrijednost imaju šume u riječnim dolinama koje su u Europi danas prava rijetkost. Prostori riječnih nizina već su stoljećima zauzeti naseljima, industrijom, prometom i poljodjelstvom jer su čovjeku bili vrlo zanimljivi, kako zbog plodnog tla, tako i zbog blizine rijeke. Šume koje su u zapadnoeuropskom prostoru stjecajem različitih okolnosti preostale uz rijeke redovito su malih površina. U njima je najveći udio komercijalnih vrsta drveća, dok su prirodne vrste odavno nestale.

Najveći šumski bazen hrasta lužnjaka u Hrvatskoj - Spačva, nalazi se u poriječju rijeka Spačve i Studve, u Vukovarsko – srijemskoj županiji, koja zauzima dijelove povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Površina mu u Hrvatskoj iznosi 39.789 ha, ali se širi spačvanski bazen prostire i na dijelu vojvođanskog Srijema i ima ukupnu površinu od 51.592,92 ha. Time predstavlja izuzetno velik pošumljeni prostor s dominantnom vrstom drveta – hrastom lužnjakom. O veličini i važnosti hrastovih šuma promatranog područja svjedoči podatak da se jedna petina svih lužnjakovih šuma u Hrvatskoj nalazi upravo u Spačvi.

O veličini šume Spačva dobiva se pravi dojam ako se njezina površina usporedi s poBiljni pokrov Hrvatske odlikuje se velikim vršinama drugih šumskih područja, primjerice bogatstvom i raznolikošću. Područja pod u parkovima prirode ili nacionalnim parkovima: šumom i šumskim zemljištem (oko 20.354 u parku prirode Lonjsko polje šumske povrkm2) zauzimaju 36% površine države, što ju, šine zauzimaju 36.000 ha, u parku prirode uz skandinavske zemlje, čini samim vrhom po Medvednica 14.550 ha, a u nacionalnom opsegu šumskih površina u Europi (tab.1.). parku Plitvička jezera 23.000 ha. U Europi Spačva spada među najveće Država Površina države Površina pod Udio šuma cjelovite hrastove šume. šumom u ukupnoj (km2) Tako je ona dva puta veća površini (%) (km2) od najveće hrastove šume Austrija 83859 31866 38% Fontainebleau (površine Belgija 30518 6408 21% 16.885 ha) u Francuskoj - hrastom najbogatijoj BIH 51129 24541 48% europskoj zemlji. Danska 43093 4740 11% Spačvanski prostor obuhvaFinska 338145 256990 76% ća dio prisavske holocene Francuska 543965 146870 27% naplavne bosutske nizine, Grčka 131957 26391 20% koja se postupno uzdiže na jugu prema Savi, a na sjeveHrvatska 56538 20353 36% ru prema Vukovarskom Irska 68895 3444 5% ravnjaku. Šume hrasta Italija 301227 66259 22% lužnjaka zauzimaju dolinski Madžarska 93033 16765 18% krajolik: nizine (nize) i Poljska 312683 84424 27% obodne terase (grede). Čitav prostor Spačve bogat je Ujedinjeno 244110 24411 10% podzemnom vodom, ali i Kraljevstvo značajnim dotokom površinTab. 1. Udio šuma u nekim europskim državama 1995. godine skih voda. Središnji i najduži

geografija.hr offline 2005-2006.

Sl. 2. Spačvanski šumski bazen (Klepac, 2000.) vodotok (duljine 40 km) je rijeka Spačva po kojoj je bazen i dobio ime.

Sl. 3. Rijeka Spačva (T. Lončar, 2004.) Poremećaji ekološke ravnoteže u Spačvi Voda je za hrast lužnjak dominantan ekološki čimbenik. To je vrlo osjetljiva vrsta drveta u odnosu prema vodi, a smeta mu previše kao i premalo vode.Vodotehničkim zahvatima kojima je osigurana obrana od poplava naselja i poljoprivrednih površina (izgradnjom nasipa na Savi

1932. god.), uskraćen je dovod vode šumskim kompleksima, što je u posljednjim desetljećima glavni čimbenik njegovog sušenja. Osim toga, na sušenje utječu i industrijalizacija, elementarne nepogode, te stalno prisutni štetnici - kukci. Na spačvanske šumske ekosustave u budućnosti će utjecati dva zahvata obuhvaćena prostornim planom Republike Hrvatske: kanal Dunav – Sava i autocesta Zagreb – Beograd. Kanal je projektiran na potezu od Vukovara do Šamca u dužini od 61,4 km u smjeru SI – JZ, a zasijecao bi duboko u teren i prekinuo tokove podzemnih voda koje teku usporedno sa Savom od zapada na istok i opskrbljuju spačvanske šume vodom. Kako je praktički nemoguće utvrditi tokove podzemnih voda i zbiljski utjecaj pada ili povišenja razina podzemnih voda, ne može se sa sigurnošću niti predvidjeti stanje voda u staništima spačvanskih šuma poslije izgradnje kanala. Takav je vodotehnički zahvat nepoželjan jer predstavlja prijetnju nizinskim šumama koje u području njegova nepovoljnoga utjecaja imaju znatno veću vrijednost od njega samoga. Posljedica svakog sličnog zahvata u ovom području bilo je sušenje šumskog drveća i to ponajprije hrasta lužnjaka kao gospodarski najvažnije vrste, koja ne podnosi zabarivanje niti nedostatak vode na staništu. U studiji o utjecaju kanala Dunav – Sava predložena je djelomična izgradnja kanala do luke Vukovar i prijevoz robe do Rijeke željeznicom. U proljeće 2004.god. počela je izgradnja posljednje dionice autoceste koridora 10, od Županje do Lipovca i granice sa Srbijom i Crnom Gorom, u dužini od 29,4 km, čiji se završetak predviđa do kolovoza 2006. god. Zbog proširenja postojeće dvosmjerne ceste kroz spačvanski bazen, posječeno je 30 m šume za tzv. sjeverni krak buduće autoceste i daljnjih 15 m šume za tzv. južni krak. Posječena drvna masa iznosi oko 30.000 m2, što je ukalkulirano u godišnji plan sječe poduzeća Hrvatske šume i ne predstavlja najveću poteškoću. Gradnja autoceste dovest će do presjecanja puteva prolaska divljači, čime nepovoljno utječe na šumske ekosustave pa

je u projekt izgradnje autoceste dodan i plan izgradnje paralelnih puteva za divljač u duljini od 10 km. Manju prijetnju predstavljaju hidromelioracijski zahvati koji se provode zbog unaprijeđenja poljodjelstva. Preduboki kanali uz rub šume

Sl. 4. Trasa buduće autoceste kroz spačvanski bazen (T. Lončar, 2004.) izazivaju sušenje šumskog staništa, a slijevanje vode iz njiva, zbog utjecaja pesticida i umjetnih gnojiva, može izazvati gubitak biljnih i životinjskih vrsta u šumskom ekosustavu. Razvoj šumskog gospodarstva i upotreba hrastovine Prva eksploatacija hrastovih šuma vezana je uz pojavu prvih naselja na ovom prostoru, koja su nastala u doba Rimskog Carstva. Osim pepeljarenja, prva uporaba šuma odnosi se na ogrjev, ispašu i žirenje te uporabu tehničkog i građevinskog drva za izradu naprava, alata, kuća i sl. Danas tome svjedoče primjerci autohtone arhitekture u Posavini, Podravini, Baranji i Srijemu. Prvo razdoblje bez organizirane sječe i prerade drveta trajat će sve do razvojačenja Vojne krajine, a razlog tome su stalne promjene vlasničkih odnosa nad spačvanskim šumama. Do prekretnice dolazi u 18. stoljeću, kada najvažnija djelatnost postaje izrada dužica za bačve. Hrastove su dužice bile osobito pogodne za čuvanje francuskih crnih vina, a uz to je i radna snaga u Hrvatskoj bila jeftina pa je hrastova dužica u vremenu prije otvaranja pilana bila najvažniji izvozni proizvod.

Sl. 5. Unutrašnjost mlina (T. Lončar, 2005.) Dužice su se najviše izvozile u Italiju, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku, gdje su se sastavljale u bačve. Proizvodnja francuske dužice starija je od njemačke, ali je potpuno nestala, dok se njemačka razvila usporedo s razvojem pivarstva i zadržana je, iako u manjoj mjeri, sve do danas. Cijepana dužica izvozi se Dravom i Dunavom do Regensburga te Savom do Siska, dalje Kupom do Karlovca i cestom do Senja. Gradnjom Lujzinske ceste (1803. – 1809.), kojom je Posavina povezana s morem, omogućeno je korištenje do tada očuvanih hrastovih šuma ovog prostora. U vremenu od 1861. do 1901. godine za francuske dužice posječeno je oko 17,2 milijuna m2 hrastovine. Dužica se uglavnom izvozila, ali je i u Slavoniji omogućila razvoj malih proizvođača, posebice proizvodnju bačava i čabrića za rakiju. Da je proizvodnja dužice jedan od simbola Spačve, svjedoče bungalovi u obliku bačvi u sklopu motela Lubanj na trasi buduće autoceste kroz spačvanski bazen.

Sl. 6. Smještajni kapaciteti u obliku bačvi na autocesti Zagreb – Lipovac (T. Lončar, 1998.) S vremenom je proizvodnja hrastove dužice bila nadopunjena izradom tesanih hrastovih pragova za izgradnju željezničkih pruga, za domaće i stane potrebe. Postoji funkcionalna veza između razvitka šumskog gospodarstva i željeznica u Hrvatskoj. Na to uostalom ukazuje i vremenska podudarnost njihove maksimalne ekspanzije: glavni period sječe bio je 1880.1900. godine, a gotovo cijela željeznička mreža izgrađena je u periodu 1878.-1912. Drvna prerađivačka privreda dosegla je najveći opseg na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada djeluje 18 pilana, a smještene su u samim šumama radi smanjenja troškova prijevoza. Kasnije se podizanje drvnoindustrijskih objekata usmjerava bliže ili u veće gradske centre (Vinkovce, Županju), u mjesta bliža mreži javnih komunikacija. Razvoj finalne prerade drva počinje relativno kasno, nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine. Drvna industrija u vremenu druge Jugoslavije nije slijedila logiku tržišta. Veliki finalni kapaciteti okreću se izvozu samo radi korištenja ekonomije obujma: svaki izvoz označavao je gubitak koji se nadoknađivao na zatvorenom domaćem tržištu, što je obilježeno velikim oscilacijama i teškoćama ove industrijske grane. Spačva u suvremenom razdoblju Analiza tržišta i tehničko-tehnološkog razvoja drvno-prerađivačke industrije u Europi od vremena prije Drugog svjetskog rata pa

sve do danas, uvjetuje način i proizvodnju drvnih proizvoda u šumarstvu u suvremenom razdoblju. Nedvojbeno je, da se od predratnog vremena do danas udio proizvoda bitno promijenio. U organiziranoj šumskoj proizvodnji u prošlosti je dominirala izrada ogrjevnog drva sa udjelom oko 86%, dok je udio tehničkog drva i svih ostalih proizvoda iznosio svega 14%. Danas je udio ogrjevnog drva upola manji i kreće se oko 45%. Osim prilagođavanja cijenama, zadatak šumarskog sektora je i prilagodba vrsta i količine proizvoda potražnji na svjetskom tržištu, ali i očuvanje okoliša i djelovanje u skladu s odrednicama održivog razvoja, što podrazumjeva očuvanje prirodnosti, potrajnoga gospodarenja i biološke raznolikosti šuma. Osamostaljenjem Hrvatske dolazi i do privatizacije drvne industrije. Dolazi do otvaranja većeg broja malih pilana, koje su daleko od toga da prerađuju šumske sirovine na najbolji način, dok interesa za finalnu preradu drva jedva da i ima.Drvna prerada se, uz poljoprivredu, ubraja danas u glavne privredne grane na koje se oslanja gospodarstvo Vukovarskosrijemske županije. O važnosti drvne industrije u županiji svjedoči podatak o vrijednosti izvoza drva i proizvoda od drva. Udio drva i proizvoda od drva zauzimao je 4,5% ukupnog izvoza Hrvatske (2003. god.), dok je udio istih proizvoda u ukupnom izvozu Vukovarskosrijemske županije veći i iznosi 11,7% (tab. 2).

Drvna je industrija i danas koncentrirana u dva vodeća centra, Vinkovcima i Županji, dok su tendencije prostorne disperzije još uvijek slabe. Tek poneko naselje u spačvanskom bazenu ima lokalni pogon (npr. pilana u Vrbanji), što je nedovoljno za brži industrijski razvoj i preobražaj prostora. Jedan od ograničavajućih čimbenika razvoja drvne industrije, lovnog turizma itd. su minirane površine. Oko 9% površine spačvanskog bazena je minirano u vrijeme Domovinskog rata, uglavnom rubni istočni, jugoistočni i južni dijelovi, koje je do danas nemoguće uvrstiti u godišnje planove gospodarenja šumama jer veći dio još uvijek nije razminiran (tab. 3).

Unatoč novim razvojnim planovima, koji kao imperativ postavljaju modernizaciju industrijskih pogona i prilagodbu zahtjevnom tržištu EU,zanimljivo je da Vukovarsko – srijemska županija u trgovini drvom kao sirovinom i poluprerađevinom ostvaruje suficit, a u trgovini namještajem deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni (vrijednost izvoza proizvedenog namještaja manja je od vrijednosti uvoza za oko 2,2 puta). Pozitivnih pomaka ipak ima, na što ukazuje podatak da se u posljednjih 15 godina broj drvnoindustrijskih poduzeća povećao i da se u njima ostvaruje rast prihoda, iako godišnji prihodi još uvijek nisu dosegli prijeratnu razinu od 20 milijuna USD i danas iznose 10 milijuna USD (tab. 4). Primjer uspješnog prilagođavanja zahtjevima suvremenog tržišta Područje Ukupan izvoz Drvo i proizvodi Udio drva i je Drvna industrija (USD) od drveta (USD) proizvoda od Spačva d.d., najveći drveta u ukupdrvoprerađivač županinom izvozu (%) je. U 45 godina svoga djelovanja, kapaciteti za RH 6,164,487,709 277,638,545 4,50% preradu drva prerađivali Vukovarsko- 88,177,578 10,349,416 11,70% su oko 160.000 m2 srijemska trupaca iz spačvanskih županija šuma i zapošljavali oko 3000 djelatnika (2001. Tab. 2. Udio drveta i proizvoda od drveta u izvozu Hrvatske i Vukgod.). Uvođenje novih ovarsko-srijemske županije 2003. godine tehnologija u vrijednosti

geografija.hr offline 2005-2006.

Šumarija

Gospodarska Minirana jedinica površina (ha)

Minirane površine u ukupnoj površini županije (%)

Gunja

Savski lugovi 886,19

58,0

164652

Dubovica

1435,00

99,8

74761

Narače

112,67

6,8

18691

Topolovac

757,31

21,8

200285

Lipovac

Drvna zaliha (m3)

tvrtkama i stolarskim obrtima u županiji, a najavljeno je proširenje proizvodnih pogona, upošljavanje novih radnika i daljnja orijentacija na izvoz koji čini 70% ukupnog prihoda. Najznačajnije tržište Spačve je Italija, zatim slijede Slovenija, Francuska, Španjolska i BiH.

Umjesto zaključka Spačvanski Otočke Otok 69,97 2,7 8995 bazen je najveća šume cjelovita šuma hrasta lužnjaka na nacionalStrošinci Debrinja 367,71 7,0 122597 nom teritoriju, što UKUPNO SP.BAZEN 3628,85 9,1 589981 dovoljno govori o prirodnim mogućTab. 3. Minirane površine u spačvanskom bazenu 2001. godine nostima njegovog 5 milijuna eura osiguralo je u posljednje dvije razvoja. Ako se tome doda tradicija racionalgodine kontinuiran rast prihoda od oko 10% ili nog gospodarenja ovim šumama te potencijal 160 milijuna kuna, iako je broj djelatnika smaza razvoj lovnog i izletničkog turizma, onda njen i danas iznosi 760. Razvojem novih načina promatrani prostor ima velike mogućnosti prerade i sušenja drveta, ovo je poduzeće afirmacije ne samo u nacionalnim, nego i potaklo daljnji razvoj finalne prerade i u ostalim europskim okvirima. Možda se u skoro vrijeme i mi složimo s Kozarčevom asocijacijom s početka teksta. Ako ne, nadajmo se Stanje/ 1989. 1993. 2003. da će nas prilagodba razvojnih planova Godine europskim trendovima i njihova provedba Prerada 160000 70000 100000 u prostoru spačvanskog bazena uvjeriti u trupaca (m3) istinitost slijedeće tvrdnje istog književBroj nika: 3882 2092 800 zaposlenih ”Sretan je onaj narod, koji zna cijeniti što je šuma.” Izvoz US $

20000000

Izvoz piljene građe (m3)

20000

10000000

12000

10000

Tab. 4. Drvnoprerađivačka djelatnost Vukovarsko-srijemske županije za period 1989.-2003.

Literatura 1. Klepac, D., 1996.: Stare šume hrasta lužnjaka i njihov doprinos razvoju Hrvatske, Hrast lužnjak u Hrvatskoj, (ur. D. Klepac), HAZU, Vinkovci-Zagreb, 13-27. 2. Klepac, D., 2000.: Najveća cjelo-

vita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj Spačva, HAZU, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima, Vinkovci. 3. Prpić, B., 2003.: Hidrološki sustav Spačve u odnosu na uspijevanje hrasta lužnjaka, Retrospektiva i perspektiva gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, (ur. D. Klepac, K. Čorkalo – Jemrić), HAZU, Zagreb-Vinkovci, 109-124. 4. Sić, M., 1974.: Uloga šumskog gospodarstva u društveno-gospodarskom razvoju bosutske nizine krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Simpozij 100 godina znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije, (ur. T. Varićak, M. Vidaković, D. Švagelj), JAZU, Zagreb, 467-475. 5. Drvna industrija Spačva d.d. Vinkovci, http://www.spacva.hr/index.htm Izvori za tablice Tab. 1. Atlas Europe, (ur. M. Klemenčić), Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 1997. Tab. 2. Izvještaj Uprave šuma Vinkovci sa stanjem 31. 12. 2003. godine, Uprava šuma Vinkovci, Odjel za uređivanje šuma, Vinkovci, 2004. Tab. 3. Izvještaj o miniranim površinama sa stanjem 2001. godine, Uprava šuma Vinkovci, Odjel za uređivanje šuma, Vinkovci, 2002. Tab. 4. Plan razvoja šumarstva Republike Hrvatske, Raščlamba stanja i prijedlozi rješenj, (ur. I. Tarnaj), Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Zagreb, 2001.

Sl. 7. Drvna industrija Spačva d.d. Vinkovci (http://www.spacva.hr/index.htm)

svijet

hrvatska

Neven Bočić

zanimljivosti

Voda u speleološkim objektima

geografija.hr offline 2005-2006.

index

Speleološkim objektom,

u širem smislu, smatramo sve prirodne podzemne šupljine. Međutim, kako su speleološki objekti dominantno vezani za područje krša i nastaju kao posljedica procesa okršavanja, u užem ih smislu smatramo kao podzemne šupljine u kršu (engl. karst caves ili common caves).

Kako

su speleološki objekti dio krškog reljefa proces njihova nastanka (speleogeneza) je sastavni dio nastanka i razvoja krša (okršavanja). Da bi došlo do procesa okršavanja, a pritom i speleogeneze, potrebno je nekoliko temeljnih uvjeta. To je postojanje lako topivih stijena (prevladavaju karbonati tj. vapnenci i dolomiti), njihova sekundarna poroznost zbog tektonskih i međuslojnih pukotina te postojanje dovoljne količine vode koja korozivno i erozivno djeluje na te stijene. Voda je dakle temeljni geomorfološki agens u nastanku speleoloških objekata, a pojavljuje se u njima ovisno o fazi njihova nastanka, klimi, režimu otjecanja, hidrogeološkoj funkciji te o mnogim drugim čimbenicima. Voda u podzemlju krša Istraživanjem vode u podzemlju krša ponajprije se bavi hidrogeologija. Na osnovu propusnosti i poroznosti stijena razlikuju se različiti hidrogeološki tipovi stijena. Stijenske formacije koje sadrže i provode vodu nazivaju se aquiferi ili vodonosnici. Za razliku od njih, nepropusne i slabo porozne stijene nazivaju se aquifuge ili zaustave tj. barijere. S obzirom na način pojave vodonosnici mogu biti zatvoreni, slobodni i viseći. Zatvoreni vodonosnici se nalaze između nepropusnih stijena, dok slobodni vodonosnici imaju nepropusnu podinu, ali slobodnu gornju plohu tzv. vodno lice. Viseći vodonosnici nastaju iznad glavne vode temeljnice kao posljedica visećih barijera. Prema prirodi šupljina koje se ispunjene vodom ili kojima se voda kreće vodonosnici se dijele na porozne (intergranularne), pukotinske i kanalske. Za krška područja od dominantnog su značaja pukotinski i kanalski vodonosnici. Od površine prema dubini, podzemlje krša se dijeli u nekoliko hidrografskih zona. Prozračna zona u kojoj voda samo djelomično ispunjava šupljine naziva se vadozna zona. Zona u kojoj

su šupljine potpuno ispunjene vodom naziva se freatska zona. Ploha ravnoteže između freatske i vadozne zone naziva se vodno lice. U kršu su izrazite fluktuacije razine vodnog lica pa se zona između maksimalne i minimalne razine vodnog lica naziva subfreatska zona. Vadozna i freatska zona dijele se u nekoliko podzona (tab. 1). 1 Unsaturated (vadose) zone / Prozračna (vadozna) zona 1a Soil / Tlo Subcutaneous (epikarst) zone / Subkutana (epikrška) zona 1c Free draining percolation zone / Zona slobodnog procjeđivanja 2 Intermittently saturated (epiphreatic or floodwater) zone / Povremeno saturirana zona (epifreats ka,subfreatska, poplavna) 3 Saturated (phreatic) zone / Saturirana (freatska) zona 3a Shallow phreatic zone / Plitka freatska zona 3b Deep phreatic (bathyphreatic) zone / Duboka (batifreatska) freatska zona 3c Stagnant phreatic zone / Stagnantna freatska zona 1b

Tab.1: Krške hidrografske zone. Prema Ford & Williams 1992. Gibanje vode u kršu karakterizira niz specifičnosti. Najveća specifičnost je u nerazmjeru količine padalina i veličine površinskog otjecanja tj. zbog otopivosti i sekundarne poroznosti

geografija.hr offline 2005-2006.

stijena dominira podzemno otjecanje. Daljnja specifičnost je otjecanje ispod razine mora. Dio te vode izbija kroz morem potopljene izvore – vrulje. Sljedeće specifičnost je postojanje hidrogeološke razvodnice dok topografska razvodnica nema značaj u određivanju pripadnosti vode određenim slivovima i porječjima. Voda u podzemlju topivih stijena kod različitih vodostaje teče u različitim smjerovima i može pripadati različitim porječjima i slivovima. Voda s površine u podzemlje krša dolazi na dva načina. Disperzno direktnim procjeđivanjem padalinske vode u podzemlje tj. infiltracijom i koncentrirano u vidu ponornica tj. poniranjem. Ponornice su vodeni tokovi formirani na površini koji zatim poniru u podzemlje krša gdje nastavljaju svoj tok. Ponornice se najčešće javljaju u uvjetima kontaktnog krša. Mjesta poniranja vodenog toka nazivaju se ponori. Vodeni tok se u podzemlju formira koncentracijom infiltrirane vode s površine. Mjesta gdje vodeni tok izlazi iz podzemlja na površinu nazivaju se vrela – izvori u kršu. Estavele su mjesta koja za visokih vodostaja imaju funkciju vrela, a za niskih vodostaja imaju funkciju ponora. Najčešće se nalaze u rubovima zavala polja u kršu.

Sl.1: Zatvoreni, slobodni i viseći vodonosnici. Prema Dunne & Leopold 1978., u Ford & Williams 1992.

estavele, vrulje, protočne i objekte bez hidrogeološke funkcije. Hidrogeološka funkcija speleološkog objekta može biti stalna (permanentna), periodična (sezonska) i povremena. U speleološki objekt voda može doći kroz ulaz u obliku vodenog toka formiranog na površini. Ove vodene tokove nazivamo ponornicama, a takvi speleološki objekti imaju funkciju ponora. Najčešće se nalaze na kontaktu propusnih i nepropusnih stijena. Jedna od najpoznatijih špilja ponora je Đulin ponor kod Ogulina u koji ponore rijeka Dobra, a čija duljina podzemnih kanala iznosi preko 16,5 km. Zbog hidrotehničkih zahvata Đulin ponor danas ima funkciju povremenog ponora. Speleološki objekti mogu imati i funkciju izvora poput izvora špilje Tounjčice u Tounju i jednog od izvora rijeke Cetine – izvora Glavaš kod Vrlike. U slučaju izvora Glavaš radi se o potpuno potopljenom speleološkom objektu.

Sl.2 Procjedna voda u kanalu speleološkog objekta. (Jama Mandelaja kod Oštarija, snimio N. Bočić) Pojava vode u speleološkim objektima U speleološke objekte voda dolazi na dva osnovna načina: procjeđivanjem ili kao formirani vodeni tok. Procjeđivanjem oborinske vode u kršu ona se cijedi vadoznom zonom kroz sustav pukotina različitog tipa. Ta se voda procjeđuje i kroz speleološke objekte (koji su ustvari prošireni dijelovi pukotinskog sustava) ili se od nje u podzemlju prvo formira vodeni tok koji onda u ulazi u neki speleološki objekt. Osim vodenog toka koji se je formirao u podzemlju od procijeđene oborinske vode, u speleološke objekte ulaze vodeni tokovi formirani na površini tj. ponornice. Procjeđivanje oborinske vode u kršu započinje na površini tijekom padanja kiše, kopnjenja snijega... te se voda pod utjecajem gravitacije nastavlja gibati vadoznom zonom. U pokrivenom kršu voda se prvo procjeđuje kroz tlo gdje se obogaćuje otopljenim CO2 što

pospješuje daljnje korozivno djelovanje vode u podzemlju. Procjedna se voda u speleološkim objektima može pojaviti u obliku kapi (kapanje), tečenjem po stijeni poput tankog filma (slijevanje) i tečenjem u mlazovima (curenje). Sakupljanjem procjedne vode u vadoznoj zoni formiraju se podzemni vodeni tokovi. Između procjedne vode i vodenih tokova u podzemlju najveća su razlike u nagibu (procjedna voda ima pretežito vertikalan smjer gibanja, dok su vodeni tokovi različitih, ali uglavnom blažih nagiba), u protoku vode (podzemni vodeni tokovi u kršu mogu imati vrlo velike protoke) te morfološkom djelovanju (npr. kod vodenih tokova se povećava udio erozije u denudacijskim procesima i udio taloženja klastičnih naslaga u akumulacijskim procesima). U speleološkim objektima procjedna se voda može skupljati u lokve i jezera koja nisu protočna. Takvi objekti nemaju hidrogeološku funkciju, ali mogu sadržavati veće ili manje količine stajaće vode. Prema hidrogeološkoj funkciji speleološke objekte dijelimo na ponore, izvore (vrela),

Sl.3: Speleološki objekt (špilja) s funkcijom ponora. (Đulin ponor kod Ogulina, snimio N. Bočić)

Speleološki objekti se prema položaju u odnosu na hidrografske zone podzemne vode mogu podijeliti na vadozne, subfreatske (u razini vode temeljnice) i freatske. U vadoznoj zoni, zbog dominantno vertikalno usmjerene cirkulacije vode, nastaju vertikalni ili strmi speleološki objekti tj. jame. Ako je zbog hidrogeoloških uvjeta kretanje vode usmjereno više lateralno onda je više izražena dubinska erozija. Tako su špilje ili njihovi dijelovi nastali u vadoznoj zoni specifične morfologije izražene u vertikalno izduženim poprečnim

Sl.4: Speleološki objekt (jama) s funkcijom izvora. (Vrelo Cetine - Glavaš, snimio N. Bočić) Neki speleološki objekti mogu također imati i funkciju estavele. To znači da su u jednom dijelu godine u funkciji ponora, a u drugom dijelu godine u funkciji izvora. Kao primjere speleoloških objekata s funkcijom estavele možemo navesti špilju Blata kod Ličke Jesenice dužine 405 m. Speleološki objekti s funkcijom izvora (vrela) koji su tijekom postglacijalnog razdoblja potopljeni zbog glacioeustatičkog izdizanja morske razine postali su speleološki objekti s funkcijom vrulje – morem potopljenog izvora. Vrulje su česta pojava uz istočnu obalu Jadranskog mora, posebno u Velebitskom kanalu i Podbiokovlju. Vrulje često imaju jamski tip podzemnog prostora. U oko 17% speleoloških objekata u Hrvatskoj se pojavljuje vodeni tok u njihovoj unutrašnjosti. Ti objekti su nastali negdje duž

podzemnog vodenog toka, ali im je sam ulaz bez hidrogeološke funkcije. Voda u takve objekte može doći kroz potopljene kanale, tzv. sifone kao već formirani vodeni tok ili vodeni tok može nastati u samom objektu skupljanjem procjedne i nakapne vode. Voda iz takvih objekata otječe u potopljene dijelove podzemnog sustava kroz sifone ili kroz zarušene dijelove speleoloških objekata. Primjeri protočnih objekata u Hrvatskoj su jama Mandelaja kod Oštarije, Tamnica kod Generalskog stola, Rokina bezdana kod Jezerana, Crveno jezero kod Imotskog itd.. Zbog napredovanja procesa okršavanja u dubinu te neotektonskog izdizanja pojedinih blokova speleološki objekti gube svoju hidrogeološku funkciju. U takvim objektima najčešće dolazi do pojačanog taloženja sigastih tvorevina.

geografija.hr offline 2005-2006.

Sl.5: Speleološki objekt (jama) s funkcijom protočnog objekta. (Rokina bezdana kod Jezerana, snimio N. Bočić)

Gospodarsko značenje vode u speleološkim objektima Život ljudi u području hrvatskog krša je znatno otežan zbog pomanjkanja vode na površini. Bezvodica na kršu je iskonska prepreka u njegovoj valorizaciji, stoga se trebalo okrenuti iskorištavanju vode iz podzemlja pa tako i iz speleoloških objekata. Gospodarsko značenje vode u speleološkim objektima Hrvatske može biti mnogostruko, ali najizraženije je njeno vodoopskrbno, hidroenergetsko i turističko značenje. Mnoge izvor špilje u Hrvatskoj su kaptirane za vodoopskrbu obližnjih naselja. Snaga vode koja izvire iz speleoloških objekata također se može iskoristiti pri hidroenergetskim zahvatima. Nažalost, turistička valorizacija speleoloških objekata Hrvatske je još uvijek na vrlo niskoj razini. Voda kao estetski čimbenik je iskorištena u samo jednoj špilji - Modroj špilji na otoku Biševu.

Sl.6: Speleološki objekt (špilja) s funkcijom protočnog objekta. (Jama Mandelaja kod Oštarija, snimio N. Bočić)

Sl.7: Speleološki objekt (jama) bez hidrogeološke funkcije, ali s jezerom procjedne vode. (Jama Munižaba na Crnopcu, snimio Ž. Baćurin)

• Godine 1940. 58% zaposlenih crnkinja radile su kao sluškinje. Danas ih ima samo 1%.The Economist, 4. kolovoza 2005. • Od 1946. do 1978. Južna Koreja primala je gotovo jednaku količinu američke pomoći kao Afrika. New Yorker, 25. srpnja 2005. • Nakon terorističkih napada 7. srpnja 2005. broj putnika u londonskoj podzemnoj željeznici smanjio se za 15% radnim danom i 30% vikendom. Broj putnika u autobusima ostao je gotovo isti. The Guardian, 4. kolovoza 2005. • U prosjeku, kod Amerikanaca je više od četiri puta veća vjerojatnost da će se preseliti u jednoj godini, nego kod Japanaca. Slate, 18. srpnja 2005.

presjecima. Takve podzemne kanale nazivamo kanjonima. Za razliku od njih, špiljski kanali nastali u freatskoj zoni najviše su pod utjecajem korozije koja djeluje na sve strane kanala. Poprečni presjeci takvih kanala imaju zaobljene kružne ili elipsaste ocrte. Zbog velike dinamike u podzemlju krša koja je posljedica procesa okršavanja, tektonskih pokreta te promjenama klimatskih uvjeta hidrografske zone nisu stalne nego se mijenjaju. Zbog toga se speleološki objekti mogu razvijati u promijenjenim uvjetima pa možemo govoriti o fazama, a ne o zonama (vadozna, subfreatska i freatska faza). Promjena uvjeta tj. faza ima i svoje posljedice u morfologiji speleoloških objekta.

svijet

hrvatska

zanimljivosti

index

Ana Rimanić

Park prirode Blidinje – skijaška destinacija Bosne i Hercegovine Park prirode Blidinje osnovan je 30. travnja 1995. godine. Smjestio se u središnjem dijelu visokih planina Bosne i Hercegovine, na površini od 364 km2 na prostoru tri općine: Posušje, Tomislavgrad i Jablanica.

geografija.hr offline 2005-2006.

Središnjim dijelom parka domini-

ra Dugo polje s Blidinjskim jezerom koje se smjestilo u jugoistočkom dijelu parka. Zapadnu granicu parka čini Vran planina, na jugoistoku su rijeka Neretva i planina Čvrsnica, a na sjeveroistoku Doljanka. Geološki, park karakteriziraju naslage nastale u sedimentacijskom sustavu mezozojske karbonatne platforme prije 180 milijuna godina. U geomorfološkom pogledu mogu se izdvojiti četiri regije: planinski masiv Čvrsnice (2 228 m), planinski masiv Vrana (2 074 m), gorski hrbat zapadne Čabulje i udolina Dugog polja. Park se smjestio na svega dva sata vožnje od Jadranskog mora. Do parka je moguće doći iz pravca Rame, Jablanice, Tomislavgrada ili Posušja.

čovjek koji je uništio velik dio šumskog pokrova i zatrpao velik broj ponora. Prema dokumentima župnog ureda župe Poklečani jezero je nastalo uslijed antropogene intervencije stočara koji nisu imali dovoljno vode za napajanje stoke. Kako bi sačuvali vodu koja se gubila u ponorima oni su ih zatvorili granama i ilovačom. Voda koja tako nije mogla pronaći svoj put prema unutrašnjosti oblikovala je jezero. U svibnju 1940. voda je pronašla put do ponora, ali je on ponovno zatvoren. Prema nekim autorima jezero je glacijalnog podrijetla.

kada je u funkciji športsko-rekreacijski centar Risovac koji se smjestio na nadmorskoj visini od 1 250 metara. Samo skijalište nalazi se na nadmorskoj visini od 2 228 metara u podnožju planina Vran i Čvrsnica. Iako u funkciji tek nekoliko godina, skijalište je dobro uređeno i posjetitelji mogu koristiti ski lift dužine 575 metara, novi četverosjed kapaciteta 1 600 skijaša te dječji lift kapaciteta 560 djece na sat. Trenutno se planira daljnje uređenje skijališta te izgradnja žičare do nadmorske visine cca. 3 500 metara. Cijena dnevne karte je 80 kn, a oprema se može iznajmiti za dodatnih 80 kn što je u usporedbi sa skijaškim destinacijama u Italiji, Francuskoj ili Švicarskoj puno jeftinije.

Sl. 2. Blidinjsko jezero (fotografirao Enco Luppi, 2005.)

Sl. 1. Park prirode Blidinje, planina Čvrsnica (fotografirala A. Rimanić, 2006.) Najznačajnija hidrografska pojava na prostoru parka je Blidinjsko jezero. Nastalo je u zavali između planiniskih masiva Čvrsnice i Vrana u manjem konkavnom udubljenju s karakteristikama krške uvale. Površina jezera varira od 2,5 do 6 km2, dok prosječna dubina iznosi oko 1,9 m. Tijekom aridnih godina jezero gotovo presuši. Kako bi se smanjilo otjecanje vode iz jezera potrebno je nastaviti nedovršene projekte zatvaranja propusnih zona. Osim padalinama, kišom i snijegom, jezero se prihranjuje bujičnim tokovima s Vran planine, Dugog polja i Čvrsnice. Važnu ulogu u oblikovanju današnjeg izgleda reljefa imao je

Park karakteriziraju dva tipa klime. Niži i južno eksponirani dijelovi planina Čvrnice, Plasa, Čabulje i Vrana imaju mediteransku klimu. Dolinom Neretve i njezinim desnim pritocima mediteranska klima prodire do Jablanice i dublje u unutrašnjost. Sjeverne padine planina i viši nadmorski dijelovi pod utjecajem su kontinentalne klime. S porastom nadmorske visine dolazi do pada temperatura i duljeg zadržavanja sniježnog pokrivača. Zime su duge i hladne s puno snijega koji pada od listopada do svibnja što posebno pogoduje razvoju zimskog turizma. Prosječna količina padalina je 1 590 mm godišnje od čega najveći dio čini snijeg. Posljednjih deset godina na prostoru Blidinjske visoravni izgrađen je velik broj stambenih objekata. Najvećim dijelom to su vikendice koje njihovi vlasnici koriste tijekom zime

geografija.hr offline 2005-2006.

Sl. 3. Pogled na dječji lift i Blidinjsku visoravan (fotografirala A. Rimanić, 2006.) Takvi planovi utjecali su na cijenu zemljišta koja je tijekom posljednjeg desetljeća porasla s 2,5 €/m2 na 40 €/m2. Da bi se prekinuo trend nekontrolirane izgradnje potrebno je donijeti urbanistički plan kojim bi se regulirala situacija na terenu. Do sada je jedino općina Posušje donijela odluku o zabrani daljnje gradnje do donošenja urbanističkog plana. Činjenica da je prostor Blidinja podijeljen između 3 općine stvara dodatne poteškoće prilikom donošenja zakonske regulative. Velik broj vikendica u vlasništvu je stanovnika Republike Hrvatske, posebno iz Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije od kojih se Blidinje nalazi svega dva sata vožnje. Položaj i

niske cijene privukle su ih da izgrade vikendice koje najvećim dijelom koriste isključivo tijekom zimske sezone kada je u funkciji obližnje skijalište. Tijekom zimskih mjeseci velik problem svima koji se odluče na posjet Parku prirode Blidinje predstavlja neadekvatna cestovna infrastruktura. Problem djelomično rješava zimska služba koja redovito čisti prometnice uz obveznu uporabu zimske opreme. Iako u planu trasa do skijališta još uvijek nije u potpunosti asfaltirana tako da se bilo iz pravca Posušja ili Jablanice veći dio puta vozi makadamom.

Sl. 4. Neadekvatna cestovna infrastruktura (fotografirala A. Rimanić, 2006.)

kanjonu rijeke Grabovice. Naziv je dobio po djevojci Divi Luke Grabovca iz Rame koju je zaprosio kupreški beg. Diva bježi, ali ju beg ubrzo pronalazi i prema legendi ubija. I danas je velik broj onih koji hodočaste na njezin grob. Na prostoru parka svega su dva naselja, Risovac i dijelom Svinjača, koja su nastanjena tijekom cijele godine. Osnovna značajka Blidinja jest depopulacija ruralnih prostora. Elekrtifikacija, uvođenje telefona, poboljšanje prometne infrastrukture, daljnja izgradnja skijališta, poboljšanje postojeće turističke ponude, vraćanje starim zanatima, poticanje ekološke poljoprivrede, samo su neki od preduvjeta koje

• Siromašne regije u Francuskoj dobivaju više novca iz fondova Europske Unije od siromašnih regija u Poljskoj. Financial Times, 14. lipnja 2005. • Do 15. godine života samo polovica američke djece živi s oba biološka roditelja, u Švedskoj, Njemačkoj i Francuskoj oko dvije trećine, a u Španjolskoj i Italiji 90% djece. American Prospect, lipanj 2005. • U Kini ima više ljudi koji se zovu Chang nego što Njemačka ima stanovnika. Stephen Green, HSBC • Jedan od 3 400 Amerikanaca oponaša Elvisa. Financial Times, 7. lipnja 2005.

Posebna turistička zanimljivost Parka prirode je Hajdučka republika Mijata Tomića na čelu koje je Vinko Vukoja Lastvić, ujedno vlasnik najvećeg ugostiteljskog objekta u Parku, Hajdučke vrleti. Datum osnivanja Republike je 29. lipnja 2002. Prema usmenoj predaji ili iz brojnih zapisanih pjesama Mijat Tomić rođen je u sjeverozapadnoj Hercegovini, u duvanjskom selu Brišnik. Danas selo Brišnik pripada općini Duvno, a u Mijatovo doba nalazilo se u sklopu Hercegovačkog sandžaka i pripadalo je Imotskom kadiluku. Osim skijališta i Hajdučke republike Mijata Tomića turisti mogu posjetiti i botaničko-zoološki rezervat Masna luka gdje se nalazi nekoliko izvora čiste planinske vode koje karakterizira raznovrsna flora i fauna. U rezervatu živi i fratar Petar Krasić koji je potaknuo osnivanje parka. Još je jedan rezervat unutar granica parka – Diva Grabovica, smješten u

je potrebno ostvariti kako bi se stanovništvo na ove prostore vratilo u većem broju. Proglašenje Parka prirode Blidinje i izgradnja skijališta dali su potreban impuls bržem razvoju ovog kraja. Osim zimskog turizma koji privlači najveći broj turista, stanovnici ovog kraja sve više pažnje posvjećuju mogućnostima ljetnog turizma zasnovanog na klimatskim pogodnostima i prirodnim ljepotama ovog kraja koji Vas jednako privlači u svim godišnjim dobima. Literatura 1. Prvi međunarodni znanstveni simpozij -Blidinje 2005., zbornik radova, Park prirode Blidinje, 2005., pp. 552 2. http://www.dalmacijaski.com/ 3. http://www.tel.net.ba/blidinje/

• U ovoj godini britanska televizija prikazuje 176 reality showova. Observer “Review,” 17. travnja 2005. • Broj stanovnika Rusije godišnje se smanji za jedan milijun. Claremont Institute • Od 1945. prosječna visina Japanaca povećala se za gotovo 13 cm. TLS, 25. veljače 2005. • U europskim okvirima, kineska populacija najbrojnija je u Londonu. The Times, 14. veljače 2005. • Prosječna tjedna plaća bijelkinje u Britaniji 2002. godine bila je 180 £, žene afričkog podrijetla 199 £, žene karipskog podrijetla 210 £, a žena podrijetlom iz Pakistana i Bangladeša 140 £. The Times, 20. veljače 2005.

svijet

hrvatska

Povodom stupanja dr. sc. Milana

Orožena Adamiča, istaknutog slovenskoga geografa, na dužnost veleposlanika Slovenije u Hrvatskoj čitateljima Geografije.hr donosimo intervju u kojemu smo s gospodinom veleposlanikom razgovarali o njegovoj dosadašnjoj

zanimljivosti

index

geografskoj karijeri, ulozi geografije u slovenskom društvu i školskom sustavu, promjenama koje je Slovenija osjetila tokom dvogodišnjeg iskustva punopravnog članstvu Europskoj uniji, ulozi geografa u procesu pristupnih pregovora EU i Slovenije te eventualnoj šansi da kao geograf pridonese boljim odnosima dviju država.

Intervju s istaknutim slovenskim geografom,

dr. sc. Milanom Oroženom Adamičem, slovenskim veleposlanikom u Hrvatskoj 36

geografija.hr offline 2005-2006.

Razgovor vodili: Vuk Tvrtko Opačić i Vedran Prelogović 37

Poštovani gospodine Orožen

Adamiču, ovim putem želimo Vam čestitati na Vašem stupanju na časnu dužnost veleposlanika Republike Slovenije u Hrvatskoj. Iznimno nam je drago da je jedan geograf dobio priliku na tako visokoj dužnosti predstavljati svoju zemlju, što nama hrvatskim geografima budi nadu da će i kod nas geografija biti bolje prepoznata i pozicionirana u hrvatskom društvu. Možete li nam nešto reći o sebi i svojoj geografskoj i diplomatskoj karijeri? Budući da je ovaj intervju namijenjen čitalačkoj publici internetske stranice geografskog sadržaja, prvo bih rekao nešto o sebi i svojoj geografskoj karijeri. Naime, moja sadašnja diplomatska dužnost nije plod dugogodišnje diplomatske karijere na nižim dužnostima, nego mi je dosadašnji rad u geografiji prvenstveno na Geografskom institutu Antona Melika, kao dijelu Znanstvenoistraživačkog centra Slovenske Akademije Znanosti i Umjetnosti omogućio obavljanje časne dužnosti veleposlanika Republike Slovenije u Hrvatskoj. Moja geografska karijera započela je nakon što sam 1971. diplomirao geografiju i biologiju na Sveučilištu u Ljubljani. Potom sam se zaposlio na Urbanističkom institutu u Ljubljani, a od 1974. radim na Geografskom institutu SAZU-a (danas Geografski institut Antona Melika).

Moje daljnje znanstveno usavršavanje nastavljeno je obranom magistarskog rada (1979.) te doktorske disertacije Ogroženost Slovenske zemlje po naravnih nesrečah (Ugroženost Slovenije od prirodnih nepogoda) na Geografskom odsjeku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. Znanstveno sam se usavršavao i u inozemstvu kroz nekoliko studijskih boravaka na sveučilištima u SAD-u (Illinois, Iowa i Colorado). Osim rada na Institutu, predajem i na novoosnovanom Sveučilištu u Kopru. U znanstvenom radu prvenstveno se bavim geografskim aspektom prirodnih nepogoda, digitalnom kartografijom te problematikom geografskog nazivlja. Budući da sam uredio više kartografskih izdanja digitalna kartografija predstavlja mi važnu odrednicu i u praktičnom geografskom radu. Diplomatska karijera znatno mi je siromašnija od geografske. Naime, prije prihvaćanja dužnosti slovenskog veleposlanika u Hrvatskoj, što mi je prvo veleposlaničko iskustvo, obavljao sam neke poslove za Vladu Republike Slovenije pri UN. Djelomično smo upoznati s Vašim radom na Geografskom institutu Antona Melika, osobito u izradi atlasa. Možete li nam ukratko predstaviti izdanje Nacionalnog Atlasa Slovenije? Nacionalni atlas Slovenije ustvari je zbirka tematskih geografskih karata te se po tome razlikuje od «klasičnih» atlasa koji objedinjuju opće geografske karte.

Sl. 1. Dr. sc. Milan Orožen Adamič, slovenski veleposlanik u Hrvatskoj, u svojem

Sl. 2. Nacionalni atlas Slovenije

geografija.hr offline 2005-2006.

Na tematskim kartama prikazani su različiti fizičko-geografski i društveno-geografski sadržaji za prostor Slovenije. Koncepcija atlasa je klasična što podrazumijeva slijed karata od fizičko-geografskih (reljef, klima, hidrografija…), preko društveno-geografskih (stanovništva, naselja, gospodarstvo) do tzv. kompilacijskih karata na kojima je prikazana društvena valorizacija prirodne osnove.

Sl. 3. Reljef Slovenije - jedna od karata iz Nacionalnog atlasa Slovenije Projekt Nacionalnog atlasa Slovenije započet je još 1960-ih, ali zbog tehničkih ograničenja nije ga bilo moguće završiti. Tek poslije osamostaljenja Slovenije, paralelno s razvojem dostupne digitalne kartografske tehnologije, projekt je nastavljen pa je 1998. objavljen «Geografski atlas Slovenije» na slovenskom jeziku, a 2001. izdan je kao «Nacionalni atlas Slovenije» na slovenskom i engleskom jeziku. Jeste li kao geograf zadovoljni ulogom geografije u slovenskom društvu, znanosti i obrazovnom sustavu? Je li se pristupanje EU odrazilo na položaj geografije u Sloveniji i kako? Načelno sam zadovoljan, premda postoje i određeni problemi proizašli iz usklađivanja nastavnih programa na svim obrazovnim razinama sa standardima Europske unije.

Budući da je i Hrvatska potpisnica Bolonjske deklaracije, sigurno su Vam poznate prednosti i problemi koji iz toga proizlaze. Bolonjska deklaracija, kad u potpunosti zaživi, omogućit će još intenzivniju suradnju u akademskoj zajednici koja podrazumijeva širu razmjenu studenata i profesora, kao i veću mogućnost stipendiranja mladih istraživača (studenata poslijediplomskih i postdoktorskih studija) širom Europe. Time se ostvaruje toliko potreban transfer znanja koji pridonosi većoj internacionalizaciji nastavnog i istraživačkog rada.

Međutim «Bologna» pokazuje i neke nepovoljnosti kada je riječ o položaju i ulozi geografije u školskim sustavima malih zemalja. Proces rasterećenja nastavnih programa u osnovnim i srednjim školama prisutan je u mnogim europskim zemljama pa se time nažalost često smanjuje satnica geografije, kao jednog općeg nastavnog predmeta. Možda je u velikim zemljama, npr. Njemačkoj, to i opravdano jer su jače orijentirani na sebe kao kontinentalnu političku i gospodarsku silu. Ali s druge strane male zemlje, kakve su

Hrvatska i Slovenija moraju bolje poznavati geografske činjenice o sebi i o drugim zemljama kako bi bolje prepoznali svoj politički, gospodarski i kulturni položaj unutar ujedinjene Europe. Dakle, prilikom izrade unificiranih nastavnih programa u Europskoj uniji trebalo bi se s jedne strane poštivati načelo jednoobraznosti koje omogućuje komparaciju nastavnih programa i ekvivalentnost stečenih titula, a s druge prepoznati i specifičnosti malih naroda čija je potreba za geografskim znanjima, prema

Sl. 4. I Sveučilište u Ljubljani suočeno je s prilagodbama visokoga školstva sukladno Bolonjskom procesu

mojem mišljenju, veća. Iako je navedena dva načela teško pomiriti, nadam se pozitivnom ishodu za daljnji razvoj geografije u malim državama. Slovenija je od 2004. članica EU, a Hrvatska je još uvijek u fazi pristupnih pregovora o punopravnom članstvu. Koje su, po Vašem mišljenju, najveće prednosti, a koji nedostaci iz slovenskog iskustva dosadašnjeg članstva u Uniji? Iako su prije ulaska Slovenije u Europsku uniju postojale određene bojazni – npr. strah od smanjenja nacionalnog suvereniteta, strah od dolaska prevelikog broja stranih radnika, strah od kupnje nekretnina i zemljišta – one se nisu obistinile, tako da mogu konstatirati da je Slovenija ulaskom u Uniju znatno profitirala. Naravno, tek dvije godine prekratak je period za podrobnije ocjene, ali mišljenja sam da su građani zadovoljni našim članstvom u Europskoj uniji, iako su promjene koje su nastupile teško uočljive u svakodnevnom životu i društvu.

Sl. 5. Nakon ulaska u Europsku uniju najpozitivnije pomake Slovenija bilježi na gospodarskom planu Kao najpozitivnije pomake istaknuo bih pomake na gospodarskom planu. Naime, moram reći da je slovensko gospodarstvo u Uniju ušlo dobro pripremljeno što je rezultat relativno kvalitetnog modela privatizacije koji je u periodu tranzicije uspio zadržati glavninu najvažnijih gospodarskih subjekata u domaćem vlasništvu istodobno poboljšavajući njihovu konkurentnost. Upravo stoga i prije ulaska u Uniju postojala je jaka trgovinska razmjena (jak izvoz), kako sa članicama EU, tako i s ostalim tranzicijskim zemljama (nekadašnja CEFTA, ali i zemlje bivše Jugoslavije) što je dovelo do

konkurentnosti i standardizacije proizvodnje. Ulaskom u Europsku uniju trgovinska razmjena još je i povećana. Osim toga, Slovenija je u okviru namjenskih projekata iz Bruxellesa 2005. godine dobila više sredstava (68-70 milijuna eura), nego što je dala (oko 60 milijuna eura). Članstvom u Europskoj Uniji Slovenija je postala aktivan sudionik u kreiranju europske politike čime joj je i međunarodni ugled porastao. Spomenuo bih i intenziviranje znanstvene suradnje o kojoj sam detaljnije govorio u trećem pitanju. Istaknuo bih i dva velika izazova koji stoje pred Slovenijom u narednom razdoblju (2007.), a to su uvođenje eura te uspostava schengenske granice na granici s Hrvatskom. Nažalost svjesni smo činjenice da hrvatski geografi nemaju primjerenu ulogu u procesu pregovora o punopravnom članstvu u EU. Koju su ulogu imali i na kojim konkretnim poslovima i pitanjima u procesu pristupnih pregovora sudjelovali slovenski geografi? Prvo bih istaknuo činjenicu da su teret pristupnih pregovora iznijeli stručnjaci iz različitih struka, tako da geografske institucije (Geografski odsjeci na Sveučilištima u Ljubljani, Mariboru i Kopru, Geografski institut Antona Melika pri SAZU) nisu bile izravno involvirane u pregovaračke procese, nego su u njima geografi sudjelovali kao stručnjaci za pojedinačna pitanja. Poseban obol geografi su dali u pitanjima vezanima za pogranična područja i regionalizaciju. Naime i prije ulaska u EU Slovenija je aktivno surađivala s Italijom i Austrijom u okviru Interreg projekata. Ipak držim da je najizraženija uloga geografa bila na područjima koja su zadirala u prostornu problematiku (npr. regionalizacija, okoliš). Usprkos svemu, slovenski geografi smatraju da je njihova uloga u tako zahtjevnom procesu bila premala, dok neki stručnjaci iz drugih struka drže da su geografi bili i više, nego solidno zastupljeni. Može li, po Vašem mišljenju, jače involviranje geografije kao struke pridonijeti

geografija.hr offline 2005-2006.

rješavanju svima nama poznatih problema koji opterećuju odnose dviju država? Na koji način Vam geografija koristi u obavljanju Vaših svakodnevnih poslova? Rad na Nacionalnom atlasu Slovenije, kao i na ostalim atlasima Slovenije, doprinio je širenju spoznaja o vlastitoj domovini, ali je i pridonio shvaćanju problema koji se pojavljuju i u susjednim državama. Upravo iz ovoga primjera može se razabrati važna uloga geografije u sagledavanju objektivne stvarnosti i boljem razumijevanju susjeda. Naime, geografija nam daje širinu, sveobuhvatan pogled na život, prostor, društvo, regiju, okoliš, što je iznimno važno u stvaranju dobrosusjedskih odnosa. Čini mi se da se u međusobnim odnosima dviju država previše zamaramo sitnim problemima, detaljima od kojih se ne vidi cjelina kojoj treba težiti.

Sl. 6. Dr. sc. Orožen Adamič: “Geografija nam daje širinu, sveobuhvatan pogled na život, prostor, društvo, regiju, okoliš, što je iznimno važno u stvaranju dobrosusjedskih odnosa” Upravo je cilj moga mandata pokušati usredotočiti službenu politiku obiju država na sagledavanje cjeline, a ne samo detalja. Naime i Hrvatska i Slovenija su, u europskim okvirima, male zemlje te smatram da moraju svoje međusobne probleme rješavati nakon što postanu svjesne svoje uloge u širem, europskom kontekstu. A smatram da baš geografija može pripomoći formiranju takvog ozračja, budući da svijet promatra realnim pogledom. Gospodine Orožen Adamiču, najiskrenije se zahvaljujemo na ovom razgovoru kojim ste potvrdili tradicionalno dobre odnose slovenskih i hrvatskih geografa i od srca Vam želimo uspješan mandat u Hrvatskoj na obostrano zadovoljstvo.

Pitajte geografa Gdje se nalazi vodopad Angel i koliko je visok? Vodopad Angel (španjolski salto Ángel) nalazi se na jugoistoku Venezuele, na rijeci Rio Churún. Visok je 979 m; najviši na svijetu. Otkrio ga je 1935. američki pustolov James C. Angel, po kojem je i dobio ime. Koliko industrijskih regija postoji u RH i koje su to? U Hrvatskoj postoji pet industrijskih regija: zagrebačka, splitska, riječka, istočnohrvatska i međimursko-gornjopodravska. Koje je najdublje jezero Europe i gdje se nalazi? Najdublje jezero je Hornindalsvatne (514 m), a nalazi se u Norveškoj. Zašto Švicarska nije članica EU? Švicarska je, politički, neutralna savezna država već nekoliko stoljeća; taj joj je status i službeno priznat na Kongresu u Beču 1815. Švicarsko članstvo u Europskoj uniji nije moguće bez suglasnosti većine švicarskih glasača i većine kantonskih Vlada Švicarske Konfederacije. Do danas takav referendum o pristupanju Švicarske EU nije održan. Iako neke od vodećih političkih stranaka podržavaju članstvo u EU, pretpostavlja se da bi većina Švicaraca danas odbila podržati članstvo Švicarske u EU. Prije nekoliko godina Švicarski su odbili potpisati ugovor o Europskom gospodarskom prostoru (EEA – European Economic Area), koji je na snazi od 1. siječnja 1993. između EU i EFTE. Švicarska danas ima vrlo visok životni standard i bolju gospodarsku sliku od ostalih članica EU-a. I Norveška, koja je jedna od gospodarski najrazvijenijih država u Europi, nije prihvatila članstvo ni nakon dva održana referenduma.

Na što se odnosi pojam „hrvatski gorski (prometni) prag“? Hrvatski gorski (prometni) prag odnosi se na goransko-lički prostor. To je najuži prijelaz između Panonske nizine i Jadranskoga mora, širine svega 50-ak km, od iznimne prometne važnosti za Hrvatsku jer ovuda prolaze važne prometnice koje povezuju Središnju Hrvatsku i sjeverni Jadran. Ovdje se nalazi i nekoliko prijevoja – Oštarijska vrata (928 m), Delnička vrata (742 m), Gornje Jelenje (882 m) i Vratnik (698 m). U širem smislu obuhvaća čitav prostor Gorske Hrvatske. Postoji li na Tibetu tzv. kuća sa 1000 soba? Riječ je o palači Potala u Lhasi, zimskoj rezidenciji Dalai Lame, koja ima 12 katova i više od 1000 soba. Palača je simbol Tibeta i danas njegova najpopularnija turistička atrakcija. Koja su osnovna obilježja klime D? Borealne klime ili snježno-šumske klime (Köppen ih je 1918. nazvao subarktičkim klimama) karakterizira da je srednja temperatura najhladnijeg mjeseca niža od – 3 °C, a srednja temperatura najtoplijeg mjeseca je iznad 10 °C. Obilježavaju ih duge i hladne zime, dok ljeta, iako uglavnom kratka, mogu biti topla, pa čak i vruća. Naglašena je izrazita smjena godišnjih doba. Najveći dio padalina koji padne tijekom godine otpada na ljetni period. Za klime D važan je veliki utjecaj snježnog pokrivača koji se na tlu zadržava i po nekoliko mjeseci. Klime D imaju dijelovi Sjeverne Amerike i sjeverna Euroazija. Područja koja imaju ova klimatska obilježja nalaze se između 28° i 74° N, tj. obuhvaćaju 46° geografske širine. Južnije od 40° u Sjevernoj Americi i južnije od 50° u Euroaziji klime D imaju samo visokoplaninska područja, te područja izolirana od

glavnog prostora klima D na sjeveru. Nedostatak kopna na južnoj Zemljinoj hemisferi u visokim geografskim širinama uzrok je što klime D ne postoje na južnoj hemisferi. Pod utjecajem ovih klima nalazi se oko 7,3 % površine Zemlje (37,7 mil. km2). Koji se grad nalazi na središtu Sueskog kanala? U središnjem dijelu Sueskog kanala nalazi se egipatski grad Ismailia. Što je tehnopolis? Tehnopolisi su planski izgrađeni veliki tehnološki parkovi. Tehnološki parkovi su specifične industrijske zone koje su obično planski izgrađene uz gradove s većom koncentracijom visokoobrazovanih kadrova. Obuhvaćaju istraživačke laboratorije, proizvodnju manjih serija specijaliziranih roba i servise. Kakav je status Grenlanda u okviru Kraljevine Danske? Grenland (Kalaallit Nunaat), najveći otok na svijetu (površine oko 2 175 600 km2), ima status danskog kotara i vlastitu samoupravu. Ima vlastito lokalno Nacionalno vijeće (Landsstyre), i primjenjuje danske zakone i administrativne akte posebne važnosti tek nakon što ih to Vijeće razmotri. Na referendumu 1979. godine, Grenland je usvojio samoupravu u okviru Kraljevine Danske. Samostalno odlučuje o unutrašnjim poslovima, dok su vanjski poslovi u nadležnosti danske krune. U danskom parlamentu ima dva predstavnika. Je li najsjevernija točka Europe rt Nordkapp ili rt Nordkyn? Sjeverni rt ili Nordkapp najsjevernija je točka Europe na otočiću MagerØy (71°11’ N). Najsjevernija kopnena točka Europe je rt Nordkyn.

Dubravka Spevec 41

svijet

hrvatska

geografija.hr offline 2005-2006.

zanimljivosti

index

Martina Jakovčić

Letite po Europi za cijenu vožnje taksijem Godine 2001. „low-cost“ prijevoznici prevezli su 10% putnika zračnog prometa u Europi, a do 2010. očekuje se da će taj udio porasti na 33%. Germanwings, RyanAir, easyJet i ostali polako osvajaju europsko nebo. Što su „low-cost“ prijevoznici, kako posluju i postoje li među njima sličnosti i razlike saznajte u nastavku.

„Low-cost“

prijevoznici su linijske kompanije koje pružaju usluge prijevoza po znatno nižim cijenama koje su posljedica snižavanja troškova poslovanja. „Low-cost“ prijevoz ne smije se poistovjećivati sa „low-fares“ prijevozom. „Low-fares“ označava niske cijene, a „low-cost“ niske troškove te je riječ o dvije različite politike poslovanja. Na koji je način moguće sniziti troškove poslovanja, a time omogućiti i sniženje cijena putovanja? Postoji nekoliko osnovnih faktora koji dovode do sniženja troškova a time i sniženja cijena putovanja:

Pojednostavljenje usluga - „Low-cost“ prijevoznici nude samo usluge prijevoza bez usluga poput ugostiteljskih usluga i osvježenja, novina, zabave (film, glazba), ali i usluga kao što su rezervacije sjedala. Ukoliko se ipak te usluge nude tada se za njih plača posebna naknada. Ukidanje pogodnosti („frequent-flyer“ programa) – Frequent-flyer program povisuje cijene poslovanja, a uslijed snažnog rasta

broja putnika nedostatak lojalnosti putnika nije problem.

Prodaja karata putem interneta – Takvom prodajom omogućen je direktni kontakt kupca i prodavača bez posredstva turističkih agencija, a time i bez troškova provizije. Unifikacija klasa putnika - Unifikacijom putnika nestaje potreba za različitim uvjetima putovanja (razmak između sjedala) što omogućuje povećanje broja sjedala u zrakoplovu. Izravni letovi – „Low-cost“ prijevoznici obavljaju samo izravne („point-to-point“) letove, čime se povećava brzina rada, izbjegavaju velike zračne luke i smanjuju troškovi. Korištenje sekundarnih luka – Korištenje luka s manjim prometom omogućava bržu pripremu leta, manju gužvu na terminalima i parkiralištima, brži pristup zračnoj luci te snižava cijene korištenja prostora u luci. Sniženje troškova rada u zračnoj luci – Sniženje troškova postiže se nekorištenjem zračnih mostova, nekorištenjem prostora u zgradi luke i sl.

geografija.hr offline 2005-2006.

Unifikacija zračne flote – Korištenjem samo jedne ili dviju vrste zrakoplova snižavaju se troškovi održavanja te troškovi osposobljavanja održavatelja. Smanjenje vremena potrebnog za pripremu zrakoplova – „Low-cost“ kompanije nemaju troškove ukrcaja ugostiteljske ponude, pojednostavljen je ukrcaj putnika, nema prijevoza tereta te se velika pažnja polaže na usklađenost i „uigranost“ posade čime se smanjuje vrijeme za pripremu zrakoplova između dva leta. Najniže vrijeme potrebno za pripremu zrakoplova između dva leta imao je Southwest Airlines, a iznosilo je 15 minuta. Nakon 11.09.2001. to vrijeme je povećano zbog sigurnosnih provjera. Povećanje iskoristivosti zrakoplova (brži obrtaj zrakoplova) – Smanjenjem vremena potrebnog za pripremu leta te korištenjem sekundarnih luka s manjim prometom omogućava se povećanje frekvencije letova tj. dulje vrijeme koje zrakoplov dnevno provede u zraku (air time). Prosječno zrakoplovi „low-cost“ kompanija u zraku provedu 11 sati/dan, a zrakoplovi npr. British Airwaysa 9,2 sata/dan.

Zašto se „low-cost“ prijevoznici u Europi javljaju tek 1990-ih? Sporazumom u Chicagu, 1944. god. uspostavljeni su temelji poslijeratnog zračnog prometa po načelu nacionalnog suvereniteta te bilateralnih ugovora. Tim načelom bila je gotovo u potpunosti onemogućena pojava i razvoj novih zračnih luka i kompanija te uspostava novih zračnih pravaca te tržišno natjecanje. Naime za uspostavu novog zračnog prometnog pravca bila je potrebna suglasnost postojećih nacionalnih kompanija i vlada zainteresiranih država te podjela prava na prometovanje između svih zainteresiranih. Prvi „low-cost“ zračni prijevoznici pojavljuju se u SAD-u.

Prvi uspješan „low-cost“ prijevoznik bila je tvrtka Southwest Airlines koja s „low-cost“ uslugama započinje 1973. god., a prema čijem se modelu kasnije razvio značajan broj europskih „low-cost“ kompanija. Od sredine 1980-ih godina započinje proces liberalizacije zračnog prometa u Europi. Proces započinje u Velikoj Britaniji od kuda se širi i na ostale države. Proces se odvijao kroz 3 paketa mjera, a u većoj je mjeri završen 1997. godine uvođenjem slobode kabotaže. Liberalizacija se ogleda u uvođenju određenog broja „sloboda“ ili u određenim slučajevima uvođenju različitih međunarodnih sporazuma. Te „slobode“ označavaju se rednim brojevima, a povećanjem broja raste i stupanj liberalizacije. Osam „sloboda“ zračnog prometa podijeljeno je u tri osnovne skupine: tehničke slobode, tržišne slobode i pravne slobode. Pojednostav-

ljeno liberalizacija i stvaranje jedinstvenog zračnog tržišta znači da svaki zračni prijevoznik unutar Europske unije ima pravo prometovanja između bilo koja dva odredišta. Liberalizacija je završila 01. srpnja 1997. kada je uspostavljeno jedinstveno tržište zračnog prometa. Prvi „low-cost“ prijevoznici u Europi javljaju se 1990-ih godina. Prva kompanija bila je Ryanair koja započinje s poslovanjem kao „low-cost“ prijevoznik 1991. godine. „Low-cost“ prijevoznici još su uvijek relativno slabo prisutni u državama središnje, istočne i jugoistočne Europe. Liberalizacija zračnog prometa prvo je provedena u Češkoj i Slovačkoj. Godine 2003. u Slovačkoj je osnovana prva „low-cost“ kompanija u ovom dijelu Europe, SkyEurope. Nakon toga u Poljskoj su osnovane tvrtke Whizz Air i Air Polonia, a svoje „low-cost“ podružnice osnivaju i Austrian Airlines i Czech Airlines. (Francis i dr. 2006). U ostalim državama značajno se povećao broj letova koje ostvaruju „low-cost“ kompanije. Koliko danas ima „low-cost“ zračnih prijevoznika u Europi? RyanAir, easyJet, Germanwings nama su najpoznatiji „low-cost“ prijevoznici – no nisu i jedini. Tržište „low-cost“ zračnih prijevoznika danas karakterizira velika dinamika. S jedne strane bilježimo veliki broj novootvorenih kompanija, no s druge strane značajan broj zatvaranja ili preuzimanja. Zbog toga te zbog činjenice da „low-cost“ prijevoznici nisu registrirani u bazi IATA vrlo je teško sa sigurnošću utvrditi njihov točan broj, a s obzirom na široki spektar usluga koje pojedine zračne kompanije danas nude teško je izvršiti njihovu klasifikaciju. Čest je slučaj da kompanije uz „low-cost“ usluge nude i usluge čarter letova. Također čest je primjer da zračni prijevoznici u cilju sniženja troškova umjesto pune usluge počinju nuditi jednostavniju, a time i jeftiniju uslugu ili osnivaju svoje „low-cost“ podružnice.

Kakvo je trenutno stanje u zračnom prometu „low-cost“ kompanija u Hrvatskoj?

Tab.1. „Low-cost“ zračni prijevoznici u Europi (Crvenom bojom označeni su prijevoznici koji prometuju u Hrvatskoj.) Ipak treba naglasiti da su easyJet i Ryanair sa 60% kapaciteta prema ukupnom broju raspoloživih sjedala i preko 56 milijuna prevezenih putnika dvije najznačajnije kompanije u Europi. Tko su putnici na „low-cost“ letovima? Općenito se smatra da se „low-cost“ prijevozom koriste turisti te putnici koji odlaze u posjet prijateljima i rodbini. No „low-cost“ prijevoznici sve više svoje usluge šire i među poslovnim ljudima povećavajući tako bazu potencijalnih korisnika.

Trenutno u Hrvatskoj prometuje 8 „low-cost“ prijevoznika. Većinu „low-cost“ prijevoznika u Hrvatskoj danas karakterizira sezonalnost prometovanja, koja ovisi o odredištima koja prijevoznici povezuju, a time i o njihovim potencijalnim korisnicima. To je između ostalog posljedica i još uvijek kratke turističke sezone u Hrvatskoj ograničene na svega 3-4 mjeseca. Izuzetak je jedino Zagreb u kojemu je broj „low-cost“ pravaca veći u zimskim nego li u ljetnim mjesecima. Možemo pretpostaviti da za takvo poslovanje postoje dva razloga. Prvi je činjenica da je Zagreb turistički znatno atraktivniji i posjećeniji u razdoblju od listopada do travnja, a drugi je da „low-cost“ kompanija na taj način pokušava pronaći potencijalne korisnike među poslovnim putnicima. U svibnju 2006. luka s najvećim brojem pravaca koje opslužuju „low-cost“ prijevoznici je Dubrovnik s 8 pravaca, nakon čega slijedi Split sa 7 pravaca. Taj podatak ukazuje na turističku atraktivnost tih gradova. U narednom razdoblju možemo očekivati daljini rast broja „low-cost“ prijevoznika. Negativna je činjenica da se u blizini većih hrvatskim emitivnih područja nalaze gradovi koji su već više godina „low-cost“ prijevozom povezani s ostalim dijelovima Europe. Također, budući se pravci različitih prijevoznika najčešće ne preklapaju te imajući u vidu tzv. putničko vrijeme nije realno očekivati dolazak većeg broja tvrtki. Iznimka u tome mogli bi biti gradovi Split i Dubrovnik koji su turistički sve atraktivniji u državama zapadne Europe, a koji se nalaze daleko od postojećih pravaca.

geografija.hr offline 2005-2006.

Sigurno je da „low-cost“ prijevoz omogućuje putovanje svima te potencijalno znatno povećanje broja turista, no da bi određeno područje ostvarilo dobit potrebno je pronaći način na koji će se korisnici takvog prijevoza zadržati, a ne da luka (a time i grad) poprime tranzitni karakter (npr. dolazak u luku Split te odlazak na otoke). Bez planske politike razvoja turizma niti potencijali koje pruža širenje „lowcost“ mreže zračnog prometa u Hrvatskoj neće biti iskorišteni.

Sl.1. Povezanost hrvatskih luka „low-cost“ pravcima (stanje svibanj 2006.)

svijet

hrvatska

Vera Graovac

Rim

vječni grad Više od dvije i pol tisuće godina duga povijest ovoga grada jednako je zanimljiva kao i njegova sadašnjost, puna uspona i padova, ali unatoč svim nedaćama Rim je do danas ostao svjetska metropola, koju zahvaljujući bogatom kulturno-povijesnom naslijeđu godišnje posjeti između sedam i deset milijuna turista. Da bi se shvatilo zbog čega Rim nosi titulu “vječnoga grada” ili “glave svijeta” potrebno je upoznati njegovu povijest i sadašnjost, a to je upravo svrha ovoga članka. 48

geografija.hr offline 2005-2006.

zanimljivosti

index

Poslovica kaže da Rim nije izgrađen u jednom danu i da je to zaista tako vidi se na svakom koraku. Ovaj je grad pravi muzej na otvorenom u kojem se mogu vidjeti materijalni dokazi njegove više od dvije i pol tisuće godina duge povijesti, a svako je vrijeme ostavilo svoje tragove i upravo zbog tog kutlurno-povijesnog bogatstva i duge tradicije Rim je danas jedna od najposjećenijih turističkih destinacija na svijetu. Prema legendi Rim je osnovan 21. travnja 753. g. pr. Kr. na sedam brežuljaka (Kapitol, Kvirinal, Viminal, Eskvilin, Celij, Aventin i Palatin), točnije na brežuljku Palatinu, odakle se potom proširio na ostale. Međutim, arheološki ostaci dokazuju da je još 1000. g. pr. Kr na ovom prostoru postojalo naselje. Zbog intenzivne izgradnje tijekom narednih stoljeća sedam se brežuljaka danas gotovo ne ističu u odnosu na okolni teren, ali se istovremeno grad proširio na još dva brežuljka – Pincio i Gianicolo. Rim se danas dijeli na dva dijela: unutrašnji grad, prostor koji se nalazi unutar zidina iz 3. st. koje okružuju prostor oko sedam brežuljaka te na vanjski grad i predgrađa koja su obuhvaćena intenzivnom izgradnjom tako da se grad neprestano prostorno širi. Povijesna jezgra je površinom relativno mala i gotovo se u potpunosti nalazi na istočnoj obali rijeke Tiber.

Rim je dugo vremena bio vodeći europski grad i danas je jedinstvena riznica spomenika iz svih razdoblja – od etruščaskog perioda do modernih vremena. Ostataka iz najstarije rimske povijesti, etruščanskog razdoblja, ima relativno malo, ali naslijeđe narednog perioda u povijesti ovoga grada itekako je prisutno. Etruščanski kraljevi vladali su Rimom od 7. do kasnog 6. st. pr.Kr., a nakon svrgavanja posljednjeg kralja, oko 510. g. pr.Kr., utemeljena je republika i grad se polako počeo širiti na okolna područja. Nakon invazije Gala u 4. st. pr. Kr. oko grada je izgrađen zid, dok je prvi akvedukt izgrađen 312. g. pr.Kr. U isto vrijeme izgrađena je Via Appia – 212 km duga cesta koja je povezivala Rim s južnom Italijom. O važnosti ovoga grada najbolje govori činjenica da je na prijelazu iz stare u novu eru Rim imao između 850 000 i milijun stanovnika, a prvi sljedeći grad koji je dostigao milijun stanovnika bio je London i to tek na početku 19. st. Grad je nastavio rasti tijekom i nakon Punskih ratova (264.-146. g. pr. Kr) i u to vrijeme na Forumu je izgrađena prva bazilika, koja je služila kao zaklon od nevremena. U 1. st. pr. Kr. došlo je do političke nestabilnosti koja je kulminirala građanskim ratovima i tek dolaskom Cezara na vlast

Sl.1. Rijeka Tiber (snimila V. Graovac)

Sl.2. Rimski forum (snimila V. Graovac) provedene su brojne reforme. Međutim, zbog intenzivne izgradnje zgrada i spomenika Forum je postao prenapučen i grad se počeo širiti. U ranom imperijalističkom razdoblju Rim je i fizički i politički postao centar čitavog carstva, ali i glavni grad tada poznatog svijeta. O kulturnom, političkom i graditeljskom usponu grada govori i činjenica da je još tada Rim imao dobar vodoopskrbni i kanalizacijski sustav, visina zgrada bila je zakonom propisana, ali prenapučenost u siromašnim četvrtima za posljedicu je imala česte požare, pa je car August utemeljio prve vatrogasne postrojbe. Katastrofalan požar iz 64. g. za vrijeme vladavine cara Nerona uništio je velik dio povijesne jezgre. Krajem 1. st. počela je izgradnja Koloseuma, u kojem su se održavale gladijatorske borbe i borbe sa životinjama, a mogao je primiti između 50 000 i 75 000 gledatelja. Koloseum je danas, uz vučicu i akronim SPQR (Senatus Populusque Romanus), zaštitni znak Rima. U isto vrijeme gradile su se i kupelji od kojih su najpoznatije Terme di Caracalla i Terme di Diocleziano, čiji su se ostaci očuvali do danas. Propašću Zapadnoga Rimskog Carstva Rim je polako počeo propadati, velik dio stanovništva se raselio, život u gradu se uglavnom odvijao

Sl.3. Koloseum â&#x20AC;&#x201C; graÄ&#x2018;en od 70. do 82. g., a dao ga je izgraditi car Vespazijan (snimila V. Graovac)

zadržao jednu važnu ulogu – bio je sjedište Pape. Grad ponovno doživljava procvat u 15. st. nakon što je od Firence preuzeo ulogu glavnog renesansnog centra. U to vrijeme vodeći umjetnici i arhitekti radili su i stvarali svoja djela u Rimu (Michelangelo, Bramante, Rafael itd.), a krajem 16. st. izgrađena je i bazilika Sv. Petra u Vatikanu. Osim izgradnje novih objekata provedena je i opsežna obnova postojećih tako da je srednjovjekovna urbana struktura modernizirana, izgrađene su nove ceste, trgovi, fontane, obnovljene stare crkve. Naravno, i naredna raz-

doblja (barok, rokoko, neoklasicizam) ostavila su trag u kulturnom i graditeljskom naslijeđu ovoga grada. U naredna dva stoljeća nastala su djela poput Fontana dei Quattro Fiumi, Fontana di Trevi, Piazza di Spagna, koji su danas nezaobilazne turističke atrakcije. Najznačajnija suvremena graditeljska dostignuća su građevine izgrađene povodom Olimpijskih igara u Rimu 1960. g., a velik dio tih građevina projektirao je jedan od tada vodećih talijanskih arhitekata Pier Luigi Nervi. Tijekom Napoleonove okupacije Italije (1797.-1814.) javlja se pokret za ujedinjenje

Sl. 4. Vatikan – Trg i bazilika Sv. Petra (snimila V. Graovac)

geografija.hr offline 2005-2006.

Sl. 5. Fontana di Trevi – izgrađena je 1735. prema ideji arhitekta Nicole Salvija, a legenda kaže da tkogod popije vodu iz ove fontane ili u nju ubaci kovanicu vratit će se u Rim

i osamostaljenje Italije – Risorgimento. San o ujedinjenju ostvaren je 1861. g., a za kralja je proglašen Vittorio Emmanuelle II. Venecija i Rim priključeni su Italiji tek 1866., odnosno 1871., tako da je Rim postao glavni grad Italije tek 1871. godine. Za vrijeme fašističke vladavine (1922.-1943.) mnoge stare četvrti su razrušene, a izgrađeni su novi objekti poput Via dei Fori Imperiali, EUR i Foro Italico. Na Foro Italico, ispred Olimpijskog stadiona, i danas stoji veliki obelisk na kojem piše Mussolini Dux. Za vrijeme Mussolinijeve vladavine, 1929. godine potpisan je Lateranski pakt kojim je Vatikanu priznata samostalnost.

Nakon što je postao glavni grad Italije Rim je počeo bilježiti snažan demografski i urbani razvoj. Do početka 20. st. čitav prostor unutar starih zidina bio je izgrađen te se grad počeo dalje širiti u okolicu izgradnjom novih četvrti, posebice stambenih. Uzduž rijeke Tiber izgrađeni su visoki nasipi da bi se spriječile poplave i grad se počeno intenzivno modernizirati. Također su izgrađene brojne važne ceste koje su i danas od vitalnog značenja za gradski prometni sustav – Via Nazionale, Via Cavour, Corso Vittorio Emmanuelle III itd.

Tek nakon Drugoga svjetskog rata Rim je preuzeo ulogu vodećega talijanskog grada, prestigavši Milano i Napulj. Gospodarski razvoj Rima uglavnom se temelji na dvjema gospodarskim djelatnostima: administraciji i turizmu. Međutim, uz tradicionalne djelatnosti poput proizvodnje tekstila i suvenira nakon rata razvile su se još neke djelatnosti poput industrije visoke mode, proizvodnje lijekova i kozmetičkih proizvoda, strojeva, prerada i konzerviranje hrane itd. Osim toga, Rim je danas i sjedište brojnih multinacionalnih kompanija, institucija i organizacija.

Sl. 6. Dokument kojim je Vatikanu priznata neovisnost, a kojeg je potpisao i sam Mussolini (snimila V. Graovac)

Sl. 7. Vittoriano – ovo veličanstveno zdanje izgrađeno je u čast prvog kralja ujedinjene Italije Vittoria Emmanuellea II, a njegov središnji dio naziva se Altare della Patria. Gradnja je trajala od 1885. do 1935. godine. Spomenik zauzima središnje mjesto na trgu Piazza Venezia, geometrijskom središtu Rima (snimila V. Graovac) Preseljenje državne administracije i snažan gospodarski razvoj nepobitno su utjecali i na demografski razvoj Rima u posljednjih 150 godina. Prije nego je postao glavni grad, Rim je 1870. g. imao 200 000 stanovnika da bi krajem Drugoga svjetskog rata imao već 1,5 mil. stanovnika. Ovakav demografski razvoj za posljedicu je imao i brzo prostorno širenje grada koje se nastavilo i do danas. Grad se sve više širi u okolicu, prvenstveno gradnjom novih stambenih četvrti čime nastaju nova predgrađa. Iako neke procjene govore da Rim danas ima oko 3,5 milijuna stanovnika, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine imao je 2,55 mil. stanovnika. S obzirom na značajnu funkciju rada koju ovaj grad ima, jasno je da tijekom radnih dana u gradu boravi

puno više ljudi, koji dnevno ili tjedno migriraju na posao iz okolice u sam grad. Uzme li se u obzir činjenica da Rim godišnje posjeti više od sedam milijuna turista, uglavnom ljeti, jasno je da se broj ljudi u gradu značajno poveća uzrokujući velike gužve, posebice u prometu. Dakle, osim što je glavni grad, Rim je i najveći talijanski grad (4,5% stanovništva Italije), više nego dvostruko veći od drugoga najvećeg grada, Milana (1,26 mil. stanovnika). O snažnoj centralizaciji i koncentraciji stanovništva na regionalnoj razini govori i činjenica da gotovo 50% stanovništva čitave regije Lazio živi u Rimu.

de Roma”) smatraju oni čija obitelj živi u Rimu sedam i više generacija. Prema podacima Svjetske turističke organizacije za 2003. godinu Europa bilježi 57,7% svih turista, a sama Južna Europa 21,4% turista, što ju čini najposjećenijom turističkom regijom na svijetu. Prema istom izvoru Italija je po broju stranih turista četvrta najposjećenija destinacija na svijetu (nakon Francuske, Španjolske i SAD-a) s 39,6 milijuna turista, odnosno 5,7% svih stranih turista. Ukoliko se navedenom broju stranih turista dodaju i domaći turisti, taj je broj više nego dvostruko veći. Jedna od najposjećenih destinacija u Italiji svakako je i glavni grad – Rim. Nažalost, do točnih podataka o turističkoj posjećenosti pojedinih regija i destinacija u Italiji teško je doći, ali prema procjenama Rim godišnje posjeti između 7 i 10 milijuna turista, a u iznimnim slučajevima (npr. jubilej 2000. godine) i dvostruko više. S obzirom na toliki broj turista, posebice ljeti, za posjete nekim znamenitostima poprilično se čeka.

Gledano u europskim okvirima, Rim je šesti grad po veličini u Europi (iza Moskve, Jedan od zasigurno najvećih problema u Londona, Sankt Peterburga, Berlina i Madrida). gradu jest promet, odnosno prometne gužve. U Rimu, kao i u ostalim velikim svjetskim graJoš 1970-ih i 1980-ih grad se suočavao s velidovima, ima dosta doseljenika i to se primjekim prometnim gužvama i zastojima te se stoga ćuje gotovo na svakom koraku. Na ulicama se uvela zabrana prometovanja u nekim dijelovima uočavaju doseljenici iz Afrike, koji se uglavnom grada. Danas se zbog destruktivnog utjecaja bave prodajom torbica i Sl. 8. Piazza di Spagna s poznatim “španjolskim stubama” i pogleodjeće na ulicama, dok su dom na crkvu Trinita dei Monti iz 16. st. (snimila V. Graovac) doseljenici iz Istočne Azije u nekim dijelovima grada “okupirali” pojedine četvrti i otvorili brojne trgovine, posebice južno od Terminija, glavne željezničke postaje. Međutim, doseljenici nisu nikakva novost u Rimu. Naime, u Rimu je oduvijek bilo relativno malo domaćeg stanovništva i dosta doseljenika, stoga se prema tradiciji pravim Rimljanima (“Romano

geografija.hr offline 2005-2006.

zagađenja te vibracija i buke koji nastaju zbog gustog prometa u gradu sve više ulaže u zaštitu kulturno-povijesnih spomenika, uključujući ograničavanje prometovanja u povijesnom centru grada. Isto tako, zbog velikog zagađenja zraka često se uvode zabrane prometovanja pojedinim vozilima određenim danima u tjednu, tzv. parni i neparni dani.

Sl. 9. Piazza del Popolo (snimila V. Graovac)

U Rimu je još 1955. u rad puštena podzemna željeznica tzv. Metropolitana, koja ima dvije linije (A i B), a treća (C) je u izgradnji. Međutim, smatra se da je Metopolitana jedna od najmanje isplativih podzemnih željeznica, jer Rim ima dobro organiziranu mrežu autobusnih i tramvajskih linija koje se puno više koriste, a velik dio stanovništva vozi se osobnim automobilima i motociklima. Zbog toga, ali i velikog broja stanovnika i turista na ulicama nastaju velike gužve, prometna signalizacija se baš i ne poštuje, ni od strane vozača ni od strane pješaka, tako da je svakako preporučljiv velik oprez pri kretanju gradom. Turisti kao da se često drže poslovice “Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin” pa ne poštuju previše prometna pravila. Iako je Rim dosta bezopasan grad što se tiče osobne sigurnosti, gradske vlasti i turistički vodiči često upozoravaju na džepare, koji često vrebaju neoprezne turiste u gužvama u javnom gradskom prijevozu, posebice na autobusnoj liniji br. 60 koja vodi u Vatikan. Isto tako, na ulazima na postaje podzemne željeznice često stoje plakati koji upozoravaju na opasnost od džepara. Džepari su uglavnom siromašni doseljenici, koji si na taj način osiguravaju kakvu-takvu egzistenciju. Iako se najčešće za New York kaže da je grad koji nikad ne spava, isto to zasigurno se može reći i za Rim. Zaista, u bilo koje doba dana i noći, posebice ljeti, u centru grada ima poprilično ljudi, buka na ulicama ne prestaje, a brojni kafići i slastičarnice rade i cijelu noć. S obzirom na svoju dugu i burnu povijest, jasno je zašto se Rim naziva “Grad”, “Glava svijeta”, “Vječni grad” te zašto se kaže da Rim nije izgrađen u jednom danu i da svi putevi vode u njega.

svijet

hrvatska

geografija.hr offline 2005-2006.

zanimljivosti

index

Mladen Maradin

Monsuni

kiše koje život znače

Monsuni imaju izravan utjecaj na život više od polovice svjetskog stanovništva. Proizvodnja riže kojom se prehranjuje mnogobrojno stanovništvo monsunske Azije ovisi o nastupu ljetnog monsuna i količini padalina koju donese. Stoga je istraživanje monsunske cirkulacije predmet interesa mnogih znanstvenika. Monsunska Azija je najveći prostor koji zahvaćaju monsuni, premda se pojavljuju i u drugim dijelovima svijeta, kao i prostor u kome svi elementi monsunske cirkulacije dolaze do punog izražaja.

Uvod Monsunska cirkulacija izuzetno je kompleksni proces koji je dio opće cirkulacije atmosfere i koji ima vrlo velike posljedice na vremenske prilike u dijelovima svijeta koje zahvaća. Pojam monsun, na arapskom jeziku mausim, odnosno malajskom monsin, znači godišnje doba. Danas ima više značenja. Pojam monsun može označavati vjetar koji puše u južnoj i jugoistočnoj Aziji i nad Arapskim morem, a koji se pravilno izmjenjuje u ljetnom i zimskom dijelu godine; može označavati sistem regionalnih vjetrova (različita smjera), npr. indijski monsun ili samo ljetni jugozapadni vjetar, i dr. Danas se zna sa su monsuni dio planetarne cirkulacije u kojoj je prizemno strujanje samo jedna komponenta. U tome smislu se govori o monsunskoj cirkulaciji ili monsunskom tipu cirkulacije, a horizontalno gibanje zraka u prizemnim slojevima atmosfere naziva se monsunskim vjetrovima. Prema definiciji monsuni su vjetrovi s izrazitim smjerom, koji se između toplog i hladnog dijela godine mijenja za više od 120°. Ova definicija se odnosi samo na prizemno strujanje. Prema ovoj definiciji Ramage, 1971. godine, i Hastenrath, 1994. godine, dali su kriterije po kojima se neki prostor može smatrati monsunskim. Prema tim kriterijima, monsunski prostori na Zemlji obuhvaćaju zapadnu, središnju i istočnu Afriku, Indiju i sjever Indijskog oceana, jugoistočnu i dio istočne Azije te sjevernu Australiju.

Sl. 1. Monsunski prostor prema Ramageu i Hastenrathu

Monsunska cirkulacija Monsuni su isprva opisivani kao cirkulacija u donjim slojevima troposfere. Tu cirkulaciju, koja se sastoji od strujanja s oceana na kopno ljeti i obrnutog strujanja zimi, pokreće različito zagrijavanje mora i kopna, te su se monsuni zato tumačili kao zmorac i kopnenjak ogromnih dimenzija. Kasnijim istraživanjima vidjelo se da je monsune, kako ih se do tada shvaćalo, nemoguće odvojiti od cirkulacije u višim slojevima atmosfere. Na suvremen pristup naročito utječe spoznaja da, premda se cirkulacija u nižim i višim slojevima atmosfere čini bitno različita, i jednu i drugu pokreću isti mehanizmi. Ti mehanizmi su: (a) različito zagrijavanje kopna i oceana; (b) utjecaj rotacije Zemlje; (c) ponašanje vodene pare u atmosferi; (d) osobine zemljine površine i (e) varijabilnost temperature površine tropskih oceana. Cirkulacija azijskog monsuna u prizemnim slojevima troposfere Cirkulacija u prizemnim slojevima atmosfere (troposfere), a posebno njezina horizontalna komponenta, ima veliko geografsko značenje budući da direktno utječe na prirodne i društvene procese. Zbog različitog zagrijavanja oceana i kopna za vrijeme toplog dijela godine nad južnom se Azijom formira monsunska dolina, kao dio intertropske konvergencije. Kako je tu tlak niži nego nad ekvatorom, dolazi do strujanja od južnoindijskog maksimuma preko ekvatora do monsunske doline. Riječ je o ljetnom monsunu, odnosno o ekvatorskom zapadnom (jugozapadnom) vjetru. Najintenzivniji dio tog

geografija.hr offline 2005-2006.

jugozapadnog strujanja naziva se Somalijska mlazna struja. U jugoistočnoj Aziji smjer ljetnog monsuna sve je južniji. Sjeverno od 25° sjeverne geografske širine, tj. sjeverno od monsunske doline, tlak postupno raste. U toplom dijelu godine sjevernopacifički maksimum pomakne se na zapad, sve do azijskog kopna, tako da u istočnoj Aziji ljetni monsun puše s Tihog oceana, po južnoj i zapadnoj periferiji sjevernopacifičkog maksimuma te je on, prema postanku, udesno skrenuti sjeveroistočni pasat. U istočnoj Aziji važnu ulogu u monsunskoj cirkulaciji ima sukob zračnih masa s Tihog i Indijskog oceana s hladnijim zrakom iz Sibira tako da u istočnoj Aziji postoje polarna fronta, tj. njezina pacifička grana, i arktička fronta. Prema tome, nastup ljetnog monsuna u Aziji može se povezati s meridionalnom migracijom intertropske, polarne i arktičke fronte.

Sl. 2. Raspodjela vjetrova i tlaka zraka nad Azijom u toplom dijelu godine (izvor: Thomasius, 1980.)

Tijekom zimskog monsuna uloga oceana i kopna je obrnuta. Južnoindijski maksimum zamijenjen je sibirskim ili azijskim maksimumom. To je hladan i suh zrak koji struji s hladnog kontinenta prema toplom oceanu, odnosno

jugu uopće. Kako je to relativno tanak sloj zraka put prema jugu onemogućuju mu Tibet i Himalaja, zbog čega on struji prema istočnoj i jugoistočnoj Aziji, gdje je jak i postojan, dok je u južnoj Aziji vrlo slab. Hladan zrak koji struji iz azijskog maksimuma prelazi preko rubnih mora zapadnog Pacifika, gdje se transformira, postaje topliji i vlažniji, te kao takav dolazi do Japana i drugih otoka istočne Azije gdje donosi kišu. Prema suvremenim gledištima u Aziji u zimskom dijelu godine prevladava cirkulacija karakteristična za te geografske širine. Zimski, sjeveroistočni monsun nad južnom Azijom je, prema postanku, sjeveroistočni pasat, dok zimski monsun u istočnoj Aziji, sjeverno od 25° sjeverne geografske širine čine zonalni zapadni vjetrovi. Kao i ljetni monsun, i zimski monsun ovisi o migriranju intertropske, polarne i arktičke fronte.

Sl. 3. Raspodjela vjetrova i tlaka zraka nad Azijom u hladnom dijelu godine (izvor: Thomasius, 1980.) Nastup ljetnog monsuna Nastup ljetnog monsuna označava početak kišnog razdoblja u monsunskoj Aziji. Određuje se statistički. Uspješno prognoziranje monsuna veliki je izazov znanstvenicima, ne samo zbog složenosti monsunske cirkulacije, već i zbog velikog značenja za poljoprivrednu proizvod-

nju. Početak ljetnog monsuna tako je nagao da se govori o provali monsuna. Važno je naglasiti da ljetni monsun ne donosi stalnu kišu, budući da fronte ne prodiru kontinuirano, već se sastoji od brojnih zaleta i povlačenja.

U plodnim dolinama Gangesa, Jangcea, Inda i Brahmaputre razvile su se prve civilizacije na Zemlji. Dugotrajna naseljenost u prostoru koji je mogao osigurati hranu mnogobrojnom stanovništvu rezultirala je velikom koncentraci-

Sl. 4. Nastup ljetnog monsuna prema Lau i Yangu Monsunske kiše Jedna od najvažnijih posljedica monsunske cirkulacije su kiše koje ona donosi. Daleko najveća količina padalina u prostorima monsunske cirkulacije padne za vrijeme ljetnog monsuna, npr. u Indiji oko 80% od ukupnih padalina. Izdizanje toplih, vlažnih zračnih masa koje dolaze s oceana samo je jedan od uzroka nastanka kiša vezanih za monsune. Procesi koji uvjetuju nastanak padalina povezanih s monsunskom cirkulacijom vezani su za sekundarnu cirkulaciju atmosfere i vrlo su složeni. Pri tome veliku važnost imaju poremećaji koji se javljaju u tropskim prostorima: tropske depresije, tropski cikloni, istočni valovi, ali i neki koji nisu nužno vezani za trope, kao što su termičke depresije. Najveća količina vodene pare koja dolazi preko ekvatora, s južne hemisfere, dolazi duž istočnoafričke obale, a donosi je Somalijska mlazna struja. Većina vodene pare dolazi od isparavanja vode Arapskog mora. Geografsko značenje monsuna Plodno tlo koje nastaje kao posljedica poplava zbog monsunskih kiša i relativno topla klima omogućuju dvije do tri žetve godišnje. Zato su plodne doline rijeka u monsunskim prostorima oduvijek privlačile stanovništvo.

jom naseljenosti. U monsunskoj Aziji danas živi više od 50% svjetskog stanovništva. U većini tih zemalja proces demografske tranzicije nije završio i rast stanovništva je vrlo velik. Zbog toga je proizvodnja hrane i u prošlost i danas vrlo važna, a još ne tako davno masovna glad nije bila rijetka pojava. Zbog napretka u poljoprivredi danas gladi velikih razmjera više nema, ali ako monsuni nastupe prekasno ili ne padne očekivana količina padalina dolazi do problema u opskrbi stanovništva hranom. Poplave U medijima se poplave spominju najčešće ako su velikih razmjera i uzrokuju velike štete. Međutim, poplave koje nastaju kao posljedica monsunskih kiša redovita su i korisna pojava. Mulj što ostavljaju na poplavljenim ravnicama donose hranjive tvari i obnavljaju vlagu u tlu, zbog čega je tlo vrlo plodno. Danas su poplave sve razornije, a razlozi za to su migracije stanovništva u prostor dolina velikih rijeka, deforestacija, eutrofikacija, melioracija, globalno zatopljenje i drugi.

Grad Honghu u blizini Wuhana zabilježio je na vrhuncu poplave tri metra viši vodostaj od kritičnoga.

Sl. 5. Rižina polja u Indiji Svake godine u Indiji u poplavama i tropskim ciklonima poginu tisuće ljudi, a deseci tisuća, ponekad i milijuni su prisiljeni napustiti domove. Poplave uzrokuju velike štete i u Kini. Razlog tome je velika naseljenost riječnih dolina i vrlo brz gospodarski razvoj pri čemu se malo pažnje posvećuje okolišu, a posebno zaštiti od poplava. Zemlja koju u Aziji poplave najviše pogađaju je Bangladeš. Bangladeš je zemlja koja se, osim krajnjeg jugoistočnog dijela gotovo u cijelosti nalazi na delti Gangesa i Brahmaputre. To je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta s vrlo velikom gustoćom naseljenosti. Zadnja monsunska godina s iznimno velikom količinom padalina bila je 1998. Poplava koja je 1998. godine pogodila indijsku saveznu državu Assam smatra se najgorom od stjecanje neovisnosti Indije. Tijekom poplavnog razdoblja koje je trajalo 99 dana, Brahmaputra je iznad rizičnog vodostaja bila ukupno 42 dana. Poplava je zahvatila 4.7 milijuna ljudi u 5300 sela i uništila 970 000 hektara usjeva. Uništeno je 309 000 kuća, a poginulo je 156 ljudi. Poplave su pogodile jedan od najpoznatijih indijskih nacionalnih parkova Kazirangu, koji je bio poplavljen s 1 do 3 metara vode gotovo mjesec dana pri čemu je uginulo 39 ionako ugroženih indijskih nosoroga. U Kini je u poplavama u istoj godini život izgubilo oko 4150 ljudi, a poplava je imala utjecaj na gotovo 200 milijuna ljudi. Poplavljeno je bilo 320 000 km2, od čega 197 000 hektara poljoprivrednih površina. Ukupna šteta procijenjena je na 30 milijardi US$.

Sl. 6. Poplava 1998. godine u Bangladešu Ipak najveće posljedice zabilježene su u Bangladešu. Bila je to najveća poplava koja je pogodila Bangladeš od stjecanja neovisnosti. Trideset do četrdeset milijuna ljudi moralo je napustiti svoje domove. Oko 70% zemlje i dvije trećine glavnog grada Dacce bilo je poplavljeno. Stanovništvo koje je moralo napustiti domove živjelo je u nehigijenskim uvjetima, bez pitke vode, hrane i potrebnih ljekova. Izbijale su epidemije raznih zaraznih bolesti, a zabilježeni su smrtni slučajevi kao posljedica konzumiranja pokvarene hrane i prljave vode. Lokalne vlasti i Crveni križ jedva su uspjevali osigurati dovoljne količine hrane i pitke vode stanovništvu koje je napustilo domove. Poplava 1998. godine imala je i pozitivne posljedice. Urod riže te zime bio je rekordan te je slijedećih 18 mjeseci Bangladeš imao dovoljno riže za vlastite potrebe. Osim samih poplava veliki problem u područjima koje one pogađaju predstavljaju razne bolesti koje se javljaju, kao što su kolera, trbušni tifus i dizenterija. Oni se javljaju i kao posljedica nehigijenskih uvijeta u kojima živi veliki dio stanovništva siromašnih zemalja monsunske Azije.

Sl. 7. Ljudi napuštaju poplavljena područja. Bangladeš 1998. godine

geografija.hr offline 2005-2006.

Kolika je važnost poplava za gospodarstvo zemalja monsunske Azije govori i činjenica da se sušne godine smatraju nepovoljnijima čak i od godinama s velikim poplavama. Premda danas suše više na pogađaju stanvoništvo, u prošlosti su oni su uzrokovali glad, pa čak i smrt milijuna ljudi. Godina

Država

1920. 1920. 1928. 1942. 1943. 1965.-67.

Kina Indija Kina Indija Bangladeš Indija

Broj

umrlih ljudi 500 000 2 000 000 3 000 000 1 500 000 1 900 000 1 500 000

Tab. 1. Posljedice velikih suša uzrokovane kašnjenjem ili manjkom monsunskih padalina u 20-om stoljeću Utjecaj monsuna na gospodarstvo Utjecaj monsuna na gospodarstvo proizlazi iz utjecaja na poljoprivredu. Kako se značenje poljoprivrede u gospodarstvu smanjuje tako je i direktan utjecaj monsuna sve manji. Najbolji primjer je Južna Koreja koja je još prije pedesetak godina bila izrazito ovisna o monsunima dok je danas udio poljoprivrede u BDP-u samo 4.4%, što znači i manji utjecaj monsuna. Gospodarski razvoj i procesi globalizacije smanjuju ovisnost zemalja monsunske Azije o monsunima. Ta pojava zapaža se i u Bangladešu, jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta. Ipak, izrazito sušne ili kišne monsunske godine mogu utjecati

na rast BDP, stoga je nužno i dalje provoditi adekvatnu agrarnu politiku. Prije svega, to se odnosi na poboljšavanje sustava natapanja i pravovremenog prognoziranja. Ovisnost gospodarstva o poljoprivredi, a time i o monsunima, smanjivati će se sukladno s gospodarskim razvojem. Zaključak U prošlosti su životi milijuna ljudi ovisili o monsunima.”Zelena revolucija” i razvoj gospodarstva u uvjetima globalizacije smanjili su ovisnost monsunske Azije o monsunima. Kako većini stanovništva tih zemalja poljoprivreda predstavlja osnovu egzistencije, utjecaj monsuna je i dalje velik u svakodnevnom životu. To se ponajprije odnosi na gusto naseljene doline Gangesa, Brahmaputre, Jangcea i drugih plodnih dolina. Čovjek danas raspolaže znanjem i tehničkim mogućnostima kojima može smanjiti negativne učinke poplava i suša, ali samo u suradnji sa znanstvenicima mogu se postići optimalni rezultati. * Članak je sažetak predavanja održanog na zimskom seminaru nastavnika geografije 2006.

Literatura Das, P. K. (1968.): The Monsoons, Edward Arnold Publishers, London O’Hare, G. (1997.): The Indian Monsoon, Geography, 82 (3), 218-230 Thomasius, H. (1980.): Die Wälder der Sozialistischen Republik Vietnam, Petermanns Geographische Mitteilungen 124 (1), 23-46, 26. str. Šegota, T., Filipčić, A. (1996.): Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb

http://www.proventionconsortium.org/files/bangladesh_full_doc.pdf, Bangladesh: Disasters and Public Finance, C. Benson, E. Clay

Izvori http://orca.rsmas.miami.edu/classes/mpo551/ mike/boundary.html

Izvori za slike i tablicu Sl. 1. http://orca.rsmas.miami.edu/classes/ mpo551/mike/boundary.html

http://webster.eas.gatech.edu/Archives/CLIVAR/paristalk/Paris.talk.PDF, Monsoons, V. Magana, P.J. Webster

Sl. 4. izvor: http://www.soest.hawaii.edu/MET/ Faculty/bwang/bw/paper/wang93.pdf

http://www-das.uwyo.edu/~geerts/cwx/notes/ chap12/monsoon.html, Monsoons and zenithal rain, E. Linacre, B. Geerts http://www.drik.net/flood98/08goalpost.html http://www.flonnet.com/fl1020/stories/20030523003809900.htm, Forecasting the Monsoon, R. Ramachandran http://www.indiainvites.com/incentive_south/ Rice%20field2.jpg • U Kini više kućanstava ima DVD player nego tekuću toplu i hladnu vodu. The Guardian, 4. siječnja 2005.

• Od sedam potencijalnih bombaša samoubojica uhićenih tijekom izbora u Iraku, nijedan nije bio Iračanin. The Times, 3. veljače 2005. • 41% britanskih zaposlenika s punim radnim vremenom radi više od 40 sati tjedno, dok taj udio u Francuskoj iznosi 16%, a u Švedskoj 9%. Eurostat • Između trećine i polovine radnika zemalja u razvoju koji rade u znanosti i tehnologiji živi na zapadu. IPPR

• 41% Britanaca ostaje kod kuće svaku večer u tjednu. The Guardian, 8. siječnja 2005. • Gotovo dvije trećine Palestinaca smatra da je nasilje postiglo više nego pregovori. Palestinian Centre for Policy and Survey Research • 48% ljudi u Kensingtonu i Chelseau žive sami. Sunday Times, 24. listopada 2004. • Godine 1950. Europa je imala preko

http://www.soest.hawaii.edu/MET/Faculty/ bwang/bw/paper/wang93.pdf, Wang, B., LinHo: Rainy Season of the Asian-Pacific Summer Monsoon http://www.tbc.school.nz/studentzone/department/geography/world_disaster_profile/global

Sl. 5. http://www.indiainvites.com/incentive_south/Rice%20field2.jpg Sl. 6. http://www.drik.net/flood98/08goalpost. html Sl. 7. http://photos1.blogger.com/ img/70/1349/1024/front-b.jpg Tab.1. http://www.tbc.school.nz/studentzone/ department/geography/world_disaster_profile/global dva puta više stanovnika nego Afrika i preko tri puta više od Latinske Amerike. UN predviđa da će do 2050. godine Afrika imati barem tri puta više stanovnika od Europe, dok će Latinska Amerika imati dva puta više. Christian Science Monitor, 1. ožujka 2001. • U Ujedinjenom Kraljevstvu godišnje se zamijeni 15 milijuna mobilnih telefona. To je 1500 tona otpada – količina jednaka razaraču iz Drugoga svjetskog rata. (Change the world for a fiver, www.wearewhatwedo.org) • U Luksemburgu ima više pretplatnika u mobilnoj telefoniji nego što ima stanovnika. (Eurostat www.cellular-news.com)

svijet

hrvatska

Robert Lončarić

Kamerunska “jezera-ubojice” U noćnim satima 11. kolovoza 1986. golemi oblak ugljičnog dioksida spustio se na sela u okolici vulkanskog jezera Nyos na sjeverozapadu Kameruna. U samo nekoliko stravičnih minuta ugušilo se 1800 ljudi u radijusu od 25 km oko jezera. Snimke pohranog područja koje su ubrzo obišle svijet bile su zastrašujuće. Osim ljudi nastradale su i sve divlje životinje i stoka, a i na biljkama su primjećena velika oštećenja.

geografija.hr offline 2005-2006.

zanimljivosti

index

U prvim danima nakon kata-

strofe znanstvenici su dvojili o njezninim uzrocima. Međutim, sličan događaj, iako sa manje tragičnim posljedicama, dogodio se samo dvije godine ranije kod jezera Monoun, 95 km južno od jezera Nyos, kada su poginule 34 osobe. Tada je utvrđeno da je krivac za smrt ljudi velika količina CO2 ispuštena iz vulkanskog jezera. U ovim jezerima koncentracija plina se s vremenom toliko poveća da dolazi do naglog ispuštanja u atmosferu u količinama koje su smrtonosne za živi svijet. Ovakva pojava, osim u kamerunskim jezerima, zabilježena je još jedino u jezeru Kivu u Istočnoj Africi.

Sl. 2. Jezero Nyos nakon katastrfe

geografija.hr offline 2005-2006.

Sl. 1. Geografski smještaj jezera Nyos i Monoun Opsežna znanstvena istraživanja provedena nakon ovih katastrofa otkrila su mehanizam koji dovodi do izbacivanja CO2 u atmosferu. Do nakupljanja CO2 u dubljim dijelovima jezera dolazi ako su ispunjena dva preduvjeta. Prvi je obilan izvor CO2. Geološki uvjeti na prostoru čitavog Kamreruna (jaka vulkanska aktivnost) pogodni su za stvaranje ugljičnog dioksida koji se bezopasno ispušta u atmosfreu kroz brojne termalne izvore. Jezero Nyos dio je vulkanskog polja Oku na kojem ima 30-ak sličnih jezera. Samo jezero Nyos nastalo je prije 400 godina hidrovulkanskom erupcijom. Porijeklo plina vezano je uz magmu koja se nalazi na dubini

od 80 do 90 km ispod dna jezera. Krećući se kroz pukotine u stijenskoj masi CO2 dolazi do vode temljenice u kojoj se otapa i tako otopljen ulazi u jezero kroz brojne termalne izvore koji se nalaze na jezerskom dnu. Sličnost kemijskog sastava temeljnice i jezerske vode iz dubokih slojeva dokaz je za ovu pretpostavku. Drugi preduvjet je jaka stratificiranost jezerske vode jer ne smije biti miješanja dubinskih i površinskih slojeva kako bi CO2 ostao uklješten na dnu. Kraterska jezera velike dubine (jezero Nyos duboko je više od 200 m), zaštićena od vjetra pogodna su za stvaranje izražene stratifikacije vodenog stupa. Kombinacija izvora bogatih CO2 i izrazito uslojene jezerske vode dovodi do povećane koncentracije CO2 u dubljim dijelovima jezera i, s vremenom, njegovog naglog ispuštanja u atmosferu. Do ispuštanja velikih količina plina dolazi uslijed oslabljene stratifikacije jezerske vode. Slojevitost je najslabija kada površina jezera gubi toplinu zbog smanjene solarne radijacije i s time povezane snižene temperature zraka. Ovakvi uvjeti u Kamerunu vladaju u sezoni monsuna koja svoj vrhunac doseže u kolovozu, kada se i dogodila katastrofa

Sl. 3. Uginula stoka u okolici jezera Nyos

kod jezera Nyos. Klimatološka su istraživanja pokazala da su sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća temeperature na prostoru Kameruna bile niže, a količine padalina veće od višegodišnjeg prosjeka. Zbog smanjene uslojenosti voda zasićena s CO2 počinje se izdizati, a hidrostatski tlak gornjih slojeva jezerske vode pada. Kada se tlak otopljenog CO2 izjednači s hidrostatskim tlakom dolzi do izlaska CO2 iz otopine i formiranja mjehurića plina koji se počinju uzdizati prema površini jezera povlačeći za sobom dubinsku vodu pa se uspostavlja lančana reakcija uslijed koje se slojevi jezerske vode u potpunosti “prevrnu”. Krajnja posljedica ovakve reakcije jest ispuštanje velike količine CO2 u okolnu atmosferu gdje se zadržava u prizemnim slojevima jer ima veću gustoću od zraka. Godinu dana nakon katastrofe kod jezera Nyos pojavili su se planovi o izgradnji sustava kojim bi se CO2 sa dna jezera ispušao u atmosferu u neškodljivim količinama. Prva testiranja provedena su početkom 90-ih, a potpuno operativni sustavi postavljeni su na jezero Nyos 2001. i na jezero Monoun 2003. godine. Ovaj projekt zajednički su razvili Kamerun, Francuska, SAD i Japan, a cilj mu je bio odstraniti svaku mogućnost ponavljanja katastrofa iz sredine 1980-ih. Međutim, istraživanja koja se stalno provode na oba jezera pokazala su da jezera još prijete. Profesor George Kling sa Sveučilišta Michigan tvrdi da se katastrofa uskoro može ponoviti ukoliko se dovoljno brzo ne reagira. Iako je sustavom “otplinjavanja” smanjena razina CO2 u jezeru, crpke jednostavno ne rade dovoljno brzo. Prema procjenama tima stručnjaka koje predvodi prof. Kling sustav će u toku ove godine moći izbaciti samo oko 10% ugljičnog dioksida što povećava mogućnost ponavaljanja događaja od prije 20 godina. Prema njihovim modelima da bi se količina plina u jezeru smanjila za 75 do 99% potrebno je na jezeru Monoun ugraditi dvije, a na jezeru Nyos pet crpki do 2010. godine.

Sl. 4. Shema “otplinjavanja” jezera Nyos

Sl. 5. Današnji izgled jezera Nyos

postupno smanjivanje razine jezera za 40 m i rušenje brane, učvršćivanje brane, odnosno njezinog najugroženijeg dijela, prokopavanje tunela 65 m ispod dosadašnje razine jezera i ugradnja sustava venitla kojom bi se održavala razina vode u jezeru koja nije opas na za branu. Niti jedan od ovih prijedloga nije još prihvaćan jer još nisu izvršena osnovna ispitivanja koja bi utvrdila stvarni rizik od urušavanja brane, a prisutan je i stalni nedostatak novčanih sredstava koje kamerunaska vlada mora pribavljati iz stranih izvora.

Na jezeru Nyos CO2 ne predstavlja jedinu prijetnju lokalnom stanovništvu. Naime, na sjevernoj se starni jezera nalazi prirodna brana izgrađena od slabo konsolidiranog piroklastičnog materijala. Brana je visoka 40 m i u najdužem dijelu široka 45 m. Kroz donji dio brane voda se neprestano izlijeva iz jezera i erodira temelje brane gdje nastaju galerije promjera 3 m i dugačke do 10 m povećavajući rizik od urušavanja. Ako do toga zaista dođe ugoženo je područje 100 km nizvodno od brane, a pretpostavlja se da bi vodeni val mogao doseći i do susjedne Nigerije. Postoji nekoliko prijedloga rješenja ovog problema: premještanje stanovništva koje živi do 200 km nizvodno u sigurnu zonu,

Ivan Zupanc

Robert Delort i François Walter: Povijest europskog okoliša, Barbat i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH, 2002., xx+300 str. Bliska suradnja kolega sa Ženevskog sveučilišta, istraživača povijesti Roberta Delorta i Françoisa

Waltera, rezultirala je sintetskom studijom povijesti okoliša. Knjiga je zanimljiva iz razloga što autori pokazuju zavidnu razinu znanja «posuđenih» iz drugih znanstvenih disciplina. Stoga ovo djelo neki svrstavaju u pokušaje smanjenja (ako ne i uklonjavanja) prepreka, koje postoje između humanističkih i društvenih znanosti s jedne te prirodnih znanosti s druge strane. Knjiga započinje promišljanjem pojmova okoliš (pojam «bezbroj puta ponovljen, a još uvijek vrlo neodređen»), milje, ekologija. Samim time, autori se dotiču i struka koje se bave prostorom u vremenu: povijesne ekologije, ekohistorije (ecological history, historische Oekologie, ecostoria) tj. povijesti okoliša (environmental history) kada se radi o ljudskom okolišu i njegovim prom-

geografija.hr offline 2005-2006.

jenama. Izostavljanje geografije ili ako baš hoćete historijske geografije, djelomično je ispravljeno u predgovoru Jacquesa Le Goffa koji, iako u jednoj rečenici, spominje tradiciju francuske geografije te Vidala de la Blacha koji je obnovio uvođenje pojmova sredina (prirodna, ljudska, društvena) i krajolik koji su pak imali utjecaja na sociologa Marcha Blocha koji je uveo pojam agrarnih krajolika. Autorski dvojac uvodi u srž knjige konstatacijom o snažnom utjecaju čovjeka, djelovanjem kojeg je prije pet do sedam tisuća godina rođen okoliš čije su glavne crte uvjetovale (i još uvijek, barem djelomice uvjetuju) život i ponašanje Europljana. Nakon što je taj isti Europljanin svoj nezaustavljivi ekonomski rast ostvario uništavanjem «prirodnog» okoliša, shvatio je da će nešto nedostajati

njegovom blagostanju. Naime, sentimentalizam, egoistično-hedonističke potrebe (udisanje čistog zraka, pjev ptica, mir i zelenilo šuma, bjelina snijega, meka morska površina...) i ostale senzualne radosti (odlazak u planine, okopavanje vrta, gastronomski užici...) stoje na suprotnoj strani. Knjiga je podijeljena u tri velike cjeline: I. Povijest povijesti okoliša (str. 27-93), II. Prostor u vremenu: promjene i promjenjivost (str. 95166), III. Antropizacija prirode (str. 167-253). Ova amblematična knjiga predstavalja sintetsku studiju povijesti okoliša – kapitala 21. stoljeća. Na putu ka interdisciplinarnom proučavanju okoliša, povjesničarima treba izraziti dobrodošlicu na teritorij geografa, ekologa i drugih struka.

Zemlja u svom kretanju oko Sunca 21. lipnja (ili 22. lipnja) dolazi u položaj u kojem Sunčeve zrake padaju okomito na usporednicu 23°27’ N (sjeverna ili Rakova obratnica) i to je krajnja sjeverna usporednica do koje Sunce kulminira u zenitu. Toga je dana na sjevernoj polutki najduži dan i najkraća noć; to nazivamo ljetni suncostaj ili solsticij (ili dugodnevnica). Astronomski gledano, to je ujedno i početak nekima najdražeg godišnjeg doba - ljeta. Snimila: Dubravka Spevec, 19.4.2006.

Bibliografija internetskog portala Geografija.hr 14. listopada 2003. - 25. rujna 2006.

6.8. Povijesni problem određivanja geografske dužine (2): Početni 4.1. Ima li dovoljno vode za sve? meridijan (doc.dr.sc.Danijel Orešić) (dr.sc. Josip Faričić) Bibliografija sadrži sve objavljene 4.2. Misije na Mars 2003./2004. ili o 6.9. Kolike su dimenzije Zemlje? vodi na Crvenom planetu članke (235) razvrstane prema osnovnoj (dr.sc. Josip Faričić) tematskoj i regionalnoj odrednici. (doc.dr.sc.Danijel Orešić) 6.10. Viši od najvišeg vrha na Zemlji? Članak se na www.geografija.hr može 4.3. Zagreb – grad na Savi? (Margareta Kulaš) pronaći upisivanjem naslova u polje za (doc.dr.sc.Danijel Orešić) 6.11. Pomorske karte pretraživanje. 4.4. Vode Australije (dr.sc. Josip Faričić) (Anica Čuka) 6.12. Tko radi taj i griješi 1.Biogeografija 4.5. Uz Svjetski Dan vode: Voda (dr.sc. Josip Faričić) u trećem mileniju (osvrt) (prof.dr.sc. Josip Riđanović, 7.Regionalna geografija 1.1. Caulerpe i dalje u Jadranu doc.dr.sc. Danijel Orešić, intervju (doc.dr.sc.Danijel Orešić) 1.2. Životinjski svijet Australije s prof.dr.sc. Darkom Mayerom 7.1. Što je to Sredozemlje ili – pripremio Vedran Prelogović) Mediteran? (Anica Čuka) 1.3. Tropske kišne šume 4.6. Oceani – globalno odlagalište (doc.dr.sc.Danijel Orešić) (Dubravka Spevec) otpada 7.2. Problem razvoja hrvatskih otoka (Ivan Čanjevac) (Anica Čuka) 2.Geoekologija – Zaštita okoliša 4.7. Vransko jezero – jedinstven 7.3. St. Patrick’s Day prirodno-geografski fenomen na (Vera Graovac) 2.1. Ulaganja u zaštitu okoliša u EU otoku Cresu 7.4. Nizozemska - zemlja oduzeta - na primjeru Njemačke (Dubravka Spevec) moru (Anica Čuka) (Marta Maljković) 2.2. Park prirode Telašćica 5.Klimatologija 7.5. Ozalj (Anica Čuka) (Marijan Biruš) 2.3. SOS za Medvednicu (osvrt) 5.1. Prvi dan zime 7.6. Eritreja - najmlađa afrička država (Vuk Tvrtko Opačić) (doc.dr.sc.Danijel Orešić) (Robert Lončarić) 2.4. Je li nas Černobil ičemu naučio? 5.2. Bura u Makarskoj 7.7. Zanzibar - otok mirodija (Vid Jakša Opačić) (Tvrtko Josip Čelan) (Robert Lončarić) 2.5. Sjeverni Velebit 5.3. Tropski cikloni – harikeni, tajfuni, 7.8. Litva - nova članica EU (Vera Graovac) willy-willies… (Marijan Biruš) 2.6. Zaštićena područja u Hrvatskoj (Dubravka Spevec) 7.9. Cuba libre? - oblici i problemi 5.4. ENSO - El Niño (Ivana Crljenko i (Vuk Tvrtko Opačić) - Southern Oscillation Vuk Tvrtko Opačić) 2.7. Park prirode Žumberak (Mladen Maradin) 7.10. Dan Afrike - Samoborsko gorje 5.5. Monsuni – kiše koje život znače (Robert Lončarić) (Dubravka Spevec) (Mladen Maradin) 7.11. Tübingen- maleni studentski 2.8. Suvremeno geografsko grad na jugozapadu Njemačke poimanje okoliša 6.Kartografija (Tvrtko Josip Čelan) (akademik Andrija Bognar) 7.12. Ribarsko naselje Piškera 2.9. Svjetlo - najvidljiviji zagađivač 6.1. Gdje je središte svijeta? (dr.sc. Josip Faričić) (Ogren Variola) (mr.sc. Josip Faričić) 7.13. U srcu Like: Lovinački kraj 2.10. Kamerunska “jezera-ubojice” 6.2. Što je digitalna karta? (Bojana Markotić-Krstinić, (Robert Lončarić) (Aleksandar Lukić) Nikola Vidaković) 6.3. Daljinska istraživanja 7.14. Hrvatski pseudo-otoci 3.Geomorfologija (Vedran Prelogović) (dr.sc. Josip Faričić) 6.4. GPS za početnike 3.1. Pogled u dubinu ili što je to (prof.dr.sc. Miljenko Lapaine, 8.Regionalizacija speleologija? mr.sc. Miroslava Lapaine, (Neven Bočić) Dražen Tutić) 8.1. Upravno-teritorijalni ustroj 3.2. Najdublje jame Hrvatske 6.5. Koliki je indeks razvedenosti Hrvatske (Neven Bočić) obalne crte Hrvatske? (Ivan Zupanc) 3.3. Voronja - najdublja jama svijeta (mr.sc. Josip Faričić) (Neven Bočić) 6.6. Kartografska generalizacija 9.Demogeografija 3.4. Tragični tsunami u Indijskom kod izrade topografskih karata oceanu 1:25000 9.1. Gdje nas je premalo, a gdje (Margareta Kulaš Bočić) (Tea Novaković) previše: razmještaj stanovništva 3.5. Krški reljef za ,,neznalice’’ 6.7. Povijesni problem određivanja Hrvatske (Marijan Biruš) geografske dužine (1): pojmovna (Ivan Zupanc) 3.6. Voda u speleološkim objektima nesuglasja 9.2. Starenje stanovništva – problem modernoga razvijenog društva (Neven Bočić) (mr.sc. Josip Faričić) 3.7. Vjetrenica, podzemni univerzum (Vera Graovac) u kršu 9.3. Doživjeti stotu (Ivo Lučić) (Vera Graovac)

4.Hidrogeografija

geografija.hr offline 2005-2006.

9.4. 9.5. 9.6. 9.7. 9.8. 9.9. 9.10. 9.11. 9.12. 9.13. 9.14. 9.15. 9.16. 9.17. 9.18. 9.19. 9.20. 9.21. 9.22.

AIDS - kuga modernog doba (Vera Graovac) Demogeografija i politka (osvrt) (Ivan Zupanc) Prirodno kretanje stanovništva Hrvatske (Vera Graovac) Stanovništvo Hrvatske stari (Ivan Zupanc) Hrvati na Novom Zelandu (Anica Čuka) Demografski razvoj Pule (Ivan Zupanc) Split - grad doseljenika? (Sanja Klempić) Hispanoamerikanci – najbrojnija manjinska skupina u SAD-u (Vlatka Glumac) Depopulacija zadarskih otoka (Vera Graovac) Populacijski razvoj Zadra (Vera Graovac) Buduće kretanje broja stanovnika Hrvatske: projekcija 2001-2031 (prof. dr. sc. Ivo Nejašmić i Roko Mišetić) Svjetski dan migracija (Vera Graovac) Tko i zašto doseljava u “zagrebački zeleni prsten”? (Aleksandar Lukić i Vedran Prelogović) Od Cigana do Roma – primjer problema nacionalnih manjina u Hrvatskoj (Ivan Zupanc) Kineska populacijska politika – uspjesi i nedostaci (Vera Graovac) Demografski ugrožena naselja- primjer Istre (Ivan Zupanc) Hrvati u Australiji (Anica Čuka) Prvi poslijeratni popis stanovništva Istre 1945. (Ivan Zupanc) Mađari u Transilvaniji (Marko Rimac i Marijan Biruš)

10.Ekonomska geografija 10.1. 10.2. 10.3. 10.4.

Svjetska dužnička kriza (doc.dr.sc. Milan Ilić) Zagrebačka trgovina u prošlosti (osvrt) (Aleksandar Lukić) Moda, novac i prostor: geografija ulice Bond Street u Londonu (Aleksandar Lukić) Obnovljivi izvori energije - kako stoje stvari? (I. dio) (doc.dr.sc. Milan Ilić)

10.5. Poljoprivredna kriza u Subsaharskoj Africi (Marin Cvitanović) 10.6. «Dugine revolucije» za spas Afrike od gladi? (Aleksandar Lukić) 10.7. Ribarstvo na zadarskim otocima (Robert Lončarić) 10.8. Razvoj i funkcije trgovačkih centara na rubu grada - primjer trgovačkog centra King Cross (Martina Jakovčić) 10.9. Dokada razlike unutar Njemačke? (Marijan Biruš) 10.10. Afrički “krvavi” dijamanti (Robert Lončarić) 10.11. Coober Pedy – «Bijeli čovjek u rupi» (Anica Čuka) 10.12. Lokacija, lokacija i lokacija…i trgovački centar (Aleksandar Lukić) 10.13. Azijski tigrovi (Vera Graovac) 10.14. Europski tigar - Estonija (Marijan Biruš) 10.15. Kina postaje br. 1? (Marijan Biruš) 10.16. Južnokorejski gospodarski uspon (Vera Graovac) 10.17. Kad kažem hrast, mislim na spačvanske šume... (Tea Lončar) 10.18. Kako žive djeca diljem svijeta? (Margareta Kulaš) 10.19. Trgovački centar – trgovački centar… Isto, slično ili različito? (Martina Jakovčić) 11.Historijska geografija 11.1. 11.2. 11.3. 11.4. 11.5. 11.6. 11.7. 11.8.

Postoji li danas Dalmacija? (mr.sc. Josip Faričić) Gdje je Istra? (Ivan Zupanc) Pag – otok na dodiru geografskih mikrosvijetova (mr.sc. Josip Faričić) Što Zagrebu znači Zlatna bula? (Marijan Biruš) Poljoprivreda na otoku Hvaru za vrijeme uprave Mletačke republike (Marijan Jukić i Christian Bašić) Putevi tamjana (Vlatka Glumac i mr.sc. Josip Faričić) Uz godišnjicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske: Razvojni put stjecanja hrvatske neovisnosti (mr.sc. Josip Faričić) Ropstvo u Australiji – priča o narodu zvanom Kanaka (Anica Čuka)

11.9. Razvoj Slavonskog Broda: primjer korištenja starih planova u geografskim istraživanjima (Tomislav Bodrožić) 11.10. Zašto se na Kornatu nije razvilo stalno naselje? (mr.sc. Josip Faričić) 12.Kulturna geografija 12.1. 12.2.

Shopertainment... kupovina i zabava postaju jedno (ili su to oduvijek i bili?) (Aleksandar Lukić) Pozdrav iz...: analiza zastupljenosti mjesta na razglednicama Istre (Ivan Zupanc)

13.Politička geografija 13.1. Geografija i izbori (intervju s mr.sc. Mladenom Klemenčiće, pripremili Aleksandar Lukić i Vedran Prelogović) 13.2. Najstariji narod na svijetu (Marijan Biruš) 13.3. Esuli ili optanti? (Ivan Zupanc) 13.4. Izrael ili Palestina? (Vera Graovac) 13.5. Haile Selassie – karizmatični car Etiopije (Robert Lončarić) 13.6. Europska unija (Vera Graovac) 13.7. Intervju s Vladimirom Velebitom (Ivan Zupanc) 13.8. 50. obljetnica Londonskog sporazuma (Ivan Zupanc) 13.9. Tršćanska kriza kroz odjeke u tisku (Vid Jakša Opačić) 13.10. Darfur-kriza u sjeni Iraka (Robert Lončarić) 13.11. Problem asimilacije domorodaca u suvremeno kapitalističko australsko društvo (1. dio) (Anica Čuka) 13.12. Problem asimilacije domorodaca u suvremeno kapitalističko australsko društvo (2. dio) (Anica Čuka) 13.13. Uganda-još jedna “zaboravljena” afrička priča (Robert Lončarić) 13.14. Europska unija za ,,neznalice’’ (Marijan Biruš) 13.15. Istarski grafiti (Ivan Zupanc)

14.Pomorska geografija

17.Turistička geografija

14.1. Pomorska geografija u Hrvatskoj (mr.sc. Josip Faričić)

17.1. Plutajuće marine – razvojna prilika hrvatskih otoka ili nova opasnost od onečišćenja Jadrana (Vuk Tvrtko Opačić) 17.2. Turizam kao faktor razvoja Istočne Hrvatske - stvarnost ili san? (Tea Lončar) 17.3. Razgovor s Nikolom Cvjetićaninom - geografom koji želi pokrenuti ruralni turizam u visućkom kraju (istočna Lika) (pripremili Vuk Tvrtko Opačić i Vera Graovac) 17.4. Domovinski rat kao osnova razvoja memorijalnog turizma Hrvatske ?! (Vuk Tvrtko Opačić) 17.5. «Kulturne prijestolnice Europe» -primjer uspješnog razvoja kulturnog turizma (Vuk Tvrtko Opačić) 17.6. Egipat - tragovima faraona (Zoran Curić) 17.7. Svijet Maya: turistička destinacija Latinske Amerike (Aleksandar Lukić) 17.8. Kratka povijest zagrebačkog hotelijerstva očima geografa (Vuk Tvrtko Opačić) 17.9. Turizam kao modifikator frekvencije trajektnog prometa i demografskih kretanja na hrvatskim otocima (Vuk Tvrtko Opačić) 17.10. Lago di Como (Tvrtko Josip Čelan) 17.11. Ruralni turizam u Istri – dokaz da hrvatski turizam može i na drugi način (Tanja Mađarić i Ivan Sarjanović) 17.12. Zidovi svijeta (Margareta Kulaš Bočić) 17.13. Nautički turizam – jedan od najperspektivnijih oblika hrvatskog turizma (Josipa Kolega) 17.14. Historijsko-geografski razvoj turizma u Opatiji (Lana Marinković i Andreja Belošević) 17.15. Razvoj turizma na Biokovu (Tvrtko Josip Čelan) 17.16. Kuba između komunizma i turizma (Vuk Tvrtko Opačić i Ivana Crljenko) 17.17. Na selo, na selo... razvoj ruralnog turizma u Europi (Aleksandar Lukić)

15.Prometna geografija 15.1. 100 godina zračnog prometa (doc.dr.sc. Milan Ilić) 15.2. „Channel Tunnel“ (Martina Jakovčić) 15.3. Cestovni promet u hrvatsko-mađarskom pograničnom području i perspektive formiranja transgranične regije (Vuk Tvrtko Opačić i Ivana Crljenko) 15.4. Željeznicom kroz prošlost i sadašnjost I dio (Martina Jakovčić) 15.5. Željeznički promet u prometnom sustavu Hrvatske – osvrt na stanje krajem 1990-ih (Ivana Crljenko) 15.6. Svijet kao globalno selo - povodom Međunarodnog dana telekomunikacija (Martina Jakovčić) 15.7. Željeznicom kroz prošlost i sadašnjost - II dio (Martina Jakovčić) 15.8. Smanjuje li se stvarno naš svijet ili dvije – tri riječi o prostorno – vremenskoj konvergenciji (Martina Jakovčić) 15.9. Razvoj satelitskog prometa u Zemljinoj orbiti (Ogren Variola) 15.10. Letite po Europi za cijenu vožnje taksijem (Martina Jakovčić) 16.Ruralna geografija 16.1. 16.2. 16.3. 16.4.

Ekološka poljoprivreda - prati li Hrvatska svjetske trendove? (Anica Čuka) Transformacija otočnog agrarnog prostora – primjer otoka Ista (Anica Čuka) 10 x 10 za ruralnu Hrvatsku (Aleksandar Lukić) Delta Neretve - od močvare do intenzivne poljoprivrede (Bojan Todorović)

17.18. Svjetionici hrvatskoga turizma (Vuk Tvrtko Opačić) 17.19. “Plakat ćete kada je vidite.” Iliti zašto je Hrvatska najpoželjnija svjetska turistička destinacija 2005. (osvrt) (Aleksandar Lukić) 17.20. Općina Dobrinj na Krku – može li se razviti turizam u uvjetima otočne periferije? (Vuk Tvrtko Opačić) 17.21. Park prirode Blidinje – skijaška destinacija Bosne i Hercegovine (Ana Rimanić) 17.22. Akropolska naselja u turističkoj ponudi Istre (Tea Novaković) 17.23. Prirodno-geografska obilježja i turističko vrednovanje Velebita (Ana Pejnović) 17.24. Zagreb kao turistička destinacija (Marijan Biruš) 17.25. Dvorci u turističkoj ponudi Hrvatskog zagorja (Dubravka Spevec) 18.Urbana geografija 18.1. Milijarda ljudi živi u slamovima (Vedran Prelogović) 18.2. Pregled razvoja procesa urbanizacije u svijetu (Vera Graovac) 18.3. La Défense – lice Pariza 21. stoljeća (Ivan Čanjevac) 18.4. Crtice o Zagrebu (Marijan Biruš) 18.5. Pariz-grad suprotnosti (Sonja Juriško i Željko Mlatković) 18.6. Prednosti i nedostaci života u «zagrebačkom zelenom prstenu» (Aleksandar Lukić i Vedran Prelogović) 18.7. Razvoj urbanizacije u slabije razvijenim zemljama – od sela do megagrada (Vedran Prelogović) 18.8. Squatters, favelas, barriadas … - različiti nazivi, isti problemi (Dubravka Spevec) 18.9. Lenucijeva potkova – “zeleno srce” Zagreba (Dubravka Spevec) 18.10. Orijent - od medine do suvremenog grada (Vedran Prelogović) 18.11. Rim - vječni grad (I. dio) (Vera Graovac)

18.12. Što mladi mogu pokazati starijima – grad Bjelovar (Marijan Biruš) 18.13. Rim - vječni grad (II. dio) (Vera Graovac) 18.14. Istok - Leipzig – Zapad (Tea Lončar) 18.15. Salzburg – Mozartov grad (Dubravka Spevec) 18.16. London - transformacija globalnog grada (Aleksandar Lukić) 18.17. Urbani sustav Njemačke prije i poslije ujedinjenja (Zdenko Braičić) 19.Geografija i obrazovanje 19.1. 120-a obljetnica visokoškolske nastave geografije u Hrvatskoj (pripremio: Aleksandar Lukić) 19.2. Hrvatska geografija u međunarodnoj suradnji (prof.dr.sc. Ivan Crkvenčić) 19.3. O geografskim institutima u Hrvatskoj (prof.dr.sc. Ivan Crkvenčić) 19.4. Njemački geograf na privremenom radu u Hrvatskoj (intervju s dr.sc. Reinhardom Henkelom, pripremio Vedran Prelogović) 19.5. Studij geografije u Saveznoj Republici Njemačkoj (Tvrtko Josip Čelan) 19.6. Geografska ogrlica (mr.sc. Josip Faričić) 19.7. Prijemna groznica na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu (pripremili i odabrali: Martina Jakovčić, Aleksandar Lukić i Ivan Zupanc) 19.8. Prijemna groznica na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru (Vera Graovac) 19.9. Aktualno: Katalog znanja iz zemljopisa! 19.10. Deseta godišnjica djelovanja Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru (mr.sc. Josip Faričić) 19.11. Prof. dr. sc. Zoran Curić – nisam suautor neznanja, nesposobnosti i opterećenosti u ‘’katalozima znanja’’ (prof.dr.sc. Zoran Curić) Vijeće Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu o katalogu znanja 19.12. Rezultati Državnog natjecanja iz geografije

19.13. Prijemna groznica na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu (Ivan Zupanc) 19.14. HNOS “za početnike” (Vesna Janko) 20.Geografija i religija 20.1.

Uz Svjetski dan vjerske slobode: Promišljanja geografa o religiji u Hrvatskoj (mr.sc. Josip Faričić)

21.Geografski nazivi 21.1. 21.2.

Je li Hrvatskoj potrebno povjerenstvo za geografska imena? (mr.sc. Josip Faričić) Veliki krš oko krša u jeziku (prof.dr.sc. Mate Matas)

22.Putovanja 22.1. 22.2. 22.3. 22.4. 22.5. 22.6.

Povijest osvajanja Mt.Everesta (Martina Jakovčić) Europskim putevima (Martina Marušić) Putovanje u Latviju (Marijan Biruš) ,,Imade u ljudskom životu navada kojih se čovjek teško riješi.’’, braća Seljan (intervju s Borisom Veličanom, pripremio Marijan Biruš) Najgeo maturalac: Dubrovnik – Korčula – Mljet - Split (učenici 7. razreda II. Osnovne škole Luka, Sesvete: Ivana Kovačić, Daria Bužić, Marija Buvač, Stipan Prtenjača) Dnevnik jedne turistkinje (Ivana Kovačić, uredio Marijan Biruš)

23.Kolumne učiteljice geografije (Vesna Janko) 23.1. Svjetski dan smijeha 23.2. “Dnevnik jedne teacherice” 23.3. T...t...testomanija 23.4. Zaključivanje ocjena 23.5. Opasni virus u školi 23.6. Terapija se nastavlja 23.7. Pismo učenice uredništvu Geografije.hr 23.8. Zimski seminar geografa 23.9. Ponovo o Katalogu znanja 23.10. Važno je sudjelovati 23.11. Zašto sam dobio jedinicu iz zemljopisa 23.12. Idemo na maturalac

24.Ostalo

Regionalno kazalo

24.1. Geography Markup Language (GML) - geografska evolucija na World Wide Webu 24.2. Geografija.hr - sve ostalo je politika :) (Aleksandar Lukić) 24.3. Korištenje interneta u europskim državama (Marijan Biruš) 24.4. «Krš i njegovo značenje» - sabrana djela akademika Josipa Roglića – 1. svezak (Neven Bočić) 24.5. Riječ novih glavnih urednika (Vuk Tvrtko Opačić i Vedran Prelogović) 24.6. 115. rođendan Botaničkog vrta u Zagrebu (Iva Dobrović) 24.7. Što stvarno mislite o Geografiji.hr?! (Martina Jakovčić) 24.8. Kava – kratka povijest napitka ukorijenjenog u našoj svakodnevici (Robert Lončarić) 24.9. Industrija i turizam u svemiru? (Jelena Lončar) 24.10. Pedeseta obljetnica Geografskog horizonta (Ivan Zupanc) 24.11. Lički krumpir kao robna marka s geografskim porijeklom (Grupa autora, uredio Marijan Biruš) 24.12. Akademik Josip Roglić - stota godišnjica rođenja najpoznatijeg hrvatskog geografa (prof.dr.sc. Mate Matas, uredio Aleksandar Lukić) 24.13. Misli globalno, djeluj lokalno! (Ivan Čanjevac) 24.14. Intervju s istaknutim slovenskim geografom, dr. sc. Milanom Oroženom Adamičem, slovenskim veleposlanikom u Hrvatskoj (Vuk Tvrtko Opačić i Vedran Prelogović) 24.15. Slikarstvo i geografija: Van Gogh, Mondrian i Haška slikarska škola (Grupa autora, uredio Marijan Biruš) 24.16. Prijemna groznica na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu

Gorska Hrvatska (Gorski kotar, Lika, Ogulinskoplašćanska udolina) 2.5, 3.2, 7.13, 17.3, 17.23, 24.11 Istočna Hrvatska (Baranja, Slavonija) 10.17, 11.9, 17.2, 17.4 Južno Hrvatsko primorje (Dalmacija) 1.1, 2.2, 5.2, 6.5, 7.2, 9.10, 9.12, 9.13, 10.7, 11.1, 11.3, 11.5, 11.10, 13.3, 16.2, 16.4, 17.1, 17.9, 17.13, 17.15, 17.18, 19.10, 22.5, 22.6

Geografija.hr Voditelj projekta: Aleksandar Lukić Glavni urednici: Vuk Tvrtko Opačić i Vedran Prelogović Uredništvo: Marijan Biruš, Anica Čuka, Neven Bočić, Josip Faričić, Vera Graovac, Milan Ilić, Martina Jakovčić, Vesna Janko, Robert Lončarić, Danijel Orešić, Dubravka Spevec, Ivan Zupanc Suradnici: Mario Dakić, Ljiljana Bajs

Sjeverno Hrvatsko primorje (Kvarner, Istra) 1.1, 4.7, 6.5, 7.2, 9.9, 9.19, 9.21, 11.2, 11.3, 12.2, 13.3, 13.7, 13.8, 13.9, 13.15, 17.1, 17.9, 17.11, 17.13, 17.14, 17.18, 17.20, 17.22 Središnja Hrvatska (Banovina i Kordun, Hrvatsko Zagorje, Međimurje, Podravina, Posavina i Moslavina, Zagreb i okolica, Žumberak) 2.3, 2.7, 4.3, 7.5, 9.16, 10.2, 10.8, 11.4, 12.1, 17.8, 17.24, 17.25, 18.4, 18.6, 18.9, 18.12, 24.6 Hrvatski otoci 2.2, 4.7, 6.5, 7.2, 7.12, 7.14, 9.12, 10.7, 11.3, 11.5, 11.10, 16.2, 17.1, 17.9, 17.13, 17.18, 17.20, 22.5 Hrvatska 1.1, 2.6, 3.2, 3.5, 3.6, 6.5, 7.2, 8.1, 9.1, 9.5, 9.6, 9.7, 9.14, 9.17, 11.7, 13.3, 14.1, 15.3, 15.5, 16.1, 16.3, 17.4, 17.18, 17.19, 19.1, 19.2, 19.3, 21.1 Europske države 2.1, 2.4, 3.7, 7.1, 7.3, 7.4, 7.8, 7.11, 9.22, 10.3, 10.9, 10.14, 13.3, 13.6, 13.9, 13.14, 15.2, 15.3, 15.10, 17.5, 17.10, 17.17, 17.21, 18.3, 18.5, 18.11, 18.13, 18.14, 18.15, 18.16, 18.17, 19.5, 22.2, 22.3, 24.3 Izvaneuropske države 1.2, 2.10, 3.3, 3.4, 4.4, 7.1, 7.6, 7.7, 7.9, 7.10, 9.8, 9.11, 9.18, 9.20, 10.5, 10.6, 10.10, 10.11, 10.13, 10.15, 10.16, 11.8, 13.4, 13.5, 13.10, 13.11, 13.12, 13.13, 17.6, 17.7, 17.16, 18.7, 18.8, 18.10, 22.1, 24.8 Svemir 4.2, 15.9, 24.9

geografija.hr offline 2005-2006.

Bibliografiju izradili Aleksandar Lukić, Vedran Prelogović i Ivan Zupanc.

Impressum Geografija.hr offline 2005-2006. Glavni urednik: Aleksandar Lukić Uredništvo: Vuk Tvrtko Opačić, Vedran Prelogović, Ivan Zupanc Prijevod: Vera Graovac Prijelom i dizajn: Art & Craft

Izdavač Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19 10 000 Zagreb Tel. + 385 1 4895-402 Fax. + 385 1 4895-452 E-mail. hgd@geog.pmf.hr Edukativni internetski projekt Geografija.hr ostvaruje se uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, Hrvatsko geografskog društva i Hrvatskog geografskog društva-Zadar. Informatičku podršku projektu osigurava tvrtka DA-KOM. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 913(497.5) (082) 913(100) (082) GEOGRAFIJA.HR offline : 2005. - 2006. / <glavni urednik Aleksandar Lukić ; prijevod Vera Graovac>. - Zagreb ; Hrvatsko geografsko duštvo, 2006. Bibliografija uz pojedine radove. ISBN 953-7245-03-9 301020067